UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

ODSJEK: Komunikacije
SMJER: Komunikacijske tehnologije

ZDRAVSTVENI RIZICI POVEZANI S IZLOŽENOŠĆU

MOBILNIM MREŽAMA: POGLED IZ PERSPEKTIVE
KOMUNIKACIJSKOG INŽENJERSTVA
-završni rad-

Kandidat: Velida Vračo Mentor:

Broj indexa: 989/II Doc. dr. Belma Memić

Sarajevo, 2023
 UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
ODSJEK: Komunikacije
SMJER: Komunikacijske tehnologije

ZDRAVSTVENI RIZICI POVEZANI S IZLOŽENOŠĆU

MOBILNIM MREŽAMA: POGLED IZ PERSPEKTIVE
KOMUNIKACIJSKOG INŽENJERSTVA
-završni rad-

Kandidat: Velida Vračo Mentor:

Broj indexa: 989/II Doc. dr. Belma Memić

Sarajevo, 2023
Ime i prezime: Velida Vračo

Datum i mjesto rođenja: 28.01.2000, Visoko

Mjesto i adresa stanovanja: Visoko, Hlapčevići bb

Naziv završenog fakulteta i godina diplomiranja: Fakultet za saobraćaj i komunikacije Sarajevo,

2021

Naziv master studija: II ciklus studija, Komunikacijske tehnologije

Naslov magistarskog rada: Zdravstveni rizici povezani s izloženošću mobilnim mrežama:

Pogled iz perspektive komunikacijskog inženjerstva

Mentor: Doc. dr. Belma Memić, dipl. ing. saobraćaja i komunikacija

Datum prijave rada: 06.03.2023.

Datum sjednice NNV na kojoj je rad prihvaćen: 13.04.2023.

Sastav komisije za ocjenu rada:

- Doc.dr Elma Avdagić-Golub, predsjednik Komisije

- Doc.dr Belma Memić, mentor/član

- Doc.dr Adisa Hasković Džubur, član

Datum odbrane magistarskog rada:

Sastav komisije za odbranu rada:

- Doc.dr Elma Avdagić-Golub, predsjednik Komisije

- Doc.dr Belma Memić, mentor/član
- Doc.dr Adisa Hasković Džubur, član
Zahvalnica

Ovaj završni rad posvećujem svojim roditeljima, koji su uvijek vjerovali u mene i bili nesebična
podrška. Hvala Vam na svemu što ste mi pružili tokom mog studiranja.

Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli pri izradi ovog rada svojim savjetima, preporukama
i ostalim ne tako beznačajnim sitnicama.

Posebnu zahvalnost dugujem svojoj mentorici Doc. dr. Belmi Memić, koja je obilježila moje
studiranje na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije. Hvala vam na savjetima, podršci i
nevjerovatnoj motivaciji tokom svih ovih godina. Učinili ste moje studiranje znatno lakšim.

I na kraju, hvala i ostalim profesorima i asistentima na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije.

Hvala vam na trudu, strpljenju i prenesenom znanju.
Postavka završnog rada

Ime (očevo ime) i prezime studenta: Vračo (Salih) Velida

Broj indeksa: 989/II

Student II ciklusa studija na Odsjeku: Komunikacije

Smjer: Komunikacijske tehnologije

-Vijeću-

Fakulteta za saobraćaj i komunikacije

Putem Odsjeka Komunikacije

Predmet: Prijava teme završnog rada

Naziv teme: B/H/S :

Zdravstveni rizici povezani s izloženošću mobilnim mrežama: Pogled iz
perspektive komunikacijskog inženjerstva
English:
Health Risks Associated with mobile networks Exposure:
A View from the Communications Engineering Perspective

Mentror: Doc.dr Belma Memić

Predmet i obrazloženje teme:

Svrha predložene teme master rada je analizirati zdravstvene rizike povezane s izloženošću
elektromagnetskim poljima koja proizvode mobilne mreže, iz perspektive komunikacijskog
inženjerstva. Mobilne mreže su postale neizostavan dio našeg života, međutim pitanje je kakav utjecaj
imaju na naše zdravlje, s obzirom na to da su elektromagnetska polja koja stvaraju često predmet
rasprave i kontraverzi. U tom smislu, svrha rada je pružiti pregled zdravstvenih rizika koji su povezani
s korištenjem mobilnih mreža i osvijestiti javnost o ovom pitanju. Kroz analizu dostupnih istraživanja i
relevantnih studija, rad treba da istakne različite zdravstvene probleme koji se mogu pojaviti kao
posljedica izloženosti elektromagnetskim poljima, uključujući povećan rizik od raka, neuroloških
problema, smanjenje plodnosti i drugih zdravstvenih problema. Također, rad naglašava da je za procjenu
rizika od elektromagnetskih polja potrebno koristiti naučni pristup te temeljito procijeniti dostupne
dokaze. U tu svrhu, potrebno je analizira postojeće standarde i smjernice koje propisuju sigurne
vrijednosti elektromagnetskih polja, kao i najnovije naučne studije koje se tiču tog pitanja. Kroz
perspektivu komunikacijskog inženjerstva, rad će istaknuti važnost razvoja novih tehnologija koje bi
mogle smanjiti izloženost elektromagnetskim poljima, kao i potrebu za kontinuiranim praćenjem i
istraživanjem utjecaja mobilnih mreža na zdravlje. Na kraju, cilj rada je podići svijest o zdravstvenim
rizicima povezanim s korištenjem mobilnih mreža i potaknuti daljnja istraživanja i razvoj tehnologija
koje će smanjiti negativan utjecaj mobilnih mreža na zdravlje ljudi.

Osnovna literatura:

[1] L. Chgiaraviglio, A. Elzanaty i M.-S. Alouini, »Health Risks Associated with 5G Exposure: A View
from the Communications Engineering Perspective,« 2021.
[2] Sheng Yu, Feng Yi, Xiong Qiulin, Shan Liya, A Framework of 5G Mobile-health Services for
Ambulances, Intelligence Network & Innovation Center of China Unicom, China Unicom, Beijing,
China, 2020 IEEE 20th International Conference on Communication Technology
[3] Thuemmler, Christoph & Paulin, Alois & Jell, Thomas & Lim, Ai Keow. (2018). Information
Technology – Next Generation: The Impact of 5G on the Evolution of Health and Care Services.
10.1007/978-3-319-54978-1_100
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet za saobraćaj i komunikacije
Odsjek: Komunikacije
Smjer: Komunikacijske tehnologije

Izjava o autentičnosti rada

Ime i prezime: Velida Vračo

Broj indeksa: 989/II
Naslov rada: Zdravstveni rizici povezani s izloženošću mobilnim mrežama: Pogled iz
perspektive komunikacijskog inženjerstva
Vrsta rada: magistarski rad
Broj stranica: 102

Potvrđujem:

− da sam pročitao/la dokumente koji se odnose na plagijarizam, kako je to definirano

Statutom Univerziteta u Sarajevu, Etičkim kodeksom Univerziteta u Sarajevu i pravilima
studiranja koja se odnose na I i II ciklus studija, integrirani studijski program I i II ciklusa
i III ciklus studija na Univerzitetu u Sarajevu, kao i uputama o plagijarizmu navedenim
na web stranici Univerziteta u Sarajevu,
− da sam svjestan/na univerzitetskih disciplinskih pravila koja se tiču plagijarizma,
− da je rad koji predajem potpuno moj samostalni rad, osim u dijelovima gdje je to
naznačeno,
− da rad nije predat, u cjelini ili djelimično, za stjecanje zvanja na Univerzitet u u Sarajevu
ili nekoj drugoj visokoškolskoj ustanovi,
− da sam jasno naznačio/la prisustvo citiranog ili parafraziranog materijala i da sam se
referirao/la na sve izvore,
− da sam dosljedno naveo/la korištene i citirane izvore ili bibliografiju po nekom od
preporučenih stilova citiranja, sa navođenjem potpune reference koja obuhvata potpuni
bibliografski opis korištenog i citiranog izvora,
− da sam odgovarajuće naznačio svaku pomoć koju sam dobio/la pored pomoći mentora i
akademskih tutora.

Saglasan/na sam da jedan primjerak rada bude javno dostupan u biblioteci Fakulteta za
saobraćaj i komunikacije.

Mjesto i datum: Sarajevo, _______________

Potpis _______________________________
Sadržaj

Sažetak...................................................................................................................................... 11
Abstract .................................................................................................................................... 12
Popis slika................................................................................................................................. 13
Popis tabela............................................................................................................................... 14
Popis grafikona......................................................................................................................... 15
Uvod ......................................................................................................................................... 16
1. Metodologija istraživanja ................................................................................................. 18
1.1. Definicija problema ................................................................................................... 18
1.2. Definicija cilja............................................................................................................ 18
1.3. Opis metodologije...................................................................................................... 18
1.4. Struktura završnog rada ............................................................................................. 19
2. Komunikacijsko inženjerstvo i mobilne mreže ................................................................ 20
2.1. Komunikacijsko inženjerstvo i razvoj mobilnih mreža ............................................. 22
2.1.1. Tehnološki razvoj ............................................................................................... 23
2.1.2. Projektovanje mrežne arhitekture ....................................................................... 24
2.1.3. Optimizacija spektra........................................................................................... 25
2.1.4. Razvoj antenskih sistema ................................................................................... 26
2.1.5. Sigurnost mobilnih mreža .................................................................................. 26
2.2. Razvoj mobilnih mreža.............................................................................................. 27
2.2.1. 1G mobilna mreža .............................................................................................. 27
2.2.2. 2G mobilne mreže .............................................................................................. 30
2.2.3. 3G mobilne mreže .............................................................................................. 32
2.2.4. 4G mobilna mreža .............................................................................................. 33
2.2.5. 5G mobilna mreža .............................................................................................. 35
2.3. Komparacija mobilnih mreža..................................................................................... 36
3. Zračenje mobilnih mreža.................................................................................................. 38
3.1. Spektar elektromagnetnog zračenja ........................................................................... 38
3.2. Ionizirajuće zračenje .................................................................................................. 41
3.3. Neionizirajuće zračenje.............................................................................................. 43
3.3.1. Optičko zračenje................................................................................................. 43
3.3.2. Radiotalasno i mikrotalasno zračenje ................................................................. 44
 3.3.2.1. Mobilni uređaji............................................................................................ 45
3.3.2.2. Radio i tv odašiljači..................................................................................... 47
3.3.2.3. Velike satelitske antene............................................................................... 47
3.3.3. Ekstremno niske frekvencije .............................................................................. 48
4. Ispitivanje zdravstvenih rizika mobilnih mreža i pregled dosadašnjih istraživanja ......... 49
4.1. Ispitivanje zdravstvenih rizika mobilnih mreža ......................................................... 49
4.1.1. Jačina elektromagnetnog polja ........................................................................... 49
4.1.2. Gustina snage ..................................................................................................... 50
4.1.3. Vrijednost specifične stope apsorpcije (SAR).................................................... 51
4.2. Pregled dosadašnjih istraživanja ................................................................................ 54
4.2.1. Istraživanje nad životinjama ............................................................................... 54
4.2.1.1. NTP istraživanje.......................................................................................... 54
4.2.1.2. Istraživanje Ramazzani instituta ................................................................. 55
4.2.2. Istraživanja zasnovana na populaciji .................................................................. 55
4.2.2.1. INTERPHONE istraživanje ........................................................................ 56
4.2.2.2. Dansko kohortno istraživanje...................................................................... 56
4.2.3. Usporedba relevantnih istraživanja iz perspektive komunikacijskog inženjerstva
56
4.2.3.1. Usporedba relevantnih istraživanja nad životinjama sa realnom
implementacijom 5G mreže ......................................................................................... 56
4.2.3.2. Usporedba relevantnih istraživanja populacije sa realnom implementacijom
5G mreže 59
5. Zakonski okvir.................................................................................................................. 61
5.1. Zakonski okvir u Sjedinjenim Američkim Državama ............................................... 62
5.2. Zakonska okvir u Evropskoj uniji.............................................................................. 63
5.3. Zakonska regulativa u Bosni i Hercegovini............................................................... 65
5.3.1. Postojeći standardi u Bosni i Hercegovini ......................................................... 66
5.4. Preporuke o mjernim procedurama u svijetu ............................................................. 68
5.5. Preporuke za sigurno korištenje mobilnih mreža ...................................................... 69
6. Tehnološke inovacije........................................................................................................ 72
6.1. Rješenja zasnovana na uređajima .............................................................................. 72
6.1.1. SAR-svjesni dizajn ............................................................................................. 73
6.1.2. GNB-svjesni dizajn ............................................................................................ 73
6.2. Rješenja zasnovana na arhitekturi.............................................................................. 74
 6.2.1. Komunikacije potpomognute velikim inteligentnim površinama ...................... 74
6.2.2. Rasterećenje mreže............................................................................................. 75
6.2.2.1. Wi-Fi Offloading......................................................................................... 75
6.2.2.2. Ottovar ćelija............................................................................................... 76
6.2.2.3. Li-Fi Attocell Offloading ............................................................................ 76
6.3. Rješenja zasnovana na mreži ..................................................................................... 76
6.3.1. Planiranje celularne mreže ................................................................................. 76
6.3.2. Alokacija resursa ................................................................................................ 77
6.4. Rješenja zasnovana na propisima .............................................................................. 77
6.4.1. Odbacivanje naslijeđenih 2G/3G/4G tehnologija............................................... 77
6.4.2. Usklađivanje granica izloženosti i procjena procedura usklađenosti ................. 78
6.4.3. Smanjenje emisija iz nećelijskih RF izvora ....................................................... 78
6.4.4. Primjena pervazivne elektromagnetne mjerne kamere....................................... 78
7. Istraživanje i rezultati provedenog istraživanja svjesnosti o elektromagnetnom zračenju
79
7.1. Cilj i metodologija istraživanja .................................................................................. 79
7.2. Rezultati istraživanja.................................................................................................. 79
8. Praktični dio: Mobilna aplikacija Cell Care ..................................................................... 85
Zaključak .................................................................................................................................. 94
Literatura .................................................................................................................................. 96
Popis skraćenica ..................................................................................................................... 100
Sažetak

U današnje vrijeme upotreba mobilnih telefona je dosegla svoj vrhunac. Svaki mobilni uređaj,
kao i bazne stanice i ostala oprema koja je neophodna za funkcionisanje mobilnih uređaja
emituje radiofrekventno zračenje. Problem nastaje zbog nesvjesnosti negativnog utjecaja tog
zračenja. Počevši od prve generacije, pa do implementacije pete generacije mobilnih mreža,
ljudi i okolina su izloženi tom zračenju. Povremeno se zapitamo da li je upravo to uzročnik sve
većoj pojavi kancerogenih bolesti i psihičkih problema kao što su anksioznost, depresija i
slično. Zdravstvene rizike sa naučnog aspekta možemo posmatrati i ispitivati korištenjem
komunikacijskog inženjerstva. Komunikacijsko inženjerstvo pruža realističnu procjenu
izloženosti radiofrekventnom zračenju. Ispitivanje zdravstvenih rizika se vrši na osnovu tri
parametra i to gustine snage, jačine elektromagnetnog polja i vrijednosti specifične stope
apsorpcije. Na osnovu ovoga možemo procijeniti uticaj zračenja prvenstveno na životinje, pa
onda i na ljude. Eksperimenti koji su rađeni, te opisani u radu, su se vršili nad životinjama,
koristeći različite tehnike i različite frekvencijske spektre i jačinu zračenja. Na osnovu toga se
dobio uvid u štetnost zračenja na ljudsku populaciju.

Ključne riječi: komunikacijsko inženjerstvo, elektromagnetno zračenje, 5G mreža, zdravstveni

rizici, SAR
Abstract

Nowadays, the use of mobile phones has reached its peak. Every mobile device, as well as base
stations and other equipment that is necessary for the functioning of mobile devices, emits radio
frequency radiation. The problem arises due to the lack of awareness of the negative impact of
this radiation. Starting from the first generation, until the implementation of the fifth generation
of mobile networks, people and the environment are exposed to this radiation. We sometimes
wonder if this is the cause of the increasing incidence of cancerous diseases and psychological
problems such as anxiety, depression and similarly. We can observe and examine health risks
from a scientific point of view using communication engineering. Communications engineering
provides a realistic assessment of exposure to radio frequency radiation. The examination of
health risks is carried out on the basis of three parameters, namely power density,
electromagnetic field strength and the value of the specific absorption rate. Based on this, we
can assess the impact of radiation primarily on animals, and then on humans. The experiments
that were carried out and described in the paper were performed on animals, using different
techniques and different frequency spectra and intensity of radiation. Based on this, one gets an
insight into the harmfulness of radiation on the human population.

Keywords: communication engineering, electromagnetic radiation, 5G network, health risks,

SAR
Popis slika

Slika 1. Aspekti komunikacijskih sistema................................................................................ 22

Slika 2. Doprinosi komunikacijskog inženjerstva .................................................................... 23
Slika 3. Historijski razvoj mobilnih mreža ............................................................................... 27
Slika 4. Razlika 4G antene i MIMO antene ............................................................................. 35
Slika 5. Elektromagnetni talas .................................................................................................. 38
Slika 6. Ukupni spektar elektromagnetnog zračenja podijeljen na ionizirajući i neionizirajući
dio ............................................................................................................................................. 40
Slika 7. Proces ionizacije atoma............................................................................................... 42
Slika 8. Izvori elektromagnetnog zračenja ............................................................................... 44
Slika 9. 3D prikaz zračenja mobilnog telefona na ljudsku glavu ............................................. 45
Slika 10. Termografski prikaz .................................................................................................. 46
Slika 11. Prikaz termalne radijacije na ljudski mozak ............................................................. 47
Slika 12. Implemenacija bazne stanice na krov zgrade............................................................ 57
Slika 13. Dinamičo upravljanje snagom 5G mreže .................................................................. 58
Slika 14. Zaštitni materijal od neionizirajućeg zračenja .......................................................... 71
Slika 15. Tehnološke inovacije ................................................................................................ 72
Slika 16. Korištenje velikih inteligentnih površina .................................................................. 75
Slika 17. Početna stranica aplikacije ........................................................................................ 85
Slika 18. Opcije aplikacije........................................................................................................ 86
Slika 19. Opcija „Saznajte više“............................................................................................... 87
Slika 20. Izgled odgovora na pitanja, verzija 1 ........................................................................ 88
Slika 21. Izgled odgovora na pitanja, verzija 2 ........................................................................ 89
Slika 22. Izgled kviza ............................................................................................................... 90
Slika 23. Rezultati kviza........................................................................................................... 93

13
Popis tabela

Tablica 1. Karakteristike prve generacije mobilne mreže (1G) ............................................... 28

Tablica 2. Osnovne razlike mobilnih mreža ............................................................................. 36
Tablica 3. Spektar elektromagnetskih frekvencija ................................................................... 40
Tablica 4. Umjetni izvori elektromagnetskih polja .................................................................. 41
Tablica 5. Vrijednost osnovnih ograničenja SAR za cijelo tijelo, BiH.................................... 52
Tablica 6. Vrijednosti osnovnih ograničenja SAR za udove, BiH ........................................... 52
Tablica 7. Specifična apsorbovana snaga nekih tipova mobilnih telefona............................... 52
Tablica 8. Poređenje labaratorijskih istraživanja sa 5G mrežom ............................................. 59
Tablica 9. Usporedba istraživanja zasnovanih na populaciji i 5G mreže ................................. 60
Tablica 10. Granični nivoi referentnih veličina za izloženost u kontroliranim uslovima ........ 62
Tablica 11. Granični nivoi referentnih veličina za izloženost u nekontroliranim uslovima .... 63
Tablica 12. Osnovna ograničenja za električno, magnetno i elektromagnetno polje na
frekvencijama od 0 Hz do 300 GHz ......................................................................................... 64
Tablica 13. Granični nivoi referentnih veličina za izloženost stanovništva............................. 65
Tablica 14. Granične vrijednosti za područja povećane osjetljivosti ....................................... 66
Tablica 15. Granične vrijednosti za područja profesionalne izloženosti.................................. 66
Tablica 16. BAS standardi........................................................................................................ 67
Tablica 17. Standardi direktive 2013/35/EU ............................................................................ 68
Tablica 18. Pitanje 1: Da li provjeravate telefon ujutro odmah nakon što se probudite, dok ste u
krevetu? .................................................................................................................................... 90
Tablica 19. Pitanje 2: Da li držite telefon u krevetu ili blizu glave dok spavate? .................... 91
Tablica 20. Pitanje 3: Gdje držite telefon dok ste na poslu/obrazovnoj ustanovi?................... 91
Tablica 21. Pitanje 4: Koliko sati dnevno provodite koristeći svoj mobilni telefon za društvene
mreže i/ili slanje poruka? ......................................................................................................... 91
Tablica 22. Pitanje 5: Znate li da bežične mreže emituju zračenje? ........................................ 92
Tablica 23. Pitanje 6: Vjerujete li da vaš telefon predstavlja opasnost po zdravlje? ............... 92

14
Popis grafikona

Grafikon 1. Struktura anketiranih osoba prema starosnoj dobi ................................................ 80

Grafikon 2. Vrijeme korištenja mobilnog telefona u zavisnosti od starosne grupe ................. 80
Grafikon 3. Zračenje mobilnih mreža ...................................................................................... 81
Grafikon 4. Mobilni telefon i zdravlje...................................................................................... 81
Grafikon 5. Broj ispitanika koji provjeravaju telefon neposredno nakon buđenja................... 82
Grafikon 6. Blizina mobilnog telefona tokom sna ................................................................... 83
Grafikon 7. Mobilni telefon i svakodnevne obaveze................................................................ 83
Grafikon 8. Vrijednost SAR ..................................................................................................... 84
Grafikon 9. Kupovina mobilnog uređaja.................................................................................. 84

15
Uvod

Uvođenjem mobilnih mreža, kao što su 2G, 3G, 4G i 5G, tehnologija komunikacije je doživjela
dramatičan napredak. Mobilne mreže omogućavaju brz i pouzdan pristup internetu, što je
transformiralo način na koji komuniciramo, radimo i zabavljamo se. Međutim, s uvođenjem
svake nove generacije mobilnih mreža, postoji i povećano interesovanje i zabrinutost oko
potencijalnih zdravstvenih rizika koji se mogu povezati s tim tehnologijama.

Zdravstveni rizici mobilnih mreža temelje se na izlaganju elektromagnetskim poljima (EMF)

koja su neophodna za bežičnu komunikaciju. EMF su prisutna u različitim frekvencijskim
opsezima, uključujući radiofrekvencijsko (RF) zračenje koje koriste mobilne mreže. Glavna
zabrinutost oko ovih EMF iz mobilnih mreža uključuje toplinsku izloženost, elektromagnetsku
osjetljivost, te kancerogenost. Postoje različita istraživanja koja su se bavila mogućim
povezanostima između izlaganja RF zračenju i pojave tumora, posebno tumora mozga. Do sada,
većina relevantnih studija nije pružila ubjedljive dokaze o direktnoj povezanosti između
mobilnih mreža i rizika od raka.

Važno je napomenuti da većina vodećih zdravstvenih organizacija, uključujući Svjetsku

zdravstvenu organizaciju (WHO) i Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA), smatra da su
trenutni standardi izloženosti EMF-u iz mobilnih mreža bezbjedni za javno zdravlje. Međutim,
istraživanja i procjene rizika se i dalje nastavljaju kako bi se bolje razumjeli potencijalni efekti
izloženosti RF zračenju, posebno sa sve širom primjenom 5G tehnologije.

Uprkos tome što trenutni dokazi ne ukazuju na ozbiljne zdravstvene rizike, važno je da se
istraživanje i monitoring nastave kako bi se osiguralo da su mobilne mreže bezbjedne za širu
populaciju.

S uvođenjem 5G mreža, postoji i povećano interesovanje za potencijalne zdravstvene rizike.

5G mreže koriste višefrekvencijske opsege koji su bliži mikrotalasnim frekvencijama. Iako su
ovi opsezi veoma visoki, brzina prenosa podataka je impresivno visoka. Međutim, neka
istraživanja su izazvala zabrinutost zbog potencijalne apsorpcije ovih frekvencija na koži i
površinskim tkivima, ali većina relevantnih zdravstvenih organizacija smatra da su dosadašnje
studije nedovoljne za donošenje zaključaka o potencijalnim rizicima 5G tehnologije.
Istraživanja o zdravstvenim rizicima mobilnih mreža su kontinuirana i obuhvataju različite
aspekte, kao što su izlaganje EMF-u, potencijalni biološki efekti, epidemiološke studije i
analize rizika. Iako ne postoji konsenzus među naučnicima, većina dosadašnjih studija nije
pronašla ubjedljive dokaze koji bi ukazivali na ozbiljne zdravstvene rizike od izlaganja EMF-u
iz mobilnih mreža.

U svjetlu zabrinutosti, mnoge zemlje imaju standarde i smjernice za ograničavanje nivoa EMF
izlaganja u okruženjima kao što su radna mjesta, škole i stambene zone. Ove mjere su usmjerene
na minimiziranje potencijalnog rizika i zaštiti javnog zdravlja.

