U OVOM BROJU:

Karizmatske crkve: izvor

rimokatoličke inspiracije
Sveti bijes
Čovjekov curriculum vitae
Svjedočanstvo
Knjiga: Upravitelji povijesti
Broj 34  Rujan 2005. Sjeme probu
probuđđđenja
enja / život u pobjedi

Karizmatske crkve:
izvor rimokatoličke inspiracije
Damir Šićko Alić

V
eliki broj rimokatolika u Hrvatskoj postali su karizmatici te
preuzeli prakse i učenja pentekostalnih ili karizmatskih
crkava. Neki su svećenici toliko uvjereni u potrebu za
promjenom u Rimokatoličkoj crkvi da izjavljuju: “Ako ne dođe do
promjene, propast ćemo.” Od početka osamdesetih do danas, veliki
je broj rimokatolika prihvatio mnoga učenja i prakse iz naših crkava.
Tako, od kada je naša Crkva u po dvadeset i više osoba, a neki koje čak snimaju i na CD.
Zagrebu počela djelovati, na naše od najpoznatijih karizmatskih Vjerni iz Zajednice “Dobrog
su propovjedi dolazili katolički voditelja, laika i svećenika
svećenici i kupovali kasete i redovito posjećuju našu, kao i
knjige. Poneki su postali toliko druge pentekostalne i karizmatske
slobodni da su sa sobom dovodili crkve. Pod utjecajem potonjih,
rimokatolici sve viševi
vrjednuju Bibliju;
počinju je proučavati i
po
pozivati se na nju.
Gotovo svi karizmatski
skupovi, pa čak i neka
njihova misna slavlja,
uključuju pjesme iz naših
uklju
crkava. Jednako i svi
rimokatolički bendovi
rimokatoli
svojataju pentekostalno-
karizmatske pjesme

