Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec

Šk. god. 2022./2023.

DOMOVINSKI RAT : OPERACIJE BLJESAK I OLUJA

Seminarski rad iz povijesti

Mentor: Učenik:
prof. Ana Šimunko Stela Horvat 4.c

Čakovec, travanj, 2023.

Sadržaj :

1.Uvod ............................................................................................................................................... 2
2.Sporazum Z4....................................................................................................................... 3
3.Pozadina napada................................................................................................................ 4
4.Operacija Bljesak................................................................................................................ 4
5.Operacija Oluja....................................................................................................................6
6.Kraj rata ............................................................................................................................9
7.Zaključak .......................................................................................................................... 10
8.Literatura .......................................................................................................................... 10

1
 1. UVOD
Nakon godina nezadovoljstva Hrvatskog naroda sa svim federativnim državama u
kojima se Hrvatska našla, došlo je vrijeme i za njezino osamostaljenje. Zbog želje za
osamostaljenjem, od 1991.-1995. godine Hrvatska je vodila svoj rat za neovisnost
danas znan kao Domovinski rat. Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio
Deklaraciju o uspostavu suverene i samostalne hrvatske države. Samo 4 mjeseca
kasnije, 8. listopada, hrvatski sabor objavio je kako odluka o suverenosti i
samostalnosti stupa na snagu čime se prekidaju državno-pravne veze sa SFRJ-om
te Republika Hrvatska postaje neovisna. Sukobi su počeli već nakon prvog spomena
o deklaraciji te su se već do ljeta 1991. godine jako rasplamsali. Vlasti JNA zajedno
sa srpskim pobunjenicima krenuli su u osvajanje što većeg područja Hrvatske te su
okupirali Baranju, istočnu i dio zapadne Slavonije, dijelove Banovine, Korduna i Like
te zaleđe Zadra. Počelo je masovno proganjanje ne-srpskog stanovništva s tih
prostora. Jedan od najtragičnijih događaja bio je pad Vukovara 18. studenog 1991.
godine kada je grad pao pod neprijateljsku vlast. Nakon okupacije, počela su
masovna ubijanja i pokapanja u masovnoj grobnici na Ovčari. Hrvatska je 1992.
godine dobila međunarodno priznanje te je postala članica Ujedinjenih Naroda. UN-
ove snage, nazvane UNPROFOR ( United Nations Protection Forces) stigle su u
Hrvatsku početkom 1992. godine te su pod zaštitu stavile područja okupirana
pobunjenim Srbima. Njihova zadaća je bila omogućiti siguran povratak prognanika
natrag na okupirana područja. Hrvatska je vojnim operacijama konstanto pokušavala
osloboditi okupirana područja, no nakon 4 godine priprema i planiranja, 1995. godine
HV organizirala je i uspješno provela dvije najveće vojno-redarstvene operacije za
vrijeme Domovinskog rata - Bljesak i Oluju.

2
 2. SPORAZUM Z4

Plan Z4 naziv je za sporazum o Krajini, Slavoniji, Južnoj Baranji i Zapadnom Srijemu,

napravljen od strane četiriju moćnih sila u međunarodnoj zajednici : Ujedinjeni narodi,
Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Rusija. Hrvatskoj je bio predstavljen
krajem siječnja 1995. godine. Plan Z4 predviđao je reintegraciju okupiranih područja
Republike Hrvatske osim područja na kojima su Srbi prije rata činili većinu. To su bila
područja Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema koja bi prema sporazumu spadala
pod Srpsku Krajinu. Iz plana Z4 proizlazilo je da bi Srpska Krajina bila gotovo
potpuno samostalan entitet u sklopu Republike Hrvatske. Autonomna Srpska Krajina
imala bi vlastito zakonodavno tijelo, predsjednika, vladu, sudove, školstvo i policiju te
vlastite državne simbole ( grb i zastavu), jezik i pismo. U nadležnosti Republike
Hrvatske ostali bi vanjski poslovi, obrana, financije, međunarodna trgovina, itd.
Glavni tvorac sporazuma bio je američki veleposlanik Peter Galbraith. Na saborskom
zasjedanju 6. ožujka, odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja
došao je do zaključka da je plan Z4 za Hrvatsku neprihvatljiv te da je kontradiktoran
odredbama Ustava Republike Hrvatske. Srpski predstavnici su odbili i bilo kakvo
razmatranje o provedbi sporazuma.
Primirje među zaraćenim stranama je
vrlo brzo bilo prekinuto. Hrvatska je
dobila prešućeno dopuštenje od
strane međunarodne zajednice
(ponajviše SAD-a) da krenu u borbu
za oslobađanje okupiranog hrvatskog
prostora.