Važno je razumjeti da ljudi mogu reagovati drugačije na različite faktore, uključujući EMF.
Neki pojedinci mogu osjećati nelagodnost ili simptome koje pripisuju izlaganju EMF-u, dok
drugi neće. Ova varijabilnost otežava precizno utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza.
16
Ključno je imati na umu da je pitanje zdravstvenih rizika mobilnih mreža kompleksno i da se
temelji na kontinuiranom istraživanju. Trenutno dostupni dokazi ne ukazuju na ozbiljne
zdravstvene rizike, ali je važno da se istraživanja nastave kako bi se razumjeli potencijalni efekti
dugoročne izloženosti. Osobe koje su zabrinute zbog izlaganja EMF-u mogu razmotriti
upotrebu uređaja s nižom emisijom i smanjenje vremena izlaganja radi dodatne si gurnosti.

Prvo poglavlje rada se odnosi na metodološki dio i daje definiciju problema, cilja završnog
rada, opis metodologije i strukture rada.

U drugom poglavlju definisan je pojam komunikacijskog inženjerstva, kao i njegova uloga u

razvoju mobilnih mreža, kao i sami razvoj mobilnih mreža. Treće poglavlje odnosi se na pojam
zračenja mobilnih mreža, razliku između ionizirajućeg i neionizirajućeg zračenja, kao i njihovu
podjelu.

Četvrto poglavlje se odnosi na ispitivanje zdravstvenih rizika mobilnih mreža u zavisnosti od

osnovnih parametara za proračun i to: jačina elektromagnetnog polja, gustina snage i specifična
stopa apsorpcije. Također, dat je i osvrt na vrijednosti specifične stope apsorpcije za različite
modele mobilnih telefona. U ovom poglavlju također je dat fokus na pregledu dosadašnjih
istraživanja koja su sprovedena radi utvrđivanja učinka neionizirajućeg zračenja na zdravlje
ljudi. U ovom poglavlju je izvršena i komparacija laboratorijskih uslova i realne implementacije
5G mreže.

Zakonski okvir, uključujući regulative, propise i standarde, kako u Bosni i Hercegovini, tako i
u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i Europskoj Uniji su opisani u petom poglavlju, gdje
su date i preporuke za sigurno korištenje mobilnih mreža koje se koriste na međunarodnoj
razini, te su propisane od strane International Commission on NonIonizing Radiation
Protection. Šesto poglavlje govori o načinu na koji se može smanjiti utjecaj elektromagnetnog
zračenja, ali sa tehnološke strane i to kroz različite tehnološke inovacije.

Za potrebe završnog rada, sprovedeno je istraživanje o svjesnosti ljudi i populacije o

elektromagnetnom zračenju. Istraživanje je sprovedeno putem ankete koja je sadržavala devet
pitanja.

U posljednjem poglavlju predstavljena je mobilna aplikacija Cell Care, koja je kreirana u svrhu
edukacije šire populacije o utjecaju eletromagnetnog zračenja mobilnih telefona na zdravlje
ljudi.

17
1. Metodologija istraživanja

U ovom poglavlju su obrađene metodologije korištene u izradi završnog rada uz prethodan opis
problema koji je doveo do formiranja teme rada, kao i definicije cilja rada. U zadnjem dijelu
poglavlja opisana je struktura završnog rada.

1.1. Definicija problema

Problem zdravstvenih rizika povezanih sa izloženošću zračenju mobilnih mreža odnosi se na

potencijalne negativne utjecaje koje elektromagnetno zračenje mobilnih telefona i baznih
stanica mogu imati na zdravlje ljudi.

1.2. Definicija cilja

Cilj istraživanja zdravstvenih rizika nastalih usljed izloženosti elektromagnetnom zračenju jeste
bolje razumjeti potencijalne učinke elektromagnetnog zračenja na ljudsko zdravlje. Tačnije, cilj
je identificirati moguće štetne učinke izloženosti radiofrekventnom zračenju mobilnih mreža na
ljude, uključujući mogućnost povezanosti sa određenim zdravstvenim problemima. Pored toga,
jedan od ciljeva jeste odrediti pragove, odnosno maksimalne vrijednosti, kako bi se uspostavile
smjernice i ograničenja za zaštitu korisnika mobilnih mreža i opće populacije.

1.3. Opis metodologije

U cilju što bolje analize problema, dolaska do određenih saznanja i postizanja cilja rada, koristi
se kombinacija više naučnim metoda:

• Opšta naučna metoda

• Metoda kompilacije
• Metoda deskripcije
• Metoda komparacije
• Statistička metoda
• Metoda analize i sinteze
• Metoda indukcije
Opšta naučna metoda i metoda kompilacije je korištena za kreiranje pregleda literature koja
razmatra područje istraživanja definisano temom rada. Kako bi se opisali ključni pojmovi i
činjenice u ovom radu korištena je metoda deskripcije. Metoda deskripcije, zajedno sa opštom
naučnom i metodom kompilacije, je korištena u izradi svih poglavlja završnog rada. Kako bi se
utvrdile sličnosti i razlike između različitih tehnologija i rješenja korištena je metoda
komparacije. Metoda komparacije je doprinijela utvrđivanju razlika mobilnih mreža u poglavlju
2, prikazu vrijednosti SAR za različite vrste mobilnih telefona u poglavlju 4, te za utvrđivanje

18
razlika između naučnih studija, kao i implementacije 5G mreže u realnom svijetu. Za analizu
podataka dobijenih u okviru mrežne simulacije koristi se statistička metoda, što možemo
primijetiti u poglavlju 7, gdje je vršeno istraživanje na osnovu različitih parametara. Određene
zaključke je potrebno proširiti i za to je korištena metoda analize i sinteze, dok je donošenje
konačnog zaključka omogućeno upotrebom metoda indukcije.

1.4. Struktura završnog rada

Rad započinje definisanjem problema, cilja i metodologije izrade. Zatim je definisan pojam
komunikacijskog inženjerstva, te povezanosti sa razvojem mobilnih mreža, počevši od 1G pa
do pete generacije. Nakon toga je definisan pojam zračenja, izvršena je podjela na ionizirajuće
i neionizirajuće zračenje. U narednom poglavlju se više govorilo o samom ispitivanju
zdravstvenih rizika i povezanosti komunikacijskog inženjerstva, kroz parametre kao što je
gustina snage, jačina elektromagnetnog polja i specifična stopa apsorpcije. U ovom poglavlju
se također govorilo i o pregledu dosadašnjih istraživanja kako nad životinjama, tako i na
ljudskoj populaciji, što za cilj ima bolje razumijevanje rizika koje nosi pretjerana izloženost
neionizirajućem zračenju. Nakon toga se potrebno osvrnuti i na zakonske okvire, tačnije na
ograničenja koja su postavljena u pogledu izloženosti zračenju. Zakonski okviri se donose na
nivou države, te izloženost ne bi smjela biti veća od propisane. Moguće je smanjiti zračenje
korištenjem novih tehnoloških inovacija, što je opisano u poglavlju osam.

Pretposljednje i posljednje poglavlje se odnosi na svjesnost i edukaciju šire populacije o

štetnosti zračenja mobilnih telefona. Sprovedeno je anketiranje putem kojeg se željelo prikazati
koliko su ljudi ustvari svjesni negativnih posljedica koje nosi pretjerano korištenje mobilnih
telefona. Posljednje poglavlje opisuje aplikaciju i njen rad. Aplikacija Cell Care ima za cilj
edukaciju ljudi, kao i smjernice za bolju i efikasniju upotrebu mobilnih uređaja.

19
2. Komunikacijsko inženjerstvo i mobilne mreže

Komunikacijsko inženjerstvo je grana inženjeringa koja se bavi dizajniranjem, razvojem,

implementacijom i upravljanjem sistemima komunikacija. Ono se fokusira na prijenos, obradu
i razmjenu informacija putem različitih komunikacijskih tehnologija, uključujući bežične,
žičane i optičke sisteme. Ova grana inženjerstva kombinira principe telekomunikacija,
računarskih znanosti, elektronike i informacijske tehnologije kako bi omogućila učinkovitu
komunikaciju između različitih entiteta, kao što su ljudi, uređaji ili sistemi [1].

Pod komunikacijskim inženjerstvom podrazumijevamo proces analize različitih aspekata i

disciplina uključenih u procjenu zdravstvenih rizika od izloženosti mobilnim mrežama. Može
pružiti uvid u realistične obrasce snage kojom zrači oprema mobilnih mreža, om ogućavajući
realističnu procjenu izloženosti radiofrekventnom zračenju. Sa druge strane, komunikacijsko
inženjerstvo doprinosi dizajniranju opreme i protokola za minimiziranje elektromagnetnog
zračenja, a samim tim i negativnih učinaka na zdravlje ljudi. Pored toga, upotrebom
komunikacijskog inženjerstva možemo zaključiti da li zakoni i regulative odgovaraju opremi i
stvarnim uslovima u kojima rade mobilne mreže [2].

Komunikacijsko inženjerstvo je široko područje koje se kontinuirano razvija kako bi se

zadovoljile rastuće potrebe za brzom, pouzdanom i sigurnom komunikacijom. Komunikacijski
inženjeri imaju ključnu ulogu u projektiranju, razvoju i optimizaciji komunikacijskih sistema
kako bi omogućili bolju povezanost i razmjenu informacija u savremenom svijetu.
Komunikacijski inženjeri rade u industriji telekomunikacija, informatike, internetskih usluga,
istraživačkim institucijama, telekomunikacijskim operaterima i drugim organizacijama koje se
bave komunikacijama. Njihov cilj je poboljšati učinkovitost, pouzdanost i sigurnost
komunikacijskih sistema te omogućiti brži i kvalitetniji prijenos informacija između korisnika
[1].

U današnjem svijetu komunikacija je ključni aspekt mnogih industrija i sektora, uključujući

telekomunikacije, internetske usluge, transport, energetiku, zdravstvo, finansije i mnoge druge.
Komunikacijsko inženjerstvo ima važnu ulogu u razvoju i napredovanju tih industrija
osiguravajući da se informacije mogu pouzdano prenositi i pravovremeno dostavljati.

Komunikacijsko inženjerstvo obuhvata različite aspekte komunikacijskih sistema, kao što je

prikazano na slici 1, uključujući [3]:

1. Projektovanje mrežnih infrastruktura: Komunikacijski inženjeri sudjeluju u

projektovanju i planiranju mrežnih infrastruktura, uključujući postavljanje mrežnih
uređaja, razmještaj komunikacijskih kabela, uspostavljanje mrežnih veza i
optimizaciju mrežne pokrivenosti.
2. Razvoj telekomunikacijskih sistema: Komunikacijski inženjeri sudjeluju u
razvoju telekomunikacijskih sistema, kao što su mobilne mreže, širokopojasne
mreže, satelitske komunikacije i optičke mreže. Oni rade na dizajniranju i
optimizaciji komunikacijskih protokola, razvoju hardverskih i softverskih
komponenti, te testiraju i evaluaciji sistema. Kada govorimo o optičkim

20
 komunikacijama, govorimo o komunikacijama koje se obavljaju putem optičkih
vlakana. Osnovni zadatak inženjera jeste dizajniranje, implementacija i održavanje
optičkih mreža za prijenos visokih brzina podataka. Optičke komunikacije
omogućavaju velike propusnosti i dugotrajnu pouzdanost prijenosa podataka. Za
razliku od optičkih, satelitske komunikacije omogućavaju prijenos signala putem
satelita koji orbitiraju oko Zemlje. Inženjeri u ovom slučaju imaju zadatak da
dizajniraju sisteme za satelitsku komunikaciju, kao i protokole za usmjeravanje
signala. I nama najvažniji dio jeste razvoj mobilnih mreža, kao što su 2G, 3G, pa
sve do 6G. Inženjeri pokušavaju da povećaju bežičnu pokrivenost razvojem novih
generacija mobilnih mreža, kao i optimizaciju kapaciteta mreže.
3. Prijenos podataka: Komunikacijsko inženjerstvo uključuje dizajniranje i
upravljanje sistemima prijenosa podataka, uključujući protokole i tehnologije koje
omogućuju siguran, pouzdan i brz prijenos informacija. To uključuje i istraživanje i
razvoj novih tehnologija za poboljšanje propusnosti, pouzdanosti i skalabilnosti
mrežnih sistema.
4. Bežične komunikacije: Komunikacijski inženjeri se bave razvojem i optimizacijom
bežičnih komunikacijskih sistema, kao što su mobilne mreže, bežične lokalne mreže
(Wi-Fi), bežični senzorski sistemi i satelitske komunikacije. Oni se bave aspektima
kao što su spektralna učinkovitost, pokrivenost, sigurnost i upravljanje resursima u
bežičnom okruženju.
5. Signlizaciju i obradu signala: Komunikacijsko inženjerstvo uključuje i
dizajniranje i analizu algoritama za obradu signala, modulaciju i demodulaciju
signala, enkodiranje i dekodiranje podataka, te detekciju i ispravljanje grešaka u
prijenosu signala.

21
 Projektovanje
mrežnih
infrastruktura

Razvoj
Signalizaciju i telekomunikacijskih
obradu signala sistema

Komunikacijsko
inženjerstvo

Bežične
komunikacije Prijenos podataka

Slika 1. Aspekti komunikacijskih sistema

Komunikacijski inženjeri osim što učestvuju u projektovanju i optimizaciji, što uključuje odabir
i razmještaj baznih stanica, postavljanje mrežnih elemenata poput usmjerivača i prekidača, čime
se osigurava adekvatna pokrivenost i kapacitet mreže, također učestvuju i u razvijanju
komunikacijskih protokola koji se koriste u mobilnim mrežama. To se odnosi na razvoj
protokola za upravljanje mrežom, prijenos podataka, kontrolu resursa i sigurnosne mehanizme.
Protokoli kao što su GSM (Global System for Mobile Communications) i LTE (Long-Term
Evolution) omogučavaju komunikaciju između mobilnih uređaja i mrežne infrastrukture [1].

2.1. Komunikacijsko inženjerstvo i razvoj mobilnih mreža

Komunikacijsko inženjerstvo ima ključnu ulogu u razvoju mobilnih mreža, tačnije u svim
aspektima razvoja, projektovanja, optimizacije i upravljanja mobilnim mrežama. Stručnjaci iz
ovog područja osiguravaju učinkovito funkcionisanje mobilnih mreža, poboljšavajući njihove
performanse, kapacitet, pouzdanost i kvalitet usluge za korisnike.

Njegov doprinos se može vidjeti na nekoliko načina, kao što vidimo na slici [4]:

- Tehnološki razvoj
- Projektovanje mrežne arhitekture
- Optimizacija spektra
- Razvoj antenskih sistema
- Sigurnost mobilnih mreža.

22
 Tehnološki razvoj

Projektovanje
Sigurnost mobilnih
mrežne
mreža
infrastrukture

Doprinos
komunikacijskog
inženjerstva

Razvoj antenskih Optimizacija

sistema spektra

Slika 2. Doprinosi komunikacijskog inženjerstva

Ovi tehnološki napretci u komunikacijskom inženjerstvu su omogućili razvoj mobilnih mreža

koje su postale nezamjenjiv dio našeg svakodnevnog života, pružajući nam brz i pouzdan
pristup informacijama i različitim mobilnim uslugama.

2.1.1. Tehnološki razvoj

Tehnološki razvoj je ključni aspekt komunikacijskog inženjerstva koji je doprinio napretku

mobilnih mreža. Komunikacijski inženjeri su bili uključeni u istraživanje, razvoj i
implementaciju tehnologija koje su omogućile mobilnim mrežama da postanu sveprisutne i
napredne. Svaka nova generacija mobilnij mreža donosi značajna poboljšanja u brzini prijenosa
podataka, kapacitetu mreže i performansama. Počevši od 1G (prva generacija) koja je
omogućila samo glasovne pozive, pa sve do 5G tehnologije koja omogućava ultra-brze
podatkovne prijenose, minimalnu latenciju i veliku povezanost uređaja.

Postoji nekoliko osnovnih tehnoloških inovacija koje su oblikovale mobilne mreže kao što su
multipleksiranje signala, napredne modulacijske tehnike, MIMO (Multiple-Input Multiple-
Output), SDN (Softverski definisane mreže), Cloud RAN (Radio Access Network) i Edge
computing.

Tehnike multipleksiranja omogućuju višestruko korištenje spektra frekvencija i povećanje

kapaciteta mobilnih mreža. Primjeri su frekvencijsko multipleksiranje (FDM), vremensko
23
multipleksiranje (TDM), kodno multipleksiranje (CDM) i ortogonalno frekvencijsko
multipleksiranje (OFDM) koje se koristi u 4G i 5G mrežama. [5]

Modulacija je proces prenošenja informacija putem elektromagnetskog talasa. Napredne

modulacijske tehnike kao što su kvadraturna amplitudna modulacija (QAM) i fazna modulacija
(PSK) omogućuju veću brzinu prijenosa podataka i povećavaju učinkovitost spektra u
mobilnim mrežama. [4]

MIMO tehnologija koristi više antena za simultano slanje i primanje signala, što povećava
kapacitet, poboljšava kvalitetu signala i smanjuje interferenciju. MIMO je ključna tehnologija
u 4G i 5G mrežama.

SDN je paradigma koja omogućava fleksibilno upravljanje i kontrolu mrežnih resursa putem
centralizirane programske logike. Ovo je važno za optimizaciju i dinamičko prilagođavanje
mobilnih mreža za različite potrebe korisnika i prometnih uslova. Cloud RAN predstavlja
arhitekturu u kojoj se funkcionalnosti baznih stanica u mobilnoj mreži premještaju na
centralizirane servere u oblaku. To omogućuje bolju skalabilnost, fleksibilnost i efikasnost u
mobilnim mrežama. I na kraju ostaje Edge computing, što predstavlja koncept koji
podrazumijeva premještanje obrade podataka i aplikacija bliže korisnicima i uređajima na rubu
mreže. To smanjuje latenciju, poboljšava odziv i omogućava novu generaciju aplikacija kao što
su autonomna vozila i pametni gradovi.

2.1.2. Projektovanje mrežne arhitekture

Projektovanje mrežne arhitekture u kontekstu komunikacijskog inženjerstva odnosi se na

dizajniranje strukture i organizacije mrežnih sistema kako bi se omogućila učinkovita
komunikacija i prijenos podataka. Evo nekoliko ključnih aspekata koje treba uzeti u obzir
prilikom projektovanja mrežne arhitekture:

1. Topologija mreže se odnosi na fizički raspored mrežnih komponenti i način na koji su

povezani. Moguće topologije uključuju zvijezdu, prsten, stablo, mrežu i hijerarhijske
strukture. Odabir odgovarajuće topologije ovisi o specifičnim zahtjevima mreže,
skalabilnosti, otpornosti na kvarove i performansama.
2. Mrežna arhitektura obično se temelji na slojevitoj strukturi koja omogućuje
razdvajanje funkcionalnosti i pojednostavljuje razvoj i upravljanje mrežom. Tipično se
koriste slojevi poput fizičkog sloja, sloja prijenosa, mrežnog sloja i aplikacijskog sloja.
Svaki sloj obavlja specifične zadatke i koristi odgovarajuće protokole i tehnologije.
3. Odabir i implementacija protokola i standarda koji omogućuju komunikaciju između
mrežnih uređaja. Primjeri uključuju IP (Internet Protocol), TCP (Transmission Control
Protocol), UDP (User Datagram Protocol) i razne aplikacijske protokole. Također je
važno osigurati usklađenost s industrijskim standardima kako bi se omogućila
interoperabilnost s drugim mrežnim sistemima.

24
 4. Mrežna arhitektura treba biti dizajnirana s obzirom na skalabilnost i performanse. To
uključuje procjenu očekivanih opterećenja, propusnosti, latencije i kapaciteta mreže te
osiguranje da mreža može podržati rastući broj korisnika i povećanu količinu prometa.
5. Projektovanje sigurnosnih mehanizama i protokola je ključno za zaštitu mreže od
neovlaštenog pristupa, napada i gubitka podataka. To može uključivati korištenje
enkripcije, autentifikacije, vatrozida (firewalla) i drugih sigurnosnih tehnika.
6. Mrežna arhitektura treba podržavati učinkovito upravljanje i nadzor mreže. To
uključuje alate i sustave za upravljanje konfiguracijom, nadzor performansi, detekciju
kvarova, upravljanje prometom i optimizaciju mreže.

Prilikom projektiranja mrežne arhitekture, važno je uzeti u obzir specifične potrebe mreže,
ciljeve, ograničenja i buduće zahtjeve kako bi se osigurala pouzdanost, skalabilnost, sigurnost
i performanse mrežnog sistema.

2.1.3. Optimizacija spektra

Optimizacija spektra je važan aspekt komunikacijskog inženjerstva koji se odnosi na učinkovito

korištenje ograničenog spektra frekvencija za komunikaciju. Budući da je spektar frekvencija
ograničen resurs, optimizacija spektra ima ključnu ulogu u osiguravanju što veće propusnosti,
poboljšanju učinkovitosti i povećanju kapaciteta mobilnih mreža.

U optimizaciji spektra se koriste sljedeće metode i tehnike [4]:

- Višestruki pristup (Multiple Access);

- Dinamičko dodjeljianje resursa (Dynamic Resource Allocation);
- Kognitivni radio;
- Učinkovite modulacijske tehnike;
- Antenski sistemi;
- Spektralno upravljanje.

Višestruki pristup omogućava da više korisnika istovremeno koristi isti frekventni spektar.
Postoje različite tehnike višestrukog pristupa, uključujući frekventno multipleksiranje (FDM),
vremensko multipleksiranje (TDM), kodno multipleksiranje (CDM) i prostroni višestruki
pristup (Spatial Multiplexing). Ovim tehnikama se postiže podjela raspoloživog spektra između
više korisnika ili usluga.

Dinamičko dodjeljivanje resursa je tehnika koja prilagođava dodjelu spektra frekvencija i

drugih resursa prema trenutnim potrebama i uslovima mreže. Za razliku od statičke dodjele
resursa, ovom tehnikom se postiže fleksibilno i efikasno korištenje spektra.

Spektralno upravljanje uključuje politike i regulacije koje određuju raspodjelu i dodjelu spektra
frekvencija različitim korisnicima i uslugama. Efikasno spektralno upravljanje može osigurati
razvotežu između potreba korisnika i osigurati što optimalniju upotrebu spektra.

25
2.1.4. Razvoj antenskih sistema

Razvoj antenskih sistema igra važnu ulogu u poboljšanju performansi i kvalitete

komunikacijskih sistema. Maksimalne brzine prijenosa u silaznoj i uzlaznoj vezi povećavaju se
korištenjem više antenskih rješenja, kako na osnovnoj postaji, tako i u terminalnim uređajima.
To uključuje metode višeslojnih prijenosa, odnosno, višestruki ulaz – višestruki izlaz (MIMO).
Uz kombinaciju navedenih elemenata, implementirana je modulacijska tehnika koja se zasniva
na upotrebi ortogonalnog multipleksiranja frekvencijskim odvajanjem (engl. Orthogonal
Frequency Division Multiplexing - OFDM) s OFDMA (engl. Orthogonal Frequency Division
Multiple Access) višestrukim pristupom u silaznoj vezi te višestrukog pristupa s
frekvencijskom raspodjelom na jednom nositelju (engl. Single Carrier Frequency Division
Multiple Access – SC-FDMA) u uzlaznoj vezi [6].

2.1.5. Sigurnost mobilnih mreža

Komunikacijski inženjeri se bave sigurnosnim izazovima mobilnih mreža. Oni su razvijali

sigurnosne protokole, enkripciju podataka, autentifikacijske mehanizme i druge tehnike kako
bi zaštitili privatnost i integritet podataka u mobilnim mrežama.

U mobilnim mrežama sigurnosni su problemi vezani uz zaštitu razgovora, pozivnih podataka i

sprečavanje prijevara putem mobilnih telefona. U starijim analognim sistemima bilo je
jednostavno presresti i prisluškivati telefonske razgovore samo uz pomoć policijskog skenera
[7].

Najopasnije su sigurnosne prijetnje za mobilne uređaje u sljedećih sedam područja [7]:

- tekstualne poruke,
- kontakti,
- video,
- prijepisi telefonskih razgovora,
- historija poziva,
- dokumentacija, te
- upotreba međuspremnika.

Jedan od načina povećanja sigurnosti mobilnih mreža jeste autentifikacija koja predstavlja
proces provjere identiteta korisnika ili uređaja pri pristupu mobilnoj mreži. Ovo uključuje
upotrebu sigurnosnih autentifikacijskih protokola i metoda poput SIM kartica, korisničkih
imena i šifri, biometrijskih podataka ili digitalnih certifikata. Također se može koristiti i
enkripcija podataka koja se koristi za zaštitu podataka tijekom prijenosa između mobilnih
uređaja i mrežnih infrastruktura. Korištenje sigurnih enkripcijskih algoritama, poput AES
(Advanced Encryption Standard), osigurava se da podaci budu nečitljivi i sigurni od
neovlaštenog pristupa.

26
Sigurnost mobilnih mreža zahtjeva integrirani pristup koji kombinuje tehničke, organizacijske
i upravljačke sigurnosne mjere kako bi se osigurala pouzdanost, privatnost i integritet podataka
koji se prenose putem mobilnih mreža.

2.2. Razvoj mobilnih mreža

Mobilni komunikacijski sistemi razvijaju se u razdoblju nešto malo dužem od četrdesetak

godina. U tom relativno kratkom razdoblju ovi su sistemi doživjeli burne tehnološke promjene
i unaprjeđenja, u prosjeku svakih deset godina javlja se nova generacija mobilnih
komunikacijskih sistema, koja u sebi uključuje sve najnovije tehnološke promjene koje su
ostvarene od pojave prošle generacije. Mobilni komunikacijski sistemi su cjeloviti i složeni, te
se u njima se ogleda ukupni napredak telekomunikacijskih i računarskih tehnologija u razdoblju
nešto kraćem od posljednjih pola stoljeća, a to je razdoblje ubrzanog i intenzivnog razvoja ICT
tehnologija.