Rujan 2005. 1
pastira” koju vodi Dražen
Radigović, nedavno su snimili
tri CD-a s mnogim pjesmama iz
naše ili drugih pentekostalnih
crkava. Neki svećenici crkava u
nastajanju svjesno sprječavaju ili
ograničavaju postavljanje kipova i
slika. Drugi pak krštavaju odrasle
osobe uranjanjem u vodu kao što
to čine pentekostalci i karizmatici.
Tako, u nekim župama u
Dubrovniku, na Korčuli i drugdje
u Hrvatskoj, svećenici manjem
broju vjernih služe Gospodnju
večeru na biblijski, odnosno,
pentekostalni način. Umjesto
hostije, služe beskvasni kruh, a
svi prisutni primaju i od kruha,
i od vina. Ne samo da pojedini
karizmatski voditelji svoje stado
hrane duhovnom hranom koja
dolazi iz naših crkava nego i sami
otpočinju prevoditi djela kojima
su autori protestantski pastori,
te tiskati njihove knjige. Premda
su neke od tih knjiga isključivo
za internu uporabu, to nije slučaj
sa svima: neke postaju dostupne
širokoj javnosti. Ne tako davno,
pristupio mi je jedan svećenik
i pokazao nekoliko knjiga
kojima se koristi, a među njima
je bila najmanje jedna knjiga
pentekostalnog autora.
Zbog svega navedenog, neki
rimokatolički skupovi podsjećaju
na pentekostalno-karizmatske.
Mnogi su vjernici uključeni u
slavljenje ili služenje. Propovjedi
su, po sadržini pentekostalno–
karizmatske, a propovjednici
oponašaju i u pristupu, i u govoru
pentekostalne propovjednike.
Nastoje poticati vjernike da
razvijaju osobni odnos s Bogom,
čitaju Bibliju i postanu aktivni
u svojim matičnim crkvama.
U izvancrkvenim aktivnostima
preuzeli su sistem kućnih
2 Rujan 2005.
sastanaka te održavanje biblijskih nadređeni pokazati jednaku volju
škola. Na Hrvatskom katoličkom za tim promjenama, no mi bismo
radiju i Radio Mariji, često se ih svakako ohrabrili i podržali.
mogu čuti pjesme i misa kojima je Ovdje osobito mislim na pomake i
izvorište u reformiranim
ili pentekostalnim
crkvama. Iako voditelji
Na Hrvatskom katoličkom
ne žele ukazivati na radiju i Radio Mariji, često se
porijeklo istih, te se mogu čuti pjesme nastale u
pjesme sve češće čuju
na katoličkim radio reformiranim ili pentekostalnim
postajama. crkvama. Premda voditelji
Govoreći o Božjim ž
žjim
djelima po svijetu, jedan
ne žele ukazivati na njihovo
je karizmatik nedavno porijeklo, te se pjesme sve
naveo događaje koji su češće čuju na katoličkim radio
se odigrali isključivo
u pentekostalno- postajama.
karizmatskim crkvama.
Kada sam na tribini, koja se promjene u stvarima koje se u tim
održavala u povodu Dana crkvama prakticiraju a koje Biblija
Reformacije 2003., upitao karakterizira kao idolopoklonstvo.
profesora Juraja Kolarića zašto Kada dođe vrijeme za promjene
rimokatolici “preslikavaju” na tome području, ččju, tada će istinsko
navedeno, on mi je odgovorio da zajedništvo postati moguće:
nema ničega lošeg u preuzimanju zajedništvo svih crkava i svih
dobrih stvari iz protestantskih vjernika. K
crkava. Jedan je drugi visoki
crkveni službenik izjavio kako
je upravo u zajednicama koje su
preuzele dobre stvari, stvarni život
i budućnost rimokatolika. Koliko
su rimokatolici napredovali
kroz prihvaćanje učenja i prakse
pentekostalno-karizmatskih
crkava, vidljivo je iz sadržaja
katoličkih karizmatskih skupova.
Oni više nalikuju pentekostalno-
karizmatskim skupovima,
nego skupovi baptističkih ili
metodističkih crkava!
Kao crkve reformacijske baštine,
sretni smo da možemo ukazati i
“povesti” vjernike tradicionalnih,
institucionaliziranih crkava
naprijed u stvarni odnos s Isusom. Organiziran rad s djecom od 3 do 10 godina
Poput nekih od njih, i mi bismo
željeli još više promjena i pomaka Karizmu možete čitati i na internetu!
naprijed. Ne znamo hoće li njihovi www.rijeczivota.hr
 GLAZBA
Sveti bijes...
tako se zove zadnji album
rock diva Metallice.
Čekaj!? Nismo li čuli takve
riječi u crkvi?
Sjećate li se kada je Isus
planuo svetim bijesom
na one trgovce u Hramu,
izbičevao ih i istjerao?
Nisu li se članovi Metallice
obratili i postali kojim
slučajem vjernici?
ŠIPAK!
N
a albumima grupa
poput Metallice naići
ćemo na hrpu tekstova koji
pozivaju na razmišljanje,
koji pozivaju da pogledamo malo bolje
- što se to događa đđa oko nas! Oni upiru
prstom, postavljaju mjerila, uspostavljaju
nove etike izrugujući se biblijskim
vrijednostima, a sve zahvaljujući veoma
moćnom mediju – glazbi.
Dovest će te do stanja u kojem misliš
da si “odabran i posvećen” time što si
svjedok objavljivanja “istine”, a zatim te
mogu dovesti do stanja očaja i besmisli
ovoga života – i sve to u svega nekoliko
minuta!
U svojim se pjesmama osvrću na
ratove, vlade, gospodare i robove, na
snove, pravdu, ekologiju, odnose u
obitelji… Sve znaju, o svemu imaju
nešto za reći i na položaju su da govore
u živote mnogih koji ih slušaju, jer su
u očima svojih slušatelja idoli. Ovo
pišem jer sam i sam bio takav. Jesu li
uistinu toliko mudri, ili obrazovani, zar
im je zaista toliko otkriveno da mogu
“šamarati” po ljudskim umovima i
programirati ih kako im je volja.
Ili pak toga uopće nisu svjesni.
U jednoj pjesmi Metallice sa starijeg
albuma “Master of Puppets”, istoimena
pjesma ima sljedeći tekst:
“Okusi me; vidjet ćeš, sve sam
što trebaš, predan sam [cilju] da te
ubijem…”
“Gospodar lutaka vuče tvoje konce,
izopačuje tvoj um i razara snove.
Zaslijepljen, ti ne vidiš…”
Kada grupa reputacije koju ima
Metallica istupi s ovakvim tekstom,
Rujan 2005.
čovjek bi pomislio da pjevaju o
kakvom diktatoru ili silniku. No, mene
to objašnjenje nije zadovoljilo – te su
mi riječi zvučale odveć čudno da bi se
odnosile na nekog čovjeka. Pripremajući
ovaj tekst, nakon dugo vremena opet
sam poslušao baš tu pjesmu i odjednom
je sve sjelo na svoje mjesto.
Isus kaže da nitko ne može služiti
dvojici gospodara (Matej 6:24). Ne
pjeva li možda James Hetfield, pjevač
grupe, o svome gospodaru?
Tko je ta osoba?
Sigurno nije Isus.
Postoji još jedan koji je jednom
izjavio:
“Uspet ću se na nebesa,
Povrh zvijezda božjihž
žjih
Prijesto ću sebi dići,
Na zbornoj ću stolovati gori
Na krajnjem sjeveru.
Uzaći ću u visine oblačne,č
čne,
Bit ćuu jednak vi
viššnjemu.
šnjemu.”
(Izaija 14:13-14)
To je bio sotona.
Božja
žžja Riječ sotonino kraljevstvo
naziva “kraljevstvom tame”.
Je li tako nazvano tako zato što đavao
ne plaća račune za struju, pa mu ju je
Elektra isključila? Naravno da ne!
Piše: Pero Fabijanić
U kraljevstvu tame osoba ne vidi da je
zaslijepljena; kritizira drugoga, a u istom
je blatu.
U kraljevstvu tame ne znaš kome služiš
jer “gospodar lutaka vuče tvoje konce” iz
sjene – odakle ga ne možeš vidjeti.
Pokušaš li se istrgnuti iz njegovih ruku
u svojoj snazi, otkrit ćeš da ne možeš – on
će te poniziti i uništiti.
Možda ti sve ovo znaš i kažeš: “Ja sam
Kristov i živim u svjetlu.”
Ako je tako, uzmi ovaj tekst kao
motivaciju da prepoznaš i rasvijetliš tamu
u ljudskim životima.
Pišem i zato što postoje ljudi, Kristovi
ljudi koji proslavljaju Boga u svojim
pjesmama. Te su pjesme po žestini slične
onima od Metallice, ali su sadržajno
sasvim drukčije.
Ti glazbenici u svojim pjesmama ne
ukazuju samo na probleme, već nude
rješenje.
Za primjer ću navesti grupu po imenu
Spoken. Jedna njihova pjesma kaže:
“Bože, daj mi snage da prođem…
situacije ponekad izmaknu kontroli.
No, ja ću svoj pogled uprijeti u Tebe.
Možda se moji snovi neće ispuniti…
Još uvijek, moja si nada Ti.”
Možda zvuk glazbe tih dvaju grupa
zvuči slično, no one nose dvije potpuno
drukčije poruke. Jedna je poruka beznađa,
bijesa i očaja. Druga je poruka nade: “Isus
je rješenje – pođi za Njim i slijedi Ga!” K
Novim albumom
Metallice “Sveti bijes”
dominira poruka
beznađa, očaja i
destrukcije. Slušatelj
bi se trebao zapitati:
tko i što nadahnjuje te
stihove i glazbu?
3
 ESEJ

