Gustav Krklec u hrvatskoj dječjoj književnosti

Postić, Barbara

Undergraduate thesis / Završni rad

2018

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of

Zagreb, Faculty of Teacher Education / Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:837475

Rights / Prava: In copyright / Zaštićeno autorskim pravom.

Download date / Datum preuzimanja: 2024-04-06

Repository / Repozitorij:

University of Zagreb Faculty of Teacher Education -

Digital repository
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
UČITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI
STUDIJ

BARBARA POSTIĆ
ZAVRŠNI RAD

GUSTAV KRKLEC U HRVATSKOJ DJEČJOJ

KNJIŽEVNOSTI

Zagreb, rujan 2018.

 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
UČITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ
(Petrinja)

ZAVRŠNI RAD

Ime i prezime pristupnika: Barbara Postić

TEMA ZAVRSNOG RADA: Gustav Krklec u hrvatskoj dječjoj književnosti

MENTOR: dr. sc. Sanja Lović Kralj

Zagreb, rujan 2018.

SADRŽAJ:

SAŽETAK ..................................................................................................................................... 2
SUMMARY ................................................................................................................................... 3
UVOD ............................................................................................................................................ 4
GUSTAV KRKLEC: ŽIVOTOPIS ................................................................................................ 5
POČETAK STVARLAŠTVA ................................................................................................... 6
GUSTAV KRKLEC: DJELA ........................................................................................................ 8
GUSTAV KRKLEC U POVIJESTIMA DJEČJE KNJIŽEVNOSTI .......................................... 10
ANALIZA BIBLIOGRAFIJE GUSTAVA KRKLECA .............................................................. 12
GUSTAV KRKLEC U PRIJEVODIMA ................................................................................. 14
SLIKOVNICE.......................................................................................................................... 16
DJEČJA POEZIJA ................................................................................................................... 19
DJEČJA PRIČA ....................................................................................................................... 23
BASNA .................................................................................................................................... 26
ZAKLJUČAK .............................................................................................................................. 29
LITERATURA: ........................................................................................................................... 31
IZJAVA O SAMOSTALNOJ IZRADI RADA ........................................................................... 35

1
SAŽETAK

Gustav Krklec je hrvatski književnik i prevoditelj za djecu i odrasle. U ovom

radu je u fokusu prvenstveno Krklečevo stvaralaštvo za djecu. Polazište rada su
biografija i djela Gustava Krkleca te njegova prisutnost u književnopovijesnim i
antologijskim pregledima hrvatske dječje književnosti. Da bismo mogli procijeniti danas
postojeću sliku književnika u hrvatskoj dječjoj književnosti pristupilo se izradi ukupne
bibliografije dječjih djela Gustava Krkleca.

Rezultati istraživanja pokazali su da je Krklečevo stvaralaštvo u području dječje

književnosti najpopularnije sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. „Majmun i
naočale“ i „Telegrafske basne“ predstavljaju najprisutnija djela, odnosno djela s najviše
izdanja. Naime, djelo „Majmun i naočale“ broji jedanaest izdanja, dok „Telegrafske
basne“ devet izdanja. Tom velikom broju izdanja doprinosi fenomen izdanih djela
trojezičnih izdanja na hrvatskom, srpskom i slovenskom jeziku. Nakladnici koji su
najviše objavljivali djela Gustava Krkleca su Naša djeca i Mladost. Najčešća
ilustratorica je Nives Kavurić-Kurtović, dok su najčešći urednici Ana Kulušić i Drago
Kozina. Ukupna bibliografija djela Gustava Krkleca broji osamdesetak djela dječje
književnosti, od kojih su trideset i sedam izdanja slikovnica, četrnaest izdanja dječje
poezije, dvadeset i jedno izdanje dječje priče te dvanaest izdanja basni.

KLJUČNE RIJEČI: Gustav Krklec, hrvatska dječja književnost, bibliografija

2
SUMMARY

Gustav Krklec was a Croatian literate and translator for children and adults. In
this paper we focused primarily on Krklečev’s creativity for children. Starting point of
this paper is biography and works of Gustav Krklec and his presence in literary and
anthological reviews of Croatian children's literature. In order to evaluate and better
understand the position of writer in today’s Croatian children's literature, a complete
bibliography of children's works by Gustava Krkleca was started.

The research results showed that Krklečevo's creativity in the field of children's
literature was most popular in the 70s and 80s of the 20th century. "Majmun i naočale"
and "Telegrafske basne" represent the most prominent works, because of the biggest
number of literary editions. Namely, the work "Majmun i naočale" counts eleven
editions, while "Telegrafske basne" had nine editions. This large number of editions
contributes to the phenomenon of published works in three-sided editions on Croatian,
Serbian and Slovenian. The publishers who published most works of Gustava Krklec are
Naša djeca and Mladost. The most common illustrator is Nives Kavurić-Kurtović, while
the most common editors are Ana Kulušić and Drago Kozina. Bibliography of Gustav
Krklec is comprised of a total of eighty works for children literature from which thirty-
seven are picture books, fourteen are poetry poems, twenty-one children's stories and
twelve editions of the fables.

KEYWORDS: Gustav Krklec, Croatian Children's literature, bibliography

3
UVOD

O Gustavu Krklecu pisalo se još od prvih njegovih zbirki, međutim, uglavnom su

to članci koji ga prikazuju kao pjesnika, autora za odrasle. Zbog nepoznavanja ukupnog
stvaralaštva za djecu Gustava Krkleca te male zastupljenosti kritičkih osvrta provedeno
je istraživanje i izrađena je bibliografija djela za djecu navedenog književnika.
Bibliografija je omogućila klasifikaciju zapisa te time pregled najpoznatijih djela
Gustava Krkleca, tj. djela s najvećim brojem izdanja, zatim najčešćih nakladnika,
ilustratora i urednika. Također, bibliografija prepoznaje četiri vrste dječje književnosti
unutar kojih je stvarao Gustav Krklec: slikovnice, dječje priče, dječju poeziju i basne.
Teme Krklečevih slikovnica uglavnom su animalističke, dok u dječjoj poeziji, Krklec
približava djeci svijet odraslih, ali na njima lako razumljiv način. „Majmun i naočale“
uvodi djecu u svijet dječje priče te nas uvodi u Krklečevo djetinjstvo i njegov zavičaj,
dok basne pisane u katrenima, zbog svoje kratkoće nazvane „Telegrafske basne“,
upućuju na nelogičnost, nedosljednost i glupost pojedinih ljudskih postupaka i
ponašanja.

Ja nikada nisam htio da pjevam ni pticama, ni zvjerima, ni stablima, ni valovima

morskim, već srcu ljudskom, i tražio sam ritam, riječ i zvuk na to, za takvo srce,
meni uvijek blisko i srodno, a ipak tako svoje tako zagonetno (Stipčević 1963:
29).
Humor i vedrina koju je Krklec istaknuo putem svoga stvaralaštva namijenjenom djeci
najbolje je jamstvo da će njegova djela uvijek biti aktualna i rado čitana od strane djece
ali i odraslih.

Gustav Krklec je napisao svoje pjesme, potpisao sva svoja pisma, popio sva
svoja vina, popušio sve svoje cigarete, ispričao sve svoje anegdote i prešao u
istoriju. Dok je živio, on je mogao poduzimati svoje izlete u nebo; sad ga nema, i
mi vidimo koliko je on bio privržen zemlji i koliko je zemlja bila ljepša dok je on
po njoj koračao (Sarajlić 1979: 4).

4
GUSTAV KRKLEC: ŽIVOTOPIS

Gustav Krklec rođen je 23. lipnja 1899. godine u Udbinji kod Karlovca. Svoje je
djetinjstvo proživio u malom selu Maruševcu, desetak kilometara sjeverno od Varaždina
gdje je pohađao osnovnu školu. Već u šesnaestoj godini svog života, Krklec je
prosvjednik na demonstracijama zloglasnog režima bana Cuvaja 1915. godine. Zajedno
s Krležom, Šimićem, Ujevićem, svojim je pjesmama stvarao hrvatsku međunarodnu
liriku pronalazeći mnoge nove teme kroz osluškivanje svoga vremena. Svojim stihovima
ali i pišući za časopise, od kojih je neke i sam osnivao, odgovarao je na burne izazove
europskog dvadesetog stoljeća koje je nosilo slom Austrougarske monarhije pa tako prvi
i drugi svjetski rat. Odlazio je na mnoga putovanja upoznajući danas klasične svjetske
književnike poput Pabla Nerude, Kapela Čapeka, Ernesta Hemingwaya i mnoge druge.
O istima je pisao u časopisima i putem toga ljude svoga vremena upoznavao sa svijetom
izvan granica domovine (Zalar 2001).

Vrativši se iz Beča oduševljen ekspresionističkim vihorom koji je osvojio

srednju i sjevernu Europu, zajedno s Antunom Brankom Šimićem i Nikolom
Milićevićem pokrenuo je časopis „Juriš“ 1919. godine. Za navedeni umjetnički pokret
karakterističan je sukob mladih i starih kao i pokušaj sagledavanja težnji
kozmopolitskog čovjeka. Pjesništvo ekspresionizma naglašava važnost slobodnog stiha
koji je kasnije izazvao sukob Krkleca i Šimića koji nije odustajao od čvrsto vezanog
stiha i klasičnih formi. Uz studij u Pragu istodobno je radio kao novinar za češki list na
njemačkom jeziku pod nazivom „Prager Presse“. Živio je neko vrijeme i u Beogradu
gdje je danju bio zaposlenik u Zadružnoj biblioteci i tajnik Berze, a noću provodio
boemski život u društvu Tina Ujevića okružen zaljubljenicima u poeziju, umjetnicima i
intelektualcima koji žive nesređenim životom i tako prosvjeduju protiv društvenih normi
i institucija. U Beogradu izlaze njegove tri knjige pjesama, a to su „Nove pjesme“
(1922.), „Ljubav ptica“ (1926.) i „Izlet u nebo“ (1982.). Kasnije objavljuje „Srebrna
dela“ u kojima je skupljena njegova cjelokupna dotadašnja poezija. Do 1933. godine bio
je urednik izdavačke kuće „Nolit“ te se od tada intenzivno posvećuje prevođenju.
Istodobno i njegove stihove počinju prevoditi na talijanski, poljski, engleski, ruski,
njemački, rumunjski, francuski, mađarski i mnoge druge jezike (Zalar 2001).