Razvoj mobilnih komunikacijskih sistema kroz vrijeme je prikazan na (Slika 3).

Slika 3. Historijski razvoj mobilnih mreža [8]

Kao što je prikazano, 1G mobilna mreža se pojavila 1979. godine te je omogućavala analognu
telefoniju. Nakon nje se pojavila 2G sa kojom je došla digitalna telefonija 1991. godine, koja
je prethodila 3G mobilnoj mreži. 3G mobilna mreža se pojavila 1998. godine, a 4G 2008.
godine i obje su omogućile paketsko prespajanje, s tim da je 4G pružila veće brzine i kapacitet.
I na kraju imamo 5G mobilnu mrežu koja se pojavila 2019. godine, koja se implementira i dan
danas u svijetu.

2.2.1. 1G mobilna mreža

Krajem prošlog stoljeća broj korisnika mobilnih mreža je bio vrlo mali u odnosu na današnje
standarde korištenja istih, ali velika popularnost koju je mobilna telefonija imala u Finskoj i
Švedskoj rezultirala je razvojem 1G mobilnih mreža.

Najpoznatija je bila NMT mreža koja je postala operativna 1981. godine. Nešto kasnije standard
je prihvaćen i u zemljama Središnje i Istočne Europe što je bio značajan poticaj njenom daljnjem

27
razvoju i usavršavanju. Različiti standardi su uvelike utjecali na ograničavanj e pokretljivosti
korisnika preko državnih granica, pa prema tome pretplatnici prve generacije mreža gotovo da
nisu mogli koristiti svoje telefone u drugim državama. Konkurencija na globalnoj i lokalnoj
razini se smanjila zbog zakonskih ograničenja i nedostatka jedinstvenog standarda, što je u
konačnici rezultiralo višim cijenama usluga [9].

NMT standard koristio se na dva frekvencijska područja. Na frekvencijskom području 450 MHz
zajedničkim radom operatora iz četiriju skandinavskih zemalja: Švedske, Danske, Norveške i
Finske, uz aktivno sudjelovanje proizvođača opreme. Ovaj standard je kasnije proširen i na
frekvencijsko područje 900 MHz. Ubrzo je standard prihvaćen i u Zapadnoj Europi, Azijsko-
Pacifičkom području, te zemljama Perzijskog Zaljeva i Sjeverne Afrike, a kasnije i u zemljama
Centralne i Istočne Europe.

NMT mobilna mreža je analogni sistem javne pokretne telefonije prve generacije namijenjen
isključivo govornoj komunikaciji. Karakteriziraju je jednoslojna ćelijska struktura te relativno
veliki korisnički terminali, prvenstveno za ugradnju i upotrebu u vozilu.

Kod mobilnih uređaja prve generacije 1G koristio se jedan odašiljač na zgradi i jedan kanal za
slanje i primanje poruka.

AMPS (eng. Advanced Mobile Phone System) je napredni mobilni analogni sistem koje se
razvio u Bellovom laboratoriju, a u Americi je službeno uveden 1986. godine. AMPS koristi
odvojene ćelije za svaki razgovor od kojih svaka koristi neki skup frekvencija. Broj korisnika
je veći što su ćelije manje, a tim više dolazi i do povećanja kapaciteta sistema.

TACS (eng. Total Access Communication System) je zastarjela verzija AMPS-a koja se
koristila u europskim zemljama. TACS sistem je imao mogućnost rada u frekvencijskom
području od 800 MHz i 900 MHz. TACS standard specificira oko tisuću radijskih kanala, a
širina kanala je 25 kHz.

Tablica 1. Karakteristike prve generacije mobilne mreže (1G)

STANDARD AMPS TACS NMT

Frekventno područje 825-845 890-915 453-457,5

[MHz]
870-890 935-960 463-367,5

Broj kanala 666 1000 180

Širina radio kanala 30 25 25

[kHz]

Dupleksni razmak 45 45 10
[MHz]

Veličina ćelije [km] 2,0-20 2,0-20 1,8-40

28
U (Tablica 1) je dat opis važnijih karakteristika pojmova koje su navedene kroz opis prve
generacije. Ujedno su prikazane i promjene koje su se događale iz sistema u sistem i njihov
napredak kroz prikaz povećanja frekvencijskog područja, većeg broja radio kanala, veće širine
kanala, dupleksnog razmaka i veličine ćelije što omogućuje poboljšanje kvalitete
telekomunikacijskih usluga. Iz tablice se može primijetiti i razlika u kapacitetu i području
pokrivanja te nekompatibilnost sistema u različitim standardima.

Glavni nedostatak prve generacije mobilne tehnologije je korištenje analognog signala umjesto
digitalnog, s obzirom da je analogni signal manje učinkovit za prijenos informacija. Smetnje se
javljaju češće kod analognog nego kod digitalnog signala, a izuzev toga mobilni uređaji prve
generacije su teži, slabijih tehničkih mogućnosti i kraćeg životnog vijeka baterije. Prva
generacija mobilnih mreža nije imala veliki izbor mobilnih uređaja u odabiru dizajna a isto tako
ni što se karakteristika tiče, iako je uvelike pridonijela razvoju mobilne tehnologije i prijenosu
informacija [10].

Važno je napomenuti kako je to bila analogna mreža koja je bila izvedena u dvije inačice: NMT
- 450 i NMT - 900. Prva inačica (NMT – 450) radila je na frekvenciji od 450 MHz, a druga
(NMT – 900) koja je nastala 1986. godine zbog sve većeg interesa korisnika, radila je na
frekvenciji od 900 MHz. Jedna od glavnih razlika među njima nije bila samo u frekvencijama
na kojima rade, nego i u tome što je standard NMT – 900 omogućavao veći prijenos podataka
od starijeg NMT standarda. Standard NMT – 900 smatra se analognim prethodnikom današnjeg
GSM-a zbog toga što je taj standard jedini tada omogućavao funkciju slobodnog kretanja radio-
mobilnih pretplatnika, primanje i odašiljanje poziva u svakom trenutku s istog mobilnog
telefona, neovisno o tome u kojoj su se zemlji Europe trenutačno nalazili. U prvih pet godina
rada NMT mreža u Skandinaviji imala je oko 150 hiljada korisnika, što ju je tada činilo
najvećom mobilnom mrežom na svijetu. Brzina prijenosa varirala je između 600 i 1200 bita u
sekundi, a drugi način prijenosa podataka zvao se NMT Mobidigi i omogućavao je brzinu
prijenosa od 380 bita u sekundi [10].

Sistemi 1G nisu imali odvojen identitet korisnika od identiteta uređaja. Nije postojala SIM
kartica, već je pretplatnički broj bio određen uređajem. Sistemi 1G nisu imali provjeru
vjerodostojnosti korisnika niti je prijenos informacija u zračnom sučelju bio kriptovan. Jedan
radijski kanal bio je i jedan komunikacijski kanal koji je radio primjenjujući frekventnu
modulaciju. Sistemi su radili u frekvencijskom dupleksu FDD. Usluga nije bila zamišljena kao
masovna, veličina ćelije ovisila je samo o snazi odašiljača i u prosjeku je iznosila oko 60 km.
Mobilni telefon je automatski birao onaj signal bazne stanice koji je bio najviše razine (najjači)
[8].

S vremenom, broj korisnika je enormno rastao, tako da 1G mobilna mreža nije mogla pratiti
zahtjeve za brzinom i performansama. Samim tim je došlo do potrebe za novijim generacijama,
koje će omogućiti bolje performanse, te se pojavila druga generacija mobilnih mreža.

29
2.2.2. 2G mobilne mreže

Potreba za povećanjem kapaciteta doveli su do razvoja digitalih sistema druge generacije.

Tri vodeća standarda za sisteme 2G su:

- IS-54/136 (eng. Interim Standard) i IS-95, koji su u upotrebi u SAD-u;

- PDC (eng. Personal Digital Cellular), korišten u Japanu, te
- GSM (eng. Global System for Mobile Communications).

Sistemi 2G (GSM) uveli su digitalni prijenos govora, provjeru vjerodostojnosti korisnika i

kriptiranje informacije u zračnom sučelju.

Kako je provjera vjerodostojnosti, kao i kriptiranje informacije, u zračnom sučelju odnos

između krajnjeg terminala (mobilnog uređaja) i središnjeg dijela mreže isti postupak je zadržan
i kod sljedećih generacija mobilnih komunikacijskih sistema. Kod 2G mreže identitet korisnika
i identitet uređaja odvajaju se uvođenjem SIM kartice, koja se prepoznaje po svojem MSISDN
i IMSI broju, od uređaja koji se prepoznaje po svojem IMEI broju.

2G podržava paketni prijenos, ali preko uspostavljenog kanala korištenjem takozvanog

podatkovnog kanala TCH brzine 9,6 Kbit/s. Prva GSM mreža počela je s radom 1991. godine
u Parizu i tada je već kapacitet za podatkovni prijenos bio nedovoljan za tadašnje
komunikacijske potrebe korisnika [8].

Najveća razlika između mreža prve i druge generacije je u činjenici da je GSM zasnovan na
digitalnoj tehnologiji, odnosno koristi digitalnu radio transmisiju koja rezultira boljom
kvalitetom usluga kod slabog signala i velikih smetnji, za razliku od NMT-a kod kojeg je to
bila analogna tehnologija. Ovaj sistem omogućuje upotrebu na velikim područjima koja su
prekrivena ćelijskom strukturom, od mikroćelija (promjer 200 metara) pa sve do makroćelija
(promjera 35 kilometara) s mogućnostima upotrebe u pokretnom vozilu (brzine do 250 km/h).

Sistem 2+ ili 2,5G predstavlja nadogradnju na 2G mrežu iz razloga što je uvela paketnu
komutaciju u mobilnim mrežama. Ona uključuje barem jednu od sljedećih tehnologija [11]:

- HSCSD (eng. High Speed Circuit Switched Dana) brzi prijenos podataka komutacijom
kanala;
- GPRS (eng. General Packet Radio Services) prijenos podataka komutacijom paketa ili
- EDGE (eng. Enhanced Dana Rates for Global Evolution) poboljšane brzine prijenosa
podataka.

HSCSD je jedna od tehnologija koja je nadogradila 2G mobilnu mrežu, a koristi se za brzi

prijenos podataka komutacijom kanala. Korištenjem HSCSD tehnologije mobilna stanica može
umjesto jednog vremenskog odsječka koristiti više vremenskih odsječaka, tačnije njih četiri.
Unutar jednog vremenskog odsječka može se prenositi podatke brzinom od 9,6 kb/s do 14,4
kb/s.

30
HSCSD je pogodan za stvarno-vremenske potrebe, ali problem nastaje jer usluga s
komutacijom kanala ima prevelik zahtjev na spektru, a ne iskorištava dovoljno zauzete resurse
[11].

Uvođenjem GPRS pristupne tehnologije omogućen je prijenos podataka komutacijom paketa

sve do mobilne stanice krajnjeg korisnika. Arhitektura GPRS mrežnog podsistema, u najvećem
dijelu, se temelji na postojećoj arhitekturi GSM sistema. GPRS ne predstavlja novu mrežu
unutar GSM mreže nego njenu nadopunu novim funkcionalnim elementima koji omogućuju
paketni prijenos [12].

GPRS nadograđuje GSM usluge i omogućava sljedeće usluge:

- Stalan pristup internetu:

- MMS(eng. Multimedia Messaging Service);
- PTT (eng. Push To Talk) preko ćelija (Poc/PTT) – metoda komunikacije na kanalu koji
podržava obostranu, ali ne i istovremenu komunikaciju upotrebom tipke za prebacivanje
sa primanja poruka na slanje poruka;
- IM (eng. Instant Messaging), podrška za aplikacije za pregledavanje Internet stranica
namijenjene pametnim uređajima preko WAP (eng. Wireless Application Protocol)
protokola i
- P2P (eng. Point-to-point) spajanje na Internet.

Ako se koristi SMS preko GPRS-a je moguće postići brzinu od oko 30 poruka u minuti, što je
puno brže od prijenosa poruka putem GSM-a gdje je brzina prijenosa između 6 i 10 poruka u
minuti.

EDGE je tehnologija koja bitno povećava mogućnosti GPRS mreže jer je to zapravo poboljšana
inačica GPRS-a. Ona i dalje omogućava korištenje na frekvencijama opsega 900, 1800 i 1900
MHz. Ova tehnologija je prvi put uvedena kao dodatak GSM mrežama 2003. godine u SAD-u.
Glavne karakteristike kod EDGE-a su brzine prijenosa podatka koje su dva do tri puta veće
nego kod GPRS-a. Realne brzine kod ove tehnologije kreću se od 160 do 230 kbit/s. Druga
bitna stavka je ta da se kod EDGE tehnologije paketi koji iz nekog razloga nisu stigli na
odredište u proslijeđenom formatu zbog raznih smetnji mogu ponovno poslati. Za korištenje
EDGE tehnologije potrebne su dodatne nadogradnje na GPRS mreži. EDGE tehnologija je
pridonijela povećanju brzine prijenosa podataka za krajnje korisnike. Isto tako omogućava
zajednički rad mobilnih mreža druge generacije, u prvom redu GSM-a uz povećanje brzine
prijenosa do 384 kbit/s za sve vrste primjena.

Uvođenjem ove nove tehnologije nastavlja se planiranje pokrivenosti radijskim signalom,

frekvencijsko planiranje, upravljanje kanalima, upravljanje snagama baznih postaja i sl.
WCDMA tehnologija nije u potpunosti potisnula ili zamijenila GSM/GPRS i EDGE sisteme,
već će i oni postojati u budućnosti s time da će dijeliti zajedničku jezgru mreže [11].

31
2.2.3. 3G mobilne mreže

Tehnologije druge generacije nisu pružale mogućnosti koje bi u dovoljnoj mjeri zadovoljili sve
veće potrebe korisnika, pa se prema tome počelo s radom na stvaranju sljedeće generacije koja
je poznata kao treća generacija. Treću generaciju ističe paketni mod prijenosa, za razliku od
sistema pokretnih komunikacija prve i druge generacije koji su osmišljeni i optimizirani
prvenstveno za prijenos govora komutiranim kanalom [13].

Kod mreža treće generacije najviše se pažnje posvećuje većim brzinama prijenosa i pristupa
Internetu. Inicijativa IMT – 2000 (eng. International Mobile Telecommunications - 2000)
pokrenuta je s namjerom da se radi na standardizaciji i normama u mobilnim komunikacijskim
mrežama koje bi bile opće prihvatljive u svim mobilnim mrežama svijeta. Kako bi se omogućilo
neograničeno kretanje iz mreže u mrežu, regionalne organizacije za normizaciju su bile
prisiljene uskladiti svoje norme s ITU (eng. International Telecommunications Union)
preporukama te ih tako usmjeriti prema IMT – 2000 normi.

Temeljni zahtjevi koji su postavljeni na IMT – 2000 odnose se na: usluge, radijski pristup,
frekvencijski spektar i mrežne aspekte. IMT – 2000 sistem je osiguravao [13]:

- Neograničeno kretanje korisnika iz mreže u mrežu,

- Nove multimedijske usluge,
- Visok stepen kvalitete usluga i sigurnosti podataka,
- Standardizaciju termiala,
- Mogućnost azvoja i migracije sistema druge generacije u sisteme treće generacije.

Sistemi 3G mobilnih komunikacija ostvaruju se na način da se na središnji dio mreže kod koje
je izvršeno GPRS unapređenje dodaje nova radijska mreža naziva UTRAN mreža. U radijskoj
mreži izvršena je promjena u zračnom sučelju te su uvedene bazne postaje naziva Node-B. U
radijskoj mreži područni kontroler mijenja se ATM (Asynchrony Transfer Mode) čvorom koji
sada nosi oznaku RNC (Remote Node Controller). Također, radi lakšeg prospajanja između
lokacijskih područja, uvodi se novi signalizacijski link koji povezuje susjedne RNC čvorove.
Sve veze od baznih stanica prema područnom kontroleru, među područnim kontrolerima i
između područnog kontrolera i središnjeg dijela mreže (dva linka, jedan k MSC, a drugi k
SGSN) temelje se na ATM tehnologiji. Sistemi treće generacije predviđeni su da unutar ćelije
za sve korisnike osiguravaju ukupni informacijski volumen od 2,048 Mbit/s [8].

Sistemi 3,5G unaprijeđeni su mobilni komunikacijski sistemi treće generacije. Kod UMTS-a,
koji se temelji na WCDMA tehnologiji, jedno od najznačajnijih unaprjeđenja bilo je HSPDA
gdje se je povećanje informacijskog volumena temeljilo na korištenju većeg broja kodova, ali
većeg stepena modulacijske složenosti po pojedinom kodu. Upravo zbog korištenja većeg
stepena modulacijske složenosti takve UMTS ćelije mogle su ukupni informacijski volumen
povećati na 7,2, a onda na 14 Mbit/s. Obećavala su se unaprjeđenja do 56 Mbit/s, ali to nije
nikad ostvareno jer se povećanje modulacijske složenosti ne može vršiti u beskonačnost.

32
2.2.4. 4G mobilna mreža

Sistemi 4G mobilnih komunikacija poznati su pod nazivom 4G LTE. Uspostavom 4G mreže

došlo je do značajnih promjena u odnosu na 3G.

Četvrta generacija telekomunikacijskih tehnologija se razvila zbog velike potražnje za boljim

performansama, povećanja efikasnosti korištenja frekvencijskih opsega za veći broj korisnika
te u svrhu smanjenja troškova održavanja opreme. 4G usluga postavljena je tako da nudi brzo i
sigurno all-IP, roaming mobilno širokopojasno rješenje za uređaje poput prijenosnih računara
s bežičnim 4G modemima, 4G pametnim telefonima i drugih 4G mobilnih uređaja koji
zahtijevaju pristup internetu, a dostupni su i sadržaji s velikom brzinom, uključujući HD
televiziju na zahtjev, IP telefoniju, igre na zahtjev te, naravno, brzi pristup internetu.

Upotreba 4G usluge je u principu vrlo slična 3G usluzi, omogućujući puno veće prijenosne
brzine te na taj način pruža neometani promet većeg broja korisnika. Usluge koje 4G nudi su:

- Brzi pristup internetu;

- Interaktivne korisničke usluge sa intenzivnim prijenosom podataka (GPS);
- Video konferencije;
- Lokacijsko-orjentirane usluge (vremenska prognoza, uslovi u prometu);
- HDTV (eng. High Definition Television);
- IP telefonija;
- Visoka propusnost mrežnog prometa.

4G Tehnologiju karakteriziraju dva sistema, WiMAX (Worldwide Interoperability for

Microwave Access) i LTE (Long Term Evolution) sistem.

WiMAX je naziv za obitelj standarda i protokola IEEE 802.16. Dizanjniran je za pružanje

visokokvalitetnih multimedia usluga krajnjim korisnicima. IEE 802.16 je standard koji se može
podijeliti na fiksni model IEE 802.16-2004 i mobilni model IEE 802.16e. WiMAX je
prvenstveno nudio brzine do 40 Mb/s po bežičnom kanalu za mobilne i fiksne upotrebe ovisno
o tehničkoj konfiguraciji koja se koristi. Podržava zvučne i video podatke te Internet podatke.
Može se integrirati u mrežu treće generacije te u žičane mreže kako bi postao rješenje za
širokopojasni pristup bilo kada i bilo gdje. Sistem IEEE 802.16 orijentiran je na povezivanje i
pruža "Quality of Service" (QoS) kroz protoke usluga i usluge zakazivanja. Stoga se svi zadaci
temelje na vezi, jedinstveno identificiranoj 16- bitnim identifikatorom veze (CID), a nijedan
paket ne smije prolaziti bežičnom mrežom bez dodjele specifične veze. veza je po definiciji
mapiranje između bazne stanice (BS) i mobilne stanice (MS) za prijenos prometa [14].

Kako bi zadovoljili QoS potrebno je definirati četiri usluge [15]:

- UGS (eng. Unsolicited Grant Service) – usluga u kojem prijenosni sistem automatski i
povremeno osigurava definirani broj vremenskih odsječaka i fiksnu dužinu paketa koje
koristi određeni primatelj. Pruža uslugama, koje zahtjevaju konstatnu brzinu prijenosa,
kao npr. Audio-straming emulacijski krug.

33
 - rtPS (eng. Real-time Polling Service) – algoritam koji pruža podršku protoka usluga u
stvarnom vremenu, poput MPEG videa ili tele-konferencije, koji povremeno generiraju
pakete podataka promjenjive veličine.
- ertPS (eng. extended real-time Polling Service) - dizajniran za usluge u stvarnom
vremenu koje povremeno generiraju pakete podataka promjenjive veličine, poput VoIP-
a sa potiskivanjem tišine. Mehanizam se bazira na UGS-u i rtPS-u. Umjesto fiksne
dodjele koju pruža UGS, ertPS osigurava dinamičku dodjelu resursa.
- nrtPS (engl. non-real-time Polling Service) - dizajniran za usluge koje nisu u stvarnom
vremenu i koji zahtijevaju dopuštenja za podatke promjenjive veličine na redovnoj (ali
ne strogo povremenoj) osnovi, poput FTP (engl. File Transfer Protocol) protokola.
- BE (engl. Best Effort) - dizajniran za promet u kojemu nema jamstva kašnjenja i
propusnosti. Korisnička stanica šalje zahtjeve za propusnost za slučajni pristup ili u
namjenskim mogućnostima prijenosa.

WiMAX mrežna arhitektura definiše sistem nakon zračnog sučelja koji omogućuje „end to end“
mrežu. Omogućuje podršku fiksnim, nomadskim i mobilnim operacijama te se bazira na IP
modelu.

LTE je započeo kao projekt 2004. godine od strane telekomunikacijske organizacije 3GPP.
Evoluirao je od tadašnjeg 3G UMTS sistema, koji je evoluirao od 2G GSM sistema. Jedan od
velikih faktora zaslužnih za razvoj LTE-a su bili pametni telefoni zbog kojih je broj dostupnih
uređaja i aplikacija naglo porastao. Zahtjevi za ubrzanjem korištenja mobilnih podataka te
pojave novih aplikacija poput mobilnog TV-a i streaminga motivirali su 3GPP da razvijaju LTE
na putu prema četvrtoj generaciji [16].

Cilj LTE-a je bila da pruža velike brzine, mala kašnjenja te optimiziranu tehnologiju paketa
koja podržava fleksibilne frekvencijske pojaseve. Samim time njegova arhitektura je
dizajnirana s ciljem da podržava promet s komutacijom paketa sa velikom mobilnošću te
odličnim QoS uslugama.

Između 4G i 3G najveća je međugeneracijska razlika u mobilnim mrežama. Promijenjen je

način rada u zračnom sučelju, za raspodjelu signala koristi se umjesto jednog podnositelja skup
ortogonalnih podnositelja, takozvana OFDM tehnika prijenosa. Osnovna značajka OFDM
prijenosa jest u tome da je otporan na pogreške koje nastaju zbog višestrukog prostiranja, a što
su najveći izvori pogrešaka u broadcast radijskom prijenosu signala. Zatim su značajne
promjene u ukupnoj arhitekturi mobilne mreže, radio dijelu i središnjoj mreži. Mreže 4G za
razliku od 3G mreža imaju značajan porast informacijskog volumena. U silaznom smjeru
maksimalno mogući kapacitet kreće se do 175 Mbit/s, a u uzlaznom do 80 Mbit/s. Međutim, to
su teoretski limiti koji vrijede u laboratorijskim uslovima, a u uslovima stvarne eksploatacije
sistema realne vrijednosti u silaznom smjeru nešto su niže [8].

34
2.2.5. 5G mobilna mreža

5G, ili peta generacija, je najnovija tehnologija bežičnih mobilnih telefona, koja je prvi put
široko primijenjena 2019. godine [17]. Sistemi 5G dolaze na tržište kao logični nastavak 4G
mreže. [8] Osnovna zadaća 5G mreže jeste osiguravanje bolje internet veze čime će se otvoriti
mnoge tehnološke mogućnosti pojedincima i kompanijama. Odlikuje se velikom brzinom,
malim kašnjenjem i velikim propusnim opsegom, što omogućava veće brzine preuzimanja, čak
i do 10Gbit/s. To je brzina veća do 10 puta u odnosu na 4G [18].

5G predstavlja evoluciju u telekomunikacijskim standardima. Da bi se omogućile povećane

performanse, 5G će se proširiti na više frekvencije oko 3,5 GHz i do nekoliko desetina
GHz. Više frekvencije su nove za mreže mobilnih telefona, ali se obično koriste u drugim
aplikacijama, kao što su radio veze od tačke do tačke i skeneri tijela za sigurnosne provjere [1].

Za povećanje prijenosa količine podataka ključne su manje ćelije. Manje ćelije karakterizira
visoka gustoća i svako povećanje broja ćelija linearno povećava kapacitet mreže. Razlikuje se
način postavljanja navedenih ćelija tako da se koristi preklapanje postojećih sistema istom
razinom tehnologije, a to su femto, piko i mikro ćelije te drugim oblikom preklapanja obzirom
na jedan sistem ćelija. Glavnina brzine prijenosa je postizanje visoke razine frekvencije. Novi
oblik mreže bazira se na korištenju frekvencijskog spektra. Korištenjem milimetar talasa,
proširuje se širina dometa frekvencije, a za to su zaslužne femto, piko i mikro ćelije vođene
makro čelijom. Frekvencija od 20 do 40 GHz odgovara skupini mikro čelija, a mm talasi
frekvencija 60 GHz prikladni su za femto i piko čelije. Frekvencijski spektar se širi korištenjem
većeg broja mobilnih uređaja.