J
ahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svoga
čina u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad
još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je
stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i
kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju
preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega kao graditeljica, bila u radosti iz dana u
dan igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje i moja su radosti djeca čovjekova.
Tako, djeco, poslušajte me….blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima iz dana u dan i koji čuva
dovratnike moje. Jer, tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. A ako se ogriješi o mene, udi

Čovjekov
svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.
(Izreke 8:22-36)

curriculum vitae
U
jednom je trenutku
vječnosti Grnčar, Jedini
Pravi Grnčar, odlučio
rascjepkati vječnost
u kojoj živi. Stvorio
je početak: vremensku odrednicu.
Razdijelio je vječnost na prepoznatljivu
mjeru vremena. I Svod, kojega je stvorio,
dobio je mjerljivu vrijednost: svjetlila i
raspored vremena: “blagdane,
dane i godine” Dan i noć!
Grnčar je radio danju. Svi su
Mu dani su bili radni dani osim
jednoga. Stvorio je zakonitost:
sve rađa prema svojoj vrsti! I On
sam, Grnčar je rađao rod prema
svojoj vrsti: raskošan, svestran,
plodonosan, urbanistički/
svemirski besprijekoran. Bogat!
Njegov je vrt bio beskrajno
golem, prepun planeta koje se
kreću i okreću u savršenom redu
i imaju svoju putanju. Lijepo je
bilo Njegovo Kraljevstvo.
Grnčar je imao Sina. Jednog
jedinog. Nemjerljivo ga je
volio. Ipak, u nekom drugom trenutku
vječnosti, Grnčar odluči napraviti
zemljanu skulpturu posve nalik sebi.
Majušni, beživotni lik. Lijepa je bila
ta skulptura! Onda se Grnčar dosjetio!
Beti Pavlović
Odlučio je dati toj skulpturi nešto zbog
čega će mu se ona uvijek vraćati: svoj
dah. Pogledao je, sagnuo se i udahnuo
svoj dah u skulpturu i - ona je oživjela.
Nazvao ju je čovjekom - baš kao ti i ja!
Dah je bio pupčana vrpca, osmoza života,
mudrosti i svega što je u sebi imao Grnčar
a stavio je na raspolaganje tom novom
malom biću da usisava i živi. Svi su se u
taj svečani dan okupili i promatrali; svi
koji su živjeli u Grnčarevom Kraljevstvu
i svi koji su nekada prije živjeli u tom
istom Kraljevstvu a sada više nisu
imali tamo nikakav pristup. Skulptura
je hodala, gledala, mogla je i govoriti,
imala je puno pitanja i Grnčar je na
svako odgovarao. Tako ju je volio! Ta
mu je skulptura značila više od svega
što je tih dana napravio. Onda je stvorio
golemi krug zemaljski i kazao skulpturi
da bude gospodar toga kruga - zvao ga je
čovjekov vrt. Bila je raskošna ta zemlja
- vrt. Bogata. Puna zlata,
dragog i poludragog
kamenja i sjemenja što
rađa “plodovima što u
sebi nose sjeme”!
Grnčar, koji se zvao
i Jahve silazio bi na
Zemlju, sagibao se, gledao
izbliza to malo stvorenje
i odlučio mu je dati još
više: mogućnost vlastitog
odabira. A oko vrta je
obilazio netko tko je svim
u sebi htio biti kao Grnčar,
a bio mu je suprotnost.
I sve što je taj dotaknuo
bilo je unakaženo i
poraženo. Ipak, nekako se
toj skulpturi, čovjeku, kao ti i ja, učinilo
da mu neće nauditi ako čuje što mu
govori. I što je više slušao sve je manje
vremena provodio s Grnčarom a sve više

