Zato se mladi okreu sektama i pokretima?

PIE: Muhamed Jusi (Takvim 2008)

U postmodernom drutvu u kojem ivimo evidentan je porast tzv. nove religioznosti koja senajee
manifestuje kroz sekte, kultove i pokrete. Pripadnost razliitim grupacijama kojezagovaraju ideoloku
interpretaciju religije, okultne obrede, mesijanstvo ili apokaliptinauenja sastavni je dio modernih
drutvenih zajednica irom svijeta. To je trend sa kojim seveina drutava ve navikla ivjeti, ali i trend
koji pred tradicionalne religije postavlja izazovidenja ukorak sa duhovnim potrebama njenih
sljedbenika u svijetu koji se vrtoglavomijenja. Posebno je zanimljiva injenica da skoro svi oblici nove
religioznosti najee svojesljedbenike nalaze meu mladim ljudima. Novi religiozni pokreti se definiu
kao oni koji su nastali u prethodna dva stoljea i traju idanas, i koji oito nisu dio glavnih tokova u davno
uspostavljenim religijama.

To ne znai dasu one nastale neovisno o ranijim vjerama. U gotovo svakom novom religijskom pokretu
ilisekti mogu se nai tragovi nekih tradicionalnih religija, a nisu rijetki ni sluajevi da novireligiozni
pokreti predstavljaju mjeavinu razliitih vjerskih tradicija.

Kada jerije o pokretima koji zastupaju ideoloku interpretaciju religije onda vidimo da se radi otradicio
nalnojreligiji koja je interpretirana tako da odgovara izazovima vremena. ak tavie, nerijetko vidimo
da se radi o fundamentalistikom revidiranju tradicionalnih religijakoje onda izrodi utopijska rjeenja za
sve izazove modernosti.Tokom devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea pojavile su se mnoge nove
religijeuveavajui kompleksnost religijske slike skoro svih drutava planete. Hiljade ih je izniklosamo od
sredine dvadesetog stojea. Taj trend se nita slabijim tempom nastavio i udvadesetprvom stoljeu.
Moda upravo zato to su to bila vremena socijalnih promjena kojesu se pokazale kao plodno tlo za
njihovo stasavanje.Moderni duh individualizma, paljivo njegovan u industrijaliziranim
ekonomijama,dodatno je kultivisao atmosferu u kojoj ljudi radije prihvataju religiju za koju dre daim
vie odgovara, bila ona stara ili novonastala i iz bilo kojeg dijela svijeta, negoslijede vjeru svojih predaka.
U industrijaliziranom, urbanom Japanu priblino trideset procenata populacije je izabralo da slijedi nove
religijske pokrete naspram davnoutemeljenih religija intoizma i budizma.

Ukupni uspjeh u prikupljanu i motivisanju velikog broja sljedbenika, naroito mladih ljudi,kojeg
su pokazale razliite sekte i pokreti zahtijeva od drutvene zajednice posebnu panju,ali i analizu
sadraja uenja kojeg promoviu, kako bi se blagovremeno sagledale implikacijekoje neke od tih
ideologija mogu imati na drutvo u cijelosti. I dok drava nema pravouplitati se u vjerska i ideoloka
ubjeenja pojedinaca i skupina, drutvo ima pravo, pa ak iobavezu, dovoditi u pitanje sve stavove koji
ine javno mnijenje. Ova studija e pokuatisublimirati do sada postignute spoznaje o tome ta dovodi
do irenja vjerskih i ideolokihsekti i pokreta, a o tome kakve posljedice po drutvo mogu imati sekte i
pokreti, koliki je postotak pripadnika jedne zajednice koji mogu pripadati vjerskim i ideolokim
bratstvima, a da drutvo nastavi normalno funkcionisati, te o granicama tolerancije u domenima
drave idrutva (bez kojih ova tema ne moe biti u potpunosti osvijetljena) neki drugi put.

Kriza identiteta
U korijenu skoro svih ozbiljnih analiza razloga pristupanja sektama i pokretima nalazi se pitanje
identiteta. Odsustvo jasne slike o vlastitom vjerskom, nacionalnom i inim identitetimaotvara prostor za
stjecanje novog artificijelnog identiteta kojeg sekte i ideologije nude.Traganje za identitetom, bilo da je
rije o pojedincu ili grupi, nastojanje da se taj
identitetosvoji ili sauva, da se identifikuje sa nekim ili neim, pokree ljude u odreenimokolnostima,
ak i na one akcije koje su po oblicima i sadraju bezobzirne, nasilne, a esto iiracionalne.

Upravo ta zbunjenost vlastitim identitetom i elja da se on otkrije, definie i potvrdi iniljude ranjivim
na utjecaj sekti i daje prostora ideolozima da indoktriniraju budue lanove.Identitet je nastojanje
pojedinca da se nametne, prikae, postepeno otkrivajui pojedine aspekte svoje sopstvenosti, ali i
nastojanje drugih da to prihvate,
potvrde, povjeruju mu, uestvuju zajedno s njim ili ga odbace. Stjecanje identiteta jedugotrajan proces.
To podrazumijeva odreenu selekciju, potrebu da se pojedinacdokazuje, da stjee odreeno povjerenje,
da svoje aspiracije i elje usmjerava premaoekivanju drugoga ili drugih. Pojedinca u tom sluaju
identifikuju drugi koji imajuve potvrenu snagu i mo, dokazani i osvojeni autoritet, teinu u grupi
ilizajednici. U procesu stjecanja identiteta pojedinac se poistovjeuje sa odreenomgrupom, njenom
sutinom i snagom, sa osobinama i postupcima njenog voe. On prihvata vrijednosti, stavove, poglede i
poloaj odreene grupe kao svoje line. Onsve ini da pokae kako zasluuje povjerenje i kako e ispuniti
sva oekivanja
grupe,voe ili zajednice.Tu se identitet ostvaruje kroz proces identifikovanja(poistovjeivanja) pojedinca
sa voom, grupom ili zajednicom. Pojedinac se, na nekinain, odrie svog nesigurnog linog identiteta u
korist voe ili grupe da bi ga kasnijedobio kao osnaenog i nesumnjivog.

Ovo objanjava i visok stepen odanosti lideru ili novoj zajednici koji je prepoznatljiv za svesekte. Osjeaj
pripadnosti zajednici i dijeljenje zajednikog identiteta je neto to nedostajeveini ljudi u
postmodernim drutvima.ak su i tradicionalne vjerske zajednice insistirajuina vjerskom formalizmu i
striktno institucionalnom ureenju vjerskih zajednica u velikojmjeri zapostavile ovu potrebu njenih
sljedbenika, iako je jo uvijek teoretski revnosnozastupaju.Tako su i demati i damije meu bosanskim
muslimanima postali sve vie obliciiskljuivo institucionalnog organizovanja vjernika, a sve manje
duhovna utoita onima kojiu svijetu otuenosti tragaju za pripadnou.to ponovo otvara prostor za
djelovanje onih kojisu se pokazali da mogu svojim sljedbenicima ponuditi ljudsku toplinu, panju i
podrku, teosjeaj zatite i sigurnosti.

