1. Teleokracija i nomokracija ( Odnos organizacije drutva ) ?

Hayek vidi veliku razliku izmeu drutva i organizacije ,organizacija je tu da osigura neke
svrhe, a pravila unutar organizacije postoje da pomognu njenim lanovima da osiguraju
zajednike svrhe, stoje i razlog postojanja organizacije. Kod njega se drutvo sastoji od drave
s jedne strane i trita s druge, smatra da izmeu drave i trita ne smije biti nita, treba se
formirat neka veza gdje ce ljudi zastupati svoje individualne i
grupne interese. Drava po njemu ima ambiciju uspostaviti pravila da omogui ljudima da se
slobodno kree u drutvu. Propau malih drutava zasnovanih na plemenima i lokalnim
zajednicama, ljudsko je drutvo izgubilo svaki smisao za zajedniku svrhu ili hijerarhiju svrha
te je kao takvo izraslo u neto posve razliito od oblika organizacije koji bi bio ovisan o
svrhama. Plemensko drutvo ili modernu organizaciju koja pretpostavlja skup
opeprihvaenih svrha, Hayek naziva teleokracijom. No, u spontanom poretku potrebna su
osnovna pravila ponaanja koja e osiguravati okvir u kojemu pojedinci tee svojim vlastitim
svrhama. Spontani poredak mora razviti pravila ponaanja, koja ''moraju progresivno
odbacivati svoju ovisnost o konkretnim svrhama'', i on takav skup nesvrstanih pravila naziva
nomokracijom. Zajedniko dobro slobodnog i spontanog poretka me sastoji se u nekoj
opeprihvaenoj svrsi, jednostavno stoga to, kao posljedica modernosti ili civilizacije, takve
svrhe o kojima postoji sveopa suglasnost, ne postoje. Naprotiv, u slobodnom se drutvu
''ope dobro u naelu sastoji od olakavanja tenji za nepoznatim individualnim svrhama''. To
zajedniko dobro sastoji se u vladavini. Inspiraciju za tu ideju Hayek dobiva od Humea i
Kanta.

2. Pravednost i socijalna pravednost ?

Pravednost se, ne odnosi na postizanje ravnotee izmeu interesa u nekom posebnom

drutvenom kontekstu, ona se uope ne odnosi na rezultate nego na pravila koja e
pojedincima omoguiti najveu koliinu slobode u tenji za njihovim vlastitim ciljevima.
Smisao pravednosti je dakle u tome da svakom pojedincu osigura to vei prostor u kojemu e
on postupati na vlastiti nain, osim kada postupa na nain na koji se uplie u osiguranu
slobodu drugih. Pravednost se ne odnosi toliko na raspodjelu dobara i sredstava koliko na
osiguravanje okvira unutar kojeg su pojedinci slobodni od prinude u koritenju mogunosti
koje im pruaju.
Socijalna pravednost u tipinom se sluaju ne odnosi na osiguranje pojedineve slobode od
prinude i upletanja da bi svaki pojedinac mogao teiti svojemu dobru, nego na specifine
rezultate ovjekovih poduhvata. Teorije socijalne pravednosti obino se bave osiguranjem
posebnog modela raspodjele drutvenih dobara i usluga na pojedince, bilo da je taj model
zasnovan na potrebama, zaslugama ili nekom drugom kriteriju. Kao takva modelska naela
distributivne ili socijalne pravednosti odnose se na rezultate a ne na procedure u kojima e
pojedinac imati mogunosti osigurati rezultate ili dobra koje eli. Socijalna pravednost je
teleokratska utoliko to se pravila raspodjele odnose na postizanje neke ope drutvene svrhe
razdiobe drutvenog proizvoda u skladu s modelom o kojemu postoji suglasnost. Hayek
nalazi probleme u ideji socijalne pravednosti koji se odnose na proces moralnog konsenzusa u
pluralistikom drutvu probleme koji se odnose na mogunost suglasja o primjerenim
naelima socijalne pravednosti. Najprije emo pomisliti na 2 prilino openita naela : naelo
zasluga i naelo potreba. Na osnovi tih dvaju mogunosti mogli bismo rei da se socijalno
najpravednija raspodjela drutvenih sredstava treba provoditi na osnovi zasluga ili,
alternativno, potrebe. Naravno, ovisno o tome koje naelo usvojimo, doi emo do vrlo
razliitih raspodjela.

