You are on page 1of 40

Propisi

Materijal za polaganje ispita iz predmeta Pravne osnove


informacionih sistema koji sadrži isečke iz relevantnih zakona II kolokvijum

Sadržaj

KRIVIČNI ZAKONIK ............................................................................................................................ 1


ZAKON O ZAŠTITI PODATAKA O LIČNOSTI ..................................................................................... 8
ZAKON O ELEKTRONSKIM KOMUNIKACIJAMA ............................................................................ 22
KONVENCIJA O CYBER KRIMINALU ............................................................................................... 29

1
KRIVIČNI ZAKONIK
"Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005-ispr., 107/2005-ispr., 72/2009, 111/2009,121/2012, 104/2013 i
108/2014

GLAVA PRVA - OSNOVNE ODREDBE


Nema krivičnog dela niti kazne bez zakona
Član 1.
Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za delo koje pre nego što je učinjeno zakonom nije
bilo određeno kao krivično delo, niti mu se može izreći kazna ili druga krivična sankcija koja zakonom nije bila
propisana pre nego što je krivično delo učinjeno.
Nema kazne bez krivice
Član 2.
Kazna i mere upozorenja mogu se izreći samo učiniocu koji je kriv za učinjeno krivično delo.
Osnov i granice krivičnopravne prinude
Član 3.
Zaštita čoveka i drugih osnovnih društvenih vrednosti predstavlja osnov i granice za određivanje krivičnih dela,
propisivanje krivičnih sankcija i njihovu primenu, u meri u kojoj je to nužno za suzbijanje tih dela.
Krivične sankcije i njihova opšta svrha
Član 4.
(1) Krivične sankcije su: kazne, mere upozorenja, mere bezbednosti i vaspitne mere.
(2) Opšta svrha propisivanja i izricanja krivičnih sankcija je suzbijanje dela kojima se povređuju ili ugrožavaju
vrednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.
(3) Krivične sankcije se ne mogu izreći licu koje u vreme kada je delo učinjeno nije navršilo četrnaest godina.
Vaspitne mere i druge krivične sankcije mogu se izreći maloletniku pod uslovima propisanim posebnim zakonom.
GLAVA DRUGA - VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA REPUBLIKE SRBIJE
Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva
Član 5.
(1) Na učinioca krivičnog dela primenjuje se zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela.
(2) Ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniće se zakon koji je najblaži
za učinioca.
(3) Na učinioca krivičnog dela koje je predviđeno zakonom sa određenim vremenskim trajanjem primenjuje se taj
zakon, bez obzira na to kad mu se sudi, ako tim zakonom nije drukčije određeno.
Važenje krivičnog zakonodavstva na teritoriji Srbije
Član 6.
(1) Krivično zakonodavstvo Republike Srbije važi za svakog ko na njenoj teritoriji učini krivično delo.
(2) Krivično zakonodavstvo Srbije važi i za svakog ko učini krivično delo na domaćem brodu, bez obzira gde se
brod nalazi u vreme izvršenja dela.
(3) Krivično zakonodavstvo Srbije važi i za svakog ko učini krivično delo u domaćem civilnom vazduhoplovu dok
je u letu ili u domaćem vojnom vazduhoplovu, bez obzira gde se vazduhoplov nalazio u vreme izvršenja krivičnog
dela.
(4) Ako je u slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana u stranoj državi pokrenut ili dovršen krivični postupak, krivično
gonjenje u Srbiji preduzeće se samo po odobrenju republičkog javnog tužioca.
(5) Krivično gonjenje stranca u slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana može se, pod uslovom uzajamnosti, ustupiti
stranoj državi.
Važenje krivičnog zakonodavstva Srbije za državljanina Srbije koji učini krivično delo u inostranstvu
Član 8.
(1) Krivično zakonodavstvo Srbije važi za državljanina Srbije i kad u inostranstvu učini koje drugo krivično delo
ako se zatekne na teritoriji Srbije ili bude izručen Srbiji.

1
(2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana krivično zakonodavstvo Srbije važi i za učinioca koji je postao državljanin
Srbije pošto je učinio krivično delo.
Važenje krivičnog zakonodavstva Srbije za stranca koji učini krivično delo u inostranstvu
Član 9.
(1) Krivično zakonodavstvo Srbije važi i za stranca koji van teritorije Srbije učini prema njoj ili njenom
državljaninu krivično delo i kad nisu u pitanju krivična dela navedena u članu 7. ovog zakonika, ako se zatekne na
teritoriji Srbije ili bude izručen Srbiji.
(2) Krivično zakonodavstvo Srbije važi i za stranca koji prema stranoj državi ili prema strancu učini u inostranstvu
krivično delo za koje se po zakonu zemlje u kojoj je učinjeno može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna,
ako se zatekne na teritoriji Srbije, a ne bude izručen stranoj državi. Ako ovim zakonikom nije drukčije određeno,
sud u takvom slučaju ne može izreći težu kaznu od one koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je krivično delo
učinjeno.
Dodatak:
Član 7 ovog zakona odnosi na zakonodavstvo Srbije koje važi za svakog ko u inostranstvu učini krivično delo iz
članova:
305 Ugrožavanje nezavisnosti Srbije kažnjava se zatvorom od tri do petnaest godina.
316 Odavanje državne tajne
318 Povreda teritorijalnog suvereniteta kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
321 Teška dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije
223 Falsifikovanje novca
Krivično delo
Član 14.
(1) Krivično delo je ono delo koje je zakonom predviđeno kao krivično delo, koje je protivpravno i koje je
skrivljeno.
(2) Nema krivičnog dela ukoliko je isključena protivpravnost ili krivica, iako postoje sva obeležja krivičnog dela
određena zakonom.
Krivica
Član 22.
(1) Krivica postoji ako je učinilac u vreme kada je učinio krivično delo bio uračunljiv i postupao sa umišljajem, a
bio je svestan ili je bio dužan i mogao biti svestan da je njegovo delo zabranjeno..
(2) Krivično delo je učinjeno sa krivicom i ako je učinilac postupao iz nehata, ukoliko zakon to izričito
predviđa.
Umišljaj
Član 25.
Krivično delo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje ili kad je
učinilac bio svestan da može učiniti delo pa je na to pristao.
Nehat
Član 26.
Krivično delo je učinjeno iz nehata kad je učinilac bio svestan da svojom radnjom može učiniti delo, ali je olako
držao da do toga neće doći ili da će to moći sprečiti ili kad nije bio svestan da svojom radnjom može učiniti delo
iako je prema okolnostima pod kojima je ono učinjeno i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti
svestan te mogućnosti.
Saizvršilaštvo
Član 33.
Ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili iz nehata zajednički izvrše krivično delo, ili
ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno doprinesu izvršenju krivičnog dela, svako od
njih kazniće se kaznom propisanom za to delo
Podstrekavanje
Član 34.
(1) Ko drugog sa umišljajem podstrekne da izvrši krivično delo, kazniće se kaznom propisanom za to krivično delo.

2
(2) Ko drugog sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog dela čiji pokušaj je po zakonu kažnjiv, a delo ne
bude ni pokušano, kazniće se kao za pokušaj krivičnog dela.
Pomaganje
Član 35.
(1) Ko drugom sa umišljajem pomogne u izvršenju krivičnog dela, kazniće se kaznom propisanom za to krivično
delo, ili ublaženom kaznom.
(2) Kao pomaganje u izvršenju krivičnog dela smatra se naročito: davanje saveta ili uputstava kako da se izvrši
krivično delo, stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog dela, stvaranje uslova ili
otklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog dela, kao i unapred obećano prikrivanje krivičnog dela, učinioca,
sredstava kojima je krivično delo izvršeno, tragova krivičnog dela ili predmeta pribavljenih krivičnim delom.
Vrste kazni
Član 43.
Učiniocu krivičnog dela mogu se izreći sledeće kazne:
1) kazna zatvora;
2) novčana kazna;
3) rad u javnom interesu;
4) oduzimanje vozačke dozvole.
Oduzimanje predmeta
Član 87.
(1) Mera bezbednosti oduzimanja predmeta može se odrediti u pogledu predmeta koji je bio namenjen ili
upotrebljen za izvršenje krivičnog dela ili je nastao izvršenjem krivičnog dela, kad postoji opasnost da će se
određeni predmet ponovo upotrebiti za izvršenje krivičnog dela, ili kad je radi zaštite opšte bezbednosti ili iz
moralnih razloga oduzimanje predmeta neophodno..
(2) Primena ove mere bezbednosti ne utiče na pravo trećih lica na naknadu štete zbog oduzimanja predmeta prema
izvršiocu krivičnog dela.
(3) Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje predmeta, a može se odrediti i njihovo obavezno uništavanje.
Zakonom se mogu odrediti i uslovi za oduzimanje određenih predmeta u pojedinim slučajevima.
GLAVA DVANAESTA - ZNAČENJE IZRAZA
Značenje izraza u ovom zakoniku
Član 112.
(1) Pod teritorijom Srbije podrazumevaju se suvozemna teritorija, vodene površine unutar njenih granica, kao i
vazdušni prostor nad njima.
(2) Pod krivičnim zakonodavstvom Srbije podrazumevaju se ovaj zakonik kao i sve krivičnopravne odredbe
sadržane u drugim zakonima Srbije.
(3) Službenim licem smatra se:
lice koje u državnom organu vrši službene dužnosti;
izabrano, imenovano ili postavljeno lice u državnom organu, organu lokalne samouprave ili lice koje stalno ili
povremeno vrši službene dužnosti ili službene funkcije u tim organima;
lice u ustanovi, preduzeću ili drugom subjektu, kojem je povereno vršenje javnih ovlašćenja, koje odlučuje o
pravima, obavezama ili interesima fizičkih ili pravnih lica ili o javnom interesu;
službenim licem smatra se i lice kojem je faktički povereno vršenje pojedinih službenih dužnosti ili poslova;
vojno lice.
(17) Računarski podatak je svako predstavljanje činjenica, informacija ili koncepta u obliku koji je podesan za
njihovu obradu u računarskom sistemu, uključujući i odgovarajući program na osnovu koga računarski sistem
obavlja svoju funkciju.
(18) Računarskom mrežom smatra se skup međusobno povezanih računara, odnosno računarskih sistema koji
komuniciraju razmenjujući podatke.
(19) Računarskim programom smatra se uređeni skup naredbi koji služe za upravljanje radom računara, kao i za
rešavanje određenog zadatka pomoću računara.
(20) Računarski virus je računarski program ili neki drugi skup naredbi unet u računar ili računarsku mrežu koji
je napravljen da sam sebe umnožava i deluje na druge programe ili podatke u računaru ili računarskoj mreži
dodavanjem tog programa ili skupa naredbi jednom ili više računarskih programa ili podataka.
GLAVA ČETRNAESTA - KRIVIČNA DELA PROTIV SLOBODA I PRAVA ČOVEKA I GRAĐANINA
Povreda ravnopravnosti

3
Član 128.
(1) Ko zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, rase ili veroispovesti ili zbog odsustva te pripadnosti ili zbog razlika
u pogledu političkog ili drugog ubeđenja, pola, jezika, obrazovanja, društvenog položaja, socijalnog porekla,
imovnog stanja ili nekog drugog ličnog svojstva, drugome uskrati ili ograniči prava čoveka i građanina utvrđena
Ustavom, zakonima ili drugim propisima ili opštim aktima ili potvrđenim međunarodnim ugovorima ili mu na
osnovu ove razlike daje povlastice ili pogodnosti, kazniće se zatvorom do tri godine.
(2) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet
godina.
Povreda slobode izražavanja nacionalne ili etničke pripadnosti
Član 130.
(1) Ko sprečava drugog da izražava svoju nacionalnu ili etničku pripadnost ili kulturu, kazniće se novčanom
kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko prinuđava drugog da se izjašnjava o svojoj nacionalnoj ili etničkoj
pripadnosti.
(3) Ako delo iz st. 1. i 2. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.
Ugrožavanje sigurnosti
Član 138.
(1) Ko ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica, kazniće se
novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ko delo iz stava 1. ovog člana učini prema više lica ili ako je delo izazvalo uznemirenost građana ili druge teške
posledice, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
(3) Ko delo iz stava 1. ovog člana učini prema predsedniku Republike, narodnom poslaniku, predsedniku Vlade,
članovima Vlade, sudiji Ustavnog suda, sudiji, javnom tužiocu i zameniku javnog tužioca, advokatu, policijskom
službeniku i licu koje obavlja poslove od javnog značaja u oblasti informisanja u vezi sa poslovima koje obavlja,
kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.
Neovlašćeno otkrivanje tajne
Član 141.
(1) Advokat, lekar ili drugo lice koje neovlašćeno otkrije tajnu koju je saznalo u vršenju svog poziva, kazniće se
novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Neće se kazniti za delo iz stava 1. ovog člana ko otkrije tajnu u opštem interesu ili interesu drugog lica, koji je
pretežniji od interesa čuvanja tajne.
Povreda tajnosti pisma i drugih pošiljki
Član 142.
(1) Ko neovlašćeno otvori tuđe pismo, telegram ili kakvo drugo zatvoreno pismeno ili pošiljku ili na drugi način
povredi njihovu tajnost ili ko neovlašćeno zadrži, prikrije, uništi ili drugom preda tuđe pismo, telegram ili drugu
pošiljku ili ko povredi tajnost elektronske pošte ili drugog sredstva za telekomunikaciju, kazniće se novčanom
kaznom ili zatvorom do dve godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko saopšti drugom sadržinu koju je saznao povredom tajnosti tuđeg
pisma, telegrama ili kakvog drugog zatvorenog pismena ili pošiljke ili se tom sadržinom posluži.
(3) Ako delo iz st. 1. i 2. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom od šest meseci do tri
godine.
Neovlašćeno prisluškivanje i snimanje
Član 143.
(1) Ko posebnim uređajima neovlašćeno prisluškuje ili snima razgovor, izjavu ili kakvo saopštenje koji mu nisu
namenjeni, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom od tri meseca do tri godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko omogući nepozvanom licu da se upozna sa razgovorom, izjavom
ili saopštenjem koji su neovlašćeno prisluškivani, odnosno tonski snimani.
(3) Ako je delo iz st. 1. i 2. ovog člana učinilo službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom od šest meseci do
pet godina.
Neovlašćeno fotografisanje
Član 144.

4
(1) Ko neovlašćeno načini fotografski, filmski, video ili drugi snimak nekog lica i time osetno zadre u njegov lični
život ili ko takav snimak preda ili pokazuje trećem licu ili mu na drugi način omogući da se sa njim upozna, kazniće
se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.
Neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka
Član 145.
(1) Ko objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, film ili fonogram ličnog karaktera bez pristanka lica koje je spis
sastavilo ili na koga se spis odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji ili filmu ili
čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži i time osetno zadre
u lični život tog lica, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine.
(2) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.
Neovlašćeno prikupljanje ličnih podataka
Član 146.
(1) Ko podatke o ličnosti koji se prikupljaju, obrađuju i koriste na osnovu zakona neovlašćeno pribavi, saopšti
drugom ili upotrebi u svrhu za koju nisu namenjeni, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko protivno zakonu prikuplja podatke o ličnosti građana ili tako
prikupljene podatke koristi.
(3) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.
Prevara
Član 208
(1) Ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili
prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine
nešto učini ili ne učini,
kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom.
(2) Ko delo iz stava 1. ovog člana učini samo u nameri da drugog ošteti,kazniće se zatvorom do šest meseci i
novčanom kaznom.
(3) Ako je delom iz st. 1. i 2. ovog člana pribavljena imovinska korist ili je naneta šteta u iznosu koji prelazi
četristopedeset hiljada dinara,učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina i novčanom kaznom.
(4) Ako je delom iz st. 1. i 2. ovog člana pribavljena imovinska korist ili je naneta šteta u iznosu koji prelazi milion
i petsto hiljada dinara, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset godina i novčanom kaznom.
Falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica
Član 225.
(1) Ko napravi lažnu platnu karticu ili ko preinači pravu platnu karticu u nameri da je upotrebi kao pravu ili ko
takvu lažnu karticu upotrebi kao pravu, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom.
(2) Ako je učinilac dela iz stava 1. ovog člana upotrebom kartice pribavio protivpravnu imovinsku korist, kazniće
se zatvorom od jedne do osam godina i novčanom kaznom.
(3) Ako je učinilac dela iz stava 1. ovog člana pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu koji prelazi milion i
petsto hiljada dinara, kazniće se zatvorom od dve do dvanaest godina i novčanom kaznom.
(4) Kaznom iz st. 2. i 3. ovog člana kazniće se i učinilac koji to delo učini neovlašćenom upotrebom tuđe kartice ili
poverljivih podataka koji jedinstveno uređuju tu karticu u platnom prometu.
(5) Ko nabavi lažnu platnu karticu u nameri da je upotrebi kao pravu ili ko pribavlja podatke u nameri da ih
iskoristi za pravljenje lažne platne kartice, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(6) Lažne platne kartice oduzeće se
Odavanje poslovne tajne
Član 240.
(1) Ko neovlašćeno drugom saopšti, preda ili na drugi način učini dostupnim podatke koji predstavljaju poslovnu
tajnu ili ko pribavlja takve podatke u nameri da ih preda nepozvanom licu, kazniće se zatvorom od šest meseci do
pet godina.
(2) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno iz koristoljublja ili u pogledu naročito poverljivih podataka, učinilac
će se kazniti zatvorom od dve do deset godina i novčanom kaznom.
(3) Ko delo iz stava 1. ovog člana učini iz nehata, kazniće se zatvorom do tri godine.
(4) Poslovnom tajnom smatraju se podaci i dokumenti koji su zakonom, drugim propisom ili odlukom nadležnog
organa donesenom na osnovu zakona proglašeni poslovnom tajnom čije bi odavanje prouzrokovalo ili bi moglo da
prouzrokuje štetne posledice za preduzeće ili drugi subjekt privrednog poslovanja.

5
Nedozvoljena trgovina
Član 243.
(1) Ko nemajući ovlašćenje za trgovinu, nabavi robu ili druge predmete u većoj vrednosti u svrhu prodaje, ili ko se
neovlašćeno i u većem obimu bavi trgovinom ili posredovanjem u trgovini ili se bavi zastupanjem organizacija u
unutrašnjem ili spoljnotrgovinskom prometu robe i usluga, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve
godine.
(2) Ko se bavi prodajom robe čiju je proizvodnju neovlašćeno organizovao, kazniće se zatvorom od tri meseca do
tri godine.
(3) Kaznom iz stava 2. ovog člana kazniće se i ko neovlašćeno prodaje, kupuje ili vrši razmenu robe ili predmeta
čiji je promet zabranjen ili ograničen.
(4) Ako je učinilac dela iz st. 1. do 3. ovog člana organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika ili je postigao
imovinsku korist koja prelazi iznos od četristopedeset hiljada dinara, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet
godina.
(5) Roba i predmeti nedozvoljene trgovine oduzeće se.

GLAVA DVADESET SEDMA - KRIVIČNA DELA PROTIV BEZBEDNOSTI RAČUNARSKIH PODATAKA


Oštećenje računarskih podataka i programa
Član 298.
(1) Ko neovlašćeno izbriše, izmeni, ošteti, prikrije ili na drugi način učini neupotrebljivim računarski podatak ili
program, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako je delom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi četristopedeset hiljada dinara,
učinilac će se kazniti zatvorom od tri meseca do tri godine.
(3) Ako je delom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi milion i petsto hiljada dinara,
učinilac će se kazniti zatvorom od tri meseca do pet godina.
(4) Uređaji i sredstva kojima je učinjeno krivično delo iz st. 1. i 2. ovog člana, ako su u svojini učinioca, oduzeće se.
Računarska sabotaža
Član 299.
Ko unese, uništi, izbriše, izmeni, ošteti, prikrije ili na drugi način učini neupotrebljivim računarski podatak ili
program ili uništi ili ošteti računar ili drugi uređaj za elektronsku obradu i prenos podataka sa namerom da
onemogući ili znatno omete postupak elektronske obrade i prenosa podataka koji su od značaja za državne organe,
javne službe, ustanove, preduzeća ili druge subjekte, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.
Pravljenje i unošenje računarskih virusa
Član 300.
(1) Ko napravi računarski virus u nameri njegovog unošenja u tuđ računar ili računarsku mrežu, kazniće se
novčanom kaznom ili zatvorom do šest meseci.
(2) Ko unese računarski virus u tuđ računar ili računarsku mrežu i time prouzrokuje štetu, kazniće se novčanom
kaznom ili zatvorom do dve godine.
(3) Uređaj i sredstva kojima je učinjeno krivično delo iz st. 1. i 2. ovog člana oduzeće se.
Računarska prevara
Član 301.
(1) Ko unese netačan podatak, propusti unošenje tačnog podatka ili na drugi način prikrije ili lažno prikaže
podatak i time utiče na rezultat elektronske obrade i prenosa podataka u nameri da sebi ili drugom pribavi
protivpravnu imovinsku korist i time drugom prouzrokuje imovinsku štetu, kazniće se novčanom kaznom ili
zatvorom do tri godine.
(2) Ako je delom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od četristopedeset hiljada
dinara, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
(3) Ako je delom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od milion i petsto hiljada
dinara, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset godina.
(4) Ko delo iz stava 1. ovog člana učini samo u nameri da drugog ošteti, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom
do šest meseci.
Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka
Član 302.