5G mreža iziskuje značajno više frekvencije kako bi brzina i velika količina podataka bile
zagarantirane. Arhitektura za prijenos dosadašnjih mreža, mijenja se i dorađuje. Osnove
arhitekture su MIMO antene postavljene na bazne stanice. Koriste se za rasprostranjivanje
talasa frekvencija od 30-300 GHz širokim područjem odašiljanja. (Slika 4) prikazuje veličinu i
razmjer širenja mreže u odnosu na 4G mrežu.

Slika 4. Razlika 4G antene i MIMO antene [19]

35
Talasi postižu brzine do 10 gigabajta po sekundi, no zahtijevaju postavljanje niza antena za
ispunjenje zadanih uvjeta. Antene su postavljenje unutar kilometra te su uvjet za provođenje
visokih frekvencija. Antene su građene od niza manjih ćelija značajne gustoće, a dalje se dijele
na makro, piko i fempto ćelije. Navedena postava pruža veći obujam kapaciteta i za do hiljadu
puta od do sada korištene 4G mreže [19].

Smanjenje čekanja značajno se razlikuje od dosadašnjih mreža. Provođenje je bazirano na

širokom pojasu niskih razina korištene energije te vrijeme čekanja je smanjeno na 1
milisekundu.

Iako 5G mreža nije implementirana u većini dijelova svijeta, već postoje nagađanja o 6G
mobilnoj mreži. Čini se da će 6G biti opremljen satelitskim i proxy internetom. Postoji prijedlog
Elona Muska pod radnim naslovom Space X, da se u niske orbite lansira 4425 satelita. Iako je
malo vjerovatno da će ovo ostati jedini prijedlog za svemirske Internet usluge, treba očekivati
da će se postojeće mreže, posebice „core network“ proširiti u svemir. Proxy Internet će se
temeljiti na D2D mogućnostima i budućim tehnologijama koje će omogućiti stvaranje
dinamičkij mash-mreža za povećanje opsega na cloudu [20].

2.3. Komparacija mobilnih mreža

Postoji par osnovnih razlika kada govorimo o mobilnim mrežama koje su predhodile sadašnjoj
5G mobilnoj mreži. U (Tablica 2) se nalaze osnovne funkcionalnosti mreža, počevši od
primitivne 1G mreže do savremene 5G koja nije još implementirana u određenim dijelovima
svijeta.

Prema (Tablica 2) značajan je i napredak u propusnosti u odnosu na 4G mrežu. Sada je veličina

prostora kojim podaci putuju šira te je olakšan prijenos podataka s jednog mjesta na drugo u
određenom vremenskom razdoblju. Propusnost pridonosi povećanju brzine prijenosa
informacija.

Tablica 2. Osnovne razlike mobilnih mreža

Mobilna 1G 2G 3G 4G 5G
mreža

Izvor [9] [8] [11] [12] [8] [8] [14] [15] [1] [2] [19]
[16]

Opis Analogni Sistem Digitalni Digitalni Digitalni

sistem digitalnih sistem sistem sistem
mobilnih mobilnih mobilnih mobilnih mobilnih
telefona telefona telefona komunikacija komunikacija

36
Funkcionalnost Podržava Podržava Podržava Temelji se Teži ka
povezivanje povezivanje kanalsko i isključivo na povećanju
kanala. kanala čak i paketno paketnom ukupnog
kada je u prospajanje. prospajanju kapaciteta
pitanju paketni korisničkih prijenosa
prijenos informacija. informacija, te
informacija podržava IoT.
(GSM 9,6
Kbit/s).

Razvoj 1970/1984 1980/1999 1990/2002 2000/2010 2010/2015

Tehnologija AMPS, SGM WCDMA LTE, MIMO, mm

NMT, Waves
TACS WiMax

Frekvencija 30 KHz 1.8 GHz 1.6-2 GHz 2-8 GHz 3-30 GHz

Propusnost 2 kbps 14.4-6 kbps 2 Mbps 2000 Mbps 1 Gbps i više

do 1 G Bbps

Pristupni FDMA TDMA/CDMA CDMA CDMA OFDM/BDMA

sistem

37
3. Zračenje mobilnih mreža

Zračenje je pojava širenja energije kroz prostor u obliku talasa ili energetskih čestica (eng.
radiation). Obzirom na način djelovanja na tvari odnosno količinu energije koja međudjeluje s
tvarima zračenje obično promatramo kao ionizirajuće ili neionizirajuće. Energija ionizacije je
energija nužna da atom ili molekula u plinovitom stanju izgubi jedan elektron. Zračenje čije su
energije veće od 10 eV može izbaciti elektron iz atoma ili molekule te nastaju ioni. Ioni su
atomi i molekule koji imaju višak ili manjak elektrona u odnosu na neutralno stanje [21].

Za razliku od ionizirajućeg zračenja koje ima dovoljno energije da uzrokuje promjene u energiji
ili u sastavu atoma ili atomske jezgre, neionizirajuće zračenje ne posjeduje dovoljno energije
po kvantu da može izazvati ionizaciju odnosno da ukloni elektron iz atoma ili molekule. U
kategoriju emitacije neionizirajućeg zračenja spadaju tehnologije kao što su dalekovodi, radio,
Wi-Fi i milimetarski radiotalasi [22].

3.1. Spektar elektromagnetnog zračenja

Elektromagnetsko zračenje su širenje energije električnog i magnetskog polja kroz prostor.

Elektromagnetsko zračenje i osnovne čestice tvari pokazuju dualnu prirodu odnosno kroz
prostor se šire kao talas, a međudjeluju s tvarima kao čestice.

Mobilne mreže za svoj rad koriste elektromagnetne talase, te samim tim emitiraju
elektromagnetno zračenje. Elektromagnetski talas je transverzalni talas kod kojega su vektori
električnog i magnetskog polja međusobno okomiti i okomiti na smjer gibanja
elektromagnetskog talasa, kao što je prikazano na (Slika 5).

Slika 5. Elektromagnetni talas [8]

38
Elektromagnetski talasi, za razliku od drugih talasnih pojava u prirodi, imaju pet važnih osobina
[8]:

1. Elektromagnetski talasi mogu se širiti vakuumom.

2. Titrajuća električna i magnetska polja u linearno polariziranom elektromagnetskom
talasu su u fazi.
3. Smjerovi električnog i magnetskog polja u elektromagnetskom talasu okomiti su jedan
na drugi i oba su okomita na smjer širenja talasaa, što ih čini transverzalnim talasima.
4. Brzina elektromagnetskih talasa ovisi samo o električnim i magnetnim svojstvima
medija kojim se šire, a ne ovisi o amplitudi električnog ili/i magnetskog polja.
5. Elektromagnetski talasi u vakuumu šire se brzinom svjetlosti od 300 000 000 m/s ili
točnije 299 793 077 m/s. U svakom drugom materijalnom sredstvu elektromagnetski
talasi šire se sporije, što opisuje indeks loma sredstva n.
𝑐
𝑛= (1, [8])
𝑣

Gdje je:

n – indeks loma sredstva

c – brzina elektromagnetskog talasa u vakumu

v – brzina elektromagnetskog talasa u sredstvu.

Čitavo područje elektromagnetskih talasa dijelimo ugrubo na tri dijela:

- radijske frekvencije
- svjetlosne frekvencije u koje ubrajamo i nevidljivo infracrveno i ultraljubičasto svjetlo
- X-zračenje i gama-zračenje.

Dakle, to su sve elektromagnetski talasi, ali različitih frekvencija. Na (Slika 6) prikazana je

podjela ukupnog spektra elektromagnetskog zračenja na neionizirajuće i ionizirajuće zračenje.

Elektromagnetski spektar se odnosi na cijeli opseg frekvencija elektromagnetskog zračenja i

njihovih pripadajućih talasnih duljina fotona. Svi elektromagnetski talasi putuju istom brzinom
u vakuumu (brzinom svjetlosti). Cjelokupna distribucija obuhvaća širok raspon frekvencija i
talasnih dužina, a sastoji se od mnogih podskupina, obično nazvanih dijelovima
elektromagnetskog spektra. Različiti dijelovi nose različita imena na temelju razlika u
ponašanju emisija, transmisija i apsorpcija odgovarajućih talasa te na temelju njihovih različitih
praktičnih primjena. Nema preciznih prihvaćenih granica između bilo kojeg od ovih susjednih
dijelova, tako da rasponi imaju sklonost preklapanja. Cijeli elektromagnetski spektar od
najnižih do najviših frekvencija (najduže do najkraće talasne dužine) uključuje sve radio talase
(npr. komercijalni radio i televizija, mikrotalasi, radari), infracrveno zračenje, vidljiva svjetlost,
ultraljubičasto zračenje, X zrake i gama zrake.

Vidljivi spektar odgovara nizu boja što nastaje raspodjelom bijele Sunčeve svjetlosti (disperzija
duginih boja) od ljubičaste, preko plave, zelene, žute i narančaste do crvene.

39
Slika 6. Ukupni spektar elektromagnetnog zračenja podijeljen na ionizirajući i neionizirajući
dio [8]
Ukupni spektar radijskih frekvencija kreće se od nekoliko stotina KHz do 300 GHz. Međutim,
unutar čitavog ovog spektra elektromagnetski talas mijenja svoje osobine prostiranja u
zemaljskim uvjetima te se svim tim frekvencijama nije moguće koristiti na jednak način. U
(Tablica 3) se nalazi spektar frekvencija.

Tablica 3. Spektar elektromagnetskih frekvencija

Područje frekvencija Naziv

3 - 3000 Hz Ekstremno niske frekvencije (eng. Extremely Low Frequencies -
ELF)
3 - 30 kHz Vrlo niske frekvencije (eng. Very Low Frequencies - VLF)
30 - 300 kHz Niske frekvencije (eng. Low Frequencies - LF)
300 - 3000 kHz Srednje frekvencije (eng. Medium Frequencies - MF)
3 - 30 MHz Visoke frekvencije (eng. High Frequencies - HF)
30 - 300 MHz Vrlo visoke frekvencije (eng. Very high Frequencies - VHF)
300 - 3000 MHz Ultra visoke frekvencije (eng. Ultra High Frequencies - UHF)
3 - 30 GHz Super visoke frekvencije (eng. Super High Frequencies - SHF)
30 - 300 GHz Ekstra visoke frekvencije (eng. Extra High Frequencies - EHF)
0,3 - 390 THz Infracrveno svjetlo (eng. Infra red light - IR)
390 - 770 THz Vidljivo svjetlo
770 - 30 000 THz ultraljubičasto svjetlo (eng. Ultraviolet light - UV)
30 000 THz - … X-zrake i kozmičke zrake

U tabeli su prikazani umjetni izvori elektromagnetskih polja i talasa koji se nalaze u našem
okruženju, kao i frekventni spektar koji koriste.

40
 Tablica 4. Umjetni izvori elektromagnetskih polja

Vrsta Frekventno Izvor

područje
Statička elektromagnetska 0 Hz Prirodni izvori,
polja Ekrani klasičnih katodnih cijevi,
Industrijska elektroliza i slično
Izuzetno niska frekvencija (0 < f < 300 Hz) Elektroenergetski vodiči,
Rasklopna postrojenja, trafostanice,
Uređaji u kućanstvu,
Električni automobili, vozovi, tramvaji
Srednja frekvencija (300 < f < 100 Monitori,
kHz) Uređaji protiv krađe u trgovinama,
Sistemi za kontrolu pristupa bez
upotrebe ruku,
Čitači kartica,
Detektori metala
Radijska frekvencija (100 kHz < f < Emitiranje i TV,
300 GHz) Mobilna telefonija,
Mikrovalna pećnica,
Radar,
Prijenosni i stacionarni radioprijemnici,
Osobni mobilni radio

Zračenja koja je proizveo čovjek nazivamo umjetna zračenja, a možemo ih okarakterizirati kao
elektrosmog tj. kao još jednu vrsta onečišćenja cijele planete. Prirodna i umjetna zračenja mogu
biti promjenjive prirode ili statička polja. Za primjer statične prirode je električno i magnetsko
polje Zemlje, a to znači da tijekom dužeg perioda promatranja polja imaju konstantan iznos.
Prirodna zračenja može otkriti senzor kao rezultat jednog ili dva procesa. Umjetna zračenja se
dogode kada instrument na daljinsko očitavanje šalje svoj energetski puls prema Zemljinoj
površini. Izvori umjetnog zračenja su jaki radio, bazna stanica, kompjuteri, dalekovodi,
električna vozila, elektrane, trafostanice, industrijska postrojenja.

Elektromagnetski spektar se prema djelovanju na tvari dijeli na:

- ionizirajuće zračenje,
- neionizirajuće zračenje.

3.2. Ionizirajuće zračenje

Ionizirajuće zračenje izbija elektrone iz atoma i molekula, zbog čega u tvarima nastaju
pozitivno i negativno nabijene čestice (molekule ili njihovi dijelovi) – koje se nazivaju ionima.
Hemijska reaktivnost iona uzrokuje oštećenja u živim tkivima. Ionizirajuće zračenje neobična
je prirodna pojava, bitno različita od mnogih drugih prirodnih pojava koje danas poznajemo.
Ta se različitost ponajprije očituje u tome što čovjek, a koliko znamo i ostala živa bića, nemaju

41
osjetilo za zapažanje zračenja. Izravne posljedice djelovanja ionizirajućeg zračenja na živi svijet
većinom su zakašnjele i teško ih je povezati s uzrokom.

Slika 7. Proces ionizacije atoma [23]

Izvori zračenja mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: prirodno radioaktivne atome i
umjetne izvore koji nastaju ubrzavanjem i/ili usporavanjem nabijenih čestica. Neke jezgre
prirodno se raspadaju jer su nestabilne. Taj proces naziva se radioaktivni raspad. Radioaktivne
jezgre mogu se proizvesti i umjetno. Kad se dijelovi jezgre preraspodjele da bi oslobodili
energiju i postali stabilni, obično emitiraju gama zrake i druge čestice. Na nabijene čestice u
električnom polju djeluje sila. Stoga se nabijene čestice mogu ubrzati tako da ostvare vrlo
visoke energije. Naglim usporavanjem nabijenih čestica stvaraju se rendgenske (X-) zrake.
Rendgensko zračenje također se javlja prilikom pre raspodjele atoma pri čemu se oslobađa
energija. Takve zrake nazivaju se karakteristične rendgenske zrake. Te zrake su
“karakteristične” za svaki element kada elektroni iz vanjske ljuske prelaze i pune slobodni
prostor u unutarnjoj ljuski atoma. Otkrio ih je 1909. Charles Glover Barkla za što je 1917. dobio
Nobelovu nagradu [24].

Radioaktivnost je svojstvo nekih vrsta atomskih jezgri da se spontano mijenjaju ili dijele, i pri
tome odašilju čestice i elektromagnetske talase. Takove jezgre se nazivaju radionuklidima, a
emitirane čestice i elektromagnetski talasi se nazivaju radioaktivnim zračenjem. Takva
spontana promjena nestabilnih jezgri zove se radioaktivni raspad. Radioaktivno zračenje je
ionizirajuće zračenje (kao što je i kozmičko i rendgensko zračenje, pa čak i ultraljubičasto
zračenje) [25].

Do radioaktivnoga raspada dolazi zbog nestabilnosti atomske jezgre. Neke su atomske jezgre
prirodno nestabilne, a neke to mogu postati kad na njih djeluju čestice visoke energije. Danas
kao glavni izvor umjetnih radioaktivnih elemenata služe nuklearni reaktori i akceleratori.

42
Tijekom drugog svjetskog rata i pedeset godina poslije razvijeno je nuklearno oružje, a
radioaktivnost razarajuće djeluje na ljude i sve žive organizme, kontaminirajuće djeluje na zrak,
zemljište i materijalne tvorevine.

3.3. Neionizirajuće zračenje

Neionizirajuća zračenja su bilo koja vrsta elektromagnetskog polja i elektromagnetskih talasa

frekvencije niže od 3 000 000 GHz ili ultrazvuk frekvencije niže od 500 MHz, a koji u
međudjelovanju s tvarima ne stvaraju ione, tj. nemaju dovoljnu energiju da potpuno izbace
elektrone iz njihove orbite i tako uvjetuju nastanak iona. Ion je čestica (atom) ili skupina atoma
(molekula) koja je električni nabijena zbog razlike u broju protona i elektrona odnosno nije u
neutralnom stanju [26].

U područje neionizirajućeg zračenja ubrajamo:

1. Optičko zračenje (ultraljubičasto, vidljivi spektar i , infracrveno),

2. Raditalasno i mikrotalasno zračenje,
3. Zračenje ekstremno niskih frekvencija.

Izvor neionizirajućih zračenja jest svaki uređaj koji proizvodi jednu ili više vrsta neionizirajućih
zračenja.

3.3.1. Optičko zračenje

Optička zračenja pokrivaju ono područje elektromagnetnog spektra koje se koristi u tehnici
osvjetljavanja i termitehnici. U optičko zračenje spadaju sljedeće vrste zračenja [26]:

- Infracrveno zračenje,
- Ultraljubičasto zračenje, te
- Vidljivi spektar.

Infracrveno zračenje su elektromagnetski talasi u intervalu talasnih dužina između 0,8

mikrometara (vidljive crvene svjetlosti) i oko 1mm (najkraćih talasa). Nevidljivo je ljudskom
oku, ali zato zračenje možemo osjetiti u obliku topline. Neki od izvora infracrvenog zračenja
su infracrvene lampe i grijači, sunce, velike peći svih vrsta (talionice, centralnog grijanja),
zavarivanje, proizvodnja stakla i čelika. Primjenjuje se u mnoge svrhe npr. u fizikalnoj terapiji
u medicini, za infracrvene fotografije, pri identifikaciji pojedinih vrsta molekula itd.

Ultraljubičasto zračenje je onaj dio spektra sunčevog zračenja koji je svojom talasnom dužinom
od oko 4∙ 107 m do 6∙ 10−10 m upravo iznad (ultra=iznad) onog koji naše oko opaža kao
ljubičasti dio sunčeve svjetlosti (u elektromagnetskom spektru ultraljubičasto zračenje se, po
talasnoj dužini i frekvenciji, nalazi između rendgenskog i vidljivog spektra). UVZ zračenje se
emitira kada pobuđeni atomi prelaze iz višeg energetskog stanja u niže, otpuštajući pri tom
fotone energija u području UVZ-a.
43
Izvori ultraljubičastog zračenja kao što su uvz laseri, sunce i kvarcne lampe imaju vrlo štetan
učinak na kožu, potkožno tkivo i općenito na cijeli organizam ovisno o talasnoj dužini i količini
izloženosti (oštećenje vida, crvenilo, starenje i boranje kože, rak kože).

3.3.2. Radiotalasno i mikrotalasno zračenje

Radiotalasno i mikrotalasno zračenje su elektromagnetna zračenja frekvencijskog područja od

3 kHz do 300 GHz. Iako se mikrotalasno zračenje posmatra dijelom radiotalasnog zračenja, u
biti se posmatraju dva potrpuno različita spektralna područja. Mikrotalasi su u frekvencijskom
opsegu od 300 GHz do 300 MHz, dok su radiotalasni između 300 MHz i 3 kHz [27].

U kategoriju emitacije nejonizirajućeg zračenja spadaju tehnologije kao što su dalekovodi,

radio, Wi-Fi i milimetarski radiotalasi. Emisija iz mobilnih telefona, uključujući i 5G
tehnologiju, ali i tehnologije koje su prethodile, nije dovoljno snažna da prouzrokuje bio kakvu
štetu. Na slici je prikazana podjela radiotalasnog i mikrotalasnog zračenja.

Slika 8. Izvori elektromagnetnog zračenja [28]

44
3.3.2.1. Mobilni uređaji

U SAD-u mobilni telefoni rade na dvije osnovne frekvencije 850 MHz i 1900 MHz. Europski
mobilni telefoni koriste GSM ( drugačija tehnologija od većine telefona u SAD-u ), frekvencije
blizu 900 MHz i 1800 Mhz. Zabrinutost zbog zračenja ovih mobitela je zbog pretjeranog
grijanja tkiva. Broj korisnika mobitela stalno raste i na kraju 2022. procjenjuje se da je u svijetu
bilo oko 5,4 milijardi pretplatnika. Očekuje se da će ta brojka do kraja 2030. godine porasti na
oko 6,4 milijarde pretplatnika [29].

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) je 2010. godine neionizirajuće zračenje

mobilnih telefona klasificirala u grupu pod nazivom „Moguće kancerogeno za ljude“ [2].

Industrija mobilnih telefona je napravila studiju u 13 zemalja u kojoj se pokazalo kako se za

40% povećava rizik od dobivanja raka mozga u slučaju da korisnici provedu telefonirajući više
od 1640 sati. U neovisnom istraživanju iz 2007. godine, koje je obavio tim iz Švedske je
otkriveno kako se za 540% povećava rizik od dobivanja raka ako se mobilni telefoni koriste
više od 2000 sati.

Slika 9. 3D prikaz zračenja mobilnog telefona na ljudsku glavu [30]

Na (Slika 10) je prikazan termografski prikaz glave sa korištenjem i bez korištenja mobilnog
telefona.

45
 Slika 10. Termografski prikaz

U istraživanju koje je objavljeno 2008., godine je otkriveno kako su trudnice i njihova nerođena
djeca posebno osjetljiva na zračenje iz mobitela. Znanstvenici su analizirali 13 hiljada djece i
otkrili su kako je zračenje iz bežične tehnologije uzrokovalo brojne probleme za vrijeme
trudnoće te da je na koncu povećalo rizik od poremećaja koji izazivaju hiperaktivnost,
nedostatak pažnje, probleme s emocijama, stvaranjem i održavanjem veza s ljudima i druge
bihevioralne anomalije.

Istraživanje sprovedeno u San Franciscu 2017. godine odnosilo se na ispitivanje trudnica koje
su nosile uređaj za mjerenje izloženosti elektromagnetnom zračenju tokom cijelog dana. Kada
su istraživači usporedili izloženost sa ishodom trudnoće, otkrili su da su trudnice koje su bile
izložene većim razinama elektromagnetnog zračenja imale 80% veći rizik od pobačaja. [31]

Rizik je postajao još veći ako su djeca koristila mobilne telefone prije navršene sedme godine
života. Sve trudnice koje su koristile mobilne telefone su imale 54% povećan rizik od različitih
fizičkih i psihičkih anomalija u zdravlju i razvoju njihove djece.

Statistika iz istraživanja izgleda ovako:

- 80% veći rizik da će djeca, zbog majčinog korištenja mobilne tehnologije, imati
bihevioralne probleme.
- 25% veći rizik da će imati emocionalne probleme.
- 34% veći rizik da će imati probleme u relacijama s vršnjacima.
- 35% veći rizik da će imati problema s hiperaktivnošću.
- 49% veći rizik da će imati problem s pažnjom.

46
 Slika 11. Prikaz termalne radijacije na ljudski mozak [32]
Na slici je prikazan termalni učinak radijacije na ljudski mozak. Sa lijeve strane vidimo utjecaj
na dijete od pet godina, u sredini utjecaj na mozak djeteta starog 10 godina i sa desne strane je
utjecaj na mozak starije osobe. Kao što možemo primijetiti, dijete od 5 godina je puno više
izloženo zračenju od odrasle osobe i iz tog razloga bi trebalo ograničiti korištenje mobilnih
telefona, kako ne bi došlo do posljedica.

3.3.2.2. Radio i tv odašiljači

Signali radio i tv antena je bitan izvor zračenja u okolišu. Količina zračenja kojoj može biti
izložen radnik ili ovisi o frekvenciji zračenja. Antene odašilju na različitim frekvencijama, u
ovisnosti o kanalu, od 550 kHz za AM radijske do 800 MHz za UHF televizijske stanice.
Mjerenja koja su obavljena oko takvih antena u nastanjenim područjima pokazuju da nivo
zračenja je tipično dosta ispod onoga koji se smatra opasnim. Radnici koji popravljaju ili vrše
određene radove na antenama su izloženi poljima velike jačine. Da ne bi do toga došlo trebalo
bi osigurati da se radi na antenama kada ne odašilju signale i da se specificira minimum
udaljenosti na kojoj je radnik zaštićen. Radiotalasi ili radijski talasi su veliko područje
elektromagnetskih talasa s talasnom dužinom većom od one infracrvenog zračenja, a zajednička
im je osobina da se mogu proizvesti protjecanjem izmjenične električne struje u napravi koja
se zove antena [27].

3.3.2.3. Velike satelitske antene

Tipične ovakve antene se sastoje od paraboličnih antena, veličine od 10 do 30 metara u promjer,

koje se koriste za odašiljanje i primanje signala od satelita u orbiti oko zemlje. Neke od ovih
satelitskih antena služe samo za primanje radiosignala. 11 Budući da one ne odašilju nikakve
signale nema nikakve opasnosti od zračenja od njih. Satelitske antene odašiljači zbog
odašiljanja na velike udaljenosti (do određenog satelita) koriste relativno ogromnu energiju za
razliku od mikrovalnih point-to-point antena. Zrake koje se koriste za odašiljanje signala sa
zemlje ka satelitima su relativno uske i visoko usmjerene što znači da vjerojatnos t većeg
izlaganja tom zračenju je značajno smanjena. U najgorem slučaju, pri direktnom izlaganju
zračenju, nivo zračenja bi bio sto puta manji od dozvoljene. Pristup tim antenama je također
zabranjen.

