AUTOPOETINI SUSTAVI? Autopoetini sustavi su sustavi koji se odnose na sebe same.

Za njih je znakovito da su autonomni, to znai da sve promjene koje nastaju tijekom strukturnoga ili socijalnog povezivanja s okruenjem podreuju odravanju vlastitih organizacije. Sustavi koji mogu odravati zatvorenost pod uvjetima otvorenosti i otvorenost pod uvjetima zatvorenosti su autopoetini sustavi. (Brino planirane i ciljno usmjerene organizacije su prolost. Zamjenjuju ih spontane, globalno usmjerene samoreferentne autopoetine organizacije.) TREA DIMENZIJA ORGANIZACIJE? Trea dimenzija organizacije je neprestano stvaralako unitavanje postojee vertikalne i horizontalne dimenzije organizacije i njihovo obnavljanje na kvalitetno vioj razini, koja predstavlja slobodni protok ideja i znanja u organizaciji. Vjerojatno je postojala u neformalnim oblicima, ali nije bila sadrana u odgovornosti ovjeka za vlastiti rad. U posljednje vrijeme postaje integralni oblik organizacije koja ui. Odgovor je na nove spoznaje o organizaciji, koja se temelji na autopoetinim naelima i svojevrstan je odgovor na izazove sve kompleksnijeg okruenja.

JEDNOSTAVNOST I KOMPLEKSNOST SUSTAVA? Kompleksan sustav je sustav u kojemu prevladava kompleksnost detalja (funkcionalna komplesnost). On ima dinaminu kompleksnost iji su sadraj kompleksne i dinamine veze i stanja izmeu dijelova sustava. Sustav sastavljen od malog broja razliitih dijelova je sustav s malom kompleksnou detalja; ali to ne znai da nije dinamino kompleksan. Sustav je dinamino kompleksan kada vie nije mogue neposredno povezivanje svakog pojedinog dijela sustava s njegovim svakim drugim dijelom. Manji broj dijelova u nekom sustavu ne znai istodobno da je njegovo djelovanje jednostavno.

Kompleksni sustav ima veliki broj dijelova ili podsustava, od kojih se svaki za sebe nalazi u vlastitome stanju djelovanja, a koje se mijenja u odnosu prema drugim podsustavima. U kompleksnom sustavu povratak u stanje u kojemu smo ga poeli prouavati nije vie mogue. MREA PODSUSTAVA I SUSTAVA. Kompleksan sustav nalazi se u velikom broju razliitih veza koje mu osiguravaju stabilno djelovanje. Ima i vei broj usporednih podsustava i nad njima rasprenu kontrolu. Meu podsustavima neprestano se izmjenjuju procesi natjecanja i suradnje. Sustav pokuava selekcionirati veze meu podsustavima i veze s okruenjem. I podsustavi se mijenjaju, ali samo onoliko koliko je potrebno da se njihov identitet odri u vremenu i prostoru. Razliite povezanosti kao i njihova raznolikost poveavaju mogunost preivljavanja sustava.

VREMENSKI I PROSTORNI OTKLON SUSTAVA U vrlo sloenim socijalnim sustavima postoje pozitivne i negativne veze koje podupiru ili razdiru njegovu ravnoteu. Pozitivna veza je ona koja potie rast, a negativna je ona koja ga koi. Meu njima esto dolazi do vretmenskog otklona koji moe trajati i due vremensko razdoblje. Zanemarivanje ove osobine moe gurnuti sustav u kaotino stanje. Vremenski otklon u sustavu moemo skratiti, ali ga je znaajnije uoiti, razumjeti i o njemu voditi rauna u svojim oekivanjima. Ako ne vodimo rauna o vremenskom i prostornom otklonu, ne moemo razumjeti njegova budua djelovanja. Svi podsustavi u socijalnom sustavu imaju neispunjene prostorne i vremenske mogunosti djelovanja. MEHANICISTIKA PARADIGMA
2

ovjek oblikuje vlastite paradigme o tome kako svijet funkcionira, a one su organizirane u sustav (spoznaja, pretpostavki, uvjerenja, oekivanja, osjeaja, vrijednosti) uz iju pomo razumijemo okolnosti i dogaaje. Svjetski se sustav jo temelji na cjelovitoj mehanicistikoj paradigmi globalne proizvodnje i distribucije, ije je temelje ovjeanstvo postavilo u 17. st. 1. autoritet potovanje statusa, tradicionalizam, osjeaj dunosti, natjecanje, autoritet i centralizacija moi... 2. status diplome, podaci, odgovornost temeljena na iskustvu, drutveni poloaj, planiranje karijere, disciplina, natjecanje za nagrade, teak rad, naglasak na statusnim simbolima.... 3. otuenost objektivnost, uzronost, analitinost, loginost, znanje koje je mogue dokazati, superiornost nad prirodom... 4. kritika odnosa meu ljudima improvizacija, tvrdoglavost, agresivnost, cinizam, skeptinost, uporaba drugih za vlastite ciljeve, osobni interesi, mo i prisila, patriotizam, ovinizam, nacionalizam, divlji kapitalizam.

HUMANA PARADIGMA 1. Kritika autoriteta autoritet utemeljen na utjecaju, sposobnosti, osobna motivacija, osobni primjer, suradnja... 2. Kritika rada vanost iskustva u timskom radu, odgovornost utemeljena na sposobnosti rjeavanja problema i motiviranju drugih za zajednike ciljeva, zajedniki duh, pripadnost ideji, igranje socijalno odgovornih uloga.... 3. Kritika racionalizma logika krunih veza globalnost, stvaralako razmiljanje, metoda sustava, ouvanje dinamike ravnotee i suivota s prirodom... 4. Kritika socijalnog inenjeringa drutva strpljivost, otvorenost, naivnost, potovanje drugim, holizam, ekologizam, internacionalizam, etika zajednice, zajedniki interesi, traenje istinske slike o samom sebi, osjeaj doprinosa zajednikom dobru.
3

NEFORMALNI SEKTOR Neformalni sektor ine zatita u lokalnoj zajednici, zatita u obitelji, susjedska i prijateljska pomo. Zatitu moemo podijeliti na: osobnu, u kuanstvu, povremenu i socijalnu potporu. Zatitu u lokalnoj zajednici osiguravaju neprofesionalci i dostupna je svim lanovima lokalne zajednice. Oni koji osiguravaju odreene usluge imaju od toga neku korist oekuju neku nadoknadu. Rije je o odnosima reciprociteta. Zatita je u lokalnoj zajednici esto stvaralaki, spontani oblik zatite. Neformalni sektor ne moe nadomjestiti dravni, jer nema ni sredstava niti znanja za osiguranje usluga najugroenijim i najstigmatiziranijim skupinama, barem ne u postojeem ustroju socijalne drave. Neformanlni sektor previe zadire u privatni ivot ljudi, ali ipak njegova je prednost u poveanju izbora razliitih mogunosti. CIVILNO DRUTVO Demokratska drutva karakterizira supostojanje triju sektora: javnoga (drava), privatnog (trite) i graanskog (civilno drutvo). Najkrae reeno, civilno drutvo jesu graani koji se aktivno i slobodno upliu u sve sfere drutvenog djelovanja. Detaljnija istraivanja dovode do daljnjeg razvoja ovog pojma, ali svojevremeno i do preuveliavanja njegove uloge kao kljunog faktora u rjeavanju aktualnih drutvenih zavrzlama. Nadalje, na institut civilnog drutva gledalo se kao na pomodarstvo graana, utopijsku ideju pojedinih demokracija, lijek za previe zatitniki raspoloenu dravu i slino. Od kraja 1980-ih naovamo u definiranju ovog pojma naglaava se sloboda udruivanja, samoorganizacija slobodnih graana, socijalni kapital i socijalna povezanost. Pokuaj da se civilnost izjednai s moralnou, potenjem, potivanjem, su odbaene kao neumjesne, a civilnim se vrlinama smatra aktivno i odgovorno graanstvo. Organizacije civilnog drutva nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili treim sektorom. I svaki od tih naziva istie jedan aspekt tih organizacija. U svijetu se govori o NGO (nongovernmental) sektoru, no u tom kontekstu valja naglasiti da kada govorimo o
4

nevladinom sektoru ne govorimo o apsolutnoj nepovezanosti vlade i ovih organizacija jer vlada ulae sredstva u rad neprofitnog sektora, no to ne utjee na aktivnosti same organizacije. Organizacije civilnog drutva zapravo surauju s vladom i u idealnim uvjetima postiu da ona odgovorno ispunjava svoja obeanja. Institucije civilnog drutva pronalazimo u demokratskim zemljama utemeljenim na vladavini prava, s razvijenim trinim gospodarstvom. Ponekad se na civilno drutvo gleda kao na opoziciju aktualnoj vlasti i funkcija watch doga (psa uvara) se u javnosti percipira kao negativna, no evidentno je da civilno drutvo igra vanu ulogu osobito u zemljama mlade demokracije. Organizacije civilnog drutva usko se vezuju uz modernu socijalnu dravu. Kad govorimo o socijalnoj dravi, mislimo na dravu koja svojim aktivnostima djeluje u smjeru osiguravanja socijalnog minimuma svim svojim graanima, kao i pruanja drugih vrsta pomoi onima koji si je ne mogu omoguiti sami. S obzirom da dobar dio programa socijalne drave poiva na inicijativama upravo organizacija civilnog drutva, njihova vanost za funkcioniranje drave je neumitna. Jedno od vanih naela na kojima se temelje suvremena drutva je naelo supsidijarnosti koje vezujemo uz civilno drutvo na sljedei nain. Naelo supsidijarnosti, u svojoj osnovi, znai da se aktualni problemi trebaju rjeavati tamo gdje nastaju, na najnioj razini, a tek ako ta nia socijalna jedinica nije u mogunosti sa svojim resursima rijeiti problem, onda se obraa veoj distanci. Dakle, ta neka osnovna jedinica bio bi pojedinac. On se pak u rjeavanju svojih problema referira na svoju uu socijalnu okolicu, no najefikasniji nain za postizanje napora je kroz udruivanje s drugim graanima slinih ili istih interesa. I tako dolazimo do pojma civilnog drutva ili civilne participacije u javnim aktivnostima koje razdvajamo od politike participacije koja pak podrazumijeva lanstvo u politikim strankama. Dva osnovna organizacijska oblika civilnog drutva su zaklade i udruge. Postojanje zaklada poznato je jo od najranijih vremena. Najkrae reeno, to su organizacije bez vlasnika ija sredstva su namijenjena ispunjavanju javne svrhe. Zaklade se razlikuju po razliitim kriterijima, da li su javne ili privatne, prema namjeni, postoje obitel jske i crkvene zaklade, potom se razlikuju po nainu financiranja, svojim programima itd.
5