Slika 1. Karta prijedloga podjele

okupiranih područja RH prema planu Z4

3
 3. POZADINA NAPADA

Srbi su 24. travnja 1995. godine odlučili zatvoriti promet na okupiranom djelu
autoceste A3. Povod je bio srpsko protivljenje odrednicama Gospodarskog
sporazuma prema kojemu bez hrvatske suglasnosti, promet robe i putnika između
Republike Srpske Krajine i Savezne Republike Jugoslavije nije bio moguć. Glavni
hrvatski pregovarač s okupacijskim vlastima, Hrvoje Šarinić, zahtijevao je da se
autocesta ponovo otvori do 25. travnja u 6 sati ujutro te kazao da će je, ukoliko se
autocesta ne oslobodi, hrvatska osloboditi silom. Autocesta je, na nezadovoljstvo
Srba, bila ponovno otvorena 25. travnja. U noći 28. travnja desilo se ubojstvo na
benzinskoj postaji kod Nove Gradiške, u kojem je Hrvat nožem ubio Srbina, te su
Srbi u znak protesta počeli pucati po hrvatskim vozilima na tom djelu Autoceste. Srbi
su autocestu ponovo zatvorili te su odbili zahtjev UN-a da ju ponovo otvore unatoč
upozorenjima o mogućem hrvatskom napadu. Na sjednici 30. travnja odlučeno je
kako će hrvatska vojska krenuti u operaciju oslobađanja okupiranih područja danas
poznatu kao operacija Blijesak.

4. OPERACIJA BLJESAK

Operacija „Bljesak“ naziv je za vojno redarstvenu operaciju Hrvatske vojske i

Specijalne policije Republike Hrvatske koja je započela 1. svibnja 1995. godine.
Rano tog jutra, u 5:30 sati , hrvatske snage su napale južni i središnji dio
zapadnoslavonskog okupiranog područja. Napad je izveden u nekoliko smjerova : sa
zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim smjerovima na jug prema
Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške također prema Okučanima s pomoćnim
smjerovima prema Staroj Gradiški. Cilj operacije bio je ulazak u Okučane koji su bili
središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnom području. Nakon
toga slijedilo je izbijanje na rijeku Savu i sprječavanje intervencije bosanskih Srba ili
snaga Banijskog korpusa SVK. U operaciji su sudjelovali dijelovi 1. , 3. i 5. gardijske
brigade, 1. hrvatski gardijski zdrug, 80. i 81. gardijska bojna, 121. i 125.
domobranska pukovnija, 18. topničko-raketni divizijun i dijelovi 16. topničko-raketne

4
 brigade. Ukupan broj
vojnika i policajaca bio
je 7200. Zapovjednik
smjera Novska bio je
general-bojnik Ivan
Basarac, dok je
zapovjednik smjera
Nova Gradiška bio
general-pukovnik Petar
Stipetić.

