Professional Documents
Culture Documents
Vrhovni Sud Prihvatio Reviziju Fantasylanda U Sporu Protiv HPB-a Većem Od 100 Milijuna Eura
Vrhovni Sud Prihvatio Reviziju Fantasylanda U Sporu Protiv HPB-a Većem Od 100 Milijuna Eura
REPUBLIKA HRVATSKA
RJEŠENJE
r i j e š i o j e:
Obrazloženje
4. Tužitelji su sukladno navedenom rješenju ovoga suda protiv presude suda drugoga
stupnja podnijeli reviziju u smislu odredaba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje zbog
kojeg im je dopušteno podnošenje revizije i zatraživši na njega odgovor. Predložili su
preinačiti presudu suda drugoga stupnja i prihvatiti tužbene zahtjeve, odnosno ukinuti
nižestupanjske odluke.
5. Umješač na strani tužitelja podnosi reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je
revizija dopuštena tužiteljima i predlaže preinačiti presudu suda drugoga stupnja i
prihvatiti tužbene zahtjeve, odnosno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na
ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće i suca pojedinca.
10. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije
iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija
dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. Pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena zapravo treba podijeliti na dva dijela. Prvi
se odnosi na pitanje primjenjivosti čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14) u konkretnom slučaju i s obzirom na datum
donošenja pobijane odluke.
11.1. Prema odredbi čl. 375. st. 5. navedenog Zakona o parničnom postupku postojala
je specifična ovlast drugostupanjskog suda u slučajevima odbijanja žalbe koja se
sastojala u tome da takav sud presudu posebno ne obrazlaže u slučaju ako prihvaća
činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog
prava. Međutim, člankom 65. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ br. 70/2019, dalje: ZIDZPP/19) takva je odredba brisana
te je propisano da će se ista primjenjivati na sve postupke u tijeku (čl. 117. st. 2.
ZIDZPP/19).
11.2. Kako je u konkretnom slučaju presuda suda drugoga stupnja donesena nakon
stupanja na snagu ZIDZPP/19 odgovor na pitanje o primjenjivosti te odredbe bio bi
negativan, odnosno sud takvu odredbu ne bi mogao primijeniti.
12. Drugi dio pitanja odnosi se na postupanje žalbenog suda u smislu odredbe čl. 375.
st. 1. ZPP-a i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja da je učinjena u
postupku pred tim sudom. Konkretno, pita se je li žalbeni sud dužan obrazložiti zbog
čega pojedine žalbene navode nije smatrao onima od odlučnog značenja te je li
pravilno postupio u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a i je li izostankom obrazloženja
o žalbenim navodima od odlučnog značenja počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
-4- Rev 141/2021-12
12.1. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene
navode koji su od odlučnog značenja. Prije svega valja navesti da ova odredba daje
mogućnost i obvezu žalbenom sudu procijeniti koji su to žalbeni navodi od odlučnog
značenja. Međutim, takva procjena mora biti zasnovano na uvjerenju žalbenog suda o
tome zbog čega neki žalbeni navod jest ili nije od odlučnog značenja pri čemu takvo
uvjerenje treba biti zasnovano i na ocjeni cjelokupne procesne građe koja je iznesena
u postupku, kao i na ocjeni samih žalbenih navoda promatrajući ih u međusobnoj vezi.
Pri takvoj ocjeni valja polaziti od onoga na čemu je stranka u postupku zasnovala svoje
tvrdnje, od onoga što je u tom smislu dokazala i što je u postupku utvrđeno te od onoga
što je u žalbi istakla kao žalbene navode glede kvalitete odluke suda prvoga stupnja.
Dakle, ocjena suda o tome koji je žalbeni navod od odlučnog značenja, a koji to nije
treba biti jasno istaknuta i obrazložena u smislu relevantnih i dostatnih razloga uz koje
bi bila pravno provjerljiva.
12.2. Predmet ovoga postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale
povredom ugovornog odnosa sa tuženicom. U tom smislu tužitelji tijekom postupka i u
žalbi iznose da su sa tuženicom u pravnom odnosu temeljem nekoliko pravnih poslova.
Tako su se pozivali na sporazum od 29. listopada 2010. koji da je predložen od strane
tuženice i prihvaćen od strane tužitelja te po kojem da su izvršili određena plaćanja ali
da tuženica po istom nije postupila. U tom su smislu u žalbi tvrdili da se takav sporazum
ne može podvesti pod pregovaranje pozivajući se na odredbu čl. 253. st. 1. i 262.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO koji je
važio u to vrijeme), već da je primjenom tih odredaba ZOO-a isti sklopljen. Nadalje,
tvrdili su u žalbi i da je na isti način sklopljen i ugovor o nagodbi od 8. rujna 2011.
