ANDERSEN

H.C. Andersen (1805-1875) je danski knjievnik, sin siromanog postolara koji je proveo
djetinstvo u bijedi, preputen sam sebi i svojoj mati. Izbjegavao je kolu, pa je s redovitom obukom
poeo kasno, kad je sa 14 godina doao u Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine
1827. objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis "Pjeice od Kanala Holmen do istone
toke Amagu", pa niz lirskih pjesama, melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz naao je tek u
bajkama kojima je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog svijeta, puke
predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i stvarima svakidanjice, zapravo su slike ivota s
njegovim dobrim i loim stranama. Odlikuju se humanou, prostodunou i mudrou, a proete su
profinjenim osjeajem pjesnika za neiscrpive
ljepote svijeta. Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i skice", "Vinjete", "Dvanaest
mjeseci", "Agneta i vilenjak", "Improvizator", "O.T.", "Samo gusla", "Mulat", "Slikovnica bez
slika", "Maurka", "Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i prie", "Ahasver", "Dvije baronese",
"U vedskoj", "Bajka mog ivota", "Biti ili ne biti", "U panjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i
"Bajki i pria".

CAREVO NOVO RUHO

Vrsta dijela: bajka

Vrijeme radnje: kao u svim bajkama, prije mnogo godina

Mjesto radnje: u velikom gradu

Fabularni tijek: U jednom je gradu ivio car poznat po tome to je najvie volio lijepo, novo ruho, te je sav
svoj novac troio samo na to da se lijepo obue, dok je sve ostale carske dunosti u velikoj
mjeri zanemarivao. Saznavi za tu neobinu carevu strast u grad su pristigli varalice koji su tvrdili da
mogu istkati najljepe ruho na svijetu, ali tako neobino ruho da ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve
sposobni i pametni. Polakomivi se za novim ruhom car je naruio da mu se istka to neodoljivo lijepo
ruho, platio je varalicama velike novce i ivio u iekivanju novog ruha.
Podanici kao podanici, videvi da od tog ruha nema nita, a bojei se za svoj poloaj i carsku milost nisu
se usuivali glasno izrei svoja saznanja da ruho ustvari ne postoji. Tako je i car, bojei se da ne ispadne

glup i nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho, obukao ga, i ponosan na njegovu ljepotu
izaao pred svoje podanike i
graane. "Nitko nije htio priznati da nita ne vidi, jer bi time pokazao kako nije za svoju slubu ili kako je
veoma glup."Jedino je djeak sa svojom iskrenou i nevinou viknu kako car nema nita na sebi od ega
je car protrnuo ali ipak odlui da ostane u povorci do kraja, "a komornici i dalje noahu skute kojih nije
bilo".

Analiza likova:
"... ivio vam car poznat po tome to je nadasve volio lijepo, novo ruho: sav je novac tratio samo na to da
se to bolje odjene i nakiti. Nije mario ni za vojnike, ni za kazalite, ni da se izveze u tenju po umi jedino mu bijae do toga da pokae svoje novo ruho. Imao je posebno ruho za svaki sat u danu, pa kako se
inae kae o kralju da se nalazi u vjenici, tako su o tome caru uvijek govorili: "Car je u runici!"
Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do voenja svoje zemlje, ve su mu njegove privilegije
koristile samo za zadovoljavanje svojih strasti za lijepom odjeom. Pri tom je bio isuvie ponosan
na dunost koju je obnaao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio priznati samom sebi da je u biti
nesiguran i nesposoban vladar. Svoju nesposobnost nadoknauje gomilanjem odjee, jer se jedino na tom
polju osjea dovoljno sposoban. Okruen je licemjernim podanicima, koji bojei se za svoj poloaj i
status, podravaju tezu o "lijepom" ruhu, s ime zadravaju svoj poloaj savjetnika u carskim dvorima i
dokazuju svoju pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i astohlepnih likova stoji dijete sa svojom
djejom iskrenou i nevinou, koje jedino ima hrabrost na glas rei istinu o carevom ruhu.
Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposbni glumci i pntomimiari, koji su znali i uspijeli iskoristiti
ljudsku slabost u svoju korist. Svjesni da je ovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti, oni
igraju na tu kartu, dokazujui pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.