3. Socijalizam i socijalna pravednost ?

Po Hayeku je primamljivost ideje socijalne pravednosti i u sri socijalizma jer Hayek

udarnom snagom socijalizma smatra zahtjev za ''pravednom'' raspodjelom dohotka i imetka.
Unutar socijalistike tradicije, je taj zahtjev dobio dva oblika. S jedne je strane postojala
ideja da se socijalizam treba brinuti za drutveno i javno vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju. Hayek smatra da je osnova tog zahtjeva u tome to se vjeruje da samo takav
oblik vlasnitva moe osigurati pravednu raspodjelu dobara proizvedenih produktivnim
naporima drutva. Druga dimenzija socijalizma bila je ideja da vlasnitvo nije tako vano -
da se pravednija raspodjela moe postii oporezivanjem i pruanjem vladinih usluga poput
socijalnih, a ne temeljnim promjenama u modelu vlasnitva nad sredstvima proizvodnje. No, i
u jednom i u drugom sluaju, pokretaka snaga tog procesa je bilo opredjeljenje za socijalnu
pravednost. Socijalizam zasnovan na socijalnoj pravednosti ima viziju obnavljanja ideje
supstancijalne politike zajednice, ali to nije za usporedbu sa slobodom i raznolikou
liberalnog drutva. U skladu s time, Hayekova se teza sastoji od stalnog naglaavanja uloge
trita nasuprot vladinoj regulaciji i politizaciji ekonomskog ivota to je posljedica tenje
prividi socijalne pravednosti. Ta se teza temelji na nemogunosti socijalne pravednosti u
kontekstu moralnog pluralizma.

- Je li siromatvo prema Hayeku nepravedno ?

Smatra da je siromatvo rezultat loih okolnosti i neimanja dovoljno sree, ono nije
nepravedno. On odbacuje relativno gledanje na siromatvo s nejednakou, nejednakost je
nuan poticaj slobodnom tritu koje e vise koristiti siromanima,jer ono poboljava poloaj
siromanih nego redistribucija, siromani nemaju pravo na drutvena sredstva na osnovi prava
i pravednosti,nego na osnovi milosrdnih humanosti.

4. Dobra prema Rawlsu ?

Rawls odbacuje Hayekovu pretpostavku da sva tumaenja dobra ovise o nekoj svrsi te da
stoga impliciraju nerjeive sporove o ljudskim svrhama. Naprotiv, on tvrdi da je mogue
definirati skup primarnih dobara koja ele sve osobe, kakvima god se mogle pokazati njihove
vlastite koncepcije dobra, i koja su neovisna o bilo kakvim posebnim pretpostavkama o
ljudskoj prirodi. Po Rawlsu, dobra ukljuuju prava i slobode, mogunosti i mo, dohodak i
imetak te osjeaj vlastite vrijednosti. Prava i slobode nuni su uvjeti da bi se moglo teiti
nekoj koncepciji dobra, jer bez razliitih vrsta slobode zajamenih ustavnim pravima,
pojedinac nee biti u stanju teiti svojoj koncepciji dobra u drutvu; bez materijalnih sredstava
pojedinac nee biti u mogunosti provoditi svoj ivotni plan; bez osjeaja samopotovanja
ivotni plan nee imati smisla, a koncepcija dobra init e se nevanom. Postavlja se pitanje: ''
kako je mogue neko neutralno naelo raspodjele dobara? ''. Rawlsov odgovor na taj problem
dovodi nas do drugog aspekta njegove teorije koji je relevantan za raspravu, a to je njegova
ugovorna koncepcija izvornog poloaja i vela neznanja.

