SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA

FAKULTET MEĐUNARODNIH
ODNOSA I DIPLOMACIJE

POLITIKE I SUSTAVI SIGURNOSTI:

Pojam i elementi sustava sigurnosti

STUDENT: MENTOR:
Anja Maria Došlo dr. Željko Petrović

Mostar,studeni, 2023. godina

SADRŽAJ
1. UVOD............................................................................................................................1
2. POJAM SUSTAVA SIGURNOSTI..............................................................................2
3. [TO JE SUSTAV SIGURNOSTI ?................................................................................3
4. ELEMENTI SUSTAVA SIGURNOSTI.......................................................................5
5. NACIONALNA SIGURNOST I STRATEGIJE NA KOJIMA SE TEMELJI.............9
6. RAZVOJ NACIONALNE SIGURNOSTI.................................................................10
7. RAZVOJ NACIONALNE SIGURNOSTI U BiH......................................................12
8. IZVORI UGROŽAVANJA NACIONALNE SIGURNOSTI.....................................13
9. ZAKLJUČAK..............................................................................................................14
10. LITERATURA.............................................................................................................15
UVOD

Sustav sigurnosti je mehanizam koji omogućava građanima države da svakodnevno obavljaju

posao samopouzdano, bez straha, sposobni da maksimalno iskoriste mogućnosti za
unaprjeđenje svog načina života. Sustav sigurnosti kao integralna djelatnost svakog društva
uključuje skup subjekata i njihovih akcija u miru, vanrednim situacijama i u ratu. Svi subjekti
sigurnosti međusobno su povezani na osnovu jedinstvenih načela pravnog poretka zemlje. U
pokušaju određivanja pojma „sustav sigurnosti“, treba krenuti od određenja sadržaja i obima
pojma sigurnosti kao funkcionalne sredine ukupnih društvenih napora usmjerenih na
opstanak i razvoj društva i zajednice. Sigurnost je, u konceptualnom smislu, toliko sporna da
nije moguće pronaći jedinstvenu naučnu jezgru oko njezinog značenja. Osnovni spor u
definiranju tog pojma potječe od vrijednosnih stavova, odnosno od vrijednosti koje se trebaju
štititi (fizička i imovinska sigurnost, politička nezavisnost, teritorijalni integritet,
međunarodni mir i slično) i osnovnog subjekta koji je predmet zaštite (građanin/pojedinac,
država, međunarodna zajednica, socijalna sigurnost, ekonomski sustav, životna sredina...).
Šta sustav sigurnosti podrazumijeva, da li je on dio većeg sustava, da li isti ima svoj
podsustav i mikrosustav, upravo su to pitanja za čijim odgovorima tragamo.

1
POJAM SUSTAVA SIGURNOSTI

1
Sustav sigurnosti je oblik organiziranja i funkcioniranja jednog društva (države) u
provođenju mjera i aktivnosti na preventivnom i represivnom planu. Ove mjere se
poduzimaju radi očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta države, ustavnog poretka,
prava i sloboda građana kao i svih drugih društvenih vrijednosti, kao i od svih oblika
ugrožavanja. Zbog toga je sustav sigurnosti jedinstven i nedjeljiv, koji se odlikuje svojom
efikasnošću. Složen je i organiziran preko hijararhijske strukture, odnosno posustava i
mikrosustava.
Sustav sigurnosti može imati jedan ili više oblika aktivnosti i dijelimo ga na onoliko
podsustava koliko ima aktivnosti. Zbog svoje složenosti sustav sigurnosti ima svoje
specifičnosti koje se ogledaju u tome kako su njegovi podsustavi organizirani kao sustavi, jer
svaki podsustav ima svoje posebne snage, sredstva, metode, pravila i norme ponašanja.
Podsustav u pravilu ostvaruje jednu aktivnost kao dio opće aktivnosti. Za razliku od
podsustava, mikrosustav povezuje više aktivnosti i funkcionira na užem prostoru (općina,
regija, kanton)2.

ŠTA JE SUSTAV SIGURNOSTI ?