5
 Uz navedeni osebujan i plodni život, Krklec je obnašao dužnosti i odgovorne
poslove kao član Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, predsjednik Matice
hrvatske i Društva književnika Hrvatske, te dopisni član Slovenske akademije znanosti i
umjetnosti. Također, dobitnik je nagrade Društva književnika Hrvatske (1956.), Nagrade
grada Zagreba (1961.), Nagrade „Grigor Vitez“, Nagrade „Vladimir Nazor“, najvišeg
državnog priznanja za životno djelo.

Umro je 1977. godine u Zagrebu (Zalar 2001).

Gotovo je, stari moj prijatelju, rekao je kad me posljednji put ugledao na vratima
svoje bolesničke sobe. Zove me Dante u pakao… Na ovom njihovu željeznom
krevetu osjećam se kao na drvenoj lokomotivi koja je došla da me odveze u
smrt… Reci im neka me voze kući. Ja hoću da umrem među svojim knjigama
(Čengić 1979: 11).

POČETAK STVARLAŠTVA

Stanka Bartolac, njegova učiteljica, otvorila mu je vrata u svijet čitanja i

književnosti, a ta vrata su ga dalje odvela u život „srebrnom cestom“ kako je napisao u
jednoj svojoj pjesmi: „Ova je cesta bila čas srebrna, čas tvrda i krivudava, pa se
mijenjala, uspinjala i spuštala, vodila kroz mile domaće krajeve i otporu tudinu, a ja sam
putem čitao i pisao i često se sjećao svoje učiteljice“ (Zalar 2001).

Prošlo je dakle pola stoljeća od tih sretnih djetinjih dana, kad me učiteljica
Stanka Bartolac uputila u tajne pisanja i čitanja, u novi zagonetni svijet nauke i
književnosti, prošlo je- kažem- punih pedeset godina otkako mi je odškrinula
vrata u život (Krklec 1969: 9).
Gustav Krklec pisao je niz crtica i pjesama za djecu koje su uključivale njegovo
djetinjstvo kao i razdoblje svoga odrastanja. Pisao je o velikoj ljubavi prema svome
djedu od kojega je čuo prve priče koje su sadržavale povijest njegova naroda. Također,
pisao je i o ljubavi prema zagorskim voćnjacima, stazama i puteljcima kojima je bos
lutao kao mali dječak (Zima 2001).

Svoje je djetinjstvo ispripovijedao kao niz anegdota o roditeljima, očevu konju

Antonezu, likovima iz sela koje je susretao i kojih se bojao, svojem učitelju i
učiteljici, te o sebi kao malom dječaku i svojim nepodopštinama (Zima 2001:
130).

6
 Iako je svoje stihove počeo objavljivati već u šesnaestoj godini dok je još bio đak
na varaždinskoj gimnaziji, za vrijeme svoga života svjetlo dana ugledalo je samo
dvadesetak knjiga njegove poezije i dvadesetak slikovnica za djecu. Knjige koje su do
danas doživjele mnoga izdanja i u kojima uživaju djeca treba posebno spomenuti, a to
su: „Cvijeće“, „Telegrafske basne“, „Zvonce o repu“, „Majmun i naočale“, „Drveni
bicikl“, „Ni san ni java“, „Pod Gupčevom lipom“ (Zalar 2001).

Kada u svojoj tridesetoj godini piše autobiografiju kratko samo navodi kako je
posao književnik zbog straha od svijeta i ljubavi prema životu ali i obrnuto. Napominje
kako se cijeli život divi pjesnicima svoje mladosti, a to su Reiner Maria Rilke i Vladimir
Nazor, te se ne stidi njihovog utjecaja na njegove prve pjesme. (Krklec 1929).

Gustav Krklec posjeduje četiri pjesnička lica. Zavičajno lice Gustava Krkleca
prožeto je njegovim idiličnim dječačkim danima, kad je s roditeljima, braćom i sestrama
živio na lijepom imanju na selu, u voćnjacima i šumama. Lice mudrosti, Gustava
Krkleca, zrcali se u stihovima namijenjenim djeci. Krklec također posjeduje vjersko lice,
očituje se u pjesmama iz zbirki „San ljetne noći“, „Lastavica nad gradom“, „Žubor
života“ i „Srebrna cesta“. Naime, bez obzira što je dugi niz godina bio izložen
neprijateljskom okruženju, u pjesmama sklapa ruke u molitvi koja se diže u nebo.
Prevoditeljsko lice prisutno je u njegovoj ljubavi prema prevođenju. Poznavao je
prevoditeljske postupke mnogih pisaca te je na svojim i njihovim iskustvima gradio
vlastiti rad (Zalar 2001).

Onaj tko ima bogat život ima i mnogo lica, hoću reći mnogo bogatstava što ih
može pružiti. Tako i nekoliko izrečenih riječ o Gustavu Krklecu nisu zaokružile
sva njegova dostignuća (Zalar 2001: 13).
Krklečev rad obuhvaća prikaze više od trideset inozemnih umjetnika, literarno-
publicističke zapise, eseje, epigrame, književne kozerije, osvrte, komentare, putne
bilješke i mnogobrojne prijevode i prepjeve. Napisao je čak i jedan roman i jednu
dramsku rapsodiju. Također je pisao i libreta za opere. Prva zbirka pjesama pod nazivom
„Lirika“ objavljena 1919. godine rasprodana je za nekoliko tjedana te je zbog potražnje
iste izdanje ponovljeno još iste godine. Drugi svjetski rat provodi u osami, pišući dvije
najpoznatije zbirke za odrasle, „Darovi za bezimenu“ i „Tamnica vremena“ (Zalar
2001).

7
 Gustav Krklec je bio vrlo darovit u zapažanju slikovitih i vrijednih životnih
detalja, te su zbog toga i djela „Književna pisma iz provincije“ i „Martin Lipnjak iz
Krapine“ bila objavljivana u „Večernjem listu“. Zbog velikih zanimanja za istim kasnije
su objavljena zasebno kao „Pisma iz provincije Martina Lipnjaka“ (Zalar 2001).

U vrijeme Krklečeva djetinjstva bilo je vrlo malo književnosti za djecu jer se

smatralo neozbiljnim ukoliko su se književnici bavili dječjom literaturom. Tim poslom
su se bavili diletanti, kako su ih zvali, i ljudi „oko književnosti“, dok su djeca čitala
„Genovevu“ i Robinzona“ čiji su prijevodi bili nepotpuni, a ilustracije nepostojeće.
Dječja književnost se razvila toliko da nijedan književnik ne smatra neozbiljno baviti se
istom. Gustav Krklec je došao u dodir s navedenom prilikom prevođenja. Naime, još
između dva rata preveo je dječji roman „Emil i detektivi“ autora Kästnera, a kasnije
Župančićevu knjigu pjesama „Ciciban“ koja je doživjela tri izdanja. Prema uzoru na
Župančića, koji je pjesme pisao nadahnut svojom djecom, Krklec počinje pisati za svoju
kći Katarinu. U početku je popunjavao kćerkine razne slikovnice bez teksta
popunjavajući prazna mjesta pri dnu slika te na taj način stvarao kratke basne. Posjet
prijatelja Cvitana započeo je objavljivanje napisanog. Naime, pročitavši stihove počeo ih
je objavljivati u časopisu „Radost“, a djeca su ih prihvatila. Kasnije su iste pjesmice
izašle i u knjigama kao što su „Telegrafske basne“ i „Zvonce o repu“ s ilustracijama
Vesne Borčić (Krklec 1954).

Pisati za djecu težak je posao, kome valja pristupati s velikom ljubavlju i

odgovornošću, jer je dječja književnost jedan od onih faktora, koji najviše
pridonose tome, da od male djeca jednog dana postanu- veliki ljudi… (Krklec
1954: 8)

GUSTAV KRKLEC: DJELA

Podjela na rodove, vrste i podvrste u dječjoj književnosti jednaka je kao i u

književnosti za odrasle iako se zastupljenost nekih vrsta i podvrsta razlikuje.
Specifičnosti dječjeg života, dječji interesi i mogućnosti, koji su uvelike djelovali na
stvaranje dječje književnosti, prilagodili su književne vrste kao i njihovu zastupljenost.

8
 Djela Gustava Krkleca koja su poznata prije samog istraživanja su „Majmun i
Naočale“, „Telegrafske basne“ i „Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske
basne“. Također, jedina slikovnica koja je poznata je pod imenom „Pod Gupčevom
lipom“. Provedeno istraživanje, koje je glavna tema ovog rada, govori o Gustavu
Krklecu i njegovom doprinosu dječjoj književnosti. Pisao je slikovnice, dječju poeziju,
dječju priču te basne.

Jedna od glavnih vrsta dječje književnosti je slikovnica pod čijim se izrazom

navodi kao prva knjiga s kojom se dijete susreće. Svoju prednost kod djece slikovnica
izaziva korištenjem dva koda komunikacije: likovno i jezično stavljanje stvarnosti.
Djetetu razumljiv likovni jezik pospješuje sustavu sporazumijevanja riječima koje dijete
treba usvojiti. Slikovnica govori slikom i riječima te traži srodnost i suradnju dvaju
umjetnosti. U slikovnici slika ne predstavlja ilustraciju teksta ali ni pomoćno sredstvo za
ostvarivanje dijaloga već ona nastaje kao scenarij koji se isprepleće s tekstom (Crnković,
Težak, 2002).

