Sretni Kraljević

Autor: Oscar Wilde

Sretni kraljević (Sretni vladar) je priča koja u sebi ima više poruka. S jedne strane je
kritika na ljudsko društvo koje ponekad zaista može biti bešćutno i bezobzirno, a s
druge strane je poruka o sućuti prema ljudskim nevoljama.

Sretni kraljević je suvremena bajka, čija je radnja nestvarna, ali je zato smještena u
moderno vrijeme društva sa svim realnim problemima. Oscar Wilde se potrudio u
bajkama koje je napisao na jednostavan način iznijeti ljudske vrline i mane, te
kritizirati drušvo koje je neosjetljivo na sve probleme pojedinaca.

Glavni lik Sretni kraljević je jednog dana nakon života u kojem je znao samo za lijepe
stvari, odjednom otvorio svoje srce od olova prema onima kojima je pomoć
najpotrebnija. Kako bi im pomogao, kraljević ne žali za ukrasima zbog koji je bio
prekrasan, nego čini plemenita djela uz pomoć lastavića. Prijatelj lastavić dokaz je
koliko netko može biti nesebičan, pa i pod cijenu da riskira vlastiti život. Njegova
ljubav i odanost na kraju bivaju nagrađeni vječnim životom.

U bajci su s jedne strane prikazani kraljević i lastavić koji žele pomoći nemoćnima i
usrećiti ih, a s druge strane ljudi, najviše predstavnici vlasti, koji ne žele vidjeti ono
loše što se događa i koji ostaju imuni na sirotinju. Vide samo sebe i svoj cilj, a to je da
ispune vlastite potrebe. Oscar Wilde je suprostavio načelo sebičnosti i nesebičnosti i
tako priču doveo do vrhunca, kada Bog na kraju pomogne glavnim junacima i odluči
da je pobjedu ipak odnijela požrtvovnost.

Jezik kojim je bajka napisana je jednostavan, ali unatoč tome svaka riječ unutar priče
je pažljivo odabrana, zbog čega se stvara dojam savršenosti. Oscar Wilde je taj koji
vodi pripovijedanje i svakog čitatelja uvodi direktno u događaje. Cijela bajka je
prepuna skrivenih poruka i zbog toga Sretnog kraljevića treba čitati polako.

Vrsta djela: bajka

Vrijeme radnje: prijelaz iz jeseni u zimu

Mjesto radnje: trg i ulica

Kratak sadržaj

Bajka “Sretni kraljević” započinje opisom kipa sretnog kraljevića koji se nalazio na
visokom stupu u gradu. Bio je zaista prekrasan, a to dokazuju dva sjajna safira koja su
bila njegove oči te tijelo pokriveno malim listovima od suhog zlata. U ruci je držao
mač, a na dršci se nalazio crveni rubin.

Bilo je teško proći pored ovog kipa, a da se svaka osoba koja je prošla ne zadrži barem
nakratko. Kod svakog je kip izazvao divljenje jer je uvijek izgledao sretno, a ne treba
zaboraviti na njegovu ljepotu. Jednostavno se činio kao ispunjena želja i ostvarenja
težnja.

U međuvremenu su lastavice počele svoju seobu, a lastavić je pritom zaostao za

svojim jatom na putu prema jugu i zaljubio se u trsku. Bila je to prava ljubav koja je
počela u proljeće i trajala cijelo ljeto. Iako su ga druge lastavice upozoravale da je
trske siromašma i da se ne isplati truditi, lastavić joj je ponudio da krene s njim, ali ona
je to odbila.

Kada je napokon primijetio da trska nije poput njega i da bi trebala voljeti putovanja
baš kao i on, odluči krenuti dalje i odleti prema veličanstvenim piramidama. Nakon
cjelodnevnog leta kada se spustio mrak lastavić je usporio kako bi pronašao mjesto za
odmor i gdje bi prespavao. Tada je ugledao kip sretnog kraljevića i nije trebalo dugo
da se odluči odmoriti upravo ispod kipa prekrasnog dječaka i tako se smjesti između
njegovih nogu.

