K S A V E R SANDOR G J A L S K I

K S A V E R SANDOR G J A L S K I

SVEUKUPNA D J E L A DURDICA
SVEZAK II.
AGICEVA
DURDICA
PRIPOVUEST
AGICEVA
ILUSTROVANO SA 6 S L I K A

T I S A K I N A K L A D A K N J I Z A R E ST. K U G L I , Z A G R E B , I L I C A 30
TISAK 1 NAKLADA K N J I Z A R E ST. K U G L I , Z A G R E B , I L I C A 30
 I.

Tek mnogo poslije sest sati s vefiera imao je zakanj-

ski vlak krenuti iz Zagreba. No jedva jedvice sto je
odbila detvrta ura, vec je dohrlio pred glavnu zgradu po-
staje stariji neki gospodin s priljetnom gospodom i mla-
dom djevojkom, pitajuci gotovo svakoga prolaznika u
grozniCavoj uzrujanosti, sto je i kako je sa zakanjskim
vlakom? DotrCali su pjeske, lica im bila sva zazarena od
vru6ine, a znoj samo sto ih nije zalio.

u lieu i u svakoj kretnji tijela. Gotovo bijesno side niz

stube, preskodi ih u jedan mah, i ljutim, gotovo divljaC-
kim oCima uzme gledati pravcem, kojim su dosli.
— T a , kako se to vu6e! Najposlije neka nam vlak pred
nosom odjuri, jos mi to treba! Oh, ti puzava lijen6ino, ne
bi moj graniCar tako; al ta paurija, ta kranjcad, eh, ta,
zur' se, to'ete Bozi! — i srditi starac uzme silno mahati
rukama spram sluznika, sto je kakvih sto korafiaja dalje
vukao velik sanduk.
— A nigdje da bi se vidjela masina, ej, Agicu?
— Masina, e — nista; ja ipak drzim, da smo dobro
dosli. Ta nisam pitao tek jednoga, a svaki mi kazao: vlak
polazi oko §este, sada pak na — tek je detiri proslo. Isti-
na, s tim zeljeznicama 6ovjek nikad ne zna, na 6emu je!
— I ne zaboravi, da zagrebaCki satovi idu mnogo ka-
snije od ovih na zeljeznici.
Gospodin izvadi iz dzepa golemu srebrnu uru luko-
vicu i pomno se udube u nju.

