Sveučilište u Splitu

Filozofski fakultet Split

Diplomski studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Etika

Utilitarizam
-Seminarski rad-

Mentor: Studentica:

izv. prof. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš Maja Karlović

dr. sc. Anita Lunić

Split, siječanj 2024.

Sadržaj

1. Uvod....................................................................................................................................1

2. Konzekvencionalizam.........................................................................................................2

3. Utilitarizam.........................................................................................................................2

4. Jeremy Bentham.................................................................................................................4

5. Utilitarizam postupaka i utilitarizam pravila......................................................................5

6. Distribucija dobara..............................................................................................................7

7. Zaključak..........................................................................................................................10

Literatura..................................................................................................................................12
 1. Uvod
Ovaj rad proučava etičku doktrinu utilitarizma. Prikazuje se definicija i obilježja utilitarizma
kao pravca u etici te njegovi predstavnici od kojih su najznačajniji Jeremy Bentham i John
Stuart Mill. Razmatraju se osnovne intuicije za i protiv utilitarizma te problemi na koje se
nailazi u distribuciji dobara u nekoj zamišljenoj idealiziranoj situaciji.

1
 2. Konzekvencionalizam
Konzekvencionalizam je filozofsko gledište koje naglašava značaj posljedica u procjeni
moralne vrijednosti postupaka. Ova perspektiva smatra da su posljedice ključne za
određivanje moralne ispravnosti ili pogrešnosti. Drugim riječima, moralna pravila i postupci
ocjenjuju se na temelju toga kakve posljedice proizvode. Poznata izreka „put u pakao
popločan je dobrim namjerama“ osnovna je intuicija na koju se oslanja
konzekvencionalizam. Zapravo, postavlja se pitanje

„Što nam vrijedi što smo se ponašali u skladu sa svim pravilima ako je naše ponašanje
dovelo do loših posljedica? Što nam vrijedi što smo razvijali ove ili one karakterne osobine
ako one nisu dovele ni do kakvih dobrih posljedica?“

To jest, kako vrednovati posljedice, koje su posljedice dobre ili loše i što ih to čini takvim.

Odgovor na ova pitanja donosi utilitarizam.

Konzekvencionalizam se razlikuje od deontologije, etičke orijentacije koja naglašava

moralnost postupaka na temelju unaprijed određenih pravila, bez obzira na posljedice. Ove
dvije orijentacije često predstavljaju suprotnosti u moralnoj filozofiji.

3. Utilitarizam
U kontekstu etičkih teorija utilitarizam se može smatrati oblikom konzekvencionalizma.
Osnovni cilj utilitarizma je maksimizacija ukupne sreće ili zadovoljstva ili minimalizacija
boli i patnje. To znači da, prema utilitarističkom gledištu, moralno ispravnim smatra se ono
što dovodi do najveće dobrobiti, sreće ili zadovoljstva najvećeg broja ljudi. 1 Prema
utilitarizmu, jedino što je po sebi dobro jest sreća, sve ostalo dobro je samo u mjeri u kojoj
vodi sreći.

Na sva velika pitanja; Što je dobro?, Što trebam činiti?, Kako trebam živjeti? Što je smisao
života?, Čemu trebam težiti?, postoji jedan odgovor: Sreća!

Princip najveće sreće „Čini ono što dovodi do najveće sreće najvećeg broja ljudi!“ je princip
koji se naprosto nameće kao jedini ispravni pa čak i jedini mogući u cijelom nizu situacija.

1
utilitarizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024.
Pristupljeno 5.1.2024. https://www.enciklopedija.hr/clanak/63501

2
Možemo uzeti za primjer situaciju spajanja dviju velikih tvornica od kojih svaka ima po 1000
zaposlenih radnika i bez posla će ostati 500 ljudi, ali ako se tvornice ne spoje jedna će
propasti i bez posla će ostati 1000 ljudi. Pitanje koje se postavlja je što trebate učiniti, spojiti
tvornice ili ne? Ako su svi ostali parametri jednaki (plaće, uvjeti rada) odgovor se naprosto
sam nameće. Prema utilitarizmu odluka koja se treba donijeti je ona koja će donijeti sreću
najvećem broju ljudi.

