Ivo Andrić

Most na žepi

Ivo Andrić biografija

Ivo Andrić (1892.-1975.) rodio se pored Travnika u Bosni, a s obitelji se često selio. Tako je
živio i u Višegradu i u Sarajevu. U Sarajevu je i završio gimnaziju.

Bio je veliki pjesnik, novelist, romanopisac i esejist. Njegova prva pjesma bila je objavljena u
časopisu imenom “Bosanska vila”. U Zagrebu je započeo studij povijesti, filozofije i slavistike,
a nastavio ga je prvo u Beču pa u Krakovu. Studij je završio 1924. godine u Grazu, a
njegova tema rada bila je kako živjeti pod turskom vlašću.

Pošto je bio naklonjen pokretu Mlada Bosna, početkom Prvog svjetskog rata je bio čak i
pritvoren. Poslije 1917. godine odlazi u Zagreb gdje se počinje baviti književnošću.

Sudjeluje u mnogim časopisima i novinama kao što su: “Vihor” i Hrvatska njiva”. Prvo zbirke
lirske proze objavio je također u Zagrebu i to su bili naslovi “Ex Ponto” i “Nemiri”.

1919. godine počinje raditi u diplomaciji i to u veleposlanstvima Kraljevine Jugoslavije. Bio je

smješten u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Grazu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu.

Nakon rada u diplomaciji, utočište je pronašao u svom novom domu u Srbiji.

1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za djela “Na Drini ćuprija” i
“Travnička kronika”.

Njegova najpoznatija djela su: “Nemiri”, “Lica”, “Ljubav u kasabi”, “Pod Grabićem”, “Izabrane
pripovetke”.

Analiza djela Most na žepi

Tema
Tema priče je most-nastanak i trajanje. Most je nastao iz nesanice, samoće i očaja vezira
Jusufa, jer se u samoći rodila misao o krhkosti i prolaznosti vlasti, moći i svega što je ljudsko.
Drugo, živeći u samoći, vezir se setio svog porekla i svoje zemlje. Tada se rodila ideja da
podigne nešto lepo i trajno-gradjevinu koja će nadživeti i podsećati druge na njega, a da u
isto vreme bude i spomenik njegovom poreklu. Zbog toga se odlučuje da to bude most, u
rodnom kraju, na reci Žepi.

Ideju vezira Jusufa materijalizovaće neimar koji će, takodje u samoći i odvojenosti od sveta,
doći do vizije mosta izuzetne lepote u neprohodnoj divljini. I most će, poput neimara i vezira,
biti izdvojen i usamljen u odnosu na okolinu. Tako usamljen ostaće da traje i vekovima čuva
uspomenu na vezira i njegovo poreklo, da premošćuje vekove i povezuje generacije.

Most i njegov smisao

1.ESTETSKI SMISAO-most je umjetničko delo koje odlikuje sklad i lepota, što mami i
oduševljava.

2.DRUŠTVENO KORISNI (PRAKTIČNI) SMISAO-olakšava ljudima zivot

3.ETIČKI SMISAO-zbližava i spaja ljude, čini da manje bude razlika među njima i više
razumijevanja i zajedništva; povezuje vere i naraštaje.

4.FILOZOFSKI SMISAO-propadaju moć i slava, a ostaje samo ono što je trajno

(materijalizovano) i od nekog značaja za buduće naraštaje. Iz ovog filozofskog smisla
proističe i osnovna ideja ove Andrićeve priče.

Podideje u pripoveci

Nema velikih ideja i dela bez samoće, velikih bdenja, zanosa i samoodricanja
Samo ko uspe da nešto stvori i ostavi iza sebe može da osmisli i produži sebe u vremenima
koja dolaze.
Čovek stvarajući , štiti sebe od prolaznosti i zaborava
Onaj koji stvara i celog sebe unosi u ono što stvara, stranac je za druge, jer je nedostupan
drugima, ali i drugi bivaju njemu stranci.

Vrsta djela:​ pripovijetka

Mjesto radnje:​ Žepa, Carigrad

Vrijeme radnje​: period od godine i pol

Likovi​: vezir Jusuf, neimar

Analiza likova
Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: Žepa, Carigrad

Vrijeme radnje: period od godine i pol

Likovi: vezir Jusuf, neimar

Analiza likova

Vezir Jusuf rođen je u selu Žepi u Bosni, otkud je odveden s devet godina u Carigrad. U
Carigradu je doživio velik uspjeh, postao je cijenjen i slavan, o čemu se pričalo u Bosni. Uz
sav uspjeh, doživio je i poraz, kada je proveo nekoliko mjeseci u zatočeništvu. Ti mjeseci
provedeni u zatočeništvu ostavili su velike posljedice na njega. U najtežim trenucima ljudi
razmišljaju o prošlosti, pa je tako i vezir razmišljao o svom djetinjstvu provedenom u rodnom
kraju. Pokazao se kao plemenit kada je, vrativši svoju slavu, odlučio pomoći rodnom kraju.
Sagradio je znameniti most, ali je on ostao bez natpisa s njegovim imenom. Vezir nije
mogao prijeći preko doživljaja iz tamnice, koji su ga sve više mučili, te se otuđio od ljudi.

Neimar Talijan bio je poznati carigradski graditelj mostova. Ciganin ga je opisao kao čudnog
i neurednog čovjeka. Bio je šutljiv i ravnodušan i prema stanovnicima Žepe, i prema mostu
koji je izgradio. Bio je marljiv i uporan u gradnji mosta unatoč svim preprekama.