vukovarske novine • 17. studenoga 2006.
S v j e d o è a n s t v a
SVJEDOÈANSTVA:
NIKICA BURIÆ IZ SAMOBORA,
RATNI ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA
1. BOJNE 204. BRIGADE
Samoborac u
Vukovaru branio
svoj Samobor
z Ja sam poslije Vukovara bio još 13 godina u
Hrvatskoj vojci, prošao sam sva ratišta po Hrvatskoj,
ali takvu hrabrost kao u Vukovaru, nisam nigdje
susreo. To je bilo nešto iznimno, neopisiva
hladnokrvnost i hrabrost koju od neobuèenog vojnika
nitko ne oèekuje, to nigdje više nisam susreo
Vukovar su branili i brojni graðani iz drugih dijelo-
va Hrvatske. Jedan od njih je i Nikica Buriæ iz Samobo-
ra kojeg je veæina suboraca poznavala samo po nadimku
Samoborac. U to vrijeme Samoborac je imao 33 godine,
roditelji su mu završavali radni staž u Njemaèkoj i
pripremali se za povratak u Domovinu, a on je odluèio
prijaviti se u Hrvatsku vojsku jer je kaže vidio da bez
oružanih sukoba nema ni osamostaljenja naše zemlje.
- Ja sam u Vukovaru branio svoj Samobor jer mi je
bilo jasno da se moj grad neæe obraniti nigdje dalje veæ
u Vukovaru gdje je tada bila najveæa bojišnica, pojašn-
java Samoborac. I tako je on nakon završene obuke u
Rakitju, umjesto u Dubrovnik na južno ratište kamo su
ga zapovjednici željeli poslati, veæ krajem kolovoza
1991. godine došao u Vukovar izvidjeti situaciju.
Ubrzo se vraæa u svoju bazu u Rakitje gdje okuplja 70-
ak vojnika s kojima se polovicom rujna vraæa u Vuko-
var. Veæ tada u grad se više nije ulazilo normalnim
putovima, granate su zasipale grad i bila bi ludost
punim autobusom vojske voziti se cestama.
- Zbog toga smo od Bogdanovaca ušli pješice u
Vukovar, a sjeæam se da nam je tada vodiè bio danas
pokojni Mandiæ, navodi Samoborac. Doèekali su ih
zapovjednici Ivica Arbanas i Anðeliæ (doktor), a Buriæ je
rasporeðen na Sajmište gdje mu je zapovjednik bio Petar
Kaèiæ koji je nažalost poginuo u obrani grada Vukovara.
- Gledajuæi svakodnevno televizijske nastupe
vodeæih vukovarskih politièara koji su vapili za pomoæ,
jednostavno sam bio opèinjen i odluèio sam pomoæi
koliko mogu, po cijenu vlastitog života, prisjeæa se
Buriæ odluke o dolasku u Vukovar. Buriæ se i danas
prisjeæa svoje fasciniranosti hrvatskim braniteljima
koji su bili odjeveni u svakodnevnu odjeæu tipa
traperice, majice i tenisice jer odora nisu imali.
- Mi smo došli potpuno opremljeni u odore
hrvatske vojske, a oni koji su se svakoga dana borili
protiv neprijatelja, to su èinili u svakodnevnoj, civilnoj
odjeæi, kaže Buriæ. Odjeæa je predstavljala manji prob-
lem, jer hrvatski su vojnici tada imali kako kaže
Samoborac puškice naspram tenkova JNA, granate su
veæ padale svakodnevno na grad, a oni su bili nevjero-
jatno hladnokrvni. - To me je fasciniralo i jednostavno
sam se osjeæao još hrabriji jer sam shvatio da su ti
deèki spremni položiti i svoj život za svoj grad i svoju
državu Hrvatsku, navodi Buriæ.
Smjena zapovjednika
U Vukovaru se svakodnevno ginulo. Ginuli su nar-
avno i zapovjednici koji su se baš zbog te èinjenice
izmjenjivali možda i brže nego igdje u svijetu.
- Prvo mi je zapovjednik bio Kaèiæ. Kada je on ran-
jen, tu je dužnost preuzeo Anðeliæ, a za glavnog zapov-
jednika je postavljen Velimir Ðerek koji je takoðer
poginuo u bitki za Vukovar i to u listopadu. Njega je
naslijedio Ivan Poljak, a ja sam tada odlukom zapov-
jedništva postavljen za njegova zamjenika, nabraja
Buriæ. Poèetkom studenog 1991. toènije 6. studenoga
poginuo je i Poljak te je za zapovjednika Sajmišta
postavljen Josip Tomašiæ Osa, a Buriæ je nastavio biti
njegovim zamjenikom i to je tako trajalo sve do pada
grada. U manje od tri mjeseca od obiènog vojnika
15
postao je zamjenik zapovjednika 1. bojne 204. brigade.
