REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Rev 141/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA
RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse

predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane
Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane
Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Fantazija projekt d.o.o., OIB
93493372901, II. tužitelja Fantazija vodeni park d.o.o., OIB 16229834522, III. tužitelja
Fantazija hoteli d.o.o., OIB 17970972776 i IV. tužitelja Fantazija zabavni park d.o.o.,
OIB 40210972098, svi iz Samobora, Perkovčeva 9, koje zastupa punomoćnik
Tomislav Zorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke, OIB
87939104217 iz Zagreba, Jurišićeva 4, koju zastupa punomoćnik Tonči Ravlić,
odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Borisa Šimunića, OIB
50128970358 iz Bestovja, Zelinska 12, kojeg zastupa punomoćnik Marko Šebalj,
odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i umješača protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1911/2018-9 od 14.
svibnja 2020., kojim je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-2589/2013 od 1. veljače 2018., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj

Pž-1911/2018-9 od 14. svibnja 2020. te se predmet vraća istom drugostupanjskom
sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se dopuna revizije tužitelja iz podnesaka od 3. listopada 2023. i 19.

veljače 2024.

III. Odbacuje se dopuna revizije umješača iz podnesaka od 17. veljače 2021.,

23. kolovoza 2022., 12. rujna 2022. i 2. listopada 2023.

IV. Ostavlja se da se o troškovima revizijskog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja upravljeni na

isplatu iznosa I. tužitelju od 150.567.617,30 kuna, II. tužitelju od 334.078,50 kuna, III.
tužitelju od 45.693.902,25 kuna i IV. tužitelju od 128.486.025,00 kuna s pripadajućim
 -2- Rev 141/2021-12

zateznim kamatama (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici trošak

postupka u iznosu od 1.698.125,00 kuna (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe tužitelja i umješača na strani

tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja (točka I izreke), preinačena je
odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) te je odlučeno o troškovima žalbenog
postupka (točka III. izreke).

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-2629/2020-4 od 27. listopada 2020.

dopušteno je tužiteljima podnošenje revizije protiv presude suda drugoga stupnja zbog
pravnog pitanja koje glasi:

"Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke

kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na
dan 1. rujna 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima
bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava
prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019) kojom je
brisan dotadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku? Da li je
drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije
osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja? Da li sud
čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se u takvoj situaciji samo
pozove da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto osvrta na žalbene
razloge i dovođenje vlastite ocjene činjenica u svezu s procesnim i materijalnim
pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375. st .1. i čl.
354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?“

4. Tužitelji su sukladno navedenom rješenju ovoga suda protiv presude suda drugoga
stupnja podnijeli reviziju u smislu odredaba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje zbog
kojeg im je dopušteno podnošenje revizije i zatraživši na njega odgovor. Predložili su
preinačiti presudu suda drugoga stupnja i prihvatiti tužbene zahtjeve, odnosno ukinuti
nižestupanjske odluke.

5. Umješač na strani tužitelja podnosi reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je
revizija dopuštena tužiteljima i predlaže preinačiti presudu suda drugoga stupnja i
prihvatiti tužbene zahtjeve, odnosno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na
ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće i suca pojedinca.

6. Podneskom od 22. siječnja 2021. umješač navodi da je u cijelosti suglasan s

navodima revizije tužitelja.

7. U odgovoru na reviziju tuženica opreza radi prigovara pravovremenosti te je

predlaže odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troškova revizijskog postupka.

8. Revizija je pravovremena i osnovana.

 -3- Rev 141/2021-12

9. Iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnik tužitelja zaprimio rješenje ovoga suda

kojim se dopušta revizija 20. studenoga 2020., a umješač osobno istoga dana
(poleđina lista 14894-14895 spisa). Nadalje proizlazi da su punomoćnici tužitelja i
umješača podnijeli reviziju preporučenom pošiljkom predanom Hrvatskoj pošti 21.
prosinca 2020. (poleđina lista 14918 i 14940 spisa). Dakle, prema odredbi čl. 112. st.
2. ZPP-a rok za podnošenje revizije počeo je teći 21. studenoga 2020. i istekao je 20.
prosinca 2020. (nedjelja). Kako je posljednji dan roka za podnošenje revizije padao u
nedjelju, tako je prema odredbi čl. 112. st. 4. ZPP-a zadnji dan za podnošenje revizije
bio 21. prosinac 2020 (ponedjeljak). Kako su revizije predana pošti 21. prosinca 2020.
preporučenom pošiljkom, tako su iste pravovremene u smislu čl. 113. st. 2. ZPP-a.

10. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije
iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija
dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. Pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena zapravo treba podijeliti na dva dijela. Prvi
se odnosi na pitanje primjenjivosti čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14) u konkretnom slučaju i s obzirom na datum
donošenja pobijane odluke.