47
Izbjegavanje mjesta štetnih zračenja u vrlo kratkom vremenu u ljudskom tijelu stvara ravnotežu
i rebalans električnih stanja unutar živčanog sistema, osigurava da mozak (kao osnovni
generator strujnih bioelektričnih impulsa) kroz živčani sistem ostvaruje sinhronizaciju rada
unutrašnjih organa i organskih sistema, te psihomotoričkih funkcija.

3.3.3. Ekstremno niske frekvencije

Zračenje ekstremno niskih frekvencija uključuje izmjeničnu struju (alternatingcurrent AC) i

neionizirajuće zračenje od 1 Hz do 300 Hz. Budući da su to niske frekvencije (talasne dužine
su reda 1000 km) stvaraju se statička elektromagnetska polja. Polja ekstremno niske frekvencije
sadrže razdvojeno, neovisno magnetsko električno polje.

Utjecaj zračenja ekstremno malih frekvencija ovise o jačini izvora magnetskog polja udaljenosti
od izvora i vremena provedenog u magnetskom polju. Električna i magnetska polja od 60 Hz
stvorena su električnim vodovima i električnom opremom [33].

Zbog boravka na mjestima, koja su puna buke, ili nižih vibracija, tokom vremena možete postati
uznemireni. Takvi zvukovi će povući vašu svjesnost dolje - razmišljat će te na vrlo ograničen
način. Mogu degradirajuće utjecati na vaš um. Drugačije rečeno, izloženost nižim vibracijama
obično uzrokuje degradiranje naše svjesnosti. Nauka o vibracijama i frekvencijama i njihovom
utjecaju na čovjeka postoji već hiljadama godina.

48
4. Ispitivanje zdravstvenih rizika mobilnih mreža i pregled dosadašnjih
istraživanja

Sve više se u svijetu diskutuje o mogućnosti negativnog uticaja na zdravlje tehnologija koje se
koriste u svrhu komunikacije mobilnih uređaja, sa posebnim osvrtom na 5G mobilnu mrežu. U
posljednje vrijeme može se primijetiti na društvenim stranicama i medijima upozorenja o
štetnosti radijacije koja može oštetiti DNK kod pojedinca i uzrokovati rak, ubrzano starenje,
uništavanje metabolizma pa čak i korištenje 5G mreže kao oružja. Ovakve objave i članci
pozivaju stanovnike na proteste i uništavanje implementirane 5G infrastrukture. Nerijetko se i
citiraju istraživanja priznatih organizacija poput Svjetske zdravstvene organizacije. Ovakva
reakcija nije toliko iznenađujuća i neočekivana. Većina novih i kompleksnih tehnologija su
također izazivale strah javnosti [22].

4.1. Ispitivanje zdravstvenih rizika mobilnih mreža

Za ispitivanje zdravstvenih rizika mobilnih mreža koriste se pokazatelji za kategorizaciju

izloženosti mobilnim mrežama.

Glavni pokazatelji koji se koriste za kategorizaciju izloženosti mobilnim mrežama [2]:

1. Jačina elektromagnetnog polja

2. Gustina snage
3. Vrijednost specifične stope apsorpcije (SAR).

U nastavku ćemo detaljno objasniti pokazatelje koji se koriste za kategorizaciju izloženosti

mobilnim mrežama.

4.1.1. Jačina elektromagnetnog polja

Elektromagnetskim onečišćenjem smatra se svaka količina elektromagnetskog zračenja veća

od one prirodne. Elektromagnetsko onečišćenje postoji svuda oko nas. Elektromagnetsko
onečišćenje je uglavnom uzrokovano frekvencijama manjim od frekvencije vidljive svjetlosti.
Zračenje postoji u našoj neposrednoj okolini i posljedica je zračenja umjetnih izvora koje je
stvorio čovjek.

Elektromagnetsko zračenje u općem okolišu uzrokovano je izvorima niskih frekvencija kao što
su trafostanice, dalekovodi, električne stanice, željeznička infrastruktura. Zračenje viših
frekvencija iz radio aparata, televizora, mobitela, antena operatera je u stalnom porastu. Učinak
ove vrste zračenja još nije dobro poznat prvenstveno zbog dosadašnjeg prekratkog vremena
izlaganja pa se stoga i ne smatra opasnim.

49
Elektromagnetsko onečiščenje je nastalo kao posljedica brzog tehnološkog razvoja i možda nas
ono najviše ugrožava. Najveća njegova opasnost je ta što ga ne možemo osjetiti niti vidjeti, a
negativne posljedice se vide tek nakon dužeg perioda te se ne dovode u vezu sa
elektromagnetskim zagađenjem već sa drugim faktorima. Zdravstvena organizacija (WHO)
umanjuje opasnost od raznih električnih uređaja koje su postale neizostavan dio naših života,
no broj tih svih uređaja raste i zagađenje se samo povećava [34].

Svaki RF izvor generiše elektromangnetno polje koji se širi po okolini. Polje se sastoji od
električne i magnetne komponente. Označimo električno polje sa E, sa mjernom jedinicom u
Volt po metru [V/m].

Slično, označimo magnetsko polje sa H1, sa mjernom jedinicom u amperima po metru [A/m].
Općenito, i E i H su vremenski prosječne vrijednosti, tj. procjenjuju se u dovoljno dugom
vremenskom intervalu (npr. reda minuta). U uslovima dalekog polja, EMF 2 se karakteriše
isključivo analizom E3. Inače, kada se EMF procenjuje u uslovima bliskog polja, potrebni su i
H i E da bi se u potpunosti karakterisala EMF jačina. Osim vremenski prosječnih vrijednosti,
EMF se može izračunati kao prosjek iz različitih tačaka u prostoru.

Na primjer, prostorno prosječna jačina električnog polja 𝐸𝑎𝑣𝑔 preko volumena V izračunava se
primjenom operacije srednjeg kvadrata, kao što je prikazano na sljedećoj formuli [2]:

1
𝐸𝑎𝑣𝑔 = √( ∫𝑉 |𝐸| 2 𝑑𝑣 ) [𝑉⁄𝑚] (2, [2])
𝑉

4.1.2. Gustina snage

Parametar koji se koristi za mjerenje izloženosti mobilnim mrežama jeste gustina snage.
Gustina snage može biti apsorbovana ili gustina upadne snage.

Apsorbovana gustina 𝑆𝑎𝑏 snage se računa na sljedeći način:

1
𝑆𝑎𝑏 = ∬𝐴 𝑅𝑒[𝐸 × 𝐻 ∗] 𝑑𝑠 [𝑊⁄𝑚2 ] (3, [2])
𝐴

Gdje je:

površina tijela na poziciji 0 [cm],

A – xy integralna površina,

E – električno polje,

H – magnetno polje,

1 Magnetsko polje
2 Elektromagnetno polje
3 Električno polje

50
Ds – integralni vektor čiji je smjer ortogonalan prema A.

Gustina upadne snage 𝑆𝑖𝑛𝑐 se računa na sljedeći način:

𝑆𝑖𝑛𝑐 = |𝐸 × 𝐻 ∗ | [𝑊⁄𝑚2 ] (4, [2]).

4.1.3. Vrijednost specifične stope apsorpcije (SAR)

Vrijednost specifične stope apsorpcije (SAR) je postala jedan od glavnih pokazatelja količine
zračenja te se zračenje mobilnih telefona mjeri pomoću te vrijednosti. Ona mjeri količinu
elektromagnetskog zračenja koje naše tijelo upija u jedinici vremena dok smo pod utjecajem
elektromagnetskog zračenja, a manja vrijednost je svakako bolja.

SAR se koristi za računanje izlaganju poljima u frekvencijskim granicama od 100 kHz pa do

10 GHz koji se još nazivaju radiotalasi. Mjerenja se provode u nekom definiranom vremenskom
periodu. Granice iznad kojih je zračenje radiotalasa regulirano je različitim pravilnicima i
zakonima o dopuštenoj količini zračenja uređaja koji primaju i odašilju radiotalase [34].

Specifični stepen apsorpcije računa se pomoću sljedećeg izraza:

𝜎×𝐸 2
𝑆𝐴𝑅 = (5, [34])
𝑚𝑑

pri čemu je:

𝜎 – vodljivost tkiva [𝑆⁄𝑚],

E – jačina električnog polja [𝑉⁄𝑚],

𝑚𝑑 – gustoća mase [ 𝑘𝑔⁄𝑚3 ].

Zbog razlika u brzini apsorpcije, SAR se definiše za cijelo tijelo i za dijelove tijela. SAR za
cijelo tijelo se koristi kao mjera termičkih efekata izlaganja zračenju.

SAR za dijelove tijela koristi se za procjenu izlaganja dijelova tijela u slučajevima specijalnih
uslova izlaganja (osobe izložene bliskom polju zračenja antene) [35].

Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije donijelo je i „Pravilo 37/2008 o ograničavanju

emisija elektromagnetskog zračenja. Pravilo propisuje vrijednosti osnovnih ograničenja za
SAR (Tablica 5, Tablica 6).

51
 Tablica 5. Vrijednost osnovnih ograničenja SAR za cijelo tijelo, BiH [35]

Frekvencija SAR za cijelo tijelo (W/kg) SAR glava i trup (W/kg)

(9 – 100) kHz - -

(0.1 – 10) MHz 0.08 2

(0.01 – 10) GHz 0.08 2

(10 – 300) GHz - -

Tablica 6. Vrijednosti osnovnih ograničenja SAR za udove, BiH

Frekvencija SAR udovi (W/kg) SAR glava i trup (W/kg)

(9 – 100) kHz - -

(0.1 – 10) MHz 4 -

(0.01 – 10) GHz 4 -

(10 – 300) GHz - 10

Učinci niskofrekvencijskih polja do 100 kHz su iritacija mišićnog tkiva, poremećaj rada srca,
poremećaj rada centralnog živčanog sistema, poremećaj rada metabolizma (sprječava se
proizvodnja melatonina koji je prepreka stvaranju kancerogenih stanica) i promjene u sintezi
DNK i proteina. Učinci viskofrekvencijskih polja od 100 kHz do 300 GHz su lokalno
zagrijavanje tijela (mobilni telefon) i cijelog tijela (radari, antene jače snage), glavobolja,
ubrzano treptanje očima i gubitak koncentracije, a pulsirajuće zračenje (radari, mobilni telefon)
utiče na biosistem oštećujući membrane stanica [36].

Tablica 7. Specifična apsorbovana snaga nekih tipova mobilnih telefona [37]

SAR EU Indeks (2.0 W/kg) USA Indeks (1.6 W/kg)

Proizvođač Model
Glava Tijelo Glava Tijelo
iPhone 14 0.98 0.98 1.15 1.16
iPhone 13 0.99 0.98 1.18 1.20
iPhone 12 - - 0.99 0.99
iPhone 11 0.95 0.99 1.09 1.18
Apple iPhone X 0.87 0.97 1.09 1.17
Iphone 8 1.35 1.36 1.2 1.13
iPhone 7 1.37 1.39 1.19 1.2
iPhone 6S 0.93 0.98 1.12 1.14
iPhone 6 0.93 0.97 1.08 1.14
Google Pixel 2 - - 0.93 0.96
52
 Google Google Pixel XL - - 0.89 0.56
Google Pixel - - 0.96 0.52
HTC U11 0.375 1.2 - -
HTC Desire 650 0.238 0.84 0.274 0.283
HTC HTC J Butterfly 1.077 0.317 - -
HTC One (M8) 0.419 0.22 0.54 1.16
HTC One M7 0.863 0.36 0.655 0.404
LG V30+ 0.375 1.12 1.19 1.09
LG Q8 0.469 1.59 - -
LG LG X Power 2 0.519 1.36 1.06 0.79
LG K8 0.433 1.22 0.86 0.35
LG G5 0.596 1.04 0.98 1.24
Nokia 8 0.711 1.33 0.49 0.77
Nokia Lumia 735 0.8 0.48 1.38 0.78
Nokia Nokia X2 0.81 0.78 0.99 0.53
Nokia Asha 230 1.07 0.77 0.67 0.59
Nokia Lumia 0.4 0.2 1.32 0.4
1520
Samsung Galaxy 0.96 1.30 0.95 0.88
S33
Samsung Galaxy 1.21 1.59 1.03 1.15
S22
Samsung Galaxy - - 0.591 1.14
Z Flip 5G
Samsung Samsung Galaxy 0.349 1.36 - -
J5 Pro
Samsung Galaxy 0.458 1.52 0.573 1.064
J7 Max
Samsung Galaxy - - 0.16 0.46
S8+ MSM8998
Samsung Galaxy 0.522 1.39 0.3 0.55
A5
Samsung Galaxy 0.491 1.24 1.32 0.96
J2
Sony Xperia 0.65 1.07 1.19 0.54
XA1 Plus
Sony Xperia XZ 0.85 1.17 0.64 0.38
Sony Sony Xperia XA 0.459 0.624 0.57 1.23
Sony Xperia E3 0.833 0.842 0.89 1.34
Sony Xperia Z3 0.691 0.712 0.885 1.501

Nakon analize SAR vrijednosti za različite modele i proizvođače mobilnih telefona dolazimo
do zaključka da svi uređaji ispunjavaju zakonom propisane standarde za SAR vrijednosti i
smatraju se sigurnima za upotrebu prema regulativama koje se primjenjuju na elektromagnetno
zračenje, kako u Sjedinjenim Američkim Državama, tako i u EU.

53
4.2. Pregled dosadašnjih istraživanja

Vrste istraživanja provedenih radi utvrđivanja štetnih učinaka neionizirajućeg zračenja na

zdravlje ljudi mogu se podijeliti [8]:

- In vivo
- In vitro
- Epidemiološke studije.

In vivo je istraživanje provedeno na živim organizmima, laboratorijskim životinjama, najčešće

miševima. Međutim, zbog djelomičnih razlika u organizmima, ove studije mogu samo
djelomično pokazati mogući utjecaj EMF-a na zdravlje ljudi.

In vitro su studije na organskim materijalima koji su izvađeni iz živih organizama. Neživi

dijelovi tkiva izloženi su vrlo jakom EMF-u kako bi se utvrdio njihov učinak na tkiva. Ove
studije mogu samo djelomično pokazati negativne učinke.

Epidemiološke studije provode se na ljudima koji su u svojem profesionalnom poslu ili

običnom životu izloženi višim razinama EMF-a ili elektromagnetskih polja. Te se studije
temelje na statističkoj povezanosti količine zračenja i oštećenja (bolesti) organizma. Traži se
povezanost između određenih vrsta bolesti i profesionalne izloženosti izvorima EM F-a.
Epidemiološke studije pokazale su da će ljudi koji žive pod dalekovodima ili u blizini
rasklopnih postrojenja (pod izmjeničnim elektromagnetskim poljima velike snage) vjerojatnije
razviti leukemiju nego druga populacija.

4.2.1. Istraživanje nad životinjama

U ovoj kategoriji eksperimenti se izvode na živim životinjama, radi se o in vivo istraživanju,

koje smo prethodno objasnili. Istraživanja se vrše najčešće nad miševima i štakorima. Postoji
mnogo studija i eksperimenata izvršenih na ovu temu, ali za ovaj rad smo izdvojili dva koja
ćemo objasniti i uporediti radi dobijanja uvida u potencijalne zdravstvene rizike.

4.2.1.1. NTP istraživanje

NTP istraživanje predstavlja jedno od najdužih istraživanja koja su se provodila nad štakorima
i miševima. Istraživanje se provodilo u vrijeme 2G mreže. U eksperimentima koje je izvodio
NTP, životinje su bile izložene RF zračenju u posebnim komorama nekoliko sati dnevno do
prirodne smrti. Ukupno trajanje eksperimenta je postavljeno na 2 godine, pri čemu je početna
procjena urađena nakon prvih 28 dana, a konačna na kraju eksperimenta. Istraživanje se
provodilo na dvije frekvencije, ispod GHz i u opsegu od 1GHz do 6 GHz. Snaga zračenja RF
opreme je prilagođena da zadovolji dati nivo ekspozicije cijelog tijela u komori, sa različitim
nivoima ekspozicije dodjeljenim komorama [2].

54
Osim toga, generirani nivoi EMF-a su kontinuirano praćeni u svakoj komori, kako bi se
provjerilo pridržavanje izloženosti nivou EMF nametnutog tokom eksperimenta.

Istraživanje je otkrilo štetne efekte nakon dugotrajnog izlaganja elektromagnetnom zračenju

[38]:

- Povećana incidencija glioma (rijetkog, agresivnog i visoko malignog karcinoma

mozga) kao i švanoma (rijetkog tumora nervnog omotača) srca pronađena je kod oba
pola pacova, ali je statistički značajna samo kod mužjaka.
- Povećana incidencija rijetkih, proliferativnih promjena u glijalnim stanicama mozga i
u Schwannovim stanicama (nervnoj ovojnici) u srcu oba pola pacova, dok nijedna
neeksponirana kontrolna životinja nije razvila ove prekancerozne promjene.
- Oštećenje DNK izazvano je objema modulacijama radiofrekventnog zračenja (RF) i
kod pacova i kod miševa (mješoviti rezultati u tkivima i regijama mozga).

Rezultati ove studije jasno pokazuju da se biološki uticaji dešavaju pri netermalnim izlaganjima
poput onih koje se dešavaju pod uticajem mobilnih telefona danas.

4.2.1.2. Istraživanje Ramazzani instituta

Drugo istraživanje koje je razmatrano u [2] jeste istraživanje Ramazzini Instituta. Ovim
istraživačkim radom procijenjen je utjecaj RF izlaganja na Sprague-Dawley štakore. Preciznije,
štakori su bili izloženi od prenatalnog života do smrti EMF-u koji je generisao RF nekoliko sati
dnevno. Poput NTP studija, štakori su podijeljeni u više grupa, od kojih je svaka bila izložena
različitim nivoima EMF-a. Studija je otkrila statistički značajno povećanje srčanih švanoma
kod tretiranih mužjaka pri najvećoj izloženosti zračenju (50 V/m). Nadalje, uočeno je povećanje
incidencije hiperplazije Schwannovih ćelija srca kod tretiranih mužjaka i ženki pri najvećem
zračenju (50 V/m), iako to nije bilo statistički značajno. Uočeno je povećanje incidencije
malignih glijalnih tumora kod tretiranih ženki pri najvišoj dozi (50 V/m), iako nije statistički
značajno. [39]

4.2.2. Istraživanja zasnovana na populaciji

Ova istraživanja za cilj imaju utvrditi vezu između teških bolesti i nivoa izloženosti baznim
stanicama. Fokus je stavljen na bazne stanice iz sljedećih razloga:

- Izloženost zračenju baznih stanica ima tendenciju da se značajno smanji prilikom

udaljavanja korisnika
- Američko društvo za istraživanje nije otkrilo nikakvu poveznicu između baznih stanica
i razvoja tumora.

55
4.2.2.1. INTERPHONE istraživanje

Ovo istraživanje je sprovedeno u 13 zemalja širom svijeta u periodu od 2000. do 2012. godine.
Cilj je bio pronaći vezu između zračenja mobilnih mreža i uređaja sa ljudima koji su razvili
teške bolesti. U istraživanje je bilo uključeno preko 5000 ispitanika sa gliomom ili
meningiomom i 1000 ispitanika sa akustičnim neuromom. Također je praćena i grupa ljudi koja
nema ni jedan od gore navedenih tumora.

Istraživanje je temeljeno na intervjuima, u svrhu dobijanja informacija o korištenju mobilnih

uređaja (uspostava poziva), modelu mobilnog uređaja, mrežnog operatera, mobilnosti
korisnika, te korištenju slušalica ili hand-free uređaja.

Rezultati studije su pokazali da postoji malo dokaza o povećanju stvaranja tumora sa upotrebom
mobilnih uređaja.

4.2.2.2. Dansko kohortno istraživanje

Cilj ovog istraživanja jeste usporedba ljudi koji imaju pretplatu i onih koji nemaju sa pojavom
malignih tumora. Broj ljudi koji su učestvovali u ovoj studiji je ogroman, uzevši u obzir da je
broj pretplatnika veći od 380 000.

Istraživanjem se pokazalo da ne postoji poveznica između korištenja pretplate, pa čak i duže od

13 godina, sa pojavom tumora kod ljudi.

4.2.3. Usporedba relevantnih istraživanja iz perspektive komunikacijskog

inženjerstva

U ovom odlomku ćemo nešto više reći o usporedbi istraživanja koja su provedena nad
životinjama i ljudskom populacijom. Također ćemo rezultate usporediti sa realnom
implementacijom mobilnih mreža sa osvrtom na implementaciju 5G mreže.

4.2.3.1. Usporedba relevantnih istraživanja nad životinjama sa realnom

implementacijom 5G mreže

Upoređujemo dva istraživanja koja su spomenuta u radu i to NTP i istraživanje Ramazzani

instituta sa realnom implementacijom 5G mreže po sljedećim parametrima:

- Radne frekvencije;
- Vrsti komore;
- Maksimalnoj snagi zračenja;
- Upravljanje napajanjem;
- Nivoima izloženosti elektromagnetnom zračenju;

56
 - Vrijednostima SAR.

5G mreža radi na tri frekventna opsega i to:

- Niski (<1 [GHz]);

- Srednji ( između 1 [GHz] i 6 [GHz]);
- Visoki (frekvencije reda desetina GHz).

Posmatrajući ove frekventne opsege možemo zaključiti da NTP radi na niskom i srednjem
opsegu frekvencija. Tačnije NTP istraživanje koristi frekvencije od 900 [MHz] koja je veoma
bliska niskom frekventnom opsegu koji koristi 5G mreža. Pored frekvencije od 900 [MHz]
koristi i frekvenciju od 1900 [MHz] što se nalazi u srednjem frekventnom opsegu.

Za razliku od NTP istraživanja, Ramazzani istraživanje radi samo na srednjem frekventnom

opsegu na frekvenciji od 1800 [MHz].

Možemo zaključiti da ni jedno istraživanje ne radi na visokofrekventnom opsegu, iz razloga što

su to istraživanja koja su rađena prije pojave 5G mreže.

Kada govorimo o vrstama komora u kojima su vršena istraživanja nad pacovima i u tome se
razlikuju ova dva istraživanja. U NTP studiji, komora je ličila na malu prostoriju, gdje su pacovi
bili direktno izloženi elektromagnetnom zračenju, dok je kod Ramazzani istraživanja postojala
udaljenost od 2m između ispitanika i izvora zračenja.

Slika 12. Implemenacija bazne stanice na krov zgrade [2]

Na (Slika 12) je prikazana implementacija stanice za 5G mrežu na krovu zgrade. Možemo

zaključiti da krov predstavlja zonu isključenja kojoj pristup imaju jedino tehničari koji vrše
popravku ili modifikacije bazne stanice. Ovoj zoni pristup običnim građanima je strogo
zabranjen. Minimalna udaljenost koja treba biti postignuta u implementaciji 5G mreže iznosi
10 m, samim tim korisnik je dovoljno udaljen od izvora zračenja.

57
Mogli smo primijetiti da su u labaratorijskim uslovima udaljenosti bile znatno manje od
udaljenosti u realnoj implementaciji mobilnih mreža.

Također je razmatrana i maksimalna snaga zračenja radiofrekventnih izvora u labaratorijskim

uslovima i realnoj implementaciji 5G mreže. Možemo zaključiti da je snaga zračenja značajno
veća od snage zračenja 5G mreže.

Kada govorimo o vremenu izloženosti elektromagnetnom polju, možemo zaključiti da su

pacovi u labaratorijskim uslovima bili konstatno izloženi zračenju, dok to slučaj nije kod
mobilnih mreža u realnom vremenu. Na (Slika 13) se vidi dinamičko upravljanje snagom za 5G
mobilnu mrežu koja zavisi od vremena, broja korisnika, ali i lokacije korisnika koji ima potrebu
za korištenjem neke usluge mobilne mreže.

Slika 13. Dinamičo upravljanje snagom 5G mreže [2]

Još jedan parametar koji treba uzeti u obzir jeste vrijeme izloženosti RF izvoru zračenja. U NTP
istraživanje RF izvor se aktivira na 18 h i 10 minuta dnevno, te se gasi svako 10 minuta u toku
24 sata. Prosječan iznos snage zračenja u toku 24 h jednak je 38% snage zračenja tokom
uključenih perioda. U Ramazzani istraživanju izvor je bio aktivno uključen 19 sati tokom 24
sata, te je prosječan iznos snage iznosio 79%.

58
Kao što smo mogli vidjeti na (Slika 13), izloženost zračenju u 5G mreži nije konstantno, nego
zavisi od mnogih parametara. Izvršena su istraživanja vremena izloženosti korisnika za 4G
mrežu, te se smatra da se ti rezultati mogu koristiti i za 5G mrežu. Vrijeme izloženosti u
najgorem slučaju je bilo 4 sata, što iznosi 17% snage u toku 24 sata. Ova vrijednost je znatno
manja u odnosu na vrijednosti koje su dobijene labaratorijskim eksperimentima.

Kao što je prikazano u (Tablica 8), možemo vidjeti da su vrijednosti SAR-a za NTP istraživanje
znatno veće, a u Ramazzani istraživanju znatno manje od SAR-a u 5G mreži. Ali ovo nisu
relevantna poređenja zbog zapremine posmatranih ispitanika, tačnije pacova koji je veoma mali
i čovjeka u slučaju 5G mreže. Također, SAR nije isti za cijelo tijelo i za dio tijela.