1
Beridan Izet, Politika i sigurnost, Sarajevo: Fakultet političkih nauka, 2008., str.116
2
Tatalović Siniša, Bilandžič Mirko, Osnove nacionalne sigurnosti, Zagreb: Ministarstvo unutrašnjih poslova
Republike Hrvatske, str.23

2
Sustav sigurnosti predstavlja skup cjelina povezanih općom funkcijom, u cilju
suprotstavljanja sigurnosnim izazovima i prijetnjama koje ugrožavaju sigurnost društva i
države. Sustav nacionalne sigurnosti čine državne institucije i organizacije koje su izravno, a
često i isključivo zadužene za poslove nacionalne sigurnosti, te druge potporne institucije i
organizacije koje su važne za neke aspekte nacionalne sigurnosti i koje u tim poslovima
sudjeluju neizravno ili povremeno. Glavne institucije i organizacije koje su zadužene za
izvršavanje poslova nacionalne sigurnosti su državna tijela zadužena za poslove obrane
(ministarstvo obrane), oružane snage, obavještajne i sigurnosne službe, policija i druge.
Sustav sigurnosti je odraz ustavnog poretka određene zemlje. Zbog toga sama karakteristika
sigurnosnog sustava ogleda se u tome da njegova efikasnost ne zavisi od njega samoga ma
kako on bio organiziran, već i od relevantnih okolnosti koje ga okružuju. Razumijevanje
sigurnosti, ovisi od pravila i normi odnosno od onih subjekata koji tumače vlastite postupke i
ostale koji će im pomoći da shvate sustav.
Sustav sigurnosti je cjeloviti mehanizam koji ostvaruje nacionalnu sigurnost putem
prevencije i uklanjanja ugrožavanja temeljnih vrijednosti društva, u skladu ustavno i
međunarodno priznatim standardima razvijenih demokracija i međunarodnih organizacija.
Pojam nacionalne sigurnosti podrazumijeva osiguranje od vanjskog napada, očuvanje
teritorijalnog integriteta, suvereniteta i političke nezavisnosti države.
Sustav sigurnosti suvremene države temelji se na pet stupova koji nose sami sustav
sigurnosti. Ti stupovi su: politika sigurnosti, pravna sigurnosna regulativa, sigurnosna
struktura, privatna sigurnost i sigurnosno samoorganiziranje društva.
Sigurnosna politika obuhvaća način razmišljanja i definiranja stavova prema različitim
prijetnjama u prirodi, društvu i među društvima. Predstavlja skup svih mjera, djelatnosti i
postupaka namijenjenih uspostavi i djelovanju sistema nacionalne sigurnosti. Stvara koncept
mehanizama i sredstava kojim ostvaruje unutarnju i vanjsku sigurnost društva i predstavlja
konkretizaciju sigurnosne politike3.
Pravna sigurnosna regulativa obuhvaća ustavnu, zakonsku i podzakonsku materiju, koja sa
stajališta ovlaštenja i odgovornosti propisuje i uređuje rad svih sigurnosnih struktura, kao i
društva u cjelini u smislu funkcioniranja sustava sigurnosti i ostvarivanja funkcije sigurnosti
države. Pravna regulativa sustava sigurnosti obuhvaća ustav, odnosno njegove odredbe koje
se odnose na sigurnost, zakone koji tretiraju sigurnost države, kao i sva podzakonska akta
kojima se preciznije propisuje i uređuje funkcioniranje i rad pojedinih sigurnosnih struktura
ili funkcija.
Sigurnosna struktura je specifična za svaku pojedinačnu državu. Namijenjena je ostvarivanju
sigurnosti na nivou cjeloukupnog društva. Najveći broj država ima dva zajednička elementa
ove strukture – obranu i unutarnju sigurnost.
Oružane snage i civilna obrana (civilna zaštita) predstavljaju temeljne elemente obrambene
strukture.

3
Grizold Anton, Tatalović Siniša, Cvrtila Vlatko, Suvremeni sistem nacionalne sigurnosti, Zagreb: Sveučilište u
Zagrebu – Fakultet političkih znanosti, Hrvatska udruga za međunarodne odnose, 1999., str.78

3
Policija, obavještajne službe, inspekcijske službe, carina i drugi strukturni elementi formalne
državne kontrole ostvaruju funkcije unutarnje sigurnosti.
4
Privatna sigurnost predstavlja područje koje svjedoči o novim trendovima razvoja
sigurnosnog sustava suvremene države. Privatna sigurnost ima svoje subjekte sigurnosti i oni
obuhvaćaju različite privatne agencije koje se bave zaštitom ljudi i dobara te različite oblike
detektivske djelatnosti.
Ovo područje, koje doživljava svoj vrlo ozbiljan i brz razvoj, kako u kvantitativnom tako i u
kvalitativnom smislu. Ono, također, svjedoči o postojanju određene sfere u kojoj se događa
svojevrsna privatizacija sigurnosti moderne države.
U sigurnosno samoorganiziranje društva spadaju različiti oblici spontanog sigurnosnog
samoorganiziranja društvenih grupa (interesnih, prostornih i slično), na temelju prirodnog
prava svakog pojedinca na samoobranu, samozaštitu i samopomoć. Odnos nacionalne
sigurnosti i nacionalne obrane je jednak odnosu općeg i posebnog, pri čemu nacionalna
sigurnost kao širi pojam uključuje nacionalnu obranu.