5. Veo neznanja ?

Veo neznanja, ne osigurava samo neutralnost u pogledu ''debelih'' ili supstancijalnih

koncepcija dobra, nego u odluke koje se donose ubrizgava i radikalnu mjeru neizvjesnosti.
Budui da donositelji odluka ne znaju nita o svojim osnovnim kvalitetama, oni ne znaju
unaprijed hoe li proi bolje ili loije na genetskoj lutriji za raspodjelu tjelesnih i duhovnih
sposobnosti ili prednosti sretnog obiteljskog okruenja. U takvoj situaciji neizvjesnosti, tvrdi
Rawls, netko tko ne zna kako e ekonomska i socijalna sredstva utjecati na njegove ivotne
mogunosti, usvojit e maksimin strategiju, a to znai da e odabrati ona naela raspodjele
koja e tititi poloaj najsiromanijih lanova drutva. Na taj u nain biti zatien, kakva god
bila moja koncepcija dobra i koliko god mogao biti zakinut u pogledu darovitosti i obiteljskog
nasljea. Dakle, to je rasuivanje u pozadini drugog naela ili naela razlike. To naelo
osigurava poloaj onoga koji je socijalno najslabiji, jer njegovo je blagostanje mjerilo prema
kojemu se mora procjenjivati legitimnost svih nejednakosti. Ako ve mora biti ikakvih
nejednakosti, njihova veliina i opseg trebaju se prosuivati na osnovu blagostanja
najzakinutijih lanova drutva i po tome hoe li oni imati koristi od svoje nejednakosti.

6. Generika dobra Gewirth ?

Gewirth polazi od jedne pretpostavke koja je od sredinje vanosti za liberalnu teoriju prakse i
koja se zaista moe smatrati njome pretpostavljenom. To je pretpostavka da su graani
slobodni moralni akteri koji su sposobni birati vrijednosti i koji nastoje djelovati u skladu s
njima. Dakle, obvezali smo se pojedince shvaati kao umne moralne aktere. Mogunost
umnog djelovanja (agency) pretpostavlja neki stupanj blagostanja koji nadilazi puko fiziko
preivljavanje mogu, npr. preivljavati u vegetirajuem stanju na respiratoru ali je moja
sposobnost umnog djelovanja tada naruena. Prema tome, moje umno djelovanje nije neka
vrsta bestjelesne sposobnosti, nego zahtijeva odreene vrste dobara koje Gewirth naziva
generika dobra. Ona ne pretpostavljaju nikakvu posebnu koncepciju dobra, ve su,
naprotiv, nuni uvjeti da bi neki akter uope doao do neke teorije ili koncepcije kao umnog
djelovanja (agency). Gewirth, dakle, smatra ideju umnog djelovanja neutralnom u odnosu na
razliite koncepcije dobra, ali takoer i nunom pretpostavkom za svaku tenju prema dobru.
No, Gewirth eli poi i dalje od toga, iznad akterovog usvajanja neophodnosti svojih
generikih dobara prema shvaanju da svaki akter posjeduje ta generika dobra i da akteri
imaju prava na takva dobra, prava koja drava ima dunost odravati i tititi. Gewirth, dakle,
zasada, tvrdi da je pruio tumaenje generikih dobara koja su za svrhe relevantna , ali
neovisna o specifinim svrhama ili koncepcijama dobra, i ta dobra slobode i blagostanja mogu
se ispuniti na sepcifine naine.
7. Nozickova teorija pravednosti ?

Nozickova teorija pravednosti je zasnovana na koncepciji prava koja pak izraava shvaanje o
prirodi ovjekove nepovredivosti. Dok se u teorijama Rawlsa i Dworkina pravednost
promatrala kao neka vrsta konanog stanja, kao poseban model drutvenog ureenja koji bi
izraavao zahtjeve socijalne pravednosti, prilagoavajui ovlatenja i resurse zahtjevima
eljenih naela koji su se trebali izvoditi na to je mogue neutralniji nain. Nozickova im je
teorija gotovo suprotna. Prema njemu, pojedinci imaju prava koja ograniavaju naine na koje
se s njima moe postupati bez njihove suglasnosti. Ta prava, i u njima sadrana ogranienja,
ne trebaju osiguravati nikakvo daljnje dobro, ve su prije temeljna i trebaju se potovati bez
obzira na navodna dobra koja bi za drutvo mogla proizai iz krenja takvih prava. Pravednost
nije pitanje pokuaja organizacije drutva tako da njegove institucije nastoje realizirati model
raspodjele, nego potovanje osnovnih prava koja ograniavaju ono to se nekome moe uiniti
bez njegove suglasnosti te ovlatenja koja iz takvih prava proizlaze. Po Nozicku su ta prava
tako temeljna, a ogranienja koja ona nameu djelovanju drugih su tako, da je opravdana
samo minimalna drava tj. ona koja se uzdrava od svakog pokuaja osiguravanja
distributivne pravednosti.