6
(1) Ko se, kršeći mere zaštite, neovlašćeno uključi u računar ili računarsku mrežu, ili neovlašćeno pristupi
elektronskoj obradi podataka, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest meseci.
(2) Ko snimi ili upotrebi podatak dobijen na način predviđen u stavu 1. ovog člana, kazniće se novčanom kaznom
ili zatvorom do dve godine.
(3) Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana došlo do zastoja ili ozbiljnog poremećaja funkcionisanja elektronske
obrade i prenosa podataka ili mreže ili su nastupile druge teške posledice, učinilac će se kazniti zatvorom do tri
godine.
Sprečavanje i ograničavanje pristupa javnoj računarskoj mreži
Član 303.
(1) Ko neovlašćeno sprečava ili ometa pristup javnoj računarskoj mreži, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom
do jedne godine.
(2) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.
Neovlašćeno korišćenje računara ili računarske mreže
Član 304.
(1) Ko neovlašćeno koristi računarske usluge ili računarsku mrežu u nameri da sebi ili drugom pribavi
protivpravnu imovinsku korist, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri meseca.
(2) Gonjenje za delo iz stava 1. ovog člana preduzima se po privatnoj tužbi.
Pravljenje, nabavljanje i davanje drugom sredstava za izvršenje krivičnih dela protiv bezbednosti računarskih
podataka
Član 304a
(1) Ko poseduje, pravi, nabavlja, prodaje ili daje drugom na upotrebu računare, računarske sisteme, računarske
podatke i programe radi izvršenja krivičnog dela iz čl. 298. do 303. ovog zakonika, kazniće se zatvorom od šest
meseci do tri godine.
(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana oduzeće se.
Udruživanje radi vršenja krivičnih dela
Član 346.
(1) Ko organizuje grupu koja ima za cilj vršenje krivičnih dela za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili
teža kazna, ako zakonom za takvo organizovanje nije predviđena teža kazna, kazniće se zatvorom od šest meseci
do pet godina.
(2) Ko organizuje organizovanu kriminalnu grupu, ako zakonom za takvo organizovanje nije predviđena teža
kazna, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
(3) Pripadnik grupe iz stava 1. ovog člana, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
(4) Pripadnik organizovane kriminalne grupe iz stava 2. ovog člana, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet
godina.
(5) Ako se delo iz st. 1. i 2. ovog člana odnosi na grupu ili organizovanu kriminalnu grupu, koja ima za cilj vršenje
krivičnih dela za koje se može izreći kazna zatvora od dvadeset godina ili zatvor od trideset do četrdeset godina,
organizator grupe ili organizovane kriminalne grupe će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili zatvorom od
trideset do četrdeset godina, a pripadnik grupe ili organizovane kriminalne grupe zatvorom od šest meseci do pet
godina.
(6) Organizator grupe ili organizovane kriminalne grupe iz st. 1, 2. i 5. ovog člana koji otkrivanjem grupe ili
organizovane kriminalne grupe ili na drugi način spreči izvršenje krivičnih dela radi čijeg vršenja je grupa ili
organizovana kriminalna grupa organizovana, kazniće se zatvorom do tri godine, a može se i osloboditi od kazne.
(7) Pripadnik grupe ili organizovane kriminalne grupe iz st. 3. do 5. ovog člana koji otkrije grupu ili organizovanu
kriminalnu grupu pre nego što je u njenom sastavu ili za nju učinio neko krivično delo, predviđenim st. 3. do 5.
ovog člana radi čijeg vršenja je grupa ili organizovana kriminalna grupa organizovana, kazniće se novčanom
kaznom ili zatvorom do jedne godine ili novčanom kaznom.

7
ZAKON O ZAŠTITI PODATAKA O LIČNOSTI
"Sl. glasnik RS", br. 87/2018

I OSNOVNE ODREDBE
Predmet zakona

Član 1
Ovim zakonom uređuje se pravo na zaštitu fizičkih lica u vezi sa obradom podataka o ličnosti i slobodni protok
takvih podataka, načela obrade, prava lica na koje se podaci odnose, obaveze rukovalaca i obrađivača podataka o
ličnosti, kodeks postupanja, prenos podataka o ličnosti u druge države i međunarodne organizacije, nadzor nad
sprovođenjem ovog zakona, pravna sredstva, odgovornost i kazne u slučaju povrede prava fizičkih lica u vezi sa
obradom podataka o ličnosti, kao i posebni slučajevi obrade.

Ovim zakonom uređuje se i pravo na zaštitu fizičkih lica u vezi sa obradom podataka o ličnosti koju vrše nadležni
organi u svrhe sprečavanja, istrage i otkrivanja krivičnih dela, gonjenja učinilaca krivičnih dela ili izvršenja krivičnih
sankcija, uključujući sprečavanje i zaštitu od pretnji javnoj i nacionalnoj bezbednosti, kao i slobodni protok takvih
podataka.

Cilj zakona

Član 2
Ovim zakonom se obezbeđuje zaštita osnovnih prava i sloboda fizičkih lica, a posebno njihovog prava na zaštitu
podataka o ličnosti.

Odredbe posebnih zakona kojima se uređuje obrada podataka o ličnosti moraju biti u skladu sa ovim zakonom.

Primena

Član 3
Ovaj zakon primenjuje se na obradu podataka o ličnosti koja se vrši, u celini ili delimično, na automatizovan način,
kao i na neautomatizovanu obradu podataka o ličnosti koji čine deo zbirke podataka ili su namenjeni zbirci
podataka.

Ovaj zakon ne primenjuje se na obradu podataka o ličnosti koju vrši fizičko lice za lične potrebe, odnosno potrebe
svog domaćinstva.

Ovaj zakon primenjuje se na obradu podataka o ličnosti koju vrši rukovalac, odnosno obrađivač koji ima sedište,
odnosno prebivalište ili boravište na teritoriji Republike Srbije, u okviru aktivnosti koje se vrše na teritoriji Republike
Srbije, bez obzira da li se radnja obrade vrši na teritoriji Republike Srbije.

Ovaj zakon primenjuje se na obradu podataka o ličnosti lica na koje se podaci odnose koje ima prebivalište,
odnosno boravište na teritoriji Republike Srbije od strane rukovaoca, odnosno obrađivača koji nema sedište,
odnosno prebivalište ili boravište na teritoriji Republike Srbije, ako su radnje obrade vezane za:

1) ponudu robe, odnosno usluge licu na koje se podaci odnose na teritoriji Republike Srbije, bez obzira da li se od
tog lica zahteva plaćanje naknade za ovu robu, odnosno uslugu;

2) praćenje aktivnosti lica na koje se podaci odnose, ako se aktivnosti vrše na teritoriji Republike Srbije.

Značenje izraza

Član 4
Pojedini izrazi u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) "podatak o ličnosti" je svaki podatak koji se odnosi na fizičko lice čiji je identitet određen ili odrediv, neposredno
ili posredno, posebno na osnovu oznake identiteta, kao što je ime i identifikacioni broj, podataka o lokaciji,
identifikatora u elektronskim komunikacionim mrežama ili jednog, odnosno više obeležja njegovog fizičkog,
fiziološkog, genetskog, mentalnog, ekonomskog, kulturnog i društvenog identiteta;

2) "lice na koje se podaci odnose" je fizičko lice čiji se podaci o ličnosti obrađuju;

8
3) "obrada podataka o ličnosti" je svaka radnja ili skup radnji koje se vrše automatizovano ili neautomatizovano sa
podacima o ličnosti ili njihovim skupovima, kao što su prikupljanje, beleženje, razvrstavanje, grupisanje, odnosno
strukturisanje, pohranjivanje, upodobljavanje ili menjanje, otkrivanje, uvid, upotreba, otkrivanje prenosom, odnosno
dostavljanjem, umnožavanje, širenje ili na drugi način činjenje dostupnim, upoređivanje, ograničavanje, brisanje ili
uništavanje (u daljem tekstu: obrada);

4) "ograničavanje obrade" je označavanje pohranjenih podataka o ličnosti u cilju ograničenja njihove obrade u
budućnosti;

5) "profilisanje" je svaki oblik automatizovane obrade koji se koristi da bi se ocenilo određeno svojstvo ličnosti,
posebno u cilju analize ili predviđanja radnog učinka fizičkog lica, njegovog ekonomskog položaja, zdravstvenog
stanja, ličnih sklonosti, interesa, pouzdanosti, ponašanja, lokacije ili kretanja;

6) "pseudonimizacija" je obrada na način koji onemogućava pripisivanje podataka o ličnosti određenom licu bez
korišćenja dodatnih podataka, pod uslovom da se ovi dodatni podaci čuvaju posebno i da su preduzete tehničke,
organizacione i kadrovske mere koje obezbeđuju da se podatak o ličnosti ne može pripisati određenom ili
odredivom licu;

7) "zbirka podataka" je svaki strukturisani skup podataka o ličnosti koji je dostupan u skladu sa posebnim
kriterijumima, bez obzira da li je zbirka centralizovana, decentralizovana ili razvrstana po funkcionalnim ili
geografskim osnovama;

8) "rukovalac" je fizičko ili pravno lice, odnosno organ vlasti koji samostalno ili zajedno sa drugima određuje svrhu i
način obrade. Zakonom kojim se određuje svrha i način obrade, može se odrediti i rukovalac ili propisati uslovi za
njegovo određivanje;

9) "obrađivač" je fizičko ili pravno lice, odnosno organ vlasti koji obrađuje podatke o ličnosti u ime rukovaoca;

10) "primalac" je fizičko ili pravno lice, odnosno organ vlasti kome su podaci o ličnosti otkriveni, bez obzira da li se
radi o trećoj strani ili ne, osim ako se radi o organima vlasti koji u skladu sa zakonom primaju podatke o ličnosti u
okviru istraživanja određenog slučaja i obrađuju ove podatke u skladu sa pravilima o zaštiti podataka o ličnosti
koja se odnose na svrhu obrade;
11) "treća strana" je fizičko ili pravno lice, odnosno organ vlasti, koji nije lice na koje se podaci odnose, rukovalac ili
obrađivač, kao ni lice koje je ovlašćeno da obrađuje podatke o ličnosti pod neposrednim nadzorom rukovaoca ili
obrađivača;

12) "pristanak" lica na koje se podaci odnose je svako dobrovoljno, određeno, informisano i nedvosmisleno
izražavanje volje tog lica, kojim to lice, izjavom ili jasnom potvrdnom radnjom, daje pristanak za obradu podataka o
ličnosti koji se na njega odnose;

13) "povreda podataka o ličnosti" je povreda bezbednosti podataka o ličnosti koja dovodi do slučajnog ili
nezakonitog uništenja, gubitka, izmene, neovlašćenog otkrivanja ili pristupa podacima o ličnosti koji su preneseni,
pohranjeni ili na drugi način obrađivani;

14) "genetski podatak" je podatak o ličnosti koji se odnosi na nasleđena ili stečena genetska obeležja fizičkog lica
koja pružaju jedinstvenu informaciju o fiziologiji ili zdravlju tog lica, a naročito oni koji su dobijeni analizom iz
uzorka biološkog porekla;

15) "biometrijski podatak" je podatak o ličnosti dobijen posebnom tehničkom obradom u vezi sa fizičkim
obeležjima, fiziološkim obeležjima ili obeležjima ponašanja fizičkog lica, koja omogućava ili potvrđuje jedinstvenu
identifikaciju tog lica, kao što je slika njegovog lica ili njegovi daktiloskopski podaci;

16) "podaci o zdravlju" su podaci o fizičkom ili mentalnom zdravlju fizičkog lica, uključujući i one o pružanju
zdravstvenih usluga, kojima se otkrivaju informacije o njegovom zdravstvenom stanju;

17) "predstavnik" je fizičko ili pravno lice sa prebivalištem, odnosno sedištem na teritoriji Republike Srbije koje je u
skladu sa članom 44. ovog zakona ovlašćeno da predstavlja rukovaoca, odnosno obrađivača u vezi sa njihovim
obavezama predviđenim ovim zakonom;

18) "privredni subjekat" je fizičko ili pravno lice koje obavlja privrednu delatnost, bez obzira na njegov pravni oblik,
uključujući i ortačko društvo ili udruženje koje redovno obavlja privrednu delatnost;

19) "multinacionalna kompanija" je privredni subjekat koji je kontrolni osnivač ili kontrolni član privrednog subjekta,
odnosno osnivač ogranka privrednog subjekta, koji obavlja privrednu delatnost u državi u kojoj se ne nalazi
njegovo sedište, kao i privredni subjekat sa značajnim učešćem u privrednom subjektu, odnosno u osnivaču
ogranka privrednog subjekta, koji obavlja privrednu delatnost u državi u kojoj se ne nalazi sedište multinacionalne
kompanije, u skladu sa zakonom kojim se uređuju privredna društva;

9
20) "grupa privrednih subjekata" je grupa povezanih privrednih subjekata, u skladu sa zakonom kojim se uređuje
povezivanje privrednih subjekata;

21) "obavezujuća poslovna pravila" su interna pravila o zaštiti podataka o ličnosti koja su usvojena i koja se
primenjuju od strane rukovaoca, odnosno obrađivača, sa prebivalištem ili boravištem, odnosno sedištem na
teritoriji Republike Srbije, u svrhu regulisanja prenošenja podataka o ličnosti rukovaocu ili obrađivaču u jednoj ili
više država unutar multinacionalne kompanije ili grupe privrednih subjekata;

22) "Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti (u daljem tekstu: Poverenik)" je
nezavisan i samostalni organ vlasti ustanovljen na osnovu zakona, koji je nadležan za nadzor nad sprovođenjem
ovog zakona i obavljanje drugih poslova propisanih zakonom;

23) "usluga informacionog društva" je svaka usluga koja se uobičajeno pruža uz naknadu, na daljinu, elektronskim
sredstvima na zahtev primaoca usluga;

24) "međunarodna organizacija" je organizacija ili njeno telo koje uređuje međunarodno javno pravo, kao i bilo koje
drugo telo ustanovljeno sporazumom ili na osnovu sporazuma između država;

25) "organ vlasti" je državni organ, organ teritorijalne autonomije i jedinice lokalne samouprave, javno preduzeće,
ustanova i druga javna služba, organizacija i drugo pravno ili fizičko lice koje vrši javna ovlašćenja;

26) "nadležni organi" su:


a) organi vlasti koji su nadležni za sprečavanje, istragu i otkrivanje krivičnih dela, kao i gonjenje učinilaca krivičnih
dela ili izvršenje krivičnih sankcija, uključujući i zaštitu i sprečavanje pretnji javnoj i nacionalnoj bezbednosti;

b) pravno lice koje je za vršenje poslova iz podtačke a) ove tačke ovlašćeno zakonom.

Čuvanje, rokovi čuvanja i preispitivanje potrebe čuvanja u posebnim slučajevima

Član 8
Izuzetno od člana 5. stav 1. tačka 5) ovog zakona, podaci o ličnosti koji se obrađuju isključivo u svrhe arhiviranja u
javnom interesu, u svrhe naučnog ili istorijskog istraživanja, kao i u statističke svrhe, mogu se čuvati i u dužem
roku, uz poštovanje odredaba ovog zakona o primeni odgovarajućih tehničkih, organizacionih i kadrovskih mera, a
u cilju zaštite prava i sloboda lica na koje se podaci odnose.

Ako se radi o podacima o ličnosti koje obrađuju nadležni organi u posebne svrhe, mora se odrediti rok kada će se
ti podaci izbrisati, odnosno rok za periodičnu ocenu potrebe njihovog čuvanja.

Ako rok iz st. 1. i 2. ovog člana nije određen zakonom, određuje ga rukovalac.

Poverenik nadzire poštovanje rokova iz st. 1. do 3. ovog člana u skladu sa svojim ovlašćenjima propisanim ovim
zakonom.

Razlikovanje pojedinih vrsta lica na koje se podaci odnose

Član 9
Ako se radi o podacima o ličnosti koje obrađuju nadležni organi u posebne svrhe, nadležni organ je dužan da
prilikom njihove obrade, ako je to moguće, napravi jasnu razliku između podataka koji se odnose na pojedine vrste
lica o kojima se podaci obrađuju, kao što su:

1) lica protiv kojih postoje osnovi sumnje da su izvršila ili nameravaju da izvrše krivična dela;
2) lica protiv kojih postoji osnovana sumnja da su izvršila krivična dela;

3) lica koja su osuđena za krivična dela;

4) lica oštećena krivičnim delom ili lica za koja se pretpostavlja da bi mogla biti oštećena krivičnim delom;

5) druga lica koja su u vezi sa krivičnim delom, kao što su svedoci, lica koja mogu da obezbede informacije o
krivičnom delu, povezana lica ili saradnici lica iz tač. 1) do 3) ovog člana.

Razlikovanje pojedinih vrsta podataka o ličnosti

Član 10

10
Ako se radi o podacima o ličnosti koje obrađuju nadležni organi u posebne svrhe, nadležni organ je dužan da, u
meri u kojoj je to moguće, podatke o ličnosti koji su zasnovani isključivo na činjeničnom stanju jasno izdvoji od
podataka o ličnosti koji su zasnovani na ličnoj oceni.

Zakonitost obrade

Član 12
Obrada je zakonita samo ako je ispunjen jedan od sledećih uslova:

1) lice na koje se podaci o ličnosti odnose je pristalo na obradu svojih podataka o ličnosti za jednu ili više posebno
određenih svrha;

2) obrada je neophodna za izvršenje ugovora zaključenog sa licem na koje se podaci odnose ili za preduzimanje
radnji, na zahtev lica na koje se podaci odnose, pre zaključenja ugovora;

3) obrada je neophodna u cilju poštovanja pravnih obaveza rukovaoca;

4) obrada je neophodna u cilju zaštite životno važnih interesa lica na koje se podaci odnose ili drugog fizičkog lica;

5) obrada je neophodna u cilju obavljanja poslova u javnom interesu ili izvršenja zakonom propisanih ovlašćenja
rukovaoca;

6) obrada je neophodna u cilju ostvarivanja legitimnih interesa rukovaoca ili treće strane, osim ako su nad tim
interesima pretežniji interesi ili osnovna prava i slobode lica na koje se podaci odnose koji zahtevaju zaštitu
podataka o ličnosti, a posebno ako je lice na koje se podaci odnose maloletno lice.

Stav 1. tačka 6) ovog člana ne primenjuje se na obradu koju vrši organ vlasti u okviru svoje nadležnosti.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Zakonitost obrade koju vrše nadležni organi u posebne svrhe

Član 13
Obrada koju vrše nadležni organi u posebne svrhe je zakonita samo ako je ta obrada neophodna za obavljanje
poslova nadležnih organa i ako je propisana zakonom. Takvim zakonom se određuju najmanje ciljevi obrade,
podaci o ličnosti koji se obrađuju i svrhe obrade.

Pristanak

Član 15
Ako se obrada zasniva na pristanku, rukovalac mora biti u mogućnosti da predoči da je lice pristalo na obradu
svojih podataka o ličnosti.

Ako se pristanak lica na koje se podaci odnose daje u okviru pismene izjave koja se odnosi i na druga pitanja,
zahtev za davanje pristanka mora biti predstavljen na način kojim se izdvaja od tih drugih pitanja, u razumljivom i
lako dostupnom obliku, kao i uz upotrebu jasnih i jednostavnih reči. Deo pismene izjave koji je u suprotnosti sa
ovim zakonom ne proizvodi pravno dejstvo.

Lice na koje se podaci odnose ima pravo da opozove pristanak u svakom trenutku. Opoziv pristanka ne utiče na
dopuštenost obrade koja je vršena na osnovu pristanka pre opoziva. Pre davanja pristanka lice na koje se podaci
odnose mora biti obavešteno o pravu na opoziv, kao i dejstvu opoziva. Opozivanje pristanka mora biti
jednostavno, kao i davanje pristanka.

Prilikom ocenjivanja da li je pristanak za obradu podataka o ličnosti slobodno dat, posebno se mora voditi računa o
tome da li se izvršenje ugovora, uključujući i pružanje usluga, uslovljava davanjem pristanka koji nije neophodan
za njegovo izvršenje.