ELEMENTI SUSTAVA SIGURNOSTI

4
Abazović Mirsad D., državna bezbjednost: uvod i temeljni pojmovi, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2002.,
str.6

4
Sustav nacionalne sigurnosti danas predstavlja sintezu svih podsustava društva jer osigurava
temeljne postavke za opstanak i razvoj društva, osigurava kvalitetu života, povećanje
otpornosti cjeloukupnog društva na prirodne i druge nepogode odnosno ugrožavanja što
podrazumijeva i uklanjanje posljedica koje su prouzročene iz raznih izvora ugrožavanja.
Predstavlja stanje u kojem je moguće normalno odvijanje svih prirodnih i društvenih odnosa
urođenih i razvijenih, njihovo održavanje i dograđivanje vrijednosti stećenih kvaliteta, zbog
toga je nužno u sustavu sigurnosti uočiti i funkciju i strukturu koje uključuju u sebe.
Sposobnost države za očuvanje svih vrijednosti od vanjskog i unutarnjeg ugrožavanja te
zajedničko djelovanje s ostalim društvenim podsustavima radi daljnjeg razvoja društva u
cjelini.
Sve ove suvremene vrijednosti u različitim državama razvijaju različite elemente, ali ipak sve
države manje/više imaju ove elemente nacionalne sigurnosti:
 Sigurnosna politika
 Sigurnosna struktura
 Sigurnosno samoorganiziranje

5
Sigurnosna politika u širem značenju predstavlja djelatnosti vezane za pripremu i
osiguranje od mogućih ugrožavatelja u prirodi društva i među društvima odnosno državama.
U užem smislu predstavlja zbroj svih mjera djelatnosti i postupaka koji su namijenjeni za
uspostavljanje i djelovanje sustava nacionalne sigurnosti. Cilj sigurnosne politike je stvaranje
koncepta mehanizama i sredstava kojima se osigurava vanjska i unutarnja sigurnost
određenog društva a predstavlja konkretizaciju političkih organizaciono tehničkih i drugih
načela sigurnosne politike. U širem smislu obuhvaća vanjsku politiku, obrambenu politiku,
gospodarsku politiku, socijalnu politiku, ekološku politiku, zdravstvenu politiku, energetsku
politiku, obrazovnu politiku i kulturnu politiku.

6
Sigurnosna struktura je namijenjena osiguranju sigurnosti na području cijele države i
pecificiranje za svaku državu. Većina država ipak ima dva zajednička elementa tog sustava a
to su obrana (vanjska sigurnost) i unutarnja sigurnost. Funkcije obrambenih elemenata su
odvraćanje mogućih agresora, obrana svog teritorija, zaštita stanovništva i materijalnih
dobara, neoružani otpor agresije, djelovanje ili funkcioniranje gospodarskog sustava u ratu,
funkcioniranje društveno-političkog sustava u ratu... Za ove funkcije i njihovo ostvarenje
potrebno je imati temeljne elemente kao što su oružane snage i civilna obrana. U civilnu
obranu spada civilna zaštita, funkcioniranje gospodarskog sustava u ratu, funkcioniranje
društveno-političkog sustava u ratu, neoružano suprotstavljanje agresoru, informacijsko-
komunikacijska aktivnost.
Funkcije unutarnje sigurnosti su očuvanje zakonitosti i poretka, informativna djelatnost i
zaštita cjeloukupne društvene infrastrukture. Elementi za provedbu tih funkcija su polcija,
civilna zaštita (u većini država), obavještajno-sigurnosne službe, pravosudni organ,
inspekcijske službe (carina i drugi organi društvenog nadzora).
5
Beridan Izet, Politika i sigurnost, Sarajevo: Fakultet političkih nauka, 2008., str.102
6
Abazović Mirsad D., Državna bezbjednost: uvod i temeljni pojmovi, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2002.,
str.6