- Ja sam poslije Vukovara bio još 13 godina u
Hrvatskoj vojci, prošao sam sva ratišta po Hrvatskoj,
ali takvu hrabrost kao u Vukovaru, nisam nigdje sus-
reo. To je bilo nešto iznimno, neopisiva hladnokrvnost
i hrabrost koju od neobuèenog vojnika nitko ne oèeku-
je, to nigdje više nisam susreo, rekao je Buriæ. Uz
domaæe Vukovarce, grad su od nemjerljivo jaèeg nepri-
jatelja branili i deèki iz Ðakova, Varaždina, Pule,
Zagreba i drugih dijelova Hrvatske, a svi su bili svjes-
ni da u Vukovaru ustvari brane svoj grad.
tavno bili zaluðeni velikosprskom ideologijom". a na kraju kolone njegov zamjenik Nikica Samoborac.
Nakon takvog uvoda poèinjali su pješaèki napadi, a Prije polaska dogovoreno je da æe komunicirati preko
Više poginulih nakon rata granate su padale non-stop. motorola i tako je i bilo sve dok nisu prešli Vuku.
nego u borbama - Kada granata ne bi pala 20-ak minuta pomislili smo Meðutim, noæ je bila užasna, kiša je padala bez
Prva bojna Sajmište brojila je 950 boraca. Od toga što je sad? Zar nas više ne napadaju? Pješaèki su napadi, prestanka i motorole su se ispraznile te je kolona razd-
je ranjeno njih 185, poginulo je 118 boraca, dok se sjeæa se Buriæ, bili sve uèestaliji i branitelji su se morali vojena na više skupina.
nestalima vodi 141. U srpskim koncentracijskim povlaèiti prema središtu Grada. Kada su Srbi shvatili da ih - Noæ je bila strašna. Kiša je padala takvim intenzite-
logorima završilo je 142 borca sa Sajmišta, mnogi od svojim pješaèkim napadima ne mogu ugroziti, poèeli su tom da nisi mogao raspoznati osobu ispred sebe, a kamoli
njih su u tim neljudskim uvjetima i od stalnih muèenja granatirati kuæu po kuæu i tu nije bilo opstanka. nešto drugo. Moja skupina je brojila 25 boraca, ostali
izgubili život, pa se samim tim i broj poginulih poveæa- smo zadnji, ali smo praktièki bez veæih problema stigli do
va. Od poèetnog broja nestalih osoba, veæi je dio posm- Maloljetni borci Vinkovaca, kaže Samoborac. Sjeæa se da je dan bio kao
rtnih ostataka pronaðen te se nestalima vodi još oko 50 Meðu braniteljima Vukovara bilo je i maloljetnih noæ; vjetar je toliko puhao da je neprestano ljuljao kuku-
osoba. Buriæ kaže kako mu je veæ nakon mjesec dana mladiæa. Koliko su oni bili spremni za borbu, kako su ruz tako da èetnici, iako su imali promatraènice na okol-
Bitke za Vukovar bilo jasno kako je ova bitka izgublje- došli u situaciju da uzmu pušku u ruke, to je sad nebit- nim stablima, nisu primijetili branitelje koji su hodali
na ukoliko ne stigne pomoæ izvana. no, ali oni su u Bitki za Vukovar pokazali kroz kukuruz. Brinuo se Samoborac što u njegovoj skupi-
- Nama je svakodnevno 10-ak ljudi iznimno visok moral i veliku hrabrost. ni nije bilo ni jednog domaæeg èovjeka koji je poznavao
bilo ranjavano, a dnevno nam je U šali sam jednom Domaæih Vukovaraca bilo je dosta jer teren veæ su sve bili branitelji iz drugih gradova koji nisu
znalo poginuti i pet do šest deèki. mnoge od njih rat je jednostavno zatekao imali pojma gdje se nalaze ni gdje su Vinkovci.
Mi smo tako dnevno gubili 20-ak
rekao: da se, nedaj - Tada smo odluèili: idemo polagano i u sela ne
na kuænom pragu i tu nema velikih prièa;
ljudi od kojih se manji dio vraæao u Bože, ponovi ulazimo jer nismo znali što su Srbi okolo okupirali, a
uzeli su oružje u ruke i odrasli preko noæi.