III PRAVA LICA NA KOJE SE PODACI ODNOSE


1. Transparentnost i načini ostvarivanja prava

Transparentne informacije, informisanje i načini ostvarivanja prava lica na koje se


podaci odnose

11
Član 21
Rukovalac je dužan da preduzme odgovarajuće mere da bi licu na koje se podaci odnose pružio sve informacije iz
čl. 23. i 24. ovog zakona, odnosno informacije u vezi sa ostvarivanjem prava iz člana 26, čl. 29. do 31, člana 33, čl.
36. do 38. i člana 53. ovog zakona, na sažet, transparentan, razumljiv i lako dostupan način, korišćenjem jasnih i
jednostavnih reči, a posebno ako se radi o informaciji koja je namenjena maloletnom licu. Te informacije pružaju
se u pismenom ili drugom obliku, uključujući i elektronski oblik, ako je to pogodno. Ako lice na koje se podaci
odnose to zahteva, informacije se mogu pružiti usmeno, pod uslovom da je identitet lica nesumnjivo utvrđen.

Rukovalac je dužan da pruži pomoć licu na koje se podaci odnose u ostvarivanju njegovih prava iz člana 26, čl.
29. do 31, člana 33. i čl. 36. do 38. ovog zakona. U slučajevima iz člana 20. st. 2. i 3. ovog zakona, rukovalac ne
može odbiti da postupi po zahtevu lica na koje se podaci odnose u ostvarivanju njegovih prava iz člana 26, čl. 29.
do 31, člana 33. i čl. 36. do 38. ovog zakona, osim ako rukovalac predoči da nije u mogućnosti da identifikuje lice.

Rukovalac je dužan da licu na koje se podaci odnose pruži informacije o postupanju na osnovu zahteva iz člana
26, čl. 29. do 31, člana 33. i čl. 36. do 38. ovog zakona bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana
prijema zahteva. Taj rok može biti produžen za još 60 dana ako je to neophodno, uzimajući u obzir složenost i broj
zahteva. O produženju roka i razlozima za to produženje rukovalac je dužan da obavesti lice na koje se podaci
odnose u roku od 30 dana od dana prijema zahteva. Ako je lice na koje se podaci odnose podnelo zahtev
elektronskim putem, informacija se mora pružiti elektronskim putem ako je to moguće, osim ako je to lice
zahtevalo da se informacija pruži na drugi način.
Ako rukovalac ne postupi po zahtevu lica na koje se podaci odnose dužan je da o razlozima za nepostupanje
obavesti to lice bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema zahteva, kao i o pravu na
podnošenje pritužbe Povereniku, odnosno tužbe sudu.

Rukovalac pruža informacije iz čl. 23. i 24. ovog zakona, odnosno informacije u vezi sa ostvarivanjem prava iz
člana 26, čl. 29. do 31, člana 33, čl. 36. do 38. i člana 53. ovog zakona bez naknade. Ako je zahtev lica na koje se
podaci odnose očigledno neosnovan ili preteran, a posebno ako se isti zahtev učestalo ponavlja, rukovalac može
da:

1) naplati nužne administrativne troškove pružanja informacije, odnosno postupanja po zahtevu;

2) odbije da postupi po zahtevu.

Teret dokazivanja da je zahtev očigledno neosnovan ili preteran leži na rukovaocu.

Ako rukovalac opravdano sumnja u identitet lica koje je podnelo zahtev iz člana 26, čl. 29. do 31, člana 33. i čl. 36.
do 38. ovog zakona, rukovalac može da zahteva dostavljanje dodatnih informacija neophodnih za potvrdu
identiteta lica, što ne isključuje primenu člana 20. ovog zakona.

Informacije koje se pružaju licima na koje se podaci odnose u skladu sa čl. 23. i 24. ovog zakona mogu se pružiti u
kombinaciji sa standardizovanim ikonama prikazanim u elektronskom obliku kako bi se, na lako vidljiv, razumljiv i
jasno uočljiv način, obezbedio svrsishodan uvid u nameravanu obradu. Mora se obezbediti da standardizovane
ikone prikazane u elektronskom obliku budu čitljive na elektronskom uređaju.

Poverenik određuje informacije koje se predstavljaju standardizovanim ikonama prikazanim u elektronskom obliku
i uređuje postupak za njihovo utvrđivanje.

Odredbe st. 1. do 9. ovog člana ne primenjuju se na obradu podataka koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Pravo lica na koje se podaci o ličnosti odnose na pristup

Član 26
Lice na koje se podaci odnose ima pravo da od rukovaoca zahteva informaciju o tome da li obrađuje njegove
podatke o ličnosti, pristup tim podacima, kao i sledeće informacije:

1) o svrsi obrade;

2) o vrstama podataka o ličnosti koji se obrađuju;


3) o primaocu ili vrstama primalaca kojima su podaci o ličnosti otkriveni ili će im biti otkriveni, a posebno
primaocima u drugim državama ili međunarodnim organizacijama;

4) o predviđenom roku čuvanja podataka o ličnosti, ili ako to nije moguće, o kriterijumima za određivanje tog roka;

5) o postojanju prava da se od rukovaoca zahteva ispravka ili brisanje njegovih podataka o ličnosti, prava na
ograničenje obrade i prava na prigovor na obradu;

12
6) o pravu da se podnese pritužba Povereniku;

7) dostupne informacije o izvoru podataka o ličnosti, ako podaci o ličnosti nisu prikupljeni od lica na koje se
odnose;

8) o postojanju postupka automatizovanog donošenja odluke, uključujući profilisanje iz člana 38. st. 1. i 4. ovog
zakona, i, najmanje u tim slučajevima, svrsishodne informacije o logici koja se pri tome koristi, kao i o značaju i
očekivanim posledicama te obrade po lice na koje se podaci odnose.

Ako se podaci o ličnosti prenose u drugu državu ili međunarodnu organizaciju, lice na koje se odnose ima pravo
da bude informisano o odgovarajućim merama zaštite koje se odnose na prenos, u skladu sa članom 65. ovog
zakona.

Rukovalac je dužan da licu na koje se podaci odnose na njegov zahtev dostavi kopiju podataka koje obrađuje.
Rukovalac može da zahteva naknadu nužnih troškova za izradu dodatnih kopija koje zahteva lice na koje se
podaci odnose. Ako se zahtev za kopiju dostavlja elektronskim putem, informacije se dostavljaju u uobičajeno
korišćenom elektronskom obliku, osim ako je lice na koje se podaci odnose zahtevalo drugačije dostavljanje.

Ostvarivanje prava i sloboda drugih lica ne može se ugroziti ostvarivanjem prava na dostavljanje kopije iz stava 3.
ovog člana.

Odredbe st. 1. do 4. ovog člana ne primenjuju se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Pravo lica na koje se odnose podaci na pristup podacima koje obrađuju nadležni
organi u posebne svrhe

Član 27
Ako podatke o ličnosti obrađuju nadležni organi u posebne svrhe, lice na koje se podaci odnose ima pravo da od
rukovaoca dobije informaciju o tome da li obrađuje njegove podatke o ličnosti, pristup tim podacima, kao i sledeće
informacije:

1) o svrsi obrade i pravnom osnovu za obradu;


2) o vrstama podataka o ličnosti koji se obrađuju;

3) o primaocu ili vrstama primalaca kojima su podaci o ličnosti otkriveni, a posebno primaocima u drugim
državama ili međunarodnim organizacijama;

4) o predviđenom roku čuvanja podataka o ličnosti ili, ako to nije moguće, o kriterijumima za određivanje tog roka;

5) o postojanju prava da se od rukovaoca zahteva ispravka ili brisanje njegovih podataka o ličnosti, odnosno prava
na ograničenje obrade tih podataka;

6) o pravu da se podnese pritužba Povereniku, kao i kontakt podacima Poverenika;

7) informacije o podacima o ličnosti koji se obrađuju, kao i dostupne informacije o njihovom izvoru.

Ograničenje prava na pristup

Član 28
Pravo na pristup iz člana 27. ovog zakona može se ograničiti, u celini ili delimično, samo u onoj meri i u onom
trajanju u kome je takvo delimično ili potpuno ograničenje neophodno i predstavlja srazmernu meru u
demokratskom društvu, uz poštovanje osnovnih prava i legitimnih interesa lica čiji se podaci obrađuju, kako bi se:

1) izbeglo ometanje službenog ili zakonom uređenog prikupljanja informacija, istrage ili postupaka;

2) omogućilo sprečavanje, istraga i otkrivanje krivičnih dela, gonjenje učinilaca krivičnih dela ili izvršenje krivičnih
sankcija;
3) zaštitila javna bezbednost;

4) zaštitila nacionalna bezbednost i odbrana;

5) zaštitila prava i slobode drugih lica.

Zakonom se mogu odrediti vrste obrade koje, u celini ili delimično, mogu biti obuhvaćene nekim od slučajeva iz
stava 1. ovog člana.

13
Rukovalac je dužan da pismeno obavesti lice na koje se podaci odnose da je pristup njegovim podacima o ličnosti
odbijen ili ograničen, kao i o razlozima za odbijanje ili ograničenje, bez nepotrebnog odlaganja, a najkasnije u roku
od 15 dana.

Rukovalac nije dužan da postupi u skladu sa stavom 3. ovog člana ako bi se time dovelo u pitanje ostvarivanje
svrhe zbog koje je pristup odbijen ili ograničen.
U slučaju iz stava 4. ovog člana, kao i u slučaju ako se u postupku po zahtevu za pristup podacima utvrdi da se
podaci o ličnosti podnosioca zahteva ne obrađuju, rukovalac ima obavezu da bez nepotrebnog odlaganja, a
najkasnije u roku od 15 dana, pismeno obavesti podnosioca zahteva da je proverom utvrđeno da ne postoje
podaci o ličnosti u vezi kojih se mogu ostvariti prava predviđena zakonom, kao i da se može pritužbom obratiti
Povereniku, odnosno tužbom sudu.

Rukovalac je dužan da dokumentuje činjenične i pravne razloge za donošenje odluke o ograničenju prava iz stava
1. ovog člana, koji moraju biti stavljeni na raspolaganje Povereniku, na njegov zahtev.

3. Pravo na ispravku, dopunu, brisanje, ograničenje i prenosivost

Pravo na ispravku i dopunu

Član 29
Lice na koje se podaci odnose ima pravo da se njegovi netačni podaci o ličnosti bez nepotrebnog odlaganja
isprave. U zavisnosti od svrhe obrade, lice na koje se podaci odnose ima pravo da svoje nepotpune podatke o
ličnosti dopuni, što uključuje i davanje dodatne izjave.

Pravo na brisanje podataka o ličnosti

Član 30
Lice na koje se podaci odnose ima pravo da se njegovi podaci o ličnosti izbrišu od strane rukovaoca.
Rukovalac je dužan da bez nepotrebnog odlaganja podatke iz stava 1. ovog člana izbriše u sledećim slučajevima:

1) podaci o ličnosti više nisu neophodni za ostvarivanje svrhe zbog koje su prikupljeni ili na drugi način obrađivani;

2) lice na koje se podaci odnose je opozvalo pristanak na osnovu kojeg se obrada vršila, u skladu sa članom 12.
stav 1. tačka 1) ili članom 17. stav 2. tačka 1) ovog zakona, a nema drugog pravnog osnova za obradu;

3) lice na koje se podaci odnose je podnelo prigovor na obradu u skladu sa:

a) članom 37. stav 1. ovog zakona, a nema drugog pravnog osnova za obradu koji preteže nad legitimnim
interesom, pravom ili slobodom lica na koje se podaci odnose,
b) članom 37. stav 2. ovog zakona;

4) podaci o ličnosti su nezakonito obrađivani;

5) podaci o ličnosti moraju biti izbrisani u cilju izvršenja zakonskih obaveza rukovaoca;

6) podaci o ličnosti su prikupljeni u vezi sa korišćenjem usluga informacionog društva iz člana 16. stav 1. ovog
zakona.

Ako je rukovalac javno objavio podatke o ličnosti, njegova obaveza da izbriše podatke u skladu sa stavom 1. ovog
člana obuhvata i preduzimanje svih razumnih mera, uključujući i tehničke mere, u skladu sa dostupnim
tehnologijama i mogućnostima snošenja troškova njihove upotrebe, u cilju obaveštavanja drugih rukovaoca koji te
podatke obrađuju da je lice na koje se podaci odnose podnelo zahtev za brisanje svih kopija ovih podataka i
upućivanja, odnosno elektronskih veza prema ovim podacima.

Lice na koje se podaci odnose podnosi zahtev za ostvarivanje prava iz stava 1. ovog člana rukovaocu.

Stavovi 1. do 3. ovog člana ne primenjuju se u meri u kojoj je obrada neophodna zbog:

1) ostvarivanja slobode izražavanja i informisanja;

2) poštovanja zakonske obaveze rukovaoca kojom se zahteva obrada ili izvršenja poslova u javnom interesu ili
izvršenja službenih ovlašćenja rukovaoca;
3) ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog zdravlja, u skladu sa članom 17. stav 2. tač. 8) i 9) ovog zakona;

14
4) svrhe arhiviranja u javnom interesu, svrhe naučnog ili istorijskog istraživanja, kao i statističke svrhe u skladu sa
članom 92. stav 1. ovog zakona, a opravdano se očekuje da bi ostvarivanje prava iz st. 1. i 2. ovog člana moglo da
onemogući ili bitno ugrozi ostvarivanje ciljeva te svrhe;

5) podnošenja, ostvarivanja ili odbrane pravnog zahteva.

Odredbe st. 1. do 5. ovog člana ne primenjuju se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Pravo na ograničenje obrade

Član 31
Lice na koje se podaci odnose ima pravo da se obrada njegovih podataka o ličnosti ograniči od strane rukovaoca
ako je ispunjen jedan od sledećih slučajeva:

1) lice na koje se podaci odnose osporava tačnost podataka o ličnosti, u roku koji omogućava rukovaocu proveru
tačnosti podataka o ličnosti;

2) obrada je nezakonita, a lice na koje se podaci odnose se protivi brisanju podataka o ličnosti i umesto brisanja
zahteva ograničenje upotrebe podataka;

3) rukovaocu više nisu potrebni podaci o ličnosti za ostvarivanje svrhe obrade, ali ih je lice na koje se podaci
odnose zatražilo u cilju podnošenja, ostvarivanja ili odbrane pravnog zahteva;

4) lice na koje se podaci odnose je podnelo prigovor na obradu u skladu sa članom 37. stav 1. ovog zakona, a u
toku je procenjivanje da li pravni osnov za obradu od strane rukovaoca preteže nad interesima tog lica.
Ako je obrada ograničena u skladu sa stavom 1. ovog člana, ti podaci mogu se dalje obrađivati samo na osnovu
pristanka lica na koje se podaci odnose, osim ako se radi o njihovom pohranjivanju ili u cilju podnošenja,
ostvarivanja ili odbrane pravnog zahteva ili zbog zaštite prava drugih fizičkih, odnosno pravnih lica ili zbog
ostvarivanja značajnih javnih interesa.

Ako je obrada ograničena u skladu sa stavom 1. ovog člana, rukovalac je dužan da informiše lice na koje se
podaci odnose o prestanku ograničenja, pre nego što ograničenje prestane da važi.

Odredbe st. 1. do 3. ovog člana ne primenjuju se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Pravo na brisanje ili ograničenje obrade koju vrše nadležni organi u posebne svrhe

Član 32
Ako obradu vrše nadležni organi u posebne svrhe, lice na koje se oni odnose ima pravo da se njegovi podaci o
ličnosti izbrišu od strane rukovaoca, a rukovalac je dužan da bez nepotrebnog odlaganja izbriše te podatke ako su
obradom povređene odredbe čl. 5, 13. i 18. ovog zakona ili ako podaci o ličnosti moraju biti izbrisani zbog
ispunjenja zakonske obaveze rukovaoca.

Rukovalac je dužan da ograniči obradu, umesto da izbriše podatke o ličnosti, ako se radi o jednom od sledećih
slučajeva:

1) tačnost podataka o ličnosti je osporena od strane lica na koje se podaci odnose, a njihova tačnost, odnosno
netačnost se ne može utvrditi;

2) podaci o ličnosti moraju biti sačuvani u cilju prikupljanja i obezbeđivanja dokaza.

Ako je obrada ograničena u skladu sa stavom 2. tačka 1) ovog člana, rukovalac je dužan da informiše lice na koje
se podaci odnose o prestanku ograničenja, pre nego što ograničenje prestane da važi.

Obaveza obaveštavanja u vezi sa ispravkom ili brisanjem podataka, kao i


ograničenjem obrade

Član 33
Rukovalac je dužan da obavesti sve primaoce kojima su podaci o ličnosti otkriveni o svakoj ispravci ili brisanju
podataka o ličnosti ili ograničenju njihove obrade u skladu sa članom 29, članom 30. stav 1. i članom 31. ovog
zakona, osim ako je to nemoguće ili zahteva prekomeran utrošak vremena i sredstava.

Rukovalac je dužan da lice na koje se podaci odnose, na njegov zahtev, informiše o svim primaocima iz stava 1.
ovog člana.

15
Odredbe st. 1. do 2. ovog člana ne primenjuju se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Obaveza obaveštavanja u vezi sa ispravkom ili brisanjem podataka, kao i


ograničenjem obrade koju vrše nadležni organi u posebne svrhe

Član 34
Ako obradu vrše nadležni organi u posebne svrhe, rukovalac je dužan da pismeno obavesti lice na koje se podaci
odnose o odbijanju ispravljanja ili brisanja njegovih podataka o ličnosti, odnosno ograničavanju obrade, kao i o
razlozima za to odbijanje ili ograničavanje.

Rukovalac se potpuno ili delimično oslobađa obaveze obaveštavanja iz stava 1. ovog člana u onoj meri u kojoj
takvo ograničenje predstavlja neophodnu i srazmernu meru u demokratskom društvu, uz dužno poštovanje
osnovnih prava i legitimnih interesa lica čiji se podaci obrađuju, kako bi se:

1) izbeglo ometanje službenog ili zakonom uređenog prikupljanja informacija, istrage ili postupaka;

2) omogućilo sprečavanje, istraga i otkrivanje krivičnih dela, gonjenje učinilaca krivičnih dela ili izvršenje krivičnih
sankcija;

3) zaštitila javna bezbednost;

4) zaštitila nacionalna bezbednost i odbrana;

5) zaštitila prava i slobode drugih lica.


U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana, rukovalac je dužan da informiše lice na koje se podaci odnose da se može
pritužbom obratiti Povereniku, odnosno tužbom sudu.

Rukovalac je dužan da o ispravci netačnih podataka obavesti nadležni organ od koga su ovi podaci dobijeni.

Ako su podaci o ličnosti ispravljeni, izbrisani ili je njihova obrada ograničena u skladu sa članom 29. i članom 32.
st. 1. i 2. ovog zakona, rukovalac je dužan da primaoce tih podataka obavesti o njihovoj ispravci, brisanju ili
ograničenju obrade.
Primaoci podataka koji su obavešteni u skladu sa stavom 5. ovog člana dužni su da podatke koji se kod njih
nalaze isprave, izbrišu ili ograniče njihovu obradu.

Pravo na prenosivost podataka

Član 36
Lice na koje se podaci odnose ima pravo da njegove podatke o ličnosti koje je prethodno dostavilo rukovaocu
primi od njega u strukturisanom, uobičajeno korišćenom i elektronski čitljivom obliku i ima pravo da ove podatke
prenese drugom rukovaocu bez ometanja od strane rukovaoca kojem su ti podaci bili dostavljeni, ako su zajedno
ispunjeni sledeći uslovi:

1) obrada je zasnovana na pristanku u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 1) ili članom 17. stav 2. tačka 1) ovog
zakona ili na osnovu ugovora, u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 2) ovog zakona;

2) obrada se vrši automatizovano.

Pravo iz stava 1. ovog člana obuhvata i pravo lica da njegovi podaci o ličnosti budu neposredno preneti drugom
rukovaocu od strane rukovaoca kojem su ovi podaci prethodno dostavljeni, ako je to tehnički izvodljivo.

Ostvarivanje prava iz stava 1. ovog člana nema uticaja na primenu člana 30. ovog zakona. Pravo iz stava 1. ovog
člana se ne može ostvariti ako je obrada nužna za izvršenje poslova od javnog interesa ili za vršenje službenih
ovlašćenja rukovaoca.