— 7—
 — Eto, kod mene 6etiri i deset minuta. No ko zna, ne
ide l i krivo — pitacu jo§ koga, — vrag je zeljeznica.
Covjek nije nikad siguran. Mozda nisam ipak dobro do-
znao. Samo da vidim koga, ali nigdje nikoga. — S nemir-
nom zurbom izgubi se starac u hodniku.
Uto se dotura sluznik.
— Dajte, dajte, molim vas, samo zurno! — prisko6i k
njemu gospoda, vremeSna suha zenska, odjevena u crnu
terno-odjecu, kojoj se je istrosena boja prelijevala zelen-
kastim titrajem.
— A sto se gospoda boji? Jos je dosta vremena, da
dodemo pet puta u varos i natrag. Rekao sam ja; no na-
pokon, sto mene briga, ali ipak su gospoda mogla jos
dobra dva sata lijepo da kod kuce sjede.
— Dajte, dajte sanduk u hodnik.
— Hocu, hocu, — i sluznik uzme skidati golem smedi
sanduk od teska drva s ta6aka te ga odvalja s dosta veli-
kim trudom u zgradu.
— Evo, jedva sam saznao, posve tocno. Imamo da
Cekamo jos preko dva sata. Kazao mi bas cinovnik sam.
— Samo ako si pravoga pitao?
— Ma jesam — i dosta se ljutim. Ta pomisli, — dva
sata biti ovdje, — a mogosmo kod kuce biti. Ali tako je
uvijek s tim prokletim zieljeznicama. Nikad ne zna krsten
Covjek, kada bi.
— Ah sad nije drugaCije, bar smo dulje zajedno! —
rekne gospoda i ovjesi se o ruku gospodici, koja je cijelo
vrijeme suteci mirno stajala.
Djevojka se prisiljeno nasmijesi, kad je gospoda zarko
pogladi po lieu. Sad ulovi gospodi ruku i poljubi je
— Tatice, ne bi l i se malko prosetali? — upita odmah
zatim gospodina.
— Dobro, dobro, Durdice. Daj ti, sto i kako zelis, ja cu
samo urediti stvari. Dajte, mom6e, primaknite sanduk
tezulji, a ovo sitnisa uzmite, pa u dekaonicu s time; ili
- 8 - -
cekajte, ja cu s vama. A ti, Durdice, mozes dotle s ma-
mom evo ovdje pred zgradom setati.
— Mi cemo te cekati, — odluci djevojka.
Njega je medutim nestalo u hodniku sa sluznikom.
Nosili su kosare, jastuke, salove i torbice.
Okrenuvsi se licem prema Zagrebu ostale su gospode
stoje6i pokraj stuba.
— Lijepi moj Zagreb! — uzdahne za koji cas djevojce.
— Ah, nemoj, bice i dolje lijepo, — odvrati joj gospoda
glasom i nacinom, koji je ocito odavao, da joj ne ide od
srca.
— Ama, draga mamice, ne tuzim se ja. T i znas, kako
sam zahvalna dragomu gospodinu Bogu; no opet mi je
tesko, kako cu ja bez tebe i bez tate.
— Dobra dusice moja! — majci polete niz obraze suze,
koje brzo otare ve6 vlaznim rupcicem.
— Vi opet! — javi se uto otac. Bilo je o6ito, da ga te
suze ljute ili zagrizaju, te nezadovoljno i nestrpljivo
mahne rukom po zraku, da onda rekne, neka podu se-
tati. I sve troje uzelo pred zgradom hodati sumornim,
nevoljkim korakom.
Svuda naokolo postaje bila je nijema tisina. Neobicno
vruce jesensko popodne sleglo se na sav okolis, na sive
krovove zeljeznickih zgrada, na pozutjele i prahom za-
mrljane platane i kestene. Dosadna prasna svjetlost si-
pala se sparnim zadahom iz olovnih kisnih cijevi, sa
zutih zidova, blistava pruda na cesti, pa6e iz samih crnih
mlacica, sto su se sada po raznim fijakerskim stajali-
stima jos uvijek vlazno sterale i uzasno vonjale po kar-
bolu. A i onamo prijeko na strani tracnica sve se utapalo
u sunCanu sjaju, te su i stare zardale lokomotive, ondje
u skrajnjem kutu mogle na grdnim svojim crnim trupi-
nama iskresati sjajne plohe, u koje je tesko bilo ocima
gledati. Ta pronicava svjetlost prodirala je svaku sjen-
6icu i time tvorila neku monotoniju, unistavala Ijepotu
i drazest, sto je sjena uz svijetlo nosi u sebi, te su se po
9 -
traCnicama raskopCana i rastrkana zeljezniCka kola ti-
nila jos gadnija, jos dosadnija, jos zamazanija nego obi6-
no. Uza to je zrak odisao parom od ugljena, i samo ne-
§to nad krovovima i drvecem slegle se goleme krpe dima,
koji se je tmast dizao iz obliznje zeljeznicke bravarnice
i iz tvornice parketa. Koji put bi zatutnjio odonud neka-
kav mrmor i sum, da je od njega zadrhtao zrak. S pro-
tiyne strane, onamo iz jame ili iz polja, ozvanjala vika
djecje igre, slicna 6as raskalasenu smijehu, cas plaC-
nomu deranju, a s grana na drvecu dolazilo neprekidno
zivkanje vrabaca, koje u dalekom miru postaje jos ne-
snosnije, nego za plotom kakve basCe. Najgore je pak
od svega bilo, sto su negdje daleko iz Ilice domnijevali
zvuci verkleca, i dosadna mu se nekakva talijanska arija
razgovijetno vukla sparnim zrakom. Ova sirotanska uliC-
na muzika kao da je jos vise isticala golotinju i besfiuv-
stvenost zeljezniCke postaje. Nesto tuzno strano i nepri-
jatno ima svaka postaja u vrijeme svoga mirovanja, a tek
sada, toga popodneva i za ovo troje, sto je tu zalosno se-
talo. Ni jedna sitnica nije im izmakla, sve su opazali, sve
ih se dojimalo, da im bude s tim teze.
Zato i nije dugo potrajala setnja. Stara je gospoda neko-
liko puta sazalno pogledala gore na kucu dinovniCkih
stanova i zalila ljude, sto moraju tamo stanovati: »Ta
to je kao u hotelu, nikad kod kuce!«
Najposlije rete djevojka, da joj je tesko ovuda pro-
laziti. Gospodin pak i onako svaki je Cas poskoCio unu-
tra, da gleda na sat ili da se vrati prtljagi. Cim bi se go-
spode samo nesto odmakle od glavne zgrade, odmah bi
ih vracao natrag.
— Vrag je zeljeznica; mogli bismo se zadrzati, ne
Ceka ona nas. Najbolje da udemo, i bez toga je napolju
gadna sparina. Davo ga znao, danas Miholje, a vrucina
kao oko Ilinja, home i oni gore kao da su dandanas bez
raCuna. , dobrotu. Dugi posve bijeli brk s kratkom carskom
— 10 —
U praznu hodniku odjekivali im koraci. Udose najprije
u Cekaonicu trecega razreda. Ondje ih odmah stao dusiti
pokvaren uzduh, sav tezak od vonja, sto ga pusta ohla-
dnjeli dim duhana. Kod vinotoCja su zujale stotine
muha i osa, a s tim dosadnim glasicima mijesalo se hr-
kanje konobara, koji je za stolicem spavao, naslonjen
glavom na baCvu. U protivnu je kutu lezao, ispruzivsi
se na drvenoj klupi, zagorac seljak, koji se je sav razga-
Ijen branio od sparine.
— Ah, ajdmo odavle, da smo radije posli u onu drugu
Cekaonicu, — rekne najposlije djevojka.
— E , zlato moje, ti ces trecim razredom, ne mozemo
dakle inaCe, — odvrati gospodin.
— Bolje nam je na hodniku, — odluCi gospoda. No i
ondje je bio zadah zraka neugodan, uza to nije bilo gdje
da sjednu. Napokon poslije mnogoga Cekanja i oklije-
vanja ipak uljezoSe u cekaonicu drugoga razreda, starac
dakako tek na Casak. U prvi kraj nisu sjeli na stolac,
tek se gospode naslonile uz prozor. Zrak je ondje zau-
darao kozom i uljenom bojom. Tik-tak sata na zidu pre-
kidao je nijemu tisinu. Mlada i starija gospoda nisu nista
razgovarale, tek na tuznim bi obrazima zasjao dobrostiv
smijesak jednoj i drugoj, kad bi se starac svaki Cas yra-
Cao iz hodnika' i uvjeravao, da je prtljaga kod tezulje u
redu, a onda, prije nego ce opet izici, poskoCio do pro-
zora od strane traCnica i daleko se vinuv na otvor raz-
gledao pomnjivo na sve strane.
Bio je to muz od jedno pedeset godina. Omasna mu
glava bila gusto obrasla sijedom, kratko potstrizenom
kosom. U otvoreno lice odluCnih crta kao da se je upilio
vjeCni »komando«. Zato se na prvi mah Cinilo ovo lice
kao ukoceno i bez gibanja, paCe po torn i tvrda izraza.
No kad si ga pomnjivije gledao i kad bi zasjale zive
oCi Cisto mladenaCkim zarom, to lice bijase neizrecivo
ugodna dojma i svaki mu potez odavao plemenitost i
— 11 —
 bradom i pravilni orlov nos nisu ni u Cem kvarili toga
dojma. Odjeca mu bila ponesto neobiCna. Obukao je
modre, na stegnima siroke, na zaliscima uske hlaCe,
posve kao casnicke; kaput smede boje bio mu kratak
i vise spenceru sliCan. Svako, ko bi ga vidio, morao je
u prvi mah pomisliti na vojnika. I svaka kretnja mu ]e
takva, kao da stoji pred »frontom«; drzanje mu je bilo
posve ravno. Tek kad mu je oko zapelo o djevojku, sav
bi se nekako zgurio, s lica bi nestalo svakog traga kakve
sveCanosti i zapovijedi, a o6i samo sto se nisu orosile
od milja i dragosti. Nuto, djevojCe i jest od oka! Nije ni
crnka, istina, ni plavusa, ni pepeljusa; ali ta njena kosa
kestenjaste boje, kad je gledas, kako u valovitim pramo-
vima gusto kruni njezinu glavicu, zacijelo ces drzati,
da samo takova moze da bude lijepa kosa. U njeznom
tijelu na prvi se mah 6ini, kao da je nejacka i nesto
slaba, gotovo djetinjega vida, no sto je,dulje promatras,
to jace zastravljuje plemenitost oblika, gipka stasitost
i drazest svake kretnje. T a prividna slabina iscezava u
njeznoj sladosti djevojastva, a iz tih sitnih, a opet punih
oblika zari se i struji raskos mladosti. A tekar lice! U
onom finom profilu, u tom tek ne§to zavinutom tiosicu
i u divnim rujnim usnicama, a najvecma u krupnim,
vi§e smedim nego crnim ocima, zalivenim sjajnim suz-
nim blijeskom, — ah, u svem tom toliko je neobiCne Ije-
pote, da covjek Cista oka i zdrave duse gotovo osjeca
nekakvo Cuvstvo, koje je u isti mah slicno i poboznosti
i silnoj radosti.
Kadagod bi osjetila da je oko starCevo o nju zapelo,
smogla je djevojka odnekale ljupki i mirni smijesak,
koji bi se predivno zacaklio na malenim usnicama,
nesto uzahnim, no izvanredno pravilno usjeCenim.
— Sutra u to vrijeme vec si prisegla! — uzme starac.
— Pa i moras, jer inace ne bi dobila place do drugoga
prvoga. Samo ako stignes za vremena.
- 12 - — 13 —
— Ah, ja se nadam. Vrijeme je kao u Ijetu. A cim
dodem, namah cu nadzorniku, pa cu ga moliti. ~ Stara
gospoda uzdahne, a s tim prestane razgovor.
— Jos, dasto, jos podrug sata imamo vremena! — zaCe
opet gospodin.
_ Barem je dulje uz nas! — dometne gospoda, i ne
mogavsi se vise suzdrzati, pograbi obadvjema rukama
djevojku za glavu i stane je cjelivati.
— Ah, sad je vec svejedno! — reCe djevojka, kad ju
je gospoda pustila.
I zabava opet prestane. Sve se troje zamisli. Redale
se svima u dusi slike iz netom minule proslosti. Sad im
je bila draga, pa su voljeli kod nje boraviti, nego l i
pozirati u gluhe, tamne strane buducnosti.
II.
Bio je to umirovljeni kapetan Agid sa svojom zenom
i kCerkom Durdicom. Njoj bijase sa zakanjskim vlakom
otputovati u Slavoniju, kamo su je netom imenovali
za uCiteljicu.
Dugo su Agicevi morali Cekati na to imenovanje. Jo§
prije Cetiri godine svrsila je Durdica zagrebaCku samo-
stansku preparandiju s izvrsnim uspjehom. Od Casa.
kad je donijela kuci golemu diplomu-svjedodzbu, nijedan
natjeCaj za mjesto uCiteljice nije se mogao oteti neu-
morno pazljivomu i ostromu oku njezina oca Dure
Agica. Cetvrta strana »Narodnih Novina« bila je svaki
put poCetak njegovu Citanju dnevnika, a sve strane
»Sluzbenoga vjesnika kr. zem. vlade, odjela za bogo-
stovlje i nastavus uCio je gotovo napamet, i Cim bi
stogod otkrio, eto ga, gdje ravno leti kuci. Durdica bi
morala taj Cas ostaviti svaki drugi posao i sjesti k stolu.
Tu bi starac stao pred nju, nalozivsi joj, neka pazi, da
 lijepo pise, i onda poziruci pomnjivo na slova, koja bi
se po papiru redala iz tankih sitnih prstica djevojdinih,
— uzeo bi diktovati: »Visoka i svijetla kr. zem. vlado!«
— Ne, oCe, x.svijetla« ne treba da. pi§em! — primijeti
kci, dobro jos imajuci u pameti, kako su je u §koli ucili
naslove.
— Pusti ti, ne skodi nikada previse, samo premalo
moze nauditi. Nece se »oni gore« srditi za to. Pi§i dalje:
»U najdubljoj i najsmjernijoj velepokornosti prepokorno
potpisana kci vojnika-granicara, koji je krv svoju prolije-
vao na poljanama Talije i Ungarije za svoga cara i za
svoj dom, snizeno se usuduje« itd.
Tako je svaki put bilo, kao sto je svaka molba svrsa-
vala po prihci ovako: »Ako visoka vlada bude udosto-
jala ovaj vapaj srca moga uslisati, to ponizno potpisana
obecavam sveCano, da cu vazda nastojati u svem zado-
voljiti nalozima visokoiste i da cu se uvijek pokazivati
zahvalnom«. To je starac poCeo dodavati molbi, otkad
su mu rekli, da se na politicko vladanje mnogo obaziru.
Otad bi izostavljao iz molbe takoder «poljane Un-
garije«. Cutio je doduse, da se ponos njegov nesto buni
kod toga, ali se svladao. Napokon, sto ce bas on? Vidi,
da se i generali i obrstari stisnu u se za volju manjoj
stvari od njegove; kako dakle da on ujedared pravi
jogunluke? Na kraju konca treba zadrzati pamet u glavi
i ne smijes da zaboraviS, da debeli kraj batine drze »oni
gore« u svojoj ruci, a oni bas ne cijene mnogo krv, proli-
venu na poljanama Ungarije. Zasto dakle spominjati?
— No priznati se mora, da je zatajivanje >poljana Un-
garije* glavno ispricavao pred svojom savjesti -time,
sto bi rekao: »Kad car tako hoce i sve oprasta, — sto cu
dakle ja!« — Dakako, mnogi put mu se ipak Cinilo, da
je u tom nalik na apostola Petra. Ali — neka! T a kao
otac mora tako raditi. Zato je isto tako lake duse izdavao
mnoge novce na biljege za tolike silne molbe. Jedino je
blagosivljao i hvalio Bogu, sto priloga ne treba svaki
— 14 —
put iznova biljegovati Svaka podnesena molba davala
mu je radosti, sto ih covjeku daje nada. U toj radosti on
ie vec unaprijed snovao svakojake snove, sto ce i kako
ce udesiti. No zato zlo i naopako, kad bi mu molbenice
stizale natrag, ma uvijek s jednom istom reCenicom na
hrptu: >Vraca se kano neuvazena, jer je raspisano mje-
sto drugoj moliteljici podijeljeno«. Oh, — ona »druga«,
kad su »oni gore« voljeli njoj nego Durdici, koja je ipak
tako savrsen stvor! — I hvatao bi se za Celo, ruke, svoje
goleme graniCarske ruke, zgnjeCio bi u pesnice i prokli-
njao svoju ludu nevolju. Psovao bi nepravednost vladinu
i »sviju tamo gore«, divio se od ljutine gluposti skolskih
odbora; dokazivao nezgrapnost zakona, koji dopusta,
»da takve bene« odluCuju o sudbini Covjeku; jednom ri-
jeCi, bio je svaki put i jarostan i nedogledno bijesan.
Takvoga dana slabo je privrijedio uredu kr. poste, gdje
je sluzio dnevniCarom, da moze uz slabu mirovinu hra-
niti sebe i svoju obitelj. Koji put samo sto nije bio posve
uvjeren, da se je sav svijet urotio protiv njega. I trebalo
je da ga mire zena i kci. Zenica slabasna i suha u tijelu,
obiCno sutljiva i nikad da bi svoju volju bilo komu na-
metala, sad bi se gotovo samom energijom prometnula i
uzela odluCno: »Ma, nemoj, Co'Ce, — kano kakva baba
kod svojih koza. §to bi se jadio? E , moj sokole sivi, sto
nije danas, bice sutra. Ta, pusti, doCi ce i onako pre-
rano! Zar zbilja mislis, meni Ce biti tek tako turiti dijete
u daleki svijet, tvrdi od kamena svijet, bas kao sto i
vuCica rine svoj skot, — ej — ej, — moj bijedniCe, i ti
jednako mislis na to! Istina, opskrbljena je onda — i
lakse ce zivjeti — ona i mi, — e, ali, kad smo se dosad
muCili, pa cemo se jos koji danak muCiti. Hvala Bogu, ja
sam jos jakas — i suhi Ijuti kasalj zadusio bi joj svaki
put dalji govor.
— Eto zenske glave! — uzeo bi svaki put kapetan,
to ne pita niti sudi, nego slusa samo srce. Ne zaboravi,
sinko moj, da ce onda za sav svoj vijek biti osigurana.
— 15 —
Nije to istom tako. Sad se uCiteljice izvrsno placaju, novi
je sada zakon, pak ne treba da se s uma smetne, »sie hat
Rang«. Nekad kod nas u granici bio je uCitelj u rangu
lajcmana.
— Da —da — u granici, — naglo bi starica presjekla
starcu rijec i uzela slaviti granicu. Znala je, tako ce ga
odvratiti od daljih tuzba, — Bog ga ubio, koji je prvi
zamislio, da se granica 5>kasira«. 2ivjelo se onda! —
dovrsila gospoda, a kapetan bi zbilja prestao vikati na
skolske odbore i zapao u duge beskonaCne rijeci, ko-
jima je slavio granicu i jaukao, sto ju je novo doba za-
kopalo. Ta bilo mu je onda dobro. Kad su pak ukinuli
2>oni gore« krajinu i »Grenzverwaltung«, Agicu su dali
»den blau—en Bo—gen«. U »liniju« nisu ga mogli uvr-
stiti, a kod uprave — eh — pretekli ga prijatelji i zem-
Ijaci komesarovih doglavnika. Kako ce, dakle, da ne
viCe poradi toga?
Durdica, koja je gotovo ve6 napamet znala Citav raz-
govor oCev i majCin, otprhnula bi kod prve zgode u po-
krajnu sobicu i ondje odmah sjela za stolic kraj prozora,
gdje jfe vjeCno naslagana bila cijela hrpa svakakve
rucne radnje, ponajvise bijela svela. Radila je to Dur-
dica za nekaku veoma nervoznu gospodu »savjetniko-
vicu« i za jednu pomodnu trgovinu u Ilici. Time je toliko
zasluzivala, da je mogla svoju toaletu drzati bar u neka-
kvom redu te i svaki cas dodavati male svotice u kucan-
stvo, za koje, kolikogod se stedjelo, nije ipak dostajala
snaga kapetanova dzepa. Zato joj je bilo upravo zao
svakog trenutka, sto bi izgubila u neradu, pa zato nije
ni mogla u vrijeme, kad bi joj se molbenice odbile, da
s roditeljima kuka i jauCe. Ali nije to njoj mozda sve-
jedno bilo. Napokon svakidasnja oskudica u kuci rodi-
teljskoj nije dopustala, da ne bi bila zeljela, da sto prije
doi)ije sluzbu. No koliko i bila ova zelja silna, djevojka
nije opet nikad udarala u kakve tuzbe i jadikovke, niti
je zavidala srecu svojim sretnijim suparnicama. Tjesila
- 16 - 'Durdica
se je poput matere, da joj huda sreca s molbenicama
barem toliko koristi, sto bar dulje ostaje u svojih milih
roditelja i s mladom bracom. Kad je samo pomislila,
da ce ipak napokon doci dan, te ce morati da sve skupa
ostavi, samo sto joj ne bi briznule suze. Cisto je strepila
pred tim. No za koji casak poslije zatitrao bi tiho i voljko
njezinim liscem sretan i blazen smijesak, i u duhu bi za-
redale slike, kako bi bilo i kako ce biti, kad postane
uciteljicom i kad bude brala placu! Takve misli mogle
bi je dapace zavesti, da je igla za cas dva besposleno
stala i krasne joj mile oci zabludjele u daljinu, gubile
se u nedogled.
»Ah, — samo da dozivim jedno!« — oteo bi joj se
glasan uzdah i glavica uzela iznova, vec po toliko puta
racunati, sto bi se sve od place dalo namaknuti. — »Za
zivot dvadeset forinti dosta, drugo roditeljima; — ili ne
sebi sve, — nesto na stranu, da ocu kupim novi zimski
kaput, majci novu haljinu, djeci rublja, — da — da,
— kako bi to divno bilo!«
— Aj — aj, —da to jednom bude! — opet bi joj se
otkinuo uzdah, i Cisto joj bjese tesko i bolno, kad bi po-
misljala,, kako roditelji muCno zive, kolikim se trudom
i kakovom se vjeCnom borbom jedva toliko sabere, da
svakomu u kuci bude dosta barem suha hljeba, — ah,
— i kod toga treba da se svaki komadic dobro i pom-
njivo izmjeri, dok se djeci reze; — mesa pak i nepro-
cijedene govedske torhe tek se moze jedinomu ocu
davati. A sirotica majka, toliko se ta bijednica namuCi!
Gotova pokora — prava strahota. Ovako vec u godi-
nama, a i bez toga skrsena tijela i slaba zdravlja, — ah,
— pa sve sama, sve sama. Rado bi Durdica pomogla,
Cisto joj se srce od zalosti para, gledajuci mater, gdje
mora sama da obavlja i najteze poslove u kuhinji, ali
ona opet mora da sjedi za svojim ruCnim poslom. Tim
se barem gotov novae stjeCe. Istina, gospoda jsavjetni-
kovica« ima strasnih hira, k tomu kasno i neuredno
Agiceva<i. (A) — 17 — 2
 placa, trgovac u Ilici pak otkida, gdje sto moze, no sto
ce, — opet je nesto, pa bilo i malo. Tesko se — tesko
tako zivi!
— Ah, Boze dobri, dragi Boze, daj, da budem jednom
imenovana... ! — bilo joj opet na ustima, no bijeli fini
ubrus sa sirokim obrubom, koje je trebalo holbajnskom
tehnikom izvesti, kao da je u svojim mnogim naborima
namrsteno i pokorno zurio u mladu sanjarku, i ona se
prestra§eno hitro latila igle, spocitavajuci sebi lijenost
i zabrinuto raCunajuci, koliko je zaostala u poslu. I uvi-
jek neumorna igla uzela je jos revnije bosti po platnenim
nitima. No zato je jutrom kod molitve svaki dan pose-
bice tri »05enasa« upravila na »dobroga Boga oca«, da
joj uslisa zelju, i nije nikad prosla mimo koju crkvu,
da ne bi uljezla u nju i bacila se na koljena pred sakrito
koje raspelo i ondje opet nekoliko »06enasa« i jos vise
»pozdravljenja« izmolila. Pod veCer bi se slozile majka
i kci te posle do oltara na Kamenitim vratima i ondje
dugo — dugo molile. Jedna su i druga zarko molile
u Bozje milosti, da bi imenovanje sto prije stiglo. Da-
kako, ni jedna ni druga nije pomisljala, da ce s imeno-
vanjem doci i vrijeme rastanku; a kad im je dosla takova
pomisao, pred njom su strepile i silomice zaboravljale
nju.
Tako je bilo pune cetiri godine. Bozja milost kao da
nije marila za molitve Durdicine. Kapetan je Agic izgu-
bio sve nade. Durdica je isto tako trpjela. Navrsila vec
dvadeset dvije godine, a jos uvijek je na teret rodite-
ljima. Zar je zato toliko u6ila, tolike noci probdjela uz
knjige, dok su njezine vrsnjakinje lebdjele po plesnim
dvoranama? Vecina ih je danas poudata. Ne bi l i i ona
bila isto postigla? Zasto ne? — i drazesno-koketljivi smi-
jesak preletio bi joj finim jos napol djetinjskim liscem.
Nesto snazno, mlado i jedro sijevnulo bi joj u taki tren
dusom, a njezno nad poslom prignuto tijelo Cisto bi u vis
poraslo. No odmah se sjeti rijeCi svoje suhe uCiteljice, kad
— 18 —
je tumaCila uzvisenost pedagogijske zadace i zahtijevala,
da pedagogiji za volju treba zatomiti svaku svjetsku po-
hotu 1 svaku zensku slabost. Sjeti se zuta obraza uCite-
IjiCina, njezina stroga opora glasa i upalih, ravnih, posve
muskaraCkih grudi, te bi ovaj spomen u till Cas mrazom
popario onaj trenutni prosjev mladosti i djevojastva.
Durdica se malone zastidi svojih misli, tek joj ostade
zalac sumnje, nije l i uCinila kakvu zrtvu, kad je za volju
ove pedagogije pustila s vida cilj svih ostalih djevojaka,
a sad joj ipak ta pedagogi a ne daje kruha, niti trazi
njezine sluzbe. Sama je o sebi za ovakoga Casa imala po-
sve drugu sliku, nego sto se je obiCno u duhu vidjela.
Pricinila se sama sebi, da je neko strogo, posuseno,
mnogo — mnogo starije bice. Neki instinktivni tajni
glas dao joj spoznati, da je onakova s onim mislima
svoje uCiteljice nesto posve drugo, nego u zbil i ,
nesto posve drugo od onoga »ja«, koje joj je o sebi
obiCno sjedjelo u dusi i pretstavi te koje je posve su-
glasno bilo s veselom i lijepom Durdicom. I ta dvojaka
pretstava i slika o vlastitom »ja« vjerno je sebi podije-
lila sav dusevni zivot djevojCin. Kad se je u duhu gle-
dala u buducoj svojoj skoli, kad je citala u »Sluzbenom
vjesniku« skolske naredbe, kad je ponavljala svoje pe-
dagogijske nauke, kad je Citala svoju diplomu i svoju
svjedodzbu o ponovljenom ispitu nakon minulih triju
godina, provedenih na zalost bez prakse, u svaki takav
Cas ona je sama sebe pomisljala, kao da je ovo mnogo
starije bice, u kojem nema gotovo ni za lijek mladosti
ni obijesti, koje ne zna, je l i djevojka, je l i mladic; tek
zna, da je neko ozbiljno, za znamenite zadace odredeno
biCe, koje se razlikuje od obiCnih smrtnika. No mali
ogled po sobi, majCin glas, buka mlade brace, i u njenoj
se dusi skotrlja ono bespolno, znamenito bice, — i ona
bude opet svakidasnja Durdica, vesela, mila pace i obi-
jesna Durdica, koja je rado i na prozor gledala, te se
veselila zivotu, sto se po ulici valja i koCi.
— 19 —
 — A da bi jednom bilo! — dode joj opet, no i takva
zelja, takvi uzdasi nisu.od nje naCinili drugu Durdicu.
Napokon i tim je uzdasima prestao povod. — Da, da,
bilo je ovako — bas na Malu Gospu.
Kapetan Agic bio je posao dolje na JelaCicev trg, da
kupi »vertalj vunta« mesa. To je bio svakidasnji nje-
gov posao. Nekoliko mu krajcara ostalo, pa kako je bio
blagdan, odluci kapetan, da za preostali sitnis kupi
djeci sljiva. T u sretne nekoga druga. Taj mu uzme priCati
novosti. Medu ostalim reCe, da je netom saznao od
znanca, koji pise u bogostovnom otsjeku, da je u6ite-
Ijicom u K. imenovana kci savjetnika L., i ako nije bila u
irijedlogu skolskoga odbora. Agic je znao, da je ta
ccerka tek prosloga srpnja svrsila preparandiju. Znao
je to, jer joj je mati ona ista savjetnikovica, za koju se
Durdica toliko mu6i. U prvi je mah spoznao svu nepra-
vednost sudbine. Njegova je Durdica opet propala sa svo-
jom molbom. I to ga posve porazi. On, Covjek »mili-
tarac«, muz uzorno uredan i sabran, sada se od bijesa
i boli tako zbuni, da je ispustio cetvrti okrajak rupca,
u korn je nosio sljive, pa se voce rasulo po zeinlji. I nije
se prignuo, da ga pobere, vec je ravno poletio prema
Novoj Vesi, gdje mu je bio stan. Ljudi navikli, da ga
vide uvijek ravna i izbocena, sad se cisto snebivali od
Cuda, kako je sav nekako zgrbljen i sav razmahan, sav
nagao kao vjetar, da se svaki cas u koga zadjene. Da
su imali kada i srca, zacijelo bi se pitali: sto l i je to postalo
od dobriCine starca? — Ovako su tek od cuda udarili u
smijeh i neobicne kretnje kapetan ove sluzile im zabavom.
A on jedva sto je prekoraCio prag svoga prizemnoga
stana, stao odmah buCiti, pa i nije pripovijedao, sto se
- 20 -
zbilo! Tek poslije mnogih strasnih rijeci mogle su zena
i kci saznati, o Cem se radi. Taj put nije se mogao nikako
umiriti. Iz vike pao u tesko mucanje. Nije on bio filozof,
da se pita, sto je to sreca u zivotu, nije bio ni prazno-
vjeran, da uhodi za tragovima udesa ili za sjenama usuda;
bio je posve razborita otvorena granicarska glava, koja
je tek mogla znati, da svi razlozi umovanja govore za to,
da je Durdica vec morala dobiti bilo gdje mjesto. A opet
ga nema unatoC tolikim godinama, sto Ceka! Uvijek naj-
bolje svjedodzbe, a uvijek bez koristi. I redom prosle mu
u pameti sve nebrojene bezuspjesne molbe, pusta obeca-
nja, mnoga trkanja, — sve, sve. Nije to, da bi bio bez
prijatelja. Zauzeli se paCe ljudi za nj i za dijete njegovo.
Ali koja fajda od toga, svaki je put bilo nesto, sto je vise
obzira imalo za sebe, nego namjestenje njegove kceri. Ni
jedan put nije mogao naici, da bi zamolio takovo mjesto,
gdje ne bi bilo stanovitih obzira, ili zapreka, sto je sve
bilo jaCe od istih sonih gore«, koji su mu isli mnogi put
na ruku. Zato je kapetan bio posve sretan i siguran za
uspjeh, kad je cuo, da u mjestu K. nema opasne suparnice.
I zbilja — Durdica dosla kao najbolja na prvo mjesto
u prijedlogu skolskoga odbora. Ali eto vraga;! SluCaj
htjede, da je brat gospode savjetnikovice postao sudac
u k . Gospoda savjetnikovica taj Cas spoznade lijepu pri-
liku, da kcer bez svake bojazni i skrbi dade u svijet. Na-
pokon, ako i nije dijete svrsilo preparandiju s gotovom
namjerom, da se posveti uCiteljstvu, bila bi grjehota, da
takvu priliku pusti iz sake. Nije tek stogod. Skola u K. u
prvom je placevnom razredu!
I tako se zbude, da savjetnik i savjetnikovica odluCiSe
zamoliti to mjesto za svoje dijete. Nije im bilo tesko to
postici. Eto, — to je peklo kapetana, da bas njernu mora
ujedared da nastane takva zapreka. I mrmljao je nesto
o vragu, a nutarnjoscu mu prosijevnulo, istina, bez pra-
ve spoznaje, tek kao nejasna slutnja, da z;ivot CoyjeCji ne
stoji ni u kakvoj vezi ni s umom, ni s voljom njegovom,
 ni s njegovim srcem, kad nastoji da postigne svoje svrhe,
nego da je tu nesto, sto jedino odlucuje po slijepoj volji
i sto je posve nad Covjekom. OCajan potez raskrivi ka-
petanu lice i na usta prosapce on muklo: — »Eh, kad si
nesretan, nece ti pomoci ni sveti Petar, eh, ni sam Bogolj
U taj mah pokuca neko na vratima i ne Cekajuci na
odziv ude. Bio je gradski podvornik.
— Gospodine kapetane, cestitam! — pozdravi do§ljak.
Agic se trgne malko i nehotice uhvati za desni dzep
na prsluku. Cuvao je ondje lutrijsku reskontu od posljed-
nje srijede, a sad mu bila prva pomisao, nisu l i mu bro-
jevi izasli. Malone uzdrhtao, pa stao blijedjeti i plamtjeti,
sve u jedan mah. E j , — nece biti vise nuzno da Durdica
sluzi!
— Dakle sto je? — upita s groznicavom nestrpljivoscu.
— E , sto! — Cucete, — ali gdje je gospodica? — Njoj,
njoj mo ram da ne§to kazem.
— A, njoj, njoj — ? Ta znam vec, opet vracena molba,
dobila mjesto ona fina dama — vrajla. — Dajte ovamo,
potpisacu ja primku, — i starac segne za podvorniko-
vim sveznjem. U lieu mu nabrekle crte od razocaranja
i za sebe ljutito promrmlja kapetan: — T a otkale bih ja,
— ja, pa lutrija, ala sam lud, — a naposljetku one bro-
jeve nisam bas ni sanjao.
— Ma, pustite, gospodine kapetane, — otimao se po-
dvornik, — nije mollaenica. T a Cestitao sam. Dobro je!
— Zar je mozda ipak?
— Ta zovite gospodicu, imam dekret.
Jedan cas kao da je oklijevao. Ili nije pojmio podvor-
nikovih rijeCi, ili nije vjerovao, — sto li? Tek jedan 6as
Cisto mu tesko bilo, Sto nije pogodio u lutriji, i bio ma-
lone uvjeren, da bi mu takva vijest bila milija od ove.
No odmah se rijesi takova kolebanja. Davno iscekivana
Carobnica — rijeC »dekret« ucinila je brzo svoje. Kao
mladic skoCi u pokrajnu sobu i vise donese nego dovede
Durdicu. . .
- 22 - -
I citali su tada otac i dijete na jedan put: »Visoka kr.
zem. vlada, odjel za bogostovlje i nastavu, obnasao Vas
je imenovati privremenom uCiteljicom na djevojaCkoj
puCkoj uCioni u Pazarincima sa sustavnim berivima« —
itd. itd.
I u sitne niske sobice, u mraCni uski hodnik, u tmurnu
kuhinju kapetanova stana zalio se val veselja i radosti
triju dobrih dusa. Kapetan od ushita stao trcati gotovo
kao obijestan djeCak od jednoga ugla u drugi, nosio
Durdicu na rukama, kao nejaCko dijete, a ona sva raz-
igrana i blazena visoko u zraku mahala dekretom, Iju-
bila ocu lice i brkove i ruke, te zvonkim modnim gla-
som zvala mater, da joj objavi vijest, zadovoljno se Iju-
Ijajuci na oCevim snaznim rukama. Pa kad je gospoda
unisla u sobu, mogla se je tek spustiti na stolicu u kutu
i dizuci pregaCu do lica susiti blazene, sretne suze, dok su
otac i dijete jednako i neprestano svoju radost pokazi-
vali u ludoj djetinjskoj igri. A k tim svijetlim od veselja
licima pridruzio se sjajan zlatni trak sunCanoga svijetla,
sto se na kapke protisnuo i sada po tlu sobe, po zido-
vima, po odjedi DurdiCinoj, po grudima kapetanovim
potezao duge zlatne pjege, iz kojih kao da se splela aure-
ola radosnomu i zadovoljnomu Casu. Sjaj toga bo^jega
svijetla i sjaj ovih veselih sretnih srdaca kao da su imali
jedan isti izvor.
Tek kad se slegla prva uzbudenost, palo je svima na
um, da razmisljaju o daljem. Placa od sest stotina forinti
na godinu i petnaest postotaka stanarine upravo ih je po-
razila golemosCu. kojom se ta svota pokazivala u oCima
njih sirotana. »Malo jos, te bi imala vise place nego ja
penzije, za koju sam trideset godina sluzio!« — govorio
je kapetan nekoliko puta. Zatim stall razmisljati, gdje
li su ti Pazarinci?
— Pazarinci — Pazarinci, u granici nisu; ta znam
svako mjesto od Svetoga Jurja kod Senja do Stare Pa-
zove. Pazarinci, Cekaj, u dekretu mozda, — e — dakako.
23 -
eto — dekret je izdalo osjecko nadzornistvo, u Slavoniji
dakle, — i starca zazebe u dusi. Sav vijek svoj prozivio
u gornjim stranama, te je za Slavoniju mislio, da to nije
nego uzasna nedogledna ravnica, puna vjeCnog blata i
barustina, iz kojih se vjeCno ishlapljuje groznica. Ni
kapetanica nije o Slavoniji bolje mislila, sto vise, njoj
su munule taj mah glavom grozne slike o strasnim, dva
hvata visokim razbojnicima s nedogledno dugim brko-
vima i jos duljim kuburama, handzarima i diljkama.
Zato se starcima obrazi nekako smrzli, te bi svaki cas
skupa uzdahnuli: »Samo da nije Slavonija!« Ali Dur-
dica skoci protiv toga. Uzela djevojka zarko braniti svoj
novi zaviCaj. Sjetila se skolske citanke, u kojoj jedno
stivo opisuje »zemlju plemenitu«, i sad uzme gotovo od
rijefii do rijeci kazivati sadrzaj stiva. Kapetan se done-
kle umiri; osobito jabuke srCike, koje je spomenula
Durdica, sprijateljise ga sa Slavonijom. Kapetanicu, da-
kako, nisu ni srcike mogle ganuti ni umeksati. Ali Dur-
dica joj dobro primijeti, da bi »maj6ica« i za svaki
drugi kraj nasla kakav prigovor, »jer« — i tu skoci dje-
voj6e do nje, pa je zagrli obadvjema rukama — »maj-
Cici je tesko, sto se sad moramo dijeliti!«
U zao 6as spomenu Durdica ovo. Tek sto je izgovorila,
bijahu obadvije vec oblite suzama. No i suncani trak
danas je presao vec svojom igrom po sobi.
Otad se jednako u kapetanovu domu razmisljalo o
putu Durdicinu. Kapetanica gotovo vec obnemogla od
boli, sto su joj zadavale te misli. Durdica je imala citavu
muku sa staricom. Kapetan se dakako junacio. Gladeci
svoj dugi brk on home predlozi, neka Durdica ne ceka
bas posljednji dan rujna: »Sto prije, to bolje. Vidjece
ljudi, da se brines za sluzbu. I moras misliti, da si pri-
vremena, — eh, — da su te definitivnom imenovali! Zato,
kakve sam hude srece, — da, — da, — samo ti ajde Sto
prije, da vide, kako si gorljiva«. . •
- 24 - -
I kapetanica i Durdica usprotive se kapetanu. Rijeci
inade dobre i blage zene sad su vraski nalicile izrazima:
»ludov — pretjeranac — srce od kamena — vuk« itd.
Durdica se pak nasmijala i rekla »dragomu tatici«, »do-
bromu babajku svomu«, da do slijedecega mjeseca nema
nikakva posla u skoli, pa stoga nema razloga, da bude
tamo. I kad je kapetan htio da jos nesto kaze, skocila je
djevojka k njemu, cjelovom usred usta zakrcila mu rije6
i sa Saljivo bolnim, toboze uvrijedenim izrazom u lieu
zagrozila mu se mahm prsticem: »Dakle, tako sam ti na
putu, da me se zehs sto prije otresti, o, ti zlofiesti tatice!«
— Starac se morade nasmijati, ali u pokrajnoj sobi otare
si dvije tri krupne suze.
— Pa i ne ide to tako! — javi se kapetanica. — Treba
prije da priredimo i I'ublje i odijelo i posteljinu. Necu
home, da mi dijete napol golo i poderano odjuri u svijet
i da se po tudoj posteljini povlafii. Mora se sve to naba-
viti, jer sirotica nema gotovo nista. To je sada, kao da bi
se udavala.
Kapetanica stala dalje razvijati svoje misli. Dokazi-
vase, da treba barem tuce kosulja, tuce rubaca;
od drugoga barem pol tuceta od svake vrste, za carape
lako: te ce sama plesti. Rublje joj je odnekad bilo naj-
vece veselje. No razgovor je morao napokon doci i do
pitanja, kako da se sve to nabavi? Stall radunati, ah, —
i prve su vec svote bile zlokobne. Od tuceta spustila ka-
petanica na pol tuceta. Ali i tako se jos pokazalo, da
bi se djevojka vec u prvi mah morala silno zaduziti.
Agic je nazivao sve to »pustom ludorijom« i dokazivao,
kako toga svega ne treba. Uistinu pak svaki bi cas sko-
Cio u drugu sobu, ondje sam za sebe uzimao u pomoc
ostatke svoje »aritmetike« te racunao ovamo, radunao
onamo, ne bi l i kako skrpao koju svoticu iz dosadasnje
svoje zasluzbe i — jos kakove nuzgredne nove »zasluz-
bice«, »cum bajspil«, da kod katastra, ili kod statistic-
kog ureda, ili bilo gdje nade kakav posao, koji bi se
25 —
dao uvecer kod kuce raditi. Onda bi mogao sto to ku-
piti na obrofcnu otplatu, ta trgovci daju; ma istom
prekjucer pripovijedao mu postanski oficijal Groller
nesto takovo. Da, — da, tako ce! — »Ali kako za prvi
obroli? Ja — kapetan — ne mogu moljakati, da mi trgo-
vac bez svalie kapare dade robe. Bar nesto moram na
ruku dati, odmah, kad kupim. No odakle? Durdica odlazi
prije prvoga, — dotle se meni nece isplatiti moja zasluz-
ba, pa dobio sutra posla. »Kako bih do bijesa udesio
stvar?« — I starac se zamisli. »Ama dakako«, zivp se
prene iz svojih misli — »sta ce mi sve to? Kako da nisam
odmah pomislio na ovo! Dakako, dakako, prodacu —
toliko cu dobiti, da bude dosta za prvi obrok. Sjecam
se, da su moji drugovi svagda dobili za take stvari dosta
novaca! Bravo, bravo!* — i otsulja se potiho, lagano na
prstima u hodnik, otvori tiho — tiho stari visoki ormar
i izvadi iz njega nekakvu zeljezom okovanu kutiju. Otyo-
riv je nade u njoj 6etiri pet zlatnih portepea, nekoliko
zlatnih sirokih iporta« sa cake, tri cetiri zlatna pasa za
sablju. Sve je to Cuvao dosad kao svetinju. Za svaku je
ovu sitnicu znao, sto je slavno i svijetlo dozivjela, dok
je to nosio. Jedan »portepe« bio je isti, sto je visio na
sablji, kad ga je poslije zauzeca Komorana mladi car
Franc Jozef odlikovao posebnim razgovorom. Ona
»porta« bila je sa cake, s kojom je u bitki kod Solferina
bio uz Marojeica — i tako dalje. Ljubio je on to, no u
taj tas sva je ta ljubav utonula u zelji, da obraduje di-
jete. OdluCno strpa sve skupa u diepove i odluCi odmah
odnijeti kamo, da proda i tako namakne onu prvu »svo-
ticu«, koja mu je toliko brige zadavala. Kao da je ukrao
stogod, tako plaho pritvori vrata na ormaru, tako se
bojazljivo usulja u sobu, kamo je morao po sesir. Posve
zbunjen i kao izgubljen pleo se pred zenom i kcerkom,
u strahu, da mu ne saznadu tajnu i ne zaprijeCe mu iz-
vedenje nakane. No na srecu njegovu kapetanica i Dur-
dica jos uvijek se zabavljale rubljem. Nisu vise raCunale,
sa strahom ugibale se pace svakomu povodu, koji bi ih
- 26 - -
nagnao na raCun, jer su se uvjerile, da ne ide, pa ne ide.
Mjesto toga pravile onako samo, bez cilja, svakakve os-
nove, vise sanje, gdje je jednako glasilo: sOh, — kako
bi to lijepo bilo, — znas, draga, — kosulje u naprsju sa
cipkarna — onakim, kakve smo lani za trgovca pravile,
a rupCice od batista sa monogramom — ne has preve-
likim, — o, — znam, — kakovim, — da, a ruCnike sa
narodnim vezivom — iz Lajevih uzoraka. Oj, — kad bi
covjek od svakoga imao po dvanaest, — i — kada!
Pak — «.
Kapetan je trazeci sesir pomnjivo slusao, zeleci da
nauCi stogod od tih stvari, jer ce trebati, kad bude
kupovao.
IV.
Tek nakon tri Cetiri dana nasao kapetan s pomocu
prijatelja majora kod »generalkomande« nekakav posao
»za kuci nositi«. Sad mu je bilo najpreCe, da pode kupo-
vati rublje. U ducanu su ga poznavali i uljudno ga primili,
no ipak mu je bilo strasno tesko da kaze — ne, sto zeli,
nego — kako zeli. I obilazio siromah dugo pravu rijec.
Napokom ponudi mu trgovac sam. Sad je bilo sve u
redu. Prvi obrok polozi odmah, prije nego je izabrao
stvari. Kad je bio i s tim gotov, odredi, da se platno i
ostala roba pod vecer posalje k njemu u stan i da se ni
na kakav naCin ne smije kazati, da je on to kupio. Zelio
je naime, da vidi zadivljeno i iznenadeno lice zenino i
kcerino, te se unaprijed veselio, kako im nece htjeti
dugo odati, da je on sve to kupio. Smisljao je, kako bi
se dosjetio kakvoj posve vjerojatnoj neistini, odakle je
platno. No njegova iskrena graniCarska dusa nikako nije
mogla da uhvati takovu misao.
27 —
 Prema veceru vrati se kuci ranije nego obicno. Pustio
i svoju svakidasnju setnju s majorom po Tuskancu. Bio
je sav nemiran. Usavsi u sobu nije smio pravo ni da po-
zdravi zenu i licer, u strahu, da se ne izdade. Na manju
djecu — cetvero ih bilo — strogo se i toboze zlovoljno
otresao. 0, — stari Agic nije tek Ijetosnji zee, lukavac
je on, — nece moci ni zena ni Durdica pogoditi, da je
on platno kupio, kad ga takova vide. Da bude jos sigur-
niji, ne upusti se ni u kakav razgovor, vec sjedne od-
mah za stol i prihvati se svoga novoga posla — nekakvih
ogromnih raCunskih registara. 2ena ga upita, sto l i zna6i
taj posao i cemu se jos kod kuce muci za onu kukavnu
forintu, sto Je dobiva na posti? On se tek kao pravi sr-
donja opet nemilo otrese i izmrmlja nesto, da se toboze
njegovi poslovi nikoga ne ticu, a najmanje zenskadije.
A u nutrasnjosti se svojoj smijao, kako on to divno glu-
mi, a u drugu ruku Cisto se sagibao i tresao od nestrp-
Ijivosti, kada l i ce jednom taj trgovac poslati robu. Oj,
bijaSe on veseo, kako vec odavno nije bio.
Durdica i majka nisu imale kada, da na nj paze. Bile
im pune ruke posla s rubljem, sto su ga §ivale za kcer
gospode savjetnikovice, koje je morale da bude sto prije
gotovo, jer je i njoj kao uCiteljici bilo otici za koji tjedan.
Vec nekoliko dana morale su raditi od rana jutra do
kasne noci. Imajuci tako uvijek u rukama upravo ona-
kav posao, koji im je toliko na srcu lezao i koji je imao
istu svrhu, kao i njihov, nisu ni mogle da izidu iz nepre-
stana snovanja. Zato su i sada, dok je otac pisao, razgo-
varale samo o rublju, koje je njima trebalo. Smisljale
opet, kako bi se dalo udesiti, da se moze nabaviti. Dur-
dica rede, da ce morati zasad odustati, jer ni na koji
nacin nece da se zaduzuju. (Kod rijeci »dug« Agicu se
donekle nakostrijesi kosa). Majka se protivila kceri,
— T a nemas nista, za Boga miloga. Kvida des ovakova
medu ljude? Najposlije opet si kapetansko dijete, pak i
uciteljica, a sto je glavno, treba ti!
— 28 —
Agic se sav u sebi tresao od radosna smijeha, ali je i
jednako pazio na Durdicu, koju je drzao najmudrijim i
najpronicavijim stvorom na svijetu, pred kojim se nista
ne da sakriti, pa se uistinu bojao — i ako bez razloga —
ne pogada li djevojka ved sada sve.
— Da, ono, sto biti mora, mora da bude, — nastavljala
kapetanica. — Dakako, siromasni smo, gotovo mi pamet
staje, kako i odakle da namaknemo, ali —.
Kapetanica ne dorece, jer u taj par pokuca neko na
vratima i na nagli, skroz nestrpljivi odziv kapetanov
stupi u sobu momak s omasnim sveznjem u modru pa-
piru.
— Sta je to? — upitaju u jedan mah i Durdica i kape-
tanica. Majka ustane. Djevojka ostade, istina, sjededi,
ali i njoj je od duda ostala igla u zraku. Agic je pak sve
pomnjivo ispod oka gledao i pratio, no da se ne izda,
pridinjao se, kao da se jos vise udubao u svoj posao, pa
ni da bi se okrenuo k dosliaku. Brzao perom po papiru,
da je sve Skripilo, a opet — ugursuz stari — nije ni jedne
crknje napravio.
Gospoda ponovi svoje pitanje, no trgovacki se momak
udini posve nevjest. Na golobradu rumenu lieu rasiri se
dobrocudan tupi smijeh. Tek toliko se sabrao, da je mo-
gao nejasno propentati, kako on ne zna, ko je kupio, pa
da ima samo nalog, da stvari preda kod kapetana Agica
za domacu gospodicu.
— Ali ko je narucio? To de biti kakva pometnja. E j ,
Agicu, a sto si se tako udubao? Cujes li? Eto donesli ne-
kakve stvari, a momcid veli, da je za nas. Ali to ne moze
da bude, valjda ima jos koji kapetan Agic u Zagrebu.
— Ne, ne, to ie za vas; znam ja posve sigurno! — pre-
sijede momak gospodi rijed i jos se vise zacrveni u lieu.
Kapetan ni da bi makac od svoga posla. Durdica pak
nekako zastrasena, gotovo zbunjena, ili satrvena pozi-
rase u omasni svezanj. U krupnim sjajnim odima sjajilo
se i od duda i od straha, od sumnje, a napokon zakrijese
- 29 -
 se divne oil zarom i blijeskom ljutine... >Nije l i
koji ?«I nije joj se mogla svrsiti misao, sto joj munu
mozgom. Ta nedavno joj pripovijedali, kako je nekoj nje-
zin oj druzici bogati gospodin L . poslao isto tako silne
darove u kucu. »Ta to bi strasno bilo, — ali ne, — ne, ko
bi se usudio, — ko bi se usudio, — ko bi mogao — ?« —
jedilo joj u dusi. No ipak sav onaj silni svezanj postane
joj grustan i strasan. Cisto je boljelo srce i mucio bijes,
kad je vidjela majku, kako se hvata sveznja, kako s kraja
razmata papir, kako gleda platno. Ah, ljutita ustane,
obrazi joj plamtjeli, a u grlu je sapinjalo.
— Kad ne znate, moj prijatelju, od koga je platno,
onda ovo platno ne ide ovamo. — I odmah uzme drhta-
vim glasom momku govoriti, no sluCajno joj zapne oko
na ocu, koji se posve potuljio k peru i veoma sumnjivo
kasljao. A ovo je kasljanje vise bilo slidno silomice pri-
dusenu smijehu.
— A, ta' — o6e, ah, — ja luda slijepa glava! T i si to,
ti si to! — klikne djevojka i poleti k njemu, te mu se
burno ovjesi oko vrata.
# Nije bilo vise fajde, da se taji. Durdica je bjelodano do-
kazala, da je on taj krivac, i cjelivajuci ga po vratu, po
lieu, po rukama istisne od njega, da joj sve prizna.
— Ali kako i odakle? — javi se gospoda, sada jo§ vise
u 6udu.
— Odakle, odakle! Ma jest, odakle? A ti eto — zar ne
vidis, majko, ova pisma? Da, da, tako je. Ovo nije posao
za postu. O, moj dobri babajko! Ali — kako mozes? Kud
ces se toliko muciti? A ja — tupoglava — vidim sve to,
vidim, kako se sakriva u papir preda se, pa ja ne poga-
dam! Ah, ah, ti zlocesti covjeCe, dobri moj tatice!
I veselju nije bilo kraja. Odlucise, da se savjetnikovici
vrati posao, a jog iste veCeri uzeli svoje platno u ruke i
zapofieli krojiti. I na maloj svarcvaldskoj uri davno je
odbilo dvanaest sati, kazalo se posve primaklo k brojci
I , a u Agidevih jos uvijek nozice zvecale po stolu i platno
- 30 - — 31 —
se s reskim cilikpm paralo na komade. Sam je kapetan
Jomagao z;enama, slazuci komade. Durdica pak od vese-
ja svaki bi cas poskoCila u okrug. Ah, — toliko platna —
toliko rubenine jos nikad nije imala, pa je zato mala
vragolanka bila i sasvim sretna, ali i malo ohola. Pa
kad su sve izrezali i uvjerili se, da ce izici potpuno tuce
kosulja, ona samo sto nije od razigranosti i puste obije-
sti — od prevelike radosti — svu sobu prevrnula, a sta-
roga dobroga oca toliko izljubila, da mu je malone oteklo
lice.
*
* *
Dani prolazahu i kobni se rok predzadnjega dana mje-
seca rujna sve vise primicao. I otac i majka i kci silo-
mice su tazili svako sjecanje na rastanak. Kad bi slucajno
pala kakova takova rijec, ili je spomenulo koje dijete,
u jedan bi se mah zamracilo svacije lice i svako je
gledao da se sakrije u koji kut i ondje se neviden od
drugih prepusti bolovima. Otac je majku i kcer, majka
oca i kderku, kci oca i majku, — a i svako sebe varao,
kako im je na pameti samo sreca i blagodat, sto ga do-
nosi imenovanje. I zbilja pleo im se razgovor samo oko
probitaka. U dusi, dakako, u tamnim stranama nutras-
njosti trpjelo je sve troje. I jednomu i drugomu i tre-
cemu nije bilo tek jedan put, da im je i sva dusa i srce
jozalilo, sto je ikad uistinu stigao taj zeljno iscekivani de-
iret. Zateceni u takovoj misli, svako se je bogobojno pre-
krizilo i molilo oprost za taj grijeh nezahvalnosti! Ali srce
ne da mira, pa i sam je razbor zadivljen onazio, da s de-
kretom nije doslo ono zadovoljstvo, sto su ga od njega
isCekivali i kako su ga pomisljali. Svakidasnjost sa sil-
nom svojom snagom navike skoro je utomila zar prve ra-
dosti i dosla sa svojom trijeznoscu. Uzalud se sokolio
stari Agic, da je sada buducnost kceri njegove zajam-
cena, da ima svoj lijepi dohodak, da ima dapace »rang«,
sve uzalud, — vise nisu mogle takve misli uspiriti ra-
dosti prvoga dana. §to dalje, to se vise priCinjala ta
»sreca« kao nesto obicno, sto je najposlije moralo doci,
i nije vise bilo u njoj snage, da ukloni dnevne svakidas-
nje brige, nepogode i neugodnosti. Iluzija nade, koja
im je prije imenovanja tako carobno slikala srecu i bla-
zenstvo, sto ih Ceka, ako im se zelja jednom ispuni, —
sad se pokazala varavom. I tako eto slabi su bili opkopi,
koji su ih imali braniti od silnih navala bolova, sto ih
je rastanak nosio u sebi. A k tomu proklijale starcu
bujno kao otrovne gljive svakojake brige u bijednoj
dusi. »Jao, kako ce dijete, u toj daljini, osamljeno kao u
pustinji, odijeljeno od svih svojih, kako ce medu samim
stranim ljudima! I zlobi, i zavisti, toj zloj cudi i zloj
dusi »iskrnjega« izvrgnuta tako mlada i bez iskustva!
Ah, — no da, — mo^da jos i — i — i napastima! — Dje-
vojka je, moram reci, i ako sam otac, djevojka nije
Tuzna, a onakvi vragovi — ficfirici, — ne da takav davo
mira, — a dijete ludo, — najposlije od kosti i mesa. Ah,
— znam, — i ja sam bio vrag u mladosti. — uh!« — i sta-
rac se zgrozi od svojih pomisli i posve sujevjeran pre-
strasi se, ne bi l i zbilja, da se osveti njemu, sudba kaz-
nila njegovo dijete onakvom nesrecom, kakovom je on
trima ili Cetirima djevojkama zivot otrovao. »Ne, —
ne, — ono su bile puste — lude djevojke, — tek nesto
bolje od posljednje granicarke, — a Durdica — ona je
pametna — ucena, — ona je »karakter«.
Materi nisu bas takove misli dolazile. Njoj je Durdica
u svakom pogledu bila tako savrseno bice, da joj nije
palo ni nakraj pameti, da moze na tom svijetu biti Ijud-
slioga stvora, koji bi mogao Durdici biti opak. Sto se pak
tiCe j>napasti«, eh, — ona, kao svaka zena, nije se toga
previge plasila. Naprotiv se rado prepustala svakoj akim
mislima i kod toga joj se u srce uvlaCila i nada i zelja, da
Durdica nade dobra supruga. »Sada ce biti lakse nego
dosada«. I materi kod take misli prostruji i dusom i ti-
- 32 - tBurdica
jelom lagodan, Cisto raskosan osjecaj, posve, kao da se
je u nazrijevanju takove srece za svoju kcer vracala nje-
zina mladost. Da bi »napasti« mogle imati drugi, zlo-
kobni rasplet, na to nije zena — mati — ni pomisljala;
preluda joj se Cinila svaka sumnja. Ona se je u »karak-
ter« svoga djeteta pouzdavala vise nego otac, a napokon
kao zena znala je najbolje, da se zensko Celjade istom
tako ne podaje, niti zaboravlja. No pokraj svega toga
i njezine su brige bile velike. Znala je, da je Durdica u
svem suvise gorljiva, pa se bojala starica: »dijete ce se
prenapeti, pa Ce posao satrti siroticu«. Znala je dalje, da
je Durdica uzasno lakoumna, ssto se tiCe prehlade«. I
majka je malone strepila, nece l i dijete dolje pod ne-
zdravim podnebljem, kakvo je u Slavoniji, podleci ka-
kvoj teskoj bolesti.
I tako sto dulje, to su muCaljiviji postajali roditelji.
Obrazi im nekako postali posve goropadni, zlovoljni i
jednako tmurni. Gospoda je kapetanica mnogu i pre-
mnogu suzu ukuhala s jestvinama. Uza to je birala od
dana dekreta samo takva jela, koja je Durdica najvo-
Ijela, i pripravljajuci ih padale joj na um sve uspomene
iz DurdiCina djetinjstva. »Jao, istom sto je bilo, kao ju-
Cer, da se ono malone zadavila komadom takove
gibanice, — ah, koliko l i straha pretrpjesmo, Boze moj,
bilo to u Sunju; — a gle — sad je veC velika, svoja je —
i odlazi mi, ostavlja me samu!« I starica redovito zaplaCe.
Kapetan nije takovo sto smio gledati, on bi svaki put
zenu karao. PaCe pod zadnje dane naprtio sebi zadacu,
da govori mnogo o odlasku i prouCio je sve putove, ko-
jima se u Pazarince dolazi i sve postanske i brzojavne
pravce, po kojima se u Pazarince pise.
— Nije bas to — ni tako daleko, — tjesio zenu i dijete,
— prosao ja sve karte. 2eljeznicom se dode za podrugi
dan, posta treba dva, najkasnije tri dana, a brzojav, —
eh, to ide brzo, — ako telegrafist u Pazarincima nije pi-
jan. Da — da, — nije predaleko.
Agideva<i.(Aj - 33 - 3
 V.
Durdica je dobro opazala zalost i zabrinutost roditelj-
sku. Bas se zato silila svakojakim naCinom, da bude
jaka, pa se pricinjala pred roditeljima, da je vesela i
srecna. Vas dan bi pjevala, zbijala sale, smijeh joj veselo
i zvonko zamnijevao cak na ulicu. >Hvala Bogu, sto di-
jete barem ne pati«, — tjesila se kapetanica. No koji put
je glasila pjesma, — kao da ne dolazi od srca. Pa i nije
Sirotici Durdici nije u dusi bilo onako, kako se pridi-
njala. Nesto je malone dusilo u grlu, kad bi pomislila,
da ce otsad biti bez roditelja. Nije se mogla pravo do-
misliti, kakav l i ce to biti taj zivot bez njih i daleko od
njih. Masta joj nije uzmogla. da stvori ni napol jasnu
sliku buducega zivovanja. T a dosad ni jedan casak bez
njih, a sad od rana jutra do kasne veceri sve sama, uvi-
jek bez njih. Kakvo l i ce biti ono jutro ondje dolje, kako
objedi, kako vecere? Kako — kako? I uzalud se pitala.
Pred dusom ostajalo joj sve pusto, prazno i bolno. A
tek kad je pomislila na starost roditeljima, pa kako
mogu lako oboljeti, a nece osim nejake djece nikoga
imati uza se, — ah, onda bi navalila sa svih strana bo-
jazan i strava, te joj bilo po svem tijelu, kao da je groz-
nica trese. Za bracom bijase joj takoder tesko. Ona im
je bila gotovo sto i majka. Brinula se za njihove ha-
Ijine, pouCavala ih, djeca je ljubila vise nego oca i majku,
— a sad ih nece vidjeti tako dugo. Tek se tjesila rado-
znalosdu, kako l i ce se djeca za to dugo vrijeme promi-
jeniti u vanjstini. »Zorica ce biti najljepsa, Dusan —
on ce do godine biti gotov junak!« — Ni na to nije smjela
misliti, da mora ostaviti ove uske, tako dobro poznate
joj sobice roditeljskoga stana. Tud im je Covjek doduse
gazda, nisu njezine ni njenih roditelja, ali to nista ne
smeta, Durdici su ipak mile kao davne znanice, kao
draga svojta, kao svjedoci tolikih milih Casova, kojih se
sjeca jos iz djetinjstva. Svaku pjegu na zidu drzi u svo-
- 34 -
jo] pameti i u svojoj dusi. A tek pokucstvo! To je Citav
arkiv povijesti njezina 2ivota i zivota roditelja. Doba dje-
tinjstva, pricanja roditelja, sve to kao da je nekim taj-
nim nevidenim, ali osjecanim rukama, upisano u mrkom
drvu i blijedim krpama tih stolaca, stolova i ormara, i
Durdica ih kod svakoga pogleda Cita, i svaki put iol
bude teSko i bolno, jer ce skoro morati svemu kazati
»zbogom«. Slavenska njena dusa, koja po naravi svojoj
vise od latinske, a kamoli od germanske, ili od semitske,
tezi za domom rodenim i gnijezdom roda svoga, —
trpjela je sada sve muke u oCi rastanka, koji mora za-
uvijek nadoci.
A kako joj je bilo tesko, sto ostavlja domaci prag,
tako se ta bol protegnula i preko zidova i zasegla i za
ulicom, susjednom kucom, za cijelim trgom, ta — za ci-
jelim gradom. Ah, — taj Zagreb! Gotovo sav joj mladi
zivot sa svojim rujnim, jasnim obzorjem — sve je to
skopCano od prve joj mladosti sa Zagrebom. Odnekad je
Durdici bilo drago tamno ono pogorje za gradom, oni
njezni brdeljci tik do GriCa, sjajni i zeleni kao perje
istoCne ptice, onaj drazesni svjezi Tuskanac, — a najvise
ona mila dolina ksaverska, koja je za nju uvijek u jedan
mah nosila u sebi i njeznost lirske pjesme i tajinstve-
nost romantiCne balade. I sam grad, a najvise Ilica, sje-
dio joj duboko u srcu. T a kako su joj mile, kako drage
odnekad bile setnje u bujnoj onoj vrevi. I sada nece ih
vise imati. Gotovo za svakog onog obijesnog postolar-
skog ili pekarskog segrta, za svakog onog slulnika, za
svaki tvrdi korak snuzdenoga zagorca seljaka, ta i za
svaki inaCe tako dosadni i tako neduhoviti obraz
ukoCenog beamtera s carskom bradom, sto vise, i za
samu glupu pojavu elegatna ficfirica, — za sve joj je
bilo zao, sto ih ostavlja.
InaCe nije patila. Sto ide u strani svijet, medu nepo-
znate ljude, nije je bas nista plasilo. Mlada joj dobra
dusa, gotovo nedirnuta od svijeta, nije mogla znati, sto
su ljudi i kako su silna pomagala slijepomu haranju i
bijesu udesa. PaCe radoznalost je ucinila, da se je ra-
dovala buducemu opcenju s ljudima. Najvise se vese-
lila, kad je pomisljala na skolu. Cisto se je radovala
d eci, koju ce obucavati. Zaklinjala se, kako ce sav trud
u oziti, da joj skola bude uzorna. Sada je veC smisljala
nacine, kako ce najprije predobiti ljubav djecice, sno-
vala igre, kojima ce ih zabavljati, i u duhu je vec gle-
dala zdrava puna lica malih nemirnjaka, sluSala zvonki
im smijeh, — vidjela ih oko sebe i bilo Joj, kao da
gleda andele, mislila na andeosku meku cud netaknu-
tih ovih dusica, — da, jednom rijeCi, ona je vec sada
ljubila tu nepoznatu djecu.
Ako je otac mislio na »napasti«, Durdici bi takoder
koji put navrle sliCne misli. Ali kao i majka ona se nije
toga plasila. Posve nevina nije mogla da misli na pogibli,
Ili ako bi joj ipak pao na um koji savjet iz skolskog
doba, opet ju je branio ponos dusevne Cistoce. Pomisao,
da ce joj sada doci prilika, te ce mozda naici na mla-
dica. koji ce ljubav njezinu zavrijediti i koji ce za torn
Ijubavi Ceznuti, bijase joj ugodna. Ona bi kod toga osje-
tila neku slatku prelest, neku zedu i znaliCnost. Najzad
u dvadeset njezinih godinica nije se uzalud razvilo ono
divno tijelo! I sva dusa prsila joj je visoko — visoko u
visinama fantazije i ondje se njiliala nad bajnim sli-
kama, od kojih najdalja — najnejasnija kao da je pre-
docivala mlada vjerenika i polutamno sveto mjesto ol-
tara. Oh, od zastidenosti bi pocrvenjela dovrh cela, ru-
Cica bi zadrhtala i do krvi se ubola, te se tek tada pre-
nula mlada sanjarka iz svojih sanja i silomice rastje-
rala takove misli. I svaki put joj to po§lo za rukom. Ta
— nije kapetanica krivo rekla, kad je tvrdila, da je Dur-
dica »karakter«.
Ovako ih doceka danasnji dan. Bio je 29. rujna. Spre-
majuci prtljagu u sanduk plakala majka, plakala i kci. A
tek kad je dosao sluznik i kad su veliki, smedom bojom
- 36 - -
oliceni sanduk zakljuCali, i Covjek ga iznesao na ulicu,
stara je gospoda gorko i bolno zaridala, te jednako vi-
kala: »Ta, Boze moj, — bas je kao da nose lijes iz kuce.
Jao, jao, — mozda se necemo vise vidjeti — !« Otac je
morao da bude strog i osoran, da uCini tuznomu prizoru
kraj. Ali jo§ i sada — ovdje na praznom, dosadnom ko-
lodvoru — jednako jeCe u usima DurdiCinim oCajni
vapaji majCini. Oni joj duboko sijeku srce, Cisto kao da
ih se je bojala: bilo joj je, kao da iz njih prsi nesto pro-
roCansko, pa joj se uz muke rastanka dusa lomila jos i
u mukama crnih slutnja.
* *
Ficuk lokomotive prekine svima nit dojakosnjih misli.
Prestao kapetan, prestala kapetanica, prestala i Durdica
dalje razmisljati o netom proslim dnevima. Sada bi-
jahu opet posve, i to ne samo tijelom, vec i duhom na
kolodvoru. U prvi mah poskoCi sVe troje k prozoru, nije
li to vec vlak ovdje. No to je bila tek niska lokomotiva,
koja se micala Cas naprijed, Cas natrag. Sunce je medutim
vec zapalo. Jesen opet stupi u svoje pravo, te je izvana
strujao na prozor svjez hladan zrak veCernji. PoCeli se
takoder pokazivati i sakupljati ^eljezniCki trhonose, za-
tim su dolazili sve CeSce seljaCki radniCki putnici, te se za-
malo iz Cekaonice I I I . razreda orila i vika i pjesma i smi-
jeh i kavga. Za koji Cas poslije pokaze se na vratima pe-
rona vratar i pomoli glavu u Cekaonicu, baci pogled Bog
zna kamo i odmah potegne glavu unatrag i zakljuCa opet
vrata za sobom, a kapetan je upravo htio da ga pita,
kada ce krenuti vlak. Opet za nekoliko Casova zasumio
sa ceste stropot teskih kola, te se pokaze najprvo jedan,
a onda jos dva ili tri hotelska omnibusa. tzvuCe se iz
njih nekoliko putnika, koji su svoje kovcezice pometali
po stolovima u Cekaonici, sami pak pobrzali u pokrajnu
restauraciju.
37 -
 — Ne zaboravi, Durdice, eto u toj koSarici spravila
sam pile i kifle! — re6e gospoda Agicka.
— Ne bi l i Ca§u piva? — upita Agic i segne u dzep, da
vidi, koliko ima novaca.
Uto se i smrklo. Sluge upalili plinove, ostavljajuci za
prvi kraj trecu granu svijecnjaka neupaljenu. Izvana se
culo svaki cas, kako je dojurila kakva koCija, i dvorana
se sve vise punila. Trhonose letjeli hodnikom posleno i
zurno. Svaki se 6as vidio koji zeljeznicki Cinovnik, kako
vazno i toboze zabrinuto juri iz jednoga kraja zgrade
u drugi, te s neizrecivom nadutoscu gleda na tu mnozinu
putnika, koju zacijelo drzi tek potrebnim reliefom svoje
znamenitosti. PoCinjali dolaziti i vlakovi. Sad je uzruja-
nost kapetanova dosegla vrhunac. Bio je Covjek gotovo
izgubljen. Napokon imao je krenuti vlak za Zakanj.
Vratar dosao izvikivati imena postaja, u koje polazi
vlak. Taj Cas, na svoju srecu, upita Durdica oca za
kartu. I gle, — on je nije jos ni uzeo, niti je prtljagu pre-
f dao, a izvana — odnekuda — Cuje, da vec drugi put
zvoni zvonce. Dok je sve svrsio, bilo je skrajnje vrijeme,
da Durdica ude u zeljezniCka kola. Zato si pravo i ne re-
ko§e »zbogom«, vec zurno pohite k vlaku, noseci svako u
ruci kakav svezanj, kosaru ili torbak. Kapetan morade
uza sve to i jastuke nositi.
Durdicu posve savlada uzrujanost i nem/ir. Nije pa-
zila, u koja kola da ude, nego krene odmah u prva, naj-
bliza. Kondukter je morade upozoriti, neka ude u po-
sebni odio za gospode.
U kupeju nade dvije suputnice. Otac joj pomogne
da smjesti stvari na police. Ona ga jednako opominjala,
neka izade, da ce ona sve urediti, jer se bojala, da ce
vlak odmah krenuti. U toj uzrujanosti jedva da mu je
pruzila ruku na rastanak, kad je on jos sa zadnje stcr
penice, obliven suzama, pridigao se i poljubio je u Celo.
Majka pak tamo na peronu oCajavala i kao okamenjena
stajala, praveci mekaniCno bez prave svijesti znakove
- 38 - -
krsta prema Dul-dici i kolima. Od suza nije jadnica vi-
djela ni kola, ni kceri. Kondukter dode i zatvori vratasca
i vlak se poCne micati. Silni sum, bijesni piskut i jaki
stropot lokomotive potresao zrakom i tlom, zvizduk
ostro zarezao, stakla na okancima zazveCala i dalje se
tresla, drvene klupe skripale i pucale, a dolje pod vla-
kom stropotalo zeljezo i zveketali lanci. Durdica se prvi
put vozila na zeljeznici, pa joj je sav taj silni stropot i
jaki drmez muCio zivce. Cisto joj je bilo tijesno i bo-
jazljivo.
Kad se ponesto primirila, sjeti se, da se nije ni pravo
oprostila s roditeljima. Ah, — a bila je namislila, da ce'
mahati rupcicem, doklegod bude u blizini kolodvora.
Sve je zaboravila i gotovo da je sebi spoCitavala neza-
hvalnost. Sva bol za domom i roditeljima prosiba jos
jace dusom njezinom i suze joj curkom poteku niz lice.
U taj tren nije ni na sto drugo mislila niti je pravo znala,
kamo i kojim pravcem hrli s vlakom naprijed. Tek
iza prve postaje obazre se i pogleda svoje jsuputnice.
Jedna je jamacno bila sluskinja, pralja, ili sto takvo.
Velika kosara nije joj nasla mjesta gore na polici, te je
morala ostati na podu, gdje je Durdicu silno tistala u
koljeno. U svojoj zalosti tek je sada osjetila neugodnu
bol od kosare, ali ipak se ne usudi nista kazati. Druga
suputnica bila je nacifrana, a obraza crveno oliCenih.
Debeli zlatni lanac visio joj od vrata do trbuha. Velike
tupe oCi imale su u sebi i nekakav besramni drski sjaj
i mekani dobrocudni izgled. No Durdici bijase tesko da
je i casak samo gleda. Zato, kad se ova rijeCju obrati
prama njoj i upita je, kamo putuje, Durdica tek pro-
muca nesto i odvrne lice sasvim k oknu, na koje je na^
valjivala neprobusna noc dalekog polja. Pralja je odavna
vec hrkala; za Cas usnula i ona druga, di&uci gotovo na
otvorena usta. Durdica se strese i ocuti sada prvi put,
da joj dodir sa stranim ljudima nije lak. I ona uzdahne
dugim — dugim uzdahom.
39 -
 VI.
Vlak je jurio dalje. Stropot se pricinjao Durdici kao
pravilan kakav napjev. I ude§avajuci nekakvu koraC-
nicu na pravilne udarce kotaCa, pokusa da zadrijema.
No previse se treslo, a uz to su misli jednako brujale i
tocile se glavom. Nametalo joj se pitanje, kako ce to
sutra biti u novom zaviCaju? U duhu je vidjela mjesto,
kao neko veliko selo, puno sivih kuca, bijelih gusaka i
sa silnom mnozinom drveca. Stvorila je sebi cijelu sliku.
Daleka je nedogledna ravnica, u njoj dugo, dugo selo
s lijepom pobijeljenom crkvom, pred crkvom prostrana
tratina, momci i djevojke igraju kolo. Na to ju je sjecala
nekakva slavonska pripovijest. Poslije sela sjeti se, da se
)ita za svoje budu6e drugove i druzice. »Da je barem
loji poznati, ali bas ni jedan!« — uzdahne i misli joj se
vrate k domu. »Sto l i sada rade? Sada ce biti osam sati,
— to zacijelo sjede kod vecere i misle na me — !« I na-
vale joj suze na o6i, da opet razmislja o novom svorn
mjestu i zadaje si brige, kako ce naci stan. Onda se sjeti
nekakve crvene kutijice, koju je zaboravila zajedno s
knjigom raCunicom kod jedne drugarice u gornjem gradu.
Odmah poslije toga uzela je razmatrati, kako roditelji od
svoje djece nemaju bas nikakve koristi, naprotiv samo
silu briga. »Eto, — sad ja idem u svijet, — ostavljam stare
roditelje same, — a Bog zna —«. — Nije smjela da dovrsi
misao. Da je minu tako zlosretne slutnje, prisili se, da
gleda napolje u crni kraj. Ondje — ili daleko, ili blizu,
nije se moglo spoznati u debelom mraku — visjeli 6as U najblizoj se postaji uvjeri Burdica, da se mora pre-
okrugli, Cas siljati plamovi crvena svijetla, i nije se moglo mjestiti. Tako dode u kola drugoga razreda. Tu nade
znati, jesu l i to luCi seljackih kuceraka, ili sto drugo. Dur-
dica Je voljela misliti, da su luCi, pa je u duhu s nekom trojicu gospode.
Cuvstvenom znalicnosti slagala slike ljudi i njihovih soba
te se uvjeravala, da su zacijelo sretniji od nje, Jer mogu
lijepo i mirno ostati u domacem gnijezdu, a ne, — kao
ona — obijati tude pragove. »Ali — §to ja! Koliko grije-