Analiza stila pisanja i jezika djela:

Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga pisana jednostavnim stilom i jezikom, koji oni mogu
razumjeti. Odlikuje se svim epskim elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i moemo je svrstati
u sveobuhvatnu podjelu knjievnih rodova.
Mala sirena
Autor: Hans Christian Andersen

Vrsta djela: bajka

Vrijeme radnje: neodreeno

Mjesto radnje: pod morem, na dvoru

Likovi: mala sirena, sestre, kraljevi, vjetica
Kratak sadraj
Jednom davno, na dnu mora, postojalo je jedno kraljevstvo. Kraljevstvom je vladao kralj koji je imao est
keri, morskih sirena. Sirene su kao slobodno vrijeme koristile da odlaze na morsku povrinu i tamo
gledaju to rade ljudi u luci.
Jednoga dana, najmlaa sirena, kojoj inae nije bilo doputeno da odlazi na povrinu sa sestrama, dobije
doputenje i po prvi puta ugleda ljude. Promatrale su tako sirene cijelo poslijepodne ljude, a kad je dolo
vrijeme za povratak, najmlaa sirena kae da e se vratiti malo kasnije jer bi jo htjela promatrati i diviti
se ljudima. Neposredno nakon to su joj sestre otplivale u podmorje, na puini krene oluja. Nekoliko
brodova je prevrnula, a mala sirena u moru promjeti jednog mladia kojeg su nosili valovi. Pohitala je
prema njemu kako bi mu pomogla. Ostavila je mladie, kraljevia, na plai a ona se vratila u pomorje.
Mala se sirena toliko zaljubila u kraljevia da je otila do zle vjetice koju je molila da joj umjesto repa
stvori noge. Vjetica je to i napravila, ali je za uzvrat uzela sirenin glas.
Sirena je dola do kraljevia i on je je zapoeo priu kako je zaljubljen u djevojku koja ga je spasila od
utapanja. Kraljevi se za nju odluio vjenati. Razoarana mala sirena, kojoj je vjetica bacila kletvu da
ukoliko se druga vjena za kraljevia ona e se pretvoriti u morsku pjenu, vie nije mogla nita napraviti.
Njene sestre su joj savjetovale da ubije kraljevia, no ona to nije mogla. Na kraju se bacila u more i
pretvorila u pjenu.
Runo pae
Autor: Hans Christian Andersen

Vrsta djela: Bajka

Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: bakina kua, jezero
Likovi: runo pae, mama Patka, bakica, maka, pas, labudovi
Kratak sadraj
Na imanju jednog seljaka, mama Patka je izlegla neobino pae. Pae je bilo drugaije od svoje brae i
sestara, bilo je vee od njih i runo.
Kako je bio drugaiji od ostalih, mama Patka i njena djeca su ga zanemarivali, nisu se s njim htjeli igrati,
ali ga ni upoznavati s drugim ivotinjama. Tako je runo pae odluilo poi samo u svijet. Dola je jesen i

paiu je bilo sve hladnije. Sakrio se pod lie kako bi se ugrijao. No zima je bila blizu, i pae se sakrilo
kod jedne seoske kue meu drva.
Ovdje ga je pronala stara baka i unijela ga u kuu meu ostale ivotinje, maku i psa. Boravilo je pae u
toj kui sve do proljea, kada je bio istjeran jer mu je maak podmetnuo prosipano brano.
Krenulo pae dalje u svijet, ali je jo uvijek bio tuan. Bio je tuan sve dok nije doao do jednog jezera i
vidio svoj odraz u vodi. On je bio velik i prekrasan, bio je labud.
Djevojica sa ibicama
Autor: Hans Christian Andersen
Naslov djela: Djevojica sa ibicama
Vrsta djela: bajka
Kratak sadraj
Djevojica i njena obitelj bili su siromani i teko su ivjeli. Ona je prodavala ibice. Kada nita ne bi
uspjela prodalti, ne bi se smjela vraati kui.
Jako je voljela svoju pokojnu baku koja joj se jedne noi ukazala. Povela ju je sa sobom u visine i nestalo
je hladnoe, gladi i straha koje je djevojica osjeala. Smrznula se posljednje noi u staroj godini. Ljudi su
je saaljevali, ali joj nikako nisu mogli pomoi. Sve je nestalo, a djevojica je sada negdje sretna sa
svojom bakom.
Glavni lik: djevojica sa ibicama
Sporedni likovi: baka, djeak, otac, prolaznici