Utoite terorizma u kolektivnom identitetu

Situacija je utoliko tea u sluaju zemalja i drutava u tranziciji u kojima su u krizi svedrutvene institucije
i u kojima je dolo do izmjene drutvenog identiteta (npr. zemlje nastaleraspadom komunizma).U tom
smislu su bosanskohercegovaki muslimani u izrazito tekoj situaciji jer se nalaze ufazi prelaska iz
drutva i drave u tranziciji u individualistiko postmoderno evropskodrutvo, a ne zna se koje je od njih
plodnije za procvat svih oblika ideolokih pokreta ivjerskih sekti. Dodamo li jo tome i injenicu da se
bosanskim muslimani- Bonjaci nalaze ufazi nation building
a ili izgradnje nacije za koju je simptomatina konfuzija okonacionalnog i vjerskog identiteta, onda jedino
moemo oekivati da e se stepen zbunjenosti,naroito stasavajuih generacija, vlastitim identitetom
samo produbiti to stvara plodno tlo za bujanje artificijelnih identiteta koje pokreti i sekte promoviu.
U ovom kontekstu bi se, a posebno u sluaju islamistikih pokreta , stabilizacija bonjake
tradicije, posebno i jasno definisanje i artikulisanje islamske tradicije Bonjaka pokazalo kljuno.

Traganje za odgovorima i jednostavnom vizijom svijeta

Na pitanje o razlozima irenja vjerskih pokreta i sekti po itavom svijetu, to ga je predstavilo papinsko
vijee, stiglo je 75 odgovora nacionalnih biskupijskih konferencija.

Kao prvi razlog navedeno je traganje za pripadnou (odnosno osjeaj za zajednicu to gasekte i pokreti
nude).Ovaj razlog je samo dio kljunog razloga identifikovanog kroz krizuidentiteta o emu smo
govorili.Meutim, drugi razlog koji se spominje u zakljucima biskupskih konferencija, a to je traganje za
odgovorima, se pokazao kao uistinu bitan faktor uregrutovanju sektakog lanstva. Naime, svijet
u kojem ivimo je komplikovan i kompleksan i esto, naroito za mlade ineiskusne ljude, zbunjujui.
Mladi ljudi imaju bezbroj dilema o svijetu oko sebe.Sve ozbiljnije psiholoke studije su dole do zakljuka
da upravo u periodu adolescencijedolazi do znaajnog socijalnog i emocionalnog previranja u razvoju
linosti.Adolescenti su sposobni da stvaraju mnoge nove naine procjenjivanja svijeta
iokoline, kao i svoga mjesta u njoj. Oni su zaokupljeni idealima i idealnimostvarenjima kao to su, na
primjer, idealno drutvo, idealan ovjek, idealna obitelj.Stoga su zaokupljeni filozofijom, religijom,
ideologijom i znanou. Te ideale
iidealne koncepcije o ljudima, sebi, drutvu i svijetu uope oni kompariraju sastvarnou koja
je nesavrena, razoaravajua i neskladna, bar to se njihovavlastitog iskustva tie. Iz takvih usporedbi
proizlaze katkada vrlo negativni zakljuciu vezi sa stvarnou u kojoj oni ive, tenje za mijenjanjem ili
poboljanjem te stvarnosti ili za njezinim odbacivanjem, odnosno bijegom iz nje (samoubistvom ili
naneki drugi nain)

Iskustvo nam pokazuje da je neki drugi nain o kojem govori prof. Fulgosi esto okretanjesektama i
pokretima koji nude obilje ideala. Neizvjesnost je konstanta ljudskog postojanja i to mlade ljude bez
samopouzdanja, i ne samonjih, ini podlonim prihvatanju crno-bijele slike svijeta koju pokreti i sekte
nude. Oni nude jednostavne, konane i gotove odgovore na sva pitanja. Njihova rjeenja su iracionalna
iutopijska, ali simplistika do te mjere da izgledaju oita i uvjerljiva.Islamistiki pokreti i zagovornici
politikog islama irom arapskog svijeta na izbore izlaze sa parolom el-islamu huve el-hal ili islam je
rjeenje, tvrdei kako se u samom vraanjuvjerskom popularizmu i religioznosti krije odgovor za sve
nagomilane probleme arapskihdrutava. I na najsloenije i krajnje konkretne probleme drutvenog
ureenja oni odgovaraju parolama. Tamo gdje su dolazili na vlast, kao to su Sudan, Afganistan
i Palestina, pokazalisu vrlo brzo svu banalnost takvih tvrdnji potpunim krahom javnih politika. Ali mali
broj pokreta i sekti ikada dobije priliku da svoja uvjerenja, u njihovoj potpunosti, testiraju
uivotnoj realnosti. Ona ostaju utopija u ubjeenjima slijepih sljedbenika koji vlastitunesigurnost lijee
vjerujui da meu nama postoji neko ko ima rjeenje za sve probleme.Slijedea zajednika odrednica
svih ideologija je da se neefikasnost njihove verzije
rjeenjadrutvenih i egzistencijalnih problema uvijek pravda nedosljednou njenih nosioca ilisljepoom
ljudi da ih prihvate. Nikada se sama rjeenja i odgovori na zamrena ivotna pitanja ne preispituju.
Nikada se ne postavlja pitanje kako to da se ona svojom efikasnounisu sama nametnula ovjeanstvu,
to onima koji budu uvueni u sekte oteava mogunostsamostalnog iskljuivanja iz istih na osnovu
vlastitih prosudbi.
Potreba za osobenou i angamanom

Mladi ljudi, posebno u godinama adolescencije, imaju potrebu da budu prepoznatljivi.Iako se u sektama i
pokretima vlastiti identitet gubi u kolektivnom identitetu zajednice, tajnovi steeni kolektivni identitet i
dalje ostaje prepoznatljiv unutar ire drutvene zajedniceto njegovom nosiocu daje osjeaj posebnosti.
esto mladi ljudi koji se ukljuuju u novereligiozne pokrete ine to kako bi skrenuli panju na sebe i kako
bi pokazali svoju vlastitost,nesvjesni da e se ta posebnost vremenom utopiti u unitarizmu sekte i
pokreta koje netoleriu bilo kakav individualizam.U svakom sluaju sekte i pokreti nude aktivizam koji
sam po sebi daje osjeaj da je ovjek bitan i da njegov angaman moe utjecati na svijet oko njega. To
aktivisti daje osjeaj moi
idrutvenog utjecaja, neto to veini ljudi, naroito u totalitarnim i nedemokratskimdrutvima
nedostaje.Od toga koliko e Islamska zajednica biti u stanju da prepozna uzroke i povode zbog kojih
semladi ljudi okreu sektama i na njih da kvalitetan odgovor zavisit e i kompaktnostmuslimanske
zajednice na ovim prostorima. Meutim, kao to smo mogli vidjeti iz ovogkratkog elaborata postoje i
brojni drutveni faktori koji igraju presudnu ulogu u vrbovanjusektakog lanstva na koje bi ira
zajednica trebala pokuati nai odgovor, te u tom smislunema amnestiranih od odgovornosti.

Wikipedija

Religija islam ima mnogo pravaca, sekti, kola i tradicija. Ovaj lanak pokuava da zabiljei i sumira sva
ova razna ubjeenja. Postoji hadis koji govori o tome da je Poslanik Muhammed rekao da e se
njegovummet podijeliti na 73 grupe, te da e samo jedna ui u Dennet (Raj). Prema istom
hadisu, ummet bi trebao biti podijeljen na vie grupa nego ostale Abrahamske
religije (Judaizam i Kranstvo).