Vezano uz zaklade, u novije vrijeme razvija se pojam corporate citizenship koji naglaava da su i korporacije obvezne svojim mjerama djelovati u smjeru poboljanja kvalitete ivota na podruju na kojem su smjetene. Jo jedan od novih oblika zakladnitva su i zaklade lokalnih zajednica (community foundation) ije djelovanje je usmjereno na poboljanje kvalitete ivota u odreenoj lokalnoj zajednici i najbolji je nain da se osigura potovanje naela supsidijarnosti. U suvremenom drutvu utemeljen je i institut drutvene odgovornosti gospodarstva (Corporate Social Responsibility) kao jo jedan od oblika potpomaganja civilnog drutva. Ovaj institut poznat je od ranije, ali u suvremenom drutvu uzima maha pod utjecajem pozitivnih podstreka od strane drave kroz razne beneficije, a i kao dobar marketinki potez. Kroz razvoj suvremenog drutva, a u okviru njega i civilnoga, razvila se i ideja o politici treeg puta. Pri tome je naglaena vanost treeg ili neprofitnog sektora, tj. organizacija civilnog drutva. Britanski sociolog Anthony Giddens potaknuo je rasprava o toj temi istiui kako su politike ideje izgubile elan i nadahnue i da je socijalnoj dravi potrebno dati nova krila i to ona civilnog sektora. Politika treeg puta podrazumijeva drutvo sa aktivnim graanstvom (active citizenship)

DRAGOVOLJNI SEKTOR Dragovoljni sektor djeluje neovisno o dravi, u financijskom i pravnom smislu. Dragovoljne organizacije, s obzirom na status organizatora i dragovoljaca klasificirati na: a) dragovoljni tip organizacije samopomo organizatori i izvoai u ovim organizacijama su dragovoljci. Obino su to male organizacije koje djeluju na naelima samopomoi. b) Ameriki tip organizacije u ovim su organizacijama organizatori dragovoljci, a izvoai su plaeni radnici. Mogu u cjelini biti neovisne o dravi. c) Europski tip organizacije u ovakvoj su organizaciji organizatori plaeni, a za provoenje svojih aktivnosti pridobivaju dragovoljne radnike. Poto organizatore netko mora platiti, takve su organizacije esto ovisne o dravi i
6

djeluju slino kao i dravne slube. Drava ima upliv na njihovu organizaciju i financiranje. d) Neprofitne organizacije organizatori i izvoai su u takvoj organizaciji plaeni, a djeluju na neprofitnoj osnovi. Sva dobit iz djelatnosti organizacije ulae su u njezinu djelatnost. Neprofitna organizacija ili nevladina organizacija (u daljnjem tekstu: NPO) jedan je od pojmova koji se gotovo svakodnevno upotrebljava i/ili susree u drutvenom i politikom kontekstu domaeg i meunarodnog karaktera. Ipak, konsenzusa oko tonog sadraja i opsega ovog pojma nema ak ni u strunim krugovima. Pravne definicije NPO polaze od konkretnog zakonskog odreivanja pojma NPO u pojedinoj zemlji. Ovaj je pristup, naravno, izuzetno praktian za neposredni rad lokalnih NPO, ali svojim uskim gledanjem onemoguava shvaanje biti nevladinog sektora, usporednu analizu te, posljedino, oteava kvalitetnu i argumentiranu (pozitivnu ili negativnu) kritiku. Funkcionalne definicije ukazuju na ciljeve takvih organizacija, naglaavajui javnu dobrobit kojoj one slue. Pritom, one apstrahiraju injenicu da mnoge NPO prvenstveno slue zadovoljavanju uskih interesa njihovih lanova (primjerice, filatelistiko drutvo). Ekonomske definicije primjenjuju kriterij neprofitnosti. To, naravno, ne znai da NPO nemaju prihode, ve da ih stjeu iskljuivo radi ostvarivanja svojih primarnih, neprofitnih ciljeva te se njihova dobit ne dijeli lanovima ili treim osobama, nego vraa neprofitnoj djelatnosti. Zbog svoje se sveobuhvatnosti najprihvatljivijom ini strukturalno-operativna definicija Salomona i Anheiera koja identificira nevladinu organizaciju prisutnou pet imbenika: odreeni stupanj organiziranosti, privatnost, neprofitna distribucija, samouprava i dobrovoljnost. Iako u svojem najirem smislu pojam NPO ukljuuje i vjerske zajednice, sindikate, udruge poslodavaca te politike stranke, uobiajeno se pod njime podrazumijevaju samo udruge, zaklade i ustanove. Udruivanje se moe iriti prema viim ustrojbenim razinama (krovne organizacije u okviru istog podruja djelovanja) ili preko dravnih granica (meunarodne NPO).
7

Konano, treba razlikovati pojam civilno drutvo od pojma neprofitnih organizacija koje u svakom sluaju predstavljaju znaajni dio prethodnog pojma, meutim, civilno drutvo oznaava mnogo iri krug subjekata. Osim NPO u najirem smislu, on obuhvaa i razliite neformalne skupine unutar drutva. Zapravo, civilnim drutvom oznaava se kvaliteta ustroja cjelokupnog drutva po idealnim naelima pluralizma, demokratinosti i otvorenosti, u kojem su NPO jedan od pojavnih oblika, a njihov poloaj, uloga i tretman jedno od mjerila stupnja konkretizacije idealnih naela. Dragovoljne su organizacije one ije osnivanje, postojanje i djelovanje ne ovisi o odlukama drave, nego o tome odluuje skupina ljudi koja time slijedi odreeni cilj. Prednost dragovoljnog sektora je u njegovoj fleksibilnosti, koja mu omoguuje pravodobno prepoznavanje potreba i traenja mogunosti njihova zadovoljavanja: motivacija je vodee naelo, prevladavaju odnosi suradnje, kakvoa usluga, ne ometaju ih konkurente skupine i stalno iskuavaju nove naine djelovanja.

JAVNI SEKTOR Javni sektror je jedini koji moe osigurati svojim korisnicima pravo pristupa, pravo uporabe i proceduralna prava. Ima mogunost zadovoljavanja potreba ljudi a ne samo onih potreba za kojima postoji potranja. Slovenija je u svom zakonodavstvu slijedila europski pravni model organiziranja javnih slubi. Drava je tako odgovorna za provoenje gospodarskih i negospodarskih javnih slubi. Za razliku od engleskom i amerikog modela, slovensko zakonodavstvo podrobno ureuje ustrojstvo, djelovanje i upravljanje tim organizacijama. Za javni sektor, formalno organiziran, znaajna je niska uinkovitost, posebno u kompleksnom i nestabilnom okruenju. Uobiajeno je javni sektor generator krize na razini drutva i izaziva slabljenje legistimnosti socijalne drave. Javni se sektor sastoji od: 1. ope drave (sredinje drave te regionalnih i lokalnih dravnih tijela); 2. nefinancijskih javnih poduzea; 3. javnih financijskih institucija. Javnim nefinancijskim poduzeima smatraju se poduzea u vlasnitvu i/ili pod
8

kontrolom drave (javna poduzea), a financijska poduzea u vlasnitvu ili pod kontrolom drave nazivaju se javnim financijskim institucijama (npr. sredinja banka). Dakle, sektor ope drave sastavni je dio javnog sektora. KOMERCIJALNI ILI TRINI SEKTOR Trini sektor je uinkovit i uspjean jer traga za dobiti, djeluje na temeljima slobodnog izbora i iskoritavanju poduzetnikih prigoda jednakosti mogunosti i pristupa njegovim uslugama. Slabosti su trinog sektora u tome to korisnici esto nemaju potrebnih znanja ili informacija za stvarni odabir meu brojnim uslugama. Postoji bojazan da trini sektor proizvodi za one koji imaju dovoljno visoke prihode. Posljedica je trinog djelovanja smanjenje usluga za siromanije ili poveanje njihove cijene ili ak ukidanje besplatnih usluga. Sloboda odabira, koja je prednost trinog sektora, onima s niim primanjima nije dostupna. Vanost komercijalnog sektora raste, jer se neprekidno pojavljuju nove potrebe kao i oni koji njihovo zadovoljavanje mogu platiti. GOSPODARSKE JAVNE SLUBE Gospodarskim javnim slubama zadovoljavaju se materijalna javna dobra kao to su proizvodi i usluge iju trajnu i neometanu proizvodnju u javnom interesu osigurava drava ili lokalna zajednica, radi zadovoljavanja javnih potreba, kada i ako te potrebe nije mogue zadovoljiti na tritu. To su javne potrebe s podruja energetike, prometa i veza, komunalnog i vodnog gospodarstva, zatita okolia i ostala podruja gospodarske infrastrukture. Mogue je da drava prepusti izvoenje gospodarskih javnih slubi i privatnom sektoru, ali u tom sluaju zadrava nadzor nad cijenama, opsegom i kvalitetom usluga. Reijski pogoni i javni gospodarski zavodi su neprofitne organizacije, dok su javna poduzea i poduzea privatnog sektrora, koja rade na temelju koncesije, profitne organizacije.