POSTOJANI KOSITRENI VOJNIK (Hans Christian Andersen)

Neki djeak dobije za roendan dvadeset i pet kositrenih vojnika. Svi su bili slini kao jaje jajetu,
tek je jedan bio malo drugaiji: imao je samo jednu nogu. Kad su ih lijevali od neke stare ice,
bjee posljednji, pa za nj nije doteklo kositra. No, stajao je vrsto i ponosno kao i ostali. Posluajte
to je jadnik doivio i kakva ga je zadesila kob. Na stolu gdje poreae vojnike bilo je mnotvo
svakakvih igraaka. Najvie se tu isticao prekrasan dvorac od arenog kartona. U njemu i oko
njega sve je bilo divno, no od sveg najdivnija balerina na vratima. Nainjena od papira, u haljini
od tanahne svile, nosila je preko ramena modru vrpcu s blistavom zvijezdom. Ljupko je pruala
ruice jer je bila plesaica, a jednu nogu bijae tako iza sebe, da je kositreni vojnik nije mogao ni
vidjeti. "To bi bila ena za mene!", pomisli vojnik oaran. "Moram se sa njom upoznati". I odmah
se sakrije i stade je kriom promatrati. im se spusti mrak i ukuani odu na poinak, igrake se
stanu obijesno zabavljati, pa nastane vika i komeanje. Vojnik i plesaica ostadoe jedini
nepomini i tihi. Iza ponoi sve se umiri. Kad djeca ujutro ustanu, postave vojnika na otvoren

prozor. Vjetar uznenada zalupi oknom i vojnik se, jao...strmoglavi s treeg kata i zabui
bajonetom meu kamenje plonika. Maliani odmah pohitaju na ulicu, ali nikako da ga nau. Uto
udari pljusak. Kad kia presta naiu dva derana.
"Gle kositrenog vojnika!" kliknu jedan. " Neka se malo provoza amcem!"
Zaas naine amac od novina, posade u nj vojnika i puste ga veselo, neka plovi niz jarak kraj
plonika, a pritom su ga oni pozorno pratili svojim pogledom. Voda bijae jako nabujala, pa je
amac skakutao na valovima. Vojnik protrne, ali ostade uspravan, ni okom da bi trepnuo. amac
otplovi u tamu pod neku dasku, a struja ga nosila sve bre i sve pomamnije. Kad je isplivao ispod
mosta, zatutnji strahotan um: voda se tu izlijevala u veliki kanal. Groza obuze vojnika, ali je
ostao postojan, ponosan i uspravan, ni okom da bi trepnuo. amac se punio vodom, srljao u
propast i za tren se survao u vrtlog, gdje i potone. Raskvaeni se papir podere, a vojnik propadne i
odmah ga proguta neka riba. Kako je bilo mrano i tijesno u njenoj utrobi! No, nakon nekog
vremena opet oko njega sine svjetlost dana i netko iznenaeno viknu:
" Kositreni vojnik!"
Naime ribu koja ga je progutala su uhvatili i na trgu prodali, pa je dospjela u kuhinju treeg kata
iste one kue. Tu su je rasporili i u njoj nali vojnika. Koje li udnovate sudbine! Kositrenog
vojnika stave na stol meu one iste igrake. Ganut, on opet ugleda svoju dragu balerinu. Uto ga
jedan od objesnih malia, bez ikakva razloga baci u naloenu pe. Gledao je u izabranicu svog
srca, a ona mu je milo uzvraala pogled. Vojnik osjeti uasnu vruinu, no nije znao je li to od
plamena ili od ljubavi. I ve se poeo taliti, ali je ostao postojan, uspravan, s pukom na ramenu.
Ni okom da bi trepnuo. Najednom se otvore vrata, nahrupi propuh i podigne malu plesaicu, a ona
poleti poput vile ravno u pe, gdje za tren oka nestade. Kad je sutradan djevojka istila pe, nala
je ostatke vojnika, malu grudicu - kositreno srce. Od plesaice ostala je njezina zvijezda, koja je
stajala uz kositreno srce.