Ivana Brlić-Mažuranić: Regoč

Kratak sadržaj prepričano

Regoč je bajka Ivane Brlić Mažuranić čija je glavna tema prijateljstvo. Ivana Brlić Mažuranić u bajci
želi prikazati kako prijateljstvo nema granice. Iako prijateljstvo nekad može biti narušeno
sukobima, nikad ne smijemo zaboraviti važnost prijatelja. Radnja se vrti oko Regočevog i
Kosjenkinog prijateljstva Kosjenka je bila lijepa vila dok je Regoč bio div. Iako prijateljstvo između
diva i vile ne djeluje realno, Regoč i Kosjenka su dokazali suprotno.

Sve je počelo kad je Kosjenka ukrala konj i krenula na putovanje oko svijeta. Ona ga je ukrala kad
se s ostalim vilama spustila na zemlju. To je bio prvi Kosjenikin silazak na zemlju. Čuvari su spavali
pa nisu mogli spriječiti krađu. Sedam je dani i sedam je noći Kosjenka jahala i divila se svim
ljepotama koje je vidjela na putu. Kad je Kosjenka dojahala do Legena, srela je diva Regoča kojeg je
povela sa sobom. Legen je bio hladan grad u kojem je vladala zima.

Veliki je Regoč bio div koji je imao veliki plašt i oko njega remen. Regoč je imao veliku glavi iako
nije bio pametan te je bio dobrog srca i vrlo je brzo zavolio Kosjenku. On je u Legenu brojao
kamenje već tisuću godina pa je zato popustio Kosjenkinom nagovaranju. Ona ga je nagovorila da
idu zajedno na put oko svijeta.

On je prije polaska na putovanje nogom lupio o zemlju i oni su propali u zemlju. Svoje su putovanje
nastavili u podzemlju gdje su vidjeli mnogo različitog blaga s kojim se Kosjenka željela poigrati.
Kosjenka i Regoč putovali su na različita mjesta i vidjeli puno čudnih stvari. Tako su jednom
prilikom završili u jednoj dvorani. No desilo se nešto neočekivano. Kosjenka je vidjela jedan štapić
te ga je htjela uzeti, ali nije shvaćala da je taj štapić bio stup koji je držao strop. Tako se urušio zid
između nje i Regoča. U prvi mah Regoč nije shvatio da su ruševine odvojile njega i Kosjenku. Zato
on krene dalje sam na put. No nešto mu je nedostajalo. Tad je shvatio da nema Kosjenke. On se
vratio u ruševine po Kosjenku. Kosjenka je cijelo vrijeme očajavala i mislila da se Regoč neće više
nikad vratiti. No vratio se i spasio je. Sad su mogli napokon nastaviti svoje zajedničko putovanje.

Tad su došli u jedno malo sjelo gdje su sreli dječicu koja su se bezbrižno igrala s dječicom iz
susjednog sela s kojim su njihovi roditelji bili posvađani. Svi su se na početku prestrašili Regoča,
jedino je mali dječak Ljiljo bio hrabar i prišao mu. On je objasnio drugoj dječici da se ne moraju
bojati jer Bog sigurno nije s jedne strane velikog čovjeka, a s druge strane zlog jer to nije moguće.
Da je Regoč zao, sigurno više ne bi bilo pola svijeta jer bi ih ubio. Ali na sreću nije tako.

Između sela je vladala neprijateljska atmosfera, dok djeca za to nisu marila. Oni su se međusobno
družili. No tad se desilo nešto što je već bilo očekivano da će se desiti. Odrasli su iz jednog sela
porušili nasip Zlovode jer su željeli potopiti drugo selo. No desilo se ono što nisu očekivali. Potopili
su oba sela. Kako je Regoč bio div on je uzeo Kosjenku i djecu i odnio ih na susjedno brdo. Svi su se
ostali odrasli seljani utopili.

Regoč je želio spasiti stvar i legao na nasip, jer je bio div pa je imao mogućnost zaustaviti vodu. No
bilo je neuspješno. Iako je usporio dotok vode, ona je nastavila prodirati u sela. Tad je mali dječak
Ljiljo Regoču predložio neka probuši rupu kako bi sva ta voda imala kamo otići. Regoč napravi tako
i spasi oba sela.

Dječica su bila sretna. Kad su ugledali dvoje staraca bili su sretni jer su znali da će ih netko naučiti
kako obnoviti sela i polja. To su bili šukunbaka i šukundjed. Oni su se sakrili na tavan i preživjeli.
Djeca su nakon toga nisu obnovila oba sela, već samo jedno jer su se bojali novih svađa i nesreća.
Nisu se željeli dovoditi u situaciju da ponovno obnavljaju sela. Vila je Kosjenka ostala u njihovom
selu. Na sredini sela izgradili su kulu koja je imala vrt na vrhu. To je bila Kosjenkina vila. Selo je
imalo i crkvu i groblje.

No Regoč nije mogao ostati u selo. On je skočio u onu rupu u koju je otekla voda i vratio se u svoj
rodni Legen gdje je nastavio brojati kamenje kao i posljednjih tisuću godina.

U bajci se miješaju stvarni likovi s nestvarnim likovima, javlja se vječiti sukob između zla i dobra te
ljubavi i mržnje. Ivana Brlić Mažuranić pokazala je što se može desiti ako među ljudima ne postoji
sloga i ako dozvole da zavist prevlada. S druge strane, pokazala je snagu prijateljstva. Kad se male
ruke slože, sve je moguće. Pa čak i spašavanje sela.

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se odvila u poljima gdje su čuvari čuvali konje, u gradu Legenu, te
u selu koje je popila Zlovoda dok je vrijeme radnje nekad davno.

Likovi

 Kosjenka – bila je lijepa vila dobrog srca. Ona je uvijek bila zaigrana. Kosjenka je bila hrabra
i mudra. Ona je živjela za danas i bila je lakomislena. Nije se brinula o tome što će se sutra
desiti. Regoč i Ljiljo su bili zaljubljeni u nju.
 Regoč – Regoč je bio div koji je bio zaljubljen u Kosjenku. Iako je bio jako zaljubljen u nju on
nije mogao ostati živjeti s njom i seljanima već se vratio u svoj grad gdje je nastavio brojati
kamenje. On je uvijek je prihvaćao situaciju takvu kakva je bila.
 Ljiljo – Ljiljo je bio mudri dječak. Samo se on nije bojao diva Regoča. Ljiljova se mudrost i
razboritost vidjela kad je smislio kako spasiti sela koja je poplavila Zlorijeka. Regoč mu je
pomogao u spašavanju tako da je iskopao rupu u koju je istekla sva voda. I Ljiljo je bio
zaljubljen u Kosjenku.
 Starac i starica – oni su pomogli djeci natrag obnoviti selo. Oni su bili jedini preživjeli
odrasli ljudi nakon potopa jer su oni govorili seljacima da moraju biti složni i da između njih
ne smije biti razmirica.
 Djeca

Književni rod: epika

Vrsta djela: bajka

Vrijeme radnje: nekoć davno

Mjesto radnje: polje s konjima, Legen grad, selo

Tema: pustolovina diva Regoča i vile Kosjenke

Ideja: zajedničkim radom snaga i um mogu ostvariti velike ciljeve