5
Sigurnosno samoorganiziranje civilnog društva je treći temeljni element sustava sigurnosti
te osim osgiranja na državnoj razini u suvremenim društvima postoje i mogućnosti za
osiguranje sigurnosti na individualnoj i zajedničkoj razini. Pritom je riječ o spontanom
sigurnosnom samozaštitinom djelovanju pojedinaca ali i različitim oblicima sigurnosnog
samoorganiziranja raznih društvenih skupina7.
To se čini na temelju prirodnog prava svakog subjekta na samoobranu, samozaštitu i
samopomoć. Promatranjem sustava sigurnosti BiH, vidljivo je da se nigdje ne navodi civilna
obrana kao element vanjske sigurnosti nego se često spominje civilna zaštita. U bivšoj državi
SFRJ kao i drugim socijalističkim državama civilna obrana pa i civilna zaštita kao njen
element bile su u sustavu vanjske obrane. Polovinom 2008.godine donesen je državni okvirni
zakon o zaštiti ljudi i materijalnih dobara i tako je civilna zaštita postala element pod
sistemom zaštite i spašavanja. To je učinjeno radi toga što nova sigurnosna struktura za 21
stoljeće (kao i većina Europskih država) polazi od procjene da ugrožavanje sigurnosti se ne
očekuje od susjeda i država u okruženju nego da opasnosti dolaze od prirodnih, tehnoloških,
terorističkih i drugih opasnosti. Zato civilna zaštita prelazi iz vanjske sigurnosti u unutarnju
sigurnost. Pored civilna zaštite u podustavu zaštite i spašavanja stanovništva i njegove
imovine spadaju i druge profesionalne službe koje vrše zaštitu i spašavanje kroz svoje
redovite dužnosti i na bazi dobrovoljnog angažiranja, u te službe spadaju vatrogasna služba,
službe za praćenje opasnosti i obavještavanje o njima, elektroprivreda i vodoprivreda.

Elementi sustava sigurnosti:

 Nosioci sustava – osnova, odnosno baza organizacije sustava, odnosno države i
društva. Država se kroz sustav sigurnosti organizirano suprotstavlja oblicima
ugrožavanja, a društvo za razliku od države to radi iz dva pristupa – organizirano i
neorganizirano. U cilju zaštite i uspostavljanja sigurnosti država može angažirati sve

7
Abazović Mirsad D, Državna bezbjednost: uvod i temeljni pojmovi, Sarajevo: Fakultet političkih nauka, 2002.,
str.4

6
 ljudske i materijalne potencijale koje ima na raspolaganju. Kod ljudskih potencijala
neminovno se nameće potreba za objašnjenjem šta pod tim podrazumijevamo. Pod
ljudskim potencijalom podrazumijevamo mogućnost primjene ljudi kao fizičke moći,
ratne vještine i moralne moći, odnosno pozitivnog odnosa prema državi i društvenim
vrijednostima koje se brane i uvjerenje u pravednost politike koja se vodi.
Sposobnost podmirivanja i blagovremeno obezbjeđenje vrste, obima i kvaliteta
borbenih i drugih sigurnosnih materijalnih potreba za svaki vid sigurnosnih
aktivnosti, kao i potrebe sveukupnog stanovništva nazivamo materijalnim
potencijalima.
 Akivnosti – najznačajniji element sustava sigurnosti jer se pomoću njih ostvaruje
funkcija sustava. Razlikujemo dvije vrste aktivnosti – sistemske i funkcionalne. Pod
sistemske ubrajamo koncipiranje, organiziranje i uspostavljanje i unaprjeđenje
sustava a pod funkcionalne ubrajamo aktivnosti koje se izražavaju na djelovanju
(funkcioniranju) sustava.
 Poslovi – pod poslove podrazumijevamo radnje i postupke kojima se ostvaruju zadaci
i ciljevi sigurnosti, odnosno svi oni poslovi kojima se neposredno ili posredno
doprinosi razvoju države. Poslovi sustava sigurnosti su multidimenzionalni i teško je
napraviti spisak takvih poslova i zadataka. Pored toga što su ti poslovi
multidimanzionalni oni su i dosta obimni, s obzirom da se poslovima sigurnosti štiti
vanjska i unutarnja sigurnost države. Unutarnja i vanjska sigurnost države može biti
ugrožena raznim postupcima i radnjama kako od pojedinaca tako i grupa, pa i
neprijateljski nastrojenih država, njezinih tijela i institucija.
 Subjekti – pod subjekte mislimo na organe, tijela i institucije koje kroz obavljanje
svojih redovitih djelatnosti direktno ili indirektno ostvaruju funkciju sigurnosti.
Subjekte sigurnosti dijelimo na konvencionalne (direktno ostvaruju funkciju
sigurnosti) i nekonvencionalne (na indirektan način ostvaruju funkciju sigurnosti). U
konvekcionalne subjekte sigurnosti ubrajamo – pravosudne organe, sudove (redovne
i vojne), tužilačke službe, tijela kaznenog progona, organe unutarnjih poslova (ovdje
spadaju poslovi javne i državne sigurnosti, vojska, zatvorske i sudske službe).
Nekonvekcionalnim subjektima smatramo sve državne organe i organizacije, koje ne
obavljaju poslove sigurnosti kao svoje redovnu djelatnost. Tu spadaju – zakonodavna
tijela (parlament), izvršna tijela (predsjednik države, vlada i druga državna tijela
uprave) i tu još ubrajamo i tijela vanjskih poslova u okviru kojih se formira posebna
služba za prikupljanje podataka o subverzivnom djelovanju stranih obavještajnih
službi, kao i drugim pojavnim oblicima vanjskog ugrožavanja sigurnosti države.