Sadraj

[sakrij]

1 Najraniji pravci

1.1 Sunitski islam

1.1.1 Sunitske kole miljenja

1.1.1.1 Hanefijski mezheb

1.1.1.1.1 Barelvi

1.1.1.1.2 Deobandi

1.1.1.2 Malikijski mezheb

1.1.1.3 afijski mezheb

1.1.1.4 Hanbelijski mezheb

1.2 iitski islam

1.2.1 iitske grupacije

1.2.1.1 Imamije

1.2.1.2 Zeidi

1.2.1.3 Ismailije

1.2.1.4 Batinije

1.2.1.5 Talimije

1.3 Haridijski islam

1.3.1 Haridijske grupacije

1.3.1.1 Ezarika

1.3.1.2 Neddat

1.3.1.3 Ibadije

2 Ostali pravci

2.1 Sufizam

2.1.1 Sufijski redovi

2.1.1.1 Kadirije

2.1.1.2 Nakibendije

2.1.1.3 Bektaije

2.1.1.4 Mevlevije

2.1.1.5 Jesevije

2.1.1.6 Rufaije

2.1.1.7 itije

2.1.1.8 Bedevije

2.1.1.9 Kubravije
2.1.1.10 azilije

2.1.1.11 Desukije

2.1.1.12 Halvetije

2.2 Selefizam

2.2.1 Pokreti unutar Selefizma

2.2.1.1 Vehabizam

3 Sekte unutar islama

3.1 Ahmedije

3.2 Kuranije

3.3 Zikri

3.4 Nacija islama

3.4.1 Petostepenici

4 kole Kelama

4.1 Aarijska kola

4.2 Maturidijska kola

4.3 Mutezilska kola

5 Reference

6 Takoer pogledajte

7 Vanjski linkovi
Najraniji pravci [uredi]

Nedugo nakon smrti Poslanika u tadanjim islamskim zemljama, kao i onima koje e to tek postati,
postepeno su se razvijala razliita shvatanja vjere. Nad svima njima naroito su se istakla tri stava, koja
su se zadrala i do dana dananjeg, uz brojne unutranje frakcije. Ta tri islamska uenja su:

Sunitski islam,

iitski islam i

Haridijski islam

Sunitski islam [uredi]

Sunitski islam je najvei islamski pravac. Prema nekim izvorima, 85% muslimana svijeta pripada
Sunitima. [1]

Nasuprot iitima, Suniti vjeruju da Muhammed nije imenovao svog nasljednika prije smrti.Nakon
inicijalnog perioda zbunjenosti, grupa njegovih najbliih prijatelja sastali su se i izabrali Ebu-Bekra,
Poslanikovog bliskog prijatelja i punca za prvog halifu.

Inicijalno su Suniti vjerovali da pozicija Halife treba biti demokratski izabrana, ali nakon prvih
etiri "pravednih halifa" pozicija se okrenula u nasljednu dinastijsku vladavinu. Nakon pada Osmanlijske
imperije 1923, nestalo je hilafeta i nije izabran nijedan novi halifa.

Raspored iitskog i Sunitskog islama po zemljama. Sunitske zemlje su obojene zelenom, a iitske plavom
bojom

Sunitske kole miljenja [uredi]

kole miljenja ili Mezhebi su kole miljenja, ili pravne kole, ili kole fikha unutar Sunitskog islama.
Svaki od ashaba je imao jedinstvenu pravnu kolu, ali su se te kole postepeno konsolidovale ili
odbacivale, pa su sada vidljive etiri kole miljenja. To su:
Hanefijski mezheb,

Hanbelijski mezheb,

Malikijski mezheb i

afijski mezheb.

Razlike izmeu tih kola manifestuju se u malim razlikama u praktikovanju islama, pa ih mnogi sunitski
muslimani smatraju u osnovi istim.

Hanefijski mezheb [uredi]

Osnovan od strane imama Ebu Hanife. Smatra se jednom od "najmekih" islamskih kola, otvorena je za
moderne ideje. Dominantna je meu sunitima u
sjevernom Egiptu, Indijskom podkontinentu, Iraku, Turskoj i mnogim zapadnim zemljama.

Bosanskohercegovaki muslimani najveim dijelom pripadaju ovom mezhebu, a uenje ovog mezheba je
slubeno i u "Islamskoj zajednici" Bosne i Hercegovine.

Barelvi [uredi]

Barelvije su sljedbenici pokreta unutar Sunitskog islama koji je poeo u Indiji i slijede fikh imama Ebu
Hanife.Najvei oponenti Barelvijama su Sunitski reformatorski pokreti kao to je Deobandizam u Indiji i
Vehabizam u Saudijskoj Arabiji. Uopteno Barelvije zovu sebe Ehli Sunnet Wel Demat, ili esto samo
jednostavno Suniti.

Deobandi [uredi]

Deobandi su muslimani june Azije i Afganistana, koji slijede fikh imama Ebu Hanife.Za Talibane se
smatra da slijede uenje Deobandi kole.

Malikijski mezheb [uredi]

Malikijska kola crpi uenja Imama Malika.Najvie se prakticira u Sjevernoj i Zapadnoj Africi.Ovo je druga
po veliini kola, koju slijedi otprilike oko 25% muslimana.

afijski mezheb [uredi]

Za osnivaa ovog mezheba smatra se Imam afija.Otprilike 15% muslimana irom svijeta su sljedbenici
ovog mezheba. Najvie sljedbenika ima u Egiptu, Somaliji, Indoneziji, Tajlandu, Singapuru i na Filipinima.
Ova kola je slubena kod vlada Bruneija i Malezije.
Hanbelijski mezheb [uredi]

Smatra se najkonzervativnijim od sva etiri mezheba. kola je dobila ime po imamu Ahmedu ibn
Hanbelu koji je bio uenik afije. Ovaj mezheb preovladava u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim
Arapskim Emiratima, Bahreinu, te dijelovima Omana.
iitski islam [uredi]

iitski islam je drugi najvei islamski pravac.

iitski muslimani vjeruju da je Alija ibn Ebu-Talib izabran od strane Poslanika da bude voa islamske
zajednice. Oni ga oznaavaju kao prvog imama.Ostali imami su Alijini potomci.Najvea grupa iita vjeruje
u ukupno 12 imama. Prema njihovom vjerovanju dvanaesti imam bi se trebao pojaviti neposredno
prije kijameta, odnosno sudnjeg dana. iitski hadisi ukljuuju govor imama.

iitske grupacije [uredi]

ije, odnosno pripadnici iitskog islama, smatraju da je Poslanik Muhammed s.a.v.s. imenovao svog
nasljednika prije smrti i smatraju da jeAlija ibn Ebu-Talib trebao da bude njegov nasljednik.Takoer
smatraju da jedino Muhammedova porodica ima pravo da vodi islamski ummet.

iitski islam je takoer podijeljen na brojne grupacije od kojih su najznaajnije jedine tri preostale:

Imamiti ili Daferije, sljedbenici 12 imama,

Zeidi i

Ismailiti

Osim njih postojale su jo i:

Batinije,

Nizariti,

Musta'liti,

Druzi i

Mukann'ahiti.

Imamije [uredi]

Imamije su najvea grupacija iitske kole miljenja.ine oko 80% svih ija.Najdominantniji su
u Azerbejdanu, Iranu, Iraku, Libanonu iBahreinu. Vjeruju u broj od 12 imama, potomaka Poslanika, i
vjeruju da e dvanaesti imam biti Mehdi.

Zeidi [uredi]

Zeidi su se odvojili od Imamita i Ismailita prilikom neslaganja oko toga ko je peti imam. Imamiti i Ismailiti
vjeruju da je to bio Muhamed el-Bakir, dok Zeidi vjeruju da je to bio njegov polubrat Zeid ibn
Ali odnosno, drugim imenom Zeid el-ehid.

Ismailije [uredi]
Ismailije i Imamije inicijalno prihataju iste principe u ranoj historiji. Meutim, do njihovog odvajanja je
dolo prilikom prihvaanja estog imama, sina Dafer es-Sadika po imenu Ismail bin Dafer. Ismail je
umro u ranoj mladosti, jo za vrijeme ivota njegovog oca, koji je na njegovudenazu sazvao svjedoke
ukljuujuci guvernera Medine. Ismailije smatraju da Ismail nije umro, nego da je ta denaza bila sazvana
sa ciljem da se prikrije istina zbog straha od Abasidskog halife. Ismailije takoer vjeruju da je Ismail
otiao u skrovitost, i da e se pojaviti kao Mehdi.

