Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

BRČKO DISTRIKT БРЧКО ДИСТРИКТ

BOSNE I HERCEGOVINE БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ
Internacionalni univerzitet Интернационални универзитет
Brčko distrikt BiH Брчко дистрикт БиХ

FAKULTET ZA INFORMATIKU

POSLOVNA ETIKA

SEMINARSKI RAD
IZ PREDMETA: POSLOVNA ETIKA
Tema: Hedonizam i Utilitarizam

Mentor: Prof. Dr. Nezir Krčalo Student: Dino Mahmutović

Br.Indexa: OI997/ 2022 Brčko, 19.11.2022

Sadržaj:
1. Uvod...............................................................................................................................3
2. Karakteristike Web sistema za upravljanje sadržajem..................................................5
3. Pregled najpopularnijih CM sistema...............................................................................7
3.1 WordPress....................................................................................................................7
3.2 JOOMLA.....................................................................................................................14
3.3 Drupal.........................................................................................................................14

HEDONIZAM I UTILITARIZAM

HEDONIZAM

Hedonizam je utemeljen u ant. grč. filozofiji, kod osnivača kirenske škole Aristipa (435-350 p.n.e.).

Hedonizam (od grčke riječi hedonē – užitak, slast, ugoda) u najširem smislu jest etičko učenje da

najviše dobro kojemu treba težiti jest zadovoljstvo (dok je bol najveće zlo koje treba izbjegavati).

Već se u antici hedonizam raslojio na nekoliko različitih pravaca, a osobito je ta podjela bila izražena

među filozofima iz Kirene i Epikura. Ključno je bilo razlikovanje u samom definiranju zadovoljstva:

- kirenjani su držali kako je zadovoljstvo pozitivna kvaliteta, dakle, užitak koji realno dobivamo i

osjećamo,

- Epikur je zadovoljstvo odredio kao odsutnost tjelesnih boli i duševnog nespokojstva.

(Za Aristotela, to stanje ugode nije osjetilne prirode, nego dosezanje blaženstva duše, a to stanje

se postiže intelektualnim naporom, te razboritošću u državništvu i životu u zajednici.

Epikureizam ugodu misaonog života smatra intelektualnom nasladom, bez djelovanja u zajednici.)

Hedonistički utilitarizam – Jeremy Bentham

Hedonizam je na prijelazu 18. u 19. stoljeće obnovio Jeremy Bentham. Njega on zasniva na ideji

ljudske prirode utemeljene na osjećajima zadovoljstva i boli, što znači da su ovi osjećaji i pokretači i

svrha čovjekovog postupanja.

Uvođenjem načela korisnosti (utility) Bentham zapravo zasniva utilitarizam. Ali taj utilitarizam još je

vrlo čvrsto povezan s hedonizmom, jer se korisnost definira kao načelo najveće sreće i radosti,

budući da ove riječi bolje upućuju na zadovoljstvo, nego sama riječ korisnost.

Hedonistički račun (hedonic calculus) – u vidu tablice sa tačnim brojčanim podacima o koristi

djelovanja. Postupak računanja znači da izračunamo prvo za svakog pojedinca vrijednost

zadovoljstva/boli koje slijede iz nekog postupka, zbrojimo zasebno pozitivne i negativne posljedice, i

potom izračunamo razliku među njima. Zbirno, dođemo do konačnog rezultata posljedice nekog

čina za cijelu skupinu. Načelu korisnosti protive se samo oni koji ga načelno ne razumiju, te imaju

predrasude i nisu dosljedni sebi (poput asketa koji svojim strahom od boli, t.j., od Božje kazne, samo

potvrđuju načelo zadovoljstva).

Bentham je htio etiku proširiti i na politiku, što je u suštini dobar pokušaj. No, teško je zasnovati širu

društvenu zajednicu na egoističnim motivima hedonizma. Jer, zadovoljstvo društva u Benthamovoj

računici jest zbroj pojedinačnih zadovoljstava, ne postoji nikakav društveni interes osim zbroja

interesa pojedinaca.

Bentham etičke uvide primjenjuje na zakonodavstvo, držeći kako je posao vlasti da promiču sreću
društva,

kažnjavanjem i nagrađivanjem. Kazna prvenstveno služi tome da se na što jeftiniji način spriječi prijestup
time

što će se njome odvratiti od zločina eventualni budući počinitelji. Kazna mora biti proporcionalna
prijestupu,

što znači da mora učiniti prijestup neisplativim (zadovoljstvo koje donosi prijestup mora se nadjačati s
boli koju

nanosi kazna).
Kako bi se osiguralo da kazna postigne i odvraćanje budućih počinitelja i reformira prijestupnika,
Bentham

stvara viziju jednog osobitog tipa zgrade (zatvora), nazvane Panopticon („Svevidljiv“).