 Snage – posebno organizirane, obučene, opremljene i ovlaštene organizacijske

jedinice subjekta sigurnosti koje neposredno realiziraju određeni vid sigurnosti. Za
svaki vid sigurnosnih aktivnosti imamo organizirane i osposobljene snage (oružane
snage, snage civilne zaštite, snage sistema zaštite i spašavanja, snage sigurnosti,
policjske snage i snage obavještajnih službi). Za neoružane oblike otpora ne mogu
biti uspostavljene posebne snage, zbog toga što u takvim poslovima trebaju

7
 sudjelovati svi na svoj način. Otpor se ostvaruje organizirano i predstavlja jedinstvo
faktora, struktura i organizacija, sve u cilju sigurnosti države od svih oblika
ugrožavanja. Kada su u pitanju oblici ugrožavanja treba istaknuti kriminalitet i
kriminalna ponašanja. Snage sigurnosti nameću se kao nužnost suvremene
sigursnosne organizacije države, a njihova struktura, oprema i tehnička sredstva kao i
osposobljenost trebaju odgovarati sigurnosnom zadatku. Snage sigurnosti svoja
prava, dužnosti i poslove obavljaju kao redovne funkcije. Snage sigurnosti dijele se
na društvene i stručne snage. Društvene snage svoje sigurnosne poslove obavljaju
kao dio svojih društvenih aktivnosti u cilju zaštite i sigurnosti države. U društvene
snage ubrajamo radne ljude i građane, javne i privatne kompanije, mjesne zajednice,
društveno-političke zajednice, udruženja građana, političke stanke i slično. Stručne
snage sigurnosti su tijela i službe državnog aparata koji poslove sigurnosti obavljaju
na osnovu zakonskih ovlašćenja i stručnih znanja. U stručne snage ubrajamo sudove,
tužilaštva, inspekcijske organe, organe unutarnjih poslova, službe sigurnosti, vojska,
službe za prikupljanje informacija i druge.
 Funkcija – pod funkcijom podrazumijevamo misiju koja za cilj ima pravovremeno
otkrivanje i sprječavanje svih oblika neprijateljskih, antidruštvenih i kriminalnih
djelatnosti sa kojima se ugrožavaju vitalne vrijednosti države8.

NACIONALNA SIGURNOST I STRATEGIJE NA KOJIMA SE TEMELJI

Više od pola stoljeće pridaje se veliko značenje problematici nacionalne sigurnosti i to je

posebno prisutno na zapadu. Uvijek se polazi od činjenice da ekonomski potencijal jedne
zemlje određuje i njezinu sigurnost. Zato se u novije vrijeme ekonomska strategija kao
znanstvena disciplina navodi kao sastavni dio strategije razvoja sigurnosti svake zemlje.

8
Grizold Anton, Tatalović Siniša, Cvrtila Vlatko, Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti, Fakultet političkih
znanosti, Hrvatska udruga za međunarodne odnose, Zagreb, 1999., str. 312