11.1. Prema odredbi čl. 375. st. 5. navedenog Zakona o parničnom postupku postojala
je specifična ovlast drugostupanjskog suda u slučajevima odbijanja žalbe koja se
sastojala u tome da takav sud presudu posebno ne obrazlaže u slučaju ako prihvaća
činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog
prava. Međutim, člankom 65. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ br. 70/2019, dalje: ZIDZPP/19) takva je odredba brisana
te je propisano da će se ista primjenjivati na sve postupke u tijeku (čl. 117. st. 2.
ZIDZPP/19).

11.2. Kako je u konkretnom slučaju presuda suda drugoga stupnja donesena nakon
stupanja na snagu ZIDZPP/19 odgovor na pitanje o primjenjivosti te odredbe bio bi
negativan, odnosno sud takvu odredbu ne bi mogao primijeniti.

11.3. Međutim, iz sadržaja obrazloženja presude suda drugoga stupnja ne proizlazi da

bi se taj sud pozvao na brisanu odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a. Sud drugoga stupnja je
odluku donio primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, pa odgovor na to pitanje nije od
utjecaja na pravilnosti i zakonitost presude suda drugoga stupnja.

12. Drugi dio pitanja odnosi se na postupanje žalbenog suda u smislu odredbe čl. 375.
st. 1. ZPP-a i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja da je učinjena u
postupku pred tim sudom. Konkretno, pita se je li žalbeni sud dužan obrazložiti zbog
čega pojedine žalbene navode nije smatrao onima od odlučnog značenja te je li
pravilno postupio u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a i je li izostankom obrazloženja
o žalbenim navodima od odlučnog značenja počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
 -4- Rev 141/2021-12

12.1. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene
navode koji su od odlučnog značenja. Prije svega valja navesti da ova odredba daje
mogućnost i obvezu žalbenom sudu procijeniti koji su to žalbeni navodi od odlučnog
značenja. Međutim, takva procjena mora biti zasnovano na uvjerenju žalbenog suda o
tome zbog čega neki žalbeni navod jest ili nije od odlučnog značenja pri čemu takvo
uvjerenje treba biti zasnovano i na ocjeni cjelokupne procesne građe koja je iznesena
u postupku, kao i na ocjeni samih žalbenih navoda promatrajući ih u međusobnoj vezi.
Pri takvoj ocjeni valja polaziti od onoga na čemu je stranka u postupku zasnovala svoje
tvrdnje, od onoga što je u tom smislu dokazala i što je u postupku utvrđeno te od onoga
što je u žalbi istakla kao žalbene navode glede kvalitete odluke suda prvoga stupnja.
Dakle, ocjena suda o tome koji je žalbeni navod od odlučnog značenja, a koji to nije
treba biti jasno istaknuta i obrazložena u smislu relevantnih i dostatnih razloga uz koje
bi bila pravno provjerljiva.

12.2. Predmet ovoga postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale
povredom ugovornog odnosa sa tuženicom. U tom smislu tužitelji tijekom postupka i u
žalbi iznose da su sa tuženicom u pravnom odnosu temeljem nekoliko pravnih poslova.
Tako su se pozivali na sporazum od 29. listopada 2010. koji da je predložen od strane
tuženice i prihvaćen od strane tužitelja te po kojem da su izvršili određena plaćanja ali
da tuženica po istom nije postupila. U tom su smislu u žalbi tvrdili da se takav sporazum
ne može podvesti pod pregovaranje pozivajući se na odredbu čl. 253. st. 1. i 262.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO koji je
važio u to vrijeme), već da je primjenom tih odredaba ZOO-a isti sklopljen. Nadalje,
tvrdili su u žalbi i da je na isti način sklopljen i ugovor o nagodbi od 8. rujna 2011.
Konačno, tvrdili su u žalbi da je za vrijeme trajanja ugovora o nagodbi od 22. ožujka
2012. tuženica prekršila obveze iz istoga jer da je protupravno otuđila nekretninu u
Velikim Zdencima i to po znatno nižoj cijeni od njezine procijenjene vrijednosti. Uz to,
u žalbi posebno osporavaju činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvoga
stupnja o tome da takav pravni odnos temeljem tih pravnih poslova nije postojao te da
je postojao samo pravni odnos iz ugovora o nagodbi od 22. ožujka 2012. jer da je ista
potpisana. To posebno naglašavaju tvrdnjama o tome da su po tim pravnim poslovima
postupali (bilo plaćanjem određenih iznosa, bilo dostavljam sredstava osiguranja, bilo
plaćanjem troškova ovršnog postupka) i da je tuženica takvo postupanje prihvaćala.