UDRUGE Udruge su dragovoljni, samostalni, neprofitni oblik udruivanja ljudi koji imaju neke zajednike interese. Udruge dobivaju sredstva za svoje djelovanje od lanarine, materijalnih prava, darova i ostavina, prinosa darovatelja, javnih sredstava i ostalih izvora. Pravno dijelimo na one koje djeluju samo u interesu svojih lanova i one koje djeluju za javno dobro. Mogu djelovati i profitno, ali dobit mogu upotrijebiti samo za svoju osnovnu djelatnost. Organizirane su razliite dobrotvorne organizacije, organizacije za samopomo i invalidske organizacije. Pojam udruge i pravna osobnost Udruga je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruivanja vie fizikih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za zatitu ljudskih prava i sloboda, te ekoloka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, portska, tehnika, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja ureuju ustroj i djelovanje toga oblika udruivanja. Udruga stjee svojstvo pravne osobe danom upisa u registar udruga. Udruga bez svojstva pravne osobnosti Na udruge koje nemaju svojstvo pravne osobe, na odgovarajui nain se primjenjuju propisi koji se odnose na ortakluk. lanstvo u udruzi Svaka poslovno sposobna fizika osoba i pravna osoba moe, pod jednakim uvjetima utvrenim ovim Zakonom i statutom udruge, postati lanom udruge. Osobe bez poslovne sposobnosti ili s ogranienom poslovnom sposobnou mogu biti lanovi udruge, ali bez prava odluivanja u tijelima udruge. Nain njihova sudjelovanja u radu tijela udruge ureuje se statutom udruge. Udruga vodi popis svojih lanova. Djelatnost udruge

10

Udruga moe od osnutka obavljati djelatnosti kojima se ostvaruju njeni ciljevi utvreni statutom. Udruga moe obavljati djelatnost kojom se stjee prihod, sukladno zakonu. Udruga je samostalna u ostvarivanju svojih ciljeva utvrenih statutom. Svoje djelatnosti udruga ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje lanove ili tree osobe. Ako u obavlja nju djelatnosti udruga ostvari dobit, ona se mora sukladno statutu udruge koristiti iskljuivo za obavlja nje i unapreenje djelatnosti udruge, kojima se ostvaruju njeni ciljevi utvreni statutom. Upravljanje udrugom i tijela udruge lanovi upravljaju udrugom neposredno ili putem svojih izabranih predstavnika u tijelima udruge, na nain propisan statutom. Predstavnika pravne osobe lanice udruge imenuje osoba ovlatena za zastupanje pravne osobe. Unutarnji ustroj udruge mora biti zasnovan na naelima demokratskog zastupanja i demokratskog oitovanja volje lanova. Skuptina je najvie tijelo udruge. Statutom se moe utvrditi drukiji naziv skuptine kao najvieg tijela udruge. Statutom udruge se, pored skuptine, mogu utvrditi i druga tijela udruge. Udruga imenuje jednu ili vie fizikih osoba za zastupanje udruge.

NEPROFITNO INTERESNO UDRUENJE LJUDI I ORGANIZACIJA Uz one djelatnosti koje izvodi ili nadzire socijalna drava, jo je niz neprofitnih djelatnosti koje se organiziraju na neprofitnoj ili dragovoljnoj osnovi. I za te oblike zakon predvia nain organizacije. Abrahamsberg ih razvrstava kao: a) neprofitne organizacije blie javnom sektoru (socijalne, kulturne...) b) neprofitne organizacije blie privatnom sektoru (udruivanje zbog poboljanja poloaja na tritu)

11

c) potpuno neprofitne organizacije koje nastaju na dragovoljnoj osnovi radi poboljanja kvalitete ivljenja (kulturna drutva, politike udruge....) Primjera radi u slovenskom je pravnom sustavu tipian oblik neprofitne organizacije zavod. MJEOVITI SUSTAV BLAGOSTANJA U dinaminom graninom prostoru izmeu sektora pojavljuju se sve noviji i noviji oblici osiguravanja usluga i njihove distribucije. Dinamika njihova pojavljivanja ovisna je o kompleksnosti koja se, globalno gledano, neprestano poveava, pa ih nije mogue trajno svrstati u neki odreeni sektor. Takve oblike oznaava pojam mjeoviti sustav blagostanja welfare mix. Mjeoviti sustav blagostanja moemo odrediti kao: a) presjek razliitih drutvenih sektora neformalnog, trinog, korporacijskog, javnog i dragovoljnog. b) Presjek temeljnih naela djelovanja uinkovitost i uspjenost, izbor, anonimnost, jednakost, sigurnost, altruizam, uzajamnost. c) Presjek razliitih alokacijskih mehanizama trite, usluge, programi, reciprona i socijalna razmjena. d) Presjek tipova rada puna zaposlenost, djelomina zaposlenost, samozaposlenost, rad prema pogodbi.

POD KOJIM UVJETIMA GIDDENS VIDI PROMJENE LJUDSKOG DRUTVA Kroz razvoj suvremenog drutva, a u okviru njega i civilnoga, razvila se i ideja o politici treeg puta. Pri tome je naglaena vanost treeg ili neprofitnog sektora, tj. organizacija civilnog drutva. Britanski sociolog Anthony Giddens potaknuo je rasprava o toj temi istiui kako su politike ideje izgubile elan i nadahnue i da je socijalnoj dravi potrebno dati nova krila i to ona civilnog sektora. Politika treeg puta podrazumijeva drutvo sa aktivnim graanstvom (active citizenship) .
12

Zapostavljenost treeg sektora i naglaavanje javnog i privatnog profitnog sektora posljedica je povijesnog i kulturnog razvoja znanja o organizaciji ljudskog drutva. Zajedno sa spoznajom da je ovjek sudionik prirodnih i drutvenih procesa, mijenja se i pogled na organizaciju ljudskog drutva. Giddens vidi mogunost za promjene ljudskog drutva u budunosti pod sljedeim uvjetima: a) prestrukturiranje socijalne drave b) socijalna odgovornost ekonomije c) razvoj civilnog drutva neovisnih, odgovornih pojedinaca. NAVEDITE 5 ZNAAJNKI STRUKTURNO OPERACIONALNE DEFINICIJE Prema ovoj definiciji u trei sektor ubrajamo organizacije koje: - formalno ustanovljene i imaju odreeni stupanj organizacijskog kontinuiteta, ime su iskljueni asocijacijski oblici udruivanja ljudi - privatne i nevladine prema svom ustrojstvu, ali ih moe financirati drava i u svojim odborima mogu imati predstavnika vladine i dravne administracije - neprofitno distributivne to znai da je dobit, ako je steknu, ne dijeli meusobno osnivai i lanovi, nego je ulau u ostvarivanje svoga poslanstva - samostalno rukovoene i upravljane, to znai da autonomno vode svoje poslovanje, nemaju vanjskog nadzora i imaju vlastiti sustav rukovoenja - dragovoljne to znai da je u strukturi aktivnosti vaan dio dragovoljnog rada, kako pri izvoenju djelatnosti, tako i pri rukovoenju. Za razvrstavanje u dragovoljno dovoljno je da u njoj djeluje samo nekoliko dragovoljaca pri izvoenju programa ili u rukovoenju.

EKONOMSKA DEFINICIJA NEPROFITNE ORGANIZACIJE Ekonomska definicija opisuje izvor dohotka neprofitne organizacije. Prema toj definiciji u trei sektor ubrajamo samo neprofitne organizacije koje vei dio svojih
13

prihoda prikupe od lanarine i dobrotvornih priloga odnosno donacije, a ne prodajom proizvoda i usluga na tritu i ne iz dravnih financijskih izvora. Ekonomske definicije primjenjuju kriterij neprofitnosti. To, naravno, ne znai da neprofitne organizacije nemaju prihode, ve da ih stjeu iskljuivo radi ostvarivanja svojih primarnih, neprofitnih ciljeva te se njihova dobit ne dijeli lanovima ili treim osobama, nego vraa neprofitnoj djelatnosti.

KOJE JE PREMA DRUCKERU NEPROFITNO Prema Druckeru je neprofitno poslanstvo samo one koje neprofitna organizacija i ostvaruje. Sve drugo su samo dobre namjere koje poveavaju trokove drutva i zamagljuju prave probleme. Poslanstvo je izraz volje i naina zadovoljavanja socijalnih usluga, a ujedno je i izraz socijalne politike u drutvu i uloge neprofitnih ciljeva organizacije u njemu.

SEDAM STRUPNJEVA OBLIKOVANJA POSLANSTVA U NEPROFITNOJ ORGANIZACIJI Neprofitnoj organizaciji je potrebno i oblikovano poslanstvo kako bi mogla ostvariti svoje dobrotvorne ciljeve. To se poslanstvo predstavlja u sljedeih sedam stupnjeva: 1. Odabir i sinteza svih dokumenata koji se odnose na poslanstvo 2. Identifikacija stoernih imbenika poslanstva organizacije 3. Identifikacija socijalnih potreba i mogunosti njihova zadovljavanja 4. Opis poslanstva oranizacije: a) to je namjena organizacije b) koje dobrotvorne vrednote organizacija slijedi c) koje je stoerno usmjerenje organizacije d) koji su oekivani rezultati djelovanja organizacije 5. Poslanstvo organizacije potvruju svi lanovi neprofitne organizacije osnivai, socijalni partneri i lanovi

14

6. Svi lanovi organizacije identificiraju svoje osobno poslanstvo u granicama zajednikog poslanstva 7. Rukovodstvo neprofitne organizacije neprekidno prati ostvarivanje poslanstva i predlae nova usmjerenja.