4 Rujan 2005.
razmišljao što mu ovaj govori. Sve se
više udaljavao od Grnčara i naposljetku
otišao. Ali nije više bio sretan. Naprotiv!
Znojio se i dokazivao i gubio i padao,
postajao sve jadniji i siromašniji. Ali,
poraženi je kazao da je to ok. Kada je to
vidio Grnčar, koji se zvao Jahve i koji je
volio tu skulpturu, čovjeka, što je kao ti
i ja, tako je zavapio od tuge da je cijeli
vrt zadrhtao. Grnčar se sažalio i odlučio
je pomoći toj skulpturi – čovjeku, kao
ti i ja. Jedini je način bio da kupi tog
čovjeka što je kao ti i ja. Cijena kupnje
je bila ogromna. Grnčar je morao uložiti
najviše i najdragocjenije što je imao:
i jako je hladno! Puno je neke zebnje
i razdora. Samo mržnja: međusobna i
prema drugima. Cijelo je Kraljevstvo
čekalo na Sina. Sin je uspio! Golemi se
usklik prolomio! Sin je uspio! Kupio je
čovjeka. U Kraljevstvu je vladalo takvo
veselje kao nikada prije! Grnčar je bio
tako sretan da je skulpturu od tada zvao
sinom – baš kao ti i ja što se zovemo.
Onda se Grnčar opet dosjetio! Primijenio
je svoju zakonitost na nove sinove, tako
SVJEDOČANSTVO
Konačno znam odgovor...
da oni sada rađaju prema svojoj vrsti.
Sve je sad isprepleteno i uvećano, poput
koncentričnih krugova. Grnčar, Jahve
stvara sjeme što rađa plod što u sebi
ima sjeme! Njegova zakonitost na djelu
– umnožena. I ti Njegovi kupljeni sinovi
imaju u sebi sjeme što rađa plod a plod u
sebi ima sjeme za novi plod….
Tako je puno Grnčareve djece živjelo
vječno i sretno i rađalo plod prema
Grnčarevoj vrsti! K