Dječja poezija je među prvim umjetničkim tekstovima koji se nude djeci.

Početak dječje poezije odnosi se na tzv. pučke ili usmene dječje pjesmice koje su stvorili
odrasli za djecu u izravnom dodiru s djecom. Stvaraju ih sve kulture svijeta te su u
svijetu poznate kao nursery rhymes, dok su u hrvatskoj književnosti poznate kao
malešnice. One su obično kratke, vezane uz svakodnevni dječji život, usmjerene na
istovremenu uzbuđenost više osjetila, a često su i nonsense (Crnković, Težak, 2002).

Dječja priča predstavlja glavnu i najobuhvatniju vrstu dječje književnosti upravo

zbog toga što ona prati djecu od trenutka usvajanja jezičnog sustava i ne napušta ih do
kraja djetinjstva. Odrednica priče temelji se na odstupanju od stvarnosti kakvu
upoznajemo osjetilima putem stvaranja fantastičnog, čarobnog ili čudesnog. Ono može
biti uvedeno u priču na najrazličitije načine te je satkano od najrazličitijeg tkiva. Dijete
prihvaća upravo to što je u priči fantastično odnosno čudesno jer njegovo poimanje
svijeta nastaje gledajući iz svoga sitnog motrišta na velik i daleko nepoznat svijet, bez
dovoljno iskustva i jasnih spoznaja, ne shvaćajući kategoriju vremena, prostora i druge
granice ljudskih mogućnosti. Bajke, također, spadaju u kategoriju dječje priče
(Crnković, Težak, 2002).

9
 U počecima stvaranja dječje književnosti basna zauzima jedno od prvih mjesta.
Basna je najčešće kratka književna vrsta, a može biti napisana i u prozi i u stihu. Ono što
se u basnama ističe su životinje, i to nekoliko životinjskih vrsta koje uglavnom imaju
iste, karakteristične osobine npr. hrabar i neustrašiv lav koji predstavlja gospodara svih
životinja, lukava lisica, uvijek gladan, zao i okrutan vuk i slično. Navedene osobine
pojedine životinje simboliziraju tipove ljudskog ponašanja. Osim kratkoće i životinjskih
likova, obilježje koje se najviše ističe je poučnost u kojoj se kroz metaforu navodi
poželjno ljudsko ponašanje. (Zima 2001).

GUSTAV KRKLEC U POVIJESTIMA DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

O Gustavu Krklecu pisalo se mnogo, još od prvih njegovih zbirki, međutim,

uglavnom su to članci koji ga prikazuju kao pjesnika, autora za odrasle. Kako smo i iz
biografije vidjeli, prvi njegov kontakt s dječjom književnošću dogodio se početkom
tridesetih dok je bio urednikom beogradske biblioteke Nolit kada je preveo Kästnerova
Emila i detektive, a svoje prve pokušaje u dječjoj književnosti ostvarit će pedesetih
godina 20. st. Iako će se brzo afirmirati kao dječji autor u nizu djela, kritika ga zapravo
nikad neće doživljavati kao dječjeg autora. Je li to zbog nepostojanja književne kritike
tada ili zbog dominacije njegova izričaja za odrasle teško je reći, ali čak i kad o njemu
pišu dječji autori, neće se posebno tematizirati njegovo stvaralaštvo u kontekstu dječje
književnosti. Primjerice, Ratko Zvrko objavio je 1977. povodom Krklečeve smrti članak
u „Areni“ pod simboličnim naslovom „Posljednja suza“. U njemu se spominje
Krklečevo stvaralaštvo. Iz književnosti za odrasle ističe se zbirka „Lirika“, „Srebrna
cesta“, „Nove pjesme“, „Ljubav ptica“, „Izlet u nebo“, „San pod brezom“, „Darovi za
bezimenu“, „Tamnica vremena“ i „Žubor života“, dok se od djela dječje književnosti
ističu „Majmun i naočari“ i „Telegrafske basne“. U članku se opisuju mladi dani života
Gustava Krkleca, dogodovštine koje je proživio ali i njegovi posljednji dani. Upravo ti
posljednji dani donose simboliku samog naslova članka. Naime, najveća Krklečeva želja
bila je doživjeti izdanje njegovih Odabranih djela. Pisac je prolazio kroz agoniju bolova
prije same smrti te su upravo u tom razdoblju izdana „Odabrana djela Gustava Krkleca“.

10
Njegova je žena navedena djela donijela u bolnicu kako bi mu ispunila posljednju želju.
Na licu u grču agonije nije bilo ni jednog titraja, već je samo jedna suza skliznula niz
Krklečev obraz (Zvrko 1977).

U članku Krunoslava Pranjića u časopisu „15 dana“ ponovo su u fokusu djela u

književnosti za odrasle, a to su roman izgubljenog naraštaja „Beskućnici“ te „F. M.
Dostojevski kao čovjek“. Ipak su tu svoje mjesto pronašle i dječje pjesme i njima
pripadajuće ilustracije iz knjige „Drveni klinci“. U članku se najviše spominje
prijateljstvo Krkleca i Krleže. Naime, Krleža je Krklecu nudio posao redaktora u
Zavodu, ali je u tom naumu Krkleca sprječavao njegov boemski život. Također, Krleža
je Krkleca prijateljski pohodio na smrtničkoj postelji (Pranjić, 1999).

Iz perspektive dječje književnosti djelo Gustava Krkleca najzastupljenije je u

antologijama.

U „Antologiju hrvatske dječje poezije“ Zalar (1994.) je uvrstio pjesme iz

nekolicine Krklečevih djela. Objavljen je izbor iz „“Telegrafskih basni“, pjesma „“Ludi
dan“ te dio iz slikovnice „Drveni bicikl“.

Isti je autor u novome izdanju „Antologije hrvatske dječje poezije“ (2007.)

uvrstio djelo Gustava Krklec između 97 dječjih književnika s daleko više primjera. Uz
krati opis Gustava Krkleca spomenuta su i djela „Majmun i naočale“, „Telegrafske
basne“, „Zvonce o repu“ i slikovnica „Pod Gupčevom lipom“ (Zalar 2007).

Sljedeću antologiju, „Basne: antologija“ priredila je Dubravka Težak. U toj su

antologiji izdvojeni primjeri pojedinih basana Gustava Krkleca iz zbirke „Telegrafske
basne“ i kratki opis Krklečeva „basnovita pogleda na svijet“. Težak (2001: 12) ističe
Krklečevu „verzifikatorsku vještinu kojom postiže ritmičku i glazbenu skladnost stiha“.
Od tematskih preokupacija Težak kod Krkleca izdvaja neodlučnost, nesklad između
riječi i čina, opsjednutost vlastitom veličinom, strah pred jačima i bezobzirnost prema
slabijima, dosjetljivost itd., a za razliku od tradicionalnih basni Krklec „ne dijeli moralne
lekcije, on tek blago ismijava ljudske mane“ (Težak 2001: 12).

U povijesti hrvatske dječje književnosti Gustav Krklec tek je uzgred spomenut. On je

jedan od prvih autora koji se javlja u dječjoj književnosti nakon Drugog svjetskog rata (a

11
zapravo i prvi put kao dječji autor), međutim ta su djela – slikovnice – snažno ideološki
obilježene. Riječ je o vremenu izgradnje zemlje pa su i naslovi njegovih slikovnica u
skladu s potrebama novog vremena „Pioniri grade“, „Put u život“ i „Pioniri,
pošumljavajmo“. Međutim, autori Crnković i Težak (2002) ističu kako će već početkom
pedesetih Krklec promijeniti svoj izričaj i to prije svega 1952. u „Telegrafskim
basnama“. Unatoč tome što je „Telegrafskim basnama“ postigao „zapažen uspjeh i
uzbibao površine mirnih voda, ali time nije započeo novu poeziju“ (Crnković i Težak
2002: 399). Autori pri tome misle na utjecaj koji Krklec ipak, unatoč uspjehu zbirke, nije
izvršio na pjesnike suvremenog vremena. Taj će utjecaj, prema autorima, imati Grigor
Vitez.

ANALIZA BIBLIOGRAFIJE GUSTAVA KRKLECA

BROJ IZDANIH DJELA GUSTAVA KRKLECA U DJEČJOJ

KNJIŽEVNOSTI
20
18
18 17 17

16

14

12

10

8 7
6
6 5

4 3 3 3
2
2 1 1 1 1
0
0

Djela Gustava Krkleca koja pripadaju hrvatskoj dječjoj književnosti prvi puta se
pojavljuju od 1946. godine. Naime, te godine izdano je prvo Krklečevo djelo dječje

12
poezije „Pioniri grade“. Njegovo stvaralaštvo proteže se u vrijeme druge Jugoslavije te
je upravo u tom vremenu izdano najviše njegovih djela koja su namijenjena djeci.
Najviše djela izdano je od 1970. do 1984. godine. U razdoblju od 1970. do 1974. godine,
čak njih osamnaest, dok je u razdobljima od 1975. do 1979. godine i od 1980. do 1984.
godine izdano sedamnaest djela. Nakon raspada Jugoslavije, izdavanje Krklečevih djela
vidljivo se smanjuje. Naime, nakon njenog raspada pa do danas objavljeno je samo šest
Krklečevih naslova dječje književnosti.