Batinije [uredi]

Batinije nauavaju unutarnji, skriveni, tajnoviti smisao Kur'anskih iskaza, te ih podvrgavaju alegorijskom
tumaenju, (te'vil), kako bi dospjeli do unutarnje istine objavljenog uenja. Kod Gazalija, batini je
tehniki naziv ali i historijska oznaka koja se odnosi na sljedbu Batinija.

Talimije [uredi]

Talimije su sljedbenici uenja o poduavanju od nepogreivog imama. Talimije su ogranak Ismailita i

nauavali su da je istina samo u poduenosti i poduavanju (ta'lim) od nepogreivog uitelja (mu'allim
ma'sum). Gazali izjednaava Talimije sa Batinijama.

Haridijski islam [uredi]

Haridije, odnosno "pobunjenici" ili "oni koji su se odcijepili" je termin koji oznaava islamsku sektu koja
je originalno podravala Alijin Hilafet. Nakon to je on pregovarao i postigao arbitrau
sa Muavijom tokom islamskog graanskog rata u 7. vijeku, oni su se odcijepili, tj. otkazali su lojalnost
halifi.[2] Nakon toga pokrenuli su sukob sa halifinim ljudima, u kojem bivaju poraeni. Smatraju se
odgovornim za ubistvo Alije r.a.

U osnovi Haridijski islam ima tri osnovna naela:

priznavanje samo dvojice pravednih halifa, Ebu-Bekra i Omera

poinioci velikog grijeha smatraju se nevjernicima

obaveznost ustajanja protiv halife/imama koji kri sunnet[3]

Haridijsko shvatanje islama u mnogome podsjea na Talibansku praksu u modernom dobu, a djelovanje
im se podudara sa najpoznatijom teroristikom organizacijom el-Kaidom.

Haridijske grupacije [uredi]

Haridijski ortodoksni i fanatini stavovi, koji su imali za posljedicu obraunavanje sa neistomiljenicima

vodili su ih iz sukoba u sukob sa pripadnicima ostalih islamskih kola miljenja. S obzirom da nisu bili
mnogobrojni, gubili su veinom sve bitke. Jedina preivjela grupacija Haridija u modernom dobu
su Ibadije, koji su imali najliberalnije stavove i koji su uspjeli organizirati svoj ivot sa ostalim
zajednicama. Osim njih postojali su jo i:

Ezarika,
Buhejsije,

Mukrimije,

Adaride,

Neddat,

Hafsije,

Harisije,

Sufrije,

i mnoge druge.

Ezarika [uredi]

El-Ezarika je bila najmnogoljudnija a ujedno i najekstremnija Haridijska sekta. Ime je dobila po imenu
Ebu Reida Nafi ibn Ezreka.Nastanili su se u Perziji, a doli su iz Basre. U borbama koje su vodili protiv
muslimanske vojske iz Basre, a koje su trajale punih 19 godina, poraeni su, i time se oznaava njihov
kraj. Gotovo svi islamski uenjaci se slau da su svojim ekstremistikim stavovima zastranili u vjeri.

Neddat [uredi]

Nastali su od vojske koja je krenula u pomo Ezarikama pod vodstvom Nedda ibn Amir el-Hanefija i
jednog dijela nezadovoljnika Ezarika, koji su obavijestili Nedda o Ezrekovim zastranjenjima u vjeri i
priklonili se Neddovoj vojsci. Osnovna neslaganja te dvije skupine, a koje su bile brana njihovom
ujedinjenju bila su u tome to su Neddati smatrali da je dozvoljeno sakrivati svoju vjeru (tekijja) ukoliko
situacija tako nalae i da muslimanskom ummetu nije potreban predvodnik (halifa ili imam).

Ibadije [uredi]

Jedina preivjela Haridijska grupacija su Ibadije, koji su koncentrisani uglavnom u Omanu. Njihovo
vjerovanje se razlikuje od ostalih Haridija po tome to oni vjeruju da su oni koji ne slijede njihovo uenje
nevjernici, ali ne i mnogoboci. Ostale muslimane neharidije smatrajumuwehhidunima odnosno onima
koji vjeruju u Boje jedinstvo, ali ne i vjernicima.

Upravo ova umjerenost omoguila im je da preive do danas.

Ostali pravci [uredi]

Pod ostalim pravcima svrstaemo sve one pravce u islamu koji nisu nastali u doba ivota Poslanikovih
s.a.v.s. savremenika, te one koji se ne mogu svrstati unutar jedne od osnovnih grupa, kao njena
podgrupa ili varijacija.

Sufizam [uredi]
Sufizam je termin koji oznaava asketski i mistiki pokret unutar islama, kolu ezoterine islamske
filozofije bazirane na istraivanju spiritualne istine kao definitivnog cilja i postignua. Sufizam nije
ogranak sam po sebi jer Sufije sami sebe ne svrstavaju ni u jednu granu islama, mada pripadnici mogu
imati i Sunitska i iitska uvjerenja.

Sufijski redovi [uredi]

Sufije se u svome praktikovanju okupljaju u redove koji se zovu tarikati. Tarikat je plan i program te
metod i reim nekog sufijskog reda. Postoji dvanaest glavnih tarikatskih redova. Oni se u svom cilju
ujedinjuju ali se kod primjene, u izvjesnim propisima razlikuju.[4] Sufije koji se nalaze u tarikatu nazivaju
se Dervii.

Kadirije [uredi]

Kadirije ili Kaderije su jedan od najstarijih Sufijskih tarikata. Dobili su ime po Abdul Kadir Gejlaniju. Ovo je
jedan od najrasprostranjenijih redova u islamskom svijetu i moe se nai u Indiji, Pakistanu, Turskoj i
istonoj i zapadnoj Africi. Takoer postoji mnogo pripadnika i naBalkanu. Vjeruju u fundamentalne
principe islama, ali interpretiraju ih kroz mistika iskustva.

Najpoznatija tekija u Bosni i Hercegovini je: hadi Sinanova tekija

Nakibendije [uredi]

Nakibendije su jedan od najveih Sufijskih redova. Osnovan je 1380.godine. Red je prepoznatljiv po

svom tihom zikru (slavljenju Boga). RijeNakibendi dolazi od imena Behauddina Nakibenda, mada se
smatra da je osniva ovog reda Ebu Jakub Jusuf el-Hamedani.

Nakibendijski tarikat je danas najbrojniji tarikat u BiH.

Poznate nakibendijske tekije u Bosni i Hercegovini su : Gaziler (dananji Higijenski zavod u

Sarajevu), Skenderija, Jedileri,Tekija na Oglavku i Tekija u Vukeljiima.

Bektaije [uredi]

Bektaije su osnovane u 13.vijeku od strane Hadi Bekta Valija, kojeg su pripadnici ovog tarikata
proglasili svetim. Njegovi pristalice smatraju da on potie od direktne loze Poslanika.[5] Ovaj tarikat je
pretrpio veliki uticaj od strane Hurufizma i anadolijskih kranskih sekti iz kojih crpe ideje poput trojstva
(Allah - Muhammed - Alija)[6]. Reorganizovao ih je Balim Sultan u 15.vijeku. Bektaije su koncentrirani u
Turskoj i Albaniji.