Tablica 8. Poređenje labaratorijskih istraživanja sa 5G mrežom

NTP istraživanje Ramazzani 5G mreža

istraživanje

Frekvencija Niski i srednji opseg Srednji opseg Niski, srednji i

visoki opseg

Izloženost Direktno izloženi Udaljenost od 2m Udaljenost od 10 m

zračenju elektromagnetnom zračenju između pacova i izvora između izvora
u komorama koje su se elektromagnetnog zračenja i korisnika.
koristile u NTP istraživanju zračenja.

Maksimalna 3800 [W] (65 [dBm]) 100 [W] (50 [dBm]) 5G bazne stanice
snaga
zračenja 200 [W] (53 [dBm])
PMAX 5G UE

0,2 [W] (23 [dBm])

Vrijeme 38% snage zračenja na 24 h. 79% snage zračenja na

izloženosti 24 h.

SAR 1,5 [W/kg] za cijelo tijelo 0,001 [W/kg] za cijelo 0,68 [W/kg] za
životinje tijelo životinje glavu tokom poziva

4.2.3.2. Usporedba relevantnih istraživanja populacije sa realnom

implementacijom 5G mreže

U ovom dijelu ćemo nešto više reći o usporedbi istraživanja zasnovanih na populaciji i realnoj
implementaciji 5G mreže.

59
 Tablica 9. Usporedba istraživanja zasnovanih na populaciji i 5G mreže

Istraživanja zasnovana na 5G mreža

populaciji

Aktivnosti Intervjui Aplikacije zasnovane na

oblaku

Učestalost aktivnosti Periodično Kontinuirano

Vrsta aktivnosti Poziv Poziv, streaming videa,

društevni mediji, poruke

Povezivanje Broj telefona, operater Broj telefona, operater,

korišteni interfejsi, korištene
frekencije

Lokacija Država, prebivalište Država, prebivalište, obrasci

mobilnosti

Informacije o uređaju Model uređaja Model uređaja

Prva stavka koju ćemo razmatrati jesu aktivnosti koje se sprovode u ovim istraživanjima.
Istraživanje zasnovano na populaciji se zasniva na tradicionalnom pristupu, tačnije intervjuima,
dok to nije slučaj kada je u pitanju 5G mreža. Zbog velike količine podataka i njihove
kompleksnosti nije se moguće osloniti na upitnike i različite vrste intervjua, nego se koriste
aplikacije koje jednostavno informacije pohranjuju na cloud.

Kada govorimo o učestalosti aktivnosti, u istraživanjima nad populacijom se podaci preuzimaju

i ažuriraju u određenim vremenskim periodima, dok se kod 5G mreže aplikacije kontinuirano
ažuriraju. Treći segment se odnosi na praćenje poziva u tradicionalnom istraživanju, dok u 5G
mreži pratimo vrijeme streamanja videa, trajanja poziva, skidanja aplikacija i slično. Uzeti su u
obzir mnogi parametri.

60
5. Zakonski okvir

Tokom 1990-ih godina došlo je do uvođenja digitalnih GSM 900/DCS 1800 sistema. To je
dovelo do sve veće upotrebe mobilnih telefona, tako da je procent ljudi koji koriste mobilne
telefone u svijetu veći od 90%, dok je taj procenat u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama
(SAD) znatno veći. U Bosni i Hercegovini taj procenat iznosi oko 83% [40].

Povećana upotreba mobilnih telefona tokom posljednjih godina, posebno nakon pojave
„pametnih telefona“ (smart phones) izazvala je značajan porast instaliranja novih GSM/UMTS
baznih stanica. Broj baznih stanica u zemlji zavisi od nekoliko faktora kao što je broj operatera
mrežnih usluga, broj pretplatnika i topografija. Bazne stanice se često nalaze u blizini stanova
ili kuća i postale su razlog za zabrinutost opšte populacije u posljednjih nekoliko godina.

Zakonski okviri za elektromagnetno zračenje razlikuju se od zemlje do zemlje, ali postoji

nekoliko međunarodnih smjernica i preporuka koje se koriste kao osnova za razvoj nacionalnih
zakona i regulativa.

Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP) izdaje smjernice o

ograničenjima izloženosti elektromagnetnom zračenju. Ove smjernice se t emelje na
znanstvenim istraživanjima i preporučuju granične vrijednosti izloženosti kako bi se zaštitila
javnost od štetnih učinaka elektromagnetnog zračenja. Također, svaka zemlja ima svoje
nacionalne zakone, propise i regulative koji reguliraju elektromagnetsko zračenje. Ovi zakoni
utvrđuju granične vrijednosti izloženosti, postupke mjerenja, certifikaciju opreme, pravila o
postavljanju antena i druga pitanja vezana za elektromagnetno zračenje.

U skladu sa međunarodnim smjernicama i nacionalnim regulativama, postoje standardi za

sigurnost koji se primjenjuju na opremu koja emitira elektromagnetno zračenje. Ovi standardi
osiguravaju da oprema zadovoljava određene sigurnosne zahtjeve i da je ispitana i certificirana
prije nego što se stavi na tržište.

Procjena o izloženosti stanovništva u blizini baznih stanica mobilne telefonije je potrebna zbog
zahtjeva datih u međunarodnim i nacionalnim direktivama, zakonima, pravilnicima, uredbama
i drugim dokumentima. Metode koje opisuju procjenu nivoa izloženosti su date u nekim
smjernicama i standardima. Na evropskom nivou CENELEC (European Committee for
Electrotechnical Standardization) i ICNIRP (International Commission on Non-Ionizing
Radaiation Protection) su razvile adekvatne procedure. Međutim, metode opisane u postojećim
dokumentima nisu u potpunosti usklađene, nego su djelimično bazirane na različitim
metodološkim principima. Stoga, i dalje postoji potreba da se učine dodatna naučna istraživanja
o fizičkim svojstvima prostorne raspodjele EM polja da bi se dala dobra naučna pozadina za
optimizovanje i harmonizaciju procedura u jedan jedinstveni protokol za procjenu izloženosti
EM poljima [40].

61
5.1. Zakonski okvir u Sjedinjenim Američkim Državama

U Sjedinjenim Američkim Državama, Federalna komisija za komunikacije FCC (Federal

Communications Commission) odobrava i licencira uređaje, predajnike i objekte koji proizvode
radio-frekventna i mikrotalasna zračenja. FCC ima nadležnost nad svim službama koje emituju
EM zračenje, osim onih kojima posebno upravlja Savezna vlada. FCC je usvojila smjernice
koje su razvili eksperti nevladine organizacije, kao što su ANSI/IEEE (American National
Standards Institute/Institute of Electrical and Electronics Engineers) i NCRP (National Council
on Radiation Protection and Measurements) u cilju procjene izloženosti usljed zračenja RF
predajnika, licenciranih od strane FCC [40].

FCC ograničenja za maksimalno dozvoljenu izloženost MPE (Maximum Permissible

Exposure) su navedena u smislu gustine snage i jačine električnog i magnetskog polja za
predajnike koji rade na frekvencijama između 300 kHz i 100 GHz. Ograničenja su takođe
navedena za izloženost cijelog tijela i pojedinih dijelova tijela. Ograničenja za izloženost
pojedinih dijelova tijela se prvenstveno koriste za procjenu izloženosti zbog upotrebe uređaja
kao što su mobilni telefoni. FCC ograničenja su objavljena u broju 47 Kodeksa o Federalnim
propisima, odjeljci 1.1307 (b), 1,1310, 2,1091 i 2.1093. Dodatne informacije o usaglašenosti sa
FCC ograničenjima mogu se naći u FCC OET biltenu 65 [41].

U (Tablica 10) su prikazane referentne vrijednosti za izloženost u kontroliranim/profesionalnim

uslovima.

Granice profesionalne/kontrolirane izloženosti primjenjuju se u situacijama u kojima su osobe

izložene kao posljedica svog posla pod uslovom da su te osobe u potpunosti svjesne mogućnosti
izloženosti i mogu kontrolirati svoju izloženost. Izraz potpuno svjestan u kontekstu primjene
ovih ograničenja izloženosti znači da je izložena osoba primila pisane i/ili usmene informacije
koje u potpunosti objašnjavaju mogućnost izloženosti RF zračenju kao rezultat njenog
zaposlenja. Uz izuzetak prolaznih osoba, ovaj izraz također znači da je izložena osoba prošla
odgovarajuću obuku u vezi s radnom praksom koja se odnosi na kontrolu ili ublažavanje njene
izloženosti. U situacijama kada neobučena osoba prolazi kroz mjesto na kojem se primjenjuju
profesionalna/kontrolirana ograničenja, ona ili oni moraju biti upoznati s mogućnošću izlaganja
i mora biti pod nadzorom obučenog osoblja. Izraz kontrolirati znači da je izloženoj osobi
dopušteno i da također zna kako smanjiti ili izbjeći izloženost administrativnim ili inženjerskim
radnim praksama, kao što je korištenje osobne zaštitne opreme ili vremensko ograničenje
izloženosti [41].

Tablica 10. Granični nivoi referentnih veličina za izloženost u kontroliranim uslovima

Frekventni opseg Jačina elekričnog Jačina magnetnog Gustina snage

(MHz) polja polja (mW/𝒄𝒎𝟐 )

0.03-3.0 614 1.63 *(100)

3.0-30 1842/f 4.89/f *(900/𝑓 2)

62
 30-300 61.4 0.163 1.0

U (Tablica 11) se nalaze referentne vrijednosti izloženosti populacije. Ograničenja opće

populacije/nekontrolirane izloženosti primjenjuju se u situacijama u kojima bi javnost mogla
biti izložena ili u kojima osobe koje su izložene kao posljedica svog posla možda nisu u
potpunosti svjesne mogućnosti izloženosti ili ne mogu kontrolirati svoju izloženost. Na primjer,
RF izvori namijenjeni potrošačima podliježu ograničenjima za opću populaciju, odnosno
nekontrolirano izlaganje.

Tablica 11. Granični nivoi referentnih veličina za izloženost u nekontroliranim uslovima

Frekventni opseg Jačina elekričnog Jačina magnetnog Gustina snage

(MHz) polja polja (mW/𝒄𝒎 )𝟐

0.03-1.34 614 1.63 *(100)

1.34-30 824/f 2.19/f *(180/𝑓 2)

30-300 27.5 0.073 0.2

5.2. Zakonska okvir u Evropskoj uniji

Osnovni dokument koji koriste članice EU, koji nudi okvir za procjenu izlaganja
elektromagnetnim poljima jeste Preporuka Savjeta EU 1999/519/EC. Ovim dokumentom
članicama se preporučuje da uvedu sistem osnovnih ograničenja i referentnih nivoa izloženosti.
Kako bi se mjere u što većoj mjeri poštovale, u upotrebi je i R&TTE
(Radio&Telecommunication Terminal Equipment) direktiva 1999/5/EC Evropskog Savjeta i
parlamenta. Ova direktiva je objavljena u službenom časopisu Evropske zajednice (Official
Journal of European Communities), još u aprilu 1999. R&TTE propisuje procedure za radio
opremu i opremu za telekomunikacione terminale. Svrha ove direktive je da se uspostavi
regulatorni okvir za plasiranje proizvoda na tržište, slobodno kretanje i stavljanje u službu
radio-uređaja i telekomunikacionih terminala u EU. Zdravstvena zaštita i bezbjednost korisnika
ili bilo kojih drugih osoba je jedan od bitnijih zahtjeva R&TTE direktive. Proizvodi iz R&TTE
direktive su jedini koji se mogu naći na evropskom tržištu i staviti u funkciju, ako su u skladu
sa odgovarajućim osnovnim zahtjevima [42].

Države članice će osigurati da proizvođač ili lice koje je odgovorno za stavljanje proizvoda na
evropskom tržištu daje informacije za korisnike, zajedno sa deklaracijom o usaglašenosti sa
osnovnim zahtjevima. Proizvodi koji ispunjavaju sve relevantne osnovne zahtjeve nose CE
oznaku. CENELEC je već usvojila usklađene standarde koji pokrivaju aspekte emisije EM polja
od 0 Hz do 300 GHz. Ovi standardi opisuju test metode za testiranje opreme i metode
izračunavanja potrebne kako bi se odredili zahtjevi proizvoda pri ograničavanju izloženosti EM
poljima.

63
Navedeno je da treba koristiti referentne nivoe i osnovna ograničenja po preporukama savjeta
Evropske unije 1999/519/EC. Usklađenost proizvoda sa granicama emisija datim u standardima
EU obezbjeđuju da izloženost ljudskog tijela koja potiče iz tih proizvoda neće, uz normalno
korišćenje, prelaziti granične vrijednosti date u preporuci Savjeta 1999/519/EC.

Tablica 12. Osnovna ograničenja za električno, magnetno i elektromagnetno polje na

frekvencijama od 0 Hz do 300 GHz
Frekventni Gustina Trenutna SAR cijelo SAR glava Gustina
opseg magnetnog gustina tijelo [W/kg] [W/kg] snage
fluksa [mT] [mA/m2] [W/m2]

0 Hz 40 - - - -

>0 – 1 Hz - 8 - - -

1 – 4 Hz - 8/f - - -

4 – 1000 Hz - 2 - - -

1000 Hz – - f/500 - - -
100 k Hz

100 k Hz – 10 - f/500 0.08 2 -

MHz

10 MHz – 10 - - 0.08 2 -
GHz

10 GHz – 300 - - - - 10
GHz

Ovisno o učestalosti, za određivanje osnovna ograničenja elektromagnetnih polja:

- između 0 i 1 Hz predviđena su osnovna ograničenja za gustinu magnetskog fluksa za

statička magnetska polja (0 Hz) i gustina struje za vremenski promjenjiva polja do 1 Hz,
kako bi se spriječilo djelovanje na kardiovaskularni i centralni nervni sistem,
- između 1 Hz i 10 MHz predviđena su osnovna ograničenja za gustinu struje kako bi se
spriječili efekti na funkcije nervnog sistema,
- između 100 kHz i 10 GHz postoje osnovna ograničenja SAR-a kako bi se spriječio
toplinski uticaj na cijelo tijelo i prekomjerno lokalizirano zagrijavanje tkiva. U rasponu
od 100 kHz do 10 MHz, ograničenja gustoće struje i SAR-a su obezbijeđeni,
- između 10 GHz i 300 GHz predviđena su osnovna ograničenja gustine snage kako bi se
spriječilo zagrijavanje tkiva na ili blizu površine tijela.

64
Osnovna ograničenja, data u (Tablica 12), postavljena su tako da uzmu u obzir nesigurnosti
vezane za individualnu osjetljivost, životne sredine, te zbog činjenice da se starost i zdravstveno
stanje građana razlikuju.

Sve do sada, standardi za mobilne telefone su usklađeni sa R&TTE direktivom. Za ostale

proizvode kao što su GSM/UMTS bazne stanice, CENELEC je, u procesu izrade odgovarajuće
procedure usvojio osnovne standarde EN 50383 i standarde za proizvode EN 50384 i EN 50385
u vezi sa fiksnim baznim stanicama i bežičnim telekomunikacionim terminalima. Ovi standardi
definišu usklađenost udaljenosti i količine zračenja oko antena baznih stanica. O zahtjevima za
stavljanje baznih stanica u operativno okruženje, tehnički komitet CENELEC 106x je usvojio
standarde o kumulativnoj ekspoziciji, prema kojima se u obzir mora uzeti i uticaj zračenja iz
drugih izvora.

5.3. Zakonska regulativa u Bosni i Hercegovini

Regulatorna agencija za komunikacije RAK (Zakon o komunikacijama BiH, Službeni glasnik

BiH, broj 31/03), usvojila je referentne propise i standarde u cilju ograničavanja izlaganja ljudi
EM zračenju (Preporuka Vijeća EU 1999/519/EC o ograničavanju izlaganja EM poljima (0 Hz-
300 GHz) – bas en 50413 „Osnovni standard za mjerenje i postupci proračuna izloženosti ljudi
električnim, magnetnim i elektromagnetnim poljima).

„Pravilo 37/2008 o ograničavanju EM zračenja“ se primjenjivalo od 06.10.2008. godine.

Vijeće RAK-a usvojilo je i „Pravilo 94/2021 o zaštiti od djelovanja elektromagnetnih polja u

frekventnom opsegu od 9 kHz do 300 GHz“, koje se primjenjuje od 01.04.2022. Danom početka
primjene ovog Pravila stavlja se van snage Pravilo 37/2008 [43].

Tablica 13. Granični nivoi referentnih veličina za izloženost stanovništva

Frekventni opseg Jačina električnog polja Jačina magnetnog polja
(V/m) (A/m)

9 ≤ f 100 kHz 34.8 2

100 ≤ < 150 kHz 34.8 175/f

1.15 ≤ f < 1MHz 34.8 0.292/f

1 ≤ f < 10 MHz 34.8/√𝑓 0.292/f

10 ≤ f < 400 MHz 11.2 0.0292

400 ≤ f < 2000 MHz 0.55-√𝑓 1,48∙ 10 −3 ∙ √𝑓

2 ≤ 300 GHz 24.4 0.064

65
U ANEKS-u 1 se nalaze granični nivoi referentnih veličina za izloženost stanovništva.

Tablica 14. Granične vrijednosti za područja povećane osjetljivosti

Frekventni opseg Jačina električnog Jačina magnetnog Gustina magnetnog

polja E (V/m) polja H (A/m) fluksa B

< 1 Hz 5600 12800 16000

1 – 8 Hz 4000 12800/𝑓 2 16000/𝑓 2

8 – 25 Hz 4000 1600/f 2000/f

0.025 – 0.8 kHz 100/f 1.6/f 2/f

50 Hz 2000 32 40

0.8 – 3 kHz 100/f 2 2.5

3- 100 kHz 34.8 2 2.5

Tablica 15. Granične vrijednosti za područja profesionalne izloženosti

Frekventni opseg Jačina električnog Jačina magnetnog Gustina magnetnog
polja E (V/m) polja H (A/m) fluksa B

< 1 Hz 14000 32000 40000

1 – 8 Hz 10000 32000/𝑓 2 40000/𝑓 2

8 – 25 Hz 10000 4000/f 5000/f

0.025 – 0.8 kHz 250/f 4/f 5/f

50 Hz 5000 80 100

0.8 – 3 kHz 250/f 5 6.25

3- 100 kHz 87 5 6.25

5.3.1. Postojeći standardi u Bosni i Hercegovini

Standardizacija je djelatnost uspostavljanja odredbi za opštu i višekratnu upotrebu, koje se

odnose na postojeće ili moguće probleme, radi postizanja optimalnog stepena uređenosti u
datom području. Ova djelatnost, prije svega, sastoji se od oblikovanja, objavljivanja i primjene
standarda.
66
Standard je dokument za opštu i višekratnu upotrebu donesen konsenzusom i odobren od
priznatog tijela, koji sadrži pravila, smjernice ili karakteristike aktivnosti ili njihove rezultate i
koji ima za cilj postizanje optimalnog stepena uređenosti u datom kontekstu. Standarde donosi
tijelo za standardizaciju sa opštepriznatom djelatnošću u standardizaciji na nacionalnom,
regionalnom ili međunarodnom nivou čija je osnovna djelatnost priprema, odobravanje i
usvajanje standarda koji su dostupni javnosti.

Rezultat rada stručnih tijela Instituta je BAS standard.

BAS/TC 15 predstavlja tehnički komitet za elektromagnetnu kompatibilnost. Osnovan je

9.2.1999. godine. Osnovno područje primjene ovog komiteta jeste priprema i utvrđivanje
prijedloga bosanskohercegovačkih (BAS) standarda, preuzimanje međunarodnih i evropskih
standarda, te revizija postojećih važećih standarda iz oblasti elektromagnetne kompatibilnosti
(EMC), sa posebnim naglaskom na opštu primjenu, limite i metode mjerenja karakteristika
elektromagnetnih smetnji i imunost mjerne opreme, fenomeni niske i visoke frekvencije,
fenomeni visoke snage, kondenzatori i otpornici u elektronskoj opremi i metode za procjenu
električnih, magnetnih i elektromagnetnih polja kojima su izložena ljudska bića. [44]

Neki od najvažnijih usvojenih BAS standarda nalaze se u (Tablica 16).

Tablica 16. BAS standardi

Referentni BAS Naslov standarda

standard standard

EN 50383:2010 BAS EN Osnovni standard za proračun i mjerenje jačine

50383:2011 elektromagnetnog polja i specifičnog nivoa apsorbcije
(SARSpecific Absorbtion Rate) koji se odnose na
izloženost ljudi od baznih radio stanica i fiksnih
terminalnih stanica za bežične telekomunikacione sisteme
(110 MHz – 40 GHz).

EN 50413:2008 BAS EN Osnovni standard za mjerenje i postupci proračuna

50413:2010 izloženosti ljudi električnim, magnetnim i
elektromagnetnim poljima (0 Hz - 300 GHz).

EN 62110:2009 BAS EN Nivoi električnih i magnetskih polja nastalih u sistemima

62110:2010 izmjenične struje – Mjerne procedure u odnosu na
izloženost ljudi.

EN 61786- BAS EN Mjerenje jednosmjernih magnetskih i naizmjeničnih

1:2014 61786- magnetskih i električnih polja u opsegu od 1 Hz do 100
1:2015 kHz u pogledu izloženosti ljudi — Dio 1: Zahtjevi za
mjerne instrumente.

67
 IEC 61786:1998 BAS IEC Mjerenje niskofrekventnih magnetnih i električnih polja
61786:2010 kojima su izloženi ljudi - Posebni zahtevi za instrumente i
uputstvo za mjerenja.

Direktiva o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika

rizicima uzrokovanim fizikalnim uzrocima, kao što su elektromagnetna polja, koja se
primjenjuje u Bosni i Hercegovini je 2013/35/EU. Direktiva koja je prethodila 2013/35/EU jeste
direktiva 2004/40/EC. Sva četri važeća standarda po toj staroj direktivi su usvojena kao BAS
standardi.

Tablica 17. Standardi direktive 2013/35/EU

Evropski BAS Naslov standarda
standard standard

EN 50496:2008 BAS EN Određivanje izloženosti radnika elektromagnetnim

50496:2010 poljima i procjena rizika na mjestu emitovanja.

EN 50499:2008 BAS EN Procedura za procjenu izlaganja radnika elektromagnetnim

50499:2010 poljima.

EN 50527- BAS EN Procedura za procjenjivanje izloženosti elektromagnetnim

1:2010 50527- poljima radnika koji imaju aktivne medicinske implantate
1:2011 - Dio 1: Opšte.

EN 50527-2- BAS EN Procedura za procjenjivanje izloženosti elektromagnetnim

1:2011 50527-2- poljima radnika koji imaju aktivne medicinske implantate
1:2012 – Dio 2-1: Posebna procjena za radnike sa srčanim
pejsmejkerima.

Institut za standardizaciju BiH je već usvojio određeni broj standarda koji prate direktivu
2013/35/EU – Elektromagnetna polja.

5.4. Preporuke o mjernim procedurama u svijetu

Proteklih godina organizacije u Evropi i SAD su izdale mnogo korisnih dokumenata u cilju
davanja smjernica za procjenu usklađenosti standarda sa zakonskim odredbama. Evropski
komitet za elektrotehničku standardizaciju CENELEC i Evropski institut za standarde u oblasti
telekomunikacija ETSI (European Telecommunications Standards Institute) usvojili su
dokumente koji opisuju mjerne metode za procjenu izloženosti u blizini fiksnih baznih stanica
(EN 50383 i ETSI TR 101 870). Standard EN 61566 o mjerenju izloženosti od EM polja u
frekventnom opsegu 100 kHz do 1 GHz postoji još od 1997.

68
U Njemačkoj je Elektrotehnička komisija DIN (Deutsches Institut für Normung) i VDE
(Verband der Elektrotechnik) izdala standard o bezbjednosti od EM polja koji sadrži postupke
za mjerenje i proračun. Francuska agencija za frekvencije izdala je protokol za „in situ“ (on-
site) mjerenja još 2001. godine sa ciljem da pruži metode o provjeri da li su nivoi izlaganja
pored fiksnih EM predajnika u frekventnom opsegu od 9 kHz do 300 GHz u skladu sa
ograničenjima datim u preporuci EU. Dokument obuhvata i metodologije za procjenu mjerne
lokacije i procjenu nivoa izlaganja. U SAD, dokumenati koji sadrže praktične smjernice i
informacije za vršenje mjerenja na terenu i u drugim sredinama su OET Bilten 65, NCRP
izveštaj br. 119 i ANSI/IEEE standardi C95.1- 1999 i C95.3-1992. OET Bilten 65 daje dodatne
smjernice za vrednovanje usklađenosti sa novim FCC praksama, smjernicama i mjernim
metodama.

5.5. Preporuke za sigurno korištenje mobilnih mreža

Pokretni i mobilni komunikacijski uređaji, posljednjih su godina postali dio naše

svakodnevnice, teško je zamisliti život, posebno poslovne komunikacije, bez tih malenih
uređaja koje omogućavaju dostupnost u svakom trenutku i svakom segmentu života. Svijest o
mogućem utjecaju na zdravlje postala je sve jača, a glas javnosti sve zabrinutiji. Stoga je u
međunarodnoj zdravstvenoj zajednici proveden niz detaljnih istraživanja o utjecaju
elektromagnetskih zračenja na zdravlje ljudi [45].