NAKLADNICI
50
45
45

40

35

30

25
19
20

15

10
4 3
5 2 2 2
1 1 1 1 1 1 1 1
0

Kao što je vidljivo u tablici, u tiskanju Krklečevih djela prevladavaju nakladnici

koji su orijentirani ponajviše za tiskanje djela dječje književnosti. Najčešći nakladnik je
pod imenom Naša djeca koji se ističe sa čak četrdeset i pet izdanja. Riječ je o nakladniku
koji se uglavnom specijalizirao za objavljivanje slikovnica. Navedeni nakladnik se u par

13
slučaja pojavio pod imenom Giro: Naša djeca ili Izdavačko i štamparsko poduzeće
"Naša djeca". Nakladnik Mladost češće se pojavljuje pod različitim imenima kao npr.
Izdavačko knjižarska radna organizacija Mladost, Izdavačko knjižarsko poduzeće
Mladost, Mladost, Izdavačka radna organizacija te pod imenom Mladost, poduzeće za
izdavačku djelatnost, unutrašnju i vanjsku trgovinu. Navedeni nakladnik zaslužan je za
devetnaest izdanja Krklečevih djela. Ostali nakladnici nisu prisutni u tolikoj mjeri.

GUSTAV KRKLEC U PRIJEVODIMA

Kako bi svoju književnost približio što široj čitateljskoj publici drugih

nacionalnosti u doba Jugoslavije, izdana su trojezična izdanja na hrvatskom, srpskom i
slovenskom jeziku.

Osam slikovnica autora Gustava Krkleca imaju dva ista izdanja. Naime, godine i
mjesto izdanja, tekst i ilustracije su u potpunosti iste te se jedina razlika primjećuje u
jeziku i pismu. Naime, jedno je izdanje na hrvatskom jeziku, pisano latinicom, a drugo
izdanje je na srpskom jeziku i otisnuto ćirilicom. U ovom drugom slučaju prevoditelji
nam nisu poznati. Riječ je o slikovnicama:

Kako nastaje kruh?, 1974. godine, Zagreb

Kako se gradi kuća? , 1974. godine, Zagreb
Što se dobiva od mlijeka?, 1974. godine, Zagreb
Zašto pada kiša?, 1974. godine, Zagreb
Moje najdraže životinje, 1975. godine, Zagreb
Moje najljepše životinje, 1975. godine, Zagreb
Moje najmilije životinje, 1975. godine, Zagreb
Moji najbolji prijatelji, 1975. godine, Zagreb

Također, pronađena su četiri djela dječje poezije koja također imaju gore
spomenuta paralelna izdanja: knjige su sadržajno jednake, opremljene istim

14
ilustracijama, objavljene su iste godine i u istome mjestu, ali je jedno izdanje otisnuto
na hrvatskom, na latinici, a drugo na srpskom na ćirilici :

Nešto kao bajka, 1955. godine, Rijeka

Velike i male životinje, 1955. godine, Rijeka
Ludi dan, 1981. godine, Zagreb
Iznimka se javlja kod djela „Pioniri grade“ i „Pioniri zidarji“. Naime, djela su,
također, sadržajno jednaka, opremljena istim ilustracijama, objavljena su iste godine
(1946.) ali jedno je otisnuto na hrvatskom, a drugo na slovenskom jeziku. Razlika je
također i u mjestu izdanja, hrvatsko izdanje izdano je u Zagrebu, dok je slovensko
izdanje izdano u Mariboru.

Jedini poznati prevoditelj je Davorin Ravljen koji je preveo „Pioniri grade“ na

„Pioniri zidarji“.
Od žanra dječje priče u autorstvu Gustava Krkleca, nalazimo samo jedno djelo
koje je doživjelo dvojezično izdanje, ali prevoditelj nije poznat. Navedeno djelo je pod
nazivom „Cvijeće“ odnosno „Cveće“. Izdanje na srpskom jeziku napisano ćirilicom je
prvo izdanje ovog djela. Izdano je 1952. godine, dok je hrvatsko izdanje izdano dvije
godine kasnije. Ilustracije, tekst, mjesto izdanja u potpunosti je isto za oba izdanja kao i
nakladnik i ilustrator.

„Telegrafske basne“ Gustava Krkleca izdane su u dvojezičnim ali i u trojezičnim

izdanjima. Naime, prvo izdanje izdano 1952. godine napisano je na latinici na hrvatskom
jeziku, a dvije godine poslije izlazi izdanje na srpskom odnosno na ćirilici ali u
potpunosti izmijenjeno. Aco Šopov napisao je predgovor na srpskom jeziku ali nije
zaslužan za ostali prijevod djela. Prevoditelj je nepoznat. 1954./1955. godine izlaze u
potpunosti tri ista izdanja djela „Zvonce o repu: nove telegrafske basne“. Razlika je
jedino jezik. Naime, izdana su na hrvatskom na latinici, srpskom na ćirilici i na
slovenskom jeziku. Matej Bor zaslužan je za slovenski prijevod. Ista situacija ponovila
se i 1982. godine kada izlaze u tri potpuno ista izdanja „Telegrafskih basana“ koja se
također razlikuju samo u jeziku. Također, poznat je samo prevoditelj slovenskog
izdanja, a to je Severin Šali.

15
SLIKOVNICE

SLIKOVNICE- BROJ IZDANJA

14
12
12
10
10 9

4
2
2 1 1 1

0
1960-1964 1965-1969 1970-1974 1975-1979 1980-1984 1985-1989 1990-1994

Najveći broj izdanih slikovnica kojima je Gustav Krklec autor objavljeno je

1975. godine, a izdavane su od 1960. pa sve do 1984. Za vrijeme njegova života (1899.-
1977.) izdano je desetak slikovnica koje imaju brojna izdanja čak i poslije njegove smrti.

Prva slikovnica „Drveni bicikl“ izdana je u Zagrebu 1964. godine na hrvatskom

jeziku, u nakladi Naša djeca. Slikovnica je doživjela drugo izdanje već sljedeće godine u
Beogradu te je otisnuta na srpskom jeziku u nakladi „Vuk Karadžić“. Oba izdanja
slikovnica ilustrirao je Vilko Gliha Selan.

Zbog prisutnosti brojnih pjesničkih slika, koje naviru iz samog teksta slikovnica,
možemo reći da se ostvaruje potpuna sinestezija. Teško je ne primijetiti utjecaj njegovog
odrastanja u Hrvatskom zagorju preko motiva kojima možemo vidjeti njegovo
djetinjstvo i doživjeti njegove emocije. Jedini poznati ilustratori Krklečevih slikovnica
su Ivan Rabuzin koji je ilustrirao slikovnicu „Pod Gupčevom lipom“ te Vliho Gliha
Selan koji je ilustrirao „Drveni bicikl“. Slikovnice ovisno o ilustracijama možemo
podijeliti u tri kategorije. Slikovnice s ilustracijama za djecu najranije dobi, slikovnice sa
realističnim ilustracijama i slikovnice s fotografijama.

16
Slikovnice s ilustracijama za djecu najranije dobi:

Prva iskustva, Zagreb

Prva opažanja, Zagreb
Prve igre, Zagreb
Prvi zvukovi, Zagreb

Slikovnice s realističnim ilustracijama:

Garov i njegovi prijatelji, Zagreb

Lumpi i njegovi prijatelji, Zagreb
Kako nastaje kruh?, Zagreb
Kako se gradi kuća?, Zagreb
Što se dobiva od mlijeka?, Zagreb
Zašto pada kiša?, Zagreb

Slikovnice s fotografijama:

Moje najdraže životinje, Zagreb

Moje najljepše životinje, Zagreb
Moje najmilije životinje, Zagreb
Moje životinje, Zagreb
Moji najbolji prijatelji, Zagreb

Sve slikovnice za djecu najranije dobi izdane su 1975. godine te svaka slikovnica
ima samo jedno izdanje.

Za razliku od navedenih, slikovnice s realističnim ilustracijama imaju više

izdanja. „Lumpi i njegovi prijatelji“ izdana je 1970. i 1984. te su oba izdanja na
hrvatskom jeziku. „Kako se gradi kuća?“ i „Zašto pada kiša?“ imaju dva izdanja izdana
1974. čija je razlika u jeziku i pismu. Naime, jedno izdanje je napisano na hrvatskom,
dok je drugo na srpskom, napisana ćirilicom. Istu sudbinu doživjele su slikovnice „Kako
nastaje kruh?“ i „Kako nastaje hleb?“ te „Što se pravi od mleka?“ i „Što se dobiva od
mlijeka?“. Slikovnica „Garov i njegovi prijatelji“ ima samo jedno izdanje, na hrvatskom
jeziku, 1970. godine.

17
 Slikovnice s fotografijama možemo podijeliti na dvije cjeline ovisno o godini
izdanja. Naime, prvu cjelinu sačinjavaju slikovnice izdane 1975.godine, dok drugu
slikovnice izdane 1984. Sve slikovnice izdane 1975. uz izdanje na hrvatskom jeziku
imaju i izdanje na srpskom jeziku, napisano na ćirilici. Tu grupu sačinjavaju: „Moje
nadraže životinje“, „Moje najljepše životinje“, „Moje najmilije životinje“ te „Moji
najbolji prijatelji“. Sve ove slikovnice doživjele su ponovno izdanje 1984. godine na
latinici i ćirilici, osim slikovnice „Moji najbolji prijatelji“ koja je doživjela samo
ponovno izdanje na ćirilici. Te godine izdana je i nova slikovnica „Moje životinje“ samo
na hrvatskom jeziku. Jedini poznati urednik, Drago Kozina, uredio je slikovnice s
fotografijama te je urednik i onih na latinici i onih na ćirilici. Prevoditelji nisu poznati.
Poznat nam je i broj primjeraka za slikovnice s fotografijama izdane 1984. godine. Ovu
veliku nakladu sačinjavalo je 12 000 primjeraka izdanja na latinici, te 7000 primjeraka
izdanja na ćirilici.

Sve navedene slikovnice autora Gustava Krkleca izlaze u nakladi „Naša djeca“ i
su sve izdane u Zagrebu. Jedini poznati urednik navedenih slikovnica je Drago Kozina
koji je uredio trinaest izdanja.