Utilitaristi uvijek govore o ukupnoj količini sreće. Dakle, ne radi se o mojoj ili tvojoj, našoj
ili vašoj sreći, već o ukupnoj količini sreće. Sreća je sreća i svejedno je čija je. Moja sreća ne
može biti bolja i vrjednija samo zato što je moja. Tuđa bol ne može biti manje važna i manje
loša zato što je tuđa. Dolazimo do zaključka da svačija sreća jednako vrijedi. Trebamo
uvećavati količinu sreće, ma čija ona bila. Utilitarizam je krajnje ne-egoistična teorija i zbog
toga izgleda pretjeran i neodrživ. Tko od nas može tražiti da se odreknemo svoje sreće da bi
time nekom drugom donio sreću. Tko od nas može tražiti da nam bude važnija sreća nekog
djeteta u Africi više od sreće našeg vlastitog djeteta. Utilitaristi bi ili trebali mijenjati svoju
teoriju ili nas na neki način uvjeriti da prihvatimo njene radikalne posljedice. Nitko ne
osporava da sreća svakog djeteta jednako vrijedi ali iz tog zaključka ne slijedi da se za svu
djecu trebamo jednako brinuti, bila ona naša ili ne. Dužnosti koje imamo prema nekomu
počinju od toga imamo li s njima neki poseban odnos. Utilitaristi smatraju da razlozi za
djelovanje trebaju biti impersonalni ali njihovi oponenti se ne slažu i kažu da svi razlozi za
etičko djelovanje moraju biti personalni.

3
 4. Jeremy Bentham
Smjer u etici koji je imao najveći odjek u Engleskoj tijekom 19. stoljeća je upravo
utilitarizam. Jeremy Bentham rođen je u Londonu 1748. godine, britanski je filozof i pravnik.
Utemeljitelj je i glavni predstavnik utilitarizma. Bentham kao osnovni kriterij društvenoga
dobra postavlja postizanje sreće pojedinca, što znači smanjenje bola i uvećanje zadovoljstva,
a za najviši cilj čovječanstva smatra postizanje „najveće sreće za najveći broj ljudi“. Kritički
je analizirao engleski sustav i institucije, te se zauzimao za ustavnu, kaznenopravnu i
parlamentarnu reformu to jest ukidanje monarhije i Doma lordova, reformu zatvorskog
sustava, proširenje prava glasa i uvođenje tajnoga glasovanja i dr. Umro je u Londonu 1832.
godine. Njegova glavna djela su: Odlomak o vladavini (1776), Uvod u načela morala i
zakonodavstva (1789), Priručnik političke ekonomije (1793–95), Ustavni zakonik (1827–30),
Deontologija ili znanost o moralnome (1834).2

Bentham smatra da je sreća potpuno objektivna činjenica u svijetu, koju se može i mora
kvantitativno izračunati. Stoga je dao i točnu uputu za mjerenje sreće, to je poznati
utilitaristički račun sreće.

Račun sreće predstavlja uputu za mjerenje i računanje etičke ispravnosti postupka. Pri
procjeni koliko će sreće proizvesti neki postupak, moramo uzeti u obzir sljedeće elemente ili
dimenzije: intenzitet, trajanje, izvjesnost ili neizvjesnost, bliskost ili udaljenost, plodnost,
čistoća i opseg. Kada se ti čimbenici dovedu u međusobni odnos (zbroje i oduzmu), saznaje
se koji će smjer djelovanja nekomu donijeti najviše ugodnih stanja i/ili najmanje neugodnih.
Kritičari utilitarizma odbacuju račun sreće kao nešto što je toliko komplicirano da je naprosto
neupotrebljivo u svakodnevnom životu, jer čak i kada bi bilo moguće izračunati točne
vrijednosti, to bi trajalo toliko dugo da nikada ne bismo na vrijeme stigli donijeti ispravnu
odluku. Zbog toga utilitarizam sa svojim računom sreće u najboljem slučaju može opstati
samo kao akademska teorija, a ne kao stvarna etička teorija. Često razmišljamo o
posljedicama do kojih bi mogli dovesti naši postupci. Ako račun sreće shvatimo kao okvirnu
uputu za etičko vrednovanje on nam pri tome može pomoći.

2
Bentham, Jeremy. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 –
2024. Pristupljeno 4.1.2024.

4
 5. Utilitarizam postupaka i utilitarizam pravila
Utilitarizam postupaka (act utilitarianism) jest gledište da svaki pojedini postupak treba
vrednovati po posljedicama do kojih dovodi, dok je utilitarizam pravila (rule utilitarianism)
gledište da su pravila ono što treba vrednovati po posljedicama do kojih dovodi njihovo
pridržavanje. Utilitarizam postupaka se još naziva direktni utilitarizam jer pojedine postupke
vrednuje direktno dok nasuprot tome utilitarizam pravila pojedine postupke vrednuje ovisno
o tome pripadaju li kategoriji postupaka koji inače dovode do najveće ukupne sreće pa ga
nazivamo indirektni utilitarizam.