8. Negativna sloboda ?

Pojam negativne slobode u vrlo velikoj mjeri ovisi o pokuajima da se napravi otro
razlikovanje izmeu slobode s jedne i sposobnosti s druge strane, po kojemu se sloboda treba
razumjeti kao odsutnost prinude, a ne kao mo ili sposobnost s njoj pripadajuim sredstvima i
mogunostima. To je sloboda ''od'', ane sloboda ''za'', i tom je shvaanju onda pridrueno i
striktno tumaenje prirode prinude. Po negativnom shvaanju slobode, koje vidi slobodu u
odsutnosti prinude, uloga drave s obzirom na slobodu je ograniena na osiguravanje zakona
koji e odrediti okvir uzajamnog neprinuivanja, i na ograniavanje same sebe kad je rije o
prinudi. S obzirom na to, moemo tvrditi sljedee:

A) Razlikovanje izmeu negativne i pozitivne slobode moe poivati na objektivnom

karakteru prve i normativnom karakteru druge. Ako su obje normativne, onda e pitanja
osnovnih potreba, sposobnosti, interesa i sredstava biti zajedniki objema.
B) Ako uzmemo u obzir prirodu vrijednosti slobode, vrlo je teko tvrditi da se vrijednost
negativne slobode moe prosuivati kao neovisna o sredstvima nunim za osiguranje ciljeva
koji e nam biti dostupni u okviru te slobode.

9. Pozitivna sloboda ?

Moglo bi se tvrditi da postoje dva pojma pozitivne slobode: minimalistiki i maksimalistiki.

Pozitivna sloboda ili sloboda ''za'' mogla bi znaiti da je X pozitivno slobodan samo ako je u
stanju ostvariti specifine ciljeve koji takorei definiraju u emu se zapravo sastoji
samoozbiljenje ili to je doista ovjekovo ostvarenje. Samo ukoliko neka osoba ostvari takve
ciljeve, ona je zaista slobodna, a ukoliko tei drugim ciljevima, pa ak i ako to ini bez
prinude, ona nije zaista slobodna (maksimalistiko shvaanje pozitivne slobode). Drugo
shvaanje slobode ''za'' je mnogo skromnije i odnosi se na drutveno uvjetovane potrebe i
sposobnosti, mogunosti i sredstva to ih netko mora imati da bi teio nekoj koncepciji dobra,
kakva god ona bila. Po minimalistikom tumaenju pozitivna sloboda ostavlja ciljeve
nepropisanim i odnosi se samo na sredstva.

10. Ljudska prava ?

Temeljna bi ljudska prava trebala odgovarati na pitanje kako se treba postupati bilo kojim
ljudskim biem i koje vrste djelovanja drava moe legitimno nametati kako bi osigurala da
se s osobama postupa na taj ispravan nain. Najskoriji politiki primjer pokuaja da se utvrde
i kodificiraju temeljna prava, je prije svega Opa deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih
naroda koja u svojoj preambuli treba postaviti ''zajedniki standard djelovanja za sve narode i
nacije''. Uz tu temeljnu Povelju, postoje i Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i
kulturnim pravima Ujedinjenih naroda, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
UN-a te Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koju su donijele
zemlje lanice Vijea Europe. Doktrine o ljudskim pravima postavljaju standarde politike
moralnosti koij nadilaze ono to je sadrano u zakonu ili u obiaju i praksi pojedinih
politikih zajednica. Dakle, prava su trenutno politiki vana kako na unutarnjoj nacionalnoj
politikoj sceni tako i u meunarodnim odnosima. U unutranjoj politici izgleda da moralna
snaga socijalnih i ekonomskih prava zahtijeva ekstenzivnu dravu s ovlastima i funkcijama
koje su nune za osiguranje socijalnih i ekonomskih prava graana, dok se ini da zatita
graanskih i politikih prava zahtijeva dravu mnogo ogranienijih ovlasti. U meunarodnoj
je politici ta tema takoer predmet spora izmeu Istoka i Zapada. Teorija prava je pokuaj da
se osigura neka vrsta osnovnog moralnog utemeljenja za pravedno postupanje s pojedincima
od strane drave, zbog kojeg e krenje takvih osnovnih prava biti pogreno bez obzira na
korisne posljedice njihova krenja. U tom bi smislu prava trebala odrediti fundamentalnu
nepovredivost osoba i kao takva sluiti kao aduti u politikoj argumentaciji i odluivanju, na
nain da isticanje njihovih osnovnih prava moe nadjaati ili obriti inerese ili blagostanje
veine.