„Pod Gupčevom lipom“ je naziv najpoznatije slikovnice Gustava Krkleca čije je

prvo izdanje izašlo 1977. godine. Ono je na hrvatskom jeziku, a nakladnik je Izdavačko
knjižarsko poduzeće Mladost. Urednica djela je Ana Kulušić. Nakon smrti Gustava
Krkleca izlaze još 3 izdanja na hrvatskom jeziku. Drugo izdanje je izdano 1986. godine,
dok je treće izdano 1987. godine. Oba izdanja izdala je Izdavačko knjižarska radna
organizacija Mladost, a Vera Barić im je urednica. Četvrto izdanje izdano je 1991.
godine također u naklladi Mladost, poduzeće za izdavačku djelatnost, unutrašnju i
vanjsku trgovinu koje je uredila Zdenka Prpić. Sva četiri izdanja ilustrirao je Ivan
Rabuzin. Poznat je također broj primjeraka drugog, trećeg i četvrtog izdanja. Naime,
drugo i četvrto izdanje broje 5000 primjeraka, dok treće izdanje broji 8000 primjeraka.

18
DJEČJA POEZIJA

DJEČJA POEZIJA- BROJ IZDANJA

5
4
4
3 3
3
2
2
1 1
1
0 0 0 0 0 0
0

Naslovi Gustava Krkleca koje smo klasificirali kao dječju poeziju protežu se od
1945. godine pa sve do 2004. godine. Ukupno je izdano četrnaest izdanja dječje poezije
Gustava Krkleca. U ovu skupinu pripada i njegovo prvo djelo za najmlađe čitatelje
„Pioniri grade“. Najviše djela dječje poezije izdano je u Zagrebu pod nakladnikom
Izdavačko poduzeće EDIT, dok je najprisutniji ilustrator Ivan Rabuzin. Ovaj žanr
najviše je objavljivan u razdoblju od 1955. do 1959. godine. Neka djela dječje poezije
autora Gustava Krkleca javljaju se unutar novog naslova „Svjetlosti zavičaja: zavičajna
čitanka za osnovne i srednje škole“ izdane u Varaždinu. Djelo je izdano u nakladi
Nakladnička kuća Tihomir dok je nakladnička cjelina Zavičajna biblioteka Tihomir.
Djelo je ilustrirao već spomenuti ilustrator Ivan Rabuzin, dok je na mjestu urednika
Stjepan Juranić.

Gustav Krklec u većoj mjeri je poznat po svojoj poeziji koja pripada književnosti
za odrasle. Suprotno navedenom, u Odabranim djelima Gustava Krkleca koji su više
namijenjeni za odrasle čitatelje, nalaze se i poneka zbirka dječje poezije. Naime,
Odabrana djela Gustava Krkleca sačinjavaju:

„Srebrna cesta: pjesme“; knjiga prva, 1977.godine, Zagreb

„Žubor života: pjesme“; knjiga druga, 1977.godine, Zagreb
„Lica i krajolici“; knjiga treća, 1977.godine, Zagreb
„Pisma iz provincije“; knjiga četvrta, 1977.godine, Zagreb

19
 „Noćno iverje“; knjiga peta, 1977.godine, Zagreb
„Majmun i naočari“; knjiga šesta, 1977.godine, Zagreb

Dječju poeziju Gustava Krkleca može se podijeliti jedino po sličnosti motiva

koje je Krklec koristio zbog vremena u kojem nastaju. Tako u jednu kategoriju možemo
svrstati djela: „Pioniri grade“ i „Pioniri pošumljavajmo“. Krklec se u dječjoj
književnosti prvi put javlja 1946. upravo djelom "Pioniri grade", a može se reći kako je
tim djelom pjesnik otplatio svoj dug vremenu kada je bilo važno da se djeca
organizirano pozivaju na "obnovu zemlje". Naime, radi se o vremenu nakon Drugog
svjetskog rata gdje se apeliralo na narod, a pogotovo na mladež, da se upuste u radne
akcije u cilju obnove i ponovne gradnje koja bi bila isključivo za njihovu korist. Djelo
„Pioniri grade“ prevedeno je na slovenski jezik pod nazivom „Pioniri zidarji“. Prijevod
izgleda vrlo slično kao i hrvatsko izdanje te je objavljeno iste, 1946. godine. Oba izdanja
ilustrirao je Anton Brilli te ilustracije prikazuju mlade „pionire“ kako grade dom, po
„instrukcijama“ starog Mate koji govori pjesnikove riječi. Hrvatsko izdanje izdao je
Nakladni zavod Hrvatske u Zagrebu te je poznat broj od 5000 primjeraka. Slovesnko
izdanje izdala je Mladinska knjiga u Mariboru, a s hrvatskog ju je preveo Davorin
Ravljen. U ovu kategoriju spada i djelo „Pioniri pošumljavamo“ izdano 1947. godine u
Zagrebu. Nakladnik je Ministarstvo šumarstva N. R. Hrvatske te je izdano 10 000
primjeraka. Ilustracije u djelu slične su onima u „Pioniri grade“ i „Pionirji zidarji“ te
prikazuju složnu pionirsku mladež u pothvatu sadnje mladica u šumi. Za ilustracije
zaslužan je Nikola Mucavac dok je urednik Biro za štampu i propagandu Ministarstva
šumarstva N. R. Hrvatske te je po opsegu manja od „Pioniri grade“ i „Pionirji zidarji“
koji broje 46 stranica dok „Pioniri pošumljavajmo“ broji tek 11 stranica.

1955. godinu u stvaralaštvu Gustava Krkleca obilježila su djela „Nešto kao

bajka“ i „Velike i male životinje“. Oba djela doživjela su izdanja na hrvatskom, latinici
te srpskom na ćirilici. Za navedena djela nakladnik je Izdavačko poduzeće EDIT te su
sva izdanja izdana u Rijeci. Ilustrator je nepoznat. „Nešto kao bajka“ govori o čudima
koja se događaju svakodnevno te je na vrlo zanimljiv način prikazano ilustracijama.
Naime, djelo je podijeljeno na 18 stranica te se na svakoj stranici nalaze četiri stiha. Prva

20
dva stiha govore o stanju prije, a sljedeća dva o samom „čudu“. Najbolji primjer se
nalazi na prvoj stranici djela po kojem je ono i dobilo naziv.

„Šećer, jaja, čokolada,

brašno, mlijeko, marmelada...

To za djecu sprema majka

nešto, što je kao – bajka!“

Govori se o torti te to saznajemo iz ilustracije. One su zamišljene na način da

tijekom čitanja prva dva stiha, stranica sa prijelomom bude zatvorena, a tijekom čitanja
trećeg i četvrtog stiha, otvorena, čime se dobiva iluzija pokretljivosti ilustracije i
pridonosi iščekivanju djeteta za onim što slijedi. Isti način ilustriranja javlja se i u
„Velikim i malim životinja“ uz drugu temu. Tema je život životinja te značajni i
karakteristični događaji koji ga mijenjaju. Ta promjena se javlja između drugog i trećeg
stiha te se u tom trenutku otvara dodatak ilustraciji.

Tijekom 1969. godine objavljene su „Ni san ni java“ i „Ptičji pjev“. Oba djela
dječje poezije objavljena su u Zagrebu i na hrvatskom jeziku, a izdavač je Izdavačko
knjižarsko poduzeće Mladost. Ilustratorica djela „Ni san ni java“ je Dijana Kosec
Bourek te ona imaginarnim slikama, kao što je prikaz guske i lisice u ljudskoj odjeći koji
šeću zajedno držeći se za ruke, dočarava ugođaj sna koji graniči s javom. Ilustrator djela
„Ptičji pjev“ je Ivo Gattin te on realnim crtežima ptica s njihovim karakterističnim
osobinama dočarava raznolikost pjeva ptica.

1973. godine objavljena je zbirka poezije i basana „Drveni klinci: izabrani

epigrami, aforizmi i telegrafske basne“ u Zagrebu. Za izdavača je Izdavačko poduzeće
„August Cesarec“, dok mjesto ilustratora zauzima Nedjeljko Dragić. Zbirka je jedna od
poznatijih djela Gustava Krkleca namijenjena dječjoj književnosti.

1980. godine izlazi djelo „Dva delfina“ u Zagrebu te je izdavač Izdavačko

knjižarska radna organizacija Mladost. Ovo djelo govori o susretu Krkleca i njegove
kćeri Katarine, dok su plovili prema Hvaru, s dva delfina koji su pratili njihov trajekt.
Opisuje razigranu igru delfina i radoznali pogled svoje kćeri. Delfini su zapečatili ovaj
21
doživljaj kao što je i Boris Dogan zapečatio ovo djelo svojim apstraktnim ilustracijama i
bojama mora. „Dva delfina“ uredila je Ana Kulušić.

„Ludi dan“ naziv je djela koje pripada dječjoj poeziji Gustava Krkleca, a govori
o danu suprotnosti kojeg zaista možemo nazvati „ludim“. Djelo je 1981. godine
doživjelo dva izdanja, jedno na hrvatskom na latinici, a drugo na srpskom na ćirilici.
Izdavač oba izdanja je Izdavačko i štamparsko poduzeće Naša djeca. Hrvatsko izdanje
izdano je u 11000 primjeraka, dok je srpsko izdano u 3000 primjeraka. Urednik u oba
slučaja je Joža Skok, a ilustratorica je Danica Rusjan.