Konačno, tvrdili su u žalbi da je za vrijeme trajanja ugovora o nagodbi od 22. ožujka
2012. tuženica prekršila obveze iz istoga jer da je protupravno otuđila nekretninu u
Velikim Zdencima i to po znatno nižoj cijeni od njezine procijenjene vrijednosti. Uz to,
u žalbi posebno osporavaju činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvoga
stupnja o tome da takav pravni odnos temeljem tih pravnih poslova nije postojao te da
je postojao samo pravni odnos iz ugovora o nagodbi od 22. ožujka 2012. jer da je ista
potpisana. To posebno naglašavaju tvrdnjama o tome da su po tim pravnim poslovima
postupali (bilo plaćanjem određenih iznosa, bilo dostavljam sredstava osiguranja, bilo
plaćanjem troškova ovršnog postupka) i da je tuženica takvo postupanje prihvaćala.
12.3. Sud drugoga stupnja u svojoj odluci u bitnome polazi od činjenica koje su među
strankama nesporne. Tako daje obrazloženje o ugovorima o kreditu sklopljenim
između tuženice i umješaća u kojima je prvotužitelj bio založni dužnik (po jednom
ugovoru) i jamac platac (po drugom ugovoru). Nadalje obrazlaže odluku prvotužitelja
o preuzimanju obveza po kreditu umješača te zahtjev tužitelja za prijenos kreditnih
obveza umješača na njih te se osvrće i na druge nesporne činjenice (plaćanje obveza
po dospjelim kreditima te primanje zadužnica od strane prvotužitelja). Konačno, polazi
i od nesporne činjenice da nagodba iz rujna 2011. nije potpisana. Na temelju toga
zaključuje da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju i da tužitelji nisu
dokazali da bi tuženica prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja radi
čega da bi tužiteljima nastala šteta. Konačno, a u odnosu na nagodbu koja je potpisana
16. travnja 2012. žalbeni sud utvrđuje da prvotužitelj nije ispunio svoju obvezu iz te
nagodbe, pa primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) zaključuje da tužitelji nisu dokazali
-5- Rev 141/2021-12
pretpostavke za naknadu štete jer da tužitelji samo općenito navode da šteta proizlazi
iz činjenice da je tuženica tijekom razdoblja od 2009. do 2012. predložila sklapanje
više ugovora, sporazuma i nagodbi koje je prvotužitelj prihvatio, a u odnosu na koje se
tuženica oglušila postupati. Pritom žalbeni sud kao relevantan pravni odnos uzima
ugovor o pristupanju dugu i nagodbu od 16. travnja 2012. te zaključuje da tužitelji nisu
dokazali da tuženica po tim pravnim poslovima ne bi postupala pa time niti
pretpostavke za naknadu štete.
12.5. Postupanje žalbenog suda u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a pretpostavlja
prije svega jasno i nedvojbeno zauzimanje shvaćanja o tome koji su to žalbeni navodi
od odlučnog značenja i zbog čega, a koji to nisu. Tek tada, žalbeni sud može ispuniti
zahtjev iz te odredbe koji se sastoji od ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog
značenja. U protivnom, onemogućena je provjera ispravnosti razloga presude i time i
njezine pravilnosti i zakonitosti. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja nije
postupio na takav način čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju se pitanje odnosi, pa je time i dan
odgovor na postavljeno pitanje u vezi primjene te odredbe.
12.6 Slijedom navedenoga iz točke 10.5. obrazloženja ove odluke u presudi suda
drugoga stupnja izostali su razlozi o odlučnim činjenicama u konkretnom slučaju zbog
čega se presuda ne može ispitati pa je time počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, izostali su jasni razlozi iz
kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je drugostupanjski sud
utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe tužitelja i umješača protiv
prvostupanjske presude što je i odgovor na pitanje u vezi primjene te odredbe.
13. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP-a i u
okviru pitanja koje se odnosi na postupanje suda drugoga stupnja odlučiti kao u točki
I. izreke.
-6- Rev 141/2021-12
16. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
|
|
Dokument je elektronički potpisan: |
|
|
DN:
|
|
|
| C=HR
|
|
Đuro Sessa |
|
|
| O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
|
|
|
|
|
| 2.5.4.97=#0C1156415448522D3230353939363335323638
Vrijeme potpisivanja: |
|
|
|
|
| OU=Signature
|
16-04-2024 |
|
|
|
|
|
|
S=Sessa
12:01:33 |
|
|
| G=Đuro
|
|
|
|
|
| CN=Đuro Sessa
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Broj zapisa: 9-30865-252b5
Kontrolni broj: 06b8c-2197b-83384