8
9
Nacionalnu sigurnost je bitno prosuđivati kroz projekt razvoja a ne kroz projekt vladanja jer
projekt vladanja može ugrožavati nacionalnu sigurnost i ničime je ne može garantirati.
Projekt vladanja je orijentiran na koncepciju očuvanja sustava vladanja i onih koji obnašaju
vlast. Projekt vladanja dobrim djelom je i projekt prisvajanja profita, te je duboku urezan u
čovjeku posebno ako se želi očuvati vlast i pridobiti profit.
Nacionalna sigurnost ne počinje samo na vojsci i policiji nego na cijelome društvu, državi i
narodu kao i institucijama koje postoje u određenoj državi.
Strategija na kojoj se temelji nacionalna sigurnost u svakoj državi je ekonomska strategija,
političko-diplomatska strategija i vojna strategija.
Neki teoretičari se slažu da postoji i psihološka strategija, ali ona je sadržana u ove tri.
Pored ovih strategija, svaka država ima i svoje promjene, svoja načela koja određuju njezino
ponašanje. U definiranju svoje strategije nacionalna sigurnost treba poći od načela koja
govore o međunarodnom okruženju od analize stanja u samoj državi. Kada govorimo o
međunarodnom okruženju, neophodno je istaknuti međunarodne organizacije i procese koji
bitno utječu na sigurnosni sustav (u BiH), a to su NATO savez-partnerstvo za mir, EU
organizacija za europsku suradnju i sigurnost, UN, raspad bivše SFRJ, raspad bivšeg SSSR-a,
uloga SAD-a u jugoistočnoj Europi, uvođenje eura...
Kada govorimo o unutarnjem stanju i definiranju strategije nacionalne sigurnosti neophodno
je napomenuti ukupne gospodarske prilike, fizikalnu monetranu politiku, prirodne resurse,
pravni sustav, stanje i migracije, izbjeglice, socijalnu skrb, nezaposlene...

RAZVOJ NACIONALNE SIGURNOSTI

Nacionalna sigurnost predstavlja jednu od ključnih ljudskih potreba. Američki psiholog

Abraham Maslov ističe da sigurnost predstavlja osnovu za ljudski život što znači da mora
imati slobodu, stabilnost, zaštitu, bez pljački, straha i slično. U stabilnim društvima i
globalnim prilikama potreba za sigurnošću slabi, dok u društvima gdje postoje određene
krize, sigurnost iz dana u dan postaje sve jača jer pojavom terorizma, elementarnih nepogoda,
9
Beridan Izet, Politika i sigurnost, Sarajevo: Fakultet političkih nauka, 2008., str.112

9
raznih tehničkih kataklizmi, razvojem kriminala, prostitucije, narkomanije i slično, potreba za
sigurnošću značajno raste. Apsolutna sigurnost ne postoji, a to se posebno može reći kada je
u pitanju ekonomski razvoj neke države10. Kada je u pitanju BiH, neophodno je istaknuti da
BiH čini živi organizam, potpuno novi u kojem svijet ima interesa te se upravo zbog toga
postavlja pitanje kakvu sigurnost trebamo razvijati u budućnosti. Odgovor je sasvim sigurno
ne na rayvoj vojske i policije ve' i drugih elemenata sustava sigurnosti a u prvom redu je
ekonomski potencijal države uspostaviti na sigurnim osnovama.
BiH je nastojala, kao i mnoge druge države, svoj sustav sigurnosti prilagoditi uvjetima koje
međunarodno okruženje postavlja, imajući u vidu prilike koje okružuju samo zemlju.
Mogućnosti kojima mnoge zemlje teže je da se mogu osloniti, prije svega, na vlastite snage
bez uključivanja u bilo kakve vojno-političke saveze, da mogu potražiti sigurnost u
alijansama koje se postavljaju protiv uzajamnog neprijatelja (takozvano stvaranje ravnoteže
snaga), da mogu stvoriti sustav kolektivne sigurnosti u kojem bi države bile uzajamno
obavezne čuvati mir i sigurnost, da mogu djelovati u okviru šireg svjetskog imperija u cilju
apsolutne sigurnosti, stvaranje svjetske federacije sa svjetskom vladom koja bi automatski
trebala riješiti pitanje sigurnosti svih država članica i međunarodne organizacije.
BiH mora naći put razvoja vlastite sigurnosti koja će biti u interesu njezinih građana. Uz
pomoć međunarodnih čimbenika moramo sami ostvariti jer je pogrešno tražiti od drugih da
vode brigu o našoj vlastitoj sigurnosti. BiH promatra određene aktivnosti, određene izazove
koji mogu bitno utjecati na razvoj njezine sigurnosti. U tom pravcu BiH promatramo kroz
kontekst globalnog okruženja regionalnih i unutarnjih zbivanja.
Globalni izazovi, između ostalog su razlike između bogatog i siromašnog svijeta,
međunarodni terorizam, nekontrolirana proizvodnja i prodaja naoružanja, a posebno oružanja
za masovno uništenje, prisilne migracije stanovništva na rasnoj osnovi te organizirani
kriminal.
Regionalni izazovi obuhvaćaju izazove koje smo naveli u globalnoj razini bilo da se provode
direktno ili indirektno što se odnosi na jugoistočnu Europu. Pored ovih globalnih izazova
ovdje spadaju i tranzicijski procesi koji se odnose na tržišnu ekonomiju što je posebno
rezultiralo ekonomski, zapostavljanjem ovog dijela regiona za ostatkom svijeta.
Na ovim prostorima krajem 20 stoljeća dogodili su se razni sukobi, te je rat imao za
posljedice ekonomske,socijalne i psihološke prirode.