Zbirka pjesama „Vol za volanom“, objavljena je 2001. godine u Zagrebu na

hrvatskom jeziku. Nakladnik ovog djela je Mozak knjiga, a pripada nakladničkoj cjelini
Biblioteka Zlatna lađa. Uredio ju je Davor Uskoković, a za ilustracije se pobrinuo
Tomislav Tomić. Diana Zalar napisala je predgovor koji je započela pjesmama Gustava
Krkleca o njegovoj učiteljici kojoj Krklec pripisuje velike zasluge za vlastiti početak
stvaralaštva. Prvo poglavlje zbirke, naziva Drveni bicikl, govori o dječačkim danima te
se u njemu spominje Krklečev rodni kraj, Hrvatsko zagorje, te je tim motivima prožeta
svaka pjesma. U ovom poglavlju se može zamijetiti zavičajno lice Gustava Krkleca.
Drugo poglavlje zbirke nosi ujedno i naziv djela, „Vol za volanom“ koje je nadopunjeno
i telegrafskim basnama. Njih je Krklec objavljivao niz godina u časopisima za djecu. U
ovom poglavlju se zrcali već spomenuto pjesnikovo lice mudrosti. Treće poglavlje djela,
pod nazivom Molitva šuma, sačinjeno je od pjesmama iz zbirki „San ljetne noći“,
„Lastavica nad gradom“, „Žubor života“ i „Srebrna cesta“, koje nisu namijenjene djeci.
Zbog navedenog Zalar preispituje dosad objavljene pjesničke knjige za mladež zbog
pomaknute granice zrelosti i doživljajnih mogućnosti mlađih članova društva. Također,
u ovom poglavlju, osjećamo pjesnikovo vjersko lice. Posljednje, četvrto poglavlje ove
knjige, okuplja pjesme vrlo različitih autora pod nazivom Izabrani prepjevi Gustava
Krkleca (Zalar 2001).

22
DJEČJA PRIČA

DJEČJA PRIČA-BROJ IZDANJA

8
7
7
6
5
4 4
4
3
2
2
1 1 1
1
0 0
0

Dječje priče kojima je autor Gustav Krklec izdavane su od 1952.-1990. godine te

ih je ukupno dvadeset i jedno izdanje. Najviše djela ovog žanra izdano je u razdoblju od
1970. do 1974. godine. U razdobljima od 1965.-1969. i 1975-1979. broj izdanja je
jednak, dok je izdavanje prije i poslije navedenih razdoblja vidljivo manje. Jedanaest
izdanja ovog žanra Gustava Krkleca objavljeno je u nakladi Mladost te je on ujedno i
najčešći nakladnik dječjih priča autora Gustava Krkleca. Nakladnik Naša djeca zauzima
drugo mjesto po zastupljenosti u ovom žanru. Najčešći urednici su Ana Kulušić i Drago
Kozina, dok je Nives Kavurić-Kurtović najčešća ilustratorica.

U stvaralaštvu Gustava Krkleca, upada u oči djelo „Cvijeće“ svojim kratkim i

jasnim naslovom. Djelo je napisano u fromi slikovnice. Ipak iza tog naslova kriju se
brojne kratke priče u kojima je autor opisao svakojako cvijeće. Kukurjek, visibaba,
šeboj, jaglac, zumbul, sunovrat, ljubica, đurđica, neven, tratinčica, potočnica, tulipan,
ruža, karanfil, maćuhica, ciklama, mak, perunika, jorgovan i božur. Malo tko bi mogao
nabrojati ovoliko vrsta cvijeća, a kamoli znati njihove karakteristike, dok Krklečevo
„Cvijeće“ samo što ne zamiriše. Zbirka priča doživjela je dva izdanja. Jedno na srpskom,
ćirilici 1952. godine, a drugo na hrvatskom, latinici 1954. godine. Oba izdanja ilustrirao
je Vladimir Kirin koji samo pojačava vizualne i olfaktivne slike koje se javljaju čitajući

23
ovo djelo. Nakladnik je R.V.J. Zbirka priča završava izravnim obraćanjem djeci u vidu
pitanja. U priči o nevenu spominje svoju kćer, Katarinu:

Ima više vrsta nevena: crvenog, divljeg, vrletnog i turskog, a najljepši je ipak
onaj domaći, što ga je naslikao naš poznati umjetnik. Tako bar misli moja
Katarina. A vi djeco? (Krklec 1987: 43.)
1972. godinu u stvaralaštvu Gustava Krkleca obilježila su brojna djela u
kategoriji dječje priče. „Hrabri krojač“, „Leteći kovčeg“, „Putujući glazbenici“, „Stoliću,
prostri se“ te „Srećković Ivica i druge priče“. Navedene dječje priče izdane su na
hrvatskom jeziku u Zagrebu, a mjesto nakladnika zauzima Naša djeca. U djelima se
govori o raznim pustolovinama njihovih junaka te se te pustolovine i nepodopštine lakše
vizualiziraju preko raznobojnih ilustracija nepoznatih ilustratora.

Zasigurno najpoznatije djelo u ovoj vrsti dječje književnosti Gustava Krkleca je

„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“. Ovo djelo doživjelo je brojna izdanja,
preciznije, njih jedanaest u razdoblju od 1969. godine do 1990.godine.

„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1967. godine, 1. izdanje

„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1969. godine, 2. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1971. godine, 3. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1973. godine, 4. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1974. godine, 5. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1975. godine, 6. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1976. godine, 7. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1979. godine, 8. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1981. godine, 9. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1987. godine, 10. izdanje
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“, 1990. godine, 11. izdanje

Peto izdanje nosi i naziv „Peto, jubilarno izdanje povodom 75 godišnjice piščeva
života“.

Sva su izdana u Zagrebu u nakladničkoj cjelini „Biblioteka Vjeverica“. Djelo je

zapravo kompilacija svega do tada objavljenog u zasebnim publikacijama. U djelu
Krklec govori o svom djetinjstvu, o učiteljici koja mu je „odškrinula“ vrata u svijet

24
čitanja i književnosti kao što je spomenuto u djelu „Vol za volanom“. U ovim pričama
Krklec nam još detaljnije dočarava svoje djetinjstvo govoreći o svom ocu i konju
Antonezu koji je samo njega volio, te djedu i njegovim najslađim poklonima. Ove priče
o osobama koje su obilježile njegov život nalaze se pod naslovom „Moje priče iz
davnine“. Također pronalazimo i razgovor o cvijeću gdje su objedinjene sve kratke priče
koje smo spomenuli u djelu „Cvijeće“. Velik i bitan dio ovog Rukoveta za velike i male,
zauzimaju „Telegrafske basne“, te „Balada o drvenom biciklu“ kao što je spomenuto u
djelu „Vol za volanom“. „Vedri i tmurni dani“ i „Prigodne pjesme za najmlađi svijet“ su
nazivi zadnja dva poglavlja u kojima objedinjuje neke od svojih djela kao što su: „Ptičji
pjev“, „Dva delfina“ i slično. Od 1969. godine do 1979. godine nakladnik je Izdavačko
knjižarsko poduzeće Mladost, dok se 1981. i 1987. godine javlja pod drugim imenom,
Izdavačko knjižarska radna organizacija Mladost. Nakladnik zadnjeg, 11 izdanja, je
ponovno preimenovan u Izdavačka radna organizacija Mladost. Prvo izdanje uredio je
Grigor Vitez, a deseto i jedanaesto izdanje Barić Vera. Ostala izdanja uredila je Ana
Kulušić. Sva izdanja ilustrirala je Nives Kavurić-Kurtović. Za ova djela Krklec je
dobitnik tri prestižne nagrade:

1967. godine, Nagrada „Grigor Vitez“

1969. godine, Nagrada „Mlado pokoljenje“
1976. godine, Nagrada „Zmajevih dječjih igara“

Nagrada „Grigor Vitez“ zauzima posebno mjesto među gore navedenim. Naime,
ova nagrada se dodjeljuje za dječju književnost i ilustraciju, a osnivač je Savez društava
Naša djeca koji je ujedno i nakladnik brojnih Krklečevih djela. Nagrada je dobila ime
„Grigor Vitez“ po istoimenom književniku, dugogodišnjem suradniku Saveza, osnivaču
i uredniku biblioteke Vjeverica, koja je ujedno i nakladnička cjelina djela „Majmun i
naočale“. Grigor Vitez je pokretač časopisa „Radost“ u kojem je Krklec objavljivao
Telegrafske basne, a također je i urednik prvog izdanja Krlečevog „Majmuni i naočale“.
Svečanost dodjele Nagrade prvim dobitnicima, održana je 13. listopada 1967. godine u
prostorima Društva književnika Hrvatske, a među prvim laureatima književnicima je i
Gustav Krklec. Cilj Nagrade „Grigor Vitez“ je (Savez društva hrvatske Naša djeca,
preuzeto sa stranice http://www.savez-dnd.hr/podnaslov-ap-05/ 2.9.2018.):

25
 „Pružimo djeci sve najbolje i to u svim aspektima života, kroz sve čimbenike
koji djecu okružuju i utječu na formiranje njihove osobnosti i kreativnih ličnosti
(Savez društva hrvatske Naša djeca).“
Navedeni cilj nagrade Gustav Krklec je zasigurno i postigao.

Koliko je ovo djelo uistinu važno za cjelokupnu dječju književnost govori nam i
podatak da je među, Odabranim djelima Gustava Krkleca nakladnika Izdavačko i
propagandno poduzeće Alfa te izdavačko knjižarsko poduzeće Prosvjeta, urednika
Berislava Nikpalja, jedino djelo za djecu. U zbirci „Odabrana djela Gustava Krkleca“,
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“ javlja se pod nazivom „Majmun i
naočari“.

Bajka je vrsta dječje priče te jedna od najzaslužniji za razvoj ovog žanra. Koliko
je Gustav Krklec uvjeren u svoje sposobnosti i jasnoću izričaja, govori činjenica da je
preradio dvije, veoma poznate, bajke, „Trnoružica“ i „Mačak u čizmama“. Ova, već
poznata djela, napisali su Charles Pernault i Jackob i Wilhelm Grimm. Krklec je ova
djela preradio na sebi svojstven način. Naime, bajke su napisane u dvanaest distiha koji
jezgrovito prikazuju već poznatu radnju na drugačiji način. Na svaka dva distiha dolazi
po jedna ilustracija koja na realni način dočarava bajkovitu situaciju. Ova djela izdana su
1969. godine u Zagrebu, a nakladnik je „Naša djeca“. Obje bajke su napisane na
hrvatskom jeziku.