Gjalski: ..BurJica Aoideva" stf. 42

 sim! Mjesto da sam zahvalna Svevisnjemu, ja jos jadiku-
jem. Ele, mi ljudi — tako smo cudni. Nikad nikomu pra-
vo! I ja nisam bas sretna, a opet koliki mi zavide —!« — I
sjeti se dviju, triju drugarica i znanica. I tako se redom
redale svakojake misli. Cas se uhvatila za dzep, je l i u
njem novcarka, cas se zabrinula, je li ponijela svje-
dodzbe, tada opet snovala, kako ce na Bozic kuci i sto
ce komu donijeti. Bila je cisto razdragana kod toga sno-
vanja i sad se vec veselila radosnomu Casu i silnomu
iznenadenju roda. Poslije stane je muciti nekakav na-
pjev, — opet ona koracnica, i opet joj se cinilo, da toc-
kovi vlaka u istom taktu stropocu. Pred ocima se rastr-
gano dizali komadi nekakvih okolica, pojedini komadi
zivotinjskih trupla, zatim nekakove silne biljke i neka-
kove goleme ljudske lubanje, sto se sve u okrug pred
njom vrtjelo. Za cas nije vise znala, da se vozi, — za-
drijemala je. No upravo taj tren javi se izvana kon-
dukter, prozivajuci postaju Krizevce. Durdica se odmah
prene, Kolodvor bio pun ljudstva. Odilazili vojni pozva-
nici u grad na vjezbu. Pripita celjad hrabrila srca pje-
vanjem. , Sadrzaj je pjesmama bio gnusan. Durdici
od stida nalete suze na oci i ona okrene lice od
okna. Cuo se i plaC zena seljakinja. Glasnim jaukom na-
ricahu, sto im muzevi odlaze. »Kako je tek ovima«, —
rece u sebi — »pa podnose, a ja da jos tugujem!« I tvrdo
odluci, da ne smije vise zaliti, te osjeti silnu sucut za
bijedne zene. Najvise joj se dala jedna na zao — mlada
trudna zenica. Doturala se do stepenica vagona i obje-
sila se muzu za rukav, tako glasno naricuci, da je sve u
nju gledalo i svi se momci rugali i porugljivo hihotali.
Suprug je najposlije surovo gurne i toboze veseo zauska
i silno i uzme najgiasnije od svih pjevati. Durdica uz-
dahne; bilo joj je vrlo zao zene.
— Komedija! — javi ^e jedna od suputnica, koje s
oditom nasladom gledahu zalosni prizor.
— Bice, da jos danas ceka drugoga! — odvrati druga.

- 41 —
 — To su prave. Oh, — grdoba, kako to vide nariCe,
~ gledajte, gledajte. Ha, ha, ha!
Durdica se Cisto trgne, slusajuci taj razgovor. Jos ni-
kad u svom vijeku nije vidjela tu stranu duse snasega
dragoga iskrnjega* u tako jasnom obliku. Ona se zgrozi
i svlada je neki silni strah od novog zivota njena. Osje-
cala se osamljenom, slabom; bilo joj sasvim kao nekad
za djetinjstva, kad bi je roditelji ostavili samu kod kuce.
I ona pade iznova u oCajno Ceznuce za sigurnim svo-
jim domom.
Vojnih je obvezanika bilo toliko, da ih kondukteri
nisu vise imali kamo strpati. I u DurdiCin su vagon mo-
rali ukrcati petoricu. Djevojci bude strasno. Kondukter
je to opazio i svjetovao je, da se premjesti u drugi raz-
red. No ona se plasila troska i stisnuvsi cvrsto oCi pre-
pustila se novoj muci. Ali — momci pusili strasan duhan,
imali sa sobom Cuture vina i jednako pili i pjevali.
One druge dvije putnice skoro se s njima sporazumjele.
Momci stoga poceli home i Durdici govoriti. Ona ^se
uCini, kao da ih ne razumije. Tim je dakako postigla, da
su je svi u vagonu drzali neprijateljicom, pa je svakoja-
kim nacinom nastojali ljutiti. U najblizoj se postaji
uvjeri Durdica, da se mora premjestiti. Tako dode u
kola drugoga razreda. Tu nade trojicu gospode. Naj-
mladi od njih uljudno joj pomogne smjestiti sve mnoge
kosarice i stvari. Ostala dvojica takoder ustanu i upi-
taju, na koju stranu zeli sjesti. Durdici je ova susretlji-
vost civilizacije u opreci s netom dozivljenom surovosti
varvarstva bila neizmjerno ugodna. Postrance pogleda
pozornije suputnike. Jedan bio je muz od kakovih tri-
deset godina, lice mu bilo tamne puti i gusta crna brada
duboko padala na grudi. Glavu mu pokrivala putna en-
gleska kapica. Kad je krupnim tamnim oCima pogledao
Durdicu, osjeti ona, kako joj je sva krv poletjela k lieu.
Onaj na suprotnom mjestu bio je neobicno blijeda
obraza. Mlada crna brada dosta je rijetko zarasla donju
- 42 -
stranu lica. BrCici tek su crnili usnicu. OCi mu bile
modre i Durdici se priCinjale sanjarske. Drzao se sagnut,
kao da hoce sav da upane u sebe. Glas mu je bio mekan,
ali dosta mukao. Bilo je oCito, da nije zdrav. Treci na-
suprot gotovo sjajio od zdravlja. Okruglo crveno lice
nosilo u sebi svu bezbrigu Cile mladosti. Svaki je Cas
prekidao razgovor veselim glasnim smijehom, kod toga
pokazujuci Citav red zdravih bijelih zubi. Durdica ipak
primijeti, da onaj s crnom dugom bradom ima jos Ijepse
zube. Zabava se plela oko lova, oko putovanja i engleskih
pusaka. Onaj crni pripovijedao, kako je prije tri godine '
bio u Africi i ondje Cekao lavove. Dok ga je drugi pom-
njivo slusao, najmladi je jednako gledao Durdicu.
OCito je bilo, da zeli zapodjeti razgovor. Gojenom lije- •
pom rukom svaki je Cas gladio nad usnicom, gdje su
tek poCeli probijati brCici.
— Pa kako ste mogli jos pucati iz takve blizine? —
razgovarahu ona dvojica.
— Imao sam srecom kuburu. Uzeo sam je dan prije
vise iz obijesti, a eto, da je nisam imao, — odoh ja bez
nje, jer puske nisam vise mogao ni okrenuti.
— Dobro, sto ste bili tako dosjetljivi i hladni, te se u
tako uzasnom Casu sjetili kubure.
— Pustite sada te vaSe lavove! — presijeCe im rijeC
najmladi. — Otkad si ti, Smiljanicu, takav lovac? Kazi
radije, kako ces sutra putovati? Jesi l i naruCio kola u
Vilanju, ili u PeCuhu?
— Da, — pisao sam tamosnjemu pisaru. Valjda ce po-
slati. Ja dakle ostajem u Zakanju ovu noc, zar ne? Onda
ujutro — dalje do Vilanja.
— Jest, tako: ces. A ti, Hanibale?
— Ja jos nista ne znam. Ako me majka u ^akanju
Ceka, idemo u Bee. Onda smo suputnici.
— E , — ti u prvom razredu.
— Dakako, radi matere. Ali doci cu ja, kao i sada,
k tebi u tvoj kupe.
 — Ako li gospoda majka ne dode u 2akanj?
— Onda idem zeljeznicom do Kaposvara, odanle k
prijatelju Tiboru u Ujfalu. Morao sam mu jos iz Rijeke
obecati, da cu na povratku k njemu u lov.
— Kada ces dakle u Pazarince?
— Sto prije, svakako jos koncem studenoga.
— O, sretni vi ljudi, — a ja vec sutra! — rekne Smi-
ljanic.
— Nemoj se tuziti. T u smo dvojica. I Radmanovic i ja
smo PazarinCani.
Durdica se gotovo lecnula, Cuvsi taj razgovor. Cisto joj
bude Cudesno i kao da se je za kratak tren raskrilo pred
dusom njenom velo, za kojim se sakrivaju one tajne
niti, kojima sudbina ljudska plete udes pojedinaca.
j>Kako cudnovato, — da se bas s tom trojicom sasta-
jem!« — zadivljeno pomisljala Durdica. Jos nije dokraj-
6ila, kad se s police skotrlja jedna kosarica. Sva se tri
putnika hitro prignu. da dignu kosaricu. Najmladi bio
je tako sretan, da je se docepa. Pruziv je Durdici zapo-
djene razgovor, pretstavivsi se kao Toni Glavarevic,
doktor medicine. Durdica mu se nakloni i na pitanje
njegovo rekne, da je iz Zagreba. Cim je izustila prvu ri-
jee, prekine se sam Radmanovic u rijeCi i zagleda se u
djevojku. Onda se otkrije i pretstavi se kao Hanibal grof
Radmanovic, vlastelin u Pazarincima. Sad se i treci po-
kloni i rede, da je sudbeni pristav Smiljanic. Durdica se
svakomu dosta zbunjeno naklonila i tek se poslije do-
misli, te im kaze svoje ime i cilj svoga putovanja.
— Sretna l i slucaja! — primijeti zadovoljno Glava-
revic.
— I jest Cudnovato, sto smo se nasli.
— Dandanas, gdje ljudi mnogo putuju, nije zbilja nista
Cudnovato u tom, — odvrati SmiljaniC. — Zar ne? —
upita obrativsi se prema Radmanovicu.
— Mene ne pitajte, — ja sam lovac; osim toga dolazim
sad iz orijenta, — tamo je sve tajinstveno i puno Cudovi-
— 44 - — 45 —
sta, pa se to Covjeka prima. Ja vam dakle svagdje naslucu-
jem prst visih sila. — On je to rekao tako, da je moglo
vrijediti i za istinu i za salu, no i opet se kod toga neho-
tice zagledao u Durdicu. OCi su mu se kod toga zarko, a
opet raznjezeno krijesile.
— A kakovo je mjesto Pazarinci? — zapita Durdica
dosta zbunjeno, jer je osjecala pogled Hanibalov. Cisto
da joj nije bilo lako podnijeti taj zarki, Cudnovati po-
gled. No nije znala, sto bi mislila, tek je pomisljala, da
nije od njega lijepo i da je nepristojno, sto ju tako
uporno promatra. Zato se i sa svojim pitanjem obratila
Glavarevicu.
— Mjesto je, — e, sto da vam kazem! Dade se ugodno
zivjeti. Ja se barem uvijek radujem, kad mogu onamo.
Imam ondje svoju sestriCnu.
— Da, zbilja. Kako je Irmi? — zapita Radmanovic.
— Dobro. MaleSevic je opet uCinio sjajne poslove u
§umi. Cini mi se, da je upravo sada ili u Trstu, ili na Ri-
jeci. Da, gospodice, ne bojte se nista. Zivjecete posve
ugodno.
— Najposlije zavisi uvijek od Covjeka sama, kako mu
Je gdje, — ponovi Durdica vise mekaniCkim djelovanjem
mozdana rijeCi, sto ih Je toliko puta Cula od svojih uCi-
teljica.
— E , da, gospodice! No ne zaboravite, umni neki
francuski pisac veli negdje: Nema gore zvijeri ni u sa-
harskoj pustari, ni u prasumama ameriCkim, ni u ne-
probusnim ritovima Gangesa, nego sto Je dragi nas ma-
lovarosanin. A istina je. Ja ih poznnajem, te dobre ne-
duzne dusice, — gorko i Cemerno dovrsi Smiljanic.
— Najbolje je, da se Covjek ne brine za njih, — doda
Radmanovic.
»Ala je Cudan!« — pomisli u sebi Durdica za Smilja-
nica, a Radmanovicu se divila, s kolikim je mirom i sa-
mosvijescu izgovorio ovo nekoliko rijeCi. Izgovor je nje-
gov bio malo neobiCan. RijeCi je naglasivao madzarskim

izgoyorom. Durdici se to nije svidalo, ali je morala pri-
znati, da je glas njegov vanredno ugodan.
— Kad covjek ima svoj posao, onda je svagdje lako,
— nastavi djevojka, no taj se mah sjeti predasnjega raz-
govora svojih suputnica u trecem razredu, pa joj bude,
da je sama osjetila, kako neiskreno govori.
— Zivjela, gospodice! — odvrati veseli doktor. — A ti,
uzasni pesimiste, moj inace veoma dragi su6e, nemoj da
gospodicu unaprijed strasis. Bice vam lijepo, krasno, —
osobito kad covjek dolazi s takim licem, kao vi.
Durdica se odvrne. Nije joj bilo ugodno; sto je Gla-
varevic tako govorio. I Radmanovic ga nezadovoljno po-
strance omjeri, pa da prekine takav natin zabave, za-
pita doktora, dokle ostaje u BeCu.
— Dva ili tri mjeseca. Zelim da u opcoj bolnici i na
klinici proucim nekoj e nove kirurske metode.
— T a istom si svrsio nauke! — presijeCe Smiljanic.
— Kod nas, moj brajane, uvijek nesto novo. Da, —
oko Bozica kanim u Pazarince k Malesevicevima. Bices
valjda i ti, Hanibale, jos ondje?
— Ne znam. Pocinju onda lovovi kod grofa Morfelda
u Banatu. Valjda cu onamo.
Vlak se primicao zakanjskomu mostu. Smiljanic se
pokazao uzrujanim i zaCne govoriti o slaboj konstrukciji
mosta, o pogibli, kojoj se zivot putnika lakoumno izvr-
gava. Durdica ga u strahu slusala. Radmanovic kao da
je primijetio djevojCinu bojazan, presijece Smiljanicu
rijeC i uzme dokazivati, da nema pogibli, spominjuci,
kako se u Americi grade zeljeznicki mostovi posve jedno-
stavno. Durdica ga stala zahvalno gledati. Mislila je u
sebi: »0n nece da se plasim. Ipak je dobar — !« — i
preko volje zaustave joj se oci duljim pogledom na za-
gasitom i ponosnom lieu Hanibalovu.
Kad je vlak dosao do zloglasnoga mosta i dugim zyiz-
dukom dao znak, onda je Radmanovic uzeo tako zanim-
Ijivo pripovijedati o svojim dozivljajima u Africi, da nije
- 46 -
niko od drustva ni mislio na pogibeljni prijelaz. Skri-
panje drvenih stupova zamjecivalo se doduse, ali straha
nije bilo. >Gle ga, — on sve to pripovijeda, da ne mislimo
na most, — kako je dobar covjek! A kako je junaCan —!«
— govorila Durdica u sebi, stojeci jos pod dojmom Ha-
nibalove pripovijesti.
VII.
U Zakanju izidose. Dok je Radmanovic pomagao Dur-
dici, da stupi iz kola, pojagmise se Glavarevic i Smilja-
nic, da iznesu stvari njezine. I Hanibal je uzeo Smiljar
nicu jedan svezanj te ga noeio. Glavarevic zapita Dur-
dicu, da l i je naruCila sobu za nociste. Na taj trosak nije
otac ni ona mislila. Zato se sada zbuni. Isto tako nije
htjela da ide u gostionicu, kako joj Smiljanic ponudi. No
Glavarevic joj dokaze, da mora ici, ako hoce da dobije
sobu. To skloni djevojku. Pode dakle sa svom trojicom
u restauraciju. No — i ako je Glavarevic odmah pitao
za sobu, nije se mogla vise ni jedna dobiti. Smiljanic,
koji je narucio jos iz Krizevaca stan, ponudi joj sada,
da uzme njegovu sobu.
— A vi? Ne, ne, gospodine. Moglo bi vam nauditi. .
— Izvolite, gospodice. Uostalom — sada nema druge.
— Zbilja, gospodine suce, za vas bi moglo tesko biti,
sto nemate svoje sobe. A lako je tomu pomoci. Mene
Ceka soba od juCer. Ako odem u BeC, ne treba mi je, —
ako ostanem, lako za me. Gospodica ce uzeti moju sobu,
a vi cete svoju zadrzati.
: Radmanovic je ovo tako odluCno izrekao, da mu nika
nije protuslovio. Durdica mu se tek jednostavno zahvali.
Vlak osjeCko-beCki stigne, ali gospode Radmanovicke
nije bilo. Hanibalu dokle nije trebalo dalje putovati,.
— 47 —
Glavarevic se je zalio, sto ostaje sam za taj vlak. Kako je
imao jos deset casaka vremena, sio je za najblizi stol i
uzeo veCeru. Radmanovic skoci po trhonosu, da odnese
DurdiCine stvari u sobu. Dotle je ona stajala u kutu. Gla-
varevic se neCemu dosjeti, pusti jelo i pristupi k njoj.
— Gospodice, malo da ne zaboravih. V i cete zacijelo
biti posve nepoznati u Pazarincima, a, meni je dosla
divna misao. Brzojavicu sestri Irmi, da vas uzme k sebi
na stan. Bice vam ondje veoma dobro.
— Ja ne sumnjam, ali — necu l i biti neprilicna?
— Ni na koji naCin. Irma vam je veselo celjade, uvijek
vedre duse, — ona 6e se radovati. Ja idem odmah da
brzojavim. — I ne cekajuci, sto ce Durdica redi, pohrli
napolje, te za 6as dotrci i javi, kako je sve uredio.
I prije nego sto je vlak otisao, oprosti se Durdica sa
svojim drustvom, te pode u sobu. Glaivarevic gledase
sav radostan za njom.
— Ta Boga mi moga, da nisam takav, kakav sam, go-
tovo bih se zaljubio. Gledajte, junaci, kako je divna! Ni-
sam skoro vidio tako skladna hoda. Ah, — sva je lijepa.
Ni Radmanovic ni Smiljanid ne rekose nista, pace
ostadose mudeci, kad je Glavarevic iznova stao slaviti
Durdicinu Ijepotu. Hanibal se cisto smrknuo, dok je
doktor svojim veselim i lakoumnim nadinom. cavrljao;
Smiljanic pak, komu se bUjedi obrazi zacrvenili sumnji-
vom crvenom todkom, sjedio je tih i kao izgubljen u sa-
njama. Vratar presijece Glavarevicev govor. Do§ao je
zvati u becki i pestanski vlak. Sva se trojica digose. Smi-
ljanic se ne usudi napolje zbog hladnog nocnog zraka,
pa se oprosti u dvorani s prijateljem, Radmanovid ga pak
isprati do vlaka. Kad se je povratio u restauraciju, nade
Srailjanica u prepirci s konobarom. Nije bilo za nj sobe.
— Ta sto ste mi rekli, da je imate? — vikao ljutito
pristav.
— Ja sam mislio, jer je gospodin dosao s milostivim go-
spodinom, da ce u jednoj sobi s njim spavati; tamo su
- 48 —
dvije postelje, no sad je milostivi gospodin otstupio
stan jednoj dami, i tako nema za vas mjesta.
— Eto, ja sam sve to skrivio, — umijesa se Radmano-
vic. — Ne ljutite se, suce. Nisam ja uzalud lovac. Naci
cemo mi stan. Sad cemo prije svega vecerati.
Smiljanic ostao doduse jos neko vrijeme kisela lica,
no Hanibal ga naskoro prisili svojim lijepim i uljudnim
nacinom, kojim je znao pripovijedati, da je zaboravio
sobu i sve neprilike i samo slusao njega. Hanibal dade
otvoriti butiljku tokajca i zamoli Smiljanica, da mu
bude veceras gostom.
— I onako cete samo mojom pomocu spavati! — lu-
kavo se nasmijesi Hanibal. *
Jos su dugo razgovarah. Radmanovicu su vrlo omiljeli
tihi i njezni nadin i nazori Smiljanicevi. Osobito ga je
zavolio, kad mu je Smiljanic posve otvoreno rekao, da
je u mnogom protivnik slavonske vlastele, koja su, rede,
silno na stetu naroda provodila segregacije i komasa-
cije. — »I u mom je selu bilo turskoga nasilja!« — rede
pristav, sav zalostan u lieu. No nije spomenuo, da su
mu oca, ugledna seljaka i za onda kneza, ubili kod ovr-
sne predaje. Hanibal je takoder iskreno priznao, da
postupak kod vedega dijela vlastele nije bio onakav,
kako je to zahtijevao interes pudanstva. Smiljanic je
vidio, da Hanibal govori s punim uvjerenjem, jer i ako
se je tek danas upoznao s njim, ipak mu je odavna ved
bilo poznato, da su se Radmanovidi sa svojim seljacima
nagodili i da je Hanibal veUk prijatelj svoga puka. U
podrudju golemoga mu vlastelinstva bilo je najmanje
deset pudkih skola, koje je svojim troskom podigao. Go-
vorahu i o svojoj suputnici. Hanibal je otvoreno pri-
znao, da nije skoro naisao na takvu djevojku. Hvalio je
i njenu Ijepotu i njenu drazest.
— A cini se, da je i veoma destita, — dometne Smi-
ljanic.
— Ma dasto da jest! — zivo prihvati Hanibal. On je
iDurdica Agi6eva<:. (A) - 49 - 4
uopce, kao svi hrabri i plemeniti duhovi, sudio o zenama
dobro, te nije trpio, da se naprecac sumnjice. »Onaj,
koji drzi, da su sve zloceste i slabe, vjerujte mi, nije jos
nijedne predobio«, — znao bi tvrditi. A sada ga zahvati
neki strah za Durdicu. Pomisli na nasrtaje ljudi i nji-
hove sumnje, kojima ganjaju bijedne djevojke, sto ih
zivot sili, da daleko od doma same u svijetu stoje.
Kad Je bilo blizu ponoci, ustanu Radmanovic i Smilja-
nic, da potraze nociste. Smiljanic bio je covjek plah. Za
sav svijet ne bi mogao da se komu obrati riJecju i za-
moli kakvu uslugu. Jednom je u Becu volio usred noci
lutati po najudaljenijim stranama grada, nego da koga
zapita, kuda mu je poci. On je znao, da je to ludo, pace
smijesno, no uza sve to nije mogao drugacije. Izvrci
se pogibli, da mu ko stogod odbije, ili pace da bude ne-
uljudan, bijase za njega strasna pomisao. Zato je uvijek
nastojao sto vise kloniti se ljudi. On zaista ne bi taj put
nasao nocista, vec bi volio cijelu noc, pa bilo i pod
vedrim nebom ostati. Drugaciji je bio Hanibal. Prirodena
sigurnost, zatim onaj posvemasnji, pa jos i prezirni ne-
mar, sto ga ljudi njegova drustva pokazuju prama cije-
lomu svijetu, — sve ga to cuvalo, da ne bude plah. Uza
to odlucnost i vjestina covjeka, koji se poglavito bavi
vjezbom tijela, i napokon iskustvo i dozivljaji najkobni-
Jih zgoda, — sve je to moralo uciniti, da je bio odmah na
cistu, kako i gdje ce do nocista doci.
Sporazumio se on Jos na peronu s prvim sluzbenikom,
koga Je sreo, zatim je posao jos u pisarnu postaje, pa
kad Je izisao, bio je uz njega covjek, koji je njega i
Smiljanica odveo k vagonu, sto Je stajao na tracnicama.
Kola su bila prvoga razreda, te su oba putnika s pravom
nasladom legla, da spavaju.
Nocu se vrijeme promijenilo. UJutro, kad se Hanibal
probudio, lijevala Je kisa i pirio dosta hladan vjetar
istodnjak.
— Imate l i dobra kola, su6e? Vrijeme je gadno.
- 50 - — 51 —
— Ne znam, kakva ce mi poslati. — Gle, kako je ga-
dan dan, a jucer — gotova sparina, kao usred IJeta.
Durdicu nadose vec u kavani. Hanibal i nju upita,
da l i je dekaju dobra kola. Kad je cuo, da ih nije ni na-
rucila, nasmije se, a ujedno rece, da ce brzojaviti u Pa-
zarince, neka njegova kocija dode do Drave. — Do Vi-
lanja ne bi vise stigla. Da smo barem jucer na to mislili.
Ja cu dakle odmah brzojaviti. I ne cekajuci odgovora
Durdicina i Smiljaniceva pohiti Radmanovic odmah na-
polje i ucini, kako je rekao. Buduci da je odlazio kapos-
varskim vlakom, koji Je prvi imao da krene, oprostio
se odmah, cim se je vratio iz brzojavne pisarne i saopcio
sadrzaj svoje brzojavke. Durdica htjede da mu posebice
zahvali, no on joj presijece prvu rijec, uvjeravajuci Je,
kako mu je samo veoma ugodno, ako J03 ulaz u novo
m esto ucini sto manje tegotnim. — »Napokon — ja sam
takoder Pazarincanin, pa, mi Je to duznost prema vama«,
— dovrsi on s uljudnim poklonom.
Durdici je bilo, kao da je otisao davni joj koji znanac,
kad se Je Radmanovic udaljio. Jos dugO' — dugo, Jos i
onda, kad je vec vlakom dalje Jurila, mislila Je na njega.
Posve blazena i sretna ponavljala je u sebi: »No eto —
pa nije tako tesko medu stranim ljudima. Ipak ima sva-
gdje dobrih dusa!« — mislila je i u uspomeni joj se re-
dom nizale sve sitnice Hanibalova drustva. Gotovo svaka
mu rijec, svaki kretaj, — sve, sve joj se duboko usjeklo
u pamet. I ponavljajuci u duhu sve* nije joj ni Jedan
tren doslo na um, da se pita, kako se Je ona pricinila
njemu. On Je svojim polozajem, svojim rodom i svime
tako daleko stajao od njezine cedne duse, da nije mogla
ni pomisliti na takovo pitanje. Glavarevic i Smiljanic
bijahu takoder veoma ugodni, no prvi joj se cinio ne-
kako djetinjast, a za Smiljanica Je jednako pitala, za-
sto je tako zalostan. I nehotice ih prispodabljajuci mo-
I'ala je prvenstvo dosuditi Radmanovicu.
»A zasto nije pristav u ista kola sio, u koja i ja?« —