Mevlevije [uredi]

Osniva Mevlevijskog reda je Delaludin Rumi.Pripadnici ovog tarikata prepoznatljivi su po svom plesu,
tokom kojeg kruei zikre.Sam ples izmislio je Rumi, kada je tuan zbog gubitka najboljeg prijatelja uo
zvuke kovaa.Zovu ih Kruei dervii.Iz Konje se ovaj red proirio po cijeloj Turskoj i dijelovima Zapadne
Azije.
Poznati Bonjaci pripadnici ovog tarikata su: Ishak-beg Ishakovi, Fadil-paa erifovi i reisul-
ulema Demaludin auevi. Mea Selimovi je u svojoj knjizi "Dervi i smrt" opisao dervia Ahmeda
Nurudina, ejha tekije Mevlevijskog reda.

Jesevije [uredi]

Osniva ovog dervikog reda je Ahmed ibn Ibrahim ibn Ali Jesavi, a jedan od najpoznatijih Jesevija bio
je Junuz Emre

Rufaije [uredi]

Osniva ovog reda je Ahmed Rufai. Rufaije ili Rifaije su derviki red koji je najpoznatiji po svome nainu
praktikovanja slavljenja Boga (Zikra), prilikom kojeg oni probadaju svoje lice iglama, a esto njihov zikr
ukljuuje i igre sa vatrom. Najvanija sredita ovog reda su se nalazila uIstanbulu, a poznati su i Rufaije
iz Albanije i Bosne.Najpoznatiji Rufaija kod nas bio je Mustafa Karkin.Najpoznatija tekija u BiH je damija
Mimar Sinan.

itije [uredi]

Ovo je jedan od glavnih sufijskih tarikata june Azije. Osniva itija je Mu'inuddin iti.Tarikat ima
jednostavno uenje a karakterie ga ekstremni entuzijazam za muziku i poeziju.Njihova muzika je
poznata kao qawali muzika, koju je svirao i popularni Nusret Fatih Ali Khan.Centralno mjesto u obredima
tarikata zauzimaju masovne i ekstravagantne ceremonije kod turbeta ejhova tarikata.

Bedevije [uredi]

Bedevije su osnovane u 13.vijeku. Osniva je Ahmed el-Bedevi.Nemaju jasnu doktrinu.Nisu imali glavnih
uenjaka, niti pisaca. Vrlo esto je ovaj kult bio subjekt cenzure od strane Uleme.

Kubravije [uredi]

Osniva ovog reda je Nedmudin Kubra.Osnovan je u 13.vijeku. Potiu iz Centralne Azije. Njegovi
pristalice vjeruju da potie iz direktne lozePoslanika[7]

azilije [uredi]

Osniva ovog tarikata je Ebu Hasan E-azili.Ovo je najpopularniji sufijski red u sjevernoj Africi.Njihovi
pripadnici takoer vjeruju da je Ebu Hasan E-azili iz direktne Poslanikove loze.

Desukije [uredi]

Sufijski red osnovan u Egiptu, od strane Ibrahima Desukija. Tokom Osmanlijskog vremena ovaj red imao
je brojne tekije u Istanbulu skupa sa Bedevijskim redom. Ove tekije su zatvorene kada
je Turska postala republika.

Halvetije [uredi]
Osniva je Muhammed el-Halveti. Smatra se da ovaj tarikat nije dobio ime kao veina njih po svome
osnivau, nego po arapskoj rijei halvet koja znai osamljivanje ili odvojenost, po kojem su ovi dervii bili
poznati.[8] Jedan je od rasprostranjenijih redova. Njegov rast zabiljeen je tokom Osmanlijskih vremena.
Halvetije su jo uvijek jake u Egiptu gdje sufijski redovi dobijaju odreenu pomo od vlade.

Najpoznatiji Halvetija u Bosni i Hercegovini bio je Gazi Husref-beg.

Selefizam [uredi]

Selefije propovjedaju islamski monoteizam, odnosno tevhid, i preuzimaju odreena uenja od Ibn
Tejmije, sirijskog uenjaka iz 14. vijeka. Selefizam je u osnovi u sukobu sa Sufizmom i iitskim islamom,
koje smatraju hereticima. Selefijska teologija zastupa puritansko i pravno stajalite u stvarima vjere i
religijskoj praksi. Oni smatraju da je njihov zadatak da vrate islam u stanje kakvo je bio u doba Poslanika i
njegovih Pravednih halifa. ele da izbace sve novotarije, itolatorije, devijacije i hereze.

Pokreti unutar Selefizma [uredi]

Nisu poznata vea raslojavanja unutar Selefizma, osim to u novije vrijeme ostale islamske grupacije
koristei naziv reformatora i uenjaka Muhammeda ibn Abdul Vehaba, nazivaju Selefije Vehabijama.

Vehabizam [uredi]

Vehabizam je pokret koji je dobio ime po svom zaetniku Muhammed ibn Abdul Vehabu u
18.vijeku.Abdul Vehab se kolovao pod okriljemSunitskog islama, i izuavao je fikh Hanbelijskog
mezheba, no meutim, kad god bi primijetio neko neslaganje, on bi se priklonio onoj pravnoj koli koja
je, prema njegovom miljenju, imala ispravnije miljenje.Ovaj pokret dominantan je u Saudijskoj Arabiji.

U Bosni i Hercegovini je prisutan odreen broj vjernika koji prihvataju miljenja Abdul Vehaba, ali oni ne
prihvataju naziv Vehabije, nego sebe rae zovu Selefijama.[9]

Sekte unutar islama [uredi]

Ovdje su svrstani pravci koji za sebe smatraju da su muslimani, ali koje matica ne smatra muslimanima.

Ahmedije [uredi]

lanovi Ahmedija pokreta su sljedbenici Mirze Gulama Ahmeda, koji je tvrdio da je

obeani Mesija i Mehdi.Sljedbenici su podijeljeni u dvije grupe Ahmedijanski muslimanski demat i
Lahorski ahmedijanski pokret. Veina Ahmedija smatra sebe muslimanima, ali sa stanovita matinih
muslimana, oni su sekta koja je iskljuena iz okvira islamske zajednice jer se Mirza Gulam Ahmed
proglasio poslanikom.

Kuranije [uredi]

Kuranije je naziv za religioznu grupu ljudi koji sebe sami zovu pokornima, no zbog njihove prakse
vjerovanja u Kur'an a ne i u Hadise, prozvani su Kuranijama.
S obzirom da ne vjeruju u Hadis, niti u bilo kakve druge religiozne izvore, oni ne obavljaju namaz u obliku
u kojem ga obavlja veina muslimana, nego smatraju da svako moe obaviti namaz onako kako on osjea
da je potrebno, te da su u Kur'anu date upute ta je zabranjeno, a ta dozvoljeno u namazu.[10]

Zikri [uredi]

U religioznoj praksi Zikri se bitno razlikuju od matinih muslimana, i postoje razlike u miljenju da li ih
treba zvati Suniti, Sufije ili sekta. Zikri obavljaju pet puta dnevne molitve koje zovu Zikr, za razliku od
ostalih muslimana koji obavljaju Namaz.

Nacija islama [uredi]

Nacija islama je osnovana od Wallacea Fard Muhammada 1930. sa ciljem ponovnog uvoenja duhovnog,
socijalnog i ekonomskog stanja crnog ovjeka i ene u Americi i svijetu. Njihovo uenje je dosta odstupilo
od matinog islama, tim prije to oni sa jedne strane vjeruju da je Fard Boija inkarnacija, i prema gotovo
svim muslimanima oni su proglaeni za heretiki kult.

Jedan od najpoznatijih pripadnika nacije islama bio je Malcolm X koji se kasnije odrekao tog uenja, zbog
ega su ga i ubili.

Petostepenici [uredi]

Grana Nacije islama, ova grupa je formirana u Harlemu 1960. Njihova vjerovanja se fokusiraju na
dovoenju pravde za Afroameriku mlade. Takoer vjeruju da je Bog crnac. Imaju veoma malo veze sa
originalnim islamom.

kole Kelama [uredi]

Kelam je jedna od religioznih nauka u islamu. U arapskom jeziku ova rije znai "govor", i odnosi se na
islamsku tradiciju traenja teologikih principa kroz dialektiku. Ovaj termin se esto prevodi kao
teologija.