PLANIRANJE U NEPROFITNOJ ORGANIZACIJI Neprofitnoj organizaciji za ostvarenje njezina poslanstva trebaju strategijska usmjerenja. Od najvee su vanosti razumijevanje i identifikacija socijalnih potreba i njihovih korisnika. Uinkovito sredstvo neprofitnih organizacija za ostvarivanje njihova poslanstva je socijalni marketing. Socijalni marketing se posebno usmjerava prema razumijevanju paradigme ponaanja neke ciljne skupine ili populacije koju elimo pratiti. Njegov je cilj razviti zdravo, cjelovito razumijevanje nekog socijalnog problema, dogaaja ili drutvenih tokova. Socijalni marketing potie dvosmjerne komunikacije. Za neprofitne organizacije je znaajno da ponekad svoju energiju snano usmjeravaju u ouvanje vlastitog imagea, pa se esto dogaa da pritom zanemare ostvarivanje svog poslanstva. TKO JE RAZVIO I TO OZNAAVA POJAM SOCIJALNI MARKETING Socijalni marketing je sistemsko primenjivanje marketinga uz druge koncepte i tehnike da bi se postigli specifini ciljevi ponaanja orijentisanog na ope dobro. Socijalni marketing zapoeo je kao formalna disciplina 1971. godine objavljivanjem prvog izdanja knjige Social Marketing marketinkih eksperata Filipa Kotlera i Eduarda L. Roberta (Philip Kotler and Eduardo L. Roberto). Govorei o takozvanim "kampanjama za drutvenu promenu", Kotler i Roberto uveli su ovaj pojam kada su napisali da "Kampanja za drutvenu promenu predstavlja organiziran napor koji ulae jedna grupa (agent promene) koja pokuava da ubjedi druge (ciljna grupa koja promjenu prihvaa) da prihvate, modificiraju ili napuste odreene ideje, stavove, prakse ili ponaanja." Dok se socijalni marketing inicijalno razvio iz elje da se iskoriste komercijalne marketinke tehnike, on je poslednje desetljee sazrio u mnogo
15

integrativniju i inkluzivniju disciplinu koja se oslanja na itav niz pristupa iz drutvenih nauka i socijalne politike kao i marketinga. Socijalni marketing se sve vie opisuje kao disciplina koja ima "dva roditelja" - "drutveni roditelj" = drutvene nauke i socijalne politike i "marketinki roditelj" = marketinki pristupi komercijalnog i javnog sektora. Posljednjih godina dolo je do znaajnog teorijskog pomaka u smislu pravljenja razlike izmeu "stratekog socijalnog marketinga" i "operativnog socijalnog marketinga". Do sad veliki dio literature i primjera sluajeva usredotoivalo se na "operativni socijalni marketing" koji je koriten da bi se postigli specifini ciljevi ponaanja razliite vrste publike u odnosu na razliite teme. Ipak, sve vie napora ide u pravcu da se socijalni marketing upravi "ka gore" i da se iskoristi kako bi se uticalo na kreiranje politika" i strateki razvoj". Ovd je fokus nije toliko na odreenoj vrsti publike i radu na odreenoj temi, koliko na koritenju marketinkih strategija kako bi se utjecalo na djelotvorno razvijanje politika i strategija i njihovo voenje. Pojam socijalni marketing razvili su Kotler i Zaltzman, a on oznaava proces u kojem marketinke tehnike poslanstva primjenjujemo u socijalnom poslanstvu i cilju neprofitne organizacije kao to su npr. zatita zdravlja ili planiranje obitelji. Posebno se usmjerava prema razumijevanju paradigme ponaanja neke ciljne skupine ili populacije koju elimo pratiti. Njegov je cilj razviti zdravo, cjelovito razumijevanje nekog socijalnog problema, dogaaja ili drutvenih tokova. Socijalni marketing potie dvosmjerne komunikacije. Za neprofitne organizacije je znaajno da pon ekad svoju energiju snano usmjeravaju u ouvanje vlastitog imagea, pa se esto dogaa da pritom zanemare ostvarivanje svog poslanstva.

VANJSKA SLIKA ORGANIZACIJE Marketinka definicija vanjske slike povezuje pojam imagea organizacije s korisnicima njezinih socijalnih usluga. Oni koji prate razvoj ljudskih potencijala povezuju ga sa stupnjem privlanosti organizacije u oima njezinih potencijalnih novih suradnika.
16

Znaajno je da se slika koju korisnici i poslovni partneri organizacije imaju o njoj razlikuje od slike koju o njoj imaju njezini lanovi. Slike korisnika i poslovnih partnera najee su pozitivnije od slike lanstva i traju dulje vremena. Istina je, meutim, da ju je vrlo teko popraviti ako ju organizacija izgubi. Ugled ili image koji organizacija ima kod drugih ili kod svojih lanova u nekim se sluajevima poklapaju. Obino je to posljedica oglaavanja u masovnim medijima s ciljem oblikovanja pozitivne slike o organizaciji. KROZ KOLIKO FAZA TEE PROCES STRATEGIJSKOG PLANIRANJA Strategijsko planiranje neprofitne organizacije je dogovoren nain djelovanja, ali i trenja koji nam prua odgovor na pitanje o tomu kamo emo se usmjeriti u sljedeem razdoblju. To je proces koji tee u tri faze: a) prva faza 1. analiza unutarnje okoline: razvoj vizije, poslanstva, zajednikih vrednota, razumijevanje organizacijske kulture, analiza imbenika uspjeha 2. analiza vanjske okoline: analiza trita uz analizu ciljnih skupina korisnika, poslovnih partnera i konkurentnih organizacija (evaluacija, benchmarking) b) druga faza razvoj marketinke strategije i postavljanje marketinih ciljeva c) trea faza provedba marketinke strategije. Od najveeg je znaaja razumijevanje i identifikacija socijalnih potreba i njihovih korisnika. KAKO GLASE NAELA SOCIJALNOG MARKETINGA U PROCESU STRATEGIJSKOG USMJERENJA Naela socijalnog marketinga u procesu strategijskog usmjerenja glase: 1. usmjerenost prema poslanstvu kroz kritiku evaluaciju vlastita djelovanja 2. ako neprofitna organizacija eli uspjeti mora pratiti uinke ostvarivanja svog poslanstva i usporeivati se s drugim organizacijama

17

3. kritiko prosuivanje vlastitog djelovanja je ishodite procesa neprekidnih pobloljavanja i fleksibilne prilagodbe okruenju 4. dvosmjernost komunikacija koja potie ravnopravni partnerski odnos i omoguuje suradnju pri oblikovanju zajednikih ciljeva. 5. socijalni partneri ravnopravno surauju pri zadovoljavanju zajednikih oekivanja podie kakvou ivljenja lanova drutva 6. mjerenje stvarnih uinaka za pojedinca stvarni su uinci jedino mjerilo uspjenog zadovoljavanja socijalnih potreba. 7. socijalni marketing stvara konkurentno okruenje kakvou usluga mora posebno prosuivati njihov korisnik, inae je konkurentnost okruenja neprofitne organizacije samo prividna 8. lanovi akcijskih stoera neprofitnih organizacija su obino ljudi koji znaju koristiti socijalni marketing potrebna su socijalna znanja i socijalne vjetine.

SPONZORSTVO I DONATORSTVO Invazijom drave u sva drutvena podruja zapoela je i akutna kriza socijalne drave. Prostor njezina djelovanja je popunjen. Wortzl nalazi da su se tada poeli oblikovati uvjeti za razvoj dobrotvornih djelatnosti u drutvu. Poele su se razvijati alternativne mogunosti zadovoljavanja socijalnih potreba. U dravama Europske unije privatni sektor pokriva veliki dio socijalnih usluga. Opseg financijskih sredstava prije e se smanjivati negoli poveavati, a to e zaotriti konkurentsku borbu i na ovom podruju. Neprofitne e organizacije trebati sve vie znanja, fleksibilnosti, stvaralatva i kvalitetne tehnike prikupljanja financijskih sredstava. Istodobno sa smanjivanjem dotacija i donacija, sve e vie rasti i potrebe za uslugama neprofitnih organizacija. Takva e ih situacija prisiliti na dosljednije poslovno ponaanje, traganje za strategijskim prednostima, aktivno pomoviranje svoje vanjske slike. Sponzori i donatori su, uz korisnike usluga, najvaniji poslovni partneri neprofitnih organizacija. Budui da je novca za sve usluge uvijek premalo i zbog toga se
18

poveava konkurentnost, komunikacija pravog smisla i raznolikost naina komunikacija postaju znaajna prednost. Donatorstvo je dobrotvorna djelatnost u kojoj donator ne oekuje neposredne protuusluge. Po tome se razlikuje od sponzorstva, koje je ciljno usmjerena aktivnost financiranja. Sponzor od te aktivnosti oekuje financijsku, poslovnu korist. Donatorovi motivi su moralne, a ne poslovne naravi. U procesu donatorstva u sreditu pozornosti je socijalna razmjena, dok sponzorstvo obiljeava ekonomska razmjena.

DEFINIRAJTE FUND RAISING Fund raising je marketinki pristup oblikovanju fondova i prikupljanju sredstava. Fund moemo prevesti kao fond, a raising ne znai samo prikupljanje sredstava ve i: osnivanje, doniranje, darivanje, socijalno investiranje. FUND RAISING = novac + prijatelji. Kad je rije o stvaranju fondova nije rije samo o novcu. Nau strategiju oblikovanja moramo cjelovito razvijati kao: 1. prikupljanje sredstava 2. razvijanje prijateljskih odnosa s poslovnim partnerima 3. izgradnju partnerskih mrea 4. irenje poslanstva organizacije 5. ukljuivanje korisnika usluga u ostvarivanje poslanstva organizacije.

KAKO TREBA RAZVIJATI STRATEGIJE OBLIKOVANJA KADA JE RIJE O STVARANJU FONDOVA Kad je rije o stvaranju fondova nije rije samo o novcu. Nau strategiju oblikovanja moramo cjelovito razvijati kao: 1. prikupljanje sredstava 2. razvijanje prijateljskih odnosa s poslovnim partnerima 3. izgradnju partnerskih mrea
19

4. irenje poslanstva organizacije 5. ukljuivanje korisnika usluga u ostvarivanje poslanstva organizacije.

KAKO I NA KOLIKO NEPROFITNA ORGANIZACIJA MORA PLANIRATI MINIMALNU SIGURNOST Neprofitna organizacija mora planirati minimalnu sigurnost svoga djelovanja, kako bi mogla preivjeti kada zataje njezini izvor zbog razliitih kriza i nepredvienih dogaaja. Sigurnosni vremenski odmak sredstava je obino est mjeseci. Ako, dakle, organizacija ne dobije planirana sredstva, to est mjeseci ne smije bitno utjecati na ostvarivanje njezina poslanstva. TO ZNAI OBLIKOVANJE FONDOVA Oblikovanje fondova znai i strukturiranje odnosa s: darovateljima, korisnicima, ostalim poslovnim partnerima, konkurentskim organizacijama. On je ujedno koncepcija izgradnje partnerskih mrea, koje su temelj za udruivanje i identifikaciju zajednikih interesa s razliitim initeljima. TO JE EVALUACIJA I ZBOG EGA JE ZNAAJNA Pojam evaluacija dolazi od latinske rijei valere to znai vrijediti, valjati, moi. Evaluirati znai odrediti vrijednost, ocijeniti. Amerika neprofitna organizacija je evaluaciju definirala kao djelatnost kojom se sustavno mjeri postizanje ciljeva i smetnje koje pritom nastaju. Evaluacija je posebno znaajna u uvjetima kada je pritisak globalnog ekonomskog sustava na uinkovitost sve snaniji i kada socijalna drava financijski i organizacijski vie ne moe podnositi takav teret. I neprofitne se organizacije esto nalaze u poloaju u kojem ne mogu ostvariti svoje poslanstvo u skladu s oekivanjim donatora. Pritisak javnosti na njih sve je jai te se pojavljuje potreba za transparentnou uporabe sredstava.