Upotrebom različitih štitova dovoljne debljine može se smanjiti zračenje na dovoljno nisku
razinu tako da više ne ugrožava zdravlje korisnika i okolinu. Zaštitna odjeća od nikla ili s
primjesima olova i zaštitne naočale koje odbijaju zračenje moraju uvijek bit na raspolaganju
korisnicima. Drugi način zaštite je biti što udaljeniji od izvora zračenja (jakost snopa zračenja
pada sa kvadratom udaljenosti od izvora) i treći je što manja izloženost zračenju [45].

Svi ti načini služe za zaštitu pri radu s radioaktivnim izvorima, a vrijede i za ostale manje štetne
vrste zračenja. Ako je dokazano ili se sumnja da neki uređaj štetno djeluje na okolinu, a time i
na zdravlje ljudi koji ga koriste ili se nalaze u blizini, potrebno je provesti odgovarajuću zaštitu
da bi se ta opasnost uklonila ili svela na najmanju moguću mjeru.

Mjere za zaštitu od neionizirajućeg zračenja [46]:

- propisivanje graničnih razina i nadzor nad izloženosti ljudi u neionizirajućem zračenju

- proračun i procjena razine zračenja u okolišu izvora neionizirajučeg zračenja
- mjerenje razine zračenja u okolišu izvora neionizirajućeg zračenja
- smanjivanje razine zračenja u okoliš, vremensko ograničavanje izloženosti ljudi
- prikladno označavanje prostora i stručno usavršavanje zaposlenih djelatnika što se tiče
zaštite od neionizirajućeg zračenja

Ovisno o frekvencijskom području, temeljna ograničenja postavljaju se na sljedeće veličine:

- unutarnje (inducirano) električno polje od 1 Hz do 10 MHz,

- specifična gustoća apsorbirane snage od 100 kHz do 10 GHz i

69
 - gustoća snage od 10 GHz do 300 GHz.

Područja povećane osjetljivosti su područja stambenih zona u kojima se osobe mogu zadržavati
i 24 sata dnevno, škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, smještajni turistički
objekti, dječja igrališta te površine neizgrađenih parcela namijenjene prema urbanističkom
planu za jednu od prethodno navedenih namjena.

Područja profesionalne izloženosti su područja radnih mjesta koja nisu u području povećane
osjetljivosti i na kojima se pojedinci mogu zadržavati do 8 sati dnevno, pri čemu je kontrolirana
njihova izloženost elektromagnetskim poljima.

Na međunarodnoj razini dane su smjernice Guidelines for Limiting Exposure to Time - Varying
Electric, Magnetic and Electromagnetic Fields (up to 300 GHz) od strane Međunarodnog
povjerenstva za zaštitu od neionizirajućeg zračenja ICNIRP (engl. International Commission
on NonIonizing Radiation Protection) u kojima su definirane granične vrijednosti za iznose
vremenski promjenjivih električnih i magnetskih polja u slobodnom prostoru, zasebno za opću
i radnu populaciju [47]. Te su smjernice donesene na temelju znanstvenih istraživanja i spoznaja
o štetnom učinku elektromagnetskog zračenja na zdravstveno stanje ljudi.

Također, Europska unija izdala je direktive 2004/40/EC, 2008/46/EC i preporuku 1999/519/EC

koje se odnose na minimum zahtjeva za zaštitu ljudi od rizika za zdravlje i njihovu sigurnost
[47].

Prema ICNIRP (engl. International Commission on Non-Ionizing Radiation Protection) postoje

četiri načina zaštite od zračenja [47]:

1. Trajanje izloženosti

Za ljude koji su uz prirodno pozadinsko zračenje izloženi dodatnim izvorima zračenja,

ograničavanje ili minimiziranje trajanja izloženosti smanjit će dozu zračenja.

2. Udaljenost

Intenzitet zračenja smanjuje se povećavanjem udaljenosti od izvora zračenja; doza zračenja

drastično se smanjuje što se više udaljavamo od izvora

3. Štitovi

Razvijeno je nekoliko tehnika za zaštitu od elektromagnetnog zračenja i to upotrebom feritnih

štitova, metamterijala i/ili parazitskih materijala.

U pristupima zasnovanim na feritnim štitovima, feritna ploča se uvodi između antene i vanjskog
poklopca uređaja, kako bi se smanjila izloženost glave. Drugi pristup jeste obezbjeđivanje RF
zaštite korištenjem metamaterijala. I treći pristup je zasnovan na ugrađivanju parazitskog
elementa u uređaj, što dovodi do smanjenog SAR-a. Postavljanje odgovarajućeg štita između
izvora zračenja i ljudi uvelike će smanjiti ili potpuno eliminirati dodatnu dozu zračenja.

Da bi se zaštitili od zračenja odašiljača baznih stanica mobitela, antena, radara, bežičnih

telefona, WLAN-a – zaštitni materijal se stavlja kao fizička prepreka kako bi se zrake mogle
70
reflektirati. Čak i najbolji proizvod neće biti djelotvoran, ukoliko nije dobro primijenjen. Svi
oblici otvora kao što su vrata i prozori u zgradama moraju se uzeti u obzir i zaštititi se
adekvatnim materijalima. Najprodavaniji proizvodi u svijetu za zaštitu od visokofrekventnog
zračenja:

Zavjese i dekori: Swiss Shield® – podrijetlo ŠVICARSKA

Boje i premazi: Yshield EMR protection – podrijetlo NJEMAČKA

Tkanine: Aaronia – podrijetlo NJEMAČKA Swiss Shield ® tkanine proizvode se u različitim

verzijama za primjenu u u kućanstvima, školama, bolnicama, industriji i za vojne potrebe.
Tkanine zadovoljavaju najviše estetske standarde.

Slika 14. Zaštitni materijal od neionizirajućeg zračenja

Također, mogu se poduzeti još neki koraci kako bi se utjecaj zračenja mobilnih telefona sveo
na minimum, kao što su:

- Smanjiti vrijeme razgovora.

- Koristiti poruke umjesto razgovora.
- Koristiti hands-free uređaje (slušalice, bluetooth, speaker mode - spikerfon) zbog veće
udaljenosti između mobitela i glave.
- Prilikom razgovora koristiti oba uha.

Navodna zaštita od zračenja, kao što su navlake za antenu ili futrole koje prekrivaju tipkovnicu,
nije se pokazala učinkovitom [48].

71
6. Tehnološke inovacije

Razvijene su mnoge tehnike putem kojih se pokušava smanjiti uticaj elektromagnetnog zračenja
mobilnih telefona na zdravlje ljudi.
Tehnike su podijeljene u četri grupe i to [2]:
- Rješenja zasnovana na uređajima
- Rješenja zasnovana na arhitekturi
- Rješenja zasnovana na mreži
- Rješenja zasnovana na regulaciji i procedurama

Tehnološke
inovacije

Rješenja Rješenja Rješenja Rješenja

zasnovana na zasnovana na zasnovana na zasnovana na
uređajima arhitekturi mreži propisima

Velike Odbacivanje
SAR-svjesni i nteligentne Rasterećenje Planiranje naslijeđenih
dizajn površ ine mreže celularne mreže tehnologija

Usklađivanje
GNB-svjesni granica
dizajn Wi-Fi Offloading Alokacija resursa
izloženosti

Smanjenje emisija
Ottovar ćelija RF izvora

Primjena
Li-Fi Attocell pervazivne mjerne
Offloading kamere

Slika 15. Tehnološke inovacije

6.1. Rješenja zasnovana na uređajima

Fokus je na rješenjima koja za cilj imaju smanjenje izloženosti na nivou pojedinačnih uređaja.
Podijeljena su na dvije skupine SAR-svjesni dizajn i GNB-svjesni dizajn. SAR-svjesni dizajn
odnosi se na praksu u dizajnu elektroničkih uređaja, posebno mobilnih telefona i drugih
bežičnih uređaja, kako bi se minimizirala izloženost korisnika elektromagnetskom zračenju.
Dakle, SAR-svjesni dizajn uključuje pristup dizajnu uređaja koji uzima u obzir emisiju
elektromagnetskog zračenja i radi na smanjenju te emisije. Na sličnom principu je koncipiran i
GNB-svjesni dizajn, samo što se ne radi o elektroničkom uređaju, nego o baznoj stanici koja
emituje puno više zračenja od mobilnog telefona.

72
6.1.1. SAR-svjesni dizajn

Tehnike koje su se koristile u prošlosti i koje su prethodile stvaranju SAR svjesnog dizajna su
bile fokusirane na smanjenje izloženosti glava zbog mobilne komunikacije. Glavne
metodologije se mogu podijeliti na [2]:

- Feritne štitove
- Metamtaterijale
- Parazitske radijatore.

U pristupima zasnovanim na feritnim štitovima, feritna ploča se uvodi između UE antene i

vanjskog poklopca UE, kako bi se smanjila izloženost glave. Iako je cilj smanjenja izloženosti
EMF-u, generalno, postignut, prisustvo feritnog sloja može dovesti do negativnih uticaja na
svojstva antene. Ovo je posebno važno iz razloga što karakteristike antene moraju biti očuvane,
posebno za frekvencije mm talasa.

Drugi pristup za obezbeđivanje RF zaštite baziran je na eksploataciji metamaterijala, koji su u

stanju da apsorbuju EMF iz UE antene i shodno tome da zaštite glavu [202]. Metamaterijali su
umjetno proizvedeni materijali sa prilagođenim elektromagnetnim karakteristikama koje ne
postoje u prirodi, npr. negativna permitivnost ili permeabilnost. Usporedbom performansi
feritnih materijala i metamaterijala možemo zaključiti da su feritne ploče općenito učinkovitije
od metamaterijala u smanjenju SAR-a ljudske glave.

Što se tiče pristupa baziranih na parazitskim radijatorima, glavna ideja je da se koristi parazitski
element koji je ugrađen u uzemljenu ravninu izvora (antene) [203]. Detaljnije, parazitski
radijator je pasivni element koji je dizajniran da kontroliše distribuciju struje na zemaljskoj
ravni, što dovodi do smanjenog SAR-a i poboljšanog uzorka zračenja.

Međutim, pasivni element ima tendenciju da zauzme prostor na zemaljskoj ravni, koja je već
pretrpana drugim integrisanim kolima potrebnim za rad UE. Ovaj aspekt može biti problem
kada se razmatra 5G UE, koji mora uključivati veliki skup kola, a posebno onih koji ostvaruju
bežične interfejse za 2G/3G/4G/5G i IEEE 802.11 povezivanje.

6.1.2. GNB-svjesni dizajn

Drugi pristup za smanjenje EMF-a je ciljanje dizajna gNB-a koji integriše minimizaciju
izloženosti. Za razliku od naslijeđenih tehnologija, masovno usvajanje MIMO-a i formiranja
snopa u 5G omogućava dinamičko fokusiranje izloženosti na teritorijalne zone gdje je 5G
usluga trenutno upotrebljava. Tako se izbjegava zagađivanje drugih zona u kojima 5G usluge
nisu potrebne. Proizvođači opreme također teže ka minimizaciji elektromagnetnog zračenja
baznih stanica.

Različiti tipovi gNB-a podložni su različitim nivoima snage zračenja, a samim tim i izloženost
elektromagnetnom zračenju varira.

73
6.2. Rješenja zasnovana na arhitekturi

U nastavku je fokus na rješenjima koja zahtjevaju promjenu na arhitektonskom nivou, te u tom

cilju analiziramo rješenja kao što su: komunikacije potpomognute velikim inteligentnim
površinama, zgušnjavanje mreže, kao i rasterećenje mreže. Komunikacije potpomognute
velikim inteligentnim površinama predstavljaju koncept upotrebe pametnih, interaktivnih
površina za poboljšanje komunikacije i interakcije između ljudi i tehnologije, ali i u svrhu
smanjenja elektromagnetnog zračenja. Kada govorimo o rasterećenju mreže, govorimo o Wi -
Fi offloading-u, Li-Fi Attocell Offloading-u, kao i Ottovar ćelijama. Wi-Fi offloading je tehnika
koja se koristi u mobilnim mrežama kako bi se rasteretila opterećenja mobilnih mreža i
poboljšala kvaliteta usluge. Ova tehnika podrazumijeva preusmjeravanje prometa sa mobilnih
mreža na Wi-Fi mreže. Li-Fi attocell offloading predstavlja inovativan pristup poboljšanju
bežičnih komunikacija i rasterećenju mobilnih mreža u situacijama gdje je Wi -Fi ili mobilna
mreža opterećena [49].

6.2.1. Komunikacije potpomognute velikim inteligentnim površinama

Stanje kanala između izvora elektromagnetnog zračenja i uređaja značajno utiče na izlaganje
ljudi zračenju. To se odnosi na situacije kada je putanja LOS (Line of Sight) ometana različitim
površinama, kao što su zgrade ili ljudi. Tradicionalno se ovaj problem rješava korištenjem
releja, gdje je putanja podijeljena na dva dijela i to: putanja od izvora do releja i putanja od
releja do uređaja.

Ipak, releji su aktivni predajnici, te kao takvi mogu imati negativan uticaj na ljudsko zdravlje
zbog povećanja već postojećeg zračenja.

U savremenom svijetu se ovaj problem rješava uvođenjem velikih inteligentnih površina. Ovaj
pristup se zasniva na korištenju raspršivača, koji spadaju u grupu pasivnih elemenata, te kao
takvi ne povećavaju elektromagnetno zračenje.

Na (Slika 16) je prikazana razlika između trenutnog scenarija, gdje nisu uvedene velike
inteligentne reflektirajuće površine. Možemo zaključiti da je mnogo veće zračenje, nego u
scenariju gdje su korištene.

74
 Slika 16. Korištenje velikih inteligentnih površina [2]
Iz komunikacijske perspektive, uvođenje velikih inteligentnih površina ima značajne prednosti
kao što su:

- Veća pokrivenost
- Poboljšanje odnosa SINR (signal-intergerencija-šum)
- Visoka energetska efikasnost
- Niska snaga prenosa

6.2.2. Rasterećenje mreže

Kada govorimo o rasterećenju mreže, govorimo o preusmjeravanju korisničkog prometa na Wi-

Fi pristupne tačke, male ćelije, Li-Fi i Teraherc pristupne tačke.

6.2.2.1. Wi-Fi Offloading

Sadašnjost ne možemo zamisliti bez Wi-Fi (Wirelles Fidelity). Koristi opseg frekvencija od 6
GHz, kao nelicencirani spektar, kao i dodatni opseg od 1200 MHz do 6 GHz. Dodatni spektar
omogućava veće brzine prenosa, kao i manje kašnjenje. Da bi se to obezbijedilo, Wi-Fi
pristupne tačke moraju biti postavljene u blizini korisnika. U ovom slučaju, mrežni operater dio
svog prometa može prebaciti na Wi-Fi mrežu. To se može izvršiti na 3 načina i to:

- Zaobilaženjem mobilne mreže

- Integrisanom Wi-Fi jezgrom
- Upravljanim oslobađanjem

Zaobilaženjem mobilne mreže se cjelokupna količina prometa prebacuje na Wi-Fi mrežu.

75
6.2.2.2. Ottovar ćelija

Drugi pristup za rasterećenje mreže jeste premještanje korisničkog prometa iz makr o ćelija u
male ćelije (uključujući piko i femto ćelije). Ovo je značajno iz mnogih razloga. Prije svega,
prenosna snaga se može znatno smanjiti. Pored toga, male ćelije rade u licenciranim opsezima,
a njima upravlja mrežni operater. Troškovi implementacije su znatno niži od onih za makro
ćelije [2].

6.2.2.3. Li-Fi Attocell Offloading

Najnovije rješenje za rasterećenje mreže koje se koristi jeste premještanje korisničkog prometa
sa makro i malih ćelija na takozvane Li-Fi attocells. Li-Fi je čitav mrežni sistem, sličan
konceptu Wi-Fi, koji radi u frekventnom opsegu vidljive svjetlosti, za razliku od Wi-Fi koji
koristi RF.

Rad na tako visokofrekventnom opsegu omogućava ogromne brzine prenosa podataka zbog
dostupnosti velikog propusnog opsega. Ipak, kako se frekvencija povećava, veličina ćelija se
smanjuje, što dovodi do ćelija sa malim područjem pokrivanja, odnosno atoćelija.

Li-Fi se oslanja na modulaciju svjetla koje se koristi za osvjetljenje, te samim tim se ne generišu
dodatni RF talasi za prijenos podataka. Ali ukoliko bi došlo do korištenja ove vrste rješenja,
izvor bi morao biti opremljen diodama koje emituju svjetlost (LED) i lavinskim fotodetektorima
[49].

6.3. Rješenja zasnovana na mreži

Ova rješenja su razvijena u svrhu smanjenja izloženosti elektromagnetnom zračenju na

teritoriji. Samim tim, mreža će biti sigurna za korisnike, ali i za okolinu.

6.3.1. Planiranje celularne mreže

Planiranje ćelijske mreže pod EMF ograničenjima ima za cilj odabir skupa baznih stanica koje
se moraju instalirati na teritoriji, istovremeno osiguravajući ekonomsku izvodljivost za
operatera, nivoe EMF-a ispod maksimalnih granica i pokrivenost i ograničenje usluga.

Faza planiranja ćelijske mreže, sa osvrtom na 5G mrežu, zahtjeva sljedeće ulazne parametre
[2]:

- Skup kandidatskih lokacija za bazne stanice koje mogu prihvatiti 5G opremu

- Skup mogućih konfiguracija, u smislu tipa opreme, radio parametara i parametara snage
- Opis terena u smislu nadmorske visine
- 3D modeliranje zgrada i prepreka
- Već raspoređeni RF izvori koji doprinose EMF-u
76
 - Minimalna ograničenja usluge korisnika
- Skup ograničenja EMF-a i procedura za verifikaciju ograničenja EMF-a na teritoriji
koja je uzeta u razmatranje.

S obzirom na navedene parametre, planiranje mreže ima za cilj da pronađe podskup stanica koji
se moraju instalirati na teritoriji balansirajući između minimizacije novčanih troškova za
operatere, maksimizacije usluge korisnicima i minimiziranja nivoa EMF-a na teritoriji. Jasno
je da skup ograničenja mora biti osiguran, a to su pokrivenost područja instaliranjem baznih
stanica, zagarantovana ograničenja usluge za korisnike, te procijenjeni nivoi EMF-a moraju biti
niži od maksimalnih granica propisanih zakonom [2].

6.3.2. Alokacija resursa

Na nivo izloženosti elektromagnetnom polju utiče količina radio resursa dodijeljenih korisniku,
kao što je vrijeme, frekvencija i snaga. Samim tim, efikasna alokacija resursa ima za cilj
minimiziranje izloženosti uz očuvanje QoS 4-a.

Sistemi zasnovani na OFDM-u koriste dvije šeme alokacije resursa kako bi se minimizirala
izloženost, uz obezbijeđenu propusnost za svakog korisnika. Prvi pristup je offline algoritam.

6.4. Rješenja zasnovana na propisima

Cilj pristupa zasnovanog na regulaciji je nametnuti promjenu trenutnih EMF propisa kako bi se
olakšala instalacija 5G mreža uz osiguranje ograničenja izloženosti. Generalno, ova rješenja
slijede donosioci odluka (npr. nacionalne vlade i međunarodne organizacije), sa značajnim
uticajem na nivoe izloženosti.

U ovaj pristup spadaju sljedeće kategorije [2]:

- Odbacivanje naslijeđenih 2G/3G/4G tehnologija

- Usklađivanje granica izloženosti i procjena procedura usklađenosti
- Smanjenje emisija iz nećelijskih RF izvora
- Primjena pervazive elektromagnetne mjerne kamere i integracija podataka

6.4.1. Odbacivanje naslijeđenih 2G/3G/4G tehnologija

Postavljanje 5G mreža se vrši na mjestima gdje se nalaze već postavljene stanice generacija
koja su prethodile 5G mreži. Najveći izazov predstavlja postavljanje više stanica na malom

4 Quality of Service

77
prostoru uz osiguravanje strogih elektromagnetnih ograničenja. U ovom slučaju, prihvatljivo
rješenje bi moglo biti odbacivanje naslijeđenih 2G/3G/4G tehnologija.

Iako bi ovaj pristup mogao biti odličan pokretač za potpunu eksploataciju 5G mreže, ima i svoje
nedostatke. Naprimjer, njegova stvarna primjena bi dovela da sve usluge koje uključuje 2G
tehnologija, kao što su alarmni sistemi, potpuno pređu na 5G tehnologiju. Također, zamjenom
opreme bi se trebala osigurati ista pokrivenost kao i kod prethodnih tehnologija.

Ovo rješenje se treba sprovoditi na način da uključuje inkrementalno i selektivno odbacivanje

mreža prije 5G, gdje se naslijeđene tehnologije održavaju paralelno sa implementacijom 5G
mreže.

6.4.2. Usklađivanje granica izloženosti i procjena procedura usklađenosti

Različite zemlje imaju različite granice izloženosti, te je samim tim potrebno usklađivanje istih,
kao što je maksimalna granična vrijednost, metrike i procjena metodologija usklađenosti. U
ovom slučaju, potrebno je da međunarodne organizacije nastave da promovišu procedure
usklađivanja koje je potrebno implementirati u nacionalne propise.

6.4.3. Smanjenje emisija iz nećelijskih RF izvora

Emisije radio i TV stanica predstavljaju najveći doprinos izloženosti ljudi [50], posebno za
ljude koji žive u blizini radio i/ili TV tornjeva. Prilikom implementacije 5G mreže, nastoji se
smanjiti izloženost zračenju RF izvorima. Iako stanovništvo ne povezuje zdravstvene rizike sa
izloženošću zračenju, smanjenje izloženosti iz ovih izvora olakšalo bi instalaciju 5G opreme.

6.4.4. Primjena pervazivne elektromagnetne mjerne kamere

Visoka dinamika izloženosti koje uvode nove 5G karakteristike zajedno sa novim opsegom
frekvencija, zahtijevaju postavljanje novih metodologija za mjerenje i analizu izloženosti 5G
mreži i njegovom zračenju. Konkretno, implementacija kontinuiranih i pervazivnih EMF
mjerenja od 5G stanica je ključno za suočavanje sa uočenim zdravstvenim rizicima
stanovništva. Iako bi se smanjila izloženost elektromagnetnom zračenju upotrebom mjerne
kamere, profesionalni EMF mjerači nisu dostupni široj javnosti zbog visoke ci jene, kao i
potrebe za stručnom osobom koja će upravljati uređajem.

78
7. Istraživanje i rezultati provedenog istraživanja svjesnosti o
elektromagnetnom zračenju

Danas ni jedan segment života ne možemo zamisliti bez mobilnog uređaja, niti interneta.
Upotreba mobilnih telefona enormno raste iz godine u godinu. Da li su ljudi svjesni zračenja
uređaja, osnovno je pitanje ka kojem je usmjerena anketa.

7.1. Cilj i metodologija istraživanja

Cilj istraživanja jeste ustanoviti (metodom anketiranja/upitnika) način na koji šira populacija
upotrebljava mobilne telefone i vrijeme upotrebe istog. Svrha istraživanja jeste, na temelju
dobivenih rezultata, napraviti statistiku svjesnosti ljudi o štetnosti elektromagnetnog zračenja.

Anketa je bila usmjerena na ljude različitih starosnih skupina. Sastojala se od devet pitanja, i
to:

1. U koju starosnu grupu pripadate?

2. Koliko sati dnevno provodite koristeći svoj mobilni telefon za društvene mreže i/ili
slanje poruka?
3. Znate li da bežične mreže emituju zračenje?
4. Vjerujete li da vaš telefon predstavlja opasnost po zdravlje?
5. Da li provjeravate telefon ujutro odmah nakon što se probudite?
6. Da li držite telefon u krevetu ili blizu glave dok spavate?
7. Gdje držite mobilni telefon dok ste na poslu/obrazovnoj ustanovi?
8. Da li znate šta je SAR (Specifična stopa apsorpcije)?
9. Da li uzimate u obzir SAR vrijednost prilikom kupovine mobilnog uređaja?

Za popunjavanje ankete je bilo potrebno u prosjeku 3 do 4 minute.