Prvoga dana pod

nadzor je stavljen put od
Stare Gradiške do Okučana te je oslobođen

Jasenovac.Slika 2. Karta
Obrana tijeka operacije
neprijateljske vojske pružala je otpor, ali je uskoro započela i
Blijesak
povlačenje prema Savi. Hrvatska vojska potisnula je Srpsku vojsku prema
Okučanima te je nakon oslobađanja sela Krčke utvrdila svoj položaj na Krčkom brdu.
Uz oslobođenje Jasenovca, najznačajniji rezultat bio je spajanje snaga HV-a sa
snagama SJP MUP-a u području sela Benkovac Okučanski čime je neprijateljska
snaga bila podijeljena na dva djela. Drugi dan napada hrvatska je izdala završni
udarac te je još brže prodirala u okupirana područja. Srpska vojska bila je potisnuta
od Okučana prema Staroj Gradiški te su hrvatske snage izbile na rijeku Savu i
organizirale obranu državne granice. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, ostalo
je područje koje nije bilo oslobođeno u prvotnom udaru HV te su tamo ostale snage
SVK-a koje su nastavljale s borbom i otporom sljedeća dva dana. Također počelo je
masovno bježanje civila zajedno sa odbjeglim vojnicima preko rijeke Save u Bosnu.
Treći dan Hrvatska je nastavila s ojačavanjem obrane na državnoj granici te je
organizirala potragu i pretraživanje oslobođenih područja u potrazi za zaostalim
neprijateljima. Četvrti dan došlo je do konačnog sloma neprijateljskih snaga.
Sjeverno područje hrvatske snage oslobodile su pješačkim i topovskim snagama te
su se Srbi počeli predavati već nakon samo nekoliko sati borbe. Na već oslobođena
područja dovedene su nove snage HV te se predalo više od 1500 vojnika
neprijateljske vojske te više tisuća civila. Hrvatska je do dana 4. svibnja oslobodila
oko 500 četvornih kilometara do tad okupiranog područja te je uz to izgubila oko 42

5
vojnika među kojima je bio i
pilot Rudolf Perišin koji je
poginuo 2. svibnja nakon
što je srpska vojska srušila
njegov avion kod Stare
Gradiške. Konačan slom
velikospske ideje i agresije
desio se između 17-19 sati
4. svibnja nakon bezuvjetne
predaje pripadnika 18. korpusa SVK. Sljedećeg jutra u 6 sati, hrvatske snage
potpuno su ovladale područjem zapadne Slavonije. Nemoćno suočeni s porazom,

vodstva Republike Srpske Krajine i Srpske vojske Krajine, 2. i 3.. svibnja odlučila su
se na terorističku omazdu te su naredili raketne napade na Zagreb, zajedno sa
granatiranjem Karlovca i Siska. Tijekom napada u Zagrebu poginulo je 7, a ranjeno
čak 203 civila. Krajiški predsjednik Milan Martić se nakon napada otvoreno pohvalio
na radiju i televiziji kako je upravo on izdao naredbu za raketiranje. Kasnije je ta
izjava postala temelj Haške optužnice i jedan od rijetkih primjera javnog hvaljenja
ratnim zločinima. Za razliku od hrvatskih vlasti koje su uložile velike upore kako bi
pokazale humane postupke prema srpskome stanovništvu te su na miran način
uvodile zakonske poretke Republike Hrvatske na to područje poštujući prava svih
građana bez obzira na nacionalnost.

5. OPERACIJA OLUJA

Nakon operacije Bljesak, HV organizirala je još tri nešto manje vojno-redarstvene

operacije – operacija Zid, operacija Skok-2 i operacija Ljeto 95. Ove operacije
omogućile su hrvatskoj vojsci najbolje uvjete za završnu fazu oslobađanja
okupiranog područja. U kolovozu 1995. hrvatska vojska pripremila vojno-redarstvenu
operaciju pod nazivom Oluja, poznatiju još pod nazivom „bitka svih bitaka“ koja je
promijenila povijest hrvatskog naroda. Hrvatske snage oslobodile su preostali dio
hrvatskog teritorija pod srpskom okupacijom (s iznimkom istočne Slavonije). Cilj
operacije bio je probiti neprijateljsku obranu duž cijele bojišnice i krenuti u
oslobađanje okupiranog područja Dalmacije, Like, Korduna i Banovine. Neke od
6
najbitnijih osoba zaslužne za uspješan provod operacije su: ministar obrane RH
Gojko Šušak, načelnik glavnog stožera HV-a Zvonimir Červenko, general-pukovnik
Ante Gotovina (Split), general-bojnik Luka Džanko (Bjelovar), general bojnik Ivan
Basarac (Zagreb) i general-bojnik Miljenko Crnjac (Karlovac). Udarnu snagu na
glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade potpomognute specijalnom
policijom MUP-a i hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim
postrojbama. Hrvatska vojska i specijalne policijske postrojbe krenule su 4. kolovoza
1995. točno u 5 sati u napad duž crte bojišnice duge više od 630 kilometara. Od
Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku. Napad se provodio na zbornim
područjima (ZP) Splita, Gospića, Karlovca, Zagreba i Bjelovara. Prvog dana sve
operativne grupe na ZP-u Splita uspješno su probijale neprijateljsku obranu i
napredovale u oslobođenju područja. U zbornom području Gospića napad se
provodio u osam smjerova, ali neprijateljske postrojbe su pružale žestoki otpor.
Hrvatsku vojsku na tom području zadesio je tragičan događaj – ulazak na minsko
polje pri čemu je poginulo 15, a ranjeno 46 vojnika. Što se tiče ZP Karlovca, HV
ostvarile je velike uspjehe u napredovanju, posebno u smjeru Slunja. Cilj ZP Zagreba
bio je oslobođenje Banovine
te se napad proveo u tri
smjera. Prvi dan operacije
obilježen je pogibijom i
ranjavanjem većeg broja
branitelja što je usporilo
tempo napredovanja.
Zadaća ZP Bjelovara
također je bila pomoć pri
oslobođenju Banovine.
Prvog dana operacije HV je
prodrijela na Savu kod
Jasenovca te je uspjela osloboditi nekoliko sela u smjeru Hrvatske Dubice. Drugog
dana, samo 30 sati nakon početka Oluje, na području ZP Splita dogodio se najveći
uspjeh operacije, a to je bilo oslobođenje