nametalo joj se pitanje. Nije ni znala, kamo se je smje-
stio, jer u onoj uzrujanosti, kad je ulazila u kola, nije
jazila, kamo je otisao Smiljanic. No kako je iskrena
3ila, priznala je, da joj Je milije, sto je sama. Bila joj
potreba da se prepusti' mislima. A strani dosadni kraj
sa svojom dalekom ravnicom, u kojoj su se prostirali ili
nedogledni pasnjaci, ili silno polje, s osusenom kukuru-
zovinom, nije mogao da joj prekida misli, koje se skoro
prometnule u mastanje. To mastanje moralo je biti
slatko i drago, jer njezine divne oci zavjesile se lagod-
nim blijeskom u daljinu, te na drazesnim punim ustas-
cima jednako se lelijao sretan smijeh.
VIII.
Kad je Durdica na vilanjskoj postaji iz kupeja izisla i
sa silnom svojom prtljagom stajala nasred perona, ne
znajuci, kako da si pomogne i stvari kud na stranu spre-
mi, bilo joj je oko srca tako tesko, kao ni jedan put jos
od JuCer. Osjecala se sasvim ostavljenom, gotovo ne-
sretnom. Silna vreva ljudi, sto su se tiskali u odlazeci
mohadki vlak, njihova jagma, njihova trka, njihovo bez-
obzirno turanje, zatim najvise jos drzoviti pogledi mu-
skaraca tako Je smetose, da je bila posve kao izgubljena
i osjecala se sasvim nespretnom i nevjestom. U osjecanju
svoje nemoci oci joj se malone orosile suzama. Jedan je
das mislila, da vidi Smiljanica, gdje bas ulazi u zgradu
postaje. Od radosti mogla bi bila Idiknuti; no u taj se
mah sjeti, da nije htio s njom u istim kolima putovati. I
zato mu se ne javi, Jednako ostajuci na istom mjestu
usred najvece vreve i stiske, drzeci u obadvjema ru-
kama nesto stvari, dok su ostale lezale pred njom na
podu. Bog sam zna, dokad bi bila tu ostala, da joj se nije
- 52 -
priblizio jedan zeljeznicki posluznik, te je upitao, ne pu-
tuje l i u Mohad, Jer vlak, kaze, odlazi za koji das. Ona se
zbunjena okrene k tomu dovjeku i ne odgovorivsi mu na
pitanje, uraoli ga, da joj pomogne smjestiti kamo stvari.
Jos ga upita, moze l i dobiti kola za Dravu, ili barem do
Siklosa. Posluznik joj ni e znao nista kazati, samo uprti
na pleca kosare i skatulje, te odvede Durdicu u dekao-
nicu, ujedno i gostionicu postaje.
— Kola cete tesko nadi, ako ih niste narudili. Ljudi jos
uvijek beru u vinogradima, pa je sve zabavljeno.'No pi-
tadu, jesu l i koja iz Siklosa, da barem donde dodete.
Za cas se vrati posluznik i javi, da nema nikakvih
kola, osim jednih, koja su ved narudena.
— Nema! — porazeno ponovi Durdica. U taj mah
okrene se Smiljanid. NJihovi se pogledi sretnu. On se
silno zarumeni u lieu, a zatim Jos uvijek zbunjen pri-
blizi se djevojci.
— V i nemate kola? — T a — zar nedete sa mnom?
Oprostite, sto vam nisam jos u Zakanju ponudio. No
mislio sam, to se samo sobom razumije, Jer od Drave i
onako nam Je zajednidka prilika, — ispridao se Smilja-
nid. Uistinu pak nije ponudio, Jer je mislio, da bi se Dur-
dici takova njegova ponuda mogla pridiniti drzovitom. S
istoga razloga nije s njom sio u Zakanju u ista kola. Bo-
jao se, da Joj mozda ne bi bilo drago, a mogla bi misliti,
da Joj se zeli nametnuti. A ni pod zivu glavu ne bi on do-
pustio takove misli o sebi.
Poslije kratka rudka izidu oboje napolje, da potraze
kola. NadoSe ih tik pred zgradom postaje. Bile su to
obidne seljadke taljige. Kodijas Je bio srpski seljalc iz Vi-
lanja. Dobrocudno lice slavenskoga tipa prijatno se ra-
siri u smijeh, kad se Smiljanid obratio rijedju prama
njemu. Bio je ogrnut dugim omastenim kozuhom, u ko-
jem se pricinjao nekako cetverouglast. I Smiljanidu i
Durdici bijase milo, sto su nasli dovjeka svoga Jezika.
Oboje misljahu, da su u Vilanju bogzna kako daleko
- 53 —
od svega svoga, a eto sada — duju materinsku rijec. Dur-
dica se posve razveselila i u svojoj bezazlenosti rekne
seljaku, iako joj Je milo, sto Je nasla dovjeka svoga, —
covjeka istoga roda i Jezika. Seljak Je u cudu pogleda;
odito Je bilo, da je nije razumio i da mu ne ide u glavu,
kako bi ova gradska jvrajla* i on — paur — mogli biti
kakav rod, ili u dem jednaki. U jos vedem dudu obazre
se na Smiljanida, kad ga taj upita, ima l i mnogo Srba i
Hrvata u Vilanju i okolici, i da l i duvaju svoj jezik. Prije
nego ce odgovoriti, makne sesir na zatiljak, pljune na
stranu i tada, kao da ne zna, da l i dobro odgovara. rekne:
— E , znate, gospodine poglaviti, ima nas ovdje u na-
sem selu svakakvih, ima i Madzara i Svaba i Lutorana
— i nas Raca, sto Srbalja, sto Sokaca — ali svi smo
pauri, — jednaki smo, — bije nas jedna nevolja sve za-
jedno. Ona kao da drzi pravidnu mjeru.
— Ali, dica, ja pitam, da l i cuvate Jezik?
— Mislite, gospodine, kako govorimo? E — znate, u
nas ljudi govore po dva tri nadina. Zna se tu i na ma-
dzarsku, i na Svapsku, i na racku.
— Dakle se slazete?
_ — E , druga je to stvar! Gdje se ljudi slazu? Koliko
ljudi, toliko cudi.
— No da, — ali da l i trpite Madzare i Svabe?
— Kako koji. Aha, gospodin valjda misli porad za-
kona. I nas je uditelj tako govorio, ali mi pauri misli-
mo, valjda Je gospodin Bog sam odredio, da ima ne je-
dan, nego vise zakona u ljudi.
— Sta je, dida Jovo, Sta pitaju? — progovori prema
kodijasu seljak, koji se netom priblizio, a prije Je stajao ^
nekoliko koradaja dalje i pusio iz kratke lule, pljuckajudi
svaki das sad lijevo, sad desno.
— E , — pitaju svasta. J a ne znam pravo; kud cu ja
paur razumjeti, sto gospoda misle, — odvrati kodijas,
motajudi se oko kola i sa svih strana pregledavajudi sva
detiri todka. — Da, braca Joza, ded, molim te, skodi po-
- 54 - -
slije k babi mojo_ i reci ioj, neka me ne deka vederas —
put je, da se smi'luj Boze, a daleko je opet do Drave, —
bide mi kasno. Nodidu kod kuma Pere, sokadkog zvonara
u Martinovcima. Reci Joj tako, da je baba mirna.
— E , dakako, pravo imas, kazacu.
— Eto, — mogli bi ici, ako gospoda bode, — javi se
kodijas Smiljanicu. ,
Kisa je malko stala. Durdica i Smiljanid smjeste se na
usku sjedalu. On se prikudio posve kraju, zeledi, da
Durdica udobnije sjedi. Bilo mu je dudno. I radovala i
plasila ga ova blizina krasne djevojke. Bilo mu je ugod-
no i sva se dusa razmiljeno ljuljala u nekoj prelesti. Za-
lijevao mu nutarnjost snazni val blazenstva i krv njegova
kao da je zurnije i snaznije kolala mladim mu tijelom.
Ona radost mlada muza, sto se je sastao s krasnim zen-
skim stvorom, i da tako makar na kratko vrijeme postoji
neko jedinstvo medu njima, — ta ga radost zaokupila.
No opet ga plasila novost situacije. Nije znao, zasto, ali
silno je dutio u sebi neki nemir. Tek kad se je razvio raz-
govor, Jenjao je taj nemir. Govorili su o predasnjim se-
IJakovim rijedima. Smiljanid, dovjek veoma uman i uden,
nije mogao a da u tim rijedima seljakovim ne nasluti
ditav vidik drugoga nekoga svijeta, veoma udaljena od
komesanja devetnaestoga vijeka. On Je u tom smjeru
podeo razmatrati. Durdica ga pomnjivo slusala, gotovo
mu bila zahvalna, jer slusajudi umne njegove primjedbe
divila mu se i bilo joj neizmjerno ugodno, sto njoj tako
govori. On je sam osjedao u sebi. da mu danas osobito
bujno dolaze rijedi i da Je vanredno sretan u biranju ri-
jedi i izraza. Tomu se u sebi silno radovao. Znao Je, da
premnogo puta ne moze da jednu lijepu misao lijepo
kaze. Toliko Je puta opazio, da ima ljudi, s kojima ne
moze ni najjednostavnije konverzacije spretno voditi. A
sada, gle, pred ovom gotovo stranom djevojkom tako
se divno raskriva i jedna misao rada drugu, jedna rijed
zove drugu. I Jednako govoredi, Jednako iznosedi jednu
55 -
misao, bolju i Ijepsu od druge, divio se tomu i u nu-
tarnjem svom zanosu cisto je Durdicu drzao dobrim svo-
jim genijem. Nije mislio, da ta sretna djelatnost duha
dolazi od uzrujanosti zivaca i duse, u koju je pao poradi
neobicne situacije svoje. On je tek bio zahvalan djevojci
i njegovo povjerenje — svu njegovu simpatiju osvojila je
mala carobnica, koja ga je jednako pozorno slusala i svi-
jetlim zadivljenim ocima ravno gledala u njega.
»Kako je uman! A ja sam jucer mislila, da je posve
obican covjek. Pa kako je dobar — zbog mene sUom
zlo sjedi«, — govorila za sebe Durdica. Pade joj na um
Radmanovic. I bogzna zasto, ona je u taj mah pozalila,
sto se nenazofinoga sjetila, te joj je bilo, kao da osjeca,
da je krivo uCinila Smiljanicu. U takom nagonu osje-
canja zazeli da sve popravi, te upita nesto Smiljanica,
cim je htjela dokazati, kako je zanima njegov raz-
govor.
Uto se opet spusti kisa. Silnim je pljuskom padala, a
niski oblaci zastrli nebo. Putnicima je strasno smetalo.
Kisobrani ih jedva nesto branili. Seijak kodijas, dobri-
cina kao svaki nas hrvatski i srpski seljak, iz vlastita
nagona ponudi svoj gunj, neka se gospoda zamotaju. On
se zadovoljio, sjedeci na golu snopu kukuruzovine, te
mu gace u till cas prokisle. Smiljanic, koji je zarko lju-
bio seljastvo, te nije ni u cem htio dopustiti, da naobra-
zen covjek ima kakove prednosti, ne bi drugda bio pri-
hvatio takove ponude. No sada poradi Durdice primi
gunj, ne hoteci dakako da pokrije i svoje noge, nego
Durdicu uvije svu u gunjac. Kako je kisa padala sve ze-
sce, moradose se oboje na posve usku sjedalu od vr- Tek u sredini vode spazi, da joj ruku cvrsto stiste
bova siblja stisnuti jedno uz dugo, da ih pokrije kiso- necija ruka — i od zastidenosti posve se zbuni. No
bran. Osjecali su jedno od drugoga toplinu tijela. Bilo nije imala snage, da istrgne ruku.
je Smiljanicu tesko, spoznao je dobro, da je djevojci ne-
ugodno, i pogadao je, da silno pati od stidliivosti. Zato
se pomakne posve na stranu, ne mareci, sto su mu sva
koljena prokisla.