Ostvarivanje prava iz stava 1. ovog člana ne može štetno uticati na ostvarivanje prava i sloboda drugih lica.
Odredbe st. 1. do 4. ovog člana ne primenjuju se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

4. Pravo na prigovor i automatizovano donošenje pojedinačnih odluka

Pravo na prigovor

Član 37

16
Ako smatra da je to opravdano u odnosu na posebnu situaciju u kojoj se nalazi, lice na koje se podaci odnose ima
pravo da u svakom trenutku podnese rukovaocu prigovor na obradu njegovih podataka o ličnosti, koja se vrši u
skladu sa članom 12. stav 1. tač. 5) i 6) ovog zakona, uključujući i profilisanje koje se zasniva na tim odredbama.
Rukovalac je dužan da prekine sa obradom podataka o licu koje je podnelo prigovor, osim ako je predočio da
postoje zakonski razlozi za obradu koji pretežu nad interesima, pravima ili slobodama lica na koji se podaci
odnose ili su u vezi sa podnošenjem, ostvarivanjem ili odbranom pravnog zahteva.

Lice na koje se podaci odnose ima pravo da u svakom trenutku podnese prigovor na obradu svojih podataka o
ličnosti koji se obrađuju za potrebe direktnog oglašavanja, uključujući i profilisanje, u meri u kojoj je ono povezano
sa direktnim oglašavanjem.

Ako lice na koje se podaci odnose podnese prigovor na obradu za potrebe direktnog oglašavanja, podaci o ličnosti
ne mogu se dalje obrađivati u takve svrhe.

Rukovalac je dužan da najkasnije prilikom uspostavljanja prve komunikacije sa licem na koje se podaci odnose,
upozori to lice na postojanje prava iz st. 1. i 2. ovog člana i da ga upozna sa tim pravima na izričit i jasan način,
odvojeno od svih drugih informacija koje mu pruža.

U korišćenju usluga informacionog društva, lice na koje se podaci odnose ima pravo da podnese prigovor
automatizovanim putem, u skladu sa tehničkim specifikacijama korišćenja usluga.

Ako se podaci o ličnosti obrađuju u svrhe naučnog ili istorijskog istraživanja ili u statističke svrhe, u skladu sa
članom 92. ovog zakona, lice na koje se podaci odnose na osnovu svoje posebne situacije ima pravo da podnese
prigovor na obradu svojih podataka o ličnosti, osim ako je obrada neophodna za obavljanje poslova u javnom
interesu.

Automatizovano donošenje pojedinačnih odluka i profilisanje

Član 38
Lice na koje se podaci odnose ima pravo da se na njega ne primenjuje odluka doneta isključivo na osnovu
automatizovane obrade, uključujući i profilisanje, ako se tom odlukom proizvode pravne posledice po to lice ili ta
odluka značajno utiče na njegov položaj.
Stav 1. ovog člana ne primenjuje se ako je odluka:

1) neophodna za zaključenje ili izvršenje ugovora između lica na koje se podaci odnose i rukovaoca;

2) zasnovana na zakonu, ako su tim zakonom propisane odgovarajuće mere zaštite prava, sloboda i legitimnih
interesa lica na koje se podaci odnose;
3) zasnovana na izričitom pristanku lica na koje se podaci odnose.

U slučaju iz stava 2. tač. 1) i 3) ovog člana rukovalac je dužan da primeni odgovarajuće mere zaštite prava,
sloboda i legitimnih interesa lica na koje se podaci odnose, a najmanje pravo da se obezbedi učešće fizičkog lica
pod kontrolom rukovaoca u donošenju odluke, pravo lica na koje se podaci odnose da izrazi svoj stav u vezi sa
odlukom, kao i pravo lica na koje se podaci odnose da ospori odluku pred ovlašćenim licem rukovaoca.
Odluke iz stava 2. ovog člana ne mogu se zasnivati na posebnim vrstama podataka o ličnosti iz člana 17. stav 1.
ovog zakona, osim ako se primenjuje član 17. stav 2. tač. 1) i 5) ovog zakona i ako su obezbeđene odgovarajuće
mere zaštite prava, sloboda i legitimnih interesa lica na koje se podaci odnose.

Odredbe st. 1. do 4. ovog člana ne primenjuju se na obradu podataka koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Automatizovano donošenje pojedinačnih odluka i profilisanje u vezi sa obradom


koju vrše nadležni organi u posebne svrhe

Član 39
Zabranjeno je donošenje odluke isključivo na osnovu automatizovane obrade koju vrše nadležni organi u posebne
svrhe, uključujući i profilisanje, ako takva odluka može da proizvede štetne pravne posledice po lice na koje se
podaci odnose ili značajno utiče na položaj tog lica, osim ako je donošenje te odluke zasnovano na zakonu i ako
su tim zakonom propisane odgovarajuće mere zaštite prava i sloboda lica na koje se podaci odnose, a najmanje
pravo da se obezbedi učešće fizičkog lica pod kontrolom rukovaoca u donošenju odluke.

Odluka iz stava 1. ovog člana ne može se zasnivati na posebnim vrstama podataka o ličnosti iz člana 18. stav 1.
ovog zakona, osim ako se primenjuju odgovarajuće mere zaštite prava, sloboda i legitimnih interesa lica na koje
se podaci odnose.

17
Zabranjeno je profilisanje koje dovodi do diskriminacije fizičkih lica na osnovu posebnih vrsta podataka o ličnosti iz
člana 18. stav 1. ovog zakona.

IV RUKOVALAC I OBRAĐIVAČ
1. Opšte obaveze

Obaveze rukovaoca

Član 41
Rukovalac je dužan da preduzme odgovarajuće tehničke, organizacione i kadrovske mere kako bi obezbedio da
se obrada vrši u skladu sa ovim zakonom i bio u mogućnosti da to predoči, uzimajući u obzir prirodu, obim,
okolnosti i svrhu obrade, kao i verovatnoću nastupanja rizika i nivo rizika za prava i slobode fizičkih lica.

Mere iz stava 1. ovog člana se preispituju i ažuriraju, ako je to neophodno.

Ako je to u srazmeri sa obradom podataka, mere iz stava 1. ovog člana uključuju primenu odgovarajućih internih
akata rukovaoca o zaštiti podataka o ličnosti.

Rukovalac može predočiti da se pridržava obaveza iz stava 1. ovog člana i na osnovu primene odobrenog
kodeksa postupanja iz člana 59. ovog zakona ili izdatog sertifikata iz člana 61. ovog zakona.

Stav 4. ovog člana ne primenjuje se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Mere zaštite

Član 42
Uzimajući u obzir nivo tehnoloških dostignuća i troškove njihove primene, prirodu, obim, okolnosti i svrhu obrade,
kao i verovatnoću nastupanja rizika i nivo rizika za prava i slobode fizičkih lica koji proizilaze iz obrade, rukovalac
je prilikom određivanja načina obrade, kao i u toku obrade, dužan da:
1) primeni odgovarajuće tehničke, organizacione i kadrovske mere, kao što je pseudonimizacija, koje imaju za cilj
obezbeđivanje delotvorne primene načela zaštite podataka o ličnosti, kao što je smanjenje broja podataka;

2) obezbedi primenu neophodnih mehanizama zaštite u toku obrade, kako bi se ispunili uslovi za obradu propisani
ovim zakonom i zaštitila prava i slobode lica na koja se podaci odnose.

Rukovalac je dužan da stalnom primenom odgovarajućih tehničkih, organizacionih i kadrovskih mera obezbedi da
se uvek obrađuju samo oni podaci o ličnosti koji su neophodni za ostvarivanje svake pojedinačne svrhe obrade.
Ta se obaveza primenjuje u odnosu na broj prikupljenih podataka, obim njihove obrade, rok njihovog pohranjivanja
i njihovu dostupnost.

Merama iz stava 2. ovog člana mora se uvek obezbediti da se bez učešća fizičkog lica podaci o ličnosti ne mogu
učiniti dostupnim neograničenom broju fizičkih lica.

Izdati sertifikat iz člana 61. ovog zakona rukovalac može koristiti da predoči da se pridržava obaveza iz st. 1. do 3.
ovog člana.

Stav 4. ovog člana ne primenjuje se na obradu koju vrše nadležni organi u posebne svrhe.

Predstavnici rukovaoca ili obrađivača koji nemaju sedište u Republici Srbiji

Član 44
Rukovalac, odnosno obrađivač, u slučajevima iz člana 3. stav 4. ovog zakona, dužan je da odredi u pismenom
obliku svog predstavnika u Republici Srbiji, osim ako je:
1) obrada povremena, ne uključuje u velikoj meri obradu posebnih podataka iz člana 17. stav 1. ovog zakona ili
podataka o ličnosti koji se odnose na osude za krivična dela i kažnjiva dela iz člana 19. ovog zakona, i verovatno
je da neće prouzrokovati rizik za prava i slobode fizičkih lica uzimajući u obzir prirodu, okolnosti, obim i svrhe
obrade;

2) rukovalac, odnosno obrađivač organ vlasti.

18
Rukovalac, odnosno obrađivač ovlašćuje predstavnika iz stava 1. ovog člana kao lice kome se, uz rukovaoca ili
obrađivača, odnosno umesto njih, lice na koje se podaci odnose, Poverenik ili drugo lice može obratiti u pogledu
svih pitanja u vezi sa obradom podatka o ličnosti, a u cilju obezbeđivanja poštovanja odredbi ovog zakona.

Pritužba, tužba i ostali pravni zahtevi iz ovog zakona se mogu podneti protiv rukovaoca ili obrađivača, bez obzira
na to da li je određen njihov predstavnik iz stava 1. ovog člana.

Obrađivač

Član 45
Ako se obrada vrši u ime rukovaoca, rukovalac može da odredi kao obrađivača samo ono lice ili organ vlasti koji u
potpunosti garantuje primenu odgovarajućih tehničkih, organizacionih i kadrovskih mera, na način koji obezbeđuje
da se obrada vrši u skladu sa odredbama ovog zakona i da se obezbeđuje zaštita prava lica na koje se podaci
odnose.

Obrađivač iz stava 1. ovog člana može poveriti obradu drugom obrađivaču samo ako ga rukovalac za to ovlasti na
osnovu opšteg ili posebnog pismenog ovlašćenja. Ako se obrada vrši na osnovu opšteg ovlašćenja, obrađivač je
dužan da informiše rukovaoca o nameravanom izboru drugog obrađivača, odnosno zameni drugog obrađivača,
kako bi rukovalac imao mogućnost da se suprotstavi takvoj promeni.

Obrada od strane obrađivača mora biti uređena ugovorom ili drugim pravno obavezujućim aktom, koji je zaključen,
odnosno usvojen u pismenom obliku, što obuhvata i elektronski oblik, koji obavezuje obrađivača prema rukovaocu
i koji uređuje predmet i trajanje obrade, prirodu i svrhu obrade, vrstu podataka o ličnosti i vrstu lica o kojima se
podaci obrađuju, kao i prava i obaveze rukovaoca.

Ugovorom ili drugim pravno obavezujućim aktom iz stava 3. ovog člana propisuje se da je obrađivač dužan da:

1) obrađuje podatke o ličnosti samo na osnovu pismenih uputstava rukovaoca, uključujući i uputstvo u odnosu na
prenošenje podataka o ličnosti u druge države ili međunarodne organizacije, osim ako je obrađivač zakonom
obavezan da obrađuje podatke. U tom slučaju, obrađivač je dužan da obavesti rukovaoca o toj zakonskoj obavezi
pre započinjanja obrade, osim ako zakon zabranjuje dostavljanje tih informacija zbog potrebe zaštite važnog
javnog interesa;
2) obezbedi da se fizičko lice koje je ovlašćeno da obrađuje podatke o ličnosti obavezalo na čuvanje poverljivosti
podataka ili da to lice podleže zakonskoj obavezi čuvanja poverljivosti podataka;

3) preduzme sve potrebne mere u skladu sa članom 50. ovog zakona;

4) poštuje uslove za poveravanje obrade drugom obrađivaču iz st. 2. i 7. ovog člana;


5) uzimajući u obzir prirodu obrade, pomaže rukovaocu primenom odgovarajućih tehničkih, organizacionih i
kadrovskih mera, koliko je to moguće, u ispunjavanju obaveza rukovaoca u odnosu na zahteve za ostvarivanje
prava lica na koje se podaci odnose iz Glave III. ovog zakona;

6) pomaže rukovaocu u ispunjavanju obaveza iz člana 50. i čl. 52. do 55. ovog zakona, uzimajući u obzir prirodu
obrade i informacije koje su mu dostupne;
7) posle okončanja ugovorenih radnji obrade, a na osnovu odluke rukovaoca, izbriše ili vrati rukovaocu sve
podatke o ličnosti i izbriše sve kopije ovih podataka, osim ako je zakonom propisana obaveza čuvanja podataka;

8) učini dostupnim rukovaocu sve informacije koje su neophodne za predočavanje ispunjenosti obaveza
obrađivača propisanih ovim članom, kao i informacije koje omogućavaju i doprinose kontroli rada obrađivača, koju
sprovodi rukovalac ili drugo lice koje on za to ovlasti.

U slučaju iz stava 4. tačka 8) ovog člana, obrađivač je dužan da bez odlaganja upozori rukovaoca ako smatra da
pismeno uputstvo koje je od njega dobio nije u skladu sa ovim zakonom ili drugim zakonom kojim se uređuje
zaštita podataka o ličnosti.
Ako obradu vrše nadležni organi u posebne svrhe, ugovorom ili drugim pravno obavezujućim aktom iz stava 3.
ovog člana propisuje se da je obrađivač dužan da:

1) obrađuje podatke o ličnosti samo na osnovu uputstava rukovaoca;

2) obezbedi da se lice koje je ovlašćeno da obrađuje podatke obavezalo na čuvanje poverljivosti podataka ili da to
lice podleže zakonskoj obavezi čuvanja poverljivosti podataka;

3) pomaže na odgovarajući način rukovaocu u ispunjavanju njegove obaveze poštovanja odredbi o pravima lica na
koje se podaci odnose iz Glave III. ovog zakona;

19
4) posle okončanja ugovorenih radnji obrade, a na osnovu odluke rukovaoca, izbriše ili mu vrati sve podatke o
ličnosti i izbriše sve kopije ovih podataka, osim ako je zakonom propisana obaveza čuvanja podataka;

5) učini dostupnim rukovaocu sve informacije koje su neophodne za predočavanje ispunjenosti obaveza
obrađivača propisanih ovim članom;

6) obezbedi poštovanje uslova iz st. 2, 3. i 6. ovog člana ako poverava obradu drugom obrađivaču.

Ako obrađivač odredi drugog obrađivača za vršenje posebnih radnji obrade u ime rukovaoca, iste obaveze zaštite
podataka o ličnosti propisane ugovorom ili drugim pravno obavezujućim aktom između rukovaoca i obrađivača iz
st. 3. i 4. ovog člana obavezuju i tog drugog obrađivača, na osnovu posebnog ugovora ili drugog pravno
obavezujućeg akta, koji je zaključen, odnosno usvojen u pismenom obliku, što obuhvata i elektronski oblik, kojim
se u odnosu između obrađivača i drugog obrađivača propisuju dovoljne garancije za primenu odgovarajućih
tehničkih, organizacionih i kadrovskih mera koje obezbeđuju da se obrada vrši u skladu sa ovim zakonom. Ako
drugi obrađivač ne ispuni svoje obaveze u vezi sa zaštitom podataka o ličnosti, za ispunjenje ovih obaveza drugog
obrađivača rukovaocu odgovara obrađivač.

Ako obrađivač povredi odredbe ovog zakona određujući svrhu i način obrade podatka o ličnosti, obrađivač se
smatra rukovaocem u odnosu na tu obradu.
Primena odobrenog kodeksa postupanja iz člana 59. ovog zakona, odnosno izdatog sertifikata iz člana 61. ovog
zakona može se koristiti da se predoči da obrađivač ispunjava obaveze pružanja garancija iz st. 1. i 7. ovog člana.

Pravni odnos između rukovaoca i obrađivača koji se uređuje u skladu sa st. 3. i 7. ovog člana, može biti zasnovan
u celini ili delimično na standardnim ugovornim klauzulama iz stava 11. ovog člana, uključujući i one koje su
vezane za sertifikat koji se odobrava rukovaocu ili obrađivaču u skladu sa čl. 61. i 62. ovog zakona.

Poverenik može da izradi standardne ugovorne klauzule koje se odnose na obaveze iz st. 3. i 7. ovog člana,
posebno uzimajući u obzir evropsku praksu u izradi standardnih ugovornih klauzula.

Odredbe st. 4, 5, 7. i st. 9. do 11. ovog člana ne primenjuju se na nadležne organe koji vrše obradu u posebne
svrhe.

Obrada po nalogu

Član 46
Obrađivač, odnosno drugo lice koje je od strane rukovaoca ili obrađivača ovlašćeno za pristup podacima o ličnosti,
ne može da obrađuje te podatke bez naloga rukovaoca, osim ako je takva obrada propisana zakonom.

Beleženje radnji obrade koju vrše nadležni organi u posebne svrhe

Član 48
Nadležni organ koji obrađuje podatke u posebne svrhe dužan je da obezbedi da se prilikom upotrebe sistema
automatske obrade u tom sistemu beleže najmanje sledeće radnje obrade: unos, menjanje, uvid, otkrivanje,
uključujući i prenos, upoređivanje i brisanje.

Beleženje uvida i otkrivanja podataka o ličnosti mora da omogući utvrđivanje razloga za vršenje radnji obrade,
datuma i vremena preduzimanja radnji obrade i, ako je to moguće, identiteta lica koje je izvršilo uvid ili otkrilo
podatke o ličnosti, kao i identiteta primaoca ovih podataka.

Beleženje iz stava 1. ovog člana može biti korišćeno isključivo u svrhu ocene zakonitosti obrade, internog nadzora,
obezbeđivanja integriteta i bezbednosti podataka, kao i pokretanja i vođenja krivičnog postupka.

Zapis nastao beleženjem iz stava 1. ovog člana stavlja se na uvid Povereniku, na njegov zahtev.

VII PRAVNA SREDSTVA, ODGOVORNOST I KAZNE


Pravo na pritužbu Povereniku

Član 82
Lice na koje se podaci odnose ima pravo da podnese pritužbu Povereniku ako smatra da je obrada podataka o
njegovoj ličnosti izvršena suprotno odredbama ovog zakona. U postupku po pritužbi shodno se primenjuju
odredbe zakona kojim se uređuje inspekcijski nadzor u delu koji se odnosi na postupanje po predstavkama.

20
Podnošenje pritužbe Povereniku ne utiče na pravo ovog lica da pokrene druge postupke upravne ili sudske
zaštite.

Poverenik je dužan da podnosioca pritužbe obavesti o toku postupka koji vodi, rezultatima postupka, kao i o pravu
lica da pokrene sudski postupak u skladu sa članom 83. ovog zakona.

Pravo na sudsku zaštitu protiv odluke Poverenika

Član 83
Lice na koje se podaci odnose, rukovalac, obrađivač, odnosno drugo fizičko ili pravno lice na koje se odnosi
odluka Poverenika, doneta u skladu sa ovim zakonom, ima pravo da protiv te odluke tužbom pokrene upravni spor
u roku od 30 dana od dana prijema odluke. Podnošenje tužbe u upravnom sporu ne utiče na pravo da se pokrenu
drugi postupci upravne ili sudske zaštite.

Ako Poverenik u roku od 60 dana od dana podnošenja pritužbe ne postupi po pritužbi ili ne postupi u skladu sa
članom 82. stav 2. ovog zakona, lice na koje se podaci odnose ima pravo da pokrene upravni spor.

Sudska zaštita prava lica

Član 84
Lice na koje se podaci odnose ima pravo na sudsku zaštitu ako smatra da mu je, suprotno ovom zakonu, od
strane rukovaoca ili obrađivača radnjom obrade njegovih podataka o ličnosti povređeno pravo propisano ovim
zakonom. Podnošenje tužbe sudu ne utiče na pravo ovog lica da pokrene druge postupke upravne ili sudske
zaštite.
Tužbom za zaštitu prava iz stava 1. ovog člana može se zahtevati od suda da obaveže tuženog na:

1) davanje informacije iz čl. 22. do 27, čl. 33. do 35. i člana 37. ovog zakona;

2) ispravku, odnosno brisanje podataka o tužiocu iz čl. 29, 30. i 32. ovog zakona;

3) ograničenje obrade iz čl. 31. i 32. ovog zakona;

4) davanje podataka u strukturisanom, uobičajeno korišćenom i elektronski čitljivom obliku;


5) prenošenje podataka drugom rukovaocu iz člana 36. ovog zakona;

6) prekid obrade podataka iz člana 37. ovog zakona.

Tužbom za zaštitu prava iz stava 1. ovog člana može se zahtevati od suda i da utvrdi da je odluka koja se odnosi
na tužioca doneta suprotno čl. 38. i 39. ovog zakona.