BASNA

BASNE-BROJ IZDANJA
4
3 3
3
2 2
2
1 1
1
0 0 0 0 0 0 0 0
0

26
 Najviše izdanja basni izdano je od 1950. do 1954. godine te od 1980. do 1984.
godine. Naime, izdano je pet izdanja prije, a sedam izdanja poslije smrti Gustava
Krkleca. Sva izdanja odnose se na „Telegrafske basne“ te na „Zvonce o repu: nove
telegrafske basne“. Najčešći nakladnik je Školska knjiga koja je izdala tri izdanja ali isti
broj izdanja broji i nakladnik Naša djeca. Joža skok i Miroslava Vučić predstavljaju
nepopularnije urednike ovog žanra, dok Dušan Malošević i Damir Brčić predstavljaju
najpopularnije ilustratore.

Krklečeve „Telegrafske basne“ prvi put su objavljivane 1952. godine u Zagrebu

te su ubrzo postale omiljene među djecom. Do kraja života napisao je 135 basana. One
su vrlo kratke, naime, svaka sadrži samo četiri stiha. Upravo zbog toga ih Krklec naziva
telegrafskima što predstavlja asocijaciju na kratkoću telegrafske odnosno brzojavne
poruke. U predgovoru svojih basana Krklec objašnjava obilježja basne kao književne
vrste, te navodi da je basna često kritika društvu te da joj je osnovna namjena
oblikovanje odgojnih i moralnih poruka. Suprotno navedenom, Krklec nije pisao
moralnu poruku ali ni kritiku društva i društvenih odnosa već mu je namjera bila napisati
vedre i duhovite dječje pjesmice u kojima najčešće nije preuzimao poznate motive
dotadašnjih basnopisaca. Iako nekim životinjama u svojim basnama pridaje otprije
poznate osobine, većina njegovih basana je originalna te uvodi mnoštvo novih životinja
čije su osobine specifične. One kao takve postaju izbor smiješnih situacija ali
predstavljaju povod da se upozori na nelogičnost, nedosljednost ili glupost pojedinih
ljudskih postupaka (Zima 2001). Dakle, Krklečeve telegrafske basne na alegoričan način
crtaju ljudske odnose u obliku anegdota o životinjama (Zalar 2001).

Krklec ima izvanrednu sposobnost, kako je već zamijetio jedan književni

kritičar, da od kratkih dijaloga i detalja načini događaj vrijedan pažnje. Iz ovih
humorističnih varnica duha iščitavamo duhovite obrate, „kerempuhovske“
podvale, ironična zapažanja, dječje preokupacije i dječji način gledanja na svijet
(Zalar 2001: 11).
Struktura telegrafskih basana Gustava Krkleca odstupa od klasičnih i to putem
strukture. Naime, ona ne nalikuje toliko na dramsku strukturu već strukturu vica čija se
šaljiva priroda nalazi već u samom naslovu. Također, naslov preuzima funkciju klasične
pouke koja je najčešće izrečena na kraju tradicionalne basne. Krklec izostavlja pouku na
kraju te nas putem naslova usmjerava na koji način valja protumačiti pojedinu

27
telegrafsku basnu, ali istodobno izruguje negativne i specifične osobine svojih likova
kao i stereotipne i pogrešne ljuske želje i ideje na duhovit način. Telegrafske basne
predstavljaju najpopularnije Krklečeve dječje pjesme i to ponajprije zbog svoje kratkoće
i humora koji čini basnu razumljivima i maloj djeci. Humor, vedrina i smiješna strana
života koju je Krklec istaknuo putem svojih basana najbolje su jamstvo da će iste uvijek
biti aktualne i rado čitane od strane djece ali i odraslih (Zima 2001).

Telegrafske basne objavljivane su u razdoblju od 1952. godine do 2017. godine.

U tom razdoblju objavljeno je devet izdanja ovog djela.

„Telegrafske basne“, 1952. godine, Zagreb

„Telegrafski basni“, 1954. godine, Skopje
„Telegrafske basne“, 1982. godine, Zagreb
„Telegrafske basne“, 1982. godine, Zagreb
„Telegrafske basni“, 1982. godine, Zagreb
„Telegrafske basne“, 1995. godine, Zagreb
„Telegrafske basne“, 2001. godine, Zagreb
„Telegrafske basne“, 2003. godine, Zagreb
„Telegrafske basne“, 2017. godine, Zagreb

Zbog velikog broja izdanja u relativno dugačkom vremenskom razdoblju,

promijenili su se i brojni nakladnici, urednici i ilustratori. „Telegrafske basne“ iz 1952.
godine napisane su na hrvatskom jeziku u nakladi Mladost i nakladničkoj cjelini
Štamparski zavod „Ognjen ptica“. Uredio ih je Grigor Vitez, ranije spomenut veliki
prijatelj i suradnik Gustava Krkleca, dok je Vesna Borčić zaslužna za ilustracije. 1954.
godine djelo je, pod naslovom „Telegrafski basni“, objavljeno na srpskom jeziku na
ćirilici. Nakladnik ovog izdanja je Detska radost, a ilustrirao ih je Spase Kunoski.
Izdanja iz 1982. godine napisana su na tri jezika, hrvatski, srpski i slovenski. Sva tri
izdanja izdala su Naša djeca, uredio ih je Joža Skok, a ilustrirao Dušan Malešević.
Hrvatsko izdanje imalo je 10 000 primjeraka, a srpsko i slovensko 5000 primjeraka.
Prevoditelj na slovenski je Severin Šali, te one imaju i drugačiji naslov, „Telegraski
basni“. ABC naklada zaslužna je za izdanje 1995. godine pod nakladničkom cjelinom
biblioteka Vrtuljak. Uredio ih je Ivo Zalar dok je Ivan Vitez zaslužan za ilustracije.

28
Izdanja u razdoblju od 2001. godine do 2017. godine pojavljuju se pod nakladničkom
cjelinom Moja knjiga; metodički obrađena lektira, nakladnika Školska knjiga. Sva
izdanja uredila je Miroslava Vučić, a ilustrirao ih je Damir Brčić.

Razne pjesme i telegrafske basne Gustava Krkleca objedinjena su u djelu

„Zvonce o repu: nove telegrafske basne“. Djelo je izdano u tri izdanja:

„Zvonce o repu: nove telegrafske basne“, 1954. godina, Zagreb

„Zvonce o repu: nove telegrafske basne“, 1954 (i.e. 1995) godine, Zagreb
„Zvonček na repu: nove telegrafske basni“, 1954 (i.e. 1995) godine, Ljubljana

Prvo izdanje izdano je na hrvatskom jeziku te mu je nakladnik Štamparski zavod

„Ognjen ptica“. Drugo izdanje je na srpskom na ćirilici, nakladnika Prosvjeta, dok je
treće izdanje na slovenskom jeziku, nakladnika Mladenska knjiga. Sva tri izdanja
ilustrirala je Vesna Borčić. O ovoj zbirci djela Gustava Krkleca govori i napomena koja
se nalazi na završetku djela:

„Sve ove pjesme i basne objavljene su ranije na dječjoj stranici „Borbe“, u

dječjem prilogu sarajevskog „Oslobođenja“, u „Vjesniku u srijedu“, dječjem
časopisu „Radost“, biltenu Crvenog Križa „Naš rad“ i t. d. Ovdje su prvi put
sabrane u posebnoj knjizi za veliku i malu djecu (Krklec 1954: 37).“
Telegrafske basne su nešto novo i originalno u poeziji za djecu upravo zbog
jedinstvenog spoja svih navedenih elemenata pomoću kojih se iskazuje neobičan i
samosvojan Krklečev basnoviti pogled na svijet (Zalar 2001).

ZAKLJUČAK

Prema navedenom istraživanju, lako je uvidjeti da je popularnost Krklečeva

stvaralaštva za djecu najveća sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Nakon
1991. godine, broj izdanja znatno se smanjuje. Uzevši u obzir cijelo njegovo stvaralaštvo
na području dječje književnosti, bibliografija broji trideset i sedam izdanja slikovnica,
četrnaest izdanja dječje poezije, dvadeset i jedno izdanja dječje priče te dvanaest izdanja
basana. Popularnost se očituje u ponovljenim izdanjima ranije objavljenih djela te se tim
izdanjima dodaju prijevodi na slovenski i srpski jezik. Teme djela uglavnom su

29
animalističke i protežu se od pjeva ptica i dva delfina, preko majmuna i njegovih naočala
i životinja u zoološkom vrtu, pa sve do snalažljivog mačka u čizmama. Dodajući stihove
ispod slika životinja kako bi ih učinio zanimljivijim svojoj kćerki Katarini, a kasnije
objavljujući iste, Krklec je ušao dječji svijet te svoja djela učinio zaista zanimljivim za
djecu što su ona, kao najstroži i najnemilosrdniji kritičari, prepoznala i prihvatila. Među
izdavačima Krklečevih djela ponajviše se ističe nakladnik Naša djeca. Najpoznatiji
urednik njegovih djela je zasigurno Grigor Vitez koji je ujedno i njegov prijatelj te
osnivač biblioteke Vjeverica koja je objavila niz njegovih poznatih djela kao što su
„Majmun i naočale: Rukovet za velike i male“. Najčešći urednici su Drago Kozina i Ana
Kulušić, a najčešći ilustrator je Nives Kavurić-Kurtović. Koliko je autor priznat i
cijenjen govore i nagrade koje je postigao. Naime, dobitnik je nagrade „Grigor Vitez“,
nagrade „Mlado pokoljenje“ te nagrade „Zmajevih dječjih igara“. Sukladno svemu
navedenom, Gustav Krklec je dakako značajan pisac za hrvatsku dječju književnost.
Otvorio je vrata veselja djeci svog, ali i budućeg vremena. Gustav Krklec, kao „zagorski
meteor“, ostavio je značajan trag i zauvijek izmijenio i uvelike popunio pojam dječje
književnosti..