7.2. Rezultati istraživanja

Najviše ispitanika koji su ispunili anketu starosne je dobi od 18 – 25 godina, čak 38%, zatim
ispitanici između 26 i 35 godina, tačnije njih 27, slijede ispitanici mlađi od 18 godina ili 15%,
te je najmanje bilo onih koji su stariji od 45 godina. (Grafikon 1)

79
 Grafikon 1. Struktura anketiranih osoba prema starosnoj dobi

Među ispitanicima, najviše ih je odgovorilo da svoj mobilni telefon koriste u prosjeku od 3 do

4 sata dnevno, čak 44%. Nakon toga slijedi vrijeme od 5 do 6 sati, tačnije 34%. Ovi podaci su
veoma zabrinjavajući, jer oko 22% ispitanika u prosjeku svoj telefon koristi manje od 2 sata ili
nikako. U ovom dijelu možemo zaključiti da najviše mladi ljudi između 18 i 35 godina troše na
upotrebu mobilnih telefona. Vrijeme provedeno koristeći mobilni telefon značajno povećava
izloženost zračenju, te može negativno uticati na zdravlje ljudi. (Grafikon 2)

Grafikon 2. Vrijeme korištenja mobilnog telefona u zavisnosti od starosne grupe

80
Kada govorimo o zračenju mobilnih mreža i svjesnosti ljudi istog, čak njih 85% je odgovorilo
da su upoznati sa činjenicom da mobilne mreže uzrokuju elektromagnetno zračenje. (Grafikon
3)

Grafikon 3. Zračenje mobilnih mreža

Na pitanje „Vjerujete li da vaš telefon predstavlja opasnost po vaše zdravlje?“, 58% ispitanika
je dalo potvrdan odgovor, 17 je to negiralo, a 25 je odgovorilo sa možda. (Grafikon 4)

Grafikon 4. Mobilni telefon i zdravlje

81
Čak 81% ispitanika, čim se probudi prvo provjeri svoj mobilni telefon, što je zaista
poražavajuća informacija. Ova informacija se može dovesti u korelaciju sa ovisnošću o
mobilnim uređajima, što za posljedicu može imati probleme sa mentalnim zdravljem. (Grafikon
5)

Grafikon 5. Broj ispitanika koji provjeravaju telefon neposredno nakon buđenja

Na pitanje „ Gdje držite telefon tokom spavanja?“, 66% ispitanika je odgovorilo da je telefon u
njihovoj neposrednoj blizini, da li ispod jastuka ili u blizini glave. Istraživanja su pokazala da
plavo svjetlo, koje emituje telefon tokom noći, utiče na smanjeno lučenje melatonina, odnosno
hormona sna. Također, telefon zrači određenom količinom elektromagnetne energije kada je
uključen, te zračenje može imati negativne posljedice na funkcije mozga. (Grafikon 6)

82
 Grafikon 6. Blizina mobilnog telefona tokom sna

Na pitanje gdje držite telefon dok ste u obrazovnoj ustanovi/na poslu može se izdvojiti odgovor
u džepu, 42%, nakon toga u torbi 32%. (Grafikon 7)

Držanje mobilnog telefona može imati negativne posljedice zbog stalnog zračenja, te također
može doći do ometanja pažnje zbog lahkog pristupa istom.

Grafikon 7. Mobilni telefon i svakodnevne obaveze

83
SAR ili specifična stopa apsorpcije je mjera kojom se određuje koliko tkivo tijela apsorbuje
elektromagnetnog zračenja prilikom upotrebe mobilnog telefona. Iako živimo u vremenu kada
je sve raspoloživo odmah, samim tim i mogućnost edukacije, poražavajuća je činjenica da mali
procenat ispitanika zna šta je SAR. Samo 27% je čulo ili zna šta je SAR, a 73% ne. (Grafikon
9)

Znate li šta je SAR?

DA NE

Grafikon 8. Vrijednost SAR

I posljednje pitanje u anketi se veže za kupovinu mobilnih telefona, tačnije da li uzimate u obzir
vrijednost SAR prilikom kupovine mobilnog uređaja. Samo 11% ispitanika je odgovorilo
potvrdno, dok je ostatak ili neznanjem ili nepažnjom zanemario posljedice koje može
prouzrokovati zračenje uređaja. Ne preporučuje se da se kupuje mobilni telefon sa visokim
„SAR” 1 koeficijentom. To znači da emituje više zračenja.

Grafikon 9. Kupovina mobilnog uređaja

84
8. Praktični dio: Mobilna aplikacija Cell Care

Korištenje mobilnih telefona dugotrajno može imati razne posljedice, posebno na psihološko
zdravlje ljudi. Iz tog razloga je napravljena aplikacija Cell Care u svrhu edukacije šire
populacije o uticaju elektromagnetnog zračenja mobilnog telefona na zdravlje ljudi.
Za izradu aplikacije je korišten programski jezik Xamarin, te podržava i Android i iOS
operativni sistem.

Slika 17. Početna stranica aplikacije

Aplikacija je podijeljena na dva dijela, edukaciju šire populacije o elektromagnetnom zračenju
i kviz, kao što je prikazano na (Slika 18).

85
 Slika 18. Opcije aplikacije

Klikom na opciju Saznajte više otvori se prozor sa informacijama o mogućim negativnim

uticajima korištenja mobilnog telefona. Sve informacije su preuzete iz relevantnih izvora.

86
 Slika 19. Opcija „Saznajte više“
U ovom dijelu se nalaze pitanja na koja je potrebno dati odgovor:
- Da li provjeravate telefon ujutro nakon što se probudite?
- Da li držite telefon u krevetu ili blizu glave dok spavate?
- Gdje držite mobilni telefon dok obavljate svakodnevne obaveze/aktivnosti?
- Koliko sati dnevno provodite koristeći svoj mobilni telefon za društvene mreže i/ili
slanje poruka?
- Da li znate da bežične mreže emituju zračenje?
Odgovore na navedena pitanja, kao i smjernice za pravilno korištenje mobilnih telefona pronaći
ćemo na (Slika 20, Slika 21).

87
 Slika 20. Izgled odgovora na pitanja, verzija 1

Neke od smjernica za pravilno korištenje mobilnih telefona su:

- Punite telefon dalje od kreveta

- Nemojte koristiti svoj telefon kao alarm za buđenje
- Postavite određeno vrijeme i mjesto za svoj telefon prije spavanja
- Koristite način rada „Ne uznemiravaj na svom telefonu
- Koristite aplikacije za praćenje korištenja
- Odredite vrijeme bez telefona
- Uklonite nepotrebne aplikacije
- Isključite obavještenja

88
 Slika 21. Izgled odgovora na pitanja, verzija 2
Još smjernica je dato u odgovorima na drugi dio pitanja, kao što su:

- Ostavite telefon u torbi ili ladici

- Odredite određeno vrijeme za prvojeru telefona
- Koristite strategiju bez telefona za fokusiran rad
- Razgovarajte sa svojim kolegama o korištenju telefona
- Isključivanje Wi-Fi kada se ne koristi i slično.

Više informacija o elektromagnetnom zračenju i detaljnija objašnjenja se mogu pronaći u

aplikaciji Cell Care.

Drugi dio aplikacije se odnosi na kviz, gdje u zavisnosti od odgovora možete dobiti upute o
racionalnijem i boljem korištenju mobilnih uređaja. Sastoji se od šest pitanja, koja su identična
pitanjima iz opcije „Saznajte više“.

89
 Slika 22. Izgled kviza

Nakon odabira odgovora, potrebno je pritisnuti button Podnesi odgovore, nakon čega dobijemo
povratnu informaciju o vremenu korištenja mobilnog uređaja.

Tablica 18. Pitanje 1: Da li provjeravate telefon ujutro odmah nakon što se probudite, dok ste
u krevetu?

Pitanje 1 Odgovor

Da ✓ Provjera telefona ujutro nakon buđenja, može imati negativne

posljedice na vaše mentalno i fizičko zdravlje.

Ne

Ako je odgovor na prvo pitanje koje glasi „Da li provjeravate telefon ujutro nakon što se
probudite, dok ste u krevetu?“ potvrdan, odnosno Da, na kraju kviza će se pojaviti rezultat koji
će sadržati sljedeće „Provjera telefona ujutro nakon buđenja, može imati negativne posljedice
na vaše mentalno i fizičko zdravlje.“. Ovo ima za cilj podizanje svijesti o štetnosti korištenja
mobilnog telefona neposredno prije buđenja organizma.

90
 Tablica 19. Pitanje 2: Da li držite telefon u krevetu ili blizu glave dok spavate?

Pitanje 2 Odgovor
Da ✓ Držanje telefona u krevetu ili blizu glave dok spavate može biti
štetno zbog elektromagnetnog zračenja koje može ometati
normalno funkcioniranje stanica vašeg tijela i uzrokovati razne
zdravstvene probleme.

Ne
Ponekad Držanje telefona u krevetu ili blizu glave dok spavate može biti
štetno zbog elektromagnetnog zračenja koje može ometati
✓ normalno funkcioniranje stanica vašeg tijela i uzrokovati razne
zdravstvene probleme.

Prilikom odgovaranja na Pitanje 2 koje glasi „Da li držite telefon u krevetu ili blizu glave dok
spavate?“ bude Da ili Ponekad, u rezultatu će se prikazati rezultat kao što je prikazano u
(Tablica 19).

Tablica 20. Pitanje 3: Gdje držite telefon dok ste na poslu/obrazovnoj ustanovi?

Pitanje 3 Odgovor

U džepu Držanje mobilnog telefona u džepu pantalona može biti loše.

Stalna izloženost zračenju koje emituje vaš telefon može
✓ potencijalno dovesti do negativnih zdravstvenih efekata,
također, lak pristup vašem telefonu može ometati pažnju.

U torbi ✓ Ako držite telefon u torbi, važno je zapamtiti da torbe također

mogu biti izvor klica i bakterija, posebno ako se ne čiste redovno.

Drugo

Tablica 21. Pitanje 4: Koliko sati dnevno provodite koristeći svoj mobilni telefon za društvene
mreže i/ili slanje poruka?
Pitanje 4

1–2

3–4 Pretjerana upotreba mobilnih telefona za društvene

mreže i slanje poruka može imati negativne efekte na
✓ fizičko i mentalno zdravlje.

91
 5–6 ✓ Gledanje u ekran duži vremenski period može dovesti
do naprezanja očiju, glavobolje i bolova u vratu.

Ne koristim telefon

Pitanje broj 4 se odnosi na vremenski period upotrebe mobilnog telefona i glasi „Koliko sati
dnevno provodite koristeći svoj mobilni telefon za društvene mreže i/ili slanje poruka“?. Ako
je odgovor između 3 i 6 sati, ili više, kao rezultat će se ispisati upozorenje kao što je prikazano
u (Tablica 21).
„Znate li da bežične mreže emituju zračenje?“ je pitanje broj 5 u kvizu aplikacije Cell Care.
Tablica 22. Pitanje 5: Znate li da bežične mreže emituju zračenje?

Pitanje 5
Da ✓ Bežične mreže emituju zračenje u obliku elektromagnetnih polja.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasifikovala je ovo
zračenje kao mogući kancerogen.

Ne

Tablica 23. Pitanje 6: Vjerujete li da vaš telefon predstavlja opasnost po zdravlje?

Pitanje 6
Da
Ne ✓ Iako ne postoje uvjerljivi dokazi koji ukazuju na to da mobilni
telefoni predstavljaju ozbiljne opasnosti po zdravlje, nekoliko

Možda studija je pokazalo potencijalnu vezu između zračenja mobilnog

telefona i zdravstvenih problema kao što su glavobolja, poremećaj
✓ spavanja i anksioznost.

Ako su odgovori na prva četri pitanja negacija, odnosno Ne, te na peto i šesto pitanje Da, ispisat
će se rezultat „Čestitamo, nastavite odgovorno koristiti Vaš mobilni uređaj.“.
Na osnovu odgovora sa (Slika 22), dobit ćemo rezultat kao što je prikazan na (Slika 23).

92
 Slika 23. Rezultati kviza

Aplikacija Cell Care ima za cilj podizanje svijesti o zdravstvenim rizicima koje može
prouzrokovati pretjerano korištenje mobilnih telefona.

93
Zaključak

Današnjicu ne bismo mogli zamisliti bez upotrebe mobilnih telefona, kao i mobilnih
tehnologija. Svakodnevno su zahtjevi za većim brzinama interneta sve veći, što dovodi do
potrebe za razvijanjem novih generacija mobilnih mreža. Ali to je popraćeno i nekim
negativnim posljedicama, kao što je elektromagnetno zračenje koje potencijalno može
negativno uticati na zdravlje ljudi, ali i okolinu.
Mobilne mreže su samo jedan od mnogih faktora koji čine savremeni urbani život. Često su
izloženi mnogim drugim uticajima, poput zagađenja vazduha, stresa, ishrane i drugih faktora
koji takođe mogu uticati na zdravlje.

U ovom radu fokus je bio na ispitivanju zdravstvenih rizika usljed izloženosti zračenju mobilnih
mreža iz perspektive komunikacijskog inženjerstva. Komunikacijsko inženjerstvo je korišteno
kao alat kako bismo na što bolji način shvatili važnost ograničavanja zračenja kroz zakonske
norme i regulative.
Što se tiče mobilnih mreža i njihovog razvoja, komunikacijsko inženjerstvo igra ključnu ulogu
u njihovom razvoju, kao i ispitivanju emisije zračenja, o čemu se više govorilo u poglavlju 2 i
4. Pitanje povezanosti mobilnih mreža i zdravstvenih rizika ostaje predmet istraživanja i
kontroverzi. Istraživanja spomenuta u radu nisu pružila ubjedljive i dosljedne indicije o
ozbiljnim zdravstvenim rizicima povezanim s izlaganjem elektromagnetskim poljima (EMF)
koja potiču od mobilnih mreža, uključujući radiofrekvencijsko (RF) zračenje. Ispitivanja koja
su sprovođena, vršena su u labaratorijskim uslovima, gdje su ispitanici bili direktno izloženi
velikim količinama elektromagnetnog zračenja. To nije slučaj u stvarnom životu, kada je riječ
o izloženosti populacije elektromagnetnom zračenju, što je potvrđeno vršenjem komparacije
između laboratorijskih uslova i uslova implementacije u realnom svijetu. Većina relevantnih
zdravstvenih organizacija, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) i regulatorne
agencije, smatraju da su trenutni standardi izloženosti EMF-u iz mobilnih mreža bezbjedni za
javno zdravlje. Standardi, procedure i regulative se primjenjuju kako u svijetu, tako i u Bosni i
Hercegovini. Prilikom uspoređivanja specifične stope apsorpcije mobilnih uređaja, koji su u
svakodnevnoj upotrebi, sa maksimalnim ograničenjima specifične stope apsorpcije, zaključak
je sljedeći: svi uređaji su bezbijedni za korištenje, jer se vrijednost SAR nalazi ispod
maksimalne granice, te je emisija elektromagnetnog zračenja u dozvoljenim granicama.
S obzirom na brzi razvoj tehnologije i uvod nove generacije mobilnih mreža, kao što je 5G,
važno je da se istraživanje i praćenje nastave kako bi se razumjeli potencijalni dugoročni efekti
izloženosti. Iako ne postoje dokazi koji ukazuju na ozbiljne rizike, naučna zajednica i
regulatorne agencije trebaju nastaviti sa sveobuhvatnim istraživanjima kako bi se osigurala
sigurnost šire populacije. Potrebno je da relevantne zdravstvene organizacije, regulatorne
agencije i industrija komuniciraju transparentno s javnošću u vezi sa istraživanjima,
standardima i mjerama zaštite vezanim za mobilne mreže. Otvorena komunikacija može
umanjiti nagađanja i dezinformacije. Ongoing epidemiološke studije koje prate zdravlje velikih
populacija tokom vremena mogu pružiti bolji uvid u potencijalne dugoročne efekte izloženosti
mobilnim mrežama. Takve studije mogu pomoći u otkrivanju eventualnih veza između
izloženosti EMF-u i različitih bolesti.

94
Prilikom istraživanja potencijalnih zdravstvenih rizika, treba uzeti u obzir i druge svakodnevne
faktore koji također imaju uticaj na zdravlje. Naprimjer, mnogi ljudi su izloženi različitim
nivoima EMF iz više izvora, kao što su električne instalacije, kući aparati i radio-tv predajnici.

Na kraju se nalazi aplikacija čija je osnovna svrha podizanje svijesti o mogućim uticajima
pretjeranog korištenja mobilnih telefona na zdravlje. Osobe koje izražavaju zabrinutost mogu
preduzeti preventivne mjere, kao što su smanjenje vremena izloženosti mobilnim uređajima,
korištenje slušalica za razgovor i odabir uređaja s nižim nivoima EMF emisije. Pravilna
informisanost i daljnje istraživanje igraju ključnu ulogu u razumjevanju potencijalnih rizika i
koristi mobilnih mreža za društvo.

95
Literatura

[1] R. E. Ziemer i W. H. Tranter, Principles of communications: Systems, Modulation and

Noise, Colorado Springs: University of Colorado , 2014.

[2] L. Chgiaraviglio, A. Elzanaty i M.-S. Alouini, »Health Risks Associated with 5G

Exposure: A View from the Communications Engineering Perspective,« 2021.

[3] J. G. Proakis i M. Salehi, Communication systems engineering, New Jersey: Prentice-

Hall, Inc., 2002.

[4] T. S. Rappaport, Wireless Communications: Principles and practice, New York: Prentice
Hall, 2021.

[5] A. Beuk, Tehnike višestrukog pristupa za bežične komunikacije, Zagreb: Sveučilište u

Zagrebu, 2015.

[6] S. Maček, »Razvoj i karakteristike mobilne mreže pete generacije,« Zagreb, 2016.

[7] CARNet, »Sigurnost mobilnih mreža,« Zagreb, 2010.

[8] W. Afrić, Mobilni komunikacijski sustavi 4G i 5G, utjecaj elektromagnetskih valova na

ljudsko zdravlje i mobilna forenzika, Split: Sveučilište u Splitu: Sveučilišni odjel za
stručne studije, 2022.

[9] B. Drilo, »Pokretanje mreže sljedeće generacije,« Zagreb, 2010.

[10] D. Marin, Osnove pokretnih komunikacija u sustavu telekomunikacijskog prometa,

Zagreb: Fakultet prometnih znanosti, 2004.

[11] H. Kheddar, From 2G to 4G mobile network: Arhitecture and key performance indicators,
Medca: Department of Electrical engineering, University of Medca, 2022.

[12] B. Drilo, D. Šimunić i M. Živković, »General Packet Radio Service (GPRS) GSM phase
2+,« Opatija, 2000.

[13] K. Hmelina, »Analiza tehnoloških promjena u mobilnim mrežama kroz različite

generacije,« Zagreb, Fakultet prometnih znanosti, 2016.

[14] D. Muratagić, »WiMax tehnologija i njena perspektiva u okruženju mobilnih mreža

četvrte generacije,« Travnik, 2019.

96
[15] A. H. Khan, M. A. Qadeer, J. A. Ansari i S. Waheed, »4G as a Next Generation Wireless
Network,« Aligarh, 2009.

[16] G. A. Abed, M. Ismail i K. Jumari, »The Evolution to 4G Cellular Systems: Architecture

and Key Features of LTE-Advanced Networks,« Selangor, 2012.

[17] WHO, »Radiation: 5G mobile networks and health,« 27 02 2020. [Mrežno]. Available:
https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/radiation-5g-mobile-
networks-and-health.

[18] S. Yu, F. Yi, X. Oiulin i S. Liva, »A Framework of 5G Mobile-health Services for

Ambulances,« u IEEE 20th International Conference on Communication Technology,
Beijing, 2020.

[19] D. Menčik, »IT i četvrta industrijska revolucija,« Osijek, 2020.

[20] C. Thummler, A. Paulin, T. Jell i A. Keow Lim, »Information Technology - Next

Generation: Impact of 5G the Evolution of Health and Care Services,« 2018.

[21] J. Kihalić, »Neke primjene neionizirajućeg i ionizirajućeg zračenja,« Karlovac, 2020.

[22] D. Doc. dr. Radišić i L. Doc. dr. Komljenović, »Bezbednosni aspekti 5G mreže,« Banja
Luka, 2020.

[23] M. Kranjčec , »Učinci ionizirajućeg zračenja na ljudsko tijelo,« Karlovac, 2019.

[24] N. Bolf, »Ionizirajuće zračeje,« Zagreb, 2018.

[25] M. Đurina, »Ionizirajuće zračenje i učinci ionizirajućeg zračenja,« Karlovac, 2021.

[26] J. Kihalić, »Neke primjene neionizirajućeg i ionizirajućeg zračenja,« Karlovac, 2020.

[27] J. Vukašinović i M. Zeljković, Radiotalasno i mikrotalasno nejonizirajuće zračenje, Banja

Luka: Elektrotehnički fakultet Banja Luka, 2021.

[28] M. Brabenec, Utjecaj elektromagnetnog zračenja i radijacije, Sisak: Sveučilište u

Zagrebu, 2022.

[29] N. Raos, »Opasnost od mobitela,« Zagreb, 2003.

[30] E. Elert, »New technique to study the impact of cell phone radiation,« 2013. [Mrežno].
[Pokušaj pristupa 12 05 2023].

[31] D. Davis, H. Taylor i S. Kaplan, »Pregnency and Wireless Radiation,« 2017. [Mrežno].
[Pokušaj pristupa 12 06 2023].

97
[32] W. Al-Shemaimry, Cell Phone Safety, Rijad: Saudi Aramco, 2022.

[33] L. Zirdum, Karakteristike i zaštita od neionizirajućeg zračenja, Karlovac: Veleučilište u

Karlovcu, 2016.

[34] A. Ladiš, »Biološki učinci elektromagnetnog zračenja u urbanom okolišu,« Zagreb, 2021.

[35] D. Šuka i M. Simić, »PREGLED RF SIGURNOSNIH STANDARDA IZLAGANJA,«

Sarajevo, 2011.

[36] N. Pejnović, »Utjecaj bežičnih tehnologija na ljudsko zdravlje,« 2009.

[37] Aktinovolia, »Mobile Radiation, most popular mobiles SAR values,« 23 11 2020.
[Mrežno]. Available: https://aktinovolia.com/mobiles-sar-radiation-values/. [Pokušaj
pristupa 25 4 2023].

[38] Environmental Health Trust, »NIH national toxicology program cell phone
radiofrequency radiation study,« 2016.

[39] S. Garofalo, S. Marcellini i M. Benassi, »Cancerogenic effects of radiofrequency

radiation: A statistical reappraisal,« Bologna, 2020.

[40] D. Šuka, M. Simić i P. Pejović, »Mjerne procedure i zakonske regulative za procjenu

izlaganja nejonizujućem elektromagnetskom zračenju,« INFOTEH-JAHORINA,
Beograd, 2016.

[41] FCC, »Code of Federal Regulations, title 47 Telecommunication,« FCC, 2021.

[42] InforMEA, »Council Recommendation 1999/519/EC on the limitation of exposure of the

general public to electromagnetic fields (0 Hz to 300 GHz),« Official Journal of the
European Communities, European Union, 1999.

[43] JP NIO Službeni list Bosne i Hercegovine, »Pravilo 94/2021 o zaštiti od djelovanja
elektromagnetnih polja u frekvencijskom opsegu od 9 kHz do 300 GHz,« Sarajevo, 2022.

[44] Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, »Godišnji izvještaj,« Sarajevo, 2020.

[45] I. Cindić, Djelovanje elektromagnetskog polja na organizam čovjeka, Karlovac:

Veleučilište u Karlovcu, 2015.

[46] N. Pejnović, »Utjecaj bežičnih tehnologija na ljudsko zdravlje,« 2009.

[47] International commission on non-ionizing radiation protection, »ICNIRP RF EMF

guidelines,« 2020. [Mrežno]. Available: https://www.icnirp.org/. [Pokušaj pristupa 02 04
2023].

98
[48] N. Čakanić, Zaštita civilnog stanovništva zračenja odašiljača i mobitela, Karlovac:
Veleučilište u Karlovcu, 2015.

[49] S. Swati, The Emerging Technology - Li-Fi Using Femtocells, Alwar: Sunrise University,
2014.

[50] S. Persia, C. Carciofi, S. D'Elia i R. Suman, »EMF evaluations for future networks based
on Massive MIMO,« u 2018 IEEE 29th Annual International Symposium on Personal,
Indoor and Mobile Radio Communications (PIMRC), Bologna, 2018.

[51] D. Zelić, »Utjecaj antena, radara i odašiljača na zdravlje čovjeka,« Zagreb, 2017.

[52] E. Svoboda, »Fresh Fears Over Cellphones,« 2004.

[53] U. Madhow, Introduction to Communication Systems, Santa Barbara: University of

California, 2014.

99
Popis skraćenica

Skraćenica Objašnjenje

EMF Elektromagnetno polje

RF Radiofrekvencijsko zračenje

WHO Svjetska zdravstvena organizacija

MIMO Multiple-Input Multiple-Output

SDN Softverski definisane mreže

Cloud RAN Radio Access Network

FDM Frekvencijsko multipleksiranje

TDM Vremensko multipleksiranje

CDM Kodno multipleksiranje

OFDM Ortogonalno frekvencijsko multipleksiranje

QAM Kvadratna amplitudna modulacija

PSK Fazna modulacija

IP Internet protokol

TCP Transmission Control Protocol

UDP User Datagram Protocol

AES Advanced Encryption Standard

AMPS Advanced Mobile Phone System

TACS Total Access Communication System

IS-54/136 Interim Standard

PDC Personal Digital Cellular

GSM Global System for Mobile Communications

HSCSD High Speed Circuit Switched Data

GPRS General Packet Radio Services

EDGE Enhanced Dana Rates for Global Evolution

100
 MMS Multimedia Messaging Service

PTT Push To Talk

IM Instant Messaging

P2P Point to point

IMT-2000 International Mobile Telecommunications - 2000

ITU International Telecommunications Union

RNC Remote Node Controller

WiMAX Worldwide Interoperability for Microwave Access

LTE Long Term Evolution

QoS Quality of Service

UGS Unsolicited Grant Service

rtPS Real-time Polling Service

ertPS extended real-time Polling Service

nrtPS non-real-time Polling Service

BE Best Effort

IARC Međunarodna agencija za istraživanje raka

ICNIRP Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja

CELENEC European Committee for Electrotechnical Standardization

FCC Federal Communications Commission

ANSI/IEEE American National Standards Institute/Institute of Electrical and

Electronics Engineers

NCRP National Council on Radiation Protection and Measurements

MPE Maximum Permissible Exposure

R&TTE Radio&Telecommunication Terminal Equipment

RAK Regulatorna agencija za komunikacije

ETSI European Telecommunications Standards Institute

101
DIN Deutsches Institut für Normung

VDE Verband der Elektrotechnik

102