20

Sve vie raste vanost informacijske i telekomunikacijske tehnologije koja omoguuje obradu velike koliine podataka i stvaranje baze podataka. Poznata je benchmarking metoda za evaluaciju djelovanja fondova i neprofitnih organizacija. TO JE BENCHMARKING Benchmarking je proces identifikacije, razumijevanja, prilagodbe i usporedbe kvalitetnih organizacijskih rjeenja organizacija u globalnom poslovnom okruenju s ciljem poboljanja poslovnih procesa. Brojne su organizacije prihvatle Benchmarking kao sustavnu metodologiju pri ostavrivanju svojih strategijskih ciljeva. On je usmjeren posebno na proces poboljanja poslovnog procesa istraivanjem najboljih naina organiziranja i mjerenjem uinkovitost. Prouavanje prave organizacije najbolja je prigoda za postizanje strategijske, operativne i financijske prednosti. Evaluacija uz pomo ove metode nee dovesti samo do poboljanja procesa nego i do razvoja kulture neprekidnog uenja i implemetacije potpune kvaliteta. Cilj ove metode je potraiti najbolje naine rjeavanja problema, a ne vea produktivnost, ali je vea produktivnost obino posljedica boljeg naina rjeavanja problema. Prvi uvjet uspjenog ostvarivanja Benchmarkinga je razumijevanje strukture i veza u organizaciji i socijalnih veza organizacije s okruenjem.

DONATORSTVO PROFITNIH ORGANIZACIJA Donatorstvo profitnih organizacija neprofitnima je neposredna razmjena, bez posrednika, koji je obino drava. To ima svoje prednosti jer smanjuje trokove koji nastaju zbog posredovanja i poveava spremnost neprofitne organizacije na nove socijalne potrebe. Takva razmjena je uspjena samo ako tee na temelju dogovorenih etikih naela. U suprotnom, neprofitna organizacija moe snano smanjiti mogunosti ostvarenja svog poslanstva.

21

U toj razmjeni i profitna organizacija dobiva, jer moe na tritu snano pojaati svoj ugled kroz proces razmjene s neprofitnom organizacijom jer ova ima visoki humani image koji ostvaruje svojim poslanstvom. Neprofitna organizacija mora dobro prosuditi kakvu dodanu vrijednost moe ponuditi profitnoj organizaciji i kakve e prednosti stei u razmjeni s njom. PRI PRIKUPLJANJU SREDSTAVA NAVEDITE IMBENIKE USPJEHA Ako u prikupljanju sredstava elimo biti uspjeni, moramo razraditi strategiju. imbenici uspjeha su: 1. vizija to to u naoj organizaciji privlai donatora da daruje sredstva 2. poslanstvo to je donatoru od najve vanosti pri donoenju odluke o darivanju 3. strategijske prednosti je li naa organizacija dovoljno uvjerljiva za donatora i omoguuje li ostvarenje nae vizije u skladu s oekivanjima korisnika, donatora i javnosti 4. organizacijska kultura organizacijska kultura je ishodite za ostvarivanje nae vizije, poslanstva i uporabu strategijskih prednosti 5. upoznati donatora ako elimo uspjeti sa svojom strategijom prikupljanja sredstava, moramo u socijalnom spoju s donatorom upoznati: a) na globalnoj razini - integriranost donatora u globalno okruenje - viziju njegova djelovanja u budunosti - njegovo poslanstvo i nain njegova ostvarivanja - na kakvu tritu djeluje, tko su mu konkurenti i kakve su njihove strategijske prednosti b) na razini organizacije - strategijske imbenike uspjeha - njegovim oekivanjima glede uporabe doniranih sredstava

22

- njegovim oekivanjima glede nae kvalitete i fleksibilnosti pri identifikaciji socijalnih potreba - njegovom predodbom o naoj organizaciji. - zajednikim vrednotama - ima li etiki kodeks - na koji nain djeluje u ostvarivanju svoje vizije i poslanstva c) na razini organizacije poslovnih procesa - pripadnou zaposlenih viziji i poslanstvu - kooperativnou i timskim radom - sposobnou stvorbe partnerskih mrea - sposobnou suradnje s partnerima - odzivom na promjene poslovnih okolnosti - razumijvanju donatorske uloge - sadrajem posredovanja - komunikacijskim filtrima - dodavanjem nove vrijednosti u procesima. KRUNI DIJAGRAM ZA USPOSTAVLJANJE KONTAKTA SA POTENCIJALNIM DONATORIMA Pri uspostavljanju kontakta s potencijalnim donatorom pomae nam kruni dijagram: 1. prvi unutarnji krug roditelji, prijatelji, rukovoditelji, partneri, dragovoljci 2. drugi krug korisnici, ljudi iz javnog sektora, ljudi iz privatnog sektora, sponzori razliitih priredbi 3. trei krug vlada, ministarstva, fondovi, strani poslovni ljudi, inozemne fondacije. Uspostavljanje kontakata zapoinjemo uvijek u unutarnjem krugu. To inimo s namjerom da mobiliziramo sudionike tog kruga na uspostavljanje veza sa sudionicima drugog kruga. Pritom moramo jasno prenijeti nau viziju i poslanstvo, jer o tome ovisi mobilizacija socijalne energije sudionika unutarnjeg kruga za
23

mobilizaciju energije sudionika sljedeeg kruga. Ako nam uspije sudionike krunog dijagrama uvjeriti u na doprinos podizanju ukupne kvalitete ivljenja, to znai da e i oni od toga imati posredne koristi i predstavimo im jasan scenarij uporabe sredstava, razvit emo partnersku mreu koja e i u budunosti biti koncept za prikupljanje sredstava. OBLIKOVANJE PARTNERSKIH MREA (1. FAZA) Partnerska je mrea spontani, relativno strukturirani oblik djelovanja, koji se pojavljuje kad se pojave i razlozi za drukiji nain djelovanja, koji e omoguiti najprije preivljavanje, a kasnije novi razvoj na kvalitetno vioj razini djelovanja. Takav nain povezivanja obiljeava: 1. voditeljstvo koje potie razvoj stvaralakog duha, autonomno djelovanje svih u skupini 2. neometano traganje za novim izvorima i nainima organizacije 3. identifikaciju novih socijalnih potreba, traenje novih naina njihove proizvodnje i raspodjele. Za organizaciju partnerske mree potrebno je mnogo vremena i energije, a ishod u budunosti prilino je nejasan. IDENTIFIKACIJA MARKETINKIH SOCIJALNIH MREA Identifikacija novih socijalnih mrea je dobro ishodite generiranja to veeg broja ideja, a slabost ove faze su utopijske ideje, financijski utopizam, preveliko oduevljenje...Poinje proces strukturiranja ideja, odabir naina organizacije i selekcija ljudi. Oblikuju se pravila djelovanja, koja su selektivni imbenik pri podizanju kakvoe partnerske mree: oblikovanje zajednike vizije problema, identifikacija veza izmeu partnera, pripadnost partnera u suradnji, identifikacija ostalih sudionika u mrei, izbog voditelja, izbor izvora za djelovanje mree.

24

PROIZVODNJA I DISTRIBUCIJA SOCIJALNIH USLUGA (IV FAZA) U ovoj fazi jasno se definira koncepcija zadovoljavanja konkretnih socijalnih potreba, oblikuje se sustav izvoenja, financijski plan i trokovnik, te mehanizmi praenja uinkovitosti i uspjenosti zadovoljavanja socijalnih potreba. Sustav postaje sve profesionalniji, gubi svoju inventivnu mo, a poveava uinkovitost i kakvou. Rad sve vie preuzimaju profesionalci. Ova faza razvoja mree je kritina, jer se ve razvijaju ponovljivi obrasci ponaanja. Pojavljuje se partnerska kultura, partneri prate razlike meu sobom. Konsenzus e se razviti kada se parneri u mrei slau s odlukama, ak i kada nisu potpuno u skladu s njihovim oekivanjima. KRIZA SUSTAVA ZADOVOLJAVANJA SOCIJALNIH POTREBA Ovo je peta faza, a sustav zadovoljavanja potreba postaje sve krui. Partnere zamjenjuju profesionalci, jer se smanjuje potreba za inventivnou i spontanim zdraivanjem u procesu identifikacije zajednikih ciljeva. Postaju potrebna profesionalna znanja, koja potiu uinkovito djelovanje. Sustav djeluju kao podmazan stroj koji je samo potrebno odravati. Promjene smetaju.

KARAKTERISTIKE FONDACIJE U osnovnim karakteristima nema bitnih razlika. U svim dravama je rije o odreenoj imovini vezanoj za odreene namjene, ima status pravnog subjekta. U pravilu su neprofitne organizacije prihod se ne smije dijeliti, nego je namjenjen ostvarenju svrhe postojanja fondacije. Zakoni koji ih ureuju definiraju ih kao imovinu, a neki navode kako fondacije nemaju lanstva (npr. Nizozemska). Razlike postoje u nainu na koji su drave uredile svrhu postojanja fondacije. Minimalnu osnivaku imovinu zakonodavstva obino ne ureuju. Razlike su s obzirom na dobivanje statusa pravne osobe (osnivaki akt ili tek na upis u registar). Razlike su i u pogledu: osnivanja, nadzora djelatnosti, prestanka rada, statusnim promjenama fondacija, nadzora upravljanja fondacija.
25

Nadzor se u manjoj mjeri izvodi nad: crkvenim fondacijama i fondacijama koje nisu osnovane za dobrotvorne svrhe.