- 56 -

Gjalski: ..Btifflica Aoiceva" str. 5S

 »Da me sada vide roditelji, kako tu sjedim i putujem s
mladim, stranim dovjekom —,« — pomisljala je u sebi
Durdica. Cisto joj bilo kao da vidi nezadovoljni strogi
obraz odev i pekla ju savjest. Strogost djevidanske joj
duse nasludivala je u toj voznji nekakav grijeh. I Smi-
ljanid i Durdica umukose sasvim.
^ Tako prodose mnoga sela i mjesta. Dosadna jesenska
kisa sve je zavila u sivu zaprljanu i polumradnu boju, te
se je sve pridinjalo zalosno i jednolidno. Ceste prazne,
kao da su ljudi izumrli, po ditav se sat ne bi ni s jedriim
kolima sastali. Po selima sve prazno, tek se gdjegdje
pokazalo kakvo zensko deljade s visoko potpregnutom
suknjom, da su se suhe erne noge i nesto bjelja bedra
pokazivala, te bi se Smiljanid i Durdica od varoskoga
stida okretali na drugu stranu. Koji put bi se sreli s ko-
jim seljakom s izvrnutim kozuhom, a on sav zaprljan i
crn, a sa sjekirom u ruci. Durdica se sjeti pripovijesti o
madzarskim razbojnicima, o Rozi Sandoru, te se uplasi.
Zatim se sjeti zagrebadkih seljaka, njihove lijepe i diste
nosnje, i njoj bude opet tesko u srcu od deznuca i zelje
za ostavljenim domom.
Bio je ved mrak, kad su jedva jedvice po silnom blatu
stigli do obale Drave. Na nesrecu bio je prevozni brod i
damac na drugoj strani. Cida Jovo morao je iz svega grla
vikati, da dozove brodara. Drava je silno sumila, valovi
se strasno bacali na ostrom vjetru. Durdica je i od zime i
od straha drhtala kao siba na vodi. A mrak je svakim
'i dasom postajao crnji i gusci. Djevojka samo sto nije za-
# plakala. Uze moliti »Ocenas«. Smiljanic je tjesio, veleci,
i f da su ljudi sigurni, da poznaju svaki okret rijeke, da se
niko ne sjeca, da bi se bila kakva nesreca dogodila, te
I nema razloga da se dovjek plasi. No umijesa se dica Jovo,
koji se ljutio na ovo dekanje. Stao kazivati, da su bro-
dari zacijelo otisli u krcmu, te ce bogzna kako dugo ostati
ondje. »Pa de se opiti, ugursuzi, — kao onomadne, kad
su prebacili damac i malone potopili se kao misevi. Prava
sreca, sto nisu nikoga prevazali!«
- 57 -
 Smiljanic ga usutka, da ne bi jos sto krupnije pripo-
vijedao. No i sam je bio zabrinut.
Napokon se brodari poslije kakva tri cetvrta sata oda-
zoyu ponovnomu izazivanju cica Jove. Bilo je i skrajnje
vrijeme, jer su Durdica i Smiljanic jedva jedvice jos mo-
gli odolijevati vjetru i kisi na otvorenu pustu mjestu. Ona
je ved osjetila, da je do koze mokra. I od dusevne i od
fizidke boli tekle joj suze curkom, a u duhu gledala je
ondje daleko — daleko toplu nisku sobicu, u njoj majku
i oca, bracu i sestre, — ah, — a ovdje tako je' gadno!
I ona nazivase nesretnim onaj das, kad je postala udi-
teljica. A tek kad je morala da skodi u damac! Pomagao
joj je Smiljanid i jedan od momaka. Prvi put se trgne i
izusti: »Ne mogu«. Ovdje neposredno pred tamnom de-
rudom vodom, pred groznim sumom valova bude joj
tako tesko, da su joj koljena stala klecati i ruka joj se
grdevito stisla najprije na grudi, a zatim na delo. Bijase
to instinktivni strah kopnena stvora pred vodom; k tomu
jos osjetljivost i razdrazljivost zenskih zivaca, osjecaj
slabosti svoje i nevoljkost, da gleda licem u lice bilo
kakvoj pogibli, — sve je to ucinilo, da joj je taj das bio
tako strasan. Napokon je Smiljanic umiri, ali dakako
vozedi se vodom opet je saletjele sve iste muke. Tek u
sredini vode spazi, da joj ruku dvrsto stiste nedija ruka,
— i od zastidenosti posve se zbuni. No nije imala snage,
da istrgne ruku.
. vjede, kazati, koliko puta hodes, da se premjestas radi si-
1 . ;^ , IX.
I ako su Radmanovicevi konji bili jaki i brzi, ipak se
kocija polagano micala, toliko je bilo blata na cesti. Kad
je bilo suho, trebalo je od Drave do Pazarinaca blizu
tri sata voznje, a sada se moralo radunati, da de trebati i
do pet sati. Durdica se gotovo prepala, kad je to dula.
Mislila je, da ce jos poslije podne za dana stidi u Paza-
rince i isti jos dan priseci, — a sad eto nede prije ponoci
ni stidi tamo. Bilo ]oj i radi plade i radi toga, sto joj se
dinilo, da nije nikako u redu, sto po noci putuje s mla-
dim covjekom. »Ali on je tako dedan, — ozbiljan i po-
sten. No kako bilo, ne pristoji se djevojci. Boze moj, sto
bi rekao babajko, da me vidi, a sto istom — ljudi!« I
Durdica protrne.
I Smiljanid kao da je osjedao neku tjeskobu. Posve je
dobro znao, da je neoprezna i djevojka i on, sto nodu
putuju skupa. 2alio je, sto nema nigdje povedega sela,
gdje bi mogao izici iz kola. Kodija je bila zatvorena, a
oluja jednako bjesnjela. No Smiljanid ipak pored toga
nalozi kodijasu, da krov na landauerki rastvori. Durdica
ga je shvatila i divila se njegovoj njeznosti i opreznosti.
Premda joj je kisa sibala u lice, kad je krov pomaknut,
bila je vrlo zadovoljna i zahvalna Smiljanidu. Cijelo je
vrijeme govorio Smiljanic s momkom, pade se po
silnoj toj kisi premjestio na prednje sjedalo i sio uz ko-
dijas a.
— V i cete oprostiti, ali radi sigumije voznje, — detiri
oka vise vide, nego dva. Je l i , momce? Pazidemo, da se
ne prevalimo.
Durdica se smijala u sebi. »Ta, mozes ti, dobri do-
gurnijega puta. Pogadam tvoje misli, — i ja ti se divim i
zahvalna sam ti!« govorila u sebi djevojka. »I Hanibal
bi takav bio!« — dode joj ujedared na um. Vise je nisu
mogle ostaviti misli na njega. Pitala se u duhu, da li se
- 59 -
 on u toj kociji vec vozio, — mozda je upravo na istom
mjestu sjedio; — zanimalo je, sto l i on sada, taj cas, radi.
Bas je jedanaest sati odbilo, kad su dosli u Pazarince.
Od mraka nije mogla Durdica nista raspoznati. Smilja-
nic je vec cijelo vrijeme mislio, kako je nespretno, sto
dolazi s djevojkom u tako kasno doba noci u mjesto.
Kad je vlastelinski kocijas stao pred gostionicom, za-
buna je i zabrinutost Smiljaniceva bila preko svake
mjere. Pomisao, da ce otsjesti s njom u istoj gostionici i
time »siroticu« (— tako ju je zvao —) izvrci pogibli, da
je malo mjesto nosi na jezicima svoje inteligencije, bila
mu je tako strasna, da je odlucio bilo gdjegod drugdje
prenoditi. Najprije upita za drugu koju gostionicu, no
gostionicar mu se nasmije u lice, a onda, osoran kao
svaki gostionicar u malenu mjestu, stane mu dokazivati,
kako je smijesno i pomisliti, da u Pazarincima moze
biti vise nego jedna gostionica; ta i ova njegova jedva se
drzi. Smiljanic tek sto ne planu od jeda. Sjeti se Glava-
reviceve brzojavke. Upita dakle za M'alesevicevu kucu.
No gostionidar nije htio da izgubi gosta. »Kud dete o po-
nodi gospodinu Malesevidu! Do deset je sati cekao ovdje
dovjek njegov na nekakvu gospodicu iz Zagreba, — a
kad nije dosla, otisao momak. Sad nedete tamo modi ni-
koga probuditi.«
Napokon se Smiljanid odluci. »Za mene ne treba sobe,
— ja idem k jednomu prijatelju. Ali evo — gospodica
ovdje, — za nju treba soba! Moje stvari neka ostanu
kod vas.«
Smiljanid se oprosti s Durdicom. Ona mu se suznim
odima od zahvalnosti tek mude nakloni i jedva zamjet-
Ijivo, kad se ved okrenuo, smogne rijedi: »Laku nod!«
A on otisao da trazi, gdje ce prenociti. »Idem najprvo
u kavanu, — tu du mozda saznati za kakav privatni
stan.«
U kavani se na sredu sastao sa znancem svojim, sud-
benim pisarom Naljeskovicem. Pripovjedio mu odmah
- 60 -
poslije prvoga pozdrava svoju nepriliku. »E — lako za
to, — ja imam sobu, —mozete je i na mjesec uzeti!« —
odvrati mu ovaj i odmah mu ponudi, da ispiju dasicu
alasa. Smiljanid je lako podnosio dosadnu zabavu malko
pripitog Naljeskovida; tako je bio zadovoljan, sto ga je
sretan sludaj oslobodio svake neprilike. ,
Dakle, spectabilis, putujete s mladim gospodicama,
— he ^ he — he. Da, ja sam kola nasao i kocijas bio vec
spreman, uto dode brzojavka spahijina, da narudenih
kola ne treba, nego neka dode vlastelinska kocija po
vas i po gospodicu. He, he, he, — dakle vi, — e, — tako
je. Pravo, — i ja sam, dok sam mlad bio. Pa zasto niste
htjeli ostati s njom u gostionici? No, da, da, — moglo bi
se ovdje saznati, — bolje je ovako, — a ja znam, da ste
se drzali, — he?
— Molim vas, pustite sale. V i me valjda poznajete,
kakav sam. Ne bismo li isli kuci?
— Ajdmo, ajdmo! — I Naljeskovid se pozuri, da zado-
volji Smiljanidu. Teturajuci uza nj mislio je, kako je to
prava sreca, sto je danas preko volje svoje zene otisao
k cika-Peri, i tako nasao stanara, — pa kakova — moze
Milica jos postati i zenom njegovom! — No da.
Smiljanid pak mislio na Durdicu i gledao u duhu jo§
uvijek onaj zanosni, dobri njezin pogled na rastanku.
Durdica je medutim tvrdo ved spavala. Prije nego je
legla, dvrsto je odludila da upamti svoj san. Ujutro, kad
se probudila, tek se nejasno sjeti, da je sanjala nesto
neobidno.
Zelenom bojom oliceni zidovi hotelske sobice, jako
zamrljani zastori na prozoru, uljena slika nekakve na-
pol gole ciganke, sve je to Durdici dodijalo, te se je
zurila da sto prije izide odanle. A proslo je vec i sedam
sati. Brzo se uzme umivati, kod toga nekako zadivljeno
§apcuci: »Tako ja prenocila u gostionici — u Pazarin-
cima. A gle, — kakovo je blato vani!« — I ona se zagleda
kroz prozor. Pred njom se sterao na suprotnoj strani dugi
-61 -
red samih niskih kucica, pokrivenih slamom; tek gdje-
koja imala krov od dasaka. Iz dimnjaka se polagano
dizao i nisko sirio tmasti gusti dim. Pred vratima ne-
kojih kuca lezali psi, pred drugima mali prasdici. Odne-
kuda Cuo se glas roga, a nato se otvarala dvoriSna vrata
svih kuca i po bedrima ukaljana goveda polaganim se
korakom pustila sve istim pravcem, otkuda je rog tru-
bio. Inace sve prazno. Tek nekakav napol pjani seljak
prolazio ulicom, psujuci i grdeci nekoga. »Kako cudno-
vato!* — izusti vise bez misli, hitro se odvrne od pro-
zora i stane se dalje oblaciti. Uzela je iz sanduka svoju
najljepsu opravu (imala je sirotica tek tu jednu najljepsu
opravu (imala je sirotica tek tu jednu nesto bolju) i sad
je zurno dovrsila toaletu. Nekoliko joj puta pade na um
Smiljanic i radoznalo se pitala, da l i ce ga vidjeti. No
najvise se zanimala za svoje kolege. Kolegicama nije ni
imena pravo znala. Tek otac nasao negdje u nekom
koledaru, da je skola u Pazarincima djecacka i djevo-
jacka, a svaka da ima cetiri razreda. U njoj da je ucite-
ljica neka gospodica Stipiceva. Ime je zapamtila, jer je
otac kazivao, da mu je u bitki kod Solferina spasio zivot
Stipic, sada sudbeni pisar u Pazarincima, valjda otac i l i
rodak tog Stipicevoj. Kako ce stupiti pred ove posve
strane i nepoznate ljude? Cisto se poCela zbunjivati i
plasiti kao dijete,
Kad je stupila na ulicu, jos se vise uzrujala i uplasila.
Zbunjeno se ogleda, da l i je ko na ulici, pa tek kad je
vidjela daleku prazninu, sabere se i udobrovolji, Bilo
joj strasno tesko, sto mora ovako sama hodati ulicom,
lutati posve stranim mjestom, Osim toga joj smetao novi
sesir. Bio je to velik sirokokrili Makart-sesir tamno-
grimizne boje. Pristajao je predivno njenoj finoj gla-
vici. Nesto rembrandsko bilo u njoj takvoj, i u sobi pred
ogledalom bila je posve zadovoljna, kako joj sesir pri-
staje, no sada se — ovdje na ulici — bojala, da de u oci
udarati takav sesir najnovije mode. A to joj je silno sme-
talo. No veliko blato na ulici skoro joj rastjera sve misli.
- 62 —
Morala je'jedino da pazi, kako ce barem nekako cista
doci do skole. Utrenici nisu bili disci od sredine ceste, Slu-
ga hotelski, kojega je na odlasku pitala za skolu, kazao joj
je doduse, kuda da ide, da se ugne najvecemu blatu, ali
malo je koristilo i to, Kud pogleda, svud se sirilo blato,
a sve ju je sjedalo na jednu sliku, na kojoj je bila na-
slikana vezuvska lava, Odnekada joj bila ona slika stra-
Sna, — pa i taj osjedaj kao da se prenesao na ovo blato,
Kao da ju je zadusivalo, kad je gledala u nj. Svaki je cas
morala stati i prije razmisljati, kuda ce najlakse proci,
Upravo u takav jedan tren, kad se je neodludno ustavila
pred sirokom jednom mlakom, dolazio s protivne strane
visok gospodin u lovadkom kaputu i u kratkim kozna-
tim dokoljenicama. Na glavi mu koketan malen sesiric,
okruglog, tako zvanog »gentleman«- oblika. Bio Je stasit
i lijepa uzrasta, kretnje mu bile gipke, pade prezivahne,
Hodajudi nekako je poskakivao i mahao daleko po zraku
Jahadkim elegantnim stapidem, Videdi djevojku svu zbu-
njenu i kako ne zna, kuda da stupi i kamo da se olirene,
priskodi posve blizu i pruzi prema njoj ruku, odjevenu
u golemu crvenu rukavicu od prave kenguru-koze.
— Izvolite, gospodice, najprvo na ovu ciglu, — zatim
stupite na onaj kamen ondje, — uprite se dvrsto o moju
ruku, — pa skodite ovamo. Kod nas u Jesen nije inade.
Durdica ucini sve, kako joj je rekao. On je, da dvrsce
stane, ugazi jednom nogom u sredinu mlake, ne ste-'
dedi elegantne dizme, siljaste na vrsku, Ispod sare se
mogla vidjeti kod koljena crvena darapa,
Kad je djevojka preskocila, pokloni joj se duboko,
Ona je u svojoj zabuni mogla tek spaziti, da je posve
delav i da samo nad sijom ima nesto kratko rezane plave
kose, Nije zamijetila, da gospodin zeli nastaviti razgo-
vor, vec mu se stidljivo pokloni i pohrli dalje, Nekako joj
puno laglje bilo, sto ga se rijesila, priznajuci ipak, da je
bio veoma usluzan, no nesto je bilo na.njem, sto joj se
nije svidjelo i sto ne bi bila znala kazati, jer ga pravo
— 63 —
nije ni pogledala. Taj je neugodni dojam bio tolik, da se
paCe nije usudila da se obazre, a osjecala je, da on jos
jednako stoji na istom mjestu i gleda za njom.
Ulica je jos uvijek ravno tekla i Durdici se Cinilo, da u
svom vijeku nije jos vidjela tako duge ulice.
Morala je ici jos najmanje deset casova, dok nije dosla
na kraj. Tu se ulica spustila u sirok, malone pra.vilno
Cetverouglast prostor, kojemu je jednu stranu zauzimala
crkva katoliCka, a drugu pravoslavna, nesto manja i sta-
rija od prve. Trecu stranu ispunjalo nekoliko povecih
jednokatnih kuca, sagradenih u onom jednostavnom i
neukusnom stilu, koji kao da je stereotipan kod kuca
u manjim mjestima. Nelijepe kuce nisu bile Ciste, nego
su im se zidovi priCinjali i zuti i sivi i zeleni — svakakvi.
Debele pjege od kisnih pljuskavica gotovo se naslagale
na svakoj kuci od strehe do temelja. Razi zemlje bile su
smjestene mesnice i mraCni mali ducanCici, u kojima su
Zidovi trzili staru robu.
sGdje moze da bude ta skola? Momak mi je rekao, da
je blizu crkve, a ja ne vidim nista«, — pitala se je Dur-
dica, dok joj je oko melankoliCnim izrazom zapelo o
grdnu zelenu kaljuzinu, sto se vukla od sredine trga do
kuCa i bas najomasnije se razastrla pred kucom, na ko-
jo] je Durdica citala okruglu crnu tablicu s napisom:
sUniv. med. dr. Jakov KroU, kr. podzupanijski lijeCnik i
zdravstveni savjetnik«. I dok se za till jedan Casak izgu-
bila u mislima, opazi, da se tamo kod ducana na sva
vrata natiskali ljudi (— svakakvi, ona se nije usudila da
ih pogleda) i svi u nju zjaju. Durdica odmah pokroCi
dalje, — ljutili je ovi pogledi. Odmah, Cim se je okre-
nula, cula je za sobom odanle od ducana silomice pro-
valjeni smijeh, onda glasne rijeCi, kojima nekolicina ne-
koga nagovaraju, neka ide. Nehotice se ogledala malko
na stranu, te vidjela, kako dva, tri gologlava momcica
guraju visoka mladica u pravcu za njom. Zamalo je Cula
za sobom prenaglo zurne, velike koraCaje.
- 64 —
X.
Uto dode pred nju maleno curCe. Nosilo je u ruci za-
mazanu torbicu, iz koje je virila pisaca tablica.
— Dusice, gdje je skola? — upita Durdica dijete te se
posve prigne do male. Dijete se zagleda u nju, ne odgo-
vori nista, nego metne mali prst u usta i pode dalje.
Oni zurni koraci sunuse medutim mimo Durdicu. Bio
je to visok mlad Covjek. Nekoliko metara dalje sastane
se s nekim seljakom i reCe mu nesto. Seljak kimne gla-
vom i priblizi se Durdici.
— Veli mi gospodin Garasev, da pitate za skolu. Eto,
— vratite se za mnom, ja cu vas odvesti.
— Je l i istina, da ste mestarica? — obrati se seljak k
njoj i dune joj u lice citav dim iz lule. Durdica ga nije
razumjela, te mu odvrati, da nije mestarica, vec uCi-
teljica.
— Ma jest, — mislim ja. Rekao Garasev. Pa tako ste
jos mladi —, — i on je omjeri od glave do pete i zakima
nesto glavom.
— A molim vas, sto salje carstvo ili svijetla vlada to-
like uCitelje, — narod i onako te§ko smaze! A sto djeci
treba! Da se barem nauCe stogod, ali znam ja! Imam i
ja curicu u skoli, — tri godine ide u skolu, a ne zna ama
nista.
Durdica se tek smeteno nasmijesi.
Seljak zakrene u usku uliCicu za crkvom. T u su sta-
jale dvije sitne zgurene zgradice, pokrivene daskama.
— Eto — ovo je skola.
— Ovo —? — otegnuto izusti Durdica.
— Ima jos u ulici jedna kuca. Ali ovo je prava sta-
rinska skola.
Durdica se pope na klimave stube, uz koje se islo u
zgradu. U kodniku pokuca odmah na prva vrata. Iz
straznje strane kuce Cula se silna djeCja vika. Durdica
unide u usku i mraCnu sobu. Stijene nisu odavna bile
'Burdica Agiceoa':. (A) — 65
kreCene, po kutovima zaprela silna pauCina sve ugloye,
zadusljiv gust zrak lezao u prostoru, isprecijeden onim
posebnim vonj em kraljevskih i opcinskih prostorija,
koji se razvija iz dugoljetne prasine i starih pisama. Za
dugim stolom, pokritim zelenim suknom, sjedio sitan
okrugao covjek. Crna krupna glava tek je nesto^ izrasla
iz siroka Cvrsta vrata, koji se opet usadio u omasna, ne-
sto pognuta pleca. Lice mu neobidno smede puti, a tu-
basti nepravilni nos uz velike ukodene odi davao lieu
nesto afridko. Crni dlanovi, obrasli gustom dlakom, bili
su kostunjasti i bez pravo razvitih misica, te se je s osku-
dice ovoga znaka kavkaske pasmine jos vecma isticao
afridki dojam. No ipak iz cijele pojave dovjekove odsije-
vala dobrota i odavala destitu dusu. Nespretna, teska,
gotovo medvjeda kretnja jo§ je povedavala taj dobro-
cudni izgled. Durdica je u prvi mah tako osjetila i bude
joj lako.
— Imam l i dast s gospodinom ravnajudim uditeljem?
— Ne, — ne. Nisam ja vise. Ravnajuci uditelj je sada
gospodin Stjepanovid. Ja sam uditelj Grgo Haramija. Do
prosle godine bio sam ravnajuci, ali sada trebaju go-
spoda mlade sile, — Stjepanovid je mladi. E h , — pa meni
je, vjerujte mi, milije. Istina, — no — sto de to —? Da,
oprostite, — v i ste zacijelo nasa novo imenovana ko-
legica?
— Jesam.
— Drago mi je. Mi smo se svi dudili. Nije bio natjedaj
raspisan, nista se nije znalo, kad najednom dode, da
ste vi poslani. Lijepo — lijepo. Nede vam biti teska
sluzba. Stjepanovic je rekao, da bi vama dali prvi raz-
red. Ali svejedno je. Bide jos danas sjednica poslije »veni
sancte«.
— Cujem, da je ovdje gospodica Stipiceva uditeljica?
— upita poslije kratke stanke Durdica.
— Zar vi ne znate? Ah, — zbilja mi je za dudo. Ta vi
dolazite upravo na mjesto Stipideve.
- 66 - — 67 —
— Dakle nije ovdje? — gotovo s razodaranim izraza-
jem u lieu rekne Durdica. Ona se je toliko nadala, da ce
joj biti puno ugodnije sluziti s djetetom odeva prijatelja.
— Pa sto je s njom? — upita dalje.
— E , home zalosna stvar. Ona se zahvalila, morala pu-
stiti sluzbu, jer joj oca premjestili dak u Liku, ~ a otac
udovac sa sestero sitne djece. Ja sam mislio, da vi za sve
to znate.
— Ma nista ne znam i mogu vam redi, da silno zalim.
A has ja dolazim na njezino mjesto, — morala ova si-
rota nesrednom postati, da ja do dega dodem. Ah, pa
zasto ga premjestise?
— Pst! — pst! pustite to, — ide Stjepanovid, cujem ga.
No kazadu vam poslije.
Tek sto je Haramija to izgovorio, otvore se vrata bud-
no i siroko, a u sobu unide dovjek srednjega stasa, do-
sta krupna tijela. Lice mu bilo siroko, crveno i netom
obrijano. Kratki brdici brizljivo bili omasteni. Kako je u
sobu dosao, prvo je bilo, da se je silno i snazno iskasljao
i ispljuvao usred sobe. Bio je o'djeven u svedani crni ka-
put, erne blade, a imao bijeli ovratnik, kao i cilindar,
koji mu je ostao na glavi, te ga nije skinuo ni onda, kad
je spazio Durdicu. Sad se tek jos vise ispruzio i u sre-
dini tijela gordo naduo. Na djevojdin poklon kimne tek
nesto zamjetljivo glavom.
— Ovo je nasa nova kolegica, gospodica — rekne mu
Haramija. Stjepanovid ni da bi se obazro na nj, a niti
se naklonio, kad ga je Durdica iznovice pozdravila.
— Da, — duo sam, da ste dosli. V i ste otsjeli u gosti-
onici? Putovali ste'u drustvu pristava Smiljanida. Pripo-
vijedaU su jos jutros ljudi. Odmah ja saznadem sve.
Durdica ga nije razumjela, pa ne odvrati nista, vec ga
upita, da l i ce modi jos danas prisedi.
~ Tesko; ne mislim. Gospodin mjesni gkolski nadzor-
nik upravo se sada odvezao na komisiju. Nede ga biti
tako skoro natrag. Uostalom je i onako svejedno. Da
yam se placa racuna od danas, morali ste jos jucer polo-
ziti prisegu, jer naredba veli: »Placa te6e od onoga pr-
voga u mjesecu, koji najblize dode poslije polozene za-
kletve«. To je normativ za dinovnike, a buduci da su
uCitelji glasom § 112. skolskoga zakona i c i n i m i s e
§ 96. i s t o g a z a k o n s k o g a c: 1 a n k a (— tako je
on citovao — ) izjednaceni u svem sa dinovnicima, te su
dapaCe zemaljski cinovnici, to se »upitna«, rece, naredba
proteze i na njih.
Stjepanovic je ovo izgovorio, kao da 6ita kakav reskri-
pat. Posve se uko6io dovjek, dok je citovao naredbu i
paragrafe. Durdica dakako nije mogla da ocijeni to sve-
cano i dostojanstveno sasvim sluzbeno drzanje, — za
nju je bila porazna ova vijest.
— Zasto niste mislili na tako vaznu stvar? — nastavi
Stjepanovic i uzme setati po sobi.
— Ta — mislila sam, — kako nisam mislila, — jos me
je otac upozorio. Ali nisam znala, da jucer necu za vre-
mena stici.
— Oho — oho, — prekine je oholo i podrugljivo Stje-
panovic. — Pa da ste i jucer dosli, ne bi inade bilo.
Jer, molim vas, — jest, — vi nikako niste mogli jucer
prije podne stidi; a zar mislite, da bismo vas mi poslije
podne odmah zaprisegli? Ha—ha—ha!
Uto ude u zbornicu mladi dovjek, koji se odmah pret-
stavi Durdici, da je uditelj Toso Nedelj iovic.
— Znao sam, da ste dosli, — uzme on.
— Tako —? — nekako nemarno odvrati djevojka.
Morila je silna briga radi place.
— Da, kazivao mi je upravitelj, da vas je sreo.
— Velemozni zar? A gdje je vidio gospodicu? — uleti
Stjepanovid Nedeljkovicu u rijec.
— Dakle vi poznajete gospodina podzupana upravi-
telj a? — obrati se k Durdici.
— Ne poznajem.
— Pa kako zna onda velemozni? — okrene se Stjepa-
novid k Nedeljkovidu.
- 68 -
— Sreo je gospodicu — i dini mi se, pomogao joj
preko blata, — tako je barem kazivao. — Moram vam,
gospodice, kazati, da ste ga posve zanijeli. Da, rekao mi
je, da ce i on dodi k »veni sancte«.
Stjepanovid zadivljen pogleda Durdicu i taj mah pre-
tvori se njegovo dosad strogo i namrsteno lice u sla-
dahno i ljubazno. Susretljiv i umiljat smijesak rasiri se
po siroku crvenu obrazu.
— Dakle gospodin upravitelj? — izusti sada, te se ne-
hotice odao. — Zbilja mi je zao, sto ste zakasnili radi
prisege. Molim, izvolite sjesti. Da, — sabiraju li se djeca?
— Osam sati eto za das, — rede i izvadi tesku zlatnu re-
montoarku, pripetu na jos tezi zlatni lanac.
— Djece ima dosta, — odgovori Nedeljkovid, — go-
spoda je Lisicka i gospodica Milkovideva ovdje, Lisida
nede biti.
— Ah, on uvijek tako. Vinograd mu je predi od skole.
Onda — sve ja, — sve ja. A ne bi l i se, gospodice, izvo-
Ijeli upoznati sa vasim kolegicama? Dajte, Nedeljko-
vidu, odvedite gospodicu onamo. Ja du takoder odmah,
— ali moram prije ova pisma na stolu pregledati. Nad-
zornik trazi izvjesde.
Durdici je bilo ugodno, sto je mogla izidi. Taj Stjepa-
novic bio joj je strasan.
— Kamo sada? —upita Nedeljkovica, kad su bili na
hodniku.
— Evo nalijevo, onda demo ravno. Ovdje su tri raz-
reda smjestena. U drugoj zgradi sva su detiri muska
razreda. A jedan zenski razred — smjestili ga tamo da-
leko u ulici. Morala je opcina najmiti sobu, — pripovi-
jedao mladi uditelj. Mozda bi bio nastavio, da se nije za-
pleo u Durdidin kiSobran, te malo sto nije pao.
Na hodniku, kamo je Durdica dosla, setale su oba- .
dvije UCiteljice, Lisicka i Milkovideva. Lisidka je bila
zena od neko trideset godina, gojna tijela, a jedrih udova.
- 69 -
Dosta rijetka kosa bila je tamno-cme boje. Puno, Siroko
lice bilo zucljive puti. 06i su bile sitne i zelene, a dugi
zavinuti nos bijase neobicno tanak i siljast. Vrsak nje-
gov samo sto se nije doticao usldh Cvrsto stisnutih usnica,
koje su bile vise zuto-blijede, nego crvene. Drzanje joj
bilo, pricinjalo se Durdici, kao da je nesto uvrijedena,
jer bi svaki Cas prkosno slegla ramenima i bacala glavu
nauznak. Vec prve rijeCi, kojima se obratila Durdici,
bile su kao bojna navala.
— V i ste dakle ona gospodica, koja je bez raspisana
natjeCaja i bez izbora nametnuta opcini. Svi smo se Cu-
dili, — i isti velemozni gospodin upravitelj, hm — hm,
— mora da imate silna prijatelja kod vlade. Svijet to
svakako tumaCi.
Durdica se posve prestrasi. Medutim zape joj oko o
elegantnu svilenu odjecu Lisickinu i jos elegantniji bar-
sunski haljinac. Ali je dakako opazila i to, da je sriss oko
vrata zamrljan, a na haljincu otkinuto jedno puce. Dje-
vojka se zastidena odvrne i primakne k Milkovicevoj, da
je pita, kada je preparandiju svrsila. Milkoviceva je bila
neobiCno suha i tanka gospodica. Na oko kao da je po-
sve bolesna. Sive oCi s gotovo zutim zjenicama nisu se
ravno zaustavile na Durdici, nego je jednako motrile
postrance.
— Imate li vec stan? — zapita Lisicka, izgovarajuci »s«:
neobiCno ostro.
— Nemam, — ne znam sama, sto cu. Istina, jedan go-
spodin, s kojim sam putovala, preporuCio mi, da idem k
njegovu rodu. Vec im je brzojavio.
— Kako se zove? •• f : '
— Gospoda Malesevic. '
— Sto—o—o? Malesevic! Znate l i vi, ko su Malese-
viCevi? Najbogatija kuca u ovoj okolici. Jedini spahija
ima vise, — i to samo^ nas spahija: onaj u Lugarevcima
vec nije Malesevicu par. Kud bi vi onamo, — sto mislite?
- 70 -
— Njezin bratic mi je rekao —
_ Ah, — pustite v i to. Pak ona je gizdava, — luda
zena. Ko nije grof, ili barem milijunar, nije u njenim
oCima Covjek. Ako bi vas za volju braticu i primila, moglo
bi vam se dogoditi, da biste morali s njenom sobaricom
jesti. A kako vi dolazite, molim vas, da se njezin bratic
toliko zanima za vas?
— Ah, — molim vas, — zaustavi joj bujicu rijeCi uvri-
jedena Durdica. — Sto vi —? Na putu smo se sreli, pa
je on bio tako ljubazan, te me preporuCio.
— Svakako Cudnovato. Od prvoga maha tako intimni,
— sto velite vi, gospodice Draga?
— J a nisam toga jos dozivjela, — odvrati ova strogo.
Durdica samo sto nije planula. No Lisicka nastavi od-
mah, kao da nije nikad uvrijedila Durdice i ponudi joj
kod sebe stan.
— U mene nema djece, — evo i gospodica Draga je
kod mene, — bice vam ugodno.
Durdica je tek zadivljeno pogleda ravno u lice. Nije,
da bi o Cem posumnjala, ili pomislila na nedosljednost,
no u prvi mah tek je mislila, da je nije razumjela. Kad
Lisicka ponovi svoju ponudu, pozali Durdica, sto se je
malo prije tako razljutila na nju, te se sad silila, da je
mine antipatija, koju osjecase protiv nje. Djevojka ]e
Lisickinu ponudu shvatila kao izljev dobra srca i kao
zelju, da joj bude usluzna. Zato se gotovo tronuta zahvali
Lisicki i primi ponudu, ne misled viSe na Malesevicku,
uzimajuci sada ponudu svoga suputnika vise kao salu.
 XL
U taj se par pojavi mlada djevojka sa Cistom platne-
nom kapicom na glavL Pitala je za sgospodicu novu
uciteljicu«, U ruci drzase listic. Durdica ga primi i od-
mah otvori. Bio je list gospode Malesevicke. Izvinjavala
se, sto jucer nije niko cekao kod gostionice, ali kriv
je, pise, momak, koji je bio za to odreden, te je mjesto
kod hotela 6ekao u grofovskom dvoru, misleci, da ce
gospodica ondje otsjesti, posto se je u grofovskoj kodiji
dovezla. Soba za stan da je vec priredena i ceka jedino na
miloga gosta, te neka se gospodica odmah i to sasvim
jsans gene« useli.
Durdica procitavsi list pozali, sto je malo prije pristala
na Lisickinu ponudu. Svaka rijec u listu, sam_ rukopis
SVC joj se dinilo, da je izljev dobrote i neobicne Ijubaz-
nosti. Lisicka je medutim preko leda Durdidinih proci-
tala s njom zajedno list i kad joj ga ona dade, da 6ita,
znala je za sadrzaj listu.
— Udinite, kako izvolite. Ja vas dragovoljno rjesavam
rijedi. Nemojte misliti, da bi to meni bilo od koristi, kad
biste stanovali kod mene.
Durdica ne rece nista. Spustenih ruku stajase nepo-
midno, zagledavsi se u zamrljani zid, po kojem je plazio
pauk. »Steta! — Da je list barem jedan cas prije dosao.
Ali kod mene uvijek tako! — Sada ne mogu, — bilo bi
neuljudno i nezahvalno«, — govorase u sebi.
— Na jedno vas ipak moram upozoriti. U MaleSevice-
vih ima uvijek vesela drstva, zabava, dolaze gospoda.
Pak, — kako vam ved prije rekoh.
— Istina je! — rede Durdica. Tako bi svaki put rekla,
kad bi se za sto odludila. List je Malesevidkin ishlapljivao
fin miris parfema. Malesevidka bila je sada u odima Dur-
didinim gizdava dama. Lisickin je opis djelovao .
— Da, — govorase jednako Lisicka, — ko nije bogat,
taj nije u njenim odima dovjek. Mislite l i , da opci s ko-
- 72 -
jom od nas uditeljica? Ah, — kuda? Pa uzmite i ovo.
Cemu pise »sans gene«? Dakle vi morate valjda biti sva
zbunjena, kad dodete pred nju. Ha, ha, ha? I zasto francu-
ski? — Ali dakako — dama!
— Nije gospoda tako mislila, — odvrati zivo Durdica,
koja nije mogla podnositi, da se u njenoj prisutnosti bilo
ko ogovara.
— Nije! — nije! Molim vas, — meni je pet mjeseci ka-
snije odvratila posjet. Je li to pristojno? — razesti se L i -
sicka i pozeleni u Ucu. Zatajila je dakako, da Malesevidka
nije stoga vratila odmah posjeta, jer joj je has onda di-
jete bilo bolesno, pa je morala s njim u kupke, a nije,
naravno, kazala, da je Malesevicka imala potpuno pravo
s njom tako postupati nakon onoga, sto joj je Lisidka
udinila.
— Ja du dakle napisati nekoliko redaka, — uzme Dur-
dica, — da se zahvalim. Ima l i papira u skoli?
— Ah, — pustite, — mahne rukom Lisicka i nasmijesi
se prezirno. — Dakle, djevojko, v i mozete kuci ici i re-
cite gospodi, da je gospodica nasla ved stan. — I tad is-
tura djevojku k stubama.
— Ama ipak bih morala pisati. Barem da se zahvalim.
— Mozete i poslije. Neka gizdava gospoda vidi, da do-
vjek pred njom ne pada odmah na koljena.
Pokaze se Stjepanovi i dade znak, da je doba podi s
djecom u crkvu.
— Jeste l i ga vidjeli, kakav je — neotesan. MisU, sto
mu zena ima nekaku traljavu kudicu i nesto zemlje, da
je gotov spahija. Ali — neka se pazi! Ja sam Haramiji za-
solila, mogla bih i njemu. A Haramijice nema. Ona ni-
kad nista. Ajdemo, Dragice, po djecu, — ajte i vi, da vi-
dite. Vas de razred biti u iznajmljenoj sobi. Barem ste
u ulici, vidite svakoga.
Poslije mise, kod koje je Durdica bila posve tronuta
slusajudi crkvene skolske pjesme, nade pred crkvom sa
Stjepanovidem gospodina upravitelja ili — kako ga Stje-
- 73 —
panovic nazivao — magnifikusa. Durdica htjede proci,
no Stjepanovic! je suzdrzi i pretstavi svelemoznomu«
gospodinu, koji joj se zivahno nakloni, stisne ruku i
spomene jutrosnji susret.
— Odmah sam mislio, bice nasa nova gospodica
uditeljica.
— Ha, ha, ha! M'agnifice, pogadate dobro. Da — samo
je gospodica pogrijesila, ste je tek danas dosla.
— T a jos nema ni danas skole? — odvrati ^magni-
ficus«, uz to postrance dobrostivo i njezno gledajuci na
Durdicu. Pogled kao da je govorio: »Ne boj se, duso, mi
cemo tebi kroz prste gledati!«
— A, ne poradi skole, — uzme Stjepanovic, — nego se
tu radi o placi. Morala bi jos jucer poloziti prisegu, da
dobije od danas placu.
— A, jest, — presijede mu rijec upravitelj. — No sto
za to, danas je tek prvi. Neka se gospodica odmah danas
zaprisegne, pa ce se lako radi place sve udesiti, — i on
uzme zarkim pogledom promatrati Durdicu.
— Nema gospodina mjesnoga skolskoga nadzornika
kod kude. Morao je otici nekuda mjeriti.
— Hm, fatalno! Stante, dodite s gospodicom k meni
u ured. Uredicemo mi sve, A dotle moj naklon, — dakle
— do yidenja! — I duboko se pokloni pred Durdicom,
te_ se fidukajuci udalji, poskakajuci pri tom, da se je
cijelo tijelo njihalo.
Poslije sjednice uditeljskoga zbora, gdje su Durdici
dali prvi razred i iznajmljenu sobu, vodio je Stjepanovic
Durdicu u ured k »velemoznomu«. Taj je ved pred sva-
kim, koga je sreo, pripovijedao, kako je nova uditeljica
divna i lijepa, te se pohvalio, kako joj je pomogao iz
blata i kako mu se krasna djevojka umiljato nasmi-
jesila. Poslao iz ureda podvornika kudi, da mu gospoda
posalje novu crvenu kravatu. Jednako mu se na usta na-
davalo: »Corpo di bacco! — bas je lijepa. Takove nema
ni u Primorju!« — i kad mu je podvornik donesao ovrat-
-74 - — 75 -
nik, tad vise nije imao mira i svaki bi das pomolio glavu
kroz prozor, da vidi, dolazi l i . »Ta — nije Anka nista
prema ovoj! Istina, bila je jada, — no njeznost ove upravo
eh — ! O, ja cu je zapriseci, — mogu kao politidka ob-
last, — te du joj doznaciti odmah kod opcine placu. Tako
je pravedno, — a — bidemo joj i drazi, mali de ande-
lak biti zahvalan!«
I gospodin kr. podzupanijski tajnik i upravitelj pod-
zupanije u Pazarincima skodi od radosti u vis, kao dje-
dak, udarivsi sarom o saru.
Primio je Durdicu tako ljubazno, kako se samo moze
primiti. Zaprisegne je, vlastorudno na dekretu potvrdi
dan polozene prisege i potpise se brizno ditljivo (»neka
ima moje ime pred sobom«, — mislio je pri tom), zatim
u njenoj nazodnosti izdade na opdinsko poglavarstvo
nalog i procita joj, sto je pisao. Durdica je bila i vesela
i zahvalna. Velike ju je brige rijesio 2unid. Ona se gotovo
divila njegovoj dobroti i bila je vanredna blazena, sto
je posve stran dovjek s njom tako dobar i prijazan. A
tek onda, kad je poslije jedva jednog sata dosao u zbor-
nicu pandur i javio, neka bi gospodica poslala namiru, da
joj se isplati plada! Sad je Durdica malone poniknula od
prevelike zahvalnosti. Stjepanovic joj kazivao od rijedi
do rijedi, kako da napise namiru, i sam posao po novce.
Ah, kad ih je Durdica dobila u ruke! Bijase to neki osje-
caj ponosa, zadovoljstva i silne radosti.
Najprvo je stisnula banke i ne prebrojivsi ih, zatim
uze radunati, koliko bi jos danas poslala kuci, a koliko
sebi zadrzala, da kupi materi novu haljinu. »Ja sam tako
opskrbljena svime, sto trebam, a ona nema gotovo nista«,
— govorase u sebi Durdica, u duhu gledajudi crnu, go-
tovo ved vise zelenu haljinu majdinu — jedino odijelo,
sto je imala ta dobra dusa. Jos prije, nego ce podi u hotel,
da s preseli k Lisidki, ode na postu i posalje dvadeset
forinti ocu, a petnaest forinti trgovcu, da posalje latak.
Prije objeda bile su ved sve stvari Durdicine kod Lisic-
ke. Durdici je bilo drago, sto de stanovati u jednoj sobi s
 Milkovicevom, ova se naprotiv stoga malko namrstila. No
jpj je Durdica kod spremanja poklonila nozic za
rezanje papira, koji joj se silno svidio, razbistri joj se
suhi obraz i bude pace ljubazna s Durdicom.
Uopce je Durdica bila posve zadovoljna s dosadas-
njim dozivljajima. Zuniceva susretljivost izazva u njoj
silnu zahvalnost. U svojoj dobroti i nevinosti nije ni naj-
rnanje sumnjala o njegovu postenju. I Lisicka se poka-
zivala dobrom, a Milkoviceva joj pace jos' kod objeda po-
nudi, da budu posestrime, da si kazu »ti«. Zato je list,
sto ga je odmah poslije podne pisala kuci, odisao zado-
voljstvom i radoscu. »Nema doduse nigdje u blizini bri-
jega, sama ravnica, kuda okom segnem, ima i silna blata,
ali — ko da jos gleda na takve stvari! Svi ljudi, koje sretoh
dosada, neobicno su ljubazni i dobri, zato moj dragi ba-
bajko neka bude posve mirans — pisala je u listu. Da-
kako, dok su ove rijeci tekle po papiru, ronile se i suze
niz obraze. Boraveci u duhu kod roda, shrvala je sva
silna zelja za njim, a kad je na omotu napisala rijeC »Za-
greb«, bilo joj je tako, da bi najvoljela zajedno s tim li-
stom poletjeti put dragoga, lijepoga — jedinoga grada.
No kad je uzela uredivati svoje stvari i spremati ih u
ormaric, bude joj opet lakse. Nalazila je u tom i oduska
i zabave, i tako joj vrijeme do vecera prode brzo. Cisto
je u dusi zalila, sto je ne vide otac i majka, kako je lijepo
naslagala svoje novo rublje po vrstama u ormaru, kako
ga je lijepim vrpcama nakitila, kalio je slika roditelja
objesila na zid u kutu, kamo je imala doci njena postelja.
Tu se malko ljutila. Lisicka nije dala postelje unijeti u
sobu, a ona je gotovo gorjela od zelje, da svoju rubeninu
razastre.
Kod vecere tek upozna gospodina Lisica, koji se istom
u mraku vratio iz vinograda. Bio je nekako siroke volje.
Mogao je imati dosta preko detrdeset godina. Bio vise sla-
basan nego krupan. Kakve je oci imao, nije se vidjelo,
jer je nosio erne naocare. Kod vecere je silno jeo. Dur-
dica jos nikad nije vidjela, da ko toliko jede. Lisicka
- 76 -
kao da se nije mnogo obazirala na njega, i ako je htio
stogod reci, kad je ona zeljela govoriti, mahnula bi ona
samo rukom, a on bi zasutio.
Poslije vecere dode nekoliko mladih ljudi. Jedan vi-
soki fiinio se Durdici poznat, ili ga je vec negdje vidjela.
Ta da, bio je to onaj — jutros na trgu. »Gospodin Gara-
sevic« — re6e Lisicka. Ostalih nije pretstavila. Bili su to
zajedno s gospodinom Gara§evicem sami golobradi
momci. Nevjesto se naklanjali, zadijevali se o stolice, bili
uopce nekako zbunjeni. Strana im Durdica ocito im je
smetala. Garasevic prvi pode govoriti, drugi su svi ve-
cinom sutjeli, no i on je zapinjao u govoru. Durdici se
nije ni on, tako dug, kakav je bio, usudio da ravno po-
gleda u lice. Prvo, sto je djevojka zamijetila, bile su nji-
hove silne, crvene i neciste ruke s pozutjelim i pod nok-
tima uzasno crnim prstima. Iz razgovora je razabrala
Durdica, da je Garasevic kozarski kalfa, ali se ne bavi
svojim zanatom, nego se pripravlja za opcinskog bazdara.
Onaj nesto manji, imenom Krstic, bio je trgovadki po-
mocnik. Drugi pokraj njega, malen garav momcic u pre-
dugadku kaputu, bio bravarski kalfa imenom Lenart.
Cetvrti se zvao Levi Arnold, izucen mesar, i prema tomu
razgranilo mu se nisko okruglo tijelo u neobicnu sirinu,
te ovako mlad jedva je disao od debljine. Mesarijom se
nije vise bavio, jer tim poslom nije mogao steci pravoga
ugleda, pa se u posljednje vrijeme prihvatio trgovanja
konjima. Nosio Je kamase i zute kapute, jer Je u takvoj
toaleti kod kuce u Madzarskoj njegov spahija hodao.
Osim Levija bio tu jos Kohn Samu. On se bavio svacim.
Niko nije znao, sto Je i cime se bavi, ali je on po paza-
rinackim pojmovima zivio elegantno i rado se prometao
u kavalira. Ne bi bio bas gadan, ali Je na nesrecu skiljio,
imao je prevelike stope i raskretene noge. Imao je u lieu,
a jos vise oko usta i na nosu tako zvani biljeg Kainov,
poznatu oznaku semitske pasmine. Mislio je, da govori
najciscom nijemstinom.
— 77 —
 XII.
Takvo Je bilo to drustvo. Lisicka race Durdici, da joj
je bas milo, sto ce ovako vec prvu vecer upoznati glavne
pretstavnike »mlade gospode* pazarinadke. Durdici ne
bijahu nikad na umu aristokratske pretsude i manire,
niti je bila varosanka, koja se prenavlja. Nasuprot sva
se je odavala kao pravo granicarsko dijete i u svem e
bila posve naravna. Ali — opet to drustvo nije moglo da
joj bude ugodno. Necisti kaputi ove »mlade gospode«
zaudarali su silno i po petroleju, i po masti, i po loju.
Silne im nazuljene ruke previse su u razgovoru mahale
zrakom, a najstrasnije su joj bile blatne goleme cizme,
s kojih je strujio oduran zadah riblje masti i kojima bi
svaki cas komugod preblizu dosli i neprekidno teskim
potkovanim potplatima strugali pod. A tek razgovor! U
pocetku je silno zapinjao. Trebalo je tek da koji od njih
zapne okom o Durdicu, i odmah mu se smela rijed te bi
stao usred govora. A rijedi im bile neobidne, pomnjivo
ih birali i tesko izgovarali. Cinilo se, kao da im je to sport,
da se sluze izrazima, kojih su se sjedali iz raznih kvartet-
nih pjesama, ili koji su strani, osobito francuski. Cuvali
su se, da ne zapodjenu rijed o vremenu, pa kad se je Le-
nart zabunio (bio je najblizi prozoru) i primijetio, da je
kisa podela opet padati, Garasevic i Levi mu u jedan mah
presijeku rijed i pogledavajudi kriomice Durdicu podnu
razglabati svoja nadela, po kojima se u drustvu ne pristoji
razgovarati o vremenu. Levi — on nije plah — pade rede,
da ce prisutna »gospodica Zagrepdanka« joste misliti, da
oni ne umiju o dem drugom zapodjeti zabavu, pa da do-
kaze svoju vjestinu, upita slatko-uljudnim, no opet samo-
svijesnim i dostojanstvenim licem: »Da l i se gospodica
Durdica vec priudila na Pazarince?« I ne dekajuci odgo-
vora, odmah stane psovati to »uzasno gnijezdo« i uzvi-
sivati neko obliznje mjestance, gdje je posljednji put ku-
pio takvih konja, da bi ih sam spahija mogao zapregnuti,
i vidio svinja tako tustih, kakvih u Pazarincima nema
78 -_
ni na godisnjem vasaru. »I jos se zovu Pazarinci, — a ne-
maju pazara — !« — podne zivahno, hoteci da dometne
nekakovu dosjetku, no zabuni se, zaplete se i s glasnim
hohotom prestane, odvrne se od Durdice i skrene posve
k Milkovicevoj, uprijevsi se kod toga objema rukama o
siroka bedra i zibajuci se sa stolicom. Upita je, kako se
je jucer zabavljala u vinogradu gospodina Luxa. Milko-
videva odmah uzme todno pripovijedati o cijeloj zabavi.
Tako dode rijec o nekoj gospodici Bibici i o nekoj gospo-
di licitarici Fricici. I sad bude Durdici, da se je morala
snebivati.
Kao gnijezdo strsena, kad se pobuni, dinilo se u jedan
mah cijelo drustvo. Svak je htio prvi i jedini da govori,
te su tako svi u jedan put vikali. Nije bilo pogrde, kojom
ne bi bili nadijelili i Bibicu i Fricicu. Garasev svojim
krupnim glasom najposlije ipak nadvlada sve ostale, —
i samu .Osidku. Stane grditi Bibicu, jer se posljednji
put na promenadi setala s nekim poreznim oficijalom,
a na njegov pozdrav tek je kimnula glavom, — ovako,
kao kakva princesa (i on pokazao ovjesenom glavom i
spustenom usnicom, kakav je bio pozdrav »a la prin-
cesa*), a nije nista rijedima odvratila, i ako je on dosta
glasno, kako vec znade, rekao: «Klanjam se, gospodice
Bibice!«
Poslije njega javio se Kohn Samu i tuzio se na Bibicu,
da je na posljednoj tomboli pjevackoga drustva voljela
plesati s nekim dnevnidarom nego s njim. Ali znade ona,
ko je Sami. Sad se stall dogovarati, kako de Bibici »zaso-
liti«. P r i tom su s ponosom i slavodobitno spominjali,
kako su lanjske godine protiv gospodice Ide slozili pjesmu
sa slikom i svuda je rasturili. Garasev se odao kao pisac,
a Levi kao ilustrator. Obojica su to isticali s vedim pono-
som, nego ikoji francuski pisac svoje prvo remek-djelo.
Durdica se je gotovo zgrazala i nije mogla pojmiti,
da ljudsko srce moze biti tako opako i prosto. No sjeti
se jucerasnjih rijeci Smiljanidevih. I gle — ona se sada
u sebi dudila, da je danas prvi put, sto na njega misli.
— 79 —
 Dok je zabava trajala i zivahno se kovala urota protiv
Bibice, koju Lisicka zajedno s Milkovicevom ne mogahu
pod zivu glavu trpjeti, nisu ljudi zaboravili prazniti da-
sice. Postajalo sve bucnije i slobodnije. Lisicka i Milko-
viceva smijale se njihovim krupnim salama, a kad su
stall mladi ljudi pjevati, slozile se obadvije s njima.
Lisicka je imala tanko, sitno grlo, Milkoviceva pjevala
uvijek »tremolo«.
Durdici bude upravo strasno. Gotovo elementarnom
snagom provali u dusu joj silna bol za ostavljenim do-
mom. Morala se siliti, da ne zajeca glasno. Ova napol
pjana surova halabuka, razgovori, sto ih je morala slu-
sati, — ah, — ona nije bila naucna na te »prijatne do-
mace zabave«, kako ih je Levi raznjezeno nazvao; nju
je sve to silno vrijedalo. U masti joj pak bilo, kao da
gleda na nju tihi roditeljski dom, dobre lijepe odeve odi,
svetacko lice majdino, veseli andelski obrazici mlade
brace i sestara, jao, — a tako daleko, — tako daleko,
— ona istom da ne svisne od tuge i came. Posred bud-
noga toga drustva osjecala se je samom, posve, osamlje-
nom, bas kao usred daleke pustare, koje se sje'cala iz
biblije. A u sobi se sav zrak zgustio od dima zapaljenih
lula i cigareta, razliveno po stolnjaku vino sirilo kiseli
vonj, petrolejska se nedista lampa dimila, a izvana skro-
pila po prozorima neprestana kisa.
Durdici bude posve nesnosno. Nije vise mogla izdrzati.
I ako joj je tesko bilo, sto ce mozda Lisidka biti nezado-
voljna, djevojka ustane i izvini se, da je od puta suvise
umprna. Lisidka je ljutito omjeri od glaA^e do pete.
— Ali ja nisam jos sve priredila! — rekne joj napokon.
— Valjda znate, da nije ni postelja jos u sobi. Moliin
vas dakle, podekajte.
— Gospodici kao da se ne svida nase drustvo, — e, —
ne moze da bude ovdje kao u Zagrebu, — a mozda i
srce, — umijesa se Levi.
Durdica udini, kao da nije razumjela Levija. Ne re-
kavsi nista spusti se na stolicu. Bila je uistinu silno
- 80 - "Burdica
umorna. Ona nije ni pod izlikom nikad rekla neistine.
Lisicka ostane i dalje sjedeci, ne brinudi se za Durdicu,
i uzme silno visokim glasom pjevati staru njemadku
pjesmu: »Ich weiss nicht, was soil es bedeuten* . . .
I potraja jos dobrano vrijeme, dok se nije drustvo ra-
zislo. Milkovidka i Lisidka sprovele >mladu gospodu* do
dvorisnih vrata, te opet minuo dobar das, dok su se vra-
tile u sobu k Durdici, koja malo sto se nije sruSila od
tuge i snenosti.
Trebalo je sad jos postelju s tavana donijeti u sobu.
Lisidka nagovori supruga, neka sa sluskinjom donese po-
stelju. No Lisid je nesto mrmljao, kao da se je dudio, kako
istom sada oko ponodi misle na postelju.
— Pa oko — ponoci, — sto se ti brine§ za to? Cio dan
bangalozio po vinogradu, te ce ujedared sada kod kude
zanovijetati. Gle junadine — ludova! Ajde, kako rekoh.
Ali je Lisid bio ugrijan, pa se raskurazio i odvratio
krupnu. Sad istom plane Lisidka. Bilo je ruzno slusati.
Lisid podlegao i otisao na tavan. Durdici je bio ovaj
bradni prizor strasan. Nevidna u roditeljskoj kudi tomu,
uz to u dudu, sto uditeljica moze biti tako surova, dje-
vojka je ved pozalila, sto je dosla u tu kudu.
Napokon je bila postelja u sobi. Debela je prasina le-
zala na daskama. Durdici je odito bilo zao, da svoju l i -
jepu posteljinu metne u tu nedistodu. Kad je legla i htjela
da zaspi, eto Milkovideve, pa sjela do uzglavlja. Pode ogo-
varati Lisidku, da je nedista, da je nemarna i neuredna.
Ispripovijeda nadusak, da se Lisic i Lisidka nisu
uzeli iz Ijubavi, da zlo zive, da Lisidka ne misli na drugo,
nego na zabavu s mladim ljudima, da je silna koketa, sto
viSe, da i s njom — s Milkovidevom — bode da se natjede
pred mladidima. Kod toga je suha djevojka gotovo kao
plamenom uzbuktjela. Ustade i posto je dva tri puta uz-
rujano prosla po sobi, postavi se pred toaletno zrcalo.
— Durdice, jesi li ti ved ljubila? — upita rasplecudi
rijetku i kratku plavu kosu. Durdica ne odvrati nista.
Agicevai. (A) — 81 — 6
Stidjela se. Milkoviceva nije dekala odgovora, vec od-
mah nastavi, da ona nije nikad ljubila, niti ce ljubiti.
— Cini mi se strasno glupo, da dovjek ljubi.
— Ali ti ipak nije pravo, sto se Lisicka natjece s to-
bom, — odvrne joj Durdica, nesto od sale, nesto zato,
sto ju je ljutila primjedba Milkoviceve.
— Oho, — sto ce se ona sa mnom natjecati? Ja sam
djevojka, j a sam jos posve mlada.. Da ti tek stanem pri-
povijedati, kako luduju muskarci za mnom. Mogla sam
se ne jednom, nego vec deset puta udati. Ali nisam htjela,
jer ja sluzim iz Ijubavi za svoje zvanje. Oh, da ti pripo-
vijedam! Ali moras mi obecati, da ces zadrzati tajnom.
Ah, jedan bogati trgovac — imao je najmanje osamdeset
hiljada — taj je lanjske godine u Gleichenbergu samo sa
mnom opcio, a neki profesor iz Graca, takoder u Glei-
chenbergu, taj istom sto nije za mnom poludio. Slavio
me kao eteridnu Ijepotu, nazivao me silfidom i obecao mi,
da ce mi spjevati pjesmu, — onako' cijeli epos, ili diti-
ramb, ili — sto ja znam, kakovu pjesmu! A istom drugi!
Gledaj, — taj moj tanki pas, — taj ti zavrti muskarcima
glavom. Kako i ne bi? Sto mislis, koliko santimetara imam
u pasu? Krojadica se uvijek divi.
Durdica se morala u sebi smijati. «Moj bi te otac prije
prispodobio osi — s tim tvojim hvaljenim pasom!« —
govorila je u sebi i drzala Milkovicevu napol ludom.
No kad je ova svukla haljetak i pred zrcalom stajala u
duboko izrezanoj kosulji, te se vidjele bijedne kosti isu-
sena vrata, upale, gotovo nikakve grudi i tanki — tanki
laktovi, — onda ju je Durdica pozalila.
— Da, — nastavljase jednako ova, — misle ovdje na
selu, da je lijepo, ako je djevojka crvena, siroka i puna,
kao za Bozid hranjena; ali fini svijet drzi to seljadkom
prostom Ijepotom.
— No — ja has ne bih niSta imala protiv toga, da sam
jos nesto jada, — rekne Durdica.
- 82 - _ 83
— Ta mani se! Budi sretna, — meni se ba§ svida§,
sto si upravo kao i ja. Dakako, — u pasu nisi. To des i
sama priznati.
Durdica, koliko je i bila dobrocudna, ipak nije mogla
da to prizna; zato nije potvrdila Milkovicevoj, ali nije na
to nista ni rekla. Ova je pak bila medutim gotova sa
svojom nodnom toaletom. Sitni vlasici nad delom i na
vratu bili su uviti u papilote, glava pokrivena koket-
nom kapicom, lice namazano creme-celesteom, ruke gli-
cerinom. Tako dode k postelji Durdidinoj.
— Je l i , da se ni tebi ne da spavati. Pusti, — malko
cu te posjetiti. Mozemo jos razgovarati.
— Ne znam, da l i du te zabavljati, meni se jako dri-
jema.
— Ah, — bijesa da! — i ona legne k Durdici te uzme
iznova pripovijedati, kako je Garasev, kako Levi, kako
Lenart i kako su svi — svi — u nju zaljubljeni. I bila bi
bogzna dokle jos davrljala, da je nije uhvatio teski suhi
kasalj. Durdidinu se smilovanju pridruzi jos zabrinutost
i ona skodi iz postelje, da potrazi bonbone, sto ih je sa
sobom donijela, pa dade Milkovicevoj, da povlazi suho
grlo.
Tek prema jutru mogase Durdica usnuti.
- XIIL
Sanjala je, da se nalazi nasred nekakve duge livade. Po
nebu se nagonili crni oblaci. Ona je isla uskim utrenikom,
gdje je svaki das ugrezla u blato. Ujedared je bila livada
puna svakojakih goveda, konja i magaraca. Strasno se
je prepala. Upravo je htjela da se kamo ukloni. No ba-
dava se ogledala za kakvom kudom, ili stablom, ili bilo
dim. A silna dorda sve se vise priblizuje. Ujedanput nade
se mjesto na livadi — u neprobusnom grmlju i samo u
-
 kosulji odjevena. Stidi se, sto ovako napol gola tu stoji,
pa da si bilo kako pokrije tijelo, segne za travom, ali u
ruci joj ostaju same koprive i silno je peku i ona za-
vrisne od bola. Taj mah opazi, da stoji usred klupka
zmija, — a te zmije imaju nekako poznata lica. Ovako
sva protrnula ipak prepoznaje u najblizoj zmiji Lisicku,
zatim Levija i Garaseva. Oh, — strasno joj je, a ne moze
ni makac dalje. U tom se smrtnom strahu probudi.
Nekoliko casova vec budnoj svaka je zilica u tijelu
drhtala. Prvo je bilo, da protumaci san. No — tjesila se
brzo, da san laze, ko ce do takvih ludorija isto drzati,
— ali ipak je ostalo u dusi nesto tesko. Sad se sjeti, da je
danas prvi dan gkole. Ova pomisao turi sasvim dojam
sna u zaborav. Bude cisto uzrujana. Najprije se
pomoh Bogu, da je prati u novoj njenoj zadaci. Ali ni
to je ne umiri. Morala je uzeti u ruke jos pisane biljeske
iz preparandije o didaktici i uciteljskoj vjezbi. Poslije
toga uze u duhu sastavljati ditave izreke, kojima ce po-
zdraviti djecu i zapoCeti obuku. I tek kad joj u masti
sinu slika malih joj uCenica, kad joj se ukazao idejalan
prizor, kako stoji usred stotine malih andeoskih gla-
vica, a svaka je znaliCno i odano gleda, jenjala je Dur-
dici uzrujanost i strah. Dakako, ona uzbudenost, koju
i najbolji dak osjeca prije ispita, nije je ostavila ni onda,
kad je vec bila s djecom u crkvi.
Molitve Durdicine bile su taj put pune zahvalnosti.
Tu pred licem oltara sjeti se svoga sna. Tijelom joj pro-
lete hladni srsi — i preko volje ogleda se na Lisicku
i vidje je, kako na jedno dijete ljutito glavom kima, jer
se mali zagledao u nov kaput svoga susjeda. I lice L i -
sickino bilo je u taj tren strasno srdito. Durdica se mo-
rala odvrnuti. Uzme opet vruce moliti.
Po dovrsenoj misi stupi jos u crkvi Stjepanovic k
Durdici, te joj rece, da te s njom u njenu skolu.
— Obecao je i mjesni nadzornik, da ce doci.
. Durdici bude sada jos teze. Ova sveCanost, ovo ure-
dovno obiljezje, — ah, ona se od zbunjenosti malone
lomila.
Pred crkvom je zbilja cekao nadzornik, gospodin in-
zinir Ruprecht. Bio je ovisok, silno krupan Covjek. Bje-
loputno tusto lice bez ostrih crta i s dugom crvenom
bradom svjedoCilo je, da je porijeklom german-
ske pasmine i da ljubi pivo. Nije se drzao svecano, niti
je birokratska ukoCenost strujala od njega. Naprotiv
u zaprljanom njegovu kaputu, u otrcanim hlaCama —
prije bi covjek nasao neku filozofsku nemarnost za vanj-
stinu, da je bilo u tom njegovu lieu uopce moguce iskre-
sati trag iskre filozofskoj kakovoj misli. Odavna je on
skolski mjesni nadzornik u Pazarincima, odmah od po-
cetka novoga skolskoga zakona, — no zasto je bas na
njega pala kocka, tesko bi se jos danas odgovorilo na
to pitanje. Istina je tek bila, da je on vi Pazarincima bio
pretsjednik svih zabavnih i nezabavnih drustava, te su
ga valjda iz toga razloga ucinili jos i skolskim nadzor-
nikom. Ljudi, koji nisu navikli pazarinskim obiCajima,
tvrdiU su dakako, da se cude, sto je Ruprecht uopce
bilo gdje pretsjednikom, i nisu htjeli shvatiti, da je kao
stvoren za takove poslove. Njima, je u Ruprechta sme-
talo, sto nije ni dvije rijeCi znao u izreku sastaviti, vec
je bio Demostenu upravo antipod. Smetalo im dalje,
lio nije domacih ljudi pod zivu glavu trpio, nego naj-
volio tudincima; no — jadnici — nisu mislili, da Ru-
precht svaki dan dolazi u pivaru i time najbolje doka-
zuje svoju drugtvenost, te da gostioniCar upravo stoga
na drustvenim zabavama samo Ruprechtu za volju toCi
dobro pivo i sam.o njemu za volju dolaze na zabave svi,
koji imaju smisla za dobru casu piva. A napokon us-
pjeh ulaznine i dobro pivo svakako su momenti u zi-
votu Pazarinaca.
Durdicu mu pretstavi Stjepanovic. Ruprecht se ne-
spretno strese gornjim tijelom, lijeno prihvati za §esir
i nesto zamumlja. Srdio se naime, sto Durdica nije Ce-
kala, da je on zaprisegne. Drzao je, da je tim povrijedila
- 85 -
 duzno postovanje. Odmah jutros, kad se sa Stjepanovi-
cem sastao na trgu, (bio je petak, pak su Pazarincani
dolazili na trg kupovati ribe), vikao je poradi toga. »Ta-
kya arogantna gradska mladez misli, da je svako, ko
nije iz grada, nistica, i da sve mora biti onako, kako se
hoce takovoj varoskoj nacifranki. Misli, da smo mi ne-
varosani puke lude, s kojima se moze po volji igrati.
Da, — jos nesto!«
Stjepanovic ga je upozorio, da je upravitelj iz vlasti-
tog naloga odredio tako. No Ruprecht se sad jos vise
razljutio, dakako — u sebi. Problijedi i oci mu se —
rnale yodeno-modre oCice — zakrijese bijesom. Rekao
nije nista, ali se nakasljao. Zunica nije trpio ni pod zivu
glavu. Dok je Zunic bio jednostavan perovoda, nije Ru-
precht svoje antipatije prikrivao, no otkad je postao
tajnikom, upraviteljem i svaki dan isCekivao 'dekret za
odzupana, Ruprecht se prometnuo u silna prijatelja
uniceva, jer nije bilo sale. Zunic bio je vec poCeo u
zadruznim diobama upotrebljavati druge mjernike. Zato
se i sada radi toga zaprisegnuca nije usudio da protiv
Zunica sto rekne, no tim se jace ljutio na sirotu Dur-
dicu, koja je tako dobila u Ruprechtu protivnika bez
ikakove svoje krivnje.
Da dodu u Durdicin razred, smjesten u posebnoj zgradi,
morali su proci cijeli trg i dobar dio glavne ulice. Putem
sretose Zunica i pristava Smiljanica. Durdica se veselo
nasmijesi svomu suputniku i zivo mu pruzi ruku. Ru-
precht je ironiCno i zadivljeno pogleda sa strane. Zunic
joj se pak odmah postavi uz bok i uzme saleci se pitati,
kako joj je pri dusi »u oci nastupa sluzbe«. Upita je ta-
koder, da l i joj je opcina isplatila placu. Smiljanic se
je takoder zanimao, kako se je uredila i posve je otvo-
reno zalio, sto nije kod Malesevicevih na stanu.
Pred zgradom, u kojoj je bila skolska soba, oproste se
Zunic i Smiljanic, a Durdica sa Stjepanovicem i Ruprech-
tom ude. Skola je bila u prvom katu. Vika djeCja ispu-
njala svu zgradu. Ruprecht je tek nekoliko rijeci izmu-
- 86 —
cao, kad su dosli u sobu. No zato Stjepanovic! On se
drzao silnim govornikom, pa bi stoga svaku prigodu obje-
ru6ke prihvatio, da dade oduska rjecitosti. Kao da ima
pred sobom uCenu kakovu akademiju, tako je poCeo sve-
Canim glasom i biranim rijedima. Bilo tu spomena i o uz-
visenoj zadaci skole i o Ijubavi, koju djeca moraju da
imaju za svoga ucitelja, »u nazocnom sludaju za ucite-
ljicu«, — jer je uditelj prvi i najveci dobrocinitelj do-
vjeku; on ga vodi »iz tmine neznanja k vjednoj ludi uljud-
be, znanja i dusevnog uzdignuca«. — »0n je prosvje-
titelj, — uzme jos vise uzdignutim glasom zboriti, —- a vi,
cijenjena kolegice, — obrati se energicnom kretnjom k
Durdici, zatade kaziprst za spag od prsluka i gledajuci joj
ravno i strogo u lice, nastavi: — a vi, cijenjena kolegice —
vi ste odabrali sveto ovo zvanje, — vi ste dakle preuzeli
veliku zadadu. — Kasne generacije jos ce zavisiti u na-
pretku svom o trudu, sto cete ga vi uloziti u tu zadadu.
Ja se nadam... — mi s e . . . — gospodin nazodni nad-
zornik nada se, da cete uvijek ovo imati pred odima. On
vas je danas — gospodin nadzornik uveo vas sada u
skolu, a ja vam predajem — milu ovu djedicu«, — te on
rukom segne prema klupama, glas mu je drhtao i bio bi
zacijelo dalje jos govorio, da se nisu mila djedica u zad-
njoj klupi tako posvadila, da je bilo glasna plada. To je
i samu Stjepanovidevu rjeditost smelo, pa jer je Ruprecht
odavno vec zelio da se udalji, bio je uvod Durdidin u
skolu time dovrsen. Kad je Ruprecht otisao, Stjepanovic
je jos ostao, da Durdici predade tiskanice za imenik i
druge jos nekakove iskaze. To je trajalo do deset sati,
kad je valjalo djecu pustiti kudi.
Tek poslije podne mogla je Durdica zapodeti, da se
upoznaje s djecom i da zapocne s obukom. Dosla je
todno u dva sata, i ako je kisa lijevala kao iz kabla. Stu-
pivsi u dvoranu, bude ]oj dosta tezak i neugodan zrak,
pun isparivanja vlaznh haljina i isprecijeden onim po-
sebnim djecjim vonjem. No — zasrami se s toga, pade
joj brzo bdianu, te se udobrovolji. Taj zrak kao da je
— 87 —
budio u njoj uspomene iz vlastitoga djetinjstva i bila je
Cisto njezna u dusi. Ona pretstava o samoj sebi kao o
strogom znamenitom bicu posve je isCezla. Stavsi u sre-
dinu sobe pokaze djeci propelo na zidu, pozove ih, da
ustanu i ski ope ruke, pa da gledaj u na dragoga gospo-
dina Boga i s njom zajedno da mu se pomole. I ona
uzme: »U ime oca i sina i d u h a . . . « Glas joj drhtao,
prema grlu dizao se neki val iz unutrasnosti, srce joj
silno kucalo. Djeca se tek slabo javljala, no ona nije na
to pazila, misao na Boga i na molitvu, na znamenitost
Casa u vlastitom zivotu posve je svlada. Poslije pro-
zova, koji joj Stjepanovic osobito na dusu stavi, no ko-
jega djeca nisu razumjela, poCela je obuku zornom nau-
kom, pokazujuci djeci sve predmete, sto oko sebe vide.
TumaCila im nazive, porabu i u savezu s tim pojam oline
jedan. (Tu kao da se je za Cas osjecala onim znamenitim
bicem). Djeca su na njena pitanja jedva odgovarala, div-
IjaCki se pred njom plasila, — jedno je paCe nacerilo lice
i zaplakalo, kad mu je Durdica dosla blizu. Jedan trenutak
osjeti Durdica nestrpljivost i gotovo dosadu. Boljelo je,
sto su djeca takova. A uz to postalo je u sobi malone
mraCno, kisa silno padala. Samo sto nije zaplakala. No
poslije malo vremena ujedared se pomoli na zaprasene
i od kise zaprljane prozore svijetli traCak sunca. Durdica
pohiti k najblizemu prozoru i opazi medu rastrganim
oblacima dio modra neba, kojima su rubovi bili zaliveni
modro-sjajnim svijetlom, a ispod njih se toCile bijele sun-
Cane zrake u dalekim snopovima. Dvorana u till Cas
postala prijaznijom. Suncana pjega titrajuci poskakivala
djeCici po. plavokosim glavama i drage, ljupke i nevine
glavice cisto primile oblik glava sikstinskih andela. Sa
suncanim trakom ljuljali se zrakom od prozora do poda U jedan mail bila su osvojena mekana ova srdasca. . .
milijuni prasnih atoma i primali u tom ljuljanju sliku Durdica je bila zanesena, bila je sretna i najvoljela
dugih i sirokih koprena. DjeCica su pred svijetlom malim bi, da moze pasti na koljena i zahvaliti dobromu Bogu
svojim ruCicama morala zaklanjati oCi i pri tom se smijala
ljupkim hihotom, gledajuci postrance svoju uciteljicu. za taj dan.
Durdica je bila posve sretna i blazeno uzbudena. I ako