11. Podjela na pozitivna i negativna ljudska prava ?

Pozitivna prava zahtijevaju poduzimanje pozitivne aktivnosti od strane neke druge strane
kako bi se to pravo ostvarilo. Neka prava nije mogue ostvariti bez pomoi drugih, to je
odgovornost koja uglavnom pada na vlade. Od vlada se zahtijeva poduzimanje pozitivnih
mjera kako bi ispunile obveze za ostvarenje odreenih prava. Primjeri pozitivnih prava
ukljuuju pravo na obrazovanje i pravo na zdravstvenu skrb. Bez intervencije vlade i
uspostave odreenih institucija (npr. kola i
bolnica), ova prava ne mogu biti zadovoljena.
Negativna prava su ona prava koja ne zahtijevaju nikakvu aktivnost da bi se ispunila. U
stvari, negativna prava se ispunjavaju samo u odsustvu aktivnosti. Primjeri negativnih prava
ukljuuju pravo na ivot, slobodu od muenja i slobodu izraavanja. Neka osoba je slobodna
uivati ova prava sve dok ih netko (ili neka sila) ne povrijedi.

12. Vanost autonomije za prava prema Nozicku ?

Nozick i drugi tono smatraju da je autonomija od temeljne vanosti za prava, jer autonomija
je nuan uvjet da bi se moglo teiti vrijednostima. Stoga je ogranienje autonomije, koje je
razlog Nozickovih prigovora, u sluaju socijalnih i ekonomskih prava opravdano sljedeim
principima:

A) Osiguranje ekonomskih i socijalnih sredstava poiva na istom moralnom utemeljenju kao i

zahtjev za autonomijom u smislu neupletanja. Naime, i jedno i drugo su nuni uvjeti
djelovanja (agency).
B) Ako drugi ne raspolau tim nunim sredstvima, ako su ih lieni, onda e biti povrijeena
njihova autonomija. Zagovornik socijalnih i ekonomskih prava tvrdit e da ta prava nisu u
sukobu s ovdje definiranim naelom autonomije. Potpuna autonomija za X-a da kupuje i
prodaje kako eli, lako moe imati predvidiv, premda nenamjeravan uinak ometanja Y-ove
mogunosti djelovanja (agency) te se u tim okolnostima autonomija X-a legitimno moe
ograniiti na osnovi naela koje je jednako temeljno kao i naelo koje nalae autonomiju
shvaenu kao neupletanje u X.

13. Sloboda govora Charles Fried ?

Kada se govori o slobodi govora, Charles Fried kae: Moje pravo na slobodu govora nije
pravo da me se uje, a pogotovo ne pravo da se moja shvaanja medijski ire i prihvaaju.
Kada bi moje pravo to impliciralo, ono bi svakako bilo ekvivalentno nekom pozitivnom pravu
i nailazilo bi na ogranienja koja postavlja oskudica Ali, to ako bi me drugi liili moje
slobode govora recimo neprijateljski raspoloena gomila? Svakako je istina da traei
zatitu od gomile postavljam afirmativan zahtjev za oskudnim sredstvima zajednice. Ali, taj
prigovor takoer promauje jer injenica da imam pravo na slobodu govora u odnosu na vladu
ne znai i to da imam pravo da vlada titi svaku upotrebu toga prava.

Fried potom kae da taj tip argumenta koji on ovdje kritizira, ignorira razliku izmeu onoga
to je nekoj osobi uinjeno i to se dopustilo da se dogodi. U Friedovu se argumentu radi o
tome da se neko negativno pravo moe u potpunosti zadovoljiti ustezanjem. Pravo na ivot
zadovoljava da se tako ne bude ubijen, pravo na privatnost tako da nitko ne manipulira mojom
potom, pravo na slobodu govora tako da se nitko ne uplie u moju upotrebu toga prava.