Aarijska kola [uredi]

Aari je kola rane islamske filozofije osnovane u 10.vijeku.Bila je instrument u drastinoj promjeni
smjera islama, i postavila je osnove zatvaranju vrata idtihada vijekovima kasnije u Osmanlijskoj
imperiji.Aaritski pogled je bio da je shvatanje jedinstvene prirode i karakteristikaBoga iznda ljudskih
mogunosti.

Maturidijska kola [uredi]

Maturidi su oni koji slijede Ebu Mensur El-Maturidijevu teologiju, koja je bliska varijanta Aarijskoj
koli.Take po kojima se razlikuju su priroda vjerovanja i mjesto ljudskog razuma.Maturidijski stav je da
se iman ne poveava i ne smanjuje, nego da se samo poveava i smanjuje pobonost (takvaluk). Maturidi
govore da je ljudski um u stanju da spozna bez pomoi ili prosvjetljenja da su neki osnovni grijehovi sami
po sebi grijeh, (kao to su npr. ubistvo ili alkohol), dok Aarije smatraju da ljudski um nije u stanju da
spozna takvo neto bez Boanskog prosvjetljenja.
Mutezilska kola [uredi]

Mutezilska teologija potie iz 8.vijeka iz Basre kada je Vasil ibn Ata napustio uenje El-Hasan el-
Basrija nakon teoloke rasprave. On i njegovi sljedbenici su rairili logiku i racionalizam Grke filozofije,
nastojei da ih kombinuju sa islamskim doktrinama i pokau kako su obje nerazdvojno kompatibilne.
Mutezilije su diskutovali filozofska pitanja kao to su da li je Kur'an stvoren ili vjean, da li je zlo kreirano
od straneBoga, predodreenje protiv slobodne volje, da li bi Allahove atribute u Kur'anu trebalo
interpretirati alegorijski ili literarno, i da li e greni vjernici biti kanjeni vjeno u Paklu (Dehennemu).
Razlozi irenja vjerskih pokreta i sekti [uredi]

Na pitanje o razlozima irenja vjerskih pokreta i sljedbi po itavom svijetu, to ga je predstavilo papinsko
vijee, stiglo je 75 odgovora nacionalnih biskupijskih konferencija. Prema njma razlozi su sljedei:

1. Traganje za pripadnou (osjeaj za zajednicu)

Mnoge su tradicionalne drutvene zajednice ugroene ili unitene, mnogi se osjeaju kao bez korjena i
sami. Odatle potreba da nekamo pripadaju. ini se da novi religiozni pokreti nude: ljudsku toplinu,
panju i podrku u svojim zajednicama u kojima osoba osjea zatitu i sigurnost.

2. Traganje za odgovorima

ivot koji ivimo pun je problema, zagonetki i zamrenih situacija koje trae prave odgovore. ini se da
novi religiozni pokreti nude jednostavne i gotove odgovore na sva teka zamrena pitanja i situacije.

3. Traganje za cjelovitou ("holism")

Mnogi se osjeaju povrijeenima i iskljuenima od strane roditelja, prijatelja, profesora, Crkve. Osjeaju
da ne eive u skladu sa samima sobom, s drugima i sa svojom okolinom. ini se da novi religiozni pokreti
nude: religiozno iskustvo koje zadovoljava ne samo intelektualne, ve jo vie afektivne potrebe
ugroene osobe. Nude fiziko i duhovno ozdravljenje i pomo u problemima s drogom ili alkoholom.

4. Traganje za kulturnim identitetom

U mnogim zemljama Treeg svijeta samo drutvo se nalazi u stanju duboke razdvojenosti od
tradicionalnih kulturnih, drutvenih i religioznih vrednota, koje su potrebne, posebno mladima za
formiranje njihova identiteta. ini se kako novi religiozni pokreti nude: iroko mjesto tradicionalnoj
religijsko-kulturnoj batini, spontanosti i sudjelovanju.

5. Potreba za priznanjem i osobitou

Ljudi ne ele biti anonimna masa, broj ili lan bez lica. Oni ele da se osjete vanima, prihvaenima, da im
se prilazi osobno i s potovanjem.U velikim upama to je jako teko ostvariti. ini se da novi religiozni
pokreti nude: odreenu brigu za pojedince, jednaku priliku za sluenje i upravljanje, mogunost da se
razviju vlastiti potencijali, priliku da se pripada jednoj "elitnoj" grupi.

6. Traganje za transcendencijom

ovjek, kao to je rekao Pascal, neizmjerno dailazi ovjeka, zato on, u traenju istine, trai i ono to je
skrivenjo, mistino, trai sve ono to bi moglo osmisliti i promijeniti vlastitu egzistenciju.Drugim rijeima,
ovjek traga za transcendencijom.Pokazuje smisao za tajnu i sve ono to je tajnovito, pokazuje interes
za mesijanizam i profetizam. ini se da novi religiozni pokreti nude: smisao za spasenje, kranske sekte
nude biblijski odgoj, obeavaju olako primanje darova Duha Svetoga i duhovno ispunjenje.

7. Potreba za duhovnim vodstvom

U mnogim obiteljima nedostaje istinska roditeljska potpora i strpljivo vodstvo.Takoer i u tradicionalnim
veim religioznim zajednicama zanemareno je osobno zalaganje odgovornih u crkvi za strpljiv odgoj i
vodstvo u duhovnom ivotu. ini se da novi religiozni pokreti nude: vodstvo i orjentaciju karizmatskih
voa. Osoba, uitelj, voe, gurua ima vanu ulogu u povezivanju uenika. U nekim sluajevima se radi o
svojevrsnoj histerinoj odanosti utjecajnom duhovnom voi, koji se naziva: mesija, prorok, guru, voa.

8. Potreba za vizijom, za novim svijetom

ivimo u svijetu koji je zabrinut za svoju budunost. U takvoj situaciji mnogi se osjeaju nemirnima ili ak
oajnima, bez pomoi isnage. ne vjeruju vie tradicionalnim religijama i trae nove znakove nade da
izau iz svoje nemoi. ini se da novi religiozni pokreti nude: "novu viziju", sebe samog, ovjeanstva
povijesti, svemira. Obeavaju novi svijet, novo doba New Age.

9. Potreba za sudjelovanjem i angamanom

Mnogi, posebno mladi, ele sudjelovati u donoenju odluka i predvianja kojima se stvara novi svijet.
ini se da novi religiozni pokreti nude: konkretno poslanje za bolji svijet, zahtjev za potpunim
predanjem.

1. POJAM SEKTE

Re sekta" potie od latinske rei sequi", to znai slediti. Enciklopedijska definicija sekti kae da je re
o malim grupama istomiljenika koje su se odvojile od matice religije u neku drugu, samostalnu religijsku
grupu. Sekta je manje organizovana religijska grupa predanih vernika, koja obino nastaje iz protesta
protiv onoga u ta se pretvorila crkva.Za sve lanove sekte karakteristino je da imaju vrstu organizaciju
i jedinstvene obavezne rituale. To su grupe koje se mogu prepoznati po svojoj manipulaciji usmerenoj na
psiholoku destabilizaciju svojih sledbenika, s ciljem da se od njih izvue potpuna potinjenost,
smanjenje kritikog duha, prekid sa opte usvojenim porukama i koje sa sobom povlae opasnost za
individualne slobode, zdravlje, obrazovanje, demokratske institucije .
Ljudi, najee, dobrovoljno, kao odrasli, pristupaju sekti, umesto da pripadaju po roenju kao kod
velikih religijskih (verskih) zajednica. Izuzetak moe biti, kod nekih sekti, da roditelji ukljuuju svoju decu
od malih nogu u ivot sekte, ili da se itave porodice ukljuuju u sekte. Ulazak u sektu zahteva raskid sa
ranijim verovanjem i nainom ivota (esto zanemarivanje prethodnih obaveza, pa i odlazak iz porodice).
ivot u sekti podrazumeva vrstu identifikaciju sa grupom i voom (telom i duom). U nekim sektama se
zahteva da pripadnici ustupe imovinu i novana primanja sekti. Iz sekte se teko izlazi, ak i kada se
pripadnik na to odlui.