sam Život. Život svoga jedinog Sina.
A to nije bilo sve! Sin je morao umrijeti
kao najomraženiji zločinac da bi Grnčar
ponovno mogao imati tu skulpturu, koji
se zvao čovjek, kao ti i ja. Grnčar i Sin
su se raspitali kako umiru najomraženiji
zločinci. Oni bivaju razapeti na križ i
krajnje poniženi. Otac i Sin su se pogledali
i – kimnuli glavama u znak pristajanja.
To nije bilo sve! Najomraženije zločince
prije toga popljuju – tko hoće i koliko
hoće, udaraju bičem koji razdire, skinu ih,
vode kroz mjesto i sve se skulpture okupe
i gledaju. Oni koji to rade su okrutni,
nemilosrdni, već imaju ruke uprljane
krvlju pa im to ne pada teško. Otac i
Sin su znali svaki detalj smrti a ipak su
rekli: “tako ćemo spasiti skulpturu”. Sin
je samo kazao: “Tijelo si mi pripremio!
Ja dolazim!” A lijepo je bilo Grnčarevo
Kraljevstvo u kojem je živio Sin. Ipak,
Sin se nije okrenuo unatrag. Otišao je na
put po skulpturu – čovjeka. Grnčareve su
oči stalno promatrale sve što se događa
na zemlji. Neprekidno je bio uz Sina.
Jako ga je volio. Teško mu je padalo
to odvajanje od Sina, pa Ga nije htio
pustiti sama. Zato je poslao s njim Svoga
Duha. Sjećaš se Duha Svetoga? On je u
Postanku odmah na početku i u sve je bio
upućen. Odlučili su da Duh živi u Ocu
i Sinu i tako sve troje neprekidno budu
Jedno. Sin je uz pomoć Duha stalno bio
s Ocem pa Ga je tako u svemu slušao i
radio što je Otac od Njega zatražio. Otac
je bio sretan i ponosan zbog Sina. Obećao
mu je: “zatraži samo i dat ću ti svaku
skulpturu iz vrta svoga!” Ali, jednom je
bilo tako teško da je Sinu tekao krvavi
znoj. Baš pred samu kupovinu čovjeka.
Sin ipak nije odustao. Uzeo je križ. Bio
je jako težak pa je nekoliko puta pao.
Onda je otišao kod onih koji su gledali
kad je Grnčar stvarao skulpturu ali nisu
imali pristup u Grnčarevo Kraljevstvo.
Strašno je to mjesto! Posve suprotno
Grnčarevu Kraljevstvu. Tamo je mrak
M
oje ime je Marko Juriček. Imam 25 godina. Rođen sam u Zagrebu
1980. nakon Krista. Vjerujem da svi oni koji su osobno sreli
uskrslog Gospodina, razumiju što znači nakon Krista i zašto smo
tada počeli brojati godine od početka.
Roditelji su mi se razveli kad mi je
bilo 4 godine. Veći dio djetinjstva proveo
sam s očuhom alkoholičarom i majkom
koja je posjećivala ustanove za mentalno
oboljele. Često sam se selio. Četiri puta
sam mijenjao osnovnu školu, pa dugo
vremena nisam imao stalne prijatelje. U
srednjoj školi sam našao društvo, počeo
izlaziti van i zabavljati se kao i većina
mladih danas. Uz konstantno opijanje,
jedno vrijeme sam snifao ljepilo i bio
vandal. S time sam prekinuo zahvaljujući
policiji. Na fakultetu sam uz ovisnost o
alkoholu postao ovisan i o marihuani.
Kako sam moralno sve više propadao,
nakon nekoliko neuspjelih veza, počeo sam
tražiti ispunjenje u “slobodnom” seksu. To je prouzrokovalo gubitak poštovanja
prema sebi i prema suprotnom spolu. Zbog savjesti koja me optuživala upadao
sam sve dublje u depresiju.
U 21. godini postao sam svjestan da oko mene postoji nekakav duhovni svijet.
U potrazi za smislom života i mirom koji mi je toliko nedostajao, počeo sam
istraživati istočnjačke religije i discipline. One su mi izgledale vrlo duhovno
naspram zapadnjačkog materijalizma, te licemjerja i laži koje mi je državna
religija i tradicija predstavljala kao kršćanstvo.
Zanimljivo je da sam na tom putu “samospoznaje i otkrivanja vlastitih
potencijala” morao izdvajati “neduhovno” velike svote novca. Proučavao sam
literaturu, išao na razne tečajeve, inicijacije i predavanja. Izgubljen i prazan,
hvatao sam sve što mi je dolazilo pod ruku. Od budizma, zen budizma, preko
hinduizma i raznih vrsta joge, do New Agea, hare krišne i transcendentalne
meditacije. Mislio sam da će mi pomoći tečajevi oslobađanja od stresa i tehnike
disanja i pročišćavanja. No, trajnije zadovoljstvo i mir nisam nalazio. Na kraju
sam krenuo i na nekakve psihijatrijske New Age tretmane.
I dalje su me zarobljavale moje ovisnosti, a u uzaludnim pokušajima da ih se
oslobodim, tonuo sam u sve dublje u perverznost i depresiju. I tada, dok me
mješavina svega toga vukla ravno i sigurno u ludilo, Bog je u moj život donio
svjetlo svoje Radosne vijesti – Evanđelja. Unatoč svoj svojoj izgubljenosti
i jadu, nisam se lako mirio s činjenicom da se trebam poniziti pred svojim
Stvoriteljem i prihvatiti Njegovog sina koji je zbog mojih grijeha bio razapet.
U tim ključnim danima, uz konstantno svjedočenje mojih sustanara u
studentskom domu, sretao sam ljude na ulici koji su mi govorili o Božjoj ž
žjoj
ljubavi i svetosti. I prilikom autostopiranja vozači su mi svjedočili o Božjem
ž
žjem
postojanju i Njegovom planu spasenja za sve ljude. Jednu takvu osobu sam