Tužba iz st. 2. i 3. ovog člana podnosi se višem sudu na čijoj teritoriji rukovalac, odnosno obrađivač ili njihov
predstavnik ima prebivalište, boravište, odnosno sedište ili na čijoj teritoriji lice na koje se odnose podaci ima
prebivalište ili boravište, osim ako je rukovalac, odnosno obrađivač organ vlasti.

Revizija pravnosnažne odluke donete po tužbama iz st. 2. i 3. ovog člana je uvek dopuštena.

U postupku sudske zaštite primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako ovim zakonom
nije drugačije određeno.

Pravo na naknadu štete

Član 86
Lice koje je pretrpelo materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog povrede odredaba ovog zakona ima pravo na
novčanu naknadu ove štete od rukovaoca, odnosno obrađivača koji je štetu prouzrokovao.

Ako je materijalna ili nematerijalna šteta prouzrokovana nezakonitom obradom koju vrše nadležni organi u
posebne svrhe, odnosno povredom odredaba zakona koji se odnose na obradu tih podataka, lice koje je pretrpelo
štetu ima pravo na naknadu štete od rukovaoca ili drugog nadležnog organa protiv kojeg se može podneti tužba
za naknadu štete, u skladu sa zakonom.

Za štetu iz stava 1. ovog člana odgovara rukovalac, a obrađivač odgovara samo ako nije postupao u skladu sa
obavezama propisanim ovim zakonom koje se odnose neposredno na njega ili kad je postupao izvan uputstava ili
suprotno uputstvima rukovaoca, izdatim u skladu sa ovim zakonom.

21
Rukovalac, odnosno obrađivač oslobađa se odgovornosti za štetu ako dokaže da ni na koji način nije odgovoran
za nastanak štete.

Ako obradu vrše više rukovalaca, odnosno obrađivača ili zajedno rukovalac i obrađivač, i ako su oni odgovorni za
štetu, svaki rukovalac, odnosno obrađivač odgovoran je za celokupan iznos naknade štete.

Ako je rukovalac, odnosno obrađivač iz stava 5. ovog člana isplatio celokupan iznos naknade štete, on ima pravo
da zahteva od drugih rukovaoca, odnosno obrađivača povraćaj dela iznosa koji odgovara njihovoj odgovornosti za
nastanak štete, u skladu sa stavom 3. ovog člana.

ZAKON O ELEKTRONSKIM KOMUNIKACIJAMA


"Sl. glasnik RS", br. 44/2010, 60/2013 - odluka US i 62/2014 i 95/2018 - dr. zakon

Predmet zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuju se: uslovi i način za obavljanje delatnosti u oblasti elektronskih komunikacija; nadležnosti
državnih organa u oblasti elektronskih komunikacija; položaj i rad Regulatorne agencije za elektronske
komunikacije i poštanske usluge; naknade; sprovođenje javnih konsultacija u oblasti elektronskih komunikacija;
obavljanje delatnosti elektronskih komunikacija po režimu opšteg ovlašćenja; projektovanje, izgradnja ili
postavljanje, korišćenje i održavanje elektronskih komunikacionih mreža, pripadajućih sredstava, elektronske
komunikacione opreme i terminalne opreme; pravo službenosti i zajedničkog korišćenja; međupovezivanje i
pristup; pružanje usluga univerzalnog servisa; određivanje tržišta podložnih prethodnoj regulaciji, analiza tržišta,
određivanje operatora sa značajnom tržišnom snagom (u daljem tekstu: operator sa ZTS) i ovlašćenja Regulatorne
agencije za elektronske komunikacije i poštanske usluge u odnosu na operatora sa ZTS; upravljanje i korišćenje
adresa i brojeva (u daljem tekstu: numeracija); upravljanje, korišćenje i kontrola radio-frekvencijskog spektra;
distribucija i emitovanje medijskih sadržaja; zaštita prava korisnika i pretplatnika; bezbednost i integritet
elektronskih komunikacionih mreža i usluga; tajnost elektronskih komunikacija, zakonito presretanje i
zadržavanje podataka; nadzor nad primenom ovog zakona; mere za postupanje suprotno odredbama ovog zakona,
kao i druga pitanja od značaja za funkcionisanje i razvoj elektronskih komunikacija u Republici Srbiji.
Dostavljanje podataka i zaštita tajnosti
Član 41
Operator je dužan da, na zahtev Agencije, dostavi sve potrebne podatke i informacije koji su neophodni radi
obavljanja poslova iz nadležnosti Agencije, a naročito podatke i informacije od značaja za:
1) proveru postupanja operatora u skladu sa propisanim opštim uslovima za obavljanje delatnosti elektronskih
komunikacija, posebnim obavezama određenim operatorima sa ZTS, uslovima propisanim dozvolama za
korišćenje numeracije, pojedinačnim dozvolama za korišćenje radio-frekvencija, kao i drugim obavezama
utvrđenim ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega;
2) postupanje po zahtevima za zajedničko korišćenje, međupovezivanje i pristup, kao i vođenje baze podataka o
kapacitetima koji mogu biti predmet zahteva za zajedničko korišćenje ili pristup;
3) analiziranje tržišta u skladu sa odredbama ovog zakona;
4) procenjivanje uticaja razvoja novih mreža i usluga na očuvanje konkurencije u oblasti elektronskih
komunikacija;
5) obezbeđivanje efikasnog upravljanja i racionalnog korišćenja numeracije i radio-frekvencijskog spektra, kao i
vođenje baza podataka o korišćenju numeracije i radio-frekvencijskog spektra;
6) objavljivanje uporednih pregleda i vođenje baze podataka o cenama, uslovima za pristup i korišćenje
(uključujući ograničenja) i kvalitetu javnih komunikacionih mreža i usluga;
7) posredovanje u rešavanju sporova između pretplatnika i operatora;
8) obezbeđivanje zaštite podataka o ličnosti i privatnosti korisnika, kao i procenjivanje bezbednosti i integriteta
elektronskih komunikacionih mreža i usluga, uključujući politike bezbednosti, obezbeđivanja kontinuiteta rada i
zaštite podataka;
9) prikupljanje i objavljivanje statističkih podataka.
Zahtev Agencije iz stava 1. ovog člana sadrži pravni osnov, predmet i cilj zahteva, nivo detaljnosti zatraženih
podataka i rok primeren za postupanje po zahtevu.
Rok iz stava 2. ovog člana ne može biti kraći od 15 dana od dana prijema zahteva od strane operatora, osim ako
drugačije nije propisano ovim zakonom.
Članovi upravnog odbora, direktor Agencije, zaposleni u Agenciji, kao i druga pravna i fizička lica koje Agencija
angažuje za obavljanje određenih poslova, dužni su da čuvaju tajnost prikupljenih podataka i informacija, koji su

22
označeni određenim stepenom tajnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje tajnost podataka, odnosno koji su
označeni kao poslovna tajna aktom vlasnika podatka ili ugovorom, u skladu sa zakonom.
Lica iz stava 4. ovog člana dužna su da čuvaju tajnost prikupljenih podataka i informacija, bez obzira na način na
koji su ih saznali, za vreme i nakon prestanka obavljanja funkcije, radnog ili ugovornog odnosa, do isteka roka na
koji su prikupljeni podaci i informacije označeni određenim stepenom tajnosti ili dok se odlukom vlasnika podatka
ne oslobode obaveze čuvanja tajnosti.
Podaci i informacije koji su javno dostupni, koji se objavljuju na osnovu ovog zakona, drugog propisa ili odluke
vlasnika podatka, odnosno koje javnost ima pravo da zna u skladu sa zakonom kojim se uređuje slobodan pristup
informacijama od javnog značaja, ne smatraju se tajnim podacima, odnosno poslovnim tajnama u smislu ovog
člana.
Usluge univerzalnog servisa
Član 55
Osnovne usluge univerzalnog servisa su:
1) pristup javnoj komunikacionoj mreži i javno dostupnim telefonskim uslugama na fiksnoj lokaciji, uključujući
uslugu prenosa podataka koja obezbeđuje funkcionalan pristup Internetu;
2) pristup uslugama obaveštenja i javnim telefonskim imenicima;
3) korišćenje javnih telefonskih govornica;
4) besplatno upućivanje poziva službama za hitne intervencije;
5) posebne mere koje osobama sa invaliditetom i socijalno ugroženim korisnicima osiguravaju jednake
mogućnosti za pristup javno dostupnim telefonskim uslugama, uključujući upućivanje poziva službama za hitne
intervencije, uslugama obaveštenja i javnim telefonskim imenicima.
Usluge univerzalnog servisa pružaju se na tehnološki neutralnoj osnovi, sa propisanim kvalitetom i po
pristupačnim cenama, a osobama sa invaliditetom i socijalno ugroženim korisnicima po povoljnijim cenama.
Ministarstvo, na predlog Agencije, uz koji Agencija dostavlja analizu pružanja usluga univerzalnog servisa u
Republici Srbiji, uključujući kvalitet i cene pružanja tih usluga, bliže propisuje obim, geografsku pokrivenost i
kvalitet pružanja usluga univerzalnog servisa, kao i zahteve u pogledu obezbeđivanja jednakih mogućnosti za
korišćenje usluga osobama sa invaliditetom, uzimajući u obzir stepen razvijenosti javnih komunikacionih mreža i
raspoloživost javno dostupnih elektronskih komunikacionih usluga u Republici Srbiji.
XV ZAŠTITA PRAVA KORISNIKA I PRETPLATNIKA
Ugovor između operatora i korisnika
Član 105
Međusobna prava i obaveze operatora i korisnika uređuju se ugovorom, koji se zaključuje u pisanoj formi.
Ugovor iz stava 1. ovog člana, pored elemenata utvrđenih zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi, sadrži i
sledeće elemente:
1) specifikaciju usluga (sadržaja paketa), uključujući naročito podatke o mogućnosti za upućivanje poziva
službama za hitne intervencije, uslovima za pristup i korišćenje usluga (uključujući i ograničenja), minimalnom
nivou kvaliteta pružanja usluga i primenjenim merama za sprečavanje preteranog opterećenja mreže, vremenu
potrebnom za otpočinjanje korišćenja usluga, ponuđenim uslugama održavanja i podrške, kao i ograničenjima u
korišćenju terminalne opreme;
2) odredbe o postupanju sa podacima o ličnosti (naročito u vezi sa javnim telefonskim imenicima), podacima o
saobraćaju i podacima o lokaciji, tokom trajanja i nakon prestanka ugovornog odnosa;
3) podatke o cenama i tarifama, kao i načinima na koje se mogu dobiti aktuelne informacije o svim primenjenim
tarifama, troškovima održavanja, kao i načinima plaćanja i dodatnim troškovima u vezi sa ponuđenim načinima
plaćanja;
4) rok važenja ugovora, kao i uslove pod kojima se ugovor produžava, odnosno raskida, uključujući naročito uslove
korišćenja usluga u vezi sa ponuđenim promotivnim pogodnostima, naknadama u vezi sa prenosom broja,
privremenoj suspenziji i trajnom prestanku pružanja usluga, odnosno prestanku ugovornog odnosa, sa i bez
plaćanja troškova u vezi sa raskidom (naročito u pogledu terminalne opreme);
5) naknade i uslove vraćanja sredstava za slučaj nepridržavanja ugovorenog nivoa kvaliteta usluga;
6) način za podnošenje i rešavanje prigovora;
7) mere koje operator može primeniti radi održavanja bezbednosti i integriteta svojih mreža i usluga, kao i
kontrole nedozvoljenog sadržaja.
Elemente iz stava 2. ovog člana sadrži i ugovor između korisnika i operatora koji ne obezbeđuje priključak ili
pristup elektronskoj komunikacionoj mreži.
Podaci o ličnosti u javnom telefonskom imeniku
Član 120

23
Pružalac usluga javnog telefonskog imenika dužan je da bez naknade obavesti pretplatnika o nameri da njegove
lične podatke uključi u javno dostupan telefonski imenik u štampanoj ili elektronskoj formi, o svrsi imenika,
dostupnosti ličnih podataka preko usluga obaveštenja, kao i mogućnostima za pretragu ličnih podataka od strane
trećih lica preko funkcija pretrage u elektronskoj formi imenika.
Pretplatnik ima pravo da, po prijemu obaveštenja iz stava 1. ovog člana, odbije saglasnost za uključivanje ličnih
podataka u javno dostupan telefonski imenik.
Lice iz stava 1. ovog člana dužno je da pretplatniku, čiji se lični podaci nalaze u javno dostupnom telefonskom
imeniku, omogući proveru ili ispravku podataka, kao i mogućnost povlačenja date saglasnosti, odnosno brisanja
ličnih podataka iz javno dostupnog telefonskog imenika, na jednostavan način i bez naknade.
Lice iz stava 1. ovog člana dužno je da pribavi dodatni pristanak pretplatnika pre omogućavanja upotrebe podataka
iz javnog telefonskog imenika u svrhe različite od stupanja u kontakt sa pretplatnikom preko ličnog imena i
prezimena, odnosno naziva pretplatnika ili minimuma drugih njegovih identitetskih oznaka.
Odredbe st. 2. i 3. ovog člana primenjuju se na pravna lica u meri u kojoj ona nisu obavezna da njihov pretplatnički
broj bude dostupan javnosti, a odredba stava 4. ovog člana primenjuje se na pravna lica bez ograničenja.
Dostupnost podataka u javnom telefonskom imeniku
Član 121
Operator koji pruža javno dostupne telefonske usluge dužan je da:
1) sačini i vodi ažuran javni telefonski imenik sa podacima svojih pretplatnika;
2) obezbedi korisnicima svojih usluga pristup uslugama obaveštenja i javnim telefonskim imenicima.
Operator iz stava 1. ovog člana dužan je da udovolji svakom razumnom zahtevu za pristup podacima iz stava 1.
tačka 1) ovog člana, pod uslovima koji su objektivni, nediskriminatorni, u skladu sa odredbama ovog zakona i
zakona kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
Obaveza iz stava 2. ovog člana naročito se odnosi na zahteve pružalaca usluga javnih telefonskih imenika, koji
sačinjavaju sveobuhvatne javno dostupne telefonske imenike sa podacima o svim pretplatnicima javno dostupnih
telefonskih usluga u Republici Srbiji.
Agencija bliže propisuje uslove u pogledu pristupa i korišćenja podataka iz stava 2. ovog člana.
Obrada podataka o saobraćaju
Član 122
Operator javnih komunikacionih mreža ili operator javno dostupnih elektronskih komunikacionih usluga, koji
obrađuje i čuva podatke o saobraćaju pretplatnika i korisnika, dužan je da te podatke obriše ili učini
neprepoznatljivim lice na koje se ti podaci odnose, kada podaci o saobraćaju više nisu neophodni za prenos
komunikacije, sa izuzetkom:
1) podataka koji su neophodni radi izrade računa za usluge ili međupovezivanje, a koji se mogu obrađivati do
isteka zakonom predviđenog roka za reklamacije ili naplatu potraživanja;
2) podataka koje operator koristi radi oglašavanja i prodaje usluga, uz prethodni pristanak lica na koje se podaci
odnose, kao i radi pružanja usluga sa dodatom vrednošću, u meri i vremenu neophodnom za te svrhe;
3) podataka koji se zadržavaju u skladu sa odredbama ovog zakona.
Operator iz stava 1. ovog člana dužan je da, pre otpočinjanja obrade podataka o saobraćaju iz stava 1. tačka 1) ovog
člana, kao i pre pribavljanja pristanka iz stava 1. tačka 2) ovog člana, obavesti pretplatnika ili korisnika o vrstama
podataka koji će biti obrađivani, kao i trajanju obrade.
Lice koje je dalo pristanak za obradu podataka iz stava 1. tačka 2) ovog člana ima pravo opoziva datog pristanka u
bilo kom trenutku.
Obradu podataka o saobraćaju iz stava 1. ovog člana smeju da vrše samo lica koja za potrebe operatora obavljaju
poslove izdavanja računa, upravljanja mrežnim saobraćajem, odgovaranja na pitanja korisnika, otkrivanja prevara,
oglašavanja i prodaje usluga elektronskih komunikacija, kao i pružanja usluga sa dodatom vrednošću, u meri
neophodnoj za obavljanje navedenih aktivnosti.
Odredbe st. 1. i 4. ovog člana ne odnose se na mogućnost Agencije i drugih nadležnih državnih organa da ostvare
uvid u podatke o mrežnom saobraćaju koji su od značaja za odlučivanje u sporovima, naročito povodom računa za
usluge ili međupovezivanja.
Obrada podataka o lokaciji
Član 123
Operator javnih komunikacionih mreža i javno dostupnih elektronskih komunikacionih usluga može obrađivati
podatke o lokaciji korisnika, koji nisu podaci o saobraćaju, samo kada se lica na koja se ti podaci odnose učine
neprepoznatljivim ili uz njihov prethodni pristanak radi pružanja usluga sa dodatom vrednošću, u meri i vremenu
potrebnom za te svrhe.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na podatke o lokaciji koji se zadržavaju u skladu sa odredbama ovog
zakona.

24
Operator je dužan da, pre pribavljanja pristanka iz stava 1. ovog člana, korisnika i pretplatnika obavesti o vrstama
podataka o lokaciji koji će biti obrađivani, svrsi i trajanju obrade, kao i tome da li će podaci biti dostavljani trećim
licima za potrebe pružanja usluga sa dodatom vrednošću.
Lice koje je dalo pristanak za obradu podataka iz stava 1. ovog člana ima pravo opoziva datog pristanka u bilo kom
trenutku.
Operator je dužan da licu koje je dalo pristanak za obradu podataka iz stava 1. ovog člana, pruži mogućnost
privremenog odbijanja obrade podataka o lokaciji pri svakom povezivanju na mrežu ili prenosu komunikacije, na
jednostavan način i bez naknade.
Obradu podataka o lokaciji iz ovog člana smeju da vrše samo ovlašćena lica operatora, odnosno ovlašćena lica treće
strane koja pruža uslugu sa dodatom vrednošću, u meri neophodnoj za pružanje usluge sa dodatom vrednošću.
XVI BEZBEDNOST I INTEGRITET JAVNIH KOMUNIKACIONIH MREŽA I USLUGA
Član 124
Operator je dužan da, radi obezbeđivanja bezbednosti i integriteta javnih elektronskih komunikacionih mreža i
usluga, tajnosti komunikacija, kao i zaštite podataka o ličnosti, saobraćaju i lokaciji, primeni adekvatne tehničke i
organizacione mere, primerene postojećim rizicima, a posebno mere za prevenciju i minimizaciju uticaja
bezbednosnih incidenata po korisnike i međupovezane mreže, kao i mere za obezbeđivanje kontinuiteta rada
javnih komunikacionih mreža i usluga.
Ako operator pruža uslugu koristeći elektronsku komunikacionu mrežu, pripadajuća sredstva ili usluge drugog
operatora, dužan je da sarađuje sa tim operatorom u obezbeđivanju bezbednosti i integriteta javnih
komunikacionih mreža i usluga.
Kada postoji poseban rizik povrede bezbednosti i integriteta javnih komunikacionih mreža i usluga (neovlašćeni
pristup, značajan gubitak podataka, ugrožavanje tajnosti komunikacija, bezbednosti ličnih podataka i drugo),
operator je dužan da o tom riziku obavesti pretplatnike i, ako je takav rizik van opsega mera koje je operator dužan
da primeni, obavesti pretplatnike o mogućim merama zaštite i troškovima u vezi sa primenom tih mera.
Član 125
Operator je dužan da obavesti Agenciju o svakoj povredi bezbednosti i integriteta javnih komunikacionih mreža i
usluga, koja je značajno uticala na njihov rad, a naročito o povredama koje su imale za posledicu narušavanje
zaštite podataka o ličnosti ili narušavanje privatnosti pretplatnika ili korisnika.
Agencija je ovlašćena da obavesti javnost o povredi bezbednosti i integriteta iz stava 1. ovog člana, ili traži od
operatora da to sam uradi, kada proceni da je objavljivanje takve informacije u javnom interesu.
XVII TAJNOST ELEKTRONSKIH KOMUNIKACIJA, ZAKONITO PRESRETANJE I ZADRŽAVANJE PODATAKA
Tajnost elektronskih komunikacija
Član 126
Presretanje elektronskih komunikacija kojim se otkriva sadržaj komunikacije nije dopušteno bez pristanka
korisnika, osim na određeno vreme i na osnovu odluke suda, ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka
ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom.
Odredba iz stava 1. ovog člana ne sprečava snimanje komunikacija i sa njima povezanih podataka o saobraćaju,
koje se obavlja radi dokazivanja komercijalnih transakcija ili drugih poslovnih odnosa, u kojima su obe strane
svesne ili bi morale biti svesne ili su izričito upozorene na to da obavljena komunikacija može da bude snimljena.
Korišćenje elektronskih komunikacionih mreža i usluga radi čuvanja ili pristupanja podacima pohranjenim u
terminalnoj opremi pretplatnika ili korisnika, dozvoljeno je pod uslovom da je pretplatniku ili korisniku dato jasno
i potpuno obaveštenje o svrsi prikupljanja i obrade podataka, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita
podataka o ličnosti, kao i da mu je pružena prilika da takvu obradu odbije.
Odredba stava 3. ovog člana ne sprečava tehničko čuvanje ili pristup podacima u svrhu obezbeđivanja
komunikacije u okviru elektronskih komunikacionih mreža ili pružanja usluga koje je pretplatnik ili korisnik
izričito zatražio.
Zakonito presretanje elektronskih komunikacija
Član 127
Operator je dužan da omogući zakonito presretanje elektronskih komunikacija iz člana 126. stav 1. ovog zakona.
Nadležni državni organ koji sprovodi poslove zakonitog presretanja dužan je da vodi evidenciju o presretnutim
elektronskim komunikacijama, koja naročito sadrži određenje akta koji predstavlja pravni osnov za vršenje
presretanja, datum i vreme vršenja presretanja, kao i da ovu evidenciju čuva kao tajnu, u skladu sa zakonom kojim
se uređuje tajnost podataka.
Kada nadležni državni organ koji sprovodi poslove zakonitog presretanja nije u mogućnosti da izvrši zakonito
presretanje elektronskih komunikacija bez pristupa prostorijama, elektronskoj komunikacionoj mreži,