30
LITERATURA:

1. Brešić, V. (1997). Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb: Agm

2. Crnković, M., Težak, D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti: od početka
do 1955. godine. Zagreb: Znanje
3. Krklec, G. (1946). Pioniri grade. Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske
4. Krklec, G. (1946). Pioniri zidarji. Maribor: Mladinska knjiga
5. Krklec, G. (1952). Cveće [ćir]. Zagreb: R.V.J.
6. Krklec, G. (1952). Telegrafske basne. Zagreb: Mladost
7. Krklec, G. (1954 (i.e. 1955)). Zvonček na repu: nove telegrafske basni [slo].
Ljubljana: Mladinska knjiga
8. Krklec, G. (1954 (i.e. 1955)). Zvone o repu: nove telegrafske basne [ćir]. Zagreb:
Prosvjeta
9. Krklec, G. (1954). Cvijeće. Zagreb: R.V.J.
10. Krklec, G. (1954). Telegrafski basni [ćir]. Skopje: Detska radost
11. Krklec, G. (1954). Zvonce o repu: nove telegrafske basne. Zagreb: Štamparski
zavod Ognjen ptica
12. Krklec, G. (1955). Nešto kao bajka [ćir]. Rijeka: Izdavačko poduzeće EDIT
13. Krklec, G. (1955). Nešto kao bajka. Rijeka: Izdavačko poduzeće EDIT
14. Krklec, G. (1955). Velike i male životinje [ćir]. Rijeka: Izdavačko poduzeće
EDIT
15. Krklec, G. (1955). Velike i male životinje. Rijeka: Izdavačko poduzeće EDIT
16. Krklec, G. (1964). Drveni bicikl. Zagreb: Naša djeca
17. Krklec, G. (1965). Drveni bicikl. Beograd: Vuk Karadžić
18. Krklec, G. (1967). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
19. Krklec, G. (1969). Mačak u čizmama. Zagreb: Naša djeca
20. Krklec, G. (1969). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
21. Krklec, G. (1969). Ni san ni java. Zagreb: Izdavačko knjižarsko poduzeće
Mladost

31
22. Krklec, G. (1969). Ptičji pjev. Zagreb: Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
23. Krklec, G. (1969). Trnoružica. Zagreb: Naša djeca
24. Krklec, G. (1970). Garov i njegovi prijatelji. Zagreb: Naša djeca
25. Krklec, G. (1970). Lumpi i njegovi prijatelji. Zagreb: Naša djeca
26. Krklec, G. (1971). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
27. Krklec, G. (1972). Hrabri krojač. Zagreb: Naša djeca
28. Krklec, G. (1972). Leteći kovčeg. Zagreb: Naša djeca
29. Krklec, G. (1972). Putujući glazbenici. Zagreb: Naša djeca
30. Krklec, G. (1972). Srečković Ivica i druge priče. Zagreb: naša djeca
31. Krklec, G. (1972). Stoliću, prostri se. Zagreb: Naša djeca
32. Krklec, G. (1973). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
33. Krklec, G. (1974). Kako nastaje hleb? [ćir]. Zagreb: Naša djeca
34. Krklec, G. (1974). Kako nastaje kruh?. Zagreb: Naša djeca
35. Krklec, G. (1974). Kako se gradi kuća? [ćir]. Zagreb: Naša djeca
36. Krklec, G. (1974). Kako se gradi kuća?. Zagreb: Naša djeca
37. Krklec, G. (1974). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
38. Krklec, G. (1974). Pioniri pošumljavajmo. Zagreb: Ministarstvo šumarstva N. R.
Hrvatske
39. Krklec, G. (1974). Što se dobiva od mlijeka?. Zagreb: Naša djeca
40. Krklec, G. (1974). Što se pravi mleka? [ćir]. Zagreb: Naša djeca
41. Krklec, G. (1974). Zašto pada kiša? [ćir]. Zagreb: Naša djeca
42. Krklec, G. (1974). Zašto pada kiša?. Zagreb: Naša djeca
43. Krklec, G. (1975). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
44. Krklec, G. (1975). Moje najdraže životinje [ćir]. Zagreb: Naša djeca
45. Krklec, G. (1975). Moje najdraže životinje. Zagreb: Naša djeca
46. Krklec, G. (1975). Moje najlepše životinje [ćir]. Zagreb: Naša djeca
47. Krklec, G. (1975). Moje najljepše životinje. Zagreb Naša djeca

32
48. Krklec, G. (1975). Moje najmilije životinje [ćir]. Zagreb Naša djeca
49. Krklec, G. (1975). Moje najmilije životinje. Zagreb Naša djeca
50. Krklec, G. (1975). Moji najbolji prijatelji [ćir]. Zagreb Naša djeca
51. Krklec, G. (1975). Moji najbolji prijatelji. Zagreb Naša djeca
52. Krklec, G. (1975). Prva iskustva. Zagreb Naša djeca
53. Krklec, G. (1975). Prva opažanja. Zagreb Naša djeca
54. Krklec, G. (1975). Prve igre. Zagreb Naša djeca
55. Krklec, G. (1975). Prvi zvukovi. Zagreb Naša djeca
56. Krklec, G. (1976). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
57. Krklec, G. (1977). Majmun i naočari. Zagreb: Alfa-Prosvjeta
58. Krklec, G. (1977). Pod Gupčevom lipom. Zagreb: Izdavačko knjižarsko
poduzeće Mladost
59. Krklec, G. (1977). Srebrna cesta: pjesme. Zagreb: Alfa-Prosvjeta
60. Krklec, G. (1979). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
61. Krklec, G. (1980). Dva delfina. Zagreb: Izdavačko knjižarska radna organizacija
Mladost
62. Krklec, G. (1981). Ludi dan [ćir]. Zagreb: Naša djeca
63. Krklec, G. (1981). Ludi dan. Zagreb: Izdavačko i štamparsko poduzeće Naša
djeca
64. Krklec, G. (1981). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarska radna organizacija Mladost
65. Krklec, G. (1982). Telegrafske basne [ćir]. Zagreb: Naša djeca
66. Krklec, G. (1982). Telegrafske basne. Zagreb: Naša djeca
67. Krklec, G. (1982). Telegrafske basni [slo]. Zagreb: Naša djeca
68. Krklec, G. (1984). Lumpi i njegovi prijatelji. Zagreb Naša djeca
69. Krklec, G. (1984). Moje najdraže životinje [ćir]. Zagreb Naša djeca
70. Krklec, G. (1984). Moje najdraže životinje. Zagreb Naša djeca
71. Krklec, G. (1984). Moje najlepše životinje [ćir]. Zagreb Naša djeca
72. Krklec, G. (1984). Moje najljepše životinje. Zagreb Naša djeca

33
73. Krklec, G. (1984). Moje najmilije životinje [ćir]. Zagreb Naša djeca
74. Krklec, G. (1984). Moje najmilije životinje. Zagreb Naša djeca
75. Krklec, G. (1984). Moje životinje. Zagreb Naša djeca
76. Krklec, G. (1984). Moji najbolji prijatelji [ćir]. Zagreb Naša djeca
77. Krklec, G. (1986). Pod Gupčevom lipom. Zagreb: Izdavačko knjižarska radna
organizacija Mladost
78. Krklec, G. (1987). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačko knjižarska radna organizacija Mladost
79. Krklec, G. (1987). Pod Gupčevom lipom. Zagreb: Izdavačko knjižarska radna
organizacija Mladost
80. Krklec, G. (1990). Majmun i naočale: Rukovet za velike i male. Zagreb:
Izdavačka radna organizacija Mladost
81. Krklec, G. (1991). Pod Gupčevom lipom. Zagreb: Mladost, poduzeće za
izdavačku djelatnost, unutrašnju i vanjsku trgovinu
82. Krklec, G. (1995). Telegrafske basne. Zagreb: ABC naklada
83. Krklec, G. (2001). Telegrafske basne. Zagreb: Školska knjiga
84. Krklec, G. (2001). Vol za volanom. Zagreb: Mozaik knjiga
85. Krklec, G. (2003). Telegrafske basne. Zagreb: Školska knjiga
86. Krklec, G. (2017). Telegrafske basne. Zagreb: Školska knjiga
87. Krklec,G. (1999). Gustav Krklec (1899.-1977.): 100 godišnjica rođenja 1899.-
1999. Zagreb: Laurana: Budvina
88. Pranjić. K. (1999). „Gustav Krklec: o stoljetnici pjesnikova rođenja“ 15 dana,
ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu br. 3, str. 22-25
89. Savez društva hrvatske Naša djeca na adresi http://www.savez-dnd.hr/podnaslov-
ap-05/ (preuzeto 2. 9. 2018)
90. Težak, D. (2001). Basne: antologija. Zagreb: Divič
91. Zalar, I. (1994). Antologija hrvatske dječje poezije. Zagreb: Školska knjiga
92. Zalar, I. (2007). Antologija hrvatske dječje poezije. Zagreb: Školska knjiga
93. Zima, Dubravka. 2001. Predgovor. U: Telegrafske basne. Zagreb: Školska knjiga
94. Zvrko, R. (1977). „Posljednja suza“, Arena str. 21-22

34
IZJAVA O SAMOSTALNOJ IZRADI RADA

Pod punom odgovornošću izjavljujem da sam završni rad pod naslovom „Gustav Krklec
u hrvatskoj dječjoj književnosti" u potpunosti izradila samostalno. Pri izradi koristila
sam literaturu koju sam u skladu s pravilima i navela.

_______________________________________

(Barbara Postić)

Velika Gorica, rujan 2018.

35