Ime i prezime studentica: Ivana Božić, Maja Karlović, Petra Vrdoljak, Antonija Zdilar

Studijska grupa/godina: Izvanredni studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, 1.

godina

KOMPARATIVNA ANALIZA ZNANSTVENIH ČLANAKA

APA 6th Edition

Bouillet, D. (2011). Kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske dobi za inkluzivnu

praksu. Pedagogijska istraživanja, 8 (2), 323-338.

Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/116665

Kudek Mirošević, J., Tot, D. i Jurčević Lozančić, A. (2020). Osmišljavanje inkluzivnoga

odgojno-obrazovnog procesa - Samoprocjena odgojitelja i učitelja. Nova prisutnost, XVIII
(3), 547-559.

Preuzeto s https://doi.org/10.31192/np.18.3.8

Pregledni znanstveni rad Kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske dobi za inkluzivnu
praksu sastoji se od 17 kartica teksta. Autorica Bouillet je autorica mnogih znanstvenih
radova i knjiga iz područja inkluzivnog obrazovanja. Članak je objavljen u časopisu
Pedagogijska istraživanja iz 2011. godine. Autorica je koristila 20 izvora, od čega 16 stranih.
Ovaj znanstveni rad istražuje profesionalne kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske
dobi u provedbi inkluzivne prakse s djecom s teškoćama.
Izvorni znanstveni rad Osmišljavanje inkluzivnoga odgojno-obrazovnog procesa objavljen je
u časopisu Nova prisutnost iz 2020. godine. Sastoji se od 14 kartica teksta u kojima autorice
Kudek Mirošević, Tot i Jurčević Lozančić putem samoprocjene pokušavaju povezati godine
radnog iskustva odgojitelja i učitelja s razinom kompetentnosti u radu s djecom s teškoćama.
Ovaj rad dio je šireg istraživanja provedenog 2019. godine pod nazivom Istraživanje prakse i
partnerstva s roditeljima iz perspektive odgojitelja i učitelja. Ključne riječi koje su autorice
izdvojile u oba članka su inkluzivna praksa i pristup te kompetencije odgajatelja u radu s
djecom s teškoćama. Prema autoricama Kudek Mirošević i sur. inkluzivni odgoj i obrazovanje
važna je tema u društvenom i pedagoškom kontekstu. One naglašavaju individualizirani
pristup i podršku svakom pojedinom djetetu te ističu važnost uviđanja različitosti u
sposobnostima i potrebama svakog pojedinog djeteta. Sukladno tome, autorice dalje navode
kako odgojno-obrazovna inkluzija podrazumijeva novi odnos prema različitosti ističući
različite mogućnosti, a ne nedostatke. Autorica Bouillet dijeli mišljenje s prethodno
spomenutim autoricama i smatra kako je bit odgojno-obrazovne inkluzije osiguravanje
najrazličitijih oblika i sadržaja edukacijsko-rehabilitacijske prakse koja se temelji na načelu
pozitivne diskriminacije i osiguravanju jednakih obrazovnih šansi za svu djecu. U oba članka
autorice istražuju povezanost inkluzije i profesionalnih kompetencija odgojitelja. Pojam
kompetencija se odnosi na ono što ljudi mogu raditi sa stečenim znanjima, a pojam
kompetentnost odgovara na pitanje kako se neki posao obavlja. Autorice Kudek Mirošević i
sur. također ističu važnost kompetencija za uspješno funkcioniranje u nekom području rada.
Naime, od odgojitelja se očekuje da znaju planirati, organizirati i individualizirati odgojno-
obrazovni rad te imati fleksibilan pristup u stvaranju inkluzivnoga ozračja.