stroj, ali nas je svaki dan bivalo sve Vukovar, opet bih Bilo je tu, meðutim, i mladiæa sa strane koji što ne. Znali smo da su Vinkovci naši i to nam je bio
manje, navodi Samoborac. Uz to, išao i po cijenu su svjesno došli u rat, a nisu bili punoljetni. cilj, sjeæa se Buriæ. Put do Vinkovaca trajao je dva dana
stalo je bio prisutan i umor jer su se vlastita života jer Od 57 HOS-ovaca, njih 20 je bilo maloljet- i dvije noæi, ali su na kraju sretno stigli u Vinkovce gdje
napadi od polovice listopada no. su Nikicu Samoborca doèekali Alemka Mirkoviæ i
zahuktavali i nije baš bilo vremena takvo jedinstvo
- To je po meni najveæa tragedija Josip Esterajher. Oni su ga otpremili na autobus za
za odmor i spavanje. Oružje, kao u Vukovaru Vukovara jer je u obrani grada stradalo Zagreb gdje su u isto vrijeme stigli i njegovi roditelji
odnosno streljivo, je takoðer nesta- nikada nisam jako puno malodobnih i mladih ljudi. koji su se nakon zaslužene mirovine vratili u svoj
jalo, a novo nije stizalo. doživio Jedna od najtežih situacija mi je bila kad je Samobor. Nakon Vukovara, Samoborac se oko mjesec
- Znao sam da u takvim uvjeti- metak prozujao pokraj mog lica i ubio dana odmarao, a zatim nastavio svoj ratni put sve do
ma, ako pomoæ ne doðe, mi može- jednog mladog branitelja iza mene. U tom potpunog osloboðenja Hrvatske. On danas nema
mo izdržati najduže do Nove godine, ali nažalost ni to sam trenutku zavapio Bogu da pogodi mene, a ne njega. zdravstvenih posljedica, ne sanja bojišnicu, smrt svojih
se nije obistinilo, kaže Buriæ. Da æe se Vukovaru Takvu sam valjda sreæu imao da sam preživio iako sam suboraca ili sliène traume koje se dogaðaju mnogim
pokušati pomoæi, raèunali su svi. Zapovjednici i borci u svakom povlaèenju bio zadnji baš zato da saèuvamo braniteljima i mišljenja je da je on jednostavno takav.
su bez prestanka naglašavali realnost situacije i tražili živote onih mlaðih branitelja, prièa Samoborac. Smatra da je sudjelovanje u Bitki za Vukovar pa i u
pomoæ, civili nisu vjerovali da su ostavljeni na milost i drugim akcijama bila njegova kršæanska dužnost i ni
nemilost neprijatelju, a upravo se tako dogodilo. Ni
hrvatski narod nije vjerovao da Vukovar neæe dobiti Proboj - put užasa
jednom nije zažalio zbog takve odluke. Danas, 15 god-
Odluka o proboju donesena je 17. studenoga. Tog ina nakon obrane Vukovara, smatra da Hrvatska mora
pomoæ, meðutim pokazalo se da je Zagreb ipak bio Vukovaru pomoæi puno više nego što to sada radi.
predaleko i da su neki drugi interesi bili važniji od ljud- dana svi su bili pod teretom stvarnosti: municije više
nije bilo, tek nekoliko okvira, a neki nisu imali ni - Ako '91. nije bilo moguænosti da se pomogne
skih života kao što se i danas ponekad dogaða.
A u Vukovaru je scenarij bio svakoga dana isti: toliko. Bilo je ili iæi u proboj ili se predati. S obzirom Vukovaru, sada ih ima. Ne vidim razloga da sada,
ujutro u 9 sati Srbi su preko ozvuèenja puštali Marš na da su vukovarski Hrvati vrlo dobro znali tko su i kakvi 2006. godine hrvatska vlast ne daje financijsku pomoæ
Drinu i zatim pozivali Hrvate na predaju. Branitelji su njihovi neprijatelji, predaja nije dolazila u obzir. Tako Vukovaru jer on je zakinut. Vukovar je zakinut, a dao
na te provokacije, kaže Buriæ, odgovarali "ovo je naš je na izbor ostao samo proboj, a Samoborac se prisjeæa je za ovu državu sve, kategorièan je Samoborac. Iako
grad, a Vi se vratite otkud ste došli", jer se znalo da je kako je on postavio pitanje ranjenika na što mu je Osa sudjeluje u obilježavanju Dana sjeæanja na žrtvu Vuko-
ogroman broj srpskih vojnika stigao iz Srbije. odgovorio da je povjerenik za Grad Vukovar Marin
vara, Samoborac èesto i bez službenih povoda obilazi
- Takoðer smo svakodnevno apelirali na Vidiæ Bili dogovorio s ravnateljicom bolnice Vesnom grobove svojih suboraca, pogotovo onih pokopanih na
stanovnike Grada srpske nacionalnosti da odustanu od Bosanac da ranjenici ostanu u bolnici i da im se ondje
zagrebaèkim grobljima. I danas tvrdi da se moral koji
daljnje borbe jer da uništavaju i svoj Grad, "pa ovdje su ništa neæe dogoditi. Sa Sajmišta je krenula kolona oko
je vidio u Vukovaru ni s èim ne može mjeriti.
roðeni, ali to njima ništa nije znaèilo. Oni su jednos- 190 ljudi meðu kojima je bilo i civila, odnosno žena i
djece. Na èelu kolone bio je zapovjednik Tomašiæ -Osa, Piše Amalija Lovriæ