14. Rehabilitacija ?

Postupak kojim bi se sklonost kanjavanju i retribuciji trebala zamijeniti pristupom koji bi se

zasnivao na nastojanju da se delikvent rehabilitira. U svojim najekstremnijim oblicima, ta
ideja svodi pitanje kazne na medicinski model koji se zasniva na lienju te nastoji istisnuti
moralizirano shvaanje kazne, zasnovano na pravednosti ili retribuciji. Rehabilitacijski ideal
poiva na pretpostavkama o prirodi osoba te o prirodi znanosti o drutvu i onome to bi u
njezinu svjetlu trebao biti odgovarajui stav potovanja osobe. Rehabilitacijski ideal se oito
nalazi pod utjecajem pretspostavki o ljudskoj prirodi koje se izvode iz znanosti o drutvu, a
ini se da su to sljedee:

A) Ljudsko se ponaanje moe promatrati uzrono posljedino, to znai da se ponaanje

treba promatrati kao uinak sklopa prethodnih kauzalnih okolnosti, koje e se traiti ili u
tjelesnoj i psiholokoj konstituciji, ili u okruenju ili u nekoj vrsti kombinacije toga dvoje.

B) To je rezultiralo udaljavanjem naglaska s pojmova kao to su odgovornost i osobne

zasluge.

C) U prirodnim znanostima, predvianje i kontrola su usko povezane karakteristike i od

sredinje su vanosti i za ciljeve znanosti i za vrste objanjenja fenomena koje prirodne
znanosti daju.

D) Jezik znanosti o drutvu i objanjenju delikventnog ponaanja na osnovu njezinih

generalizacija stvorili su osnovu za onu vrstu klinike terminologije koja se esto upotrebljava
u literaturi o rehabilitaciji.

E) Pretpostavlja se da je rehabilitacijski pristup human. Modeli lijeenja su skrojeni po mjeri

individualnih potreba i problema; provode se istraivanja o okolnostima i o psiholokom
stanju prekritelja. Ukratko, itav je proces lijeenja individualiziran.
Smatra se da je rehabilitacijski sistem manipulativan i da ne potuje osobe ko osobe(npr.
kazna se odreuje prema tome moe li se osoba promijeniti, a ne prema zloinu koji
zasluuje. Vrijeme koje osoba treba provesti u nekoj ustanovi ovisi o odboru za otputanje
koji misle da znaju kad je postignuta rehabilitacija. Zato se osoba nikad ne smije upotrebljavat
samo za svrhu drugih, nego uvijek kao svrha samome sebi. Ovaj model je u nekim aspektima
i nehuman.

15. Utilitarizam i kazna ?

Kao i sve drugo u utilitaristikoj teoriji, kanjavanje se mora voditi razmiljanjem o

maksimaliziranju blagostanja. Zloin smanjuje blagostanje utoliko to liava pojedince ivota,
vlasnitva ili tjelesnog integriteta u sluaju tjelesnog napada ili silovanja. Opravdanje kazne
za utilitarista lei u odgovarajuem odnosu koji se treba postii izmeu porasta blagostanja za
drutvo koje e nastati kao rezultat pretpostavljenog uinka kazne da zastrauje, te
smanjivanje blagostanja koje e doivjeti delikvent. Pod modelom utilitarizma ina, pitanje
opravdanja bilo bi individualizirano tako da bi se za bilo kojega pojedinog delikventa morao
donijeti sud o tome bi li njegovo kanjavanje i do kojeg stupnja maksimaliziralo blagostanje
drutva, uraunavaju li se interesi te osobe jednako kao i interesi svih drugih lanova drutva.
Utilitarizmom pravila ne prihvaa se shvaanje da se svaka pojedina radnja mora
procjenjivati na osnovi korisnosti svojih posljedica, nego, naprotiv, smatra da se trebaju
procjenjivati pravila djelovanja. U sluaju kanjavanja pitanje ne bi bilo, da li se u nekom
konkretnom sluaju taj pojedinac trebao kazniti za poinjenje zloina, nego bi rije bila o
pravilu da kanjavanje zloina openito maksimalizira blagostanje ili korist.