U članku autorice Bouillet ispitivanje su proveli studenti druge godine odgojiteljskog studija
Učiteljskog fakulteta. Mjerni instrumenti osmišljeni za potrebe ovog istraživanja su dva
upitnika. Upitnikom za mjerenje učestalosti prakticiranja kompetencija odgajatelja studenti
su promatrali i procjenjivali učestalost manifestiranja pojedinih kompetencija od strane
odgajatelja zaposlenih u dječjim vrtićima diljem hrvatske. Studenti su također oformili
Upitnik o socijalnom funkcioniranju predškolske djece s posebnim potrebama, pri čemu je
svaki student procjenjivao jedno dijete. Prvim navedenim Upitnikom faktorskom analizom
izdvojena su četiri osnovna faktora kao ključni elementi profesionalnih kompetencija za
inkluzivnu praksu; suradnja s obiteljima i stručnjacima, usklađivanje kurikuluma s
individualnim potrebama djece, promicanje inkluzivne kulture u vrtiću i aktivno sudjelovanje
odgajatelja u procjenama posebnih potreba djece. Naime, dobiveni rezultati ukazuju na
tendenciju kako tek polovica odgajatelja nastoji maksimalno svoju praksu uskladiti kako s
potrebama djece, tako i sa suvremenim pedagoškim spoznajama. Faktorska analiza drugog
navedenog Upitnika provedena je metodom glavnih komponenti uz varimax-rotaciju te su
njome izolirana tri faktora; faktor neprilagođenog ponašanja djeteta, faktor integriranog
ponašanja djeteta te faktor primjerenosti psihosocijalnog razvoja djeteta. Dobiveni rezultati
prikazuju kako se procjenjivana djeca s posebnim potrebama međusobno razlikuju u svom
socijalnom funkcioniranju. To je dovelo do formiranja diskriminativne analize s obzirom na
posebnu potrebu koju dijete ima, odnosno radi li se o djeci s teškoćama u razvoju, s
problemima u ponašanju ili darovitoj djeci. Diskriminativnom analizom utvrđeno je kako
najviše teškoća u socijalnom funkcioniranju imaju djeca s problemima u ponašanju, zatim
djeca s teškoćama u razvoju, a najmanje teškoća imaju darovita djeca. Može se zaključiti kako
je velika potreba za jačanjem profesionalnih kompetencija odgajatelja koje se odnose na
djelotvorno vođenje skupine i prevencije neprihvatljivih ponašanja djece jer se problemi u
ponašanju djece s teškoćama nepovoljno odražavaju i na samo dijete i na funkcioniranje cijele
skupine te to otežava inkluziju.

U posljednjem dijelu istraživanja provjeravala se hipoteza da se uz višu razinu profesionalnih

kompetencija odgajatelja za inkluzivnu praksu vezuje uspješnije socijalno funkcioniranje
djece s posebnim potrebama. Hipoteza je provjerena dvjema linearnim regresijskim analizama
koje nam omogućuju zaključak kako je veza utvrđena, a hipoteza potvrđena. Međutim, veze
nisu jasno izražene zbog možebitne nekritičnosti studenata te je određene tendencije potrebno
provjeriti novim istraživanjima. Izuzetno je važno naglasiti da djeca sa svojim različitim
obilježjima imaju pravo i potrebu za kompetentnim odgajateljima, a istraživanje je pokazalo
kako to pravo koristi tek dio predškolske djece.

Autorice Kudek Mirošević i sur. su kao dio širega istraživanja navedenog u tekstu, formirale
Upitnik o odgojno-obrazovnoj inkluzivnoj praksi u predškolskom i osnovnoškolskom sustavu
odgoja i obrazovanja u kojem se pokušava utvrditi povezanost između radnog iskustva
odgajatelja i učitelja i njihovoj samoprocjeni navedenih kompetentnosti. Istraživanje je
provedeno metodom slučajnog odabira na dvjema skupinama ispitanika koju čine 502
odgojitelja i učitelja. U prvom dijelu Upitnika naglasak je bio na sociodemografskim
obilježjima ispitanika (spol, zanimanje, radno iskustvo), dok su u drugom dijelu odgajatelji i
učitelji procjenjivali svoje poimanje kompetentnosti u realizaciji inkluzivne prakse stvaranjem
inkluzivnoga ozračja, planiranje, načine rada s djecom s teškoćama te vrednovanje vlastitog
rada. Na temelju postavljene hipoteze utvrđeno je kako se odgojitelji i učitelji s većim radnim
iskustvom smatraju kompetentnijima u unapređenju inkluzivne prakse.