Bentham, Sidgwick i Mill kao klasični utilitaristi i pripadnici utilitarizma postupaka smatrali
su da treba vrednovati pojedine postupke. Međutim, sredinom dvadesetog stoljeća utilitaristi
su se okrenuli utilitarizmu pravila. U našem moralu postoje pravila kojih se pridržavamo: Ne
ubij!, Ne ukradi!, Održi obećanje!, itd. Budući da takva pravila postoje i da igraju važnu
ulogu u moralu, utilitaristi to nisu mogli ignorirati. Uvjereni da ne smijemo kršiti ta pravila
često ih se pridržavamo i kad ne dovode do najboljih posljedica. Iz tog razloga utilitarizam
pravila predstavlja kompromis između konzekvencionalističke i deontičke etike, to jest,
između gledišta da postupke treba vrednovati po posljedicama do kojih dovode i gledišta da
postupke treba vrednovati prema pravilima pod koje potpadaju. Najjači razlog za odustajanje
od utilitarizma postupaka i prihvaćanje utilitarizma pravila jest kršenje ljudskih prava.
Naime, najveća sreća najvećeg broja ljudi u nekim se situacijama postiže upravo drastičnim
kršenjem prava pojedinaca. Uzmimo za primjer Kršćane bačene lavovima i desetke tisuća
Rimljana koji su uživali promatrajući njihovu patnju. Utilitaristički račun sreće lako bi mogao
pokazati da njihova sreća nadmašuje bol i patnju nekolicine rastrganih Kršćana. Prema
računu sreće zabava starih Rimljana bila bi opravdana. Progoni nepopularnih manjina,
osuđivanje nevinih, robovlasništvo vrlo bi lako prema računu sreće dovelo do najveće ukupne
sreće stoga čak i utilitaristi koji ne vjeruju u pravila smatraju da je dobro da ljudi u pravila
vjeruju i pridržavaju ih se. Utilitarizam pravila u svakom slučaju predstavlja napredak u
odnosu na utilitarizam postupaka međutim on ipak ima jednu nestabilnu poziciju. Ako pravila
prihvaćamo jer moraju dovesti do boljih posljedica onda zašto ne bismo dopustili izuzetke u
situacijama u kojima izuzetci dovode do boljih posljedica.

Sigurno postoje pojedini slučajevi u kojima laganje dovodi do boljih posljedica od govorenja
istine. Treba li pomahnitalom mužu s upaljenom motornom pilom u ruci reći gdje se skriva
njegova žena? Treba li čovjeku na samrti reći da će sigurno umrijeti u sljedećih deset minuta?

5
Očito da ne treba, ili kao u prvom slučaju se čak ni ne smije. Problem za utilitarizam pravila
jest u tome što oni isti razlozi koji inače opravdavaju pravilo u nekim situacijama
opravdavaju izuzetak, a ako su to razlozi zbog kojih smo prihvatili pravilo onda zbog tih istih
razloga, ovisno o situaciji, moramo prihvatiti i izuzetak. Budući da utilitarist pravila nema
načina da opravda pridržavanje pravila u svim situacijama, bez obzira na posljedice u
pojedinom slučaju, gubi se razlika između utilitarizma pravila i utilitarizma postupaka te
utilitarizam pravila opet postaje utilitarizam postupaka i izložen je svim standardnim
prigovorima.

6
 6. Distribucija dobara
Najbolja distribucija dobara je ona koja dovodi do najveće ukupne količine sreće, bez obzira
kako je ona raspoređena. Tako u pravilu tvrde utilitaristi. Njima je svejedno hoće li bogatstvo
biti koncentrirano u rukama nekolicine ili će biti ravnomjerno raspoređeno, prema njima
jedino što treba vrednovati jest ukupna količina bogatstva. Ovaj utilitaristički stav, koliko god
bio jasan i jednostavan, je vrlo problematičan i postavlja se pitanje je li održiv. Može li
društvo u kojem se jedni razbacaju novcem dok drugi ruju po kantama od smeća, biti jednako
dobro kao i društvo u kojem svi imaju neki prosječan standard.