POSTUPAK OSNIVANJA FONDACIJA Koji je pojam fondacije? Na odreeni nain je vezana imovina i neprofitna pravna osoba. to je svrha fondacije? Mora biti trajna, opekorisna ili dobrovoljna. Opekorisna je ako djeluje na slijedeim podrujima: znanosti, kulture, sporta, odgoja i obrazovanja, zdravstva, zatita djece i socijalne zatite, zatita okoline, zatita prirodnih vrijednosti itd. Dobrotvorna je ako je osnovana s namjeroma da se pomogne osobama kojima je pomo potreban. Dravni organi koji su nadleni za fondacije su ministarstvo u iji djelokrug rada spada svrha za koju je fondacija osnovana. Fondaciju moe osnovati domaa ili strana pravna ili fizika osoba. Postaje pravna osoba kada organ nadleana za fondacije izda suglasnost na akt o osnivanju. Osnivaki kapital fondacije moe biti: novac, pokretna imovina, nepokretna imovina i druga imovinska prava. Fondacija ima pravila, odnosno statut koji osniva prihvaa 30 dana nakon izdavanja suglasnosti na osnivaki akt. Fondacijom upravlja upravni odbor, a moe imati i druge organe u skladu sa statutom. Vie osnivaa fondacije moe oblikovati zajedniki organ osnivaa. Upravu u pravilu ine najmanje 3 lana, imenuju se za odreeno vrijeme. Kandidati za lanove uprave moraju dati prethodnu suglasnost na lanstvo u upravi. Osnovni ima je zadatak ostvarenje svrhe fondacije, zastupanje fondacije, a obavlja i druge poslove. Uprava ima predsjednika uprave, te je duna upravljati imovinom fondacije s brigom dobrog gospodara.
26

Prihodi fondacije upotrebljavaju se iskljuivo za ostvarenje svrhe fondacije. Uprava fondacije je duna organu nadlenom za fondacije godinje podnijeti izvjetaj. Fondacije prestaje s djelovanjem: ako nema imovine dovoljne za daljnje djelovanje, ako svrha fondacije postane nemogue, ako organ nadlean za fondacije nae da nema uvjeta za daljnje njezino djelovanje. TO JE ZAJEDNICA Zajednica je oblik udruivanja ljudi unutar nekog manje ili vie ogranienog prostora. Kao pojedinci, lanovi razliitih drutvenih grupa, institucija, ljudi stupaju u raznovrsne socijalne interakcije, okupljajui se oko zajednikih vrijednosti, potreba, interesa, problema, razvijajui osjeanja pripadnosti i identifikacije sa kolektivom i poduzimajui organizirane akcije za zadovoljavanje osobnih i zajednikih potreba, u okviru kolektiva i sa resursima (ljudskim, materijalnim) kojima kolektiv raspolae. NAVEDITE 4 OPA CILJA PLANIRANJA Opi ciljevi planiranja su: Svjesno i optimalno koritenje odnosa izmeu ciljeva i sredstava u nekom vremenu i prostoru. Smanjivanje konflikata razvojnih ciljeva; prisutno kada su interesi razueni i suprotstavljeni a kroz planiranje konfliktnost ciljeva se smanjuje. Maksimalizacija drutvene korisnosti planiranja. Maksimalizacija pozitivnih u odnosu na negativne efekte. Rezultat svakog plana treba da bude odreena socijalna promjena

NAVEDITE SEGMENTE ILI FAZE U SUSTAVNOM PLANIRANJU U sustavnom planiranju, koje je idealno kao tipski model planiranja, najee se izdvajaju sljedei njegovi segmenti ili faze: 1. Utvrivanje inventara potreba i problema i izbor prioriteta
27

2. Informiranje ljudi, institucija i organa vlasti u zajednici o izraenosti potreba i problema i eventualnom definiranju problema. Ovo je veoma znaajno za mobiliziranje graana, 3. Utvrivanje svih raspoloivih resursa 4. Definiranje ciljeva planiranja 5. Definiranje naina, mjera i aktivnosti radi ostvarenja ciljeva 6. Organizacija i nositelji; 7. Dinamika i rokovi 8. Evaluacija. TO PODRAZUMIJEVA KRATKORONO, A TO DUGORONO PLANIRANJE Kratkorono planiranje obuhvaa one aktivnosti i mjere koje se moraju to prije poduzeti kako bi se prevaziao neki izraen i akutan problem. Kratkorono planiranje odreuje se za period do 1 godine. Dugorono planiranje - poiva na jasno definiranom skupu ciljeva, zasnovanih na dobrom poznavanju potreba, resursa i potencijala poduzea, ustanova, lokalnih zajednica ili drava, kao i na stabilnosti uvjeta i dobroj predvidljivosti promjena. Ono obino obuhvaa ciljeve i planirane aktivnosti, akcije, resurse, dinamiku i nositelje socijalne politike za planirane aktivnosti, akcije, resurse, dinamiku i nositelje socijalne politike za period od najmanje 3 do 5 godina (veina planova u sferi soc. Politike), a nekada i do 10 i vie godina (pr. projekti reforme mirovinskog sustava). Dugorono planiranje podrazumijeva stabilnost okruenja, uvjeta i relativno spore i predvidljive promjene, u emu je njegova osnovna funkcionalna i operativna slabost. U dugoronom planiranju moraju se uvaavati efekti postignuti ostvarivanjem stratekih planova. POSTUPAK STRATEKOG PLANIRANJA JE

28

Strateko planiranje jest postupak promiljenog usmjeravanja socijalnih promjena i unaprjeivanja uvjeta zadovoljavanja socijalnih potreba ljudi. Za strateko planiranje odgovorni su nadleni nositelji socijalne politike, graani, i posebno nadleni predstavnici lokalne samouprave (opina). Planiranje se vri na osnovu dobrog poznavanja i definiranja prioritetnih potreba, resursa, kvalitativnih analiza i podataka, spremnosti na promjene, aktivnog uea svih zainteresiranih, osmiljenih socijalnih akcija i aktivnosti, i permanentnog praenja efekata poduzetih mjera na kvalitetu ivota ljudi i eljene promjene. Ono je, u pravilu, povezano sa cjelinom strategije ili stratekog plana zajednice koji podrazumijeva ekonomske, ekoloke, kulturne i druge sadraje. Strateko planiranje uvijek sadri skup javno i konsenzusom izabranih ciljeva, naina i sredstava za njihovo ostvarivanje. Ono je po svojoj prirodi selektivno jer se odnosi na prioritetno odreene potrebe ili probleme i obuhvaa one ciljeve koji se realno mogu ostvariti na osnovu raspoloivih resursa zajednice. SP je stalno usmjereno ka budunosti ali podrazumijeva vraanje nazad i analizu onoga to je uinjeno u odnosu na ono to je planirano. SP je sloen dinamiki proces koji zahtjeva kreativnost, inventivnost, matovitost, usmjerenost ka promjenama, spremnost na preuzimanje rizika, entuzijazam i upornost. ZA KOJE OBLASTI SU NAJEE VEZANI AKCIJSKI PLANOVI Akcijski planovi su najee vezani za neke posebne oblasti, poput ekonomije ili socijalne politike ili za posebne djelatnosti, kao to su npr. obrazovanje, socijalna zatita, ili neka posebna institucija ili poduzee. Mogue je da se akcijski planovi donose i kada zajednica, institucija ili organizacija nemaju prethodno pripremljen i usvojen strateki plan. Obino se takvi planovi donose kada su u pitanju neki urgentni i sloeni prioritetni problemi u zajednici ili kada se treba cjelovitije baviti problemima nekih posebno ugroenih socijalnih grupa ili skupina u zajednici. TO SU SOCIJALNE AKCIJE

29

Socijalne akcije su svjesna, ciljana i organizirana ljudska djelatnost, koju osmiljavaju i realiziraju neki ljudi, grupe, pokreti, partije ili organizacije i asocijacije, kao dio socijalnih djelatnosti i sloenih politikih, ekonomskih, socijalnih i drugih odnosa. Socijalne akcije nisu pojedinani akti graana i njihovih organizacija i zajednica, ve su dio ukupnih socijalnih aktivnosti u zajednici. Iako se socijalne akcije mogu odvijati spontano i ad hoc, prave socijalne akcije u okviru osmiljene socijalne politike i socijalne zatite u zajednici, uvijek su unaprijed planirane, kao dio razvojnih planova ili strategije njihovog ostvarivanja. U najirem smislu, socijalne akcije se odnose na svaki planirani i osmiljeni napor da se graani i njihove asocijacije i strukture u lokalnoj zajednici ukljue u odreivanje ciljeva, u pronalaenje resursa, u prevazilaenje nekog socijalnog problema i samoorganiziranja ili putem institucionalno definiranih naina organiziranja (kroz tijela i institucije u zajednici). Socijalne akcije se esto organiziraju na principima samopomoi, kada se zainteresirani graani sa slini m potrebama ili problemima udruuju, osiguravaju sredstva i poduzimaju konkretne aktivnosti kako bi sami sebi pomogli u zadovoljavanju tih potreba ili prevazilaenju problema. U ovom pristupu kljuna aktivnost vezana je za osposobljavanje graana da sami sebi pomognu i uhvate se u kotac sa vlastitim problemima, koristei iskustva i podrku drugih. PREMA JOHNSONU DIREKTNE AKCIJE SE PODUZIMAJU U CILJU

Prema Johnsonu, direktne akcije poduzimaju se u cilju: 1. Razumijevanja poloaja osobe u odreenoj situaciji 2. Planiranja procesa 3. Omoguavanja klijentu da upozna i iskoristi vlastite resurse 4. Osposobljavanja klijenta 5. Poduzimanja intervencija u kriznim situacijama 6. Podrke socijalnom funkcioniranju klijenta 7. Realizacije, u suradnji sa klijentom, konkretne akcije 8. Posredovanja izmeu klijenata i sustava u njihovoj okolini
30