— 88 -

Gjalski: ..fiurJica Aoiceva" str. SS

se sunce brzo opet sakrilo, u njenu je srcu titrala jo§
jednako svijetla zraka. U tom radosnom nagonu duse
pusti svoje tumaCenje klupa i table i inih stvari u sobi,
te sjedne u prvu klupu k najmanjoj i najotrcanijoj dje-
vojdici i uzme je pitati za majku, oca joj i tako dalje.
Dijete se u pocetku plasilo, no kad ga Durdica jednako
milovala, privikne se mala i slabim, napol tihim glaskom
kazivase sve. Tako je redom iz jedne klupe isla u drugu.
Najposlije skupi svih devedeset posve blizu oko sebe i
stade im pripovijedati male kratke pride, sto pucke, sto
Andersenove. Djeca su je pomnjivo slusala. U jedan mah
bila su osvojena mekana ova srdasca. I videci Durdica
ona znalidna lica, rasplamcena drazesnom uzrujanoscu,
one siroko razvaljene odi, ravno uprte u njena usta, onaj
pridrzani dah devedesetero pluca — i opet zelju sva-
koga pojedinoga djeteta, da joj bude sto blize, vi-
deci u tim iskrenim obrazima onu radost svakoga dje-
teta, ako'se barem njezine suknje dotaklo, — ah, Dur-
dica je bila zanesena, bila je sretna i najvoljela bi, da
moze pasti na koljena i zahvaliti dobromu Bogu za taj
dan. — Ipak je pod konac imala razloga, da se rastuzi.
Najprvo je morala suditi u raspri izmedu male Mileve,
kcerke gospodina suca, i male Mandice, seljadke djevoj-
dice. Mileva udarila Mandicu, jer joj je blatmm opancima
stala na fine njezine cipelice, i psovala seljakinju, sto se
pred nju gura, a otac je njezin sudac. Durdica strogo
poudi Milevu, kako je krivo uradila. Djevojdica gorko za-
plade i u znak kajanja iz vlastiga nagona dade Mandici
kolae iz svoje torbice. Durdica je poljubi i dijete je
taj mah bilo opet sretno. No jedva sto se mali svijet nesto
primirio, eto nove neprilike. Mandica se naime bila otsu-
Ijala sa svojim kolacicem u Eut i ondje ga sa silnom na-
sladom jela. Malo ju cigance Marica gledala. Lijepo dijete
malone upiljilo ogromne tamne odi u zutu tjesteninu i kao
ukodeno pratilo svaku kretnju Mandidine ruke. Mandicu
e ovo zijanje ljutilo. Tjerala Maricu od sebe, no cigande,
iao da je odarano, nije se ni maklo. Najposlije nije gladno