2. UZROCI NASTANKA SEKTI

Nezadovoljstvo stanjem u crkvi (organizaciji i funkcionisanju) i njenim odnosom prema okruenju i

drutvu.Danas, posebno snanom reafirmacijom crkve i tradicionalnih verskih zajednica, koje nastoje da
obuhvate celokupan ovekov ivot da se meaju u sve oblasti ovekovog linog i drutvenog ivota i
aktivnosti.
Psiholoka stanja i krizne situacije kod pojedinca - emocionalna nesigurnost, umor, neostvarene elje,
tekoe i teskobe u svakodnevnom ivotu.

Potreba za pripadanjem nekome i traganje za identitetom - mogu biti est uzrok odlaska u sekte koje
nude "toplinu" i zajednitvo.

Traganje za smislom ivota, loe stanje u porodici, nedostatak prijatelja, prisustvo egzistencijalnog straha
i apokaliptikih oekivanja za koje se ne mogu nai odgovori i uteha usvakodnevnom ivotu.

Potreba za duhovnim vostvom, za vrstom rukom u rukovoenju zajednicom, za potinjavanjem i

sluenjem autoritetu.

Opte stanje u drutvu (krize, siromatvo, neizvesnost, besper-spektivnost) takoe moe biti jedan od
uzroka.
Frustrirani, izgubljeni i hendikepirani pojedinci, ili nekoliko njih, nastoje da formiraju grupu uz iju e
pomo "napakostiti" sredini koja ih nije prihvatila, ili se "revanirati" nekom stvarnom ili umiljenom
subjektu koji je prepreka njihovom delovanju. esto su voe sekti slepe, slabo pokretne ili na drugi nain
hendikepirane osobe.

Najzad, veoma znaajan uzrok ulaska u sektu moe biti vetina voe (tehnika i taktika) kojom pridobija
sledbenike. Re je o njegovoj "harizmi", izgledu ("imidu"), nastupu i odnosu prema sledbenicima,
odnosu prema uoj i iroj okolini, drutvu, odnosno njegovom pogledu na svet. Neke sekte (recimo
Jehov(i)ni svedoci) imaju obavezu misionarenja (svaki novi lan 10 sati nedeljno): deljenje literature,
razgovori sa prolaznicima i slino.

3. PODELA SEKTI

Sekti je danas mnogo. Rauna se da ih ima preko dve hiljade u celom svetu, razliitih su obeleja, kako
dogmatskih tako i geografskih.Postoji vie principa po kojima moemo izvriti podelu sekti. Ovde je kao
kriterijum podele uzeto uenje, to jest zvanina religija, od koje su se sekte odvojile. Tako imamo:

1. Pseudohrianske sekte one koje su se odvojile od zvaninog uenja hrianske crkve.

2. Pseudohinduistike i dalekoistone sekte osnova i matica su, dakako, hinduizam i budizam sa svojim
doktrinama i tehnikama, ali obraeni na Zapadu, pa izvezeni nama.
3. Sinkretistike sekte meavine raznih zvaninih religijskih i jeretikih pravaca, kao i okultizma i magije.
Mnoge od njih u sebi sadre i elemente satanizma, ali smo ih svrstali u grupu i na mesto gde one
smatraju da pripadaju, poto uopte ne prihvataju da su delom i satanistike.
4. Satanistike sekte one koje otvoreno propovedaju satanizam, tj. da je avo (Satana) bog i da mu se
treba klanjati i rtve prinositi.

JEHOVINI SVEDOCI

Osnovao ih je arls Tejz Rasel 1851. godine. Jehovini svedoci su jedna od najbrojnijih,
najrasprostranjenijih i najdisciplinovanijih sekti u svetu. Broj lanova iz godine u godinu raste, a
procenjuje se da ih trenutno ima oko dvadeset miliona u svetu.Glavno sedite im je u Bruklinu (savezna
drava Njujork u SAD), a njoj potinjena podrunica za Evropu.se nalazi u Nemakoj, u blizini
Frankfurta.Njihove osnovne karakteristike su:
Mi ostali hriani ne znamo, navodno, kako je Bogu ime, a to je Jehova
Ne postoji Sveti Duh, nego sila boja".
A Isus nije jednobitan sa Bogom. On jeste sin Boji, ali nije Bog. Pre svog ivota na Zemlji on je bio
duhovno stvorenje na nebu.
Isus Hristos nije razapet na krstu, ve je bio obeen.
Nema potovanja krsta.
Hristova majka nije Bogorodica.
Ne slave nikakve praznike.
Dua nije nikakva duhovna sutina, razliita od tela, niti nadivljuje telo. Telo je nosilac ivota, a dua je
u krvi (zato Jehovini svedoci ne prihvataju transfuziju krvi, jer ako Jehovin svedok uzme tuu krv, krv
nekog grenika, onda vie nee biti onaj isti od pre objavitelj kraljevstva". Zato je bolje umreti bez
transfuzije i biti spasen, nego zgreiti sad, poslednjih dana pred drugi dolazak Isusa Hrista.
Molitve su u stvari slobodni lini razgovori sa Bogom. A Krtenje se vri potapanjem u vodu.
Poslednja knjiga Biblije govori o zajednici svih naroda, bez obzira na vere i rase, koji e, vodei svoj
ivot u skladu sa Bojim zakonima i u revnosti, ostvariti meunarodno bratstvo novog sveta" i to e biti
savremeno meunarodno udo.
Jehovini svedoci, naravno, vide sebe u toj prii.
A Tada e Isus, toboe, uskrsnuti, a sa njim i prilian broj ljudi njih 144.000 odabranih. Ostali e biti
pobijeni u velikoj bici Armagedonu, a Satana e biti vezan.
Jehovini svedoci tako proriu i kraj drugih hrianskih zajednica.Vrlo negativan stav imaju prema
trenutnim vlastima u svetu. Na ovom mestu recimo da su mnogi svetski teolozi iz raznih religija jako
skloni tvrdnji da su Jehovini svedoci trojanski konj novog svetskog poretka", i to na terenu hrianstva.
Kao to je ve reeno, oni stalno komentariu apokaliptino vreme" ovoga veka ratove, bolesti, nesree
kao predznak skorog dolaska Isusa Hrista i potvrdu svog uenja. Tvrdnjom da e oni jedini biti spaseni
daju sebi na autentinosti i znaaju, a to je, da opet ponovim, mamac za novo lanstvo u poetnoj fazi, a
u potonjoj podiu tenziju od sve skorijeg povratka Isusa Hrista, ire strah i obezbeuju revnost i
disciplinu svojih sledbenika.
to se tie drugog dolaska Gospoda Isusa Hrista, Jehovini svedoci i njihov osniva, arls T. Rasel, dva
puta su omanuli u prognozi 1874. i 1914. Rasel se, ipak, na neki nain opravdao, rekavi da Isus Hristos
jeste doao 1914. ali da je za sada nevidljiv. Za budue vreme, najzad, Jehovini svedoci predviaju
teokratsko drutvo u kojem e na nebu carovati Isus Hristos, a na Zemlji izabrani knezovi.