Knina koji je bio centar srpske pobune i pokretač rata u Hrvatskoj. Zbog njegovog
strateškog i simboličkog značenja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen

7
Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a zatim i danom hrvatskih branitelja.
Hrvatsko preuzimanje Knina na simboličan je način potvrdio dolazak predsjednika
Franje Tuđmana koji 6. kolovoza došao u taj grad te poljubio hrvatsku zastavu i
čestitao svim braniteljima. Što se tiče drugog dana na ostalim područjima, na ZP
Gospića HV presjekla je komunikaciju između Vrhovne i Korenice te su time
oslobođen mnoga mjesta na Ličkome području. Važno postignuće bilo je i
oslobođenje Hrvatske Dubice na području Banovine u kojem su sudjelovale postrojbe
ZP-a Bjelovara i Zagreba. Trećeg dana sloboda je stigla u mnoge ličke gradove,
također radilo se na uspostavi komunikacije između Knina i Gračaca te napredovanju
do državne granice s
Bosnom i Hercegovinom.
Snage Karlovačkog ZP-a
ušle su u Slunj te blokirale
njegov vojni poligon, u
nastavku operacije
provodi se pretres i
osiguranje oslobođenog
područja te zaštita granice
prema BiH. Na području
Banovine oslobođeni su
Petrinja, Glina te druga mjesta u Banovini. Četvrtog dana oslobođena je Udbina te
Gornji i Donji Lapac. Što se tiče Kordunskog sektora, nakon četverodnevne obrane
Srpska Vojna Krajina bila

je opkoljena i prisiljena na predaju. Do četvrtog dana HV je oslobodila gotovo sve

okupirane dijelove, te je većina Srpskog stanovništva pobjegla na područje Bosne.
Iako je operacija službeno završena 7. kolovoza, na području Like se nastavilo
ratovati do 8. kolovoza. Tog petog dana većina postrojbi na području Like izbila je na
granicu s BiH te organizirala obranu granice. Također, snage su izbile na rijeku Unu
na području od Ličke Kaldrme do željezničke postaje Una, čime je Oluja za ZP Split
okončana.

U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo

200 tisuća hrvatskih vojnika, smrtno je stradalo 239 osoba, a 1430 osoba je ranjeno.
8
Hvratska vojska raspolagala je sa 350 tenkova, 800 topčanih oruđa i 30 zrakoplova i
helikoptera. Oslobođeno je više od 11.000 četvornih kilometara dotad okupiranog
područja. S druge strane, Srpska vojska Krajine zajedno sa Vojskom Republike
Srpske raspolagale su sa 40000 vojnika, oko 300 tenkova, 420 topova te oko 22
zrakoplova. Hrvatska vojska pozivala je srpsko stanovništvo da ostanu živjeti u
svojim domovima, no većina se ipak odlučila na bježanje u BiH.