Rujan 2005. 5
 SVJEDOČANSTVO
ustopirao dva puta za redom.
Zahvalan sam Bogu na njegovoj
milosti i strpljivosti, te što je u moj život
poslao sve te ljude, a osobito na mom
sadašnjem bratu u Kristu, Tomislavu, koji
nije odustajao od svog svjedočanstva za
Isusa. Nakon brojnih i dugih razgovora
i pozivanja na Božju žžju Riječ – Bibliju,
konačno sam kapitulirao pred Bogom.
Priznao sam Mu svoju grešnost i nemoć
da živim drugačije. Pozvao sam Isusa da
uđe u moje srce i bude moj Gospodin i
Spasitelj.
Ono što nije mogla učiniti niti jedna
religija, ni Buda ni Krišna, ni sav
novac, vrijeme ni psihijatri, a još manje
moja snaga ili intelekt, Isus je učinio s
NOVA KNJIGA
Upravitelji povijesti
Iz tiska uskoro izlazi knjiga pastora Damira
Šićka Alića “Upravitelji povijesti” koja govori
o predreformatorima i reformatorima kao
ljudima koji su zbog odvažne vjere u Bibliju
promijenili povijest. Tko su bili Wicliffe,
Huss, Luther, Wesley? Pogledajte u ovoj
knjizi, jedinstvenoj na hrvatskom jeziku. U
ovom broju Karizme donosimo vam prvo
poglavlje.
N
aslov knjige je “Upravitelji
povijesti”. Netko bi drugi
možda rekao da je ovo knjiga
o reformatorima ili životima
ljudi koji su nastojali živjeti svetim
životom. Živjeti sveto ili posvećeno
znači živjeti po Svetom Pismu.
Posvećenost nema veze s odvojenošću
u samostan, asketizmom, religioznošću
ili duhovnošću koja nije utemeljena na
Svetom Pismu.
U Mateju 24:45,46 Isus nam kaže:
“Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti
sluga koga je postavio gospodar nad
služinčadi svojom da im daje hranu u
pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga
gospodar njegov, kada dođe, nađe da
tako čini”.
Na drugom mjestu Gospodin nam
govori da “ne živi čovjek o samom
kruhu – nego o svakoj riječi koja izlazi
od Boga”. Hrana o kojoj Isus govori je
duhovna hrana, to jest Riječ Božja.
žžja. Božji
ž poučava: “Koga Bog posla, taj govori
narod zaslužuje od Boga dane sluge koje
6 Rujan 2005.
lakoćom. Sve staro je nestalo, sve novo
je nastalo! Nov život, nov početak!
Mir koji sam toliko tražio, mir koji
nadilazi svaki razum, ispunio je moje
srce. Ovisnosti: alkohol, marihuana,
pornografija, masturbacija, perverzije
i depresija, jednostavno su morali
pokleknuti pred Kraljem kraljeva i
Gospodarom gospodara.
Otada je prošlo devetnaest mjeseci.
Moja radost je sve veća i veća, a moj
život smisleniji i ispunjeniji. Slijedim
Isusa, proučavam Sveto pismo i imam
zajedništvo s braćom i sestrama.
Gospodin me pomalo ali sigurno
iscjeljuje od svih povreda koje sam
doživio i uvodi red u moj život. Nedavno
će vjerno i u pravo vrijeme “posluživati”
Riječ Božjem
žžjem narodu.
U Websterovom rječniku riječ
vjernost govori o identičnosti zvuka ili
slike. Radio ili TV možee bolje ili lo lošije
prenositi odaslanu sliku ili zvuk. Što je
slikovna ili zvučna slika sličnija originalu
to je vjernija. Kada Bog pošalje poruku
neki crkvene sluge će je preuzeti više,
a neki manje vjerno. Oni mogu u Božju ž
žju
poruku umetnuti svoje osjećaje, misli
ili teologiju i tako je onečistiti. Time se
takovi pokazuju manje vjernima ili čak
nevjernim slugama. Nasuprot njima,
vjerni će sluga prenijeti isključivo ono
što je Bog rekao. On neće ništa dodati
niti oduzeti od Božje žžje poruke. Svojim
tumačenjem on/ona neće govoriti
drugačije čak ako i koriste druge riječi.
Ostat će u punom suglasju s originalnom
porukom.
U Evanđelju po Ivanu, Isus nas
Božje
žžje Riječi”, “Tko govori sam od sebe
sam uspješno završio fakultet i uskoro ću
početi raditi.
Bog je stvaran u mom životu. On me
vodi i uči iz dana u dan. Doživio sam i
kontinuirano doživljavam lijepe i nove
stvari s Njim. Od uslišanih molitvi i
malih svakodnevnih stvari, do onih
nadnaravnih i silnih: znakova i čudesa,
iscjeljenja i oslobođenja.
Konačno znam odgovor na pitanje koje
me stalno pratilo: tko sam, kamo idem i
koji je smisao moga života. Sad znam:
ja sam novo stvorenje u Kristu Isusu,
pozvan da proslavim svoga Stvoritelja i
da provedem vječnost s Njim, ondje gdje
više neće biti ni suza, ni boli, ni smrti.
Slava Isusu! K
taj traži svoju vlastitu slavu” i “Tko je od
Boga, prihvaća Riječi Božje ž ” (Ivan 3:34;
žje
7:18; 8;47).
Onaj koji je poslan od Boga, govorit
će ono što je Bog rekao. Onaj koji govori
drugačije od onoga što je Bog rekao
to čini zbog osobne koristi ili zato što
djeluje pod đavolskim poslanjem.
Sukladno tomu, oni koji odbacuju
Božju
žžju poruku i pristaju uz neku drugu,
ma koliko logično ili mudro ona zvučala,
ne ugađaju Bogu. Oni koji su uistinu od
Boga prihvaćaju kao standard ili vrhovni
autoritet Božju
žžju Riječ. Kada su pojedinci
suočeni s dvije različite poruke, jednom
koja je u skladu sa Svetim Pismom, a
drugom koja to nije, oni koji su od Boga
prihvatit će poruku usklađenu sa Svetim
Pismom. Bogu neskloni neće prihvatiti
tu poruku.
U ranoj povijesti Crkve mnogi vjernici
nisu imali pristup pisanoj Božjoj žžjoj Riječi
kao danas. Skripte im nisu bile tako
dostupne ili ih zbog slabe pismenosti
nisu mogli osobno proučavati. Zbog
toga su obični ljudi (većina) bili ovisni
o crkvenim službenicima. Ono što su im
oni čitali ili prenosili bilo je ono po čemu
su se mogli “ravnati”. Ako je to bilo
dobro i vjerno originalnoj poruci, vjernici
su se mogli smatrati blagoslovljenima.
Ako se poruka koju su primali u manjoj
ili većoj mjeri razlikovala od originalne
bili bi krivo informirani ili čak prevareni.
Isus je u Evanđelju po Mateju očito bio
svjestan da postoje vjerni i nevjerni
sluge. Nažalost, kroz povijest, mnogi
manji ili viši crkveni dužnosnici su
krivo tumačili ili dozirano i selektivno
prenosili dijelove Božje žžje poruke. U
pojedinim vremenskim razdobljima
crkvene organizacije su zabranjivale i
ograničavale pristup Bibliji. Vjernici su
ovisili o svojim svećenicima ili drugim
nadređenima, a oni su zbog neznanja
ili sebičnosti naučavali ono što je njima
koristilo. Time ne želimo reći da su svi
ti ljudi bili zli. Mnogi svećenici ako su