11
Unutarnji izazovi BiH opterećeni sa mnoštvo unutarnjih problema, što ozbiljno predstavlja
opasnost za njezinu socijalno političku, ekonomsku i svaku drugu stabilnost. Neki od tih
izazova su zaostali politički, društveni animoziteti nastali nakon posljedica rata 1992-1995
godine, nepotpuna implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma, nedovoljna financijska
sredstava za povratak još uvijek raseljenih osoba i izbjeglica, problemi političke tranzicije
(neorganizirani organi vlasti), problemi tranzicije ka tržišnoj ekonomiji (nedostatak
10
Grizold Anton, Tatalović Siniša, Cvrtila Vlatko, Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti, Zagreb: Sveučilište u
Zagrebu - Fakultet političkih znanosti, Hrvatska udruga za međunarodne odnose, 1999., str. 25
11
Tatalović Siniša, Nacionalna i međunarodna sigurnost, Politička kultura, Zagreb, 2006., str.121

10
investicija domaćih i stranih, velika razvijenost sive ekonomije, crno tržište i slično),
problemi sprovođenja privatizacije, rekonstrukcija oštećene infrastrukture, zaštičenost
granica, organizirani kriminal, trgovina ljudima, visoka stopa nezaposlenih koja je iz dana u
dan sve veća, zaostatak velikog broja minsko-eksplozivnih sredstava što bitno utječe na
turizam, obrada zemljišta, razni ekološki izazovi (zagađenost vode, zraka, uništavanje
šuma...).

RAZVOJ NACIONALNE SIGURNOSTI U BiH

BiH je započela s izgradnjom svog sustava nacionalne sigurnosti još u ožujku 1992 godine, u
trenutku proglašenja neovisnosti odnosno kada su prekinute sve veze sa bivšom državnom
zajednicom SFRJ. Izgradnja sustava nacionalne sigurnosti nije bila laka niti jednostavna jer
BiH kao nova država članica nije naslijedila institucije sustava nacionalne sigurnosti bivše
države već ju je morala stvarati ispočetka.
S druge strane došlo je do velike srpske agresije u Domovinskom ratu. Potpisivanjem
Dejtonskog mirovnog sporazuma prekinute su ratne aktivnosti i svi navedeni nepovoljni

11
uvjeti su utjecali na razvoj sustava nacionalne sigurnosti. U ratnim uvjetima svi napori su
usmjereni na obranu od agresije, imperativ obrane je nalagao da se pod svaku cijenu povećaju
oružane snage, a ostali elementi sigurnosnog sustava bili su u manjem žarištu. U prvih
nekoliko godina od proglašenja neovisnosti BiH je postala članica međunarodnih
organizacija, ali to je bila dominantna politička a ne sigurnosna organizacija a kako je težište
bilo u agresiji na obrani vrlo su malo primjenjivani demokratski principi u razvoju sustava
sigurnosti.
Nakon svih poteškoća proglašenja nezavisnosti, BiH je uspjela, ipak izgraditi funkcionalne
komponente sustava nacionalne sigurnosti kao što su jedinstvene oružane snage, policija
(djelomično), izgrađene vojnopolitičke institucije, obavještajno-sigurnosne službe, sudove,
graničnu policiju, inspekcijske organe i slično.
Suvremeno i skladno u demokratskim državama BiH je normativno definirala svoju
nacionalnu sigurnost u cilju razvoja demokratskog društva. Tako je predsjedništvo BiH prvi
put usvojilo obrambenu politiku. U novembru 2008 godine konačno je usvojena i potpisana
sigurnosna politika usvojena u veljači 2006 godine. U ovim dokumentima postavljeni su
temelji nacionalne sigurnosti i oni su temelji za izradu daljnjih legistativa na tom području 12.
Važno je istaknuti da su oba dokumenta usklađena s ustavnim obvezama koje je na tom putu
preuzela BiH. Ovi dokumenti bili su polazište za izradu niza zakona kao zakon o obrani,
zakon o zaštiti i spašavanju i zakon o mirovnim operacijama.

IZVORI UGROŽAVANJA NACIONALNE SIGURNOSTI

Opasnosti koje prijete nacionalnoj sigurnosti države su promjenjive veličine te je većina

definicija podložna stalnom preispitivanju temeljnih interesa i vrijednosti države i njezinih
odgovora na te izazove. Kod manjih zemalja, nacionalna sigurnost se ograničava na zaštitu
od stvarnog ili potencijalnog napada, a rastom veličine zemlje po principu i pravilu se
proširuju i granice nacionalnih interesa i ciljeva koje treba štititi 13.