9. Upotrebe klinikog modela socijalnog rada

SISTEMSKI MODEL EVALUACIJE Sistemski modeli evaluacije vazani su za one projekte ili programe iji cilj su institucionalne promjene bilo u lokalnoj zajednici ili pojedinanim institucijama. Teorijski korijeni sistemskih modela su sistemske i politike teorije procesa. Sistemski model evaluacije podrazumijeva da onaj ko vri evaluaciju, mora odgovoriti na slijedea pitanja: 1. koliko je efikasna organizacija unutar lokalne zajednice 2. koliko su adekvatni resursi 3. koliko je organizacija prilagodnjiva potrebama graana u zajednici. 4. jesu li ostvareni postavljeni ciljevi i podciljevi. ANALITIKA EVALUACIJA JE USMJERENA KA Analitika evaluacija je usmjerena ka objektivnim analizama strukturalnih promjena, procesa i odnosa koji se uspostavljaju unutar sistema, dijelova sistema ili izmeu razliitih sistema. Ona je usmjerena prema praenju procesa koji ine dinamiku problema i prema identifikaciji onih grupa koje su u opoziciji prema novim socijalnim inovacijama ili institutima. COST EFECTIVENESS ANALIZE I METODE CE spada u metodu izbora, a to su analitike metode za ocjenu efikasnosti ulaganja u drutvenu djelatnost. Nastoji utvrditi alternativni program koji uz najmanje trokove osigurava ostvarenje utvrenog cilja ili skupine komplementarnih ciljeva. 3 naina: Da se bira program koji uz najmanje trokove vodi ostvarenju cilja. Da se bira program koji limitiranog iznosa sredstava u najveoj mjeri vodi ostvaren ju cilja.
31

Da se bira program koji osigurava najpovoljniji odnos izmeu ostvarenja cilja i uloenih sredstava. CE analiza se bazira na dvije pretpostavke: da ulaganje mora osigurati barem povrat ulaganja i da optimalni program odbacuje dobitak koji nadmauju ulaganja u taj program. Nekoliko temeljnih koncepata: - postoji vie alternativnih naina kako ostvariti jedan cilj - da CE analiza nije usmjerena na snienje trokova ve na izbor optimalnog pristupa ostvarenju nekog cilja.

KAKO NASTAJU MULTIDISCIPLINARNI TIMOVI Formiraju se od predstavnika svih funkcionalnih jedinica koje su ukljuene u realizaciju projekta, ali mogu se ukljuiti i predstavnici organizacija sa strane NVO, lokalna zajednica , razliiti partneri i dr. Mogu imati stalan ili privremen karakter. Voenje ovih timova moe biti oteano problemi u komunikaciji, pri zakazivanju sastanaka, sukob izmeu rukovoditelja projekta i funkcionalnih rukovoditelja, itd. Ova forma rada nastala je kao reakcija na uske specijalizacije koje karakterizira suvremeni razvoj znanosti, pri emu se jedinstvenost i cjelovitost osobe i problema klijenta gube i zanemaruju kroz ispitivanje specifinog i parcijalnog, tako da se gubi temeljni smisao ispitivanja i tretmana. U ovom smislu, osnovna prednost multidisciplinarnog pristupa je to tretiranje jedne pojave sa vie razliitih aspekata i uz angairanost razliitih strunjaka zadovoljava temeljne znanstvene principe svestranost, preciznost, odreenost i dubinu. KAKO SE NAZIVAJU TIMOVI KOJE FORMIRAJU DVIJE ILI VIE INSTITUCIJA Ovakvi timovi obino se obrazuju kao ad hok timovi za rjeavanje pojedinanih sluajeva ili u jednom diferenciranijem pristupu podrazumijevaju definirano podruje
32

rada institucija koje su najvie ukljuene u odreeni problem. Kao primjer mogu se navesti timovi koji su orijentirani iskljuivo na istragu seksualnog zlostavljanja djece (predstavnik policije i Centra za socijalni rad), predstavnike tuilatva... U nekim sredinama postoje i timovi koji su prvenstveno orijentirani na probleme tretmana, pa su ukljuene slube mentalnog zdravlja, socijalne slube za zatitu djece i obitelji. TO PODRAZUMIJEVAMO POD TIMOVIMA NA RAZINI LOKALNE ZAJEDNICE Ovi timovi podrazumijevaju ukljuivanje svih relevantnih podsistema drutva u probleme prevencije, praenja, otkrivanja, dijagnostikog i istranog postupka i tretmana zanemarivane i zlostavljene djece, njihovih obitelji i nasilnika. Ukoliko su orijentirani na rjeavanje konkretnih sluajeva, podrazumijevaju koordiniran rad ovlatenih i strunih slubi na pojedinanim sluajevima. Druga podvrsta timova su tijela u okviru lokalne zajednice, koja se bave problemima pojave nasilja nad djecom. Ovi timovi su usmjereni na probleme primarne i donekle sekundarne prevencije zlostavljanja, organiziranje i unapreenje sistema otkrivanja i obavjetavanja, istraivanje i praenje pojave u zajednici, zastupanje interesa i potreba zlostavljane djece i njihovih obitelji. Timovi mogu biti osnovani dogovorom zainteresiranih nadlenih slubi ili mogu djelovati u okviru nevladinog sektora. Svaka lokalna zajednica moe nai svoj nain formiranja tima.

KADA KORISTIMO MULTIDISCIPLINARNI TIM Multidisciplinarni tim koristimo kada sveobuhvatno i cjelovito sagledavamo odreeni socijalni problem u zajednici ili individualni problem klijenta i obitelji. KOJE SU DIMENZIJE TIMSKOG RADA PREMA BROJI I STAKI Karakteristike timskog rada:
33

Tim je formalna grupa, mala primarna grupa, sastav tima je usklaen sa prirodom zahvaenog problema, tim je zajednikom cilju usmjerena grupa strunjaka, tim je organizirana grupa, u timu postoji osobno angairanje, u timu se deava kvaliteta interpersonalnih relacija, tim podrazumijeva jedinstvo duha i akcije. etiri vrste timskog rada: multidisciplinarni, monodisciplinarni, kombinirani i transidsciplinarno djelovanje.

KADA DOLAZI DO KRIZA U TIMU Frustracija Konflikti i nezdrava konkurencija Neproduktivni sastanci Nedostatak povjerenja u vou tima Poznato je da neki strunjaci misle da znaju "sve" i "bolje od ostalih", ili da je njihova struka nadreena u pogledu znanosti i kompetentnosti (npr. psihijatrija u odnosu na psihologiju, psihologija u odnosu na socijalni rad, socijalni rad u odnosu na defektologiju itd.), te zato izbjegavaju suradnju i nameu svoja rjeenja kao jedino mogua i ispravna. Uspjeh multidisciplinarnog tima ovisi od od suradnje i meusobnih odnosa u timu, kao i od toga koliko takav oblik rada omoguava pojedincima samoaktualizaciju, meusobno bogaenje u razmjeni strunih informacija i koedukaciju kroz zajedniki rad. Timski rad multidisciplinarnog tima je dinamiki proces koji zahtjeva visok nivo suradnje i koordinacije pojedinih strunjaka, kako bi se izbjegle zamke rivaliteta meu strukama. Mnogi meutim, s pravom naglaavaju da rivaliteta meu strukama nema, ve da on postoji samo meu strunjacima. Posljedica nesuradnikih odnosa u timu je najee dezintegrisanost podataka i postupaka, ime se umajuje svaki efekat opeg i zajednikog, te se timski rad svodi na subjektivno, parcijalno i jednostrano stanovite pojedinih struka.

34

RAZLIKA IZMEU MENADMENTA I MENADMENTA U SOCIJALNOJ ZATIT Menadment institucija socijalne zatite je proces planiranja, organiziranja, voenja ili liderstva i kontrole, napora svih u organizaciji kako bi se iskoristili svi organizacijski resursi i ostvarili postavljeni ciljevi organizacije ili institucije socijalne zatite. A sam menadment se odreuje kao ljudska djelatnost putem koje se upravlja bilo kojom organizacijom. Menadment u socijalnoj zatiti se moe odrediti kao vjetina upravljanja sistemom, institucijama i strunim procesima u socijalnoj zatiti koja je bazirana na nauenim znanjima i praktinim iskusvima. Specifine oblasti menadmenta u socijalnom radu su timski rad, voditelj sluaja, prikupljanje sredstava, volonterski menadment, pregovaranje i medijacija, manadment uslugama, zastupanje i osnaivanje, evaluacija i kontrola kvaliteta usluga. U socijalnoj zatiti postoji: teorija menadmenta u socijalnoj zatiti, socijalna administracija, socijalni marketing kaao menademnti i preventivna funkcija, profesionalna i radna etika socijalne zatite, krizni menadment u socijalnoj zatiti, menadment neprofitnim sektorom u socijalnoj zatiti. KAKO STONER DEFINIRA MENADMENT Menadment se definira kao proces planiranja, organiziranja, voenja ili liderstva i kontrole napora svih u organizaciji da bi se iskoristili svi organizacijski resursi i ostvarili postavljeni ciljevi organizacije. Prema ovoj definiciji postoje 4 meusobno zavisne osnoven aktivnosti menadmenta, a to su: planiranje, organiziranje, vodstvo ili liderstvo i kontrola. Planiranje zasniva se na iskustvu, znanju, osnovna podjela na dugorone i kratkorone planove... Organiziranje odreivanje posla, podjela rada, uspostavljanje autoritete.... Vodstvo ili liderstvo koritenje utjecaja prema zaposlenima da bi se ostvarili ciljevi organizacije.
35