25
pripadajućim sredstvima ili elektronskoj komunikacionoj opremi operatora, operator iz stava 1. ovog člana dužan
je da o primljenim zahtevima za presretanje elektronskih komunikacija vodi evidenciju, koja naročito sadrži
identifikaciju ovlašćenog lica koje je vršilo presretanje, određenje akta koji predstavlja pravni osnov za vršenje
presretanja, datum i vreme vršenja presretanja, kao i da ovu evidenciju čuva kao tajnu, u skladu sa zakonom kojim
se uređuje tajnost podataka.
Operator je dužan da, radi ostvarivanja obaveze iz stava 1. ovog člana, o svom trošku obezbedi neophodne tehničke
i organizacione uslove (uređaje i programsku podršku), kao i da dokaze o tome dostavi Agenciji, u skladu sa
odredbama ovog zakona.
Ministarstvo, po pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, ministarstva nadležnog za
unutrašnje poslove, ministarstva nadležnog za poslove odbrane, Bezbednosno-informativne agencije i organa
nadležnog za zaštitu podataka o ličnosti, bliže propisuje zahteve za uređaje i programsku podršku iz stava 4. ovog
člana kao i tehničke zahteve za ispunjenje obaveze zadržavanja podataka iz čl. 128. i 129. ovog zakona.
Obaveza zadržavanja podataka
Član 128
Operator je dužan da zadrži podatke o elektronskim komunikacijama iz člana 129. stav 1. ovog zakona (u daljem
tekstu: zadržani podaci).
Pristup zadržanim podacima nije dopušten bez pristanka korisnika, osim na određeno vreme i na osnovu odluke
suda, ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način
predviđen zakonom.
Operator obavezu zadržavanja podataka iz stava 1. ovog člana ispunjava u skladu sa relevantnim međunarodnim
tehničkim standardima, odnosno preporukama, koje se odnose na zadržane podatke.
Operator iz stava 1. ovog člana je dužan da zadrži podatke u izvornom obliku ili kao podatke obrađene tokom
obavljanja delatnosti elektronskih komunikacija koji moraju biti istog kvaliteta i nivoa zaštite kao i podaci u
izvornom obliku.
Operator iz stava 1. ovog člana nije dužan da zadrži podatke koje nije proizveo niti obradio.
Operator iz stava 1. ovog člana dužan je da zadržane podatke čuva 12 meseci od dana obavljene komunikacije.
Operator je dužan da zadržava podatke tako da im se bez odlaganja može pristupiti, odnosno da se bez odlaganja
mogu dostaviti na osnovu odluke suda, za potrebe iz stava 2. ovog člana.
Nadležni državni organ koji ostvaruje pristup, odnosno kome se dostavljaju zadržani podaci, dužan je da vodi
evidenciju o pristupu, odnosno dostavljanju zadržanih podataka, koja naročito sadrži: određenje sudskog akta koji
predstavlja pravni osnov za pristup, odnosno dostavljanje zadržanih podataka, datum i vreme pristupanja,
odnosno dostavljanja zadržanih podataka, kao i da ovu evidenciju čuva kao tajnu, u skladu sa zakonom kojim se
uređuje tajnost podataka.
Kada nadležni državni organ nije u mogućnosti da ostvari pristup zadržanim podacima bez pristupa prostorijama,
elektronskoj komunikacionoj mreži, pripadajućim sredstvima ili elektronskoj komunikacionoj opremi operatora,
operator iz stava 1. ovog člana dužan je da o primljenim zahtevima za pristup, odnosno dostavljanje zadržanih
podataka, vodi evidenciju, koja naročito sadrži identifikaciju ovlašćenog lica koje je pristupilo zadržanim
podacima, odnosno kome su dostavljeni zadržani podaci, određenje sudske odluke koja predstavlja pravni osnov
za pristup, odnosno dostavljanje zadržanih podataka, datum i vreme pristupanja, odnosno dostavljanja zadržanih
podataka, kao i da ovu evidenciju čuva kao tajnu, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tajnost podataka.
Vrste zadržanih podataka
Član 129*
Obaveza operatora iz člana 128. stav 1. ovog zakona odnosi se na podatke potrebne za:
1) praćenje i utvrđivanje izvora komunikacije;
2) utvrđivanje odredišta komunikacije;
3) utvrđivanje početka, trajanja i završetka komunikacije;
4) utvrđivanje vrste komunikacije;
5) identifikaciju terminalne opreme korisnika;
6) utvrđivanje lokacije mobilne terminalne opreme korisnika.
Obaveza zadržavanja podataka iz stava 1. ovog člana obuhvata i podatke o uspostavljenim pozivima koji nisu
odgovoreni, ali ne obuhvata podatke o pozivima čije uspostavljanje nije uspelo.
Zabranjeno je zadržavanje podataka koji otkrivaju sadržaj komunikacije.
XIX KAZNENE ODREDBE
Član 137
Novčanom kaznom od 1.000.000 do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice, ako:
1) projektuje, gradi ili postavlja, koristi i održava elektronske komunikacione mreže i pripadajuća sredstva
suprotno članu 42. ovog zakona;

26
2) postupa suprotno odredbama člana 126. ovog zakona u pogledu zaštite tajnosti elektronskih komunikacija;
3) ne postupi u skladu sa odredbama ovog zakona u vezi sa zakonitim presretanjem elektronskih komunikacija
(član 127);
4) ne postupi u skladu sa odredbama ovog zakona u vezi sa zadržavanjem podataka (čl. 128-130a);
4a) ne prijavi Agenciji ugovor o međupovezivanju na međunarodnom nivou (član 53. stav 5);
5) ne omogući ili omete vršenje inspekcijskog nadzora (čl. 134. i 135).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 100.000 do
150.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik, odnosno fizičko lice novčanom kaznom od 100.000 do
150.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana može se izreći novčana kazna u srazmeri sa visinom učinjene štete, neizvršene
obaveze, vrednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja, a najviše do dvadesetostrukog iznosa tih
vrednosti.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana pravnom licu, odnosno preduzetniku, može se izreći zaštitna mera zabrane
vršenja određene delatnosti u trajanju do tri godine, a odgovornom licu u pravnom licu zaštitna mera zabrane
vršenja određenih poslova u trajanju do jedne godine.
Član 138
Novčanom kaznom od 500.000 do 2.000.000 kazniće se za prekršaj pravno lice, ako:
1) ne obavlja delatnost elektronskih komunikacija u skladu sa odgovarajućim opštim uslovima propisanim od
strane Agencije (član 37);
2) ne obavesti Agenciju o otpočinjanju, promeni ili okončanju delatnosti (član 38. stav 1);
3) ne obavlja delatnost elektronskih komunikacija preko povezanog pravnog lica ili preko ogranka (član 40);
4) ne obavlja delatnost u skladu sa donetim tehničkim propisima iz člana 44. ovog zakona;
5) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije kojim se utvrđuje zajedničko korišćenje (član 51. stav 3);
6) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije kojim se utvrđuje međupovezivanje, odnosno pristup (član 53. stav
6);
7) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije kojim se utvrđuje obaveza međupovezivanja elektronske
komunikacione mreže za posebne namene i javne komunikacione mreže (član 54);
8) ne pruža usluge univerzalnog servisa u skladu sa propisanim obavezama (član 56. stav 1);
9) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije o obezbeđivanju dostupnosti usluga univerzalnog servisa (član 56.
stav 5);
10) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije o određivanju operatora sa ZTS (član 62. stav 2) i propisanim
obavezama (čl. 63-71);
11) koristi numeraciju suprotno odredbama ovog zakona, odnosno suprotno izdatoj dozvoli za korišćenje
numeracije (član 74);
12) ustupi na korišćenje dodeljenu numeraciju, odnosno prenese pravo na korišćenje dodeljene numeracije bez
prethodne saglasnosti Agencije (član 76. st. 1. i 3);
13) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije o oduzimanju dodeljene numeracije (član 77);
14) ne postupi u skladu sa odredbama člana 79. ovog zakona u vezi sa prenosivošću broja;
15) ne omogući besplatno upućivanje poziva službama za hitne intervencije ili propusti da centru za opsluživanje
poziva službama za hitne intervencije prosledi podatke o identitetu pozivaoca i lokaciji sa koje je poziv upućen
(član 80);
16) koristi radio-frekvencije suprotno odredbama ovog zakona (član 85), odnosno suprotno izdatoj pojedinačnoj
dozvoli (čl. 86. i 89), privremenoj dozvoli (član 94) ili utvrđenim uslovima za korišćenje radio-frekvencija po
režimu opšteg ovlašćenja (član 96. stav 3);
17) prenese pravo na korišćenje radio-frekvencija suprotno odredbi člana 93. stav 3. ovog zakona;
18) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije o oduzimanju dodeljenih radio-frekvencija (član 95);
19) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije o obavezi prenosa (član 101);
20) ne zaključi ugovor sa korisnikom ili propusti da ugovorom reguliše propisane obavezne elemente (član 105);
21) ne pruža obaveštenja o ponuđenim uslugama u skladu sa odredbama člana 106. ovog zakona;
22) propusti da pretplatnicima najavi nameru jednostrane izmene uslova ugovora u skladu sa odredbama člana
107. ovog zakona;
23) ne pruža usluge sa dodatnom vrednošću u skladu sa odredbama člana 108. ovog zakona;
24) ne obezbedi minimalni propisani kvalitet određenih usluga (član 109);
25) ne odgovori na prigovor pretplatnika u propisanom roku, obustavi pružanje usluge ili isključi terminalnu
opremu pretplatnika suprotno odredbama člana 113. ovog zakona;
26) postupa suprotno odredbama ovog zakona u vezi sa slanjem elektronskih poruka radi neposrednog
oglašavanja (član 118);
27) ne postupi u skladu sa odredbama ovog zakona u vezi sa podacima o ličnosti u javnim telefonskim imenicima
(član 120);
28) ne postupi sa podacima o saobraćaju u skladu sa odredbama člana 122. ovog zakona;

27
29) ne postupi sa podacima o lokaciji u skladu sa odredbama člana 123. ovog zakona;
30) ne preduzme mere u vezi sa obezbeđivanjem bezbednosti, integriteta i kontinuiteta rada javnih
komunikacionih mreža i usluga (član 124. st. 1. i 2);
31) ne upozori pretplatnike na posebne rizike povrede bezbednosti i integriteta javnih komunikacionih mreža i
usluga (član 124. stav 3);
32) ne obavesti Agenciju o značajnim povredama bezbednosti i integriteta javnih komunikacionih mreža i usluga
iz člana 125. ovog zakona;
33) ne dostavi Agenciji podatke i informacije potrebne za proveru postupanja u skladu sa propisanim obavezama,
odnosno ako se ne izjasni o utvrđenim nepravilnostima u propisanom roku (član 131);
34) ne postupi u skladu sa rešenjem inspektora iz člana 135. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 50.000 do
150.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik, odnosno fizičko lice novčanom kaznom od 50.000 do
150.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. tačka 10) ovog člana može se izreći novčana kazna u iznosu najviše do 10% prihoda koji su
pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu ili preduzetnik ostvarili u obračunskoj godini koja je prethodila godini
kada je prekršaj učinjen, dok se za ostale prekršaje iz stava 1. ovog člana može izreći novčana kazna u srazmeri sa
visinom učinjene štete, neizvršene obaveze, vrednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja, a najviše do
dvadesetostrukog iznosa tih vrednosti.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana pravnom licu, odnosno preduzetniku, može se izreći zaštitna mera zabrane
vršenja određene delatnosti u trajanju do tri godine, a odgovornom licu u pravnom licu zaštitna mera zabrane
vršenja određenih poslova u trajanju do jedne godine.
Član 139
Novčanom kaznom od 250.000 do 500.000 kazniće se za prekršaj pravno lice, ako:
1) ne dostavi Agenciji podatke i informacije neophodne radi obavljanja poslova iz njene nadležnosti (član 41);
2) ne izgradi kanalizacionu i prateću infrastrukturu potrebnu za postavljanje elektronskih komunikacionih mreža,
pripadajućih sredstava i elektronske komunikacione opreme do prostorija korisnika (član 43. stav 1);
3) narušava zaštitni pojas ili obavlja radove u blizini elektronskih komunikacionih mreža i pripadajućih sredstava
na način koji ugrožava funkcionisanje elektronskih komunikacija (član 45);
4) narušava zaštitnu zonu duž trase radio-koridora (član 46);
5) ne postupi u skladu sa propisanim zahtevima za obezbeđivanje elektromagnetske kompatibilnosti (član 47);
6) njegova elektronska komunikaciona mreža, pripadajuća sredstva ili elektronska komunikaciona oprema
prekoračuje propisani nivo elektromagnetskog polja (član 48);
7) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije o finansiranju univerzalnog servisa (član 58. stav 2);
8) ne postupi u skladu sa rešenjem Agencije o obezbeđivanju pristupa aplikativnim programskim interfejsima i
elektronskim programskim vodičima (član 102);
9) ne postupi u skladu sa odredbama člana 103. ovog zakona u vezi sa uslovnim pristupom;
10) ne osigura jednaku dostupnost svojih usluga osobama sa invaliditetom, odnosno ne postupi u skladu sa
odgovarajućim rešenjem Agencije (član 110);
11) ne vodi javni telefonski imenik ili ne omogućava pristup podacima u javnom telefonskom imeniku iz člana 121.
ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 50.000 do
100.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik, odnosno fizičko lice novčanom kaznom od 50.000 do
100.000 dinara.
Član 140
Novčanom kaznom od 100.000 do 250.000 kazniće se za prekršaj pravno lice, ako:
1) ne objavi podatke o ponudi usluga univerzalnog servisa (član 56. stav 3);
2) ne dostavi Agenciji izveštaj o pružanju usluga univerzalnog servisa (član 57. stav 1);
3) propusti da obavesti Agenciju o promeni podataka (član 74. stav 3. i član 91. stav 3);
4) ne izda račun sa detaljnom specifikacijom u skladu sa odredbama člana 112. ovog zakona;
5) ne obezbedi pretplatniku mogućnosti za kontrolu troškova iz člana 114. ovog zakona;
6) ne pruža usluge identifikacije poziva u skladu sa odredbama člana 115. ovog zakona;
7) ne preduzme mere u vezi sa otkrivanjem i sprečavanjem zlonamernih ili uznemiravajućih poziva (član 116);
8) ne obezbedi pretplatniku mogućnost za zaustavljanje automatskog preusmeravanja poziva (član 117);
9) ne obezbedi pretplatniku mogućnost za filtriranje nezatraženih i škodljivih elektronskih poruka (član 119. stav
1);
10) ne preduzme mere u vezi sa otkrivanjem i sprečavanjem slanja nezatraženih i škodljivih poruka (član 119. st.
2-4).

28
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 25.000 do
50.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik, odnosno fizičko lice novčanom kaznom od 25.000 do
50.000 dinara.

KONVENCIJA O CYBER KRIMINALU


Član 1.
Definicije
U svrhu ove konvencije:
a) „računarski sistem” označava svaki uređaj ili grupu međusobno povezanih ili zavisnih uređaja, od kojih jedan
ili više njih, na osnovu programa, vrši automatsku obradu podataka;
b) „računarski podatak” označava svako predstavljanje činjenica, informacija ili koncepata u obliku koji je
podesan za njihovu obradu u računarskom sistemu, uključujući i odgovarajući program na osnovu koga računarski
sistem obavlja svoju funkciju;
v) „davalac usluge” označava:
i. svaki javni ili privatni subjekt koji korisnicima svoje usluge pruža mogućnost komuniciranja preko računarskog
sistema, i
ii. svaki drugi subjekt koji obrađuje ili čuva računarske podatke u ime takve komunikacione usluge ili korisnika
takve usluge.
g) „podatak o saobraćaju” označava svaki računarski podatak koji se odnosi na komunikaciju preko računarskog
sistema, proizvedenu od računarskog sistema koji je deo lanca komunikacije, a u kojoj su sadržani podaci o
poreklu, odredištu, putanji, vremenu, datumu, veličini, trajanju ili vrsti predmetne usluge.
Odeljak 1.
Dela protiv poverljivosti, celovitosti i dostupnosti računarskih podataka i sistema
Član 2.
Nezakonit pristup
Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo protivpravno pristupanje računarskom sistemu kao celini ili nekom njegovom delu,
kada je učinjeno sa namerom. Strana ugovornica može da uslovi da je delo učinjeno kršenjem mera bezbednosti
sa namerom pribavljanja računarskih podataka ili sa nekom drugom nečasnom namerom, ili u vezi sa računarskim
sistemom koji je povezan sa drugim računarskim sistemom.
Član 3.
Nezakonito presretanje
Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo protivpravno presretanje prenosa računarskih podataka koji nisu javne prirode, ka
računarskom sistemu, od njega ili unutar samog sistema, uključujući i elektromagnetna emitovanja iz računarskog
sistema kojim se prenose takvi podaci, kada je učinjeno sa namerom i uz pomoć tehničkih uređaja. Strana
ugovornica može da uslovi da je delo učinjeno sa nečasnom namerom ili u vezi sa računarskim sistemom koji je
povezan sa drugim računarskim sistemom.
Član 4.
Ometanje podataka
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo protivpravno oštećenje, brisanje, pogoršanje, menjanje ili prikrivanje računarskih
podataka, kada je učinjeno sa namerom.
2. Strana ugovornica može da zadrži pravo da uslovi da dela iz stava 1. ovog člana moraju da imaju teške posledice.
Član 5.
Ometanje sistema
Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo protivpravno ozbiljno ometanje rada računarskog sistema unošenjem, prenošenjem,
oštećenjem, brisanjem, pogoršanjem, menjanjem ili prikrivanjem računarskih podataka, kada je učinjeno sa
namerom.