i znali čitati nisu znali grčki, hebrejski i
latinski jezik na kojima je pisana ili na
koje je prevedena Biblija. Zbog toga su
i bili ograničeni i nisu mogli uskladiti
svoju poruku s Božjom žžjom porukom. To je
jedan od razloga zašto mnogi od njih,
prema Isusovim mjerilima nisu bili
“vjerni sluge”.
Od početka Crkve pa sve do kraja
petnaestog i početka šesnaestog stoljeća,
veoma mali broj ljudi je imao pristup
Svetom Pismu. Razlozi tomu bili su
nedostupnost knjiga Svetog Pisma,
nepismenost puka, te visoka cijena
pisanih dokumenata. Preokret se događa
s Guthenbergovim otkrićem tiskarskog
stroja. Od tada pa do današnjih
dana Biblija je postala najtiskanija i
najprodavanija knjiga. Kako je Biblija
prodirala u ruke laika, tako je Božja ž
žja
Riječ počela mijenjati ljudske živote i
povijest.
Osobe o kojima ćemo govoriti
u ovoj knjizi dopustile su Svetom
Pismu da promijeni njihove stavove,
vjerovanja i život. Ti su promijenjeni
ljudi potom počeli mijenjati svoju
bližu i dalju okolinu. Zbog toga što su
dopustili Bogu da ih promijeni oni su s
Njim postali upravitelji povijesti. Iste
ljude od šesnaestog stoljeća nazivamo
reformatorima. Razlog tome jest činjenica
da su oni reformirali (poboljšali, vratili
k izvornom) vjerovanja i prakse crkvi.
Kao što ćemo vidjeti, crkve, crkveni
dužnosnici i vjerničke prakse su se kroz
vrijeme počele mijenjati. Nisu ostale
vjerne Isusovom, odnosno Apostolskom
nauku (Novom Zavjetu) te su tako
izobličile sliku o Bogu i vjeri koju nam
je Isus predao.
Veliki otpad počinje navodnim
Konstantinovim obraćenjem i gradimo nešto potpuno novo, već
Rujan 2005.
institucionalizacijom Crkve pod
njegovim patronatom. S Konstantinom
veliko mnoštvo ljudi postaje kršćanima,
ali bez obraćenja. Isti ljudi koji su
do jučer štovali mnoštvo bogova, iz
oportunističkih razloga mijenjaju “dres”
te postaju “kršćanima”. Svoje su obličječ
čje
pobožnosti prilagodili kršćanstvu, a
da nisu odbacili prijašnja vjerovanja
i prakse. Time su u kršćanstvo unijeli
krivovjerja i nebiblijske oblike
religioznosti. Takvi su ljudi crkvenim
politikantstvom s vremenom postali
ugledni kršćani i službenici kojima nije
bilo stalo do očuvanja pravih kršćanskih
vjerovanja i praksi. Oni su uvodili ili
dopuštali sinkretizam. Time su popularna
vjerovanja potisnula biblijsko učenje, a
novozavjetni, apostolski nauk iskrivljen.
Tu iskrivljenu poruku i dan danas mnogi
slušaju u svojim crkvama. No Bog je
kroz povijest podizao službenike kako
bi preko njih vjernike vratio k izvornoj
poruci evanđelja. Ti službenici nisu
bili savršeni, ali su ispravno razumjeli
pojedine dijelove Božje žžje poruke. Zato
su počeli upozoravati ljude i poučavati
ih Božjoj
žžjoj istini. To su činili kako bi
potaknuli suvremenike na vraćanje k
izvornom kršćanstvu.
Premda bi se predreformacijski i
reformacijski pokreti mogli analizirati i
u širem spektru, odlučio sam se za one
koje smatram okosnicom suvremenoga
reformacijskog kršćanstva.
Vrlo često, kada je riječ o reformaciji,
ljudi govore o njoj kao o jednom
događaju. To nije dobar niti točan prikaz
crkvene reformacije.
Sami reformatori poput Luthera,
Calvina ili Zwinglija bili su svjesni
da reformacija ne otpočinje nego se
nastavlja s njima. Znali su za djelovanje i
učenja ljudi poput Johna Wycliffea i Jana
Husa. Također su znali da reformacija
koje su oni bili dio nije konačna.
Svi reformatori stoje na ramenima
prethodnih reformatora, a zaglavni je
kamen sam Gospodin Isus Krist. Zato
kada govorimo o reformaciji, trebamo
naglasiti različite njezine faze. Neke od
bitnih su: predreformacija, luteranstvo,
anabaptisti, moravska braća, metodizam
i pentekostalizam.
Proučavajući ove faze i njihove
nositelje možemo vidjeti kontinuitet i
međusobni utjecaj jednih na druge. Oni
su “izrastali” jedni iz drugih i zajedno se
pozivali na svoje korijene u Isusovom i
Apostolskom nauku – Svetom Pismu.
Usmjeravali su budućnost Crkve
prema onom što je ona danas. Svaka je
generacija gradila na vjerovanju i praksi
koje je utvrdila prethodna.
U svemu tome vidimo kontinuitet
Božjega
žžjega djelovanja i otkrivenja koje
je On davao. To je predivno. Mi ne
nadograđujemo na ono što su prethodni
naraštaji izgradili. Svi mi povezani smo s
prošlim naraštajima i zajedno utemeljeni
u Isusovom nauku.
Želio bih napomenuti kako ovo
nije sveobuhvatan osvrt na različite
faze reformacije, a ni na sve značajne
reformatore. Ipak vjerujem da će vam
pomoći da bolje razumijete različite faze
reformacije. Vjerujem da će se vjerni u
Gospodinu ohrabriti da krenu njihovim
stopama onako kako su i oni nasljedovali
Gospodina. K
JESTE LI ZNALI...
...da je u mnogim
zemljama “kršćanske” Europe
razdoblje srednjeg vijeka bilo
uvelike obilježeno snažnim
antisemitizmom? Tako, na
primjer, u Španjolskoj nije uopće
bilo neuobičajeno da na Veliki
petak “vjernici”, poslije obreda,
izađu iz crkava i kamenuju Židove
koje zateknu na ulici! Takvi
progoni opravdavani su navodnim
židovskim “bogoizdajstvom”
i “bogoubojstvom”. Novi nam
zavjet pak govori da smo mi SVI
“bogoizdajice” i “bogoubojice”
zbog svojih grijeha, a da su Isusa
na smrt osudili, povijesno gledano,
židovsko Veliko vijeće (vjerska
vlast) i rimski upravitelji Poncije
Pilat (vojna vlast) i Herod (civilna
vlast), dok su smrtnu presudu
izvršili rimski vojnici!
… da je ideja o Čistilištu,
kao o nekom određenom mjestu
čišćenja od grijeha u drugom
svijetu, zapravo “proizvod”
zapadnoga (rimskog) “kršćanstva”
s kraja 12. stoljeća poslije Krista?
Taj nauk prvi puta je službeno
potvrđen 1274. godine na Drugom
lionskom koncilu. Zanimljivo je
da pravoslavci ne prihvaćaju taj
rimokatolički nauk o Čistilištu,
ali prakticiraju neke molitve za
mrtve!
... da je, nakon mnogih
rasprava i sukoba, 787. godine
poslije Krista na Drugom saboru
u Niceji službeno dopušteno
štovanje “svetih” slika, što je u
suprotnosti s drugom Božjom ž
žjom
zapovijedi i uopće cijelim biblijskim
naukom!
Tomislav Vidaković
7
 Organiziran rad s djecom od 3 do 10 godina!
UREDNIŠTVO