MASONI
 Drugaije se nazivaju i slobodni zidari (esnafsko udruenje engleskih
zidara).Prema Bogu se odnose kao prema velikom arhitekti koji ne pripada bilo kojoj religiji .Imaju dosta
organizacija, stvaraju nove, usmeravaju postojee.Meu njima ima i takvih za koje obian ovek ne bi
mogao da pretpostavi da su deo masonske mree. Odnos prema Bogu kod masona jeste odnos prema
Velikom arhitekti, Tvorcu, ali bezlinom i nepripadajuem bilo kojoj religiji. Sve religije su, po njima,
jednako bogougodne.U tom smislu masone moemo smatrati zagovornicima ekumenizma.Masonski
simbol svevidee oko". Zloupotreba boanskog svevideeg oka, simbola kojeg u vidu trougla, nalazimo
u mnogim hramovima

DELOVANJE VERSKIH SEKTI

4.1 PREDUSLOVI DELOVANJA VERSKIH SEKTI

1. Verska neobrazovanost
Naalost nas narod je jo uvek prosean poznavaoc religije to dovodi do toga, da ljudi budui da su
verski nedovoljno obrazovani podleu prvoj verskoj sekti na koju nalete.

2. Kriza porodice
Brojni potresi, promene, lomovi kao i mnogi drugi uzroci doveli su do ove pojave. Mladi sa jo uvek
neizgraenim kriterijumima i esto poremeenim sistemima vrednosti trae utoite, razumevanje,
odgovore. Kako roditelji esto nisu u mogunosti da im sve to obzbede mladi mogu doi u iskuenje da
se okrenu alternativama koje nude sekte.

3. Traenje pripadnosti
Ljudi se esto oseaju usamljeni i odbaeni te imaju potrebu da pripadaju nekome, da nekome budu od
koristi, da imaju odreeni znaaj. Sekte su upravo te koje razvijaju visok stepen oseaja posebnosti,
podstiu solidarnost i meusobno potovanje.

4. Traenje odgovora
U okviru sekti ovek pronalazi smisao ivota, naravno onako kako to plasira vostvo sekte, koje je
najee izraeno kroz kratke i jezgrovite odgovore na pitanja, koja se esto tiu aktuelnih drutvenih i
pojedinanih problema.

5. Traenje identiteta
Uz svu " ljubav i panju " sekte nude potpunu i pravu istinu. Sledbenike ue kako postaju dosledni
graani sveta ali samo ako izvravaju sve to se od njih oekuje. Ukoliko se u tom momentu pojedincu
ne nae porodica, kola, crkva stvara se prostor za harizmatinog vou neke sekte.

6. Potreba da se bude " nesto posebno "

Ljudi esto oseaju potrebu da pobegnu iz anonimnosti, da izgrade identite i imid, da steknu oseaj da
su neto posebno, a ne samo broj u masi.

4.2 OBLICI PREDSTAVLJANJA I UTICAJA VERSKIH SEKTI

Svaka sekta ima razraen nain predstavljanja i uticanja na graane. Sve sekte imaju izdavaku
delatnost, pa samim tim tampaju sve materijale, broure, asopise, letke. U tim materijalima - u kojima
sekte obrazlau sve to je vezano za njihove aktivnosti dele se po trgovima, pijacama, bolnicama,
kolama i na drugim javnim mestima na kojima se oekuje prsustvo velikog broja ljudi. Sekte nude
programe razliitog sadraja: tribine, koncerti duhovne muzike, teajevi transcendentalne meditacije,
regresoterapije, putovanja, teajeve stranih jezika, modernog plesa, itd. Jedan od metoda kojima se
sektai slue na naoj teritoriji je i prikazivanje filmova o Hristu i dranje predavanja za koja se ne zna ko
ih je i zato organizovao. Propaganda verskih sekti vri se putem plaenih oglasa u novinama, u tv
emisijama, na javnim tribinama ili nuenjem besplatne literature.

ZAKLJUAK

Novi religijski pokreti-sekte, irom sveta, kroz zloupotrebu verskih prava i sloboda, ire paukovu mreu u
lovu na ljudske due u koju se zaplie sve vei broj lakovernih. Voe verskih sekti, "ininjeri" ljudskih
dua, suptilnim voenjem, uglavnom tee jednom cilju, a to je materijalno bogatstvo.Dok svojim
manipulisanim vernicima, sugeriu slepu poslunost i skromnost, oni se basnosnovno bogate. Druga
kategorija harizmatskih lidera sugeriu bekstvo "iz ovog sveta" te svoje sledbenike poduavaju razliitim
tehnikama, kojima se izlazi iz "nesrene" realnosti i dolazi u stanje blaenstva (razne vrste meditacije,
vizuelizacije, diskrecije...). Neki ekstremni lideri, "iz nesrene realnosti", svoje sledbenike odvode u smrt
- inom samoubistva. Delovanje verskih sekti, u svakom sluaju, sve vie uzima danak u psihikom
zdravlju svojih sledbenika, a esto dovodi i do toliko visokog stepena destrukcije, koja uzrokuje brojne
posledice, poev od asocijalnog ponaanja, ugroavanja javnog reda i mira, skrnavljenja sakralnih
objekata, svetilita, groblja, pa zatim i autoagresije - samoranjavanja, samoubistva; seksualne
izopaenosti i brojnih i raznovrsnih krivinih dela, sve od onih najteih kao to su ubistva, otmice,
razbojnitva i silovanja.
Verske sekte novog doba, nisu samo, kao to definicija kae jeretiki pravci izdvojeni od matice religije,
nego i komercijalno-profitabilne organizacije, grupe sa politikim, pseudo-naunim i psihoterapeutskim,
ak negde kriminalnim pa i vojnim pretenzijama. Sektama se vie ne bave samo mesne, matine verske
zajednice, nego i zdravstveni radnici, pedagozi, pripadnici organa bezbednosti, sociolozi... Pored novih
pravnih normativa kojima se ureuje ova materija, vodi se stalna briga o edukaciji graana kroz
predavanja, tribine, radio i TV emisije, lanke, knjige, asopise...
Iskustvo Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije ukazuje na porast sektakog delovanja u
Srbiji. Osim registrovanih ezdesetak, najmanje jo toliko organizacija prikrivenih pod razliitim imenima,
kao to su psihoterapeutske, humanitarne, sportske, zatim razna udruenja -misionara kod nas.Takoe
je primetan povean broj pojedinaca, samozvanih iscelitelja, proroka, vidovnjaka, udotvoraca.
tetnost navedenih parareligijskih grupa i pojedinaca primarno se manifestuje kroz ugroavanje
psihikog zdravlja graana.Po pravilu, posledino, strada i porodica lana sekte. Obzirom, da im se
najee sugerie da se izdvoje iz svog "demonskog" okruenja, lanovi sekti sve svoje interese svode na
interes sekte. Tako deca gube roditelje ili roditelji decu, u zavisnosti samo od toga ko je u sekti.
Istvoremeno preduzee gubi odgovornog radnika, kola pedagoga, institut strunjaka, fakultet
profesora... , a problem nije samo lini i porodini, ve i ire drutveni. Podaci Ministarstva unutranjih
poslova Republike Srbije govore da nisu retki ni sluajevi naruavanja javnog reda i mira, kao i krivina
dela izvrena direktno od strane lanova sekti.
U okviru svojih nadlenosti Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srbije, deluje ne samo
operativno, ve pre svega preventivno, u cilju ublaavanja posledica dejstva verskih sekti, naravno
nikako ne ugroavajui verska prava i slobode gradjana, nego suzbijajui zloupotrebu istih.