~ 89 —
siroce moglo inafie, nego zamoli komadic i ispruzi odmah
ruku prema kolaCicu. Mandica se prestrasi za svoj kola6;
nije badava slusala, da su cigani tati, — i u torn strahu
gurne Maricu daleko od sebe, a bijedno slabo dijete po-
srne i udari se o ugao na klupi. Nastane silan plac. I
Marica i Mandica plakale. Durdici se silno na zao dalo
sve to i dobra se volja ne vrati vise.
XIV. ' brzim korakom kudi. »Ala je dudan, — mogao je jos bar
Izisavsi u sest sati iz skole, gdje je poslije cetvrte ure
morala jos dva sata drzati opetovnu obuku, sretne se sa
Smiljanicem. Ne bi se bili prepoznaU, da se nisu sreli
bas pred rasvijetljenim ducanom. On je pozdravi i htjede
dalje. Barem je udinio tako. No Durdica se toliko razve-
selila, sto ga je srela, da je stala i pitala ga tek stogod.
Sama nije znala, sto ga je pitala. Ona je tek osjecala zelju
i potrebu, da se s njim razgovara. Bilo joj za njega, kao da
ga vec bogzna otkad poznaje.
— Zasto vi danas pozahste, sto nisam kod Malesevi-
devih na stanu? — upita ga prostodusnim nacinom. Njoj
je uopce bilo, kad je govorila sa Smiljanicem, kao da
govori s bratom.
— Jer sam uvjeren, da bi vam ondje ugodno bilo. Ja
sam bio jos jucer ondje. Morao sam Glavarevicevu po-
ruku izruciti, — no — pa mogu vam kazati: ljudi pre-
Ijubazni. Gospoda silno zali, sto niste onamo dosli.
— I meni je zao, — ali — gospoda mi je Lisicka kole-
gica, — e — i ja sama ne znam, kako sam se to odludila,
— sad nije druge. A vi me nista ne pitate, kako mi je
danas, — prvi dan moga uciteljevanja? — I ona se ljupko
s drazesnim smijeskom u lieu ravno k njemu okrene i
poprimi ozbiljno saljiv izraz u lieu.
On je sprovede komadic puta. Sastali nisu nikoga. Sve
bijase tiho, gluho — i svjetiljke bacahu slabo, gotovo
- 90 - -
zamrljano svijetlo tek na podnozje svojih stupova. Upravo
htjede Smiljanic da se oprosti, kad mimo njih prode
kancelist Naljeskovic i tri se puta silno iskaslje. Bio vec
nekoliko koradaja dalje, kad se ujedared vrati i glasno
pozdravi Smiljanica.
Smiljanid se zbuni. Durdica naprotiv nije tomu davala
nikakve znamenitosti.
— Kakav je to dudni svat? — primijeti tek u svojoj
razigranoj dobroj volji. No Smiljanic ne rekne nista, na-
kloni joj se i otide drugim pravcem. Djevojka pohrli
nekoliko koradaja poci sa mnom. I l l misli, — da ne bi
bilo u redu? — A ja sam htjela da ga pitam —« — i
rekine se u mislima, a ne bi bila znala kazati, zasto?
B [o osjedala je, da joj je krv udarila u lice. Htjela je pak
da pita za spahiju Radmanovida, za njegovo imanje,
njegovu obitelj, — i da li je istina, da je htio uzeti Irmu
Malesevicevu. To je danas kod objeda pripovijedala L i -
sidka — dakako tako, kao da je Irma htjela spahiju za-
vesti. Durdica nije poznavala Malesevicke, ali nije vjero-
vala Lisicki. Tek se jednako zadivljeno pitala, kakova
neobidna zenska mora da bude, kad je takova dovjeka
zanijela. Osjecala je takoder kao neko zadovoljstvo i Hani-
bal jo] se nije vise tako uzvisenim pridinjao, kako ga je
pomisljala u svojim sanjama, kad se vozila zeljeznicom
u Vilanj. No — sva je u dudu stajala pred tom dinjenicom,
sto se je taj mogudi boljar i spahija htio ozeniti s gra-
danskom djevojkom. I svaki put joj naletio smijesak na
lice, i svaki put je osjetila neko zadovoljstvo. Sve bi to
htjela sa Smiljanicem razmotriti, te ju je malko ljutilo,
sto se je tako naglo oprostio.
Pred stanom svojim eto ujedared sastane Zunica. On
udini, kao da se dudi, sto ju je sada sreo na ulici. Znao je
pak dobro, da je Durdica u opetovnici.
— Kolike li srede za mene! — klikne zanosno. — Bas
sam zelio da vas pitam, kako ste zadovoljni svojom sko-
lom. Ako vam bilo sto treba, izvolite se odmah samo
91 -
 meni obratiti. Ja cu biti sretan, ako vam uzmognem cime
posluziti. Tako lijepa gospodica!
Durdici se dinilo, istina, donekle dudnovato, sto joj
sada u pol sedam sati navecer na ulici govori o tom,
no dobra i nevina, kako je bila, nije nista sumnjala.
Tumaciia je to tek gorljivoscu Zunidevom u sluzbenim
poslovima. Ta Lisicka joj je danas pripovijedala, da je
Zunic neizmjerno strog. Osim toga je vec znala, da je
ozenjen, da ima lijepu, dobru zenicu. Istina, Lisidka je
takoder nesto spomenula o nekoj uditeljici Anki, ili tako
nekako, radi koje je Stipideva morala pustiti sluzbu. No
Durdica nije sve to pravo slusala. Nije joj ni sada palo
na um. Tek se lecne, kad je Zunid, prignuvsi glavu malo-
ne do uha njezina, nesto tisim i njeznim glasom rekao,
neka gospodica pode malko setati; — on je, kaze, tako
sretan, ako samo koji dasak dulje moze da bude u njenu
drustvu.
Durdica se naglo odvrne. Bilo joj, kao da ju je zmija
ujela. I ljutila se. Vrijedalo je, da se moze s njom tako
govoriti. No sjeti se, da joj je Zunid dosad bio veoma
dobar, da joj je pomogao radi place, i ona svlada svoju
srdzbu, te mu se tek isprica, da mora kuci. Pozurenim
korakom pohrli do vrata.
Zunic je dugo ostao pred kucom.
Lisicka upita Durdicu s dudnim, napol zadivljenim,
napol sarkastidnim posmijehom u lieu, da li je opetovnica
tako dugo trajala?
— A, ne, — odvrati ona prostodusno, — sastala sam
gospodina Smiljanica, pa smo se neko vrijeme razgo-
varali.
Za Zunica se stidjela reci, te zasuti, da se je s njim sa-
stala. — Gdje je Draga? — upita zatim.
— Ah, molim vas! Otisla u ducan, — uvijek nesto ku-
puje. Prava pokladna krabulja! Sve samo na se — i , luda,
misli, da je lijepa. Ha, ha!
— Pa nije ruzna, ~ ustade za nju Durdica.
— Nije?! I ruzna je i luda je. Da je samo dujete, kad
- 92 - -
pripovijeda, kako je sav svijet u nju zaljubljen! I koketa,
— oh, strahota! Muskarci joj se podruguju, a ona jadna
misli, da su svi zaljubljeni u nju. Molim vas, i sada je
glavno isla u ducan, da vidi Garaseva, ili Turdica, ili
kojega. Gotovo, luda je.
Taj mah dode Milkoviceva u sobu. Imala je na glavi
novi zimski sesir. Lisicka je ljubezno pozdravi i upita,
kako se je zabavljala. Sesira nije hvalila; rekla je, da
nije najnovije mode i da joj ne pristaje dobro.
Durdica je pak bila posve zapanjena, videci ljubezljivost
Lisickinu. »Kako je govorila jos prije pet dasaka!« I ona
opet osjeti nesto, kao da zali, §to je dosla u tu kudu. No
u listu, sto ga je poslije vecere pisala kuci, nije htjela
da isto spomene. Naprotiv se je hvalila, kako joj je dan
XI skoli lijepo prosao.
Prije nego je legla u postelju, sjeti se opet svoga sna od
prosle noci. Opet joj hladni srsi prolete tijelom, no odbaci
svaku sumnju i rede: »Ludorije!« — ali nije mogla, a da
joj pri tom ne padne na pamet Lisicka.
XV.
Tako zapode Durdidin zivot u Pazarincima. Kakav je
bio prvi dan, takvi su bili i dalji. Vrijeme se sa suverenim
prezirom svake raznolikosti odmicalo uvijek jednako i
uvijek jedan das bjo slidan drugomu. U prvi mah bilo
je Durdici gotovo dosadno. Silni mir i monotonija sya-
kidasnjosti maloga mjesta, sasvim joj nepoznata, dinjase,
da je mislila na nedogledno veliku ravnicu, u kojoj nema
ni vrSka jedne jedine vrbe, na kojem bi moglo podinuti
oko. Sve "isto, uvijek isto, svagdje isto! Duga ulica vazda
prazna i blatna, tek koji put tetura se po njoj lijeno i
tesko po koji seljak u diluvijalno velikim opancima, ih
prolazi po njoj od tjedna do tjedna kakova gospoda, ili
93 -
 gospodica u nacifranoj toaleti, koja svojom modom iza-
ziya u Durdice uspomene iz djetinjstva. U kuci je islo
takoder uvijek sve svojim obicnim redom. Svaki dan mo-
rala je Durdica u crkvu bez kave, jer je sluskinja svaki
dan zakasnila s kuhanjem. Kod objeda je dan na dan
morala slusati kavge supruga sa suprugom, a kod vedere
su gotovo svaki dan bila »mlada gospoda« i svaki se put
isti razgovori, iste novosti kao najnovije spominjaW isti
se ljudi ogovarali. Smiljanica je rijetko vidjela, jo^jede
govorila s njim. Nekoliko se puta sastala s njim, no on
je svaki put tek stogod rekao i odmah posao svojim putem.
Durdica nije radi toga bila kivna, ni nezadovoljna. Jedino
je mislila: — »Ele, cudna li covjeka! lU je plah, ili je
nesretan!« Oboje je radalo u njoj neko prijateljsko smi-
lovanje za njega.
Tako joj je ostala jedina skola. U njoj joj prolazilo
vrijeme ugodno i neopazice. Tu su bile vazda pune ruke
josla, svaki dan otkrila skola nove drazesti i nove zanim-
jivosti. Djeca su sve to vise osvajala njeno srce, a domala
je opazila, kako su je mala srca uzljubila i vjerno i po-
svema. AH — bilo je u skoH i dosta razoCaranja. Precesto
je nalazila, da u tim neduznim dusicama ima vise ostana
za zlo nego za dobro. Skoro je morala spoznati, da svoje-
glavost i rastresenost djecja silno prijeci napredak u nau-
ku. Osobito u racunstvu bilo sto neprihka. Po dvadeset
3uta redom bi pokazivala na ruskom racunalu primjer:
iad se od triju slozenih kugljica jedna oduzme, da ostaju
dvije. A ipak bi se pitajuci djecu uvjerila, da je dvije
trecine nisu razumjele. I tako je bila tu za nju neprestana
vjezba u strpljivosti. Naopako je bilo sa Cistocom, pa je
Durdica nekoliko puta nasla gamadi najgore vrsti na
djeci — ali i na sebi. Osim toga je — i to ju je najvise
boljelo — zamijetila, da djeca od kuce dobivaju o skoli
pojam preziran, Cisto neprijatan. Cesto se to pokazalo,
kad bi koje dijete kaznila. Mnogo bi se dijete znalo
groziti sa roditeljima, koji su mu, kaze, rekli, neka se ne
dade kazniti, jer je uciteljica njihova sluzbenica, koju oni
- 94 - -
placaju. Nekoliko puta dosli zbilja roditelji u skolu, da
pozovu na racun »mestrovicu«, sto im je kaznila dijete.
Nekakva prosta zena nahrupila u skolu, pa i ne pozdra-
vivsi Durdice, zaviCe: »A gdje si, rano moja, sto da trpis,
— sto ce tebe ko u rest stavljati! Ajde ti kuci. Da, — sto
vi mislite, ako ste vi mestrovica, da vi mozete djecu nasu
muCiti! Zar vas za to placamo? Valjda ste za to ovdje,
da ucite, pa ako dijete odmah ne zna, a vi njega nemojte
ovdje zadrzavati. Nije moje dijete takovo, nisam ga ja
devet mjeseci pod srcem nosila, da ga vi onda zatvarate!«
I doslo jos krupnije, a Durdica ni da bi jedne rijeci smogla.
Drugi put dosao kancelist Naljeskovic, da pita, kakva je
to nova »forma« muciti djecu, te joj jos davati zadace,
da kod kuce rade. »Dijete mi je slabo, zar da mi ga umo-
rite tim ludim zadacama? Dosta, da cetiri sata na dan
ovdje sjedi. Dajte se vi trudite u skoli, koliko treba, pa
nece trebati, da djeca kod kuce jos rade.« Ni ovomu nije
mogla Durdica nista da uradi. Ali sve je to brzo i rado
, zaboravljala. Bilo je opet sto drugih povoda, koji joj
skolu uCinise dragom. U njoj je teklo vrijeme, da ni e
nikad trebala misliti na drugo sto. No skola je zaprema a
tek Cetiri — a na dane opetovnice sest — sati dana._ Sve
je drugo vrijeme bilo slobodno i tu je onda dolazilo mjesto
Pazarinci sa svojim sivim blatnim i jednoliCnim dojmom.
Durdica mu se otimala tako, da je gotovo svaki dan pisala
kuci. Kao pravo hrvatsko Celjade nije imala previse raz-
vijena smisla za Citanje knjiga. U tom nije mogla naci
pravoga zadovoljstva. Pisanjem listova naprotiv odmicalo
joj vrijeme brzo i — sto je glavno bilo — time je davala
oduska srcu, prepunu Ceznuca za domom. Pisala je uvijek
poslije veCere; tako je barem izbjegla drustvu, koje joj
je bilo strasno poradi neprestana ogovaranja. Lisicka je
gledala na to prijekim okom. Nije joj pravo bilo, sto
Durdica ne nalazi zabave u tom drustvu. Tumaciia to
navalice kao gizdu, uistinu pak posve je dobro osjecala,
da Cestitost DurdiCina, a ne njena gizda, ne podnosi takove
zabave i takova besprestana ogovaranja. A bilo joj i poradi
95 -
 svijetla. Kazala je skoro Durdici, da za dvadesetpet fo-
rinti na mjesec ne moze davati toliko petroleja. Na to
Durdica kupi za se svjetiljku i petrolej, te je dalje boravila
veCeri sama u svojoj sobi. To joj postane gotovo milom
navadom, osobito, otkad se u kasnijoj jeseni pojavio u
kutu iza peci cvrcak i neumorno skladao svoju sitnu pje-
smu. Drugih kakvih navada nije joste imala. Jedan ili dva
puta isla je s Milkovicevom u setnju. No Pazarinci su le-
zali usred daleke ravnice, u kojoj nije bilo nikakvih prikla-
dnih krajeva za dalje Setnje. Pa da ih je i bilo, ceste su
i putovi blatni, da je bila prava muka iz kuce izici. Bila
je, istina, javna promenada, no na njoj nije bilo ni jednog
utrenika, a kamoli izvedena puta, da se moze po njem
Setati. Uopce je promenada sluzila Pazarincima jedino
za marvinske vasare. Milkoviceva nije Durdice ni vodila
na promenadu, nego se setala po trgu kraj ducana i svaki
je Sas s kojim trgovaCkim pomocnikom zapodjela raz-
govor. Durdica se stoga vec tre6i put ne htjede viSe
Milkovicevoj pridruziti. Upoznala se nije u mjestu jos ni
s jednom djevojkom. Lisicka je malo opcila u zenskom
drustvu. S ono pak nekoliko njezinih znanica ne htjede
Durdica da se poblize upozna. Jedna je bila Naljeskovicka,
neko6 sluskinja i zena goropadna jezika, druga nekakva
krojaCica iz susjedstva, a treca, fietvrta i peta nalitile
su Naljeskovicki i toj krojaCici. Htjela je Durdica da po-
sjeti Maleseviceve. Drzala je, da to uljudnost zahtijeva.
No Lisicka joj se rugala radi toga i strasila je oholoScu
te gospode i svagda je znala Durdicu odvratiti. Tako bi
Durdica sve vrijeme, sto joj je preostalo od skole, pro-
bavila kod kuce. No — i tu je bilo nesto, sto joj nije bilo
milo. Radila je nekakav fini ruCni posao. Da bolje vidi,
morala je sjedjeti kod prozora. Zunid, koji je svaki dan
prolazio ulicom, skoro je to zamijetio. Prvi put, drugi
put, treci put — tek visoko zamahnuo sesirom po zraku,
pozdravio je i prosao mimo; no Cetvrti put pregazi sre-
dinu blatne ulice i ustobodi se pred niskim prozorom,
koji je u blagom zraku kasne jeseni bio otvoren, te Zunic
— 96 - ^Burdica
posve vidio u sobu. Veselim i dobrocudnim posmijehom
u lieu pozdravi djevojku, uzme se odmah diviti poslu i
slaviti »bozanske« prstice, koji su tako vjesti, ali takoder
»lako lijepi«. Durdica se malko namrgodi na to. »Ima
gospodu, — pa tako govori!« — pomisli u sebi. Zunic je
to opazio i nije vise tako nastavljao, nego poCe tek stogod,
ali uljudno i ozbiljno davrljati. Durdica se time posve
primiri. Prekoravala se pace s ludosti, sto vise — s tas-
tine, sto je predasnjim njegovim rijedima dala onakav
smisao. Napokon svojim ljubaznim, posve naravnim na-
dinom Zunic je vec mnoge predobio. Zato je Durdica
morala u sebi priznati, da Je dovjek ugodan i veoma
uljudan. »A opet — on Je u mjestu prvi i najugledniji,
pa tako bez svake oholosti. Stjepanovid je svakako gizda-
viji«, — mislila je Durdica i trpjela Je dalje, da Zunic
stoji pred prozorom. »NaJposliJe, dovjek je ozenjen, ima
lijepu mladu zenu,« — i Durdica se jednako prekoravala,
sto Je i jedan cas mogla dati ikakvo znamenovanje njegovu
udvaranju. Isto tako nije Joj bas stoga doslo ni na kraj
pameti, da bi iko mogao stogod nepristojno misliti. Nije
znala, da je Zunic na strasnu glasu bas u takvim stvarima
i da se tek suti, jer ga se sve mjesto boji, otkad je upra-
viteljem.
Tako Je Zunic od ovoga puta redovito kod prozora po-
stajavao i razgovarao se s djevojkom. Cuvao se, da ne
pobudi u djevojke sumnju, pa bi tek koji put samo mi-
mogred spomenuo stogod o njenoj IJepoti. Durdica bi se
na to smijala. Najposlije bila Je i ona tasta, pa Je veselilo,
ako se je komu svidala. No kad su Zunicevi posjeti kod
prozora postali upravo redoviti, kad su se koji put pro-
tegtiuli do kasno u mrak, onda Je Durdica znala, da nije
u redu, sto trpi takovo sto. Ali da mu rekne, — kako bi?
Nije dakle vise sjedjela kod prozora. Pade se zatajila,
kad bi Zunic na prozor pokucao i brzo se sakrila za
vrata, da je ne vidi. Lisicka joj spocitnu takovo pona-
sanje. »gto mislite! Za Boga dragoga! Smatrajte se sret-
nom, sto je s vama tako ljubezan. On je veoma mocan;
Agiceva<. (A) — 97 — 7
ima upliva na daleko, a medu nama reCeno — on je i vrlo
opasan. Nema badava pogrjesno oko, — obiljezen je. Ta
mozda znate historiju sa Stipicevom? No — bolje, da ne
znate. A da se naljuti poradi vas na me! To bi mi trebalo!
Sada dolazi vrijeme, da molim petogodisnji doplatak. Pa
da se ljuti na mene — on!« — No unatoc tomu nije se
Durdica vi§e ni primakla prozoru. Ali — jednoga detvrtka
poslije podne — ko pokuca na vrata? Eto Zunica — i za
njim ude odmah i Lisicka.
— Bojim se, da ste bolesni, — rekne joj i sjedne pokraj
nje. — Dosao sam, da vam neSto kazem. Ja vidim, — vi
radite u skoK, kako samo treba. Moj pak princip jest, da
podupirem dobru volju svakom zgodom. Ja cu dakle gle-
dati, da postignete definitivno imenovanje i prije godine
dana. Znate, definitivum je ipak glavna stvar, osobito u
tako malim mjestima. Zamjerite se komu, pa se moze do-
goditi, da kod izbora ne dodete ni u prijedlog.
Durdica ga zahvalno pogleda. Cisto je bilo stid i pekla
je savjest, sto je mogla biti posljednji put onakva, te se
pred njim sakrila. Ah, — koliko veselje za njezina oca,
koji je kod imenovanja toliko zalio, sto je bilo privre-
meno.
Lisicka se kod vecere jednako hvastala: — Eto, — sada
neka one gizdalinke — Malesevicka, doktorica, inzinirka
— gledaju! Upravitelj obnasao moju kucu vrijednom, a
one, — eh, — smijesni stvorovi!
Zunidevi su posjeti biU cesti. Cas je dosao prije podne,
cas se svratio poslije podne i ostajao do mraka. Durdica
se ugibala, koliko je mogla. Ostajala je preko obicnoga sata
u skoli i radije ondje svoj rudni posao radila. No Lisicka
ju je svaki put kod dolaska mudila sumnjidavim pita-
njima. »U skoU ste bili? Je l i mogude? Nije l i opet -Smi-
ljanid bio ta skola?«
— Kako Smiljanic? — upita je napokon Durdica sva
u dudu.
— E , — zar mislite, da ja ne znam, da ste onomadne
opet s njim razgovarali? Naljeskovicka vas je vidjela.
- 98 - -
sprovodio vas gotovo do kuce. Medutim vam mogu kazati,
ne nadajte se nista. Smiljanid nije dov ek, koji misli na
zenidbu. A da i mish — zacijelo — onda bi uzeo Naljes-
kovicevu Micu. Pripovijedala majka, da svaku veder
s Micom ili dita, ili igra sah. Da, izbijte si iz glave. Uza
to opet s druge strane cujem, Smiljanid je strasno razuz-
dan dovjek. Izbijte ga iz glave.
Durdica je mogla tek da se nasmije glasno i grohotom.
Ni u snu joj nije dosad dolazila takva misao. Smiljanic
joj se dinio kao dobar znanac, kao prijatelj. Ona je prema
njemu upravo stoga mogla biti uvijek otvorena i slobo-
dna. Nije uopde pomisljala na udaju. Otkad je stupila
u preparandiju, uvrijezila se u njoj misao o razvoju
njene buducnosti tako, da je zivot uvijek pomisljala u
celibatu. Dakako — mladost i snaga zenske naravi desto
bi shrvala tu pomisao, i ona je osjecala deznju za stvorom,
kojemu bi poklonila srce; no to je bivalo tek u sanjama
— u mastanju. Smiljanid pak nije joj u tim sanjama i
u tom mastanju nikad na um pao. Bijase neki neodre-
deni, nejasni tek pojam, koji bi ispunjao njene sanje.
A naposljetku — Smiljanic se tako hladno, tako ozbiljno
drzi prema njoj, te nije moglo dodi do toga, da udini na
nju kakav silniji dojam.
XVL
Naposljetku je udinila mod, sto lezi u navikama svaki-
dasnjosti, da je Durdicu posve minula dama prvih dana
i prvih tjedana. Koncem konca bila je uzrokom svoj
dami i dosadi oskudica navika. Ni u roditeljskom domu
nije nalazila nikakvih raznolikosti i nikakvih dozivljaja,
all je u njem bilo u svako doba dana, u svakom kutu
njegova_ prostora sto i sto sitnih niti, koje su je s njim
spajale i bile joj drage zato, sto je na njih bila priudena.
99 -
Gotovo sve ono bilo Joj upravo s dusom sraslo. Tako
i ovdje, sto je vrijeme dalje'odmicalo, to je Durdici lakse
postajalo. Neopazice se prestade tuziti, sto nije kod kuce,
i neopazice je svakim danom bilo vise toga, sto je u njoj
uzbudivalo radosti i prijatnosti. Najprvo ucestali takovi
casovi u skoli. Gotovo svako jutro tesko je iscekivala
cas, kada ce stati pred djecu, prekrstiti se i zapodeti: »Oce
nas, koji jesi«, — a stotina sitnih glasica slozice se s njom
i moliti svojim ritmickim, napol pjevanim nacinom. Omi-
ljeli su joj casovi, kad bi djeci pricala pripovijesti, kad
bi ih ucila koju pjesmicu, a najvise se veselila, sto je
sve cesce dozivljavala radost, da stvari, kojima se jos
juder mudila, kako bi ih djeci jasno predodila i naudila ih,
— eto danas ujedared zna gotovo svako dijete posve
dobro. U takve trenutke zadovoljstva ona bi posve za-
nosno slavila svoju sudbu. To zadovoljstvo konadno
segnulo i preko zidova skolske sobe. Nije joj vise ulica
bila tako strasna. Niske prljave njene kucice — ona ih
je sada poznavala i za svijetlih sundanih i za turob-
nih kisnih dana — postale su joj dobre znanice, te je
mnogu prijatnu sliku od njih primila u dusu, i bilo joj
ugodno osjecanje, sto ih vec posve poznaje. Kod kuce
joj osobito omiljele samotne veceri u sobici. Mila joj
bila postelja u kutu, stolic sa knjigama. Veselio je uranak
kod svjetiljke, — veselila je trublja dordarova ujutro.
Poznavala vec po mukanju susjedovu kravu, pace je
imala i svoje odabrance medu junadi na ulici. Bila to
lijepa jednogodisnja junica. Medu samim bijelim blagom
— obicnim u Slavoniji — bila je ona jedina crvena.
Mozda je bas zato omiljela Durdici, te joj na prozor da-
vala kruha i secera, pa tako naudila zivotinju, da svaki
put pod prozorom stane, a kad Durdice nije bilo, pocela
bi mukati i dekala, dok se ne bi Durdica pokazala. Isto
tako nije bilo u ulici kokosi ni kokota, nije bilo psa, nije
IDIIO krmdeta, za koje ne bi Durdica znala, dije je. A sve
ovo poznavanje zadovolj^valo je i veselilo.
- 100 - — 101 —
Dakako — trzaji srca za roditeljima, za domom, —
za Zagrebom nisu posve prestali, no javljali su se sva-
kako mnogo rjede. Bivalo je to ponajvise, kad bi 2unic
bio kod nje, — i kad bi na njegove posjete mislila. Koli-
kogod se on cuvao i pazio na svoje rijedi, kolikogod se
on sluzio svakakvim izlikama, pod kojima bi dolazio
k njoj, djevojka je ipak sa strahom pomisljala, da ti po-
sjeti mogu pred svijetom baciti Ijagu na posteno joj ime.
Pace joj se dinilo, da je vec nekoliko puta morala opaziti,
kako se ljudi vec have tim posjetima. I u takav tren, kad
bi joj do-lazile takove erne misli, ona bi odajno, silnim
nutarnjim krikom duse zvala za domom svojim, za sigur-
nim njegovim krovom. No uvjerena o cistoci i jakosti
svoga srca, ona bi ovakvu trenutnu zabrinutost svladala
i draga svemocna svakidasnjost i navika napokon bi i to
utomila. Na Bozic nakani da pode kuci. Dva je vec mje-
seca pazila na svaki krajcarak i u duhu sve vec razdije-
lila, kako ce ovo i ono kupiti i s time doci kuci, i to bas
na sam badnjak. »Vlak dolazi u Zagreb oko sedme uvece.
Darove ce imati uza se. I onda ce stupiti — iznenada
u sobu. Sluznik ce za njom nositi kosaru s darovima*.
Ah, — sve joj srce igralo od radosti i veselja, kad je mi-
slila na to. No — kad je pred Stjepanovicem spomenula
dopust, pokaza on strogo i zamisljeno lice. Ljutio se silno
na Durdicu, jer je u sjednicama uvijek i redovito glaso-
vala s. Haramijom protiv njega; po njenu je uvjerenju
imao pravo uvijek Haramija, a nikad Stjepanovic. Naj-
vise mu se zamjerila, sto je u posljednjoj sjednici gla-
sovala protiv toga, da Nedeljkovid preuzme od njega
opetovnicu. Glasovala je pak tako, jer je Nedeljkovid imao
cetvrti razred, drzao dakle na dan sest sati skolu, Stje-
panovic pak imao prvi razred i samo cetiri sata skole.
Osim toga je Nedeljkovid bio dovjek slab na prsima.
Haramija se dakle usprotivio tomu, a Durdica glasovala
s njim. Stjepanovic je postigao medutim svoje, ali Dur-
dici ipak nije mogao oprostiti. Zato se sada usprotivio
dopustu i skolski odbor odbio njezinu molbu. Durdica
je bila izvan sebe. No — eto Zunica. On je vec znao za
cijelu stvar.
— Nemojte se zaiostiti. Eto, gotovo sve, — ovdje vam
se daje dopust na Cetrnaest dana. I on pruzi prema njoj
Cisto pisani sluzbeni spis. Durdica mekanicno segne za
njim. U prvi je mah bila sva sretna. »Dakle ipak idem!«
— otme joj se veseo krik. »Vama za volju, — da vas
obradujem, kako ne bih ja?« — odvrati Zunic. Ona ga
jogleda, u lieu postane i ozbiljna i stroga i tuzna. Osjeti,
cako joj je sve tijelo uzdrhtalo. »Hvala gospodine, —
ja ipak ne mogu da idem!« Uzalud je Zunic uvjeravao,
da moze bez ikakva straha ici, napokon da je on vrhovna
glava mjesne uprave. Durdica nije htjela da prihvati nje-
gova dopusta, i tako nije otputovala.
Bilo joj na badnjak tesko. Kod kuce je kitila za dragu
ovu vecer bozicno drvce i pravila lug po zidovima u sobi.
Ah, — kako je lijep i sretan bio vec citav tjedan prije
Bozica! U Lisicevih bilo upravo, kao da nije bozidno
vrijeme. Durdica htjela da stogod ucini, no Lisicka joj
se i Milkoviceva smijale u lice. »Ta — nismo djeca. A,
da imamo djecice u kuci, — ali — ovako! Zabavljacemo
se i bez toga. Doci ce mladi ljudi, pjevacemo, — igra-
demo »halbercvelfe«, — i onda, ako bude lijepa nod, idi
cemo k polnocki!« — uvjeravala Lisicka Durdicu.
I prispjela sveta veder. U Lisicke se znalo, da nije obi-
dan dan, tek po tom, sto radi kolaca, koji su se pekli
za blagdane, nije bilo prave vedere. Kasnije dosla zbilja
»mlada gospoda«, no Durdica bila ved u svojoj sobi. I L i -
sicka i Milkovideva, a najvise mladi ljudi silno se poradi
toga razljutili na Durdicu. Bili su svi na okupu, tek jos
dosao Naljeskovic, komu je bilo dosadno kod kuce medu
djecom, pa potrazio dru§tvo, da bude »barem na bad-
njak* veseo. — Razgovor je odmah zapodeo o Durdici.
Ljutilo ih odavna, sto djevojka nikako nece da bude
s njima u drustvu. Ljutilo ih toliko, da je cesto nisu ni
pozdravljah na ulici, kad bi je sreli. Garasev se najvise
zestio.
- 102 - -
— Dakako — mi smo joj preniski, — mi nismo dinov-
nici, — mi smo nistice u njenim ocima! — vikao je tako
glasno, da ga je Lisicka morala opomenuti, neka potise
govori, jer bi Durdica mogla duti.
— Cini se svagdje, kao da ne bi znala pet nabrojiti,
a ovamo — da — zna se sve! — uzme Naljeskovid, te se
iskaslje nekoliko puta i po navadi svojoj s ispruzenim
dlanom dva tri puta potrepta se po ustima i nastavi posve
tiho: — Da, — znam ja sve. Prvu veder, kad je dosla, mo-
rala je da otsjedne kod Malesevidevih, — ondje je dekali.
Ja sam bio u hotelu, jer sam dekao pristava Smiljanida,
pa sam duo, kao je Malesevidev momak pitao za nju.
Pa ona ne otsjede kod Malesevicevih, ved se nastani u
hotelu, jer je mislila, da ce ondje Smiljanic otsjesti.
S njim se o ponoci dovezla u zatvorenoj kodiji. Smiljanid
mi je priznao, da je s njom iz Zagreba jos putovao, to
jest iz Krizevaca. A znate valjda, da se u Zakanju nociva.
— Molim vas! — prekine ga Lisicka i prekrsti se.
— Da, — a tu takva svetica. Bajage! — A ohola, —
smiluj se, Boze. U nosu mi je. Posljednji put kaznila
mi dijete. Mudi malu siroticu, da mora i kod kude neka-
kve ludorije pisati. Neka ona u skoli djecu udi. Sto meni
treba uditelja, ako dijete mora jos kod kuce uditi.
— Istina je, istina, no pustimo to. Radije dajte, sto je
to sa Smiljanicem? — i Lisicka se posve preko stola pri-
kuci Naljeskovicu.
— No, to, sto rekoh! Valjda je dosta jasno. Ha-ha-ha!
— Dosta jasno! — upadnu Garasev i Levi.
— A ovdje se drze, kao da se ne poznaju. Smiljanida
nema ovamo blizu, — dometne Milkovideva.
— Da, znaju oni, zasto cine tako pred svijetom. A
koncem kraja, znate l i vi, da se ne vide? Zar vi mislite,
da ne moze gospodica Agiceva biti gdje drugdje, dok vi
drzite, da je u skoli? Ja znam sve! Sastao sam i ne jednom
tek kasno u veder Smiljanica s gospodicom 'A—gi—de-
—vom«.
103 -
 — Sto—o—o? — j a v i se z a d i v l j e n a d r u z b a .
— M a jest. K a z e m v a m . A znate jos sto? M e n i S m i l j a n i r
otkazao s t a n ! A zasto? Z a c i j e l o , j e r se Agideva b o j a l a , da
b i m o j a M i c a mogla S m i l j a n i c u z a v r t j e t i mozgom. D a , da.
_ — Ne — ne — nemojte t a k o . Gospodica A g i c e v a ne
£ini m i se t a k o v a , — j a v i se L i s i 6 .
• — Oho oho! — p r e s i j e k u m u r i j e d s v i .
— Ne Cini se — ne 6ini, — uzme r i j e t G a r a s e v . — A
sto je sa 2 u n i c e m ?
— P s t ! — pst! — j a v i se L i s i c k a .
— No — no — m e d u n a m a b u d i receno. N e c u j a dalje.
N a p o k o n , v e l e m o z n i b i bio l u d , da ne grabi iz zdjele,
k o j a m u se n u d a . Ne g o v o r i se to p r o t i v njega. T e k s a m
spomenuo, da d o k a z e m , k o i sto j e A g i c e v a .
— P a i s t i n a j e , — dometnu L e v i , — z a r se p r i s t o j a l o ,
d a ga s v a k u veCer k o d p r o z o r a 6eka? V e c je p r o s t i n a r o d
opazao i v i k a o , j e r 2 u n i c je ozenjen, a ona k a o u c i t e l j i c a ,
— molim vas!
— I s t i n a , i s t i n a , — a l i m o l i m v a s , to n e k a ne ide dalje.
J a s a m j o j sve to r e k l a . Meni n a p o k o n ne ,moze b i t i sve-
j e d n o , k a k o se u m o j o j k u c i v l a d a . J a s a m joj stoga
z a b r a n i l a sastanke k o d p r o z o r a , no sto c u , — ona pozove
2 u n i c a u stan. T u borne n i s a m v i s e n i s t a mogla. Ne mogu
j a n i k o m u vrata pokazati, a kamoli upravitelju.
— A d e l o ! -— presijefie j o j r i j e c L i s i c , k o j i j e dobro
znao, kako je bila stvar.
— L i j e p u u c i t e l j i c u dobismo! — r e k n e L e n a r t .
— A h , 6isto se c o v j e k s r a m i , — dometne M i l k o v i c e v a ,
a Lisidka potvrdi.
U taj m a h z a z v o n i p r v i put c r k v e n o zvono n a p o n o c k u .
M o c n o , blagotvorno, sveto se r a z l i j e g a l i glasnici onoga,
k o j i je dosao n a svijet, da podnese s m r t , d a se z r t v u j e
i da l j u d e spasi b o z j o m n a u k o m l j u b a v i ! I taj 6as p o k a z a
se n a pragu D u r d i c a . D r z a l a je u svojoj r u c i z a m o t a k .
L i c a j o j p o r u m e n j e l a , a s r a m e z l j i v i drazesni p o s m i j e h
uz blazeni k r i j e s o c i j u sjajio n a o b r a z i m a .
— 104 —
— M a l k o je B o z i d z a k a s n i o , — uzme ponesto z b u n j e n a ,
— no dobre l j u d e i p a k ne z a b o r a v l j a . E v o — donesao,
gospodo, v a m a , — i tebi, D r a g i c e , — a n i j e z a b o r a v i o
n i gospodina L i s i c a .
U taj t r e n b i l a je D u r d i c a u i s t i n u p r a v i andelak. S v i
je u c u d u gledali. P r e d a l a L i s i c k i l i j e p , dosta elegantan
jastuCic, M i l k o v i d e v o j dala i z v e z e n r u b a c sa p r a v l j e n i m
d i p k a m a , a L i s i c u k e s i c u z a d u h a n . S v e je to s a m a n a -
p r a v i l a , hoteci da svoje u k u c a n e i z n e n a d i i da i m pokaze
postovanje. K a k o je p a k z a roditelje, b r a c u i sestre sve
do p r e d k o j i dan i m a l a pune r u k e posla, to j e samo s n a j -
v e c o m z u r b o m mogla ove s t v a r i s v r s i t i i has p o r a d i toga
m o r a l a j e i ove v e c e r i ostaviti drustvo i otici u s v o j u
sobu.
S v a k o b i se drugi bio u t a k o m slufiaju smeo, no L i s i c k a
n i j e . O n a posve m i r n o , a k o i ne zanosito, z a h v a l i D u r -
d i c i . B i l a je posve s a b r a n a i n i traga k a k o j z a b u n i . Dotle
se s n a s l i i L i s i c i M i l k o v i c e v a . O v a je p a l a D u r d i c i oko
v r a t a , tronuto i s t i s n u l a odnekale dvije suze i uzela se
i s p r i c a v a t i , sto n i j e n a isto m i s l i l a , te ne moze n i d i m
u z v r a t i t i . L i s i c k a dotle toCno razgleda sve t r i r a d n j e .
O s t r i m s i l j k o m zavinutog svoga n o s a j e d n a k o je m i c a l a ,
sto j e i m a l o z n a c i t i , da j o j se stosta ne s v i d a n a r a d n j a m a .
— D a ste u z e l i , gospodice, m o d r e v u n e , bolje b i b i l o ,
— j a s t u c i c b i bio I j e p s i ; a i o v a z v i j e z d a u c i p k a m a n a
r u p c u m o r a l a je b i t i v e c a , — obrati se ona D u r d i c i .
D u r d i c u r a n i o v a p r i m j e d b a . C i n i l a j o j se c u d n o v a t o m ,
a s v a k a k o n e p r i s t o j n o m . I n i j e mogla o d m a h n i s t a r e c i ,
— tek z a cas slegla r a m e n i m a i k a z a l a , n e k a j o j se oprosti,
j e r n i j e bilo mnogo v r e m e n a , n i j e dobila s a v potrebiti
m a t e r i j a l , i tako dalje.
L i s i c k a se u d n u duse silno l j u t i l a n a D u r d i c u . S h v a c a l a
j e dobro — b i l a je o s t r o u m n a — s v u njeznost i Ijepotu,
k o j a je b i l a u t o m djevojCinom 6 i n u . No bas zato se jaCe
l j u t i l a . A k o je i k a d , to se je ove v e c e r i u v j e r i l a , d a j o j
j e D u r d i c a silno m r s k a . U t o l i k i m v e c p r i l i k a m a m o r a l a
je sebi p r i z n a t i , k o l i k o je d j e v o j k a n a d n j o m , a to joj
- 105 —
b i l a u z a s n a , b o l n a pomisao. Zato je htjela da s a m a sebe
p r e v a r i , p a se n a s t o j a l a u v j e r i t i , da d j e v o j k a n i j e n i c i m
nad njom.
— A h , t i l u d o v e , — p s o v a l a jos u postelji svoga m u z a ,
k o j i je bio u i s t i n u tronut od D u r d i C i n a d a r a , — z a r
z b i l j a m i s l i s , da j e ona to u 6 i n i l a iz bogzna k a k v e dobrote?
H a , — zloba je to, — p o d m u k l o s t . Nije i m a l a druge n a -
m j e r e , nego da nas u v r i j e d i , da nas o s r a m o t i , j e r j o j
m i n i s m o n i s t a d a l i . N i j e me o n a — z m i j a — b a d a v a
p i t a l a , da l i cemo i m a t i bozicno d r v c e . O h , — gad je to.
L i s i c se i r a z l j u t i i stane b r a n i t i d j e v o j k u . P r i g o v o r i
z e n i , da je n e p r a v e d n a i 6isto da se 6 i n i , k a o da ne t r p i
Durdice.
— M a — jest! — presijede m u zena r i j e c , s v a b i j e s n a ,
da j o j se glas »s« — sjekao i zvizdao z r a k o m , k a o s i k
z m i j e i l i b r i t k e sablje, — jest, j a j e ne t r p i m . M e n i je
n e s n o s n a ; m r s k a m i je s v a k a n j e n a c r t a l i c a , m r s k a m i
j e s v a k a n j e n a k r e t n j a , — s v e , s v e ! A h , m i s l i , da je l i j e p a ,
a l i m e n i n i j e l i j e p a . C i n i se n a o k o , da j o j i m a j e d v a o s a m -
naest, a ono — v i d j e l a s a m u d i p l o m i n j e n o j , da je p r e -
v a l i l a dvadeset d v i j e ! P r i p o v i j e d a c u s v a k o m u , da nije v i s e
m l a d a . P a k a k o je o h o l a ! N i s i l i v e c opazio, da m i ne v e l i
»milostiva«, k a k o b i d j e v o j k a m o r a l a , v e c k a z e : »go—
s p o — d o « . J e l i to u redu? I t u je u m o j o j k u c i , a k a k o
je g i z d a v a ! N i n a d a n a s n j u v e c e r n i j e htjela da bude m e d u
n a m a . A h , — da m i n i j e r a d i moga petogodisnjega do-
p l a t k a , da se ne z a m j e r i m Z u n i c u , m o r a l a b i m i — ta
grdoba — jos s u t r a iz k u c e . A h , — s u t i , ne govori n i s t a .
L i s i c j e s h v a t i o , da j e n a t a k o v u s r d z b u i t o l i k u strast
jos najbolje sutjeti, pa povuce p o p l u n p r e k o glave, u sebi
i p a k m r r n l j a j u c i : — G o v o r i l a te, sto je tebi drago, dje-
v o j k a je i p a k dobra i s p r a m tebe andeo, — a t i s i v r a g !
XVII
B o z i c n i s u d a n i b i l i po D u r d i c u t u z n i . S v a joj je dusa
h l e p i l a z a d o m o m . A i l i s a , sto ga je o d k u c e dobila, n i j e
j o j bio posve m i o . Otac je silno z a l i o , sto n i j e do§la, no
m a j k a — s i r o t i c a je u v i j e k r a c u n a l a — p i s a l a j o j , da je
posve pametno u r a d i l a , sto n i j e dosla, j e r v r i j e m e je i p a k
p r e h l a d n o z a p u t o v a n j e , a glavno — n a p u t u , pa m a k a k o
p a z i l a , i p a k se mnogo t r o s i . D u r d i c a je m o r a l a m a j c i dati
p r a v o , a l i opet — n e k a k o je boljelo, sto je m a j k a p i s a l a
tako.
D r u g i dan B o z i c a sastala se poslije v e l i k e m i s e s a S m i -
I j a n i c e m . O n j o j se t a j put p r e k o svoga o b i c a j a o d m a h
p r i d r u z i o i m o l i o , n e k a m u dopusti, da je p r a t i . D u r d i c a
m u se prostodusno u l i c e n a s m i j a l a r e k a v s i , da t o l i k o eti-
kete n i j e bas n u z n o . B i l o joj v e o m a ugodno i m i l o , da
se sastala sa S m i l j a n i c e m . Osjecala je potrebu, da se po-
r a z g o v o r i s osobom s i m p a t i c n o m i u k o j u i m a p o v j e r e n j a .
A S m i l j a n i d j o j j e bio oboje; n i j e p a k n i k a k v e plahosti
osjecala p r e d n j i m , n i t i j e unato6 L i s i c k i n u b o c k a n j u
m i s l i l a , da b i mogla S m i l j a n i c a z a v o l j e t i . J o s j o j se u v i j e k
c i n i l o , k a o da je s b r a t o m , k a d s n j i m g o v o r i . M o z d a je
t o m u bilo u z r o k o m i sustezljivo ponasanje S m i l j a n i c e v o .
Zato se i sada bez s v a k e brige v r a t i l a n a k r a j u trga i p r o -
setala d v a t r i p u t a trgom, mjesto da pode r a v n o k u c i .
O n j o j je p r i p o v i j e d a o , da je nasao n o v i stan, j a v i o j o j ,
d a je doktor G l a v a r e v i c dosao, i da je b a d n j a k v e o m a
ugodno proveo k o d M a l e s e v i c e v i h . D u r d i c i se nadalo
n e k o l i k o p u t a , da pita z a R a d m a n o v i c a . No bogzna zasto
— n i k a k o n i j e mogla da p i t a , — a i p a k je d i l j e m cije-
loga m j e s e c a v e c t o l i k o p u t a b i l a odlu6ila, d a ce S m i -
l j a n i c a pitati p r v o m p r i l i k o m , i u v i j e k j o j se c i n i l o , da
ce pitati posve l a k o . A sada — nesto je suzdrzalo. Uto
d o j u r i iz D u r d i c i n e ulice G l a v a r e v i c . I z d a l e k a jos sldnuo
sesir i v i s o k o m a h n u o n j i m po z r a k u , te ga posve do
k o l j e n a spustio. L j e p u s a s t o m u lice posve se s j a j i l o od
z d r a v l j a i z a d o v o l j s t v a . D o b r a v o l j a se o d a v a l a iz cijeloga
m u bica.
— 107 —
 K l a n j a m se, gospodice! — glasno j e r e k a o i dvrsto
s lis nuo p r u z e n u m u desnicu d j e v o j c i n u . — J a bas t r a z i m
v a s , — i znate, k a k o s a m saznao? U k a v a n i p r i p o v i j e d a o
n e k a k a v gospodin — 6ini m i se, iz tvoga u r e d a , — j e r su ga
z v a H drugi p r i s u t n i »kanclajdirektor« — da, — o v a j p r i -
povijedao liao s i l n u znamenitost, da ste se v i i S m i l j a n i c
Tec t r i p u t a trgom prosetali.
— E t o , — t i P a z a r i n c i ! — rekne s m r k n u t o S m i l j a n i c .
— P a n i s t a z a to. A l i da, gospodice, j a s a m bio t a k o
Slobodan, te s a m bio k o d v a s u s t a n u , da v a m se p o k l o n i m .
No v a s a k u c e d o m a c i c a — d a v n a m o j a p r i j a t e l j i c a — jos
m a l o , p a b i bila pse n a p u s t i l a na mene.
— No, no — nece v a l j d a t a k o b i t i ! — presijece m u
D u r d i c a r i j e c , j e r joj je tesko b i l o , sto G l a v a r e v i c p r o t i v
L i s i c k e p r e u v e l i c a v a ; no i z a n i m a l o j e , da sazna istinu,.
j e r je z n a l a , da L i s i c k a ne moze da t r p i G l a v a r e v i c a , r o -
daka Malesevickina.
— No, n i j e me u sobu p u s t i l a , — r e k n e doktor i u c i n i
g l a v o m z n a k , k a o da m u n i j e stalo do toga. D u r d i c a se
m o r a l a glasno n a s m i j a t i . U p r a v o j o j se m i o i drazestan
p r i c i n j a o u taj m a h m l a d i doktor, k o j i k a o da v i s e n i j e n i
m i s l i o n a d o z i v l j a j s L i s i c k o m , te se z i v a h n i m , l j u b a z n i m
n a c i n o m propitao i z a z d r a v l j e u D u r d i c e , i k a k o j o j se
Pazarinci svidaju. Zatim joj nadusak ispripovijedao o
sebi, k a k o je u B e c u z i v i o , da je v i d i o n a j n o v i j u o p e r u
R u b i n s t e i n o v u , da B e c a n k e p o c i n j u nositi s i r o k e t u r n i r e ,
da se pije b a v a r s k o p i v o v i s e negoli p l z e n j s k o. — A s a d a
cu barem sest n e d j e l j a — a m o z d a i dulje ostati ovdje.
K u z i n a I r m a — z n a m —- nece me t a k o s k o r o p u s t i t i ,
— s v r s i doktor svoje b a j a n j e .
— Jest, i j a b i h glavno m a l o n e z a b o r a v i o . N i s a m htio
danas samo da v a m u c i n i m svoj p o k l o n . D o s a o s a m i zato,
da vas u i m e I r m i n o pozovem n a m a l u z a b a v u , da se
m a l k o isplesemo, — s u t r a naveder. D a k l e — sto da k a z e m
s v o j o j dobroj, ponesto v e c predebeloj k u z i n i ?
— 108 - — 109 —
— S v a k a k o , — j a s a m z a h v a l n a , — a l i — j a ne z n a m ,
n i s a m joste s v o j p o k l o n u c i n i l a ondje. — B i l o joj je sada
takoder zao, sto je poslusala L i s i c k u i n i j e otisla k Male-
sevicki.
— Nemojte t a k o , — uzme zivo doktor, — z n a I r m a , da
v i niste t o m u k r i v i . Zacijelo v a s je gospoda L i s i c k a o d v r a -
t i l a . N i j e h t j e l a , da dodete u nase k r u g o v e . Z n a se, da nas
sve s k u p a ne t r p i i posprdno nas zove a r i s t o k r a c i j o m ,
a sve p o r a d i toga, sto n i j e n a s l a p r i s t u p a u ove k r u g o v e .
N i j e i p a k n a s l a — ne zato, sto b i se m o j a k u z i n a d r z a l a
o t m e n i j o m , nego zato, sto je — n u da — c u d n a je z e n a ,
s t r a s a n znafiaj, — bolje da p r e s t a n e m .
— Jest, jest, — prestanite, doktore, — m e n i je tesko,
sto p r e d a m n o m o m o j o j kolegici i o m o j o j d o m a c i c i
t a k o — no — ne ljutite se. Oj v i , doktore!
— Oprostite, — v i , advocatus perpetuus! No — n o , —
a l i pustimo r a d i j e ! Niste m i jos r e k l i , da l i se k u z i n a moze
n adat i? I r m a silno z a l i , a n a j v i s e j a — o h , j a ! — i on
o d sale r a s k r i l i s i r o k o r u k e u z r a k u , da i h onda n a g r u -
d i m a n a d s r c e m slozi po u z o r u t a l i j a n s k i h o p e r n i h t e n o r a
i l i b a r i t o n a , k a d p j e v a j u : »Vi eni meco . . .«
U t o b i j a h u dosli p r e d stan D u r d i c i n . O n a jos n i j e obe-
c a l a G l a v a r e v i c u , da ce doci n a z a b a v u .
— D a j t i , S m i l j a n i c u , p r i d r u z i se m o j o j m o l b i .
D u r d i c a je takoder n e k o l i k o p u t a pogledala u njega,