16. Retribucija ?

Retribucionisti smatraju da su osnovni vidovi kanjavanja samo povrno zainteresirani za

obzire humanosti jer su inherentno manipulativni. One su takve jer je eksplicitna osnova
kanjavanja da e ono ukljuivati da se nekoj osobi dogodi neto to e kao svoj eksplicitni
cilj imati dobro ili blagostanje drugih, u ovom sluaju ostatka drutva. S druge strane, Kant i
Hegel su, kao i neki moderni kritiari, smatrali da je humanost utilitaristikog shvaanja
prilino povrna i da zapravo, time to nanosi bol ili namee terapiju kao oblik drutvene
kontrole, kri pravo osobe da se s njom postupa kao sa svrhom samoj po sebi, a ne samo kao
sredstvom za svrhe drugih. esto se tvrdi da nema prave razlike izmeu retribucije i odmazde
te da je u civiliziranim drutvima sigurno pogreno zasnivati sustav kriminalne pravednosti na
onome to se esto smatra grubim i destruktivnim osjeajima. No, to bi izjednaavanje bilo
pogreno, jer je sigurno da osveta i retribucija imaju poneto zajednikog. Nozick, navodi
neke kriteriji koji omoguavaju da se uvjerljivo razlikuju osveta i retribucija( retribucija se
radi za neku poinjenu nepravdu; Retribucija sadri neku predodbu o proporcionalnosti;
Osveta je personalizirana; Odmazda ima neizbrisivo iracionalan karakter; Retribucija je opa
ili univerzalna na nain na koji to osveta nije)

17. Komunitarizam ?
Komunitarizam pravac u politikoj filozofiji i politiki pokret nastao 1980-ih. Komunitaristi
primarno nude skup protuteza liberalizmu, koje se mogu svrstati u tri glavna pravca.
Prvo, liberali vjeruju u univerzalna naela pravednosti i racionalnosti, dok komunitaristi
smatraju da takvih opevaeih mjerila nema, da svaka zajednica i svako doba posjeduje
svoje standarde po kojima se ljudi moraju ravnati. Drugaije reeno, kad je politika u pitanju,
pravednost se sastoji u tome da se svaka osoba ponaa u skladu s naelima njezine zajednice.
Tom tezom komunitaristi upozoravaju liberale da budu oprezni kad razvijaju univerzalne teze
temeljene samo na iskustvima zapadnih drutava te usput naglaavaju da postoje pristojna
drutva, npr. istonoazijska, koja slijede neke drugaije ali jo uvijek prihvatljive norme.
Drugo, komunitaristi tvrde da liberalizam ne uzima dovoljno u obzir vanost zajednice za
konstituiranje identiteta osobe. Liberali smatraju da svatko moe i treba sam odabrati svoj
ivotni put i tako formirati svoju linost, dok komunitaristi dre da se neki od naih kljunih
ciljeva i osobina, bez kojih ne bismo bili ono to jesmo, stjeu samo uz privrenost nekoj
zajednici. Te su povezanosti sa zajednicom (npr. vezanost za roditelje ili djecu, svoje pleme ili
naciju) konstitutivne i ne mogu se ukloniti bez ozbiljne i nepopravljive psihike tete po
osobu. Tako se na zadatak, kau komunitaristi, ne sastoji u tome da autonomno odaberemo
svoju ulogu, ve da bolje razumijemo onu koja nam je zadana.
Tree i ukratko, zadnja teza kae da je vrijednost zajednice (i bratstva) jedna od temeljnih, ali
ju liberalizam zanemaruje. No time potkopava i mogunost funkcioniranja drave kakvu sam
zagovara jer ona, raznim socijalnim mjerama, trai da sve vie dajemo jedni za druge, iako
imamo sve manje toga zajednikog. Da bi takva drava mogla valjano funkcionirati, ona treba
poticati privrenost nekom odreenom, zajednikom shvaanju dobra ivota (tj. koncepciji
dobra). Samo se tako moemo identificirati s njom: povijest pokazuje da entuzijazam prema
zajednici i postoji samo ondje gdje postoji zajedniko ope dobro. Ako se drava suzdrava
od promicanja neke koncepcije dobra ivota, kako inzistiraju liberali, ne moemo se zalagati
ni za vrijednost zajednitva. Ovim, a i drugim uvidima koji zajednici daju primat nad
pojedincem komunitaristi su dali veoma znaajan doprinos suvremenoj politikoj filozofiji.
Vodei mislitelji te orijentacije su: A. MacIntyre, C. Taylor, M. Sandel, M. Walzer, A. Etzioni
i W. Galston.