29
Član 6.
Zloupotreba uređaja
Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo, kada je učinjeno sa namerom i protivpravno:
a) proizvodnja, prodaja, nabavljanje radi upotrebe, uvoz, distribucija i drugi oblici stavljanja na raspolaganje:
i. uređaja, uključujući i računarski program, napravljenog ili prilagođenog prvenstveno u svrhu izvršenja nekog
od dela propisanih u skladu sa navedenim čl. 2. do 5;
ii. računarske lozinke, pristupne šifre ili sličnog podatka pomoću kojeg može da se pristupi računarskom sistemu
kao celini ili nekom njegovom delu,
sa namerom da se koristi u svrhu izvršenja nekog od dela propisanih u čl. 2. do 5; i
b) posedovanje neke od stvari navedenih u gornjim stavovima a) i. ili ii, sa namerom da se koristi u svrhu izvršenja
nekog od dela propisanih u čl. 2. do 5. Strana ugovornica može zakonom da propiše da mora da se poseduje
određeni broj takvih stvari da bi postojala krivična odgovornost.
Ovaj član neće se tumačiti tako da uspostavlja krivičnu odgovornost kada proizvodnja, prodaja, nabavljanje radi
upotrebe, uvoz, distribucija i drugi oblici stavljanja na raspolaganje ili posedovanje, navedenih u stavu 1. ovog
člana, ne služe u svrhu izvršenja dela propisanih u skladu sa čl. 2. do 5. ove konvencije, kao, na primer, kada služe
za ovlašćeno testiranje ili zaštitu računarskog sistema.
Svaka Strana ugovornica može da zadrži pravo da ne primeni stav 1. ovog člana, pod uslovom da se rezerva ne
odnosi na prodaju, distribuciju i druge oblike stavljanja na raspolaganje stvari navedenih u stavu 1. a) ii ovog člana.
Odeljak 2.
Dela u vezi sa računarima
Član 7.
Falsifikovanje u vezi sa računarima
Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu, propisalo unošenje, menjanje, brisanje ili prikrivanje računarskih podataka koje za posledicu ima
neverodostojnost podataka, s ciljem da se oni smatraju verodostojnim i da se sa njima u pravnom saobraćaju
postupa kao da su verodostojni, bez obzira da li su ti podaci direktno čitljivi i razumljivi, kada je učinjeno sa
namerom i protivpravno. Strana ugovornica može da uslovi postojanje krivične odgovornosti postojanjem namere
za obmanu ili slične nečasne namere.
Član 8.
Prevara u vezi sa računarima
Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo nanošenje imovinske štete drugom licu, kada je učinjeno sa namerom i protivpravno:
a) svako unošenje, menjanje, brisanje ili prikrivanje računarskih podataka;
b) svako ometanje rada računarskog sistema,
sa prevarnom ili nečasnom namerom da se neovlašćeno pribavi protivpravna imovinska korist za sebe ili drugoga.
Odeljak 3.
Dela u vezi sa sadržajem
Član 9.
Dela u vezi sa dečijom pornografijom
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisale sledeće radnje, kada su učinjene sa namerom i protivpravno:
a) proizvodnja dečije pornografije, u svrhu njene distribucije preko računarskog sistema;
b) nuđenje ili činjenje dostupnim dečije pornografije preko računarskog sistema;
v) distribucija ili prenošenje dečije pornografije preko računarskog sistema;
g) nabavljanje dečije pornografije preko računarskog sistema, za sebe ili za drugo lice;
d) posedovanje dečije pornografije u računarskom sistemu ili na medijumima za čuvanje računarskih podataka.
2. U smislu stava 1. ovog člana izraz „dečija pornografija” obuhvata pornografski materijal koji vizuelno prikazuje:
a) maloletnika koji učestvuje u eksplicitno seksualnoj radnji;
b) lice koje izgleda kao maloletnik, koje učestvuje u eksplicitno seksualnoj radnji;
v) realistične slike, koje predstavljaju maloletnika koji učestvuje u eksplicitno seksualnoj radnji.
3. U smislu stava 2. ovog člana, izraz „maloletnik” obuhvata sva lica mlađa od 18 godina. Strana ugovornica može
da postavi nižu starosnu granicu, koja nije manja od 16 godina.

30
4. Svaka Strana ugovornica može da zadrži pravo da ne primenjuje, u celini ili delimično, stav 1. tačka g) i d) i stav
2. tačka b) i v).
Odeljak 4.
Dela u vezi sa kršenjem autorskih i srodnih prava
Član 10.
Dela u vezi sa kršenjem autorskih i srodnih prava
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo kršenje autorskih prava, definisanih u zakonima te strane ugovornice, u skladu sa
obavezama koje je preuzela po Pariskom ugovoru od 24. jula 1971. godine, kojim se revidira Bernska konvencija
za zaštitu književnih i umetničkih dela, Sporazumu o komercijalnim aspektima prava na intelektualnu svojinu i
WIPO Ugovoru o autorskom pravu, izuzimajući sva moralna prava sadržana u tim konvencijama, kada su ta dela
učinjena dobrovoljno, u obimu koji im daje komercijalni karakter i preko računarskog sistema.
2. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo kršenje srodnih prava definisanih u zakonima te strane ugovornice koji se odnose na
obaveze koje je ona preuzela po Međunarodnoj konvenciji o zaštiti izvođača, proizvođača fonograma i ustanova za
radio-difuziju (Rimska konvencija), Sporazumu o komercijalnim aspektima prava na intelektualnu svojinu i WIPO
Ugovoru o interpretacijama i fonogramima, izuzimajući sva moralna prava sadržana u tim konvencijama, kada su
ta dela učinjena dobrovoljno, u obimu koji ih kvalifikuje da imaju komercijalni karakter i preko računarskog
sistema.
3. Strana ugovornica može da zadrži pravo da pod određenim okolnostima ne zahteva krivičnu odgovornost iz st.
1. i 2. ovog člana, pod uslovom da na raspolaganju stoje druge vrste delotvornih pravnih sredstava i da ta rezerva
ne osporava međunarodne obaveze te strane ugovornice, definisane u međunarodnim instrumentima navedenim
u st. 1. i 2. ovog člana.
Odeljak 5.
Drugi oblici odgovornosti i sankcije
Član 11.
Pokušaj, pomaganje ili podstrekavanje
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisalo namerno pomaganje ili podstrekavanje na izvršenje nekog od dela propisanih u skladu
sa čl. 2. do 10. ove konvencije, sa namerom da ta dela budu učinjena.
2. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se kao krivično delo u
domaćem pravu propisao pokušaj izvršenja nekog od dela propisanih u skladu sa čl. 3. do 5, 7, 8. i 9. stav 1. tač. a)
i v) ove konvenvcije, kada je učinjen sa namerom.
3. Svaka Strana ugovornica može da zadrži pravo da ne primenjuje, u celini ili delimično, stav 2. ovog člana.
Član 12.
Odgovornost pravnog lica
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se obezbedilo da se
pravna lica smatraju odgovornim za krivična dela propisana u skladu sa ovom konvencijom, a koja je u njihovu
korist izvršilo bilo koje fizičko lice, delujući kao pojedinac ili kao član organa pravnog lica, ako ima rukovodeću
ulogu u pravnom licu, na osnovu:
a) ovlašćenja da zastupa pravno lice;
b) ovlašćenja da donosi odluke u ime pravnog lica;
v) ovlašćenja da vrši kontrolu unutar pravnog lica.
2. Osim slučajeva koji su predviđeni u stavu 1. ovog člana, svaka Strana ugovornica treba da preduzme mere
neophodne da bi se obezbedilo da se pravno lice smatra odgovornim kada je nepostojanje nadzora ili kontrole od
strane fizičkog lica, navedenog u stavu 1. ovog člana, omogućilo izvršenje krivičnog dela, propisanog u skladu sa
ovom konvencijom, koje je izvršilo fizičko lice u korist tog pravnog lica, na osnovu ovlašćenja pravnog lica.
3. U zavisnosti od pravnih načela Strane ugovornice, odgovornost pravnog lica može biti krivična, građanska ili
administrativna.
4. Ta odgovornost ne isključuje krivičnu odgovornost fizičkih lica koja su izvršila delo.
Član 13.
Sankcije i mere

31
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se obezbedilo da krivična
dela propisana u skladu sa čl. 2. do 11. podležu delotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama, koje
uključuju i lišavanje slobode.
2. Svaka Strana ugovornica treba da obezbedi da pravna lica koja su odgovorna na osnovu člana 12. podležu
delotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim krivičnim ili nekrivičnim sankcijama ili merama, uključujući i
novčane kazne.
Deo 2. - Procesno pravo
Odeljak 1. - Zajedničke odredbe
Član 14.
Oblast primene procesnih odredbi
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi propisala ovlašćenja i
postupke predviđene u ovom odeljku, u svrhu određenih krivičnih istraga ili postupaka.
2. Izuzev ako članom 21. nije drukčije predviđeno, svaka Strana ugovornica ovlašćenja i postupke navedene u
stavu 1. ovog člana primenjuje na:
a) krivična dela propisana u skladu sa čl. 2. do11. ove konvencije;
b) ostala krivična dela izvršena preko računarskog sistema, i
v) prikupljanje dokaza za krivična dela u elektronskom obliku.
3. a) Svaka Strana ugovornica može da zadrži pravo da mere navedene u članu 20. primeni samo na ona dela
ili vrste dela, koje navede u rezervi, pod uslovom da obim takvih dela ili vrste dela nije uži od obima dela za koje
se primenjuju mere navedene u članu 21. Svaka Strana ugovornica treba da nastoji da takvu rezervu svede na što
manji obim, kako bi mere navedene u članu 20. mogle da se primenjuju što šire.
b) U slučaju da Strana ugovornica, zbog ograničenja svog pozitivnopravnog zakonodavstva u vreme usvajanja ove
konvencije, ne može da mere navedene u čl. 20. i 21. primeni na komunikacije koje se prenose unutar računarskog
sistema davaoca usluga, koji:
i. obavlja usluge za račun zatvorene grupe korisnika, i
ii. ne koristi javne komunikacione mreže i nije povezan sa drugim računarskim sistemom, bilo javnim ili
privatnim,
onda ta strana ugovornica može da zadrži pravo da ne primenjuje te mere na ovakve komunikacije. Svaka Strana
ugovornica treba da razmotri da takvu rezervu svede na što manji obim, kako bi mere navedene u članovima 20. i
21. mogle da se primenjuju što šire.
Član 15.
Uslovi i ograničenja
1. Svaka Strana ugovornica treba da obezbedi da uspostavljanje, sprovođenje i primena ovlašćenja i postupaka
navedenih u ovom odeljku, podleže uslovima i ograničenjima predviđenim domaćim pravom, koje mora da
omogući odgovarajuću zaštitu ljudskih prava i sloboda, uključujući i prava koja proizilaze iz obaveza koje je Strana
ugovornica preuzela na osnovu Konvencije Saveta Evrope o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950.
godine, Međunarodnog pakta Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine i ostalih važećih
međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, i koje će da sadrži načelo proporcionalnosti.
2. Ti uslovi i ograničenja mogu, u zavisnosti od vrste ovlašćenja ili postupaka o kojima se radi, između ostalog, da
obuhvate sudsku ili drugu vrstu nezavisne kontrole, na osnovu kojih se opravdava primena i ograničenje obima i
trajanja tih ovlašćenja ili postupaka.
3. U meri u kojoj je to u skladu sa javnim interesom, a naročito sa pravilnom primenom prava, svaka Strana
ugovornica treba da razmotri posledice ovlašćenja i postupaka iz ovog odeljka na prava, odgovornosti i opravdane
interese trećih strana.
Odeljak 2. - Hitna zaštita sačuvanih računarskih podataka
Član 16.
Hitna zaštita sačuvanih računarskih podataka
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi svoje nadležne organe
ovlastila da mogu da narede ili na sličan način postignu hitnu zaštitu određenih računarskih podataka, uključujući
tu i podatke o saobraćaju koji su sačuvani preko računarskog sistema, a posebno u slučaju kada ima osnova da se
veruje da su računarski podaci naročito podložni gubitku ili izmeni.
2. Kada Strana ugovornica primeni mere iz stava 1. ovog člana tako što naredi nekom licu da zaštiti određene
sačuvane računarske podatke koje to lice poseduje ili kontroliše, Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i
druge mere neophodne da se to lice obaveže da štiti i sačuva celovitost tih računarskih podataka za neophodan

32
vremenski period, a najviše do 90 dana, kako bi se nadležnim organima omogućilo da zahtevaju njihovo
razotkrivanje. Strana ugovornica može da propiše da navedena naredba može da se ponavlja.
3. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi obavezala lice koje čuva
ili drugo lice koje štiti računarske podatke, da zadrži u tajnosti pokretanje tih postupaka u trajanju predviđenim
domaćim pravom.
4. Na ovlašćenja i postupke navedene u ovom članu primenjuju se odredbe čl. 14. i 15.
Član 17.
Hitna zaštita i delimično otkrivanje podataka o saobraćaju
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji, u vezi sa podacima o saobraćaju koji treba da se zaštite na osnovu
člana 16, zakonodavne i druge mere, neophodne da bi se obezbedilo da:
a) ta hitna zaštita podataka o saobraćaju bude moguća bez obzira da li je u prenosu poruke učestvovao jedan ili
više davalaca usluga, i
b) nadležni organi strane ugovornice ili lica koje ti organi imenuju, mogu hitno da otkriju količinu podataka o
saobraćaju, koja je dovoljna za identifikaciju davaoca usluga i putanje kojim je saobraćaj izvršen.
2. Na ovlašćenja i postupke navedene u ovom članu, primenjuju se odredbe čl. 14. i 15.
Odeljak 3. – Izdavanje naredbe
Član 18.
Izdavanje naredbe
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi svoje nadležne organe
ovlastila da mogu da narede:
a) licu na svojoj teritoriji, da preda određene računarske podatke koje poseduje ili kontroliše, a koji su sačuvani u
računarskom sistemu ili na medijumu za čuvanje računarskih podataka; i
b) davaocu usluga koji svoje usluge pruža na teritoriji strane ugovornice, da preda podatke o pretplatniku koji se
odnose na usluge koje taj davalac usluga poseduje ili kontroliše.
2. Na ovlašćenja i postupke navedene u ovom članu primenjuju se odredbe čl. 14. i 15.
3. U smislu ovog člana, izraz „podaci o pretplatniku” označava svaki podatak sadržan u obliku računarskog
podatka ili u bilo kom drugom obliku, koje poseduje davalac usluga i koji se odnose na pretplatnika tih usluga,
osim podataka o saobraćaju ili podataka iz sadržaja koji se prenosi, na osnovu kojih može da se ustanovi:
a) vrsta korišćene komunikacijske usluge, tehnički detalji i vremenski period korišćenja usluge;
b) identitet pretplatnika, poštanska adresa ili geografsko odredište, broj telefona i ostali brojevi pristupa, podaci
o računima i plaćanjima, dostupni na osnovu ugovora ili sporazuma o korišćenju usluge;
v) svaka druga informacija o mestu postavljanja komunikacione opreme, dostupne na osnovu ugovora ili
sporazuma o korišćenju usluge.
Odeljak 4. - Pretraživanje i zaplena sačuvanih računarskih podataka
Član 19.
Pretraživanje i zaplena sačuvanih računarskih podataka
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi svoje nadležne organe
ovlastila, da na svojoj teritoriji pretraže ili na sličan način pristupe:
a) računarskom sistemu ili njegovom delu i u njemu sačuvanim računarskim podacima; i
b) medijumu za čuvanje računarskih podataka na kome računarski podaci mogu da se sačuvaju.
2. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi ovlastila da kada njeni
nadležni organi pretražuju ili na sličan način pristupaju određenom računarskom sistemu ili njegovom delu, u
skladu sa stavom 1a) ovog člana i imaju osnove da veruju da su podaci koje traže sačuvani u drugom računarskom
sistemu ili njegovom delu na svojoj teritoriji, pri čemu tim podacima može zakonito da se pristupi ili su dostupni
preko početnog računarskog sistema, ti nadležni organi mogu odmah da prošire svoju pretragu ili da na drugi
sličan način pristupe drugom računarskom sistemom.
3. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi svoje nadležne organe
ovlastila da zaplene ili na sličan način obezbede računarske podatke kojima je pristupljeno u skladu sa st. 1. ili 2.
ovog člana. Te mere uključuju ovlašćenja da:
a) zaplene ili na sličan način obezbede računarski sistem ili njegov deo ili medijum za čuvanje računarskih
podataka;
b) naprave i zadrže kopije tih računarskih podataka;
v) održe celovitost bitnih sačuvanih računarskih podataka; i
g) učine računarske podatke nedostupnim ili ih uklone iz računarskog sistema kojem je pristupljeno.
4. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi svoje nadležne organe
ovlastila da narede svakom licu koje poznaje način rada računarskog sistema ili mere primenjene za zaštitu

33
računarskih podataka na tom sistemu, da pruži, u razumnoj meri, neophodne podatke kako bi se omogućilo
preduzimanje mera navedenih u st. 1. i 2. ovog člana.
5. Na ovlašćenja i postupke navedene u ovom članu primenjuju se odredbe čl. 14. i 15.
Odeljak 5. - Prikupljanje računarskih podataka u realnom vremenu
Član 20.
Prikupljanje podataka o saobraćaju u realnom vremenu
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi svoje nadležne organe
ovlastila:
a) da na svojoj teritoriji, primenjujući tehnička sredstva, prikupljaju ili snimaju, i
b) da obavežu davaoca usluga, da u okviru njegovih postojećih tehničkih mogućnosti:
i. na svojoj teritoriji, primenjujući tehnička sredstva, prikupljaju ili snimaju, ili
ii. sarađuju i pomažu nadležnim organima u prikupljanju ili snimanju,
u realnom vremenu, podataka o saobraćaju određenih komunikacija na njenoj teritoriji, prenetih preko
računarskog sistema.
2. Kada Strana ugovornica, zbog načela domaćeg pravnog sistema, ne može da usvoji mere navedene u stavu 1a)
ovog člana, može umesto toga da usvoji zakonodavne i druge mere neophodne da bi obezbedila prikupljanje ili
snimanje, u realnom vremenu, podataka o saobraćaju povezanih sa određenim komunikacijama koje se prenose
na njenoj teritoriji primenom tehničkih sredstava, koja se nalaze na toj teritoriji.
3. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi obavezala davaoca usluga
da čuva u tajnosti sprovođenje svakog ovlašćenja predviđenog ovim članom i svaku informaciju u vezi sa tim.
4. Na ovlašćenja i postupke navedene u ovom članu primenjuju se odredbe čl. 14. i 15.
Član 21.
Presretanje podataka iz sadržaja
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi svoje nadležne organe
ovlastila, u vezi sa teškim delima određenim domaćim pravom:
a) da na svojoj teritoriji, primenjujući tehnička sredstva, prikupljaju ili snimaju, i
b) da obavežu davaoca usluga, da u okviru njegovih postojećih tehničkih mogućnosti:
i. na svojoj teritoriji, primenjujući tehnička sredstva, prikupljaju ili snimaju, ili
ii. sarađuju i pomažu nadležnim organima u prikupljanju ili snimanju,
u realnom vremenu, podataka iz sadržaja određenih komunikacija na njenoj teritoriji, prenetih preko računarskog
sistema.
2. Kada Strana ugovornica, zbog načela domaćeg pravnog sistema, ne može da usvoji mere navedene u stavu 1a)
ovog člana, može umesto toga da usvoji zakonske i druge mere neophodne da bi omogućila prikupljanje ili
snimanje, u realnom vremenu, podataka iz sadržaja o određenim komunikacijama na njenoj teritoriji, primenom
tehničkih sredstava na toj teritoriji.
3. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da obavežu davaoca usluga da
čuva u tajnosti sprovođenje svakog ovlašćenja predviđenog ovim članom i svaku informaciju u vezi sa tim.
4. Na ovlašćenja i postupke navedene u ovom članu primenjuju se odredbe čl. 14. i 15.
Deo 3. - Nadležnost
Član 22.
Nadležnost
1. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji zakonodavne i druge mere, neophodne da bi uspostavila nadležnost
za svako delo propisano u skladu sa čl. 2. do 11. ove konvencije, kada je delo izvršeno:
a) na njenoj teritoriji; ili
b) na brodu pod zastavom te strane ugovornice; ili
v) u vazduhoplovu registrovanom u skladu sa zakonima te strane ugovornice; ili
g) od strane njenog državljanina, ako je delo kažnjivo po krivičnom zakonu zemlje gde je izvršeno ili ako je delo
izvršeno na mestu izvan nadležnosti bilo koje države.
2. Svaka Strana ugovornica može da zadrži pravo da ne primenjuje, ili da samo u određenim slučajevima ili pod
određenim okolnostima primenjuje pravila o nadležnosti određenim u st. 1b) do 1g) ovog člana ili u nekom
drugom delu tog člana.
3. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji mere, neophodne da bi, nakon podnošenja zahteva za ekstradiciju,
uspostavila svoju nadležnost za dela navedena u članu 24. stav 1. ove konvencije, u slučajevima kada se
osumnjičeni nalazi na njenoj teritoriji a Strana ugovornica ga, samo na osnovu njegovog ili njenog državljanstva,
ne izruči drugoj strani ugovornici.