Na primjer, ekscentrični bogataš ponudi da njegove novce podijelite dvojici ljudi o kojima ne
znate ništa, ne znate ni njihove potrebe, ni njihove zasluge, ni okolnosti u kojima se nalaze.
Novce možete podijeliti na tri načina, A: prvome 10 i drugome 10, B: prvome 10 a drugome
15, C: prvome 5 a drugome 25. Recimo da se radi o tisućama kuna ili eura.

Kako biste podijelili novce? Za koju biste se distribuciju odlučili, A, B ili C? Što mislite, koja
je distribucija bolja?

Egalitarist bi preferirao distribuciju A jer sredstva dijeli na jednake dijelove. Budući da ne

znamo ništa o potrebama i zaslugama ljudi kojima dijelimo sredstva, jedina pravedna,
poštena i dobra distribucija jest A. Dakle, dok nema razloga da distribucija bude nejednaka,
ona treba biti jednaka.

Utilitarist bi odbacio distribuciju A zato što je ukupna količina podijeljenih dobara u njoj
najmanja; B i C su bolje naprosto zato što je u njima veća ukupna količina dobra, najbolja je
C zato što je u njoj ukupna količina dobra najveća. Utilitarističko rasuđivanje se i ovdje
oslanja na to da je dobro uvijek dobro i da je svejedno čije je i tko ga koliko ima.

Iako egalitarizam ima puno dobrih strana, ovo je situacija u kojoj se jasno vidi njegov
osnovni problem; posljedica dosljednog provođenja jednakosti jest da ako ne može svima biti

7
bolje da onda nikome ne smije biti bolje. Oni koji bi mogli imati više nego što imaju ne smiju
imati više nego što imaju da ne bi imali više od ostalih.

Razlog da isključimo opciju C jest to što vrijednost dobra često rapidno opada s povećanjem
njegove količine. Marginalna korisnost dobra bitno je niža od korisnosti dobra. Vrijednost
prvog stana do kojeg dođete bitno je viša od vrijednosti svakog sljedećeg stana, bez obzira na
njihovu tržišnu vrijednost. Vrijednost trećeg para cipela nije jednaka vrijednosti pedesetog.
Isto vrijedi i za novce; povišica od tisuću kuna ne vrijedi jednako onome tko ima dvije tisuće
mjesečno kao i onome tko ima dvadeset. Fenomen marginalne korisnosti pokazuje da
utilitaristi jako griješe kada prešutno pretpostavljaju da je vrijednost dobra uvijek jednaka i da
linearno raste s povećanjem količine dobra. Intuicije o marginalnoj korisnosti još više
zaoštrava ideja minimuma, da postoji minimum potreban za normalan život i da je situacija
alarmantna kada se netko nađe ispod tog minimuma. Minimum i marginalna korisnost tako
dovode do ideje prioriteta. Prioritet imaju oni kojima je lošije; što je nekome lošije, to mu
prije treba pomoći; najprije treba pomoći onima kojima je najgore.

Negativni utilitarizam je etička teorija prema kojoj je osnovni cilj etičkog djelovanja
minimiziranje boli i patnje a ne maksimiziranje sreće. Prema negativnom utilitarizmu
ispravan postupak ne bi bio onaj dovodi do najveće ukupne količine sreće, već onaj koji
dovodi do najmanje ukupne količine nesreće, to jest, boli i patnje. Negativni utilitarizam, baš
kao i pozitivni, primjereniji je u odlukama koje imaju posljedice po veći broj ljudi, njega bi
trebala provoditi država socijalnom politikom i općenito mjerama za pomoć onima čiji je
položaj u društvu najlošiji. Međutim, negativni utilitarizam nailazi na vrlo jednostavan
problem. Naime, ako bi najbolji mogući postupak bio onaj koji bi u najvećoj mogućoj mjeri
smanjio bol, onda bi bilo najbolje da što prije konstruiramo i aktiviramo bombu koja bi
jednom zauvijek uništila sav osjetilni život u univerzumu. Ali uklanjanje boli ne može biti
jedina vrijednost, sreća mora imati i pozitivnu vrijednost – kao nešto što je dobro po sebi, a
ne samo negativnu – kao nešto što je dobro samo zato što predstavlja odsustvo boli.

Možda ne treba težiti ni najvećoj ukupnoj količini sreće ni najmanjoj ukupnoj količini
nesreće već najboljem omjeru sreće i nesreće.