18. Liberalizam ?
Liberalizam (od latinski liberalis: slobodarski), politika ideologija i filozofija koja zastupa
stajalite da je sloboda najvia politika vrijednost. Sloboda se u liberalizmu shvaa kao
sloboda pojedinca, a jedno od sredinjih pitanja liberalizma jest kako se moe opravdati
zadiranje u slobodu pojedinca. Polazei od pretpostavke da su svi ljudi po prirodi jednaki i
slobodni, Locke je tvrdio da je vlast vladara opravdana samo u onoj mjeri u kojoj su pojedinci
pristali na nju. Liberalizam takoer inzistira na tome da dravna vlast bude ograniena
zakonima koje donosi demokratski izabran parlament.
Snaan je element zatite slobode pojedinca i pravo na vlasnitvo, bez kojega prema Lockeu
nema ni slobode. Lockeovo shvaanje uloge vlasnitva, upotpunjeno ekonomskim naelima
laissez-faire kapitalizma. Jedina je uloga drave pruanje zatite pojedincima i osiguravanje
neometanog djelovanja slobodnoga trita. Tu tradiciju unutar liberalizma nastavlja
libertarijanizam, politika filozofija utemeljena na naelu osobnoga suvereniteta (self-owner-
ship principle) prema kojem je pojedinac iskljuivo vlasnik svoga tijela i plodova svojega
rada.
Druga, novija tradicija liberalizma istie vanost materijalnih preduvjeta koji omoguuju
pojedincu da djeluje u skladu sa svojim autonomnim odlukama. Taj je tip liberalizma, koji se
najee naziva socijalni liberalizam, odgovor na sve vee imovinske nejednakosti do kojih
dolazi u XIX. i poetkom XX. stoljea, nastale jednim dijelom i kao posljedica ekonomskoga
liberalizma. Kako bi se postigla vea ekonomska jednakost, a time osigurala i jednaka sloboda
za sve, socijalni liberali zagovaraju veu ulogu drave u drutvenom i ekonomskom podruju.
elja za veim dravnim utjecajem osobito se oituje u prihvaanju egalitaristikih naela
distributivne pravednosti, poput naela razlike J. Rawlsa, koja zahtijevaju raspodjelu
sredstava od bogatijih prema onima u loijem poloaju, najee uvoenjem progresivnih
stopa oporezivanja.
Bez obzira na mnogobrojne razlike, sve liberalne tradicije promiu ideju ljudskih prava,
tolerancije i vladavine prava. Sva suvremena zapadna drutva prihvaaju te osnovne postavke
liberalizma pa ih se stoga esto naziva liberalnim demokracijama. Jedan od glavnih izazova s
kojim se susree liberalizam u suvremenom svijetu jest pitanje granica liberalizma. Jedna
utjecajna struja liberalizma zagovara tezu da su liberalna naela pravednosti univerzalna u
svojem dosegu. Druga, nita manje utjecajna struja ograniava primjenu liberalnih naela
iskljuivo na liberalne demokracije, zagovarajui istodobno liberalnu toleranciju ureenih
drutvenih poredaka koji nisu privreni liberalnoj ideje i ustavne demokracije i jednakih
ljudskih prava.
19. Za liberalno je politiko miljenje, karakteristino da je napustilo projekt tenje za idejom
politike zajednice. Mora se prihvatiti moralni pluralizam i politika teorija koja se oko njega
razvila. Mnogi od glavnih liberalnih politikih teoretiara, koji danas piu, u toj su toki
eksplicitni te odbacuju ideju objektivnog moralnog poretka koji bi definirao ovjekov telos;
oni umjesto toga tvrde da je liberalno miljenje neutralno u pogledu temeljnih moralnih
problema. 2 glavne teme liberalne teorije:
A) Vanost pronalaenje skupa pravila koja e voditi politiko djelovanje, a neovisna su o
koncepciji dobra i ne zahtijevaju nelegitimno nametanje moralnosti onima koji se s njima ne
slau.
B) Briga za individualnu slobodu, pokuaj da se utvrdi priroda institucije koje e pojedincima
pruati maksimum mogunosti da tee svojem vlastitom ivotnom planu neovisno o
ogranienjima i upletanjima drugih.