6. KRAJ RATA
Operacija Oluja donijela je preokret na vojnostrateškom planu te je u Hrvatskoj pod
okupacijom osta još UN-ov „ Sektor istok“ koji podrazumijeva područje Baranje i
istočne Slavonije. Zbog pokazane vojne moći, Hrvatska je ojačala svoj položaj u
pregovorima sa srpskom stranom. Pregovori su se počeli voditi u jesen 1995. te su
završili u okviru višestranih pregovora u Daytonu u Sjedinjenim Američkim
Državama. Postignut je sporazum o mirnoj reintegraciji tog područja uz pomoć
Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju. Lokalni Srbi su prihvaćanje dogovorenih
postupaka u Daytonu iskazali potpisivanjem Erdutskog sporazuma te je zbog toga
došlo do nepotrebne operacije HV pod nazivom Grom koja je rezultirala
rasformiranjem Srpske Vojske Krajine. Reintegracija Podunavlja provedena je u
skladu s prvotnim planom, započela je početkom 1996. te je trajala do siječnja 1998.
Ovo dugo razdoblje omogućilo je postupnu uspostavu hrvatske vlasti i povratak
prognanog ne-srpskog stanovništva u Podunavlje.

Slika 6. – pregovori u Dyatonu

(SAD 1995.)
9
 7. ZAKLJUČAK

Domovinski rat označava rođenje nove i suverene Republike Hrvatske koja se za

svoje osamostaljenje morala mukotrpno boriti. Nakon što je vlada SFRJ-a odbila na
miran način dopustiti osamostaljenje, Hrvatska je bila primorana ratom osloboditi sva
svoja okupirana područja. Nakon 3 godine bez većih pomaka u ratu, te odbijanja
sporazuma Z4, hrvatska vojska priredila je dvije veličanstvene vojno-redarstvene
operacije . U samo 4 dana, početkom svibnja 1995. godine, hrvatska je oslobodila
500 četvornih kilometara zapadnoslavonskog, dotad okupiranog, područja u operaciji
pod nazivom Bljesak. Za uspješnost operacije bili su zaslužni general-pukovnik Ivan
Basarac i Petar Stipetić zajedno sa 7200 hrvatskih vojnika, policajaca i dragovoljaca.
Samo 3 mjeseca kasnije, Hrvatska je vojska, početkom kolovoza, priredila operaciju
pod nazivom Oluja u kojoj je u 86h oslobodila 11000 četvornih kilometara hrvatskog
prostora. Hrvatska vojska je okupirana područja Dalmacije, Like, Korduna i Banovine
napala iz 30 smjerova te u samo nekoliko dana uspjela ponovo uspostaviti hrvatsku
vlast u Knin koji je bio centar srpske pobune. Zbog uspješnosti ovih dviju operacija, u
ratu je došlo do preokreta te je postalo jasnije kako će Hrvatska pobijediti u ovoj
teškoj i dugotrajnoj bitci za samostalnost.

8. LITERATURA

Petar Horvatić, 6. ožujka 1995. Plan Z-4 – pobunjeni Srbi odbili život u Hrvatskoj i
planirali okupirane teritorije pripojiti Srbiji, https://narod.hr/kultura/6-ozujka-1995-plan-
z-4-odmetnuti-srbi-nisu-htjeli-zivjeti-u-hrvatskoj-vec-samo-u-jugoslaviji-kao-
prosirenoj-srbiji, 5.4.2023.
Marinko Karačić, Abeceda VRO Bljesak, https://hrvatski-vojnik.hr/abeceda-vro-
bljesak/, 5.4.2023.
Ninoslav Bandić, Početak vojno redarstvene operacije „Bljesak“,
https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/pocetak-vojno-redarstvene-operacije-
bljesak-1583022, 5.4.2023.
Marinko Karačić, Abeceda operacije Oluja 95, https://hrvatski-vojnik.hr/abeceda-
operacije-oluja-95/ , 7.4.2023
Wikipedija, Operacija Oluja, https://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Oluja

10
https://www.morh.hr/26-obljetnica-vro-oluja/ , 8.4.2023
Erdelja K., Stojaković I., (2021.) Tragovi 4: Udžbenik povijesti u četvrtom razredu
gimnazije. Zagreb: Školska knjiga

11