Utilitaristički stav da preferiraju društvo s najvećom ukupnom količinom dobra bez obzira na
distribuciju među pojedincima opravdava se razlozima da se u svakom društvu dio bogatstva
ipak prelijeva od bogatijih prema siromašnijima, siromašniji u bogatom društvu ipak će
živjeti bolje od siromašnijih u siromašnijem društvu. Također stava su da budući da bogatstvo

8
akumulirano u rukama nekolicine olakšava investiranje i otvaranje novih radnih mjesta,
društvo s velikim socijalnim razlikama ima bolju perspektivu razvoja, tako da će dugoročno
gledajući i siromašnijima biti bolje da žive u društvu s većim socijalnim razlikama. Također,
utilitaristi tvrde da će u društvu u kojem postoje razlike, ljudi biti više stimulirani na rad nego
u društvu u kojem bi imali jednake zagarantirane prihode. Dugoročno i ukupno gledajući
prema njima za svih je bolje da u društvu postoje nejednakosti. Zbog toga je utilitarizam
blizak neoliberalizmu čije je gledište da su socijalne razlike, ma kako velike bile, potpuno
prirodne i opravdane dokle god su ostvarene na legalan način.

Izgleda da i dalje ipak ostaje otvoreno pitanje, koju distribuciju prihvatiti: A, B ili C?

9
 7. Zaključak
Utilitarizam je i dalje relevantna etička teorija i može biti primijenjena u suvremenom
društvu. Integriranje utilitarističkih principa u svakodnevni život može poboljšati donošenje
odluka i potaknuti postupke koji doprinose ukupnoj dobrobiti društva. Prije donošenja važnih
odluka dobro je promisliti o mogućim posljedicama naših postupaka te kako naši postupci
mogu utjecati na ljude oko nas i širu zajednicu. Naše postupke često možemo usmjeriti prema
povećanju i svoje i tuđe sreće ili dobrobiti.

U odgojno obrazovnom radu utilitaristički pristup možemo primijeniti pri stvaranju

inkluzivnog okruženja u skupini. Stvaranjem jednakih uvjeta za sve dionike odgojno
obrazovnog procesa i formiranjem univerzalnog dizajna stvaramo okruženje koje prihvaća
različitost i doprinosi sreći i dobrobiti svih članova zajednice. Smanjenjem diskriminacije i
osiguravanjem pravednosti i jednakih mogućnosti za sve, doprinosimo sreći onih koji bi
možda bili žrtve nepravde. Utilitaristi bi razmišljali i o tome kako određene metode
postavljanja granica u odgoju utječu na ukupnu dobrobit djece, njihovo ponašanje u zajednici
i atmosferu u odgojno obrazovnoj ustanovi.

Na primjer, postavljanjem pravila i osvještavanjem posljedica naših postupaka povećava se

pozitivno ponašanje djece, smanjuje incidencija nasilja i doprinosi se ukupnom zadovoljstvu,
sreći i dobrobiti djece, odgojitelja i cjelokupne zajednice.

Utilitaristički pristup u odgoju bi stoga naglašavao metode koje, kada se primjenjuju, stvaraju
najveću ukupnu korist za sve uključene strane, uzimajući u obzir kako odluke utječu na
dugoročni odgoj, obrazovanje i razvoj djece.

Međutim, važno je napomenuti da postoje mnogi izazovi i kritike vezane uz primjenu

utilitarizma u praksi.

Jedan od izazova je teškoća u preciznom mjerenju sreće ili zadovoljstva, što može otežati
donošenje preciznih odluka. Također, utilitarizam može naići na poteškoće u rješavanju
pitanja pravednosti, zaštite manjinskih interesa te izbjegavanja moguće tiranije većine.

Unatoč tim izazovima, mnoge etičke odluke u suvremenom društvu često se temelje na
sličnim principima maksimizacije dobrobiti, posebno u područjima poput javnog zdravstva,
obrazovanja i socijalne politike. Kombinacija utilitarističkih principa s drugim etičkim
teorijama ili načelima može pomoći u svladavanju određenih ograničenja utilitarizma.

10
U konačnici, sposobnost primjene utilitarizma u suvremenom društvu ovisi o kompleksnosti
specifičnih situacija, sposobnosti preciznog mjerenja posljedica te o važnosti koju društvo
pridaje principima maksimizacije sreće u etičkom donošenju odluka.

11
Literatura
1. Bentham, Jeremy. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 4.1.2024.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/6960
2. Berčić, B. (2008). Utilitarizam. Filozofska istraživanja, 28 (2), 363-377. Preuzeto s
https://hrcak.srce.hr/27865
3. utilitarizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 5.1.2024.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/63501

12