34
4. Ova konvencija ne isključuje nadležnost za bilo koje krivično gonjenje koje se preduzima u skladu sa domaćim
pravom.
5. Kada više Strana ugovornica ističe nadležnost u vezi navodnog dela propisanog u skladu sa ovom konvencijom,
te strane ugovornice će se međusobno konsultovati, kada je to celishodno, u pogledu utvrđivanja najpogodnije
nadležnosti za gonjenje.
Poglavlje III. - Međunarodna saradnja
Deo 1. - Opšta načela
Odeljak 1. - Opšta načela u vezi sa međunarodnom saradnjom
Član 23.
Opšta načela u vezi sa međunarodnom saradnjom
Strane ugovornice međusobno sarađuju u najširem mogućem obimu, u skladu sa odredbama ovog poglavlja, kroz
primenu odgovarajućih međunarodnih instrumenata o međunarodnoj saradnji u krivičnim stvarima, dogovora
usaglašenih na osnovu jednoobraznih ili recipročnih propisa i domaćih propisa, u svrhu istraga ili postupaka koji
se odnose na krivična dela u vezi sa računarskim sistemima i podacima, ili u svrhu prikupljanja dokaza u
elektronskom obliku o krivičnim delom.
Odeljak 2. - Načela u vezi sa ekstradicijom
Član 24.
Ekstradicija
1. a) Ovaj član primenjuje se na ekstradiciju između Strana ugovornica za krivična dela propisana u skladu sa čl.
2. do 11. ove konvencije, pod uslovom da su ona po zakonima obe strane ugovornice kažnjiva zatvorskom kaznom
od najmanje godinu dana ili težom kaznom.
b) U slučaju kada treba da se primeni različita minimalna kazna na osnovu dogovora usaglašenih na osnovu
jednoobraznih ili recipročnih propisa ili ugovora o ekstradiciji, uključujući Evropsku konvenciju o ekstradiciji (ETS
br. 24), koji se mogu primeniti između dve ili više Strana ugovornica, primenjuje se minimalna kazna predviđena
takvim dogovorom ili ugovorom.
2. Za krivična dela opisana u stavu 1. ovog člana smatra se da spadaju u grupu dela koja podležu ekstradiciji u
svakom ugovoru o ekstradiciji koji postoji između dve ili više Strana ugovornica. Strane ugovornice se obavezuju
da u svaki ugovor o ekstradiciji, koji zaključuju dve ili više Strana ugovornica, ta dela uključe u grupu dela koja
podležu ekstradiciji.
3. Kad Strana ugovornica koja ekstradiciju uslovljava postojanjem ugovora primi zahtev za ekstradiciju od druge
Strane ugovornice, sa kojom nema ugovor o ekstradiciji, ona može da smatra ovu konvenciju pravnim osnovom za
ekstradiciju za svako krivično delo navedeno u stavu 1. ovog člana.
4. Strane ugovornice koje ekstradiciju ne uslovljavaju postojanjem ugovora smatraće krivična dela navedena u
stavu 1. ovog člana delima koja podležu međusobnoj ekstradiciji.
5. Na ekstradiciju se primenjuju uslovi koji su predviđeni zakonima zamoljene Strane ugovornice (u daljem
tekstu: „zamoljena Strana”) ili važećim ugovorima o ekstradiciji, uključujući i razloge na osnovu kojih zamoljena
Strana da odbije ekstradiciju.
6. Ukoliko se ekstradicija za krivično delo navedeno u stavu 1. ovog člana odbije samo na osnovu državljanstva
lica koje se traži ili zato što zamoljena Strana smatra da ima nadležnost za to delo, zamoljena Strana, na zahtev
Strane ugovornice koja podnosi zahtev (u daljem tekstu: „Strana molilja”), dostavlja predmet svojim nadležnim
organima radi gonjenja i blagovremeno Strani ugovornici koja traži ekstradiciju saopštava krajnji ishod. Nadležni
organi donose odluku, sprovode istrage i postupke, kao u slučaju bilo kog drugog dela slične prirode, u skladu sa
svojim zakonima.
7. a) Svaka Strana ugovornica, prilikom potpisivanja ili prilikom deponovanja instrumenata o potvrđivanju,
prihvatanju, odobravanju ili pristupanju, dostavlja Generalnom sekretaru Saveta Evrope ime i adrese svih organa
koji su, u slučaju nepostojanja ugovora, odgovorni za podnošenje ili prijem zahteva za ekstradiciju ili pritvor.
b) Generalni sekretar Saveta Evrope formira i održava ažurnost registra nadležnih organa koje određuju Strane
ugovornice. Svaka Strana ugovornica se stara da podaci u registru budu uvek tačni.
Odeljak 3. - Opšta načela u vezi sa uzajamnom pomoći
Član 25.
Opšta načela u vezi sa uzajamnom pomoći
1. Strane ugovornice pružaju uzajamnu pomoć u najširem mogućem obimu u istragama ili postupcima koji se
odnose na krivična dela u vezi sa računarskim sistemima i podacima, ili prikupljanju dokaza u elektronskom obliku
o krivičnom delu.

35
2. Svaka Strana ugovornica treba da usvoji i zakonodavne i druge mere, neophodne da izvrši obaveze ustanovljene
čl. 27. do 35.
3. Svaka Strana ugovornica može, u hitnim slučajevima, da podnese zahteve za uzajamnu pomoć ili obaveštenja u
vezi sa tim, koristeći se brzim sredstvima komunikacije, uključujući faks ili elektronsku poštu, do stepena kojim
ova sredstva obezbeđuju odgovarajuće nivoe bezbednosti i autentičnosti (uključujući korišćenje šifri, kada je
potrebno), uz naknadnu formalnu potvrdu, ako zamoljena Strana to zahteva. Zamoljena Strana prihvata i odgovara
na zahtev, bilo kojim brzim sredstvom komunikacije.
4. Izuzev ako nije drukčije određeno članovima ovog poglavlja, na uzajamnu pomoć primenjuju se uslovi
predviđeni zakonima zamoljene Strane, ili važećim ugovorima o uzajamnoj pomoći, uključujući i razloge na osnovu
kojih zamoljena Strana može da odbije saradnju. Zamoljena Strana neće da koristi svoje pravo da odbije uzajamnu
pomoć za dela predviđena čl. 2. do 11, samo na osnovu toga što se zahtev odnosi na delo koje ona smatra fiskalnim
delom.
5. Kada je, u skladu sa odredbama ovog poglavlja, zamoljenoj Strani dozvoljeno da uzajamnu saradnju uslovi
postojanjem dvostrane kažnjivosti, smatra se da je taj uslov ispunjen, bez obzira da li zakoni zamoljene Strane
stavljaju to delo u istu vrstu ili ga označavaju istim terminima kao i Strana molilja, ako je radnja koja je osnova dela
u vezi za koje se uzajamna pomoć zahteva, kvalifikovana kao krivično delo i po njenim zakonima.
Član 26.
Slučajne informacije
1. Strana ugovornica može, u granicama domaćeg prava i bez prethodnog zahteva, da drugoj strani ugovornici
prosledi informacije do kojih je došla u okviru sopstvenih istraga, ukoliko smatra da bi otkrivanje takvih
informacija moglo da pomogne Strani ugovornici koja ih prima, u pokretanju ili vođenju istraga ili postupaka u
vezi krivičnih dela propisanih u skladu sa ovom konvencijom, ili kada bi te informacije mogle da vode upućivanju
zahteva te strane ugovornice za uzajamnu saradnju, na osnovu ovog poglavlja.
2. Pre nego što dostavi takve informacije, Strana ugovornica koja ih dostavlja može zahtevati da one budu čuvane
u tajnosti ili da se mogu koristiti samo pod određenim uslovima. Ukoliko Strana ugovornica koja prima informacije
ne može da prihvati takav zahtev, o tome mora da obavesti stranu ugovornicu koja dostavlja informacije, koja
nakon toga odlučuje da li će ipak da prosledi te informacije. Ukoliko Strana ugovornica prihvati informaciju pod
određenim uslovima, ti uslovi su za nju obavezujući.
Odeljak 4. - Postupci koji se odnose na zahteve za uzajamnu pomoć u slučaju nepostojanja važećih
međunarodnih sporazuma
Član 27.
Postupci koji se odnose na zahteve za uzajamnu pomoć u slučaju nepostojanja važećih međunarodnih
sporazuma
1. Ako između Strane molilje i zamoljene Strane ne postoji važeći ugovor ili dogovor o uzajamnoj pomoći na
osnovu jednoobraznog ili recipročnog prava, primenjuju se odredbe st. 2. do 9. ovog člana. Odredbe ovog člana ne
primenjuju se ukoliko postoji takav ugovor, dogovor ili propis, osim ako se Strane ugovornice saglase da
primenjuju ovaj član ili neki njegov deo.
2. a) Svaka Strana ugovornica imenuje centralni organ ili organe odgovorne za slanje i odgovaranje na zahteve za
uzajamnu pomoć, izvršavanje ili prosleđivanje organima nadležnim za njihovo izvršenje.
b) Centralni organi međusobno komuniciraju direktno.
v) Svaka Strana ugovornica, prilikom potpisivanja ili deponovanja instrumenata o potvrđivanju, prihvatanju,
odobravanju ili pristupanju, dostavlja Generalnom sekretaru Saveta Evrope imena i adrese organa imenovanih u
skladu sa ovim stavom.
g) Generalni sekretar Saveta Evrope formira i održava registar centralnih organa koje određuju Strane
ugovornice. Svaka Strana ugovornica se stara da podaci u registru budu uvek tačni.
3. Zahtevi za uzajamnu pomoć na osnovu ovog člana, izvršavaju se u skladu sa postupcima koje odredi Strana
molilja, izuzev ukoliko su u suprotnosti sa zakonima zamoljene Strane.
4. Zamoljena Strana može da, pored osnova za odbijanje propisanih u članu 25. stav 4, odbije pomoć u
slučajevima:
a) ako se zahtev odnosi na delo koje zamoljena Strana smatra političkim deliktom ili delom koje je povezano sa
političkim deliktom; ili
b) ako smatra da izvršenje zahteva verovatno može da ugrozi njen suverenitet, bezbednost, javni poredak ili druge
bitne interese.
5. Zamoljena Strana može da odloži postupanje po zahtevu ukoliko bi ono ugrozilo krivične istrage ili postupke
koje sprovode njeni nadležni organi.
6. Pre odbijanja ili odlaganja pomoći, zamoljena Strana, nakon konsultacije sa Stranom moliljom kada je to
celishodno, razmatra da li zahtevu može da udovolji delimično ili će izvršenje zahteva vezati za ispunjenje
određenih uslova, koje smatra neophodnim.

36
7. Zamoljena Strana odmah obaveštava Stranu molilju o ishodu izvršenja zahteva za pomoć. Razlozi za odbijanje
ili odlaganje moraju se navesti. Zamoljena Strana obaveštava Stranu molilju i o svakom razlogu koji onemogućava
izvršenje zahteva ili verovatno, u značajnoj meri, odlaže izvršenje.
8. Strana molilja može da traži da zamoljena Strana čuva u tajnosti postojanje zahteva kao i sadržaj zahteva, koji
je podnet u skladu sa ovim poglavljem, do stepena koji je neophodan da bi zahtev mogao da se izvrši. Ukoliko
zamoljena Strana ne može da ispuni zahtev za tajnošću, o tome odmah obaveštava Stranu molilju, koja zatim
odlučuje da li će, uprkos tome, da uputi zahtev na izvršenje.
9. a) U hitnim slučajevima, zahtev za uzajamnu pomoć ili obaveštenja u vezi sa njim, pravosudni organi Strane
molilje mogu direktno da pošalju odgovarajućim nadležnim organima zamoljene Strane. U svim takvim
slučajevima preko centralnog organa Strane molilje treba istovremeno poslati kopiju zahteva centralnom organu
zamoljene Strane.
b) Svaki zahtev ili obaveštenje iz ovog stava može da se sprovede preko Međunarodne organizacije kriminalističke
policije (Interpol).
v) Ako je zahtev podnet u skladu sa tačkom a) ovog člana, organu koji nije nadležan da postupi po zahtevu, on
zahtev prosleđuje nadležnom domaćem organu i o tome direktno obaveštava Stranu molilju.
g) Zahteve ili obaveštenja iz ovog stava koji za sobom ne povlače mere prinude, nadležni organi Strane molilje
mogu da direktno upute nadležnim organima zamoljene Strane.
d) Svaka Strana ugovornica može da, prilikom potpisivanja ili deponovanja instrumenata o potvrđivanju,
prihvatanju, odobravanju ili pristupanju, obavesti Generalnog sekretara Saveta Evrope da, zbog efikasnosti,
zahtevi učinjeni na osnovu ovog stava, moraju da se upute njenom centralnom nadležnom organu.
Član 28.
Tajnost i ograničenja korišćenja
1. Kada između Strane molilje i zamoljene Strane ne postoji važeći ugovor ili dogovor o uzajamnoj pomoći na
osnovu jednoobraznog ili recipročnog prava, primenjuju se odredbe ovog člana. Odredbe ovog člana se ne
primenjuju ukoliko takav ugovor, dogovor ili propis postoji, osim ako se strane ugovornice saglase da primenjuju
ovaj član ili neki njegov deo.
2. Zamoljena Strana može traženu dostavu informacija ili materijala da uslovi:
a) čuvanjem tajnosti zahteva, kada zahtevu za uzajamnu pravnu pomoć ne može da se udovolji bez tog uslova;
b) da se ne koriste za druge istrage ili postupke, osim onih koji su navedeni u zahtevu.
3. Ukoliko Strana molilja ne može da ispuni neki od uslova iz stava 2. ovog člana, o tome odmah obaveštava drugu
stranu ugovornicu, koja zatim odlučuje da li će, uprkos tome, da dostavi informacije. Ako Strana molilja prihvati
uslov, obavezna je da ga ispuni.
4. Svaka Strana ugovornica koja dostavlja informacije ili materijale pod uslovom navedenim u stavu 2. ovog člana,
može da zahteva od druge Strane ugovornice da joj, u vezi sa tim uslovom, obrazloži u koju će svrhu te informacije
ili materijale da upotrebi.
Deo 2. - Posebne odredbe
Odeljak 1. - Uzajamna pomoć u odnosu na privremene mere
Član 29.
Hitna zaštita sačuvanih računarskih podataka
1. Strana ugovornica može od druge Strane ugovornice da zahteva da naredi ili na drugi način obezbedi hitnu
zaštitu podataka sačuvanih preko računarskog sistema koji se nalazi na teritoriji druge Strane ugovornice i u vezi
sa kojim Strana molilja namerava da traži uzajamnu pomoć u svrhu pretrage ili sličnog pristupa, zaplene ili sličnog
obezbeđenja ili otkrivanja podataka.
2. Zahtev za zaštitu podataka, podnet na osnovu stava 1. ovog člana, treba da sadrži:
a) naziv organa koji zahteva zaštitu;
b) delo koje je predmet krivične istrage ili postupaka i sažet opis činjenica u vezi sa tim;
v) koji sačuvani računarski podaci treba da se zaštite i njihovu povezanost sa delom;
g) sve raspoložive informacije koje identifikuju lice koje poseduje sačuvane računarske podatke ili podatke o
mestu gde se nalazi računarski sistem;
d) razlog zbog kojeg je neophodno da se podaci zaštite; i
đ) navode da Strana ugovornica namerava da podnese zahtev za uzajamnu pomoć u svrhu pretrage ili sličnog
pristupa, zaplene ili sličnog obezbeđenja ili otkrivanja sačuvanih računarskih podataka.
3. Nakon prijema zahteva druge Strane ugovornice, zamoljena Strana treba da preduzme sve odgovarajuće mere
da bi se hitno, u skladu sa domaćim pravom, zaštitili traženi podaci. U odgovoru na zahtev ne može da se zahteva
postojanje dvostrane kažnjivosti, kao uslov za obezbeđenje zaštite podataka.
4. Strana ugovornica koja zahteva dvostranu kažnjivost kao uslov za odgovor na zahtev za uzajamnu pomoć, u
svrhu pretrage ili sličnog pristupa, zaplene ili sličnog obezbeđenja ili otkrivanja sačuvanih podataka može da, u
vezi sa drugim delima, osim onih propisanih u skladu sa čl. 2. do 11. ove konvencije, zadrži pravo da odbije zahtev

37
za zaštitu u skladu sa ovim članom, u slučajevima u kojima ima osnova da veruje da u vreme otkrivanja, uslov
dvostrane kažnjivosti ne može da se ispuni.
5. Osim toga, zahtev za zaštitu podataka može da se odbije samo:
a) ako se zahtev odnosi na delo koje zamoljena Strana smatra političkim deliktom ili delom koje je povezano sa
političkim deliktom, ili
b) ako zamoljena Strana smatra da izvršenje zahteva verovatno može da ugrozi njen suverenitet, bezbednost,
javni poredak ili druge bitne interese.
6. Kada zamoljena Strana veruje da zaštita neće da obezbedi buduću dostupnost podataka ili ugrožava tajnost ili
na drugi način ugrožava istragu koju vodi Strana molilja, o tome odmah obaveštava Stranu molilju, koja zatim
odlučuje da li će, uprkos tome, da uputi zahtev na izvršenje.
7. Svaka zaštita obavljena na zahtev naveden u stavu 1. ovog člana, izvršiće se u roku ne manjem od 60 dana, da
bi se Strani molilji omogućilo da podnese zahtev za pretragu ili sličan pristup, zaplenu ili slično obezbeđenje ili
otkrivanje podataka. Nakon prijema takvog zahteva, zaštita podataka nastaviće se, u iščekivanju odluke po
zahtevu.
Član 30.
Hitno otkrivanje zaštićenih podataka o saobraćaju
1. Kada tokom izvršenja zahteva podnetog u skladu sa članom 29, radi zaštite podataka o saobraćaju koji se
odnose na određenu komunikaciju, zamoljena Strana otkrije da je davalac usluga u drugoj državi umešan u prenos
takve komunikacije, zamoljena Strana treba hitno da otkrije drugoj Strani ugovornici količinu podataka o
saobraćaju koja je dovoljna za identifikaciju davaoca usluge i putanje kojom je saobraćaj izvršen.
2. Otkrivanje podataka o saobraćaju u skladu sa stavom 1. ovog člana može da se odbije samo:
a) ako se zahtev odnosi na delo koje zamoljena Strana smatra političkim deliktom ili delom koje je povezano sa
političkim deliktom, ili
b) ako zamoljena Strana smatra da izvršenje zahteva verovatno može da ugrozi njen suverenitet, bezbednost,
javni poredak ili druge bitne interese.
Odeljak 2. - Uzajamna pomoć u odnosu na istražna ovlašćenja
Član 32.
Prekogranični pristup sačuvanim računarskim podacima uz saglasnost ili kada su dostupni javnosti
Strana ugovornica može, bez dozvole druge Strane ugovornice:
a) da pristupi sačuvanim računarskim podacima koji su dostupni javnosti, bez obzira gde se podaci geografski
nalaze, ili
b) da pristupi ili primi, preko računarskog sistema na svojoj teritoriji, sačuvane računarske podatke koji se nalaze
u drugoj Strani ugovornici, ukoliko pribavi zakonsku i dobrovoljnu saglasnost od lica koje ima zakonsko ovlašćenje
da joj razotkrije podatke preko tog računarskog sistema.
Član 33.
Uzajamna pomoć u prikupljanju podataka o saobraćaju u realnom vremenu
1. Strane ugovornice treba da obezbede uzajamnu pomoć u cilju prikupljanja u realnom vremenu podataka o
saobraćaju, koji se odnose na određene komunikacije na njihovoj teritoriji, prenetih preko računarskog sistema.
Na osnovu odredbi stava 2. ovog člana, ova pomoć se vrši u skladu sa uslovima i postupcima propisanim domaćim
pravom.
2. Svaka Strana ugovornica treba da pruži takvu pomoć, bar u slučaju onih krivičnih dela za koje bi prikupljanje
podataka o saobraćaju u realnom vremenu bilo moguće u sličnom domaćem predmetu.
Član 34.
Uzajamna pomoć u presretanju podataka iz sadržaja
Strane ugovornice treba da obezbede uzajamnu pomoć u cilju prikupljanja ili snimanja u realnom vremenu
podataka iz sadržaja određenih komunikacija, prenetih preko računarskog sistema, do granice koju dozvoljavaju
međusobno važeći ugovori i domaće pravo.
Odeljak 3. - Mreža 24/7
Član 35.
Mreža 24/7
1. Svaka Strana ugovornica treba da odredi mesto za kontakt, koje je dostupno 24 sata, 7 dana u nedelji, da bi
omogućila pružanje trenutne pomoći istragama ili postupcima u vezi sa krivičnim delima koja se odnose na
računarske sisteme i podatke, ili radi prikupljanja dokaza u elektronskom obliku o krivičnom delu. Takva pomoć

38
treba da obuhvati olakšavanje ili, ukoliko to domaće pravo i praksa dozvoljavaju, neposredno sprovođenje sledećih
mera:
a) davanje tehničkih saveta;
b) zaštitu podataka u skladu sa čl. 29. i 30, i
v) prikupljanje dokaza, davanje informacija pravne prirode i lociranje osumnjičenih.
2. a) Mesto za kontakte strane ugovornice treba da raspolaže mogućnostima dovoljnim da može brzo da
razmenjuje poruke sa mestom kontakta druge Strane ugovornice.
b) Ukoliko mesto za kontakt koje je odredila Strana ugovornica nije deo njenih državnih organa ili organa
nadležnih za međunarodnu uzajamnu pomoć ili ekstradiciju, mora da se obezbedi da mesto za kontakt može brzo
da sarađuje sa tim organima.
3. Da bi rad mreže bio olakšan, svaka Strana ugovornica treba da obezbedi obučeno i opremljeno osoblje.

39

You might also like