12.3. Sud drugoga stupnja u svojoj odluci u bitnome polazi od činjenica koje su među
strankama nesporne. Tako daje obrazloženje o ugovorima o kreditu sklopljenim
između tuženice i umješaća u kojima je prvotužitelj bio založni dužnik (po jednom
ugovoru) i jamac platac (po drugom ugovoru). Nadalje obrazlaže odluku prvotužitelja
o preuzimanju obveza po kreditu umješača te zahtjev tužitelja za prijenos kreditnih
obveza umješača na njih te se osvrće i na druge nesporne činjenice (plaćanje obveza
po dospjelim kreditima te primanje zadužnica od strane prvotužitelja). Konačno, polazi
i od nesporne činjenice da nagodba iz rujna 2011. nije potpisana. Na temelju toga
zaključuje da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju i da tužitelji nisu
dokazali da bi tuženica prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja radi
čega da bi tužiteljima nastala šteta. Konačno, a u odnosu na nagodbu koja je potpisana
16. travnja 2012. žalbeni sud utvrđuje da prvotužitelj nije ispunio svoju obvezu iz te
nagodbe, pa primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) zaključuje da tužitelji nisu dokazali
 -5- Rev 141/2021-12

pretpostavke za naknadu štete jer da tužitelji samo općenito navode da šteta proizlazi
iz činjenice da je tuženica tijekom razdoblja od 2009. do 2012. predložila sklapanje
više ugovora, sporazuma i nagodbi koje je prvotužitelj prihvatio, a u odnosu na koje se
tuženica oglušila postupati. Pritom žalbeni sud kao relevantan pravni odnos uzima
ugovor o pristupanju dugu i nagodbu od 16. travnja 2012. te zaključuje da tužitelji nisu
dokazali da tuženica po tim pravnim poslovima ne bi postupala pa time niti
pretpostavke za naknadu štete.

12.4. Pravilno tužitelji i umješač u revizijama ukazuju na to da se sud drugoga stupnja

nije u obrazloženju osvrnuo na žalbene tvrdnje o postojanju sporazuma od 29.
listopada 2010. koji da sadrži sve bitne elemente ugovora i u odnosu na koji da je na
pisani zahtjev tuženice I. tužitelj izdao pisanu suglasnost kojom prihvaća sklapanje
sporazuma vršeći pri tome određena plaćanja. U tom smislu sud se nije osvrnuo niti
na tvrdnju tužitelja o tome da je takav sporazum sklopljen prihvatom ponude i
izvršenom činidbom od strane tužitelja. Nadalje, pravilno se u revizijama ističe da
drugostupanjski sud nije cijenio u istom smislu i ugovor o nagodbi od 8. rujna 2011. jer
da o tome nije dao valjano obrazloženje. Konačno, sud drugoga stupnja nije
obrazlagao niti iznio pravni zaključak o žalbenoj tvrdnji tužitelja da je nekretnina u
Velikim Zdencima prodana unatoč zabrani i po znatno nižoj cijeni od procijenjene. U
odnosu na ove navode sud drugoga stupnja samo iznosi da tužitelji nisu dokazali da
bi se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima u vezi sklapanja nagodbe u rujnu
2011. jer da i sami tužitelji navode da nagodba nije potpisana već da je potpisana ona
od 16. travnja 2012.

12.5. Postupanje žalbenog suda u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a pretpostavlja
prije svega jasno i nedvojbeno zauzimanje shvaćanja o tome koji su to žalbeni navodi
od odlučnog značenja i zbog čega, a koji to nisu. Tek tada, žalbeni sud može ispuniti
zahtjev iz te odredbe koji se sastoji od ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog
značenja. U protivnom, onemogućena je provjera ispravnosti razloga presude i time i
njezine pravilnosti i zakonitosti. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja nije
postupio na takav način čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju se pitanje odnosi, pa je time i dan
odgovor na postavljeno pitanje u vezi primjene te odredbe.

12.6 Slijedom navedenoga iz točke 10.5. obrazloženja ove odluke u presudi suda
drugoga stupnja izostali su razlozi o odlučnim činjenicama u konkretnom slučaju zbog
čega se presuda ne može ispitati pa je time počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, izostali su jasni razlozi iz
kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je drugostupanjski sud
utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe tužitelja i umješača protiv
prvostupanjske presude što je i odgovor na pitanje u vezi primjene te odredbe.

13. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP-a i u
okviru pitanja koje se odnosi na postupanje suda drugoga stupnja odlučiti kao u točki
I. izreke.
 -6- Rev 141/2021-12

14. U ponovljenom suđenju drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o žalbama

tužitelja i umješača protiv prvostupanjske presude vodeći računa i o navodima iz
predmetnih revizija, a posebno o uputama o sadržaju obrazloženja iz ove odluke.

15. Kako su dopune revizija tužitelja i umješača nepravovremene, tako ih je valjalo

odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 391. st. 5. ZPP-a.

16. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
|
|
Dokument je elektronički potpisan: |
|
|
DN:
|
|
|
| C=HR
|
|
Đuro Sessa |
|
|
| O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
|
|
|
|
|
| 2.5.4.97=#0C1156415448522D3230353939363335323638
Vrijeme potpisivanja: |
|
|
|
|
| OU=Signature
|
16-04-2024 |
|
|
|
|
|
|
S=Sessa
12:01:33 |
|
|
| G=Đuro
|
|
|
|
|
| CN=Đuro Sessa
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Broj zapisa: 9-30865-252b5
Kontrolni broj: 06b8c-2197b-83384

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.