SKULPTURE

MEZOPOTAMIJE
Umjetničko stvaralaštvo u Mezopotamiji razvija se da bi služilo
onome tko tim društvom vlada, sam umjetnik ili zanatlija je
anoniman. Hram, statua, pečat uvijek se razlikuju od svega što
su stvorili drugi prostorno ili vremenski bliski narodi kao što su
Egipćani ili Grci.U Mezopotamskoj skulpturi najbolje se očituju
karakteristike ove umjetnosti. Tematika kiparstva su
prvenstveno bogovi, vladari i visoki dostojanstvenici. Ljudski lik
je uvijek prikazivan u dva položaja: osoba sjedi na prijestolju
ruku sklopljenih na grudima u molitvi ili osoba stoji sa
sklopljenim ili ispruženim rukama uz bokove. Svaki od kipova
poštuje zakone simetrije, frontalnosti i geometrije. Apsolutna
simetrija je takva da je ljudska figura idealno prepolovljena
okomitom linijom od sredine čela do nogu tako da svaki dio
tijela na jednoj strani linije u potpunosti odgovara drugom
simetričnom dijelu.Po zakonu geometrije svaka ljudska figura se
smješta unutar neke sheme osporavajući stvarne oblike. Ta
shema podrazumijeva uvijek oblike valjka, stošca ili trapeza. To
ujedno i objašnjava zašto ruke statua ostaju npr. čvrsto
priljubljene uz tijelo jer su se jedino tako mogle smjestiti u
idealnu shemu kojoj se pridavala važnost. Glava je uvijek
izražajnija, više obrađena u odnosu na tijelo, na licu su
naglašene oči, sumerske skulpture obično su ćelave, a od
asirskih vremena kosa je redovito podijeljena razdjeljkom na
sredini i često se spaja s velikom bogatom i gustom bradom.
SKULPTURE
MEZOPOTAMIJE