Ali upravo u tom trenutku na njega padne kap vode. Ne bi bilo ništa čudno da je nebo
bilo oblačno i da se nije prijetilo kapima kiše, ali nebo je bilo vedro i zato lastaviću
nije bilo jasnije odakle voda. Kada je shvatio kako ga kip ne može zaštititi od kiše
lastavić se digne i tada ugleda kraljevića očiju punih suza. Bilo mu je žao dječaka i
upita ga tko je on. Kip mu odgovori da je on sretni kraljević.
Lastaviću je bilo čudno zašto netko tko u svom imenu nosi naziv sretan plače, pa mu je
kraljević objasnio kako nije poznavao suze, ali ni tugu dok je još bio živ. Kraljević
tada počne pričati kako u jednoj maloj ulici vidi siromašnu švelju koja šiva prekrasnu
haljinu za dvorsku damu dok joj u kutu sobe leži bolesni sinčić. Kako su siromašni
majka mu ne može nikako pomoći osim da mu da malo vode iz rijeke.

Kraljević je zbog toga zamolio lastavića da uzme rubin iz njegovog mača i odnese ga
siromašnoj i nesretnoj ženi. Lastavić na kraju pristane, ostane još jednu noć i postane
kraljevićev glasnik. Nakon toga je odletio sa rubinom do švelje, obletio oko dječaka
kako bi mu ohladio čelo. Kada se vratio priznao je da osjeća toplinu, a kraljević mu je
rekao da je to zato što je učinio dobro djelo.

Iduće večeri lastavić je planirao odletiti u Egipat, ali ga je kraljević zamolio da ostane
još jednu noć. Lastavić je počeo pričati kako zaista mora krenuti, ali onda mu je
kraljević počeo pričati o siromašnom dječaku na tavanu koji je gladan i smrzava se.
Kako više nije imao rubin zamoli lastavića da iskljuca safir iz oka i odnese mladiću, a
drugi je tako odnio prodavačici šibica.

Kraljević je sada bio u potpunosti slijep i lastavić ga nije mogao napustiti i kako je bilo
sve hladnije ostao je uz kraljevića i počeo mu pričati o ljepotama Egipta gdje nije
hladno. Kraljević ga tada zamoli da odleti iznad grada i kaže mu što je vidio. Nakon
što se vratio javi mu da je vidio puno siromaštva. Kraljević ga zato zamoli da skine s
njega list od zlata i odnese onima kojima je potrebno.

Kraljević je postao beživotan i siv, a lastavić je umro od hladnoće. Kako je kip bio sav
neugledan odnesoše ga u talionicu. Srce od olova nisu uspjeli otopiti pa su ga ostavili
na otpadu pred mrtve lastavice. Bog je tada svojim anđelima rekao da mu donesu dvije
najdraže stvari iz grada, a anđeo mu je donio srce i mrtvu pticu. Bog im je poručio da
su dobro učinili i da će ptica vječno pjevati u rajskom vrtu, a kraljević će ju uvijek
slaviti.

Likovi: Lastavić i sretni kraljević

Biografija: Oscar Wilde

Oscar Wilde rođen je u Dublinu 16. Listopada 1854. godine, a umro u Parizu 30.
studenog 1900. godine U Dublinu je pohađao Trinity College, nakon čega je dobio
stipendiju za Magdalen College kojeg pohađa od 1875. godine u Oxfordu. Još kao
mladi student na Oxfordu bio je poprilično ekscentričan, zbog čega se često nalazio u
neprilikama.

U razdoblju između 1875. I 1876. Godine objavljuje poeziju 1878. Dodijeljena mu je

Nagrada za englesku književnost. Neko vrijeme je proboravio u Londonu gdje je
stekao određen ugled među drugim književnicima, zatim putuje u Ameriku, a neko
vrijeme živi i u Parizu.

Probio se kao književnik 1890. godine kada je objavio svoj čuveni roman “Slika
Doriana Greya”, ali nije dugo uživao u novostečenoj slavi. Godine 1891. upoznao je
lorda Alfreda Douglasa, u kojega se zaljubio i nakon toga biva kažnjen zbog
neprimjerenog i razvratnog ponašanja. 1895. godine prisiljen je na dvije godine
prisilnog rada.

Nakon toga boravi u Parizu i napušten od većine dočekuje svoju smrt. Neka od
poznatijih Wildeovih djela su “Slavuj i ruža”, “Sretni kraljević” i “Slika Doriana
Graya”.

Autor: S.Š.