Kontrola definiranje standarda rada, monitoring.... TEORIJE MEULJUDSKIH ODNOSA Zaetnik je bila Mary Parker Follett koja je razumjela menadment kao dinamian koncept u kom mo mora ii zajedno sa odgovornou (Ini, 2002). Autoritet se stie znanjem i iskustvom, a ne poloajem u hijerarhiji. Menadment treba da bude zasnovan na etikim principima potovanja ljudske vrijednosti i dostojanstva, a ne samo na tenji za postizanjem efikasnosti po svaku cijenu. Follettova je kroz svoja istraivanja zapazila da menaderi i radnici esto nemaju zajedniki cilj i da u timovima i radnim grupama moe zbog toga postojati mnogo konflikata. Ona je vjerovala da se u zajedniki rad moe ugraditi stajalite svake osobe te tako izgraditi najbolje kao produkt zajednitva, to svako ponaosob nije u stanju uraditi. U njenim stavovima prepoznaju se principi graenja konsenzusa i naini funkcioniranje sustava. Najvie kritike na njenu teoriju upueno je na osporavanje prava voe da ima viziju, da zna, da uvidi i razumije organizaciju, da izgradi budunost. Ona je vjerovala u zajedniki rad, zajedniku viziju, to se moe primijeniti na razumijevanja partnerstva meu razliitim akterima u sistemu socijalne zatite. Teorija meuljudskih odnosa zapoinje istraivanjima ELTONA MAYOA 1924. Rezultati istraivanja: uinak se poveava jer se radnike tretira kao ljude, a pojedinci formiraju timove Opi zakljuci istraivanja: - organizacija nije zbir pojedinaca nego socijalni sustav - ovjek nije ekonomsko, nego prije svega socijalno bie - u organizaciji se osim formalnih razvijaju i neformalni odnosi - ponaanje menadmenta prema zaposlenima kljuna je varijabla uspjenosti - zadovoljstvo zaposlenih preduvjet vee proizvodnosti

36

Abraham Maslow (Ini, 2002) je smatrao da hijerarhija ljudskih potreba dovodi do motivacije ljudi na poslu. Teorije ljudskih odnosa su pokazale koliko veliki znaaj socijalni faktori imaju na radno ponaanje i uinak. Zbog toga organizacije trebaju raditi na izgradnji motivacije osoblja, na vrednovanju svakog pojedinca i grade suradnju u timovima, to se u socijalnom radu postavlja kao imperativ.

SITUACIJSKI PRISTUP Situacijski pristup poiva na ideji da ne postoji najbolji nain upravljanja, nego da upravljanje zavisi od konkretne situacije i konkretnih uslova koji su bitni za jednu organizaciju. Ovaj pristup trai od menadera da stalno analiziraju specifinost poloaja svoje organizacije kako bi izgradili najadekvatniji koncept upravljama. Situacijski pristup praktiarima poruuje da svaka organizacija mora imati svoj sistem upravljanja jer neki tipian nain organiziranja rada ne mora biti efikasan na isti nain za sve. Poseban znaaj u ovom pristupu daje se razumijevanju promjena u okruenju organizacije jer se smatra da, ako je okruenje relativno stabilno, onda e i upravljako poslovne operacije biti predvidljivije. Na osnovama ovog pristupa razvio se i koncept strategijskog upravljanja.

POJAM I KARAKTERISTIKE RADNIH GRUPA Radne grupe su parcijalne drutvene grupe unutar kojih se odvija radni proces. Karakterizira je ralativno trajan i stabilan skup ljudi koji imaju zajednike uloge, ali iji je specifian cilj efikasno i uspjeno obavljanje odreene djelatnosti i podjela rezultata zajednikog djelovanja ili rada. Radne grupe imaju svoje zajednike uloge, vrijednosti i norme kojima se regulira ponaanje lanova grupe. U svakoj radnoj grupi javljaju se dvije vrste veza: formalne i neformalne. Formalne propisan nain komuniciranja. Neformalne veze nastaju kao posljedica interesa pojedinih lanova grupe koji ne mogu biti zadovoljeni u okvirima formalnih odnosa.
37

Male drutvene grupe nazivaju se timovi

MONODISCIPLINARNI TIMSKI RAD Monodisciplinarni tim formira se od strunjaka iste znanstvene discipline npr. samo od socijalnih radnika, psihologa i sl. koji mogu biti razliitog stupnja strunosti, uih usmjerenja i specijalnosti. Monodisciplinarni tim koristi se samo u uvjetima kada se tretira problem koji je iskljuivo (ili u najveoj mjeri) u domenu rada jedne struke. Ovaj oblik timskog rada u socijalnoj zatiti je izraz specijalizacije pojedinih profecija i potrebe da strunjaci iste profesije zajednikim djelovanjem rjeavaju praktina pitanja. Ovakav timski rad djeluje po irini i sa jednog profesionalnog aspekta u susret osobinama problema.

KARAKTERISTIKE I SMETNJE U KOMUNIKACIJI U ORGANIZACIJI Prema vrsti komunikacijski kanala postoje dva tipa komunikacije: formalna i neformalna. U organizaciji dominira verbalna komunikacija (usmena i pisana), ali i neverbalna je neizostavni dio komunikacije unutar organizacije. Prema nivoima na kojima se ostvaruje postoji vertikalno i horizontalno komuniciranje. Efikasnost i uspjenost komunikacije ovisi o: karakteru formalnih kanala, strukturi autoriteta, nainu i modelu liderstva, panji, razumijevanju poruke, naina poduzimanja aktivnosti itd. Smetnje u komunikaciji imaju 3 kljuna korijena: individualni, organizacijski i fiziki. Individualni: razliita opaanja, kultura, jezik, navike, odgoj itd. Najee smetnje su: razlike u moi i drutvenom statusu, razliiti interesi. Fizike smetnje nastaju kada postoji nemogunost da primalac poruke stupi u fiziki kontakt sa poiljaocem poruke.
38

Problemi kod odailjetelja, problem kod primatelja, problem pri kodiranju, problem pri dekodiranju, problem medija i problem povratne veze.

VRSTE I UZROCI KONFLIKATA U ORGANIZACIJ Vrste konflikata: intrapersonalni nastaju kao posljedica oekivanog i postojeeg interpersonalni posljedica suprotnosti pojedinaca zbog razliitosti njihovih interesa i osobina intragrupni nastaju u grupi, a povezani su sa iznevjerenim oekivanjem u odnosu na ostvarivanje ciljeva zbog kojih je grupa osnovana intradepartmentalni nastaju u okviru djelova koji su formalno ustanovljeni interdepartementalni nastaju izmeu vie organizacijskih jedinica u okviru jedne organizacije interorganizacijski nastaju izmeu vie organizacija u drutvu intraorganizacijski nastaju izmeu pojedinih organizacijskih jedinica

Uzroci konflikata: - loe rukovoenje i upravljanje - nesporazumi u komunikaciji - nejasni ciljevi rada - loa koordinacija izmeu djelova organizacije - sukob interesa - vrijednosni i kulturni sukob - razlike u moi - lo sistem nagraivanja - slabi resursi organizacije - steene navike itd. Vrste konflikata: Konflikti se mogu diferencirati po vie osnova i klasificirati na vie naina.
39

NAGRAIVANJE OSOBLJA Pravedna valorizacija ljudskog rada uslov je za dobru meuljudsku klimu i poveanje produktivnosti. Menader mora tragati za nainima koji omoguavaju adekvatno nagraivanje zaposlenih. To ne mora biti samo materijalna stimulacija, ve i razliiti znaci panje i potovanja. Od toga koliko menader poznaje svoje zaposlene, njihove navike, interesovanja, umnogome e zavisiti i spektar moguih oblika nagraivanja. PROJEKTNI MENADMENT Projektni menadment je proces upravljanja promjenama, odnosno rizicima. Promjene se razlikuju po obuhvatnosti i dubini. iroke su one koje su usmjerena na cijelo poduzee, a uske koje su usmjerene samo na jedan posao. U odnosu na dubinu imamo radikalne i inkrementalne promjene. Prve su duboke i oznaavaju kratanje iz poznatih obrazaca ponaanja u nove. U osnovi oznaavaju proces promjene poslovne politike. Inkrementalne su promjene u skladu s postojeom kulturom i ciljevima poduzea. Projektni menadment je sredstvo za upravljanje promjenama koje se mogu odigravati u internom i eksternom okruenju.

UPRAVLJANJE KVALITETOM Upravljanje kvalitetom nije samo operativna aktivnost, ve strateka akcija. U njenom je aritu itav poslovni sustav, a ne samo proizvod ili usluga iju kvalitetu valja kontrolirati. Cijelovito upravljanje kvalitetom poiva na slijedea 4 pravila: 1. kvaliteta je udovoljavanje postavljenim zahtjevima 2. kvaliteta poiva na prevenciji 3. standard kvalitete polazi od nepriznavanja defekata 4. mjerenje kvalitete posljedica je neudovoljavanja zahtjevima. U okviru nauke o kvalitetu razvijene su 3 zasebe naune discipline:

40

- kontrola kvaliteta (kontrola proizvoda i da li kvaliteta udovoljava zahtjevima korisnika) - metrologija (predstavlja koritenje mjernih instrumenata) - standardizacija (skup mjera i zahtjeva na osnovu kojih se uspostavlja kvalitet proizvoda i to preko koncepta meunarodnih standarda.

MINIMALNI STANDARDI U SOCIJALNOM RADU Minimalni standardi predstavljaju osnovni kvalitet koji se mora osigurati. Oznaavaju donju granicu ispod koje se ne smije ii. Oni su: - primjenjivi na irok spektar usluga - reguliraju rad slubi - omoguuju samoprocjenu rada profesionalaca - osnova za obuku strunih radnika - orijentacija korisnicima to mogu oekivati od usluga. RAZLIKE IZMEU MENADERA I LIDERA Razlike izmeu menadera i lidera su sljedee: Menader je postavljen je na menadersku poziciju; moe da utjee na ljude samo putem formalnog autoriteta; ne mora neophodno da posjeduje liderske vjetine i kompetencije. Menader (rukovoditelj) upravlja umom. Lider: izborio se za lidersku poziciju u okviru grupe; moe da utjee na ljude i na druge naine osim menaderskog autoriteta; posjeduje liderske vjetine i sposobnosti. Lider (voa) upravlja duom. Liderstvo (vodstvo) se temelji na moi utjecaja. Motivacijske vjetine su kritina komponenta liderstva, dok su planiranje i administracija centralno pitanje menadmenta. Menaderi su preteno fokusirani na zadatke i cifre a lideri na kvalitetu, usluge i potroae. Menaderi racionalno rjeavaju probleme, a lideri su vie intuitivni i vizionarski... Meutim, postoji pogrena tendencija da se liderstvo izjednai sa menaderstvom. Jer svaki menader ne mora da bude lider. Menader moe biti lider, ali u odreenim sluajevima.
41