Zatvor je kružnog oblika, zatvorenici su odvojeni jedni od drugih u sobama smještenim na obodu
kružnice.

Nadzornikova loža je u središtu, ima uvid u sve ćelije, a sa svakom je zasebno i zvučno spojen limenom
cijevi.

Cilj je da nadzornik vidi, a da istodobno ne bude viđen; on pored lože ima sobu za smještaj članova svoje

obitelji, koji također vrše nadzor (jer su usamljeni i čisto iz radoznalosti gledaju kroz prozore da sebi nađu
kakvu

zanimaciju). Bitna je ta kombinacija nadzornikove prividne prisutnosti i lahkoće njegove stvarne

prisutnosti:

stoga je dovoljan i jedan jedini nadzornik. Vrata objekta su otvorena javnosti, što ustvari treba postići
svrhu

sprečavanja budućih zločina. Zatvorenici ne mogu pobjeći, jer nemaju međusobnu komunikaciju (ako
viču,

treba im začepiti usta), a njih u poslušnosti najviše drži strah od kazne. Zatvorenici rade, rad služi i zaradi
(koju

dobiva onaj tko ugovori biznis sa zatvorom), ali i reformi zatvorenika (stoga je dobro da rade ono što vole
iu

čemu su obučeni). Za rad dobivaju obilje kruha i vode (što tada nije bila praksa u zatvorima), a
poslodavac ih ne

bi trebao tući; nakon odslužene kazne, zatvorenik može nastaviti rad u istoj tvrtki koja ga je zaposlila u
zatvoru.

UTILITARIZAM

J.S. Mill u svom djelu „Utilitarizam“ tvrdi: „ U zlatnom pravilu što ga je Isus postavio, nalazimo

potpuno izražen duh etike koristi. Zahtjev da se drugome čini ono što želiš da tebi drugi čini, to da

bližnjega voliš kao sebe samog – predstavlja utilitaristički moral u njegovom najvišem savršenstvu“.

Osnovna postavka utilitarizma je: korist za sebe i drugoga (lat. utilis = koristan).

Utilitarizam preuzima tvrdnje antičkih filozofa da je svrha etike ljudska sreća. To znači da je norma

djelovanja pojedinca osobna korist i unaprjeđenje zajedničkog dobra.

Osnovni Millov stav je da su dužnosti (norme) sredstva u postizanju sreće definirane kroz pojmove
zadovoljstva i boli:

„Vjerovanje koje prihvaća za temelj morala „korist“ ili „načelo najveće sreće“ drži da su postupci

ispravni proporcionalno tome koliko teže promicati sreću; neispravni ukoliko teže proizvesti nešto

obratno od sreće. Pod srećom se misli zadovoljstvo i odsutnost boli; pod nesrećom, bol i lišenost

zadovoljstva“.

Zadovoljstvo ne treba shvatiti čisto kvantitativno, nego i kvalitativno: određena zadovoljstva, osobito

intelektualna, imaju veću vrijednost nego, primjerice, tjelesna zadovoljstva.

Da bi izbjegao hedonističke prizvuke teorije, ne spominje ugodu, nego preferencije ciljeva djelovanja -
kada se

sukobe sa ciljevima drugih - žrtvuju se u korist općeg dobra.

(Dovodi u sumnju mogućnost Benthamovog „računa zadovoljstva“.)

U najvećem mogućem povećanju zadovoljavanja interesa sviju pomiruju utilitaristi privatni i javni interes.
Korist

kojoj utilitarist teži jest korist zajednice „što veća sreća što većeg broja ljudi“, jer plemeniti karakter teži
tome

da druge ljude učini sretnim.

1. Ljudi teže vrlini, ali ona nije sama po sebi jednaka sreći.

2. Čovjek može težiti i novcu, ali je i ta težnja povezana sa srećom.

3. Samopožrtvovanost također podrazumijeva sreću – makar sreću drugih – kao cilj.

Filozofski rečeno, vrlina, novac i samopožrtvovanost jesu instrumentalna dobra, jer služe povećanju
sreće, dok

je sreća intrinsično dobro (dobro po sebi).

Suvremeni utilitarizam – moralni kodeks djelovanja: djelovanja provjeravati na temelju pravila, a pravila
na

osnovu konsekvencija. (idealan kodeks pravila – slijedi ga 90% odraslih).