Autorice oba članka naglašavaju kako su odgajatelji i učitelji nositelji inkluzivne odgojno-
obrazovne prakse i ključni čimbenici odgojno-obrazovnog sustava. Također, u oba članka se
potiče odgajatelje na cjeloživotno učenje kako bi se inkluzivna praksa provodila što bolje u
smislu prihvaćanja različitosti i stjecanju odgovarajućih kompetencija potrebnih u
svakodnevno radu. Ističu i kako veliki utjecaj na stavove odgajatelja prema odgojno-
obrazovnoj inkluziji imaju razina obrazovanja, osposobljavanja i iskustva u radu s djecom s
teškoćama te dostupnost materijalnih resursa i podrške. U članku autorica Kudek Mirošević i
sur. tijekom istraživanja utvrđeno je kako odgojitelji i učitelji u okviru svoje profesije
relativno visoko procjenjuju vlastitu inkluzivnu praksu te su svjesni potreba njegovanja
potencijala svakog djeteta, dok autorica Bouillet navodi rezultate u kojima je tek dio
odgajatelja intenzivnije usmjeren individualizaciji odgojno-obrazovnog pristupa. Autorica
Bouillet dolazi do rezultata koji upućuju na činjenicu kako djeca sa svojim različitim
obilježjima imaju pravo i potrebu za kompetentnim odgajateljima koji će se znati nositi sa
suvremenim izazovima odgoja, ali to pravo koristi tek jedan dio predškolske djece, u isto
vrijeme autorice Kudek Mirošević i sur. prema provedenom istraživanju vjeruju kako su
individualne odgojno obrazovne potrebe djeteta zadovoljene jer se u ispitivanim odgojno
obrazovnim ustanovama unapređuje odgojno obrazovna praksa. Važnost poticanja različitih
mogućnosti djeteta a ne nedostaci istaknuta je u oba članka kao i naglasak na prijateljskim i
suradničkim odnosima među djecom. Ono što je važno istaknuti je i da u članku autorice
Bouillet studenti vrše i procjenjuju tijek istraživanja, dok kod autorica Kudek Mirošević i sur.
odgajatelji i učitelji preuzimaju tu ulogu.

Ovim istraživanjima osvjetljava se uloga odgojitelja u promicanju inkluzivne kulture u

predškolskim ustanovama te možemo reći kako su mnogi odgajatelji unatoč manjkavostima
sustava oni koji maksimalno mogu pridonijeti dobrobiti djece s teškoćama. Upravo su
odgojitelji ključne osobe koje usavršavanjem svojih kompetencija, raznim edukacijama te
pozitivnim stavom i motiviranošću pridonose što boljem uključivanju djece s teškoćama u
redovne skupine. Učenjem po modelu djeca osvještavaju međusobne kvalitete i kompetencije
i prihvaćaju različitost. Adekvatnim uključivanjem sve djece u sustav ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja nastojimo odgojiti djecu punu empatije i razumijevanja bez predrasuda
prema drugačijima od nas samih. Odgojiteljima treba osigurati i pružiti priliku za stjecanje
iskustava i znanja i usavršavanje profesionalnih kompetencija jer dugoročan uspjeh zahtjeva
stalno cjeloživotno formalno i neformalno učenje. Važno je naglasiti da najbolji mogući odgoj
i obrazovanje ne smije ovisiti o dobroj volji odgojitelja već mora postati osnovni standard
ranog i predškolskog odgoja a za to je potreban angažman cjelokupne zajednice. Djeca s
teškoćama u razvoju kao i njihove obitelji stalno nailaze na mnogobrojne svakodnevne
izazove koje mogu prevladati jedino uz podršku odgojitelja, stručnih suradnika te cijelog
kolektiva koji sudjeluje u kreiranju odgojno obrazovnog procesa ustanova ranog i
predškolskog odgoja. Prilagodbom ustanova i cjelokupnog sustava postat ćemo zajednica koja
brine, uči i podržava svu djecu u njihovim težnjama ka napretku i postizanju vlastitog
maksimuma u svim područjima razvoja.

Na takav način od inkluzivnog pristupa mogu imati korist svi dionici sustava odgoja i
obrazovanja, kao i cijelo društvo.