12
Tatalović Siniša, Bilandžić Mirko, Osnove nacionalne sigurnosti, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike
Hrvatske, Zagreb, 2005., str.205
13
Tatalović Siniša, Bilandžić Mirko, Osnove nacionalne sigurnosti, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike
Hrvatske, Zagreb, 2005., str.217

12
Izvori ugrožavanja nacionalnih sigurnosti mogu biti vanjski i unutarnji, a mogu imati i
sljedeće oblike:
 Oružani napad odnosno agresija od strane druge ili drugih država
 Unutarnja oružana pobuna
 Terorizam
 Diverzije
 Špijunaža
 Politički motivirano nasilje
 Nasilno izdvajanje državnog područja ili pripojenje državnog područja drugoj državi
 Nasilna promjena ustavnog i zakonskog poretka ili sprječavanje njihove uspostave
 Slabljenje nacionalne obrambene i vojne moći
 Slabljenje nacionalne gospodarske i financijske moći
 Odavanje klasificiranih podataka
 Prirodne i civilne katastrofe
 Epidemije
 Djela koja su zabranjena međunarodnim pravom kao što je nedopuštena trgovina
oružjem, drogom i ljudima

ZAKLJUČAK

Bez obzira na različite povijesne pristupe razvoja sigurnosti, država je ta koja je bila i ostala
ključni faktoru u organiziranju sigurnosti. Radi toga država mora posjedovati i izgraditi
odgovarajući sustav svoje uređenosti, a u okviru njega i sustav sigurnosti. Sustav sigurnosti
svodi se na skup cjelina povezanih općom funkcijom u cilju suprotstavljanja sigurnosnim
izazovima i prijetnjama koje ugrožavaju sigurnost društva i države. Zbog navedenog je važno
da sustav sigurnosti posmatramo kao cjeloviti mehanizam koji ostvaruje nacionalnu sigurnost
putem prevencije i otklanjanja ugrožavanja temeljnih vrijednosti društva, u skladu ustavno i
međunarodno priznatim standardima razvijenih demokracija i međunarodnih organizacija.

13
Sustav sigurnosti u općem smislu obuhvaća pripremljenost, zaštitu i očuvanje ljudi , imovine
i informacija, kako materijalnih tako i ne materijalnih. Definicje sustava sigurnosti
naglašavaju važnost otpornosti, koja se prepoznaje u sposobnosti sustava sigurnosti da
odgovori na sve događaje, te da se oporavi od tih događaja. Sustav sigurnosti mora biti u
mogućnosti apsorbirati utjecaje i nositi se s događajem, biti prilagodljiv odnosno imati
prilagodljive procese nakon događaja koji olakšavaju sposobnost sustava da se reorganizira,
promijeni i uči iz iskustva. Jednostavnije, to znači da sustav sigurnosti čine ljudi, institucije i
infrastruktura.
Važnu kartu u sistemu čine ljudi. Može li pojedinac, najsnažniji spasiti državu/narod od
neprijatelja ? Odgovor je jednostavan. Ne može. Pored uspostavljenog suvremenog sustava
sigurnosti, zadatak takvih razmjera može se riješiti u ujedinjavanju istomišljenika u
jedinstvenu snagu. Ujedinjavanje povećava šanse svakog pojedinca da dostigne ciljeve. U
našem slučaju cilj je sigurnost. Zato pozivamo na ujedinjavanje, one za koje sustav
sigurnosti, država i domovina nisu prazna riječ.

LITERATURA

1. Beridan, I., 2008., Politika i sigurnost, Sarajevo: Fakultet političkih nauka

2. Grizold, A., Tatalović, S., Cvrtila, V., 1999., Suvremeni sistem nacionalne sigurnosti,
Zagreb: Sveučilište u Zagrebu – Fakultet političkih znanosti, Hrvatska udruga za
međunarodne odnose
3. Grizold, A., 1998., Međunarodna sigurnost, Teorijsko-institucionalni okvir, Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu – Fakultet političkih znanosti
4. Tatalović, S., Bilandžič, M., 2005., Osnove nacionalne sigurnosti, Zagreb:
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske

14
5. Tatalović, S., 2006., Nacionalna i međunarodna sigurnost, Politička kultura, Zagreb
6. Abazović, M., D., 2002., Državna bezbjednost: uvod i temeljni pojmovi, Sarajevo:
Fakultet političkih nauka

15