Izdavač: Kršćanski centar “Riječ Života”, Zagreb. Glavni i odgovorni urednik: Damir Šićko Alić. Grafička obrada: Boris Havel,
Željka Strejček. Suradnici: Damir Šićko Alić, Dudi Mostarčić, Tamara Vranić, Boris Havel, Tomislav Vidaković, Igor Buneta. Tisak:
Dizajn studio “RINGEIS”, Zagreb. Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u Ministarstvu kulture - Sektor informiranja pod
brojem 1022. Časopis “Karizma” - sjeme probuđenja, život u pobjedi - oslobođen je plaćanja poreza na promet.
“KARIZMA” JE BESPLATAN ČASOPIS, stoga možete na adresu našeg uredništva poslati vaše podatke (puno ime i adresu) i
podatke vaših prijatelja za koje znate da bi bili zainteresirani čitatelji. Tiskanje časopisa financira se iz dobrovoljnih priloga. Ukoliko
želite svojim prilozima pripomoći njegovom izlaženju, molimo vas da svoj dobrovoljni prilog pošaljete poštanskom uputnicom na
adresu uredništva.
Adresa uredništva je: KC “Riječ Života “ (Za Karizmu), p.p. 205, 10040 Zagreb-Dubrava, tel. 01/2911-942.

BUREAU DE POŠTARINA
POSTE PLAĆENA
10000 ZAGREB U POŠTANSKOM
CROATIE UREDU 10000

IMPRIMÉ TISKANICA

p.p. 205
10040 Zagreb - Dubrava
tel. 01/2911-942, 6119-734
e-pošta: rijec-zivota@zg.htnet.hr
www.rijeczivota.hr
8 Ru
Rujan 2005.