k a o d a t r a z i i c e k a njegov savjet.
— Sto, — da ja? Gospodica z n a najbol je, moze l i i l i
ne moze. S v a k a k o je p o z i v m i l o s t i v e gospode k u z i n e tako
l j u b e z a n i s r d a 6 a n , te je v r i j e d n o da se p r i h v a t i , — o d v r a t i
S m i l j a n i c sileci se, da m u r i j e c i ne b i i p a k glasile, k a o da
zeli, da D u r d i c a pode. No D u r d i c a je i m a l a ostro oko. O n a
j e dobro pogodila iz c i t a v a z v u k a — iz p o d r h t a j a glasa,
— a n a j v i s e iz plahoga pogleda S m i l j a n i c e v a , k a k o silno
z e l i , da p r i h v a t i . I t u je m o z d a p r v i put bilo D u r d i c i u
d u s i , da se nesto l e c n u l a i c i j e l i joj S m i l j a n i c sinuo p r e d
oCima n e k a k o d r u g a c i j i nego dosad. D a l i se u z r a d o v a l a
tomu? K o b i t ako duboko mogao z a v i r i t i u dusu djevo-
ja6ku!
 — Jest, v i imate p r a v o , — p o z u r i se n a k o n podulje
s t a n k e , — i j a b i h silno r a d o i s l a . A l i — j a n e m a m s k i m
da i d e m . Gospoda L i s i c k a ne opci s gospodom Malese-
v i c k o m , — d a k l e , k a k o da idem? S a m a ne m o g u , a i n e c u .
— A l a m i teskoce! — presijede j o j doktor r i j e c i lice
m u z a s j a pobjedonosno. — I n a to smo m i m i s l i l i , j e r s m o
m i l j u d i , k o j i idemo s i g u r n i m p u t e m . Gospodi kolega v a s ,
H a r a m i j a , i kolegica v a s a , njegova supruga, takoder c e
k z a b a v i doci. P r i j e nego §to s a m k v a m a posao, bio s a m
k o d n j i h . Spomenuo s a m , da b i v i s n j i m a i s l i . Oboje s u
dragovoljno i veselo p r i h v a t i l i i obecali, da ce po vas doci
i v a s povesti — i sve — i sve. 0 , s t a r i H a r a m i j a — t a j
j e gotovo z a l j u b l j e n u v a s . — D a k l e , — s a d a nemate v i s e
razloga?
— S v a k a k o je to i z v r s t a n »expediens«, — j a v i se »ju-
rista« S m i l j a n i c .
— I s t i n a j e ! — r e k n e D u r d i c a po s v o m o b i S a j u , k a d
se z a sto o d l u c i l a . — J a c u dakle b i t i tako slobodna.
Medutim izru6ite m o j r u k o l j u b k o d k u c e gospodi k u z i n i .
Glavarevic od veselja poskoci u vis i odmah zamoli z a
prvu 6etvorku.
D u r d i c u takoder u j e d a n m a h obuze veselje. U p r a v o se
neobuzdano r a d o v a l a , sto ce b i t i n a z a b a v i , n a k o j o j ce
se plesati. Cisto p o s k a k u j u c i i s n e k a k v o m p j e s m i c o m
u u s t i m a pobrza d v o r i s t e m i ude u dom.
L i s i c k a , k o j a je o d a v n a v e c s a k r i v e n a z a z a s t o r o m p r i -
s l u s k i v a l a s p r o z o r a razgovor D u r d i c i n , doceka je sada
na hodniku.
— G d j e ste, m o l i m v a s , tako dugo!
— 0 , da znate! — uzme s a l j i v o i obijesno D u r d i c a . —
K a k o s a m divne k a v a l i r e i m a l a . O h , — i k a o djeca, k a d
se c i m e h v a l i s u , z a k i m a n e k o l i k o puta g l a v o m .
— T a — a — k o ? V r l o l i j e p o , — o d v r a t i L i s i c k a . S v a je
n e k a k o b l i j e d j e l a i p o d r h t a v a l a . — C u l a s a m ved z a v a s u
setnju po trgu. L j u d i i s l i iz c r k v e i gotovo s v a k i b o z j i
govorio o tom. J a s a m s t a j a l a p r e d k u c o m — i n a j m a n j e
- 110 - — I l l —
m e deset n j i h pitalo, z n a m l i j a z a t u setnju. M i s l i l a s a m ,
da m o r a m u z e m l j u propasti o d stida i L i s i c k a nije
od u z r u j a n o s t i i l i o d srditosti n a s l a o d m a h zgodne r i j e d i .
O d p r i p o v i j e s t i njene b i l a je m e d u t i m i s t i n a tek to, da s u
zbilja nekoji, iduci k u c i , razgovarali o Durdici i spomi-
n j a l i setnju s a S m i l j a n i c e m , a j e d i n i N a l j e s k o v i c i jo§
j e d n a gospoda, n e k a A m a l i j a F r a j m a n , m a j k a t r i j u z a
u d a j u z r e l i h d j e v o j a k a , stall p r e d L i s i c k o m p s o v a t i , sto
se d j e v o j k a s a m a s a S m i l j a n i c e m po trgu sece.
D u r d i c a s v i j e s n a , da n i j e n i s t a n e p r o m i s l j e n o , k a m o l i
zlo u c i n i l a , slegne u m l a d e n a c k o j l a k o u m n o s t i r a m e n i m a
i uzme se dalje setati. N i da b i se r a z l j u t i l a .
— Nemojte, z b i l j a , da se tek salite. J a m i s l i m i s k r e n o
s v a m a . J a s a m i s k r e n a , zato se i z a m j e r a m t o l i k i m a , —
j e r l j u d i ne vole i s k r e n o s t i . D a , m o r a m v a m otvoreno
r e c i , da m i n i j e m i l o , sto dopustate, da v a s k o g o d p r a t i
n a u l i c i . V i ste k o d mene n a s t a n u , j a o d g o v a r a m p r e d
s v i j e t o m , k a k o se vladate.
— M o l i m v a s , gospodo! — presijece j o j rijefi D u r d i c a
i s a d a u i s t i n u u v r i j e d e n a i s r d i t a pode u s v o j u sobu.
L i s i c k a se s v a g r i z l a o d l j u t i n e . D a j e D u r d i c a p o z v a n a
M a l e s e v i c e v i m a , najuglednijoj i n a j i m u c n i j o j k u c i u P a -
z a r i n c i m a , k a m o j e i s a m a s p a h i n i c a z a l a z i l a , — a h , — to
j e bio s t r a s a n u d a r a c n j e z i n u ponosu, a jos strasnije i
vece poticalo, da joj se s i l a n j a l u dusi podigao.
— N j u — dakle z o v u ! — A sto j e o n a , tek o d juder
ovdje, a j a v e c tolike godine, p a sto i m a j u n a n j o j ! A m a
d a k a k o , — j e r je drze v a l j d a l i j e p o m , a t a k a s i t n a —
djetinjasta, — jos m i se M i l k o v i c e v a bolje s v i d a , a t a j e
bogami gadna. — H i d a , da — G l a v a r e v i c dosao, — a o n
v a l j d a — i s a m a L i s i c k a m o r a d e p r e k i n u t i svoj m o n o l o g
p r e d grozotom p o m i s l i , k o j a j o j se u l j u t i n i n a d a l a . N o
sjetiv se G l a v a r e v i c a , pohiti u t r i u m f u u sobu k D u r d i c i
i uzme joj k a z i v a t i , k a k o je i s p l a t i l a toga gizdelina, k o j i
se u svojoj besramnosti usudio p o d n j e z i n k r o v doci, a
onamo p r i j e t r i godine n a jednoj z a b a v i nije bio n i t a k o
u l j u d a n , da b i bio plesao s n j o m . D u r d i c a n i j e h t j e l a da
isto r e k n e , sto i p a k L i s i c k i n i j e smetalo, da j e j e d n a k o pso-
v a l a i G l a v a r e v i c a i Males e v i c k u , ne s p o m e n u v s i p r i t o m
n i Jednom r i j e c i , da z n a z a poziv.
I B o g s a m z n a , dokle b i jos b i l a L i s i c k a v i k a l a , da n i j e
dosla M i l k o v i c e v a , a s n j o m G a r a s e v , K o h n , L e v i i L e n a r t .
Z a k r a t a k cas eto i L i s i c a s N a l j e s k o v i c e m . D o s l i s u n a
s l j i v o v i c u i bozicne kolade. L i s i c k a s i l o m p o v u ce D u r d i c u
s a sobom.
B r z o je opet bilo z i v a r a z g o v o r a . N a l j e s k o v i c poceo p r i -
p o v i j e d a t i novost, da je s u t r a v e l i k i pies k o d M a l e s e v i -
c e v i h , — no p o z v a n a s a m a »aristokracija«, — h a , h a , h a !
— A mene n i j e z v a o , —: m e n e , k o j i s a m m u t o l i k o toga
ucin io u n j e g o v i m p a r n i c a m a , p r e p i s i v a o i s p r a v e , deset
t a b a k a debele. P a sto m i je p l a t i o ! K u k a v n o , — k u k a v n o !
A s a d me ne zove. A zove H a r a m i j u ! A j a i m a m k c e r i , —
m o j a M i c a i g r a k l a v i r , govori f r a n c u s k i , — p a da ona ne
b i mogla spadati u drustvo gospode M a l e s e v i c k e . M o j a
M i c a ! N e m a j o j p a r a ! A l i bas — j a c u ! — i N a l j e s k o v i c
o d ljutine nije mogao da k a z e , sto ce.
— Znate, gospodine d i r e k t o r e , sto? M i cemo p o k a z a t i ,
da n a m n i j e stalo do n j i h o v i h z a b a v a . Mozemo se m i
i bez n j i h z a b a v l j a t i . I m i cemo s u t r a p r i r e d i t i z a b a v u .
— Z i v j e l a , z i v j e l a ! E t o , i j a c u d a d o k a z e m : k o d mene
ce b i t i z a b a v a . J a p o z i v a m sve p r i s u t n e , — izrefie Naljes-
kovic.
— 2 i v i o ! — k l i k n e L i s i c k a i pobjedonosno z i r n e n a D u r -
dicu.
— D a k l e , gospodo, i v i , m i l o s t i v a , i obje gospodice,
m o l i m s u t r a naveCer, — p o n o v i N a l j e s k o v i c s v o j poziv.
— S v a k a k o , o h ! veseli cemo b i t i , — uzme L i s i c k a , s v a
s r e t n a , sto joj je tako dobro i z a s l a o s n o v a , k o j o j se tek
u posljednji ias, eto sada k o d s l j i v o v i c e , dosjetila. »Sada
nece m o c i o n a m o ! « — r e k n e u sebi i opet pogleda D u r -
dicu.
— Gospodin ce N a l j e s k o v i c oprostiti, a l i j a n e c u m o c i
d o c i , j e r s a m v e c p o z v a n a , — reCe posve m i r n o D u r d i c a .
M i s l i l a je i p a k , da je l u d i sluCaj, sto bas N a l j e s k o v i c u isto
— 112 —
v r i j e m e daje z a b a v u , j e r je z n a l a , da ce m o z d a k r i v o t u -
maciti njen otklon.
— V i ste v e c p o z v a n i ! — u p i t a toboze z a d i v l j e n a L i s i c k a ,
a N a l j e s k o v i c r a z v a l i oci i potrepta groznicavo b a r e m
deset puta r u k o m po b r a d i . O n je misHo, da D u r d i c a nece
k n j e m u da dode i da je tek p o d i z l i k u r e k l a o n a k o .
J a s a m p o z v a n a k gospodi M a l e s e v i c k i .
— Oho! D a k l e v a s zove. E , d a k a k o , v i spadate k n j i m a .
K c i k a p e t a n a , v a r o s k a gospodica, d a k a k o ! — P a z a r v i
z b i l j a idete o n a m o ! Ne z n a m , j e l i tako u Zagrebu m o d a ,
da mlade djevojke same polaze n a zabave. K a k o mozete
bez mene i c i ? I l i s a m mozda i j a pozvana? — u p i t a napo-
k o n L i s i c k a i v e c pozali u d u s i , sto je s G l a v a r e v i c e m
o n a k o v a b i l a , s p r e m n a gotovo p o v j e r o v a t i , da je dosao i
n j u pozvati.
— Niste, a l i j a i d e m s gospodom H a r a m i j i c o m .
— I ona d a k l e ! — T a k u s t a r u glistu, i s u s e n u s m o k v u —
i n j u z o v u , a men e n e ! Dopustite v i m e n i , to je ocita
u v r e d a z a m e . K a k o mozete v i i c i onamo, gdje mene tako
b e s r a m n o v r i j e d a j u ? V i spadate k n a m a .
— M e n i je u i s t i n u zao, sto n i s u i v a s p o z v a l i , sada v i s e
ne m o g u o t k l o n i t i . Gospodin ce m i N a l j e s k o v i c oprostiti,
— i ona se n a k l o n i i otide u s v o j u sobu.
L i s i c k a , Naljeskovic, Milkoviceva — svi, svi bijahu
u p r a v o b i j e s n i . S v a s r d z b a , sto n i s u p o z v a n i k M a l e s e v i -
c e v i m a , s v a l i l a se sada n a j a d n u D u r d i c u .
>Burdica Agiceva^. (A) 113 - 8
 xvm.
^ u r ^ i c a odluCi da se Jos p r i j e zabave p o k l o n i gospodi
M a l e s e v i c k i . S u t r a d a n o podne otputi se onamo. K u c a M a -
l e s e v i c e v i h b i l a Je nesto postrance, nedaleko o d vlast e-
l i n s k o g a d v o r a , k o j i se nalazio u v e l i k u i p r o s t r a n u p e r i -
v o j u n a k r a J u m j e s t a . V i d e c i c r v e n e zidove po engleskom
u k u s u sagradena d v o r a p o m i s l i D u r d i c a n a H a n i b a l a i
osjeti nesto k a o s l u t n j u , da ce ga m o z d a danas v i d j e t i .
K o d toga neopazice p o b r z a k o r a k o m .
P r e d k u c o m M a l e s e v i c e v i h obazre se nehotice Jos Jed-
n o m p r e m a d v o r u . K r o z golo d r v e c e u p e r i v o j u v i d j e l a
Je bas u Jedan o t v o r e n i p r o z o r p r i z e m n e zgrade, a k o d
p r o z o r a stajase s t a r a gospoda, ditajuci nesto. » V a l j d a
m a j k a njegova?« — p r o m u c a D u r d i c a u sebi i — B o g z n a ,
zasto! — z b u n j e n a p o h r l i u k u c u .
_ Malesevic bijase v e o m a bogat dovjek. N a D r a v i je i m a o
s i l n a s t o v a r i s t a d r v a , r a d i o j e gotovo u s v i m s u m a m a
s voje o k o l i c e , u r e d io p o s l j e d n j i h godina d v i j e p a r n e p i -
l e , gdje se i z r a d i v a l e s v a k a k v e v r s t i grade, a n a j v i s e f r a n -
c u s k e duzice. T v r t k a Je k u c e g l a s i l a : H e n r i k Malesevic
i zet. S a d a n j i j e sef n a j p r v o k a o d a l j i r o d a k stupio u
d r u s t v o , a poslije, k a d j e uzeo Jedinicu I r m u z a z e n u ,
preuzeo j e posve posao o d svoga tasta H e n r i k a Malese-
v i c a , p a k a k o j e s t a r a c v e c silno bio r a z g r an io posao i u z i -
v a o v e l i k i glas m e d u t r g o v c i m a u F r a n c u s k o j i E n g l e s k o j ,
n i j e htio J a n k o M a l e s e v ic , da i m e n a stardeva nestane
s t v r t k e . D u r d i c a j e s a z n a l a ovo tek Jutros k o d H a r a -
mijinih.
P r v i v e c k o r a k u k u c u i m a o je ugodan d o j a m z a n j u .
Svagdje je bilo ponamjestano c v i j e c e . V e c u t r i j e m u sta-
j a l o Je s v a k o j a k o j u z n o d r v e c e u v e l i k i m k a c a m a . N a
h o d n i k u u z a stube redale se i paome i k a k t u s i i aloje.
P o k r a j stijena bile smjestene police, pune n e b r o j e n i h
lonCica s v a k o j a k o g neobidnog c v i j e c a . D u r d i c a j e silno
l j u b i l a c v i j e c e , p a a k o Je k o j i put z a z e l j e l a , da bude bo-
gata, onda je zacijelo n a j p r v o m i s l i l a , k a k v o b i tada n a -
- 114 ~ -
b a v i l o divno c vijece. Zato je s a d a k a o z a d i v l j e n a stala
u s r e d stubista i n i j e opazila, da y r h stuba stoji gospoda.
B i l a Je to s a m a d o m a c i c a , l i j e p a i snazna gospoda u dobi
oko trideset godina. P u n a t i j e l a i v i s o k a stasa i m a l a je
i p a k s v u gipkost i l a k o c u stasite zene, te j u Je r a s k o s
o b l i k a c i n i l a jos z a m a m n i j o m . U s k a s u k n e n a tamno-mo-
d r a h a l j i n a , s k r o j e n a n a englesku, b i l a j e odabrane ele-
gancije, a divne g r u d i , p u n a r a m e n a , k r a s n i l a k t o v i oda-
v a l i se u 6istoj Ijepoti. T a m n a m o d r a b o j a u z v i s i v a l a _ Je
neobidnu b j e l i n u p u t i , v r a t a i r u k u , k o j e s u bile v i s e
u s k i h d l a n o v a , negoli mal ene. Dragocjeno s e prstenje s j a -
j i l o u v i s o k u r e d u n a d v a t r i p r s t a . U p a s u se tijelo su zi l o,
da se p r e m a b e d r i m a opet r a s i r i u snaznoj i plemenitoj
c r t i . Dugoljasto l i c e sa dosta t a n k i m o r l o v i m n o s i c e m
bilo j e z d r a v e , c r v e n e p u t i , s k o j o m se Je Jasno-plava
b u j n a k o s a slagala u p r e d i v n o j h a r m o n i j i . B u j n o s t i s n a -
ga T i z i a n o v i h i l i Jos vi§e R u b e n s o v i h zena b i l a je u toj
d i v n o j m l a d o j gospodi. D u r d i c a bijase u p r v i m a h posve
s v l a d a n a o d te p r i k a z e i r e k n e u s e b i : »Ne c u d i m se v i s e ,
sto j u Je o n lJubio!« P o k l o n i j o j se i u c i n i , da ce sto
b r z e p r e s k o c i t i stube, no gospoda se v e c spustila do n j e
i s dobrostivim, ali i veoma otmenim smijeskom pristupi
k n j o j . J a s n i m t a m n o - m o d r i m o c i m a pregleda s v u dje-
v o j k u u Jedan t r e n i bilo j o j u l i e u , k a o da je z a d o v o l j n a
svojim izvidom.
— Gospodica D u r d i c a , — z a r ne? — i u l o v i obje r u k e
djevojfiine, te i h srdadno i njezno stisne.
— J a s a m t ako slobodna — , — o d v r a t i D u r d i c a , z a r u -
m e n i v s i se doduse, a l i posve sretna i bez s v a k e smetnje.
L i j e p a gospoda posve j o j je v e c o s v o j i l a s r c e .
— A h , — drago m i j e ! P a k a k o ste k r a s n i ! A h , i tako
divno dijete t ako dugo ne dolazi k m e n i ! Z b i l j a s a m z a -
h v a l n a b r a t i c u d o k t o r u . I z v o l i t e , ajdmo gore u sobu. I l i —
dekajte m a l o . C i n i m i se, da ste v i l j u b i t e l j i c a c v i j e c a .
D a j t e , i z a b r a c e m o sto. Zaliboze n e m a m s v e , k a k o b i h
zeljela, — no n a c i ce se i p a k k a k v a malenkost.
115 - *
 I gospoda se p r o v e r e m e d u redove c v i j e c a , j e d n a k o
d r z e c i j e d n o m r u k o m D u r d i c u , a drugom p r e b i r a j u c i
lisce i s t a b l j i k e . Z a s v a k o m n j e n o m k r e t n j o m z a s t r u j i o
f i n i m i r i s z r a k o m i D u r d i c i je to bilo osobito ugodno, k a o
sto se je takoder j e d n a k o m o r a l a d i v i t i drazesti, s k o j o m
se ]e elegantna gospoda svagda p r i g n u l a g o r n j i m t i j e l o m ,
k a d bi trazila medu liscem cvijet.
— E v o — i z a v a s — i z a m e n e ! — i otrgne d v a c v i j e t k a
r u j n o c r v e n a , k o j i m a D u r d i c a nije z n a l a i m e n a , n i t i i h
j e i k a d v i d j e l a dosad. — T o ce i v a m a i m e n i dobro p r i -
stajati. A l i v i imate sesir, — a h , k a k o v a m d i v n o p r i s t a j e ;
— j a c u v a m zata6i evo — n a g r u d i , — sebi n a g l a v u .
N a d a m se, — m i cemo b i t i dobre p r i j a t e l j i c e , v a i j a dakle
da nosimo j e d n a k e z n a k o v e . E v o nas — i z v o l i t e ! — i ona
o l v o r i v r a t a i pusti D u r d i c u u n u t r a .
U p r o s t r a n o j p r v o j sobi — s j a s n o - m o d r i m p o k u c s t v o m
— n i j e bilo nikoga. No iz druge i l i trece dopirao m r m o r
mnogih glasova. D u r d i c a nehotice pogleda d o m a c i c u .
— D a n a s je i m e n d a n moga supruga, p a s u dosla gos-
poda, da cestitaju. V a l j d a v a m ne smeta? T a k o lijepoj
gospodici!
U v e o m a elegantnoj d v o r a h i , s a b i j e l i m s v i l e n i m tape-
t a m a , p o z l a c e n i m s v o d o m i k i n e s k i m golemim v a z a m a ,
s visokim makart-buketima, s grdnim i bujnim japanskim
lepezama u k u t o v i m a soba — bijase s a k u p l j e n o do dese-
tero gospode. P r e d n j i m a n a n i s k i m s t o l i c i m a bile n a s l a -
gane h r p e s v a k a k v i h slastica i p i r a m i d e b u t i l j k i r a z n i h
i n o z e m s k i h r a k i j a . G l a v a r e v i c je has drzao t a n k u b u t i l j k u
cognaca i citao glasno m a r k u : » M e n a r d F r e r e s et C o m p . « ,
k a d je D u r d i c a u l j e z l a . S v i p r i s u t n i u s t a n u i poklone se
— o s i m jedinoga R u p r e c h t a , k o j i se i z a d i v l j e n o i ljutito
zagleda u d j e v o j k u . S a m o sto n i j e p o v i k n u o : »I to je
a r o g a n c i j a — o d t a k v e mlade v a r o § a n k e , da o v a m o do-
l a z i ! * — tako b i sudio po ozlovoljenom l i e u . D o m a c i n
p r i s t u p i blize i posebice se p o k l o n i d j e v o j c i . B i o to m u z
o d neko trideset devet godina. C r n a se posve k r a t k o s t r i -
— 116 - -
i e n a k o s a k o d sljepoCica b i j e l i l a , a isto se tako u k r a t k o j ,
siljasto okresanoj b r a d i I j e s k a l a po k o j a b i j e l a v l a s . D a -
v a l o je to l i e u n e k i biljeg dobrote, a dobro je p r i s t a j a l o
i tamno-zagasitoj p u t i uskoga o b r a z a , nesto s u h o n j a v a ,
sto je d u h o v i t i i z r a z l i c a jos p o v e c a v a l o . Nosio se po
englesku 1 bjese b r i z n o cist. D u r d i c a p o m i s l i : »I t a j je
lijep!« te pogleda gospodu, k o j a je s m i j u c i se rastreseno
s l u s a l a p o z d r a v svoga supruga.
— D o b a r z n a k , gospodo, k a d d o v j e k u dode 6estitati
tako m l a d a i — gospodice, dozvolicete, j a s a m ozenjen, —
dodade n a s m i j a v se tiho i k r o t k o — i tako l i j e p a gospo-
dica.
— 2 i v i o godovnjak! — j a v i se G l a v a r e v i c i n a p u n i ne-
k o l i k o c a s i c a cognaca.
— 2 i v i o , — p a o d m a h da p i j e m o z a najljepsega danas-
njega c e s t i t a r a ! — dometne 2 u n i c i 6 u v s t v e n i m z a r k i m
pogledom o k r e n e se k D u r d i c i i p o k l o n i se sa c a s i c o m
u r u c i p r e d n j o m . S v i se odazovu t o m u , j e d i n i S m i l j a n i c
ostao u k u t u , o k r e n u v s i se k p r o z o r u .
P r i j e nego j e D u r d i c a o t i s l a , doslo je jos gospode.
D v o r a n a se gotovo p r e p u n i l a , te s u m o r a l i donositi stolce
iz p o k r a j n e sobe. B i o m e d u d o s l j a c i m a i o p c i n s k i n a -
Celnik C e v i z o v i c .
— D a , gospodo, i m a m da j a v i m v e s e l u v i j e s t , —
uze n i s k i o k r u g l i s t a r c i c s neobidno r u m e n i m l i c e m i
silno k r u p n i m glasom, — danas doslo o p c i n i p i s m o od
gospodina H a n i b a l a . A l i cujte s a d a ! P r i l o z i o d a r o v n i c u
od pet t i s u c a f o r i n t i , z a t i m p o k l a n j a o p c i n i z e m l j u
» B a s c u « , — o n u , sto je z a c r k v o m , — i to sve, da se gradi
n o v a s k o l a . Z a p o v o d spominje, t i m hoce da p r o s l a v i s v o j
p o v r a t a k iz A f r i k e .
— A — a ! — odvratilo z a d i v l j e n o d r u s t v o .
— A k a d a se v r a c a ? — u p i t a 2 u n i c .
— P i s m o je iz U g a r s k e — negdje iz B a n a t a , — pise,
da ce n a s k o r o doci i osobno jos u r e d i t i s t v a r s o p c i n o m .
— M o r a l e b i se z n a t i , j e r t u ' v a l j a da se svecano doceka,
— primijeti Male§evic.
117 —
 — Dakako — dakako! — odvrati nacelnik, a za n j i m
cijelo d r u s t v o .
— V i cete o d m a h sastaviti i sazvati odbor, — r e k n e
Z u n i c . — V i cete m u , gospodice D u r d i c e , p r e d a t i k o d
d o l a s k a cvijece i p o d r a v i t i ga, — o b r a t i se k D u r d i c i .
—- Jest, — jest. D i v n a m i s a o ! — povladivase G l a v a -
r e v i c , Malesevic i drugi.
D u r d i c a z b u n j e n a tek pogleda d o m a c i c u i ne refie n i s t a .
B i l a je o d p r v o g a c a s a , k a d je tula n a d e l n i k a , u p a l a u
n e k u v r s t t i h a e n t u z i j a z m a . I a k o j e z n a l a , da j e H a n i b a l
silno bogat, da s p a h i l u k p a z a r i n a f i k i i m a p r e k o 6etr-
deset t i s u c a j u t a r a , opet j u je p o r a z i l a znamenitost d a r a ,
a n a j v i s e se d i v i l a i r a d o v a l a , sto j e t a j dar n a m i j e n i o
s k o l i . B o g z n a , k a k o i zasto, ona je j e d a n t r e n u t a k k a o
osjecala, d a o v a n a m j e n a stoji u n e k o j svezi s n j o m .
D a k a k o , t a j tas je u svojoj cednosti i s k r o m n o s t i gonila
o d sebe t a k u pomisao i u v i d j e l a neopravdanost n j e n u . T a
— o n o d n e k a d silno podupire skole. No — u z a sve to —
u z a sve to — n j o j je j e d n a k o nesto tajno govorilo u d u s i ,
da je H a n i b a l m i s h o n a n j u , k a d je dao taj d a r . » D a k l e se
i p a k djelomice obistinila m o j a s l u t n j a o d m a l o p r i j e ! O n
ce doci!« — pade D u r d i c i n a u m .
Z u n i c j e m e d u t i m j e d n a k o govorio p r e m a n j o j . Jos
u v i j e k joj d o k a z i v a o , k a k o je u p r a v o najzgodnije, da o n a
k a o n a j m l a d a u c i t e l j i c a p o z d r a v i s p a h i j u . D j e v o j k a ga
tek n a p o l a k s l u s a l a . P r a v o uzev§i, n i j e se n i m a l o p r o t i -
v i l a , sto v i s e , bilo j o j je v r l o m i l o , sto ce ona preuzeti
t u z a d a c u . T e k j o j n i j e bilo drago, sto je Z u n i c ovo p r e d -
lozio, a jos v i s e j o j smetalo njegovo neprestano c a v r -
I j a n j e . Opazila je p a k , da se S m i l j a n i c otsuljao iz sobe,
p a da j o j se n i j e n i p o k l o n i o .
N a p o l a s k u j e D u r d i c a m o r a l a jos j e d n o m obecati Male-
s e v i c k i , da ce vefieras doci. Z u n i c , k a k o je to c u o , o d m a h
z a m o l i z a p r v u k a d r i l u . No G l a v a r e v i c se j a v i , da je p r v a
k a d r i l a v e c njegova. — A druga je S m i l j a n i c e v a , z a r n e ,
gospodice?
— 118 —
— E , p a dobro, — m e n i t r e c a i k o t i l j o n ! — presijede
Zunic doktoru rijec.
D u r d i c a ne rece n i s t a , tek se z a r u m e n i i n a s m i j e s i te
o k r e n e k d o m a c i c i , k o j a j o j se ovjesi p o d pazuho i i s p r a t i
j e iz sobe.
J e d v a sto je b i l a n a u l i c i , eto z a n j o m u p r a v i t e l j a .
— gto se tako z u r i t e , gospodice? C o v j e k b i mogao
d u s u i z d a h n u t i , k a d hoce da v a s stigne.
D u r d i c i n i j e b i l a ugodna p r a t n j a Z u n i c e v a . Zato m u i
ne o d v r a t i n i s t a .
— D a k l e v i ste v e c sve k a d r i l e p o d i j e l i l i , a j a , v a s n a j -
v j e r n i j i stovatelj, ostajem p r a z n i h r u k u .
— Zacijelo n i j e n i k a k v a n e s r e c a , — o d v r n e v i s e otre-
sito D u r d i c a i uzme gledati n a posve p r o t i v n u s t r a n u .
N j u je i l j u t i o i strasio Z u n i c . P o s l i j e onoga dogadaja
s dopustom n i j e v i s e b i l a m i r n a . No Z u n i c k a o da n i j e
opazao njezine z l o v o l j e .
— Jest, — ne s m i j e m da z a b o r a v i m . M o r a m da v a m
k a z e m — s t v a r glede vasega definitivnoga n a m j e s t a j a
s t o j i , da ne moze bolje. J u c e r doslo o d v l a d e , da n e m a
n i s t a p r o t i v toga, da v a s odbor izabere, p a da ce u s l u c a j u
i z b o r a s t i c i definitivno i m e n o v a n j e . A l i j a s a m v a s i p r e -
p o r u c i o . P r a v i ste andeo u m o j e m i z v j e s c u .
D u r d i c u b i to bilo jos p r i j e n e k o l i k o dana silno o b r a -
dovalo v e c u p r v i m a h , no — danas samo k a o da j u je
s m u c i v a l o . N i j e z n a l a , sto da m i s l i i sto da k a z e . N a j p o s l i j e
b i l a je p r e m l a d a i n e i s k u s n a , da o d m a h sve pogodi. B a s
zato j e p r e v l a d a z a h v a l n o s t , a i radost, k o j u ce i m a t i otac
r a d i d e f i n i t i v n a i m e n o v a n j a , te o n a suzbije s v a k u s u m n j u
u v j e r a v a j u c i se s a m a u sebi, da n e m a bas n i k a k v a po-
v o d a , da o Z u n i c u zlo m i s l i . L i c e j o j se r a z v e d r i i ona
se tronuto z a h v a l i .
— S a d samo jos izbor. M o r a m s i l a n t r u d u l o z i t i , j e r
v a m i R u p r e c h t i Stjepanovic n i s u s k l o n i , — o d v r a t i o n .
Uto dodose p r e d zgradu trgovine mjesovite robe. D u r -
d i c a se p o k l o n i Z u n i c u i pode u n u t r a , da k u p i n e k o j e
- 119 -
 toaletne sitnice, k o j i h joj je vefieras trebalo. R i s t i c , trgo-
\ a c k i p o m o c n i k , podvorio je i cio j e r a c u n iznosio nesto
p r e k o forinte.
— Gledajte, k a k o se k i t i n a s i m n o v c i m a , — j a v i se
n e k a k v a pazariria6I<:a s e l j a k i n j a , k a d j e D u r d i c a i z i s l a , —
s i r o m a h p a u r j e d v a da sebi h l j e b a k u p i . E t o k a k v a s a m ,
a m e s t r o v i c a , k o j u p l a c a m , k u p u j e s v i l u . Borne ide
to z a nas n o v a e , — m i je p l a c a m o . — S v e se u d u c a n u
grohotom n a s m i j e i s v a k naleti k v r a t i m a , da gleda z a
D u r d i c o m : n i j e ostalo n i cigle jedne k r p e n a n j o j , k o j e ne
b i b i l i p r o c i j e n i l i i v i k a l i , da »mestrovica« tako n a c i f r a n a
h o d a . A i p a k n i j e i m a l a n a sebi nego s v o j u j e d i n u nesto
b o l j u c r n u odjecu. S l u c a j je htio, da has taj cas prode u
p r a t n j i L e v i j a i K o h n a M i l k o v i c e v a , u i s t i n u silno n a c i f r a n a
u n o v o j s v i l e n o j odjeci. I z a 6udo — n a n j o j n i j e n i k o
n i s t a z a m i j e t i o , b a r e m nije n i k o n i s t a p s o v a o ; n a p r o t i v
R i s t i c j e slavio u k u s n j e z i n ( i ako je n a l j u b i c a s t u s u k n j u
m e t n u l a zelene v r p c e ) . — A n i j e ohola, — nastavljao m l a -
d i c , — z a b a v l j a se sa s v a k i m . A ovoj drugoj, — toj t r e b a
da je c o v j e k sudac i l i pace podzupan. E , — s t i m a d a . D a
v a m samo p r i p o v i j e d a m , k o z a b i v a m se j e z i l a . P a to j e
onda u c i t e l j i c a !
— E , a l i v a m je zato p o z v a n a danas n a pies gospodi
M a l e s e v i c k i ! — dodade porugljivo G a r a s e v , k o j i k a o baz-
d a r s k i v j e z b e n i k m i s l j a s e , da njega ne b i s m j e l i m i m o i c i ,
t i m m a n j e , sto je d o m a c i s i n , p a se stoga silno l j u t i o , sto
n i j e nasao p r i s t u p a u b o l j a d r u s t v a , te ga n i k a d ne p o z i -
v a j u n a o v a k v e k u c n e zabave.
— D a , p o z v a n a , aU ne r a d i sebe, — v a l j d a je htio Male-
s e v i c , da bude S m i l j a n i c u Ijepse.
— 120 —
XIX.
S t u p i v s i D u r d i c a n a v e c e r u s j a j n o r a s v i j e t l j e n u dvo-
r a n u M a l e s e v i c e v i h u svojoj jednostavnoj Ijetnoj odjeci
od r u z i c a s t a satena, b i l a je p l a h a i z a b r i n u t a . L i s i c k a j o j
je r e k l a , da u tako jednostavnoj odjeci ne moze i c i k ele-
gantnoj M a l e s e v i c k i . P r o l a z e c i m i m o p r v o ogledalo, ogle-
da se u n j e m dobro — i bjese posve z a d o v o l j n a . Osjeti
o n u ugodnu v r s t d r h t a v i c e , stono u v i j e k strese njezno
tijelb mlade d j e v o j k e , k a d u l a k o j oko v r a t a i z r e z a n o j
odjeci dode n a z a b a v u . » N i s a m bas losa!« — p o m i s l i i
h i t r o p o p r a v i s t r u c a k c v i j e c a u k o s i . I z b i l j a je mogla b i t i
s a m a sobom posve z a d o v o l j n a . Njene vjeste r u k e n a p r a -
vise od j u c e r n a v e c e r p a do danas poslije podne o d l a t k a ,
ne v i s e posve n o v a , p r a v o 6udo. Pogodila je p r e l j u b a z n o
drazesni k r o j »^ l a princesse«. I z r e z u o b l i k u s r c a k r a s n o
je uspio. N i t i je bio p r e d u b o k , n i t i p r e u z a k , — bas t o l i k o ,
da n i j e v r i j e d a o vlastite joj s t i d l j i v o s t i , a opet da je do-
pustao v i d j e t i k r a s n u l i n i j u , k o j o m se v r a t duljio od pune
r a m e n i c e i spustao p r e m a n j e z n i m , k a o I j i l j a n b i j e h m
n j e d r i m a . Veselilo je takoder, sto su j o j dugi, u s k i »plis-
seji« n a prednjoj s t r a n i s k u t o v a v e o m a p r a v i l n o i lijepo
z a r u k o m posli.
Gospoda M a l e s e v i c k a pohiti pred n j u i i z r u k o v a v s i se
s H a r a m i j i n i m a , u h v a t i se D u r d i c i ispod p a z u h a , te v o -
deci je u k r u g ostalih d j e v o j a k a p r i h v a t i zgodu, da j o j
r e k n e , k a k o je l i j e p a i drazesna. O d i s k r e n e r a d o s t i po-
I j u b i l i j e p a gospoda k r a s n u d j e v o j k u .
S u s r e t s ostalim gospodama i gospodicama n i j e bio do-
duse tako l j u b a z a n i jednostavan, k a o s d o m a c i c o m ; no
D u r d i c a je to u svojoj p r a v e d n o s t i i z v o d i l a odatle, sto
s u joj jos nepoznate. N a p o s l j e t k u b i l a je tako sretna i
z a d o v o l j n a , te n i j e h t j e l a , da joj bilo k o k v a r i d o b r u v o l j u .
N i j e s a m a z n a l a z a p o v o d t o j silnoj radosti i z a d o v o l j s t v u .
D a p a c e se t o m u d i v i l a . T a - jos danas poslije podne
p r e t r p j e l a je o d L i s i c k e sto jada. Cas j u je p l a s i l a , da su
gosti M a l e s e v i c e v i s a m i o h o l i l j u d i , da ce gospode doci
 n a c i f r a n e k a o k a k e d v o r a n k e , i tu b i uzela u r u k e k r a j
Durdi di ne odjece, da ga p r s t i m a guzva, a onda ga s p o r u -
g l j i v i m s m i j e h o m p j e v a j u c i daleko o d sebe r i n e i s glasnim
se h i h o t o m u d a l j i . Cas j o j se opet r u g a l a , sto se v e s e l i , da
dolazi u tako z v a n e a r i s t o k r a t s k e k r u g o v e . K o n a c n o j o j
refie, k a k o je Cula, da se j e M a l e s e v i c k a i z j a v i l a p r e d
5>nekom« gospodom, k a k o joj n i j e ugodno, sto je z a v o l j u
svoga r o d a k a G l a v a r e v i c a i p r i j a t e l j a S m i l j a n i c a m o r a l a
pozvati D u r d i c u ; da se c u d i , sto j e D u r d i c a p r i m i l a poziv
tako k a s n o . L i s i c k a j e sve to i s k a z a l a tako sigurno, te je
D u r d i c a u p r v i m a h m a l o n e m i s h l a , da g o v o r i i s t i n u ; no
sjeti se o d m a h jucerasnjega p r i z o r a i pogodi dobro, da
L i s i c k a ne govori istine. T a j n a c i n L i s i c k i n l j u t i o j e , k a o
sto j u je jos v i s e l j u t i l o , k a d je n a v e c e r L i s i c k a , i d u c i
k Naljeskovicu, zatvorila dvorisna vrata, i Durdica mo-
r a l a i z i c i n a susjedovo d v o r is t e , da uzmogne p o c i n a z a -
b a v u . B o j a l a se, da ce joj to posve p o k v a r i t i v o l j u . I has
je zato b i l a sada t a k o z a d o v o l j n a , te n i j e bilo n i t i traga
k a k v o j sjeti u n j e . S v e j u je veselilo i sve joj se svidalo.
D r u s t v o n i j e bilo mnogobrojno, aU v e o m a b i r a n o , do
n e k o l i k o i z u z e t a k a . N i toalete gospojinske, n i k r e t n j e n j i -
h o v e — a m a n i s t a , sto j o j je o k u bilo gledati, n i j e odavalo,
da se drustvo n a l a z i toliko i toliko m i l j a daleko o d k a -
k o v a stjecista e v r o p s k e c i v i l i z a c i j e . D a k a k o , — b i li uho
b i l o isto ta k o p r o s l o , drugo je p i t a n j e ; no D u r d i c a u
s v o j e m v e l i k o m v e s e l j u n i j e opazila, sto se oko n j e g o v o r i ,
tek je k r a s n i m s v o j i m o c i m a zedno u s v o j u dusu u p i j a l a
I jep o t u oko sebe.
I M a l e s e v i c k a je s j a j i l a od z a d o v o l j s t v a . O n a j e neiz-
m j e r n o u z i v a l a u t o m , da b u d u k o d n j e zabave u s v a k o m
pogledu otmene i lijepe. O v a j f i n i s k u p s v i h p r v i h h c a
u okoHci godio joj i dusi i o k u . S D u r d i c o m b i l a je takoder
v e o m a z a d o v o l j n a . D a j u je p o z v a l a , bijase g l a v n i razlog,
§to je Cula, k a k o je l i j e p a . O n a je p a k s v o j u d v o r a n u
i s v o j a d r u s t v a i s te strane u k r a s i v a l a . V i d e c i sada, da
j e D u r d i c a i d r a z e s n a , z a b a v n a , ona je sebi has cestitala
n a toj »akviziciji«. D o m a c i h gospoda n i j e bilo u d r u s t v u
— 122 —
mnogo. I r m a j e posve otvoreno p r i z n a v a l a , da i h r a d i
n j i h o v e b r b l j a v o s t i ne moze podnositi. N j i h o v a medusobna
z a v i s t , n j i h o v a a r k a d i j s k a neduznost d u h a , n j i h o v e n e u -
k u s n o p r e n a p u n j e n e toalete bile s u joj p r a v i m u z a s o m .
Danas je medutim radi muskaraca morala u6initi dva
tri izuzetka.
N a j v i s e , sto je M a l e s e v i c k u osobito vederas r a d o v a l o ,
bijase obecanje stare gospode R a d m a n o v i c k e , da ce i
o n a doci n a z a b a v u . B i l a j e to osobita cast, i zacijelo je
mnogo p r i s u t n i h gospoda osjecalo nesto, sto je posve n a l i -
6ilo j a l u , c u v s i , da ce »spahinica« doci. N i j e d n a o d n j i h
n i j e se mogla podiCiti n j e z i n i m posjetom z a b a v a . L i j e p a
Ie d o m a c i c a z n a l a dobro z a te osjecaje i taj j u j e j a l
veselio. I onako se je z a k u p n i c a susjednoga v l a s t e l i n s t v a ,
n e k a gospoda R u d e m a n n , v e c p r e v i s e o h o l i l a , sto opci
s n e k o m b a r u n i c o m . M a l e s e v i c k a n i j e mogla posve p r i -
tajiti uzrujanosti i nestrpljivosti, s kojom je isdekivala
gospodu. N a p o k o n se 6ula k o c i j a p r e d k u c o m . O s i m do-
m a c i n a pohrUse i n e k o j i gosti c a k p o d t r i j e m , da pozdrav e
d o s l j a k i n j u . D u r d i c a ostade sa S m i l j a n i c e m i jos j e d n o m
gospodicom n a s v o m m j e s t u , b l i z u v r a t a . S m i l j a n i c se
veCeras posve prepustio slobodnoj v o l j i . M i s l i o j e , da
m e d u o v i m f i n i m s v i j e t o m ne t r e b a da se b o j i fantazije
i j e z i k a m a l o m j e s t a n a , p a se n i j e v i s e u k l a n j a o p r i l i c i , da
se sto v i s e z a b a v l j a s D u r d i c o m . A 6 i m se n i j e u k l a n j a o ,
samo se o d sebe d a v a l o , da j e o d p r v o g a Casa, sto j o j
se p r i b l i z i o , j e d n a k o bio uz n j u . B i l o m u tako ugodno i
m i l o , sto se j e mogao bez brige n a s l a d i v a t i u n j e n o j b l i -
z i n i , gledati joj u vesele, n a p o l djetinjske o6i i slusati
n j e z i n z v u c n i glas. Gotovo n i j e opazio, da j e s p a h i n i c a
v e c stupila u d v o r a n u . Malone cijelo drustvo p r i k l j u 6 i l o
se p o v o r c i z a » s p a h i n i c o m « . B i l o j e , k a o da k a k o v a k r a -
I j i c a , i l i b a r e m k n e g i n j a svedano u l a z i . I D u r d i c a joj se
u l j u d n o p o k l o n i , k a d j u je s t a r a gospoda pogledala m i m o
prolazeci.
— A , — p r e m i l o l i c e ! — otme se gospodi R a d m a n o v i c k i ,
pogledavajuci j e d n a k o D u r d i c u . A t a d se o k r e n e k d o m a -
— 123 —
 c i c i i r e k n e j o j glasno, d a j e i D u r d i c a m o g l a c u t i : —
I r m o , m o l i m v a s , dajte me upoznajte s k r a s n i m o v i m
djetetom.
D u r d i c a posve p o r u m e n i , sto j u jos d r a z e s n i j o m ufiini,
i p o l j u b i h i t r o gospodi r u k u . S t a r a se gospoda o d m a h
upusti s n j o m u razgovor, p i t a j u c i o s v e m i svafiem. Opa-
z i v s i . O p a z i v s i , da s u se S m i l j a n i c i ona druga d j e v o j k a
u d a l j i l i , uzme D u r d i c u p o d r u k u i s n j o m i I r m o m pode
u p o k r a j n u sobu.
Beata Radmanovic, majka Hanibala Radmanovica, bila
j e gospoda u dobi oko sezdeset godina, no joste v e o m a
z i v a i Cvrsta. V i s o k a i k r u p n a u t i j e l u , p o k a z i v a l a je u
s v o j o j v a n j s t i n i v e o m a mnogo dostojanstva. P o s v e b i j e l a
k o s a b i l a jos gusta i u r u m e n u l i e u malo je bilo n a b o r a .
D u r d i c a je n a p r v i m a h opazila s i l n u slicnost i z m e d u
m a j k e i s i n a , osobito b i l a je u oba l i c a i z r a z e n a s i l n a
energija. P r a v i l n i j a k i nos i potez uz usta k a o da je po-
davao t a j i z r a z . » D a k l e t a k o v a je njegova m a j k a ! T o j e
ista gospoda, sto s a m je j u t r o s v i d j e l a k o d prozora« —
re6e u sebi D u r d i c a i z a d i v l j e n a , r a d o z n a l a gledala j e sta-
r i ci u ugodni, p r e m d a strogi obraz. P o s l i j e , k a d j u je
gospoda otpustila, j e r j e s j e l a z a stol, da i g r a w h i s t , s a z n a l a
je D u r d i c a o n j o j nesto poblize o d S m i l j a n i c a , nesto o d
G l a v a r e v i c a . O n a n i j e b i l a a r i s t o k r a t k i n j a po r o d u . P o k o j n i
s p a h i j a F e r d i n a n d , tiovjek u m a n , a l i v i s e p j e s n i c k a , nego
s v j e t s k a dusa, uzeo j u j e i z silne l j u b a v i , p r e m d a je b i l a
k c i s i r o m a s n a p r o v i d n i k a njegova. O n n i j e n i k a d pozalio
n i t i je i m a o razloga da p o z a l i svoj c i n . B e a t a ga u c i n i l a
sretnim i stvorila dvor pazarinacki p r a v i m r a j e m muzu
s v o m u i sebi. No s p a h i j a , strastven l o v a c , prehladio se
negdje u n e k a k v u l o v u i u m r o . Deset i l i dvanaest godina
t r a j a o je taj s r e t n i b r a k . Ostavio je u d o v i c u sa s i n o m
j e d i n c e m . K a k o j e dosad B e a t a s v u s v o j u s i l u i moc u l a -
gala, da bude k u c n a v i l a s v o m u m u z u , p a i z n a l a taj c i l j
d o h v a t i t i , tako d a j e otsad s a v s v o j t r u d usredotocila u
b r i z i oko svoga s i n a i sto s j a j n i j e njegove buducnosti. Z n a -
l a je dobro, d a i najuglednije b o l j a r s k o i m e m a l o v r i j e d i .
- 124 - — 125 —
a k o n e m a u z a se m a t e r i j a l n e snage i m u t k a , k a o sto j o j
b i s t a r u m n i j e dopustao, te ne b i pogadala, da j e s a r i -
stokratskoga stanovista obitelj R a d m a n o v i c a s p a l a z a
mnogo stepenica; nize zenidbom n j e z i n a m u z a . Zato je
n a j p r v o m i s l i l a , d a u r e d i i m u t a k s v o m u s i n u i d a s ove
strane n a d o k n a d i gubitak distoce u k r v i . P a z a r i n c i s u b i l i ,
istinabog, m e d u golemim s l a v o n s k i m l a t i f u n d i j i m a j e d a n
o d n a j v e c i h l a t i f u n d i j a , a l i p o k o j n i joj s u p r u g , pa6e jos
njegov otac, n i s u b i l i bas n a j b o l j i gospodari, te je s p a h i l u k
bio silno z a d u z e n . B e a t a z a k o j i h deset godina isplati sav
dug. H e n r i k Malesevic n a i m e k u p i o je silne sume o d n j e
i tako j e bilo moguce da postigne s v o j c i l j , p a k a d je s i n
H a n i b a l postao p u n o l j e t a n , p r i m i u r u k e golem i m u t a k . No
bas t a j H e n r i k Malesevic unese u n j e z i n zivot d r a m a t i c a n
elemenat. H a n i b a l se n a i m e strasno z a l j u b i u k c e r m u
I r m u . B i o je gotov da je uzme z a z e n u . B e a t a j e sada sta-
j a l a m e d u dvije opreke. I l i da popusti s v o j o j l j u b a v i z a
s i n o m te m u ne p r i j e c i zenidbe, i l i da se odrekne svoga
c i l j a , j e r je b i l a fivrsto u v j e r e n a , d a b i t o m zenidbom s j a j
obitelji, i m e n a , a po t o m i s i n a silno t r p i o . » D v a p u t a
r e d o m u k u c u dovesti n e p l e m k i n j u — gotovo je isto, §to
i ne b i t i p l e m i c ! « — refie i odluCi se p r o t i v zenidbe.
B i j a s e s t r a s n i h p r i z o r a m e d u m a j k o m i s i n o m . O n je
u j a r o s t i d o v i k n u o , da s v o j i m otporom v r i j e d a s a m u sebe,
da b i mogao ispriCati m a j k u D r a s k o v i c k u , i l i E r d o d y c u ,
i l i P e j a c e v i d k u , — a l i n j e , k o j o j te6e u z i l a m a p l e b e j s k a
k r v , — n j e ne moze p o j m i t i , o s i m ako se sjeti pu6ke po-
s l o v i c e : » P o t u r i c a g o r i o d T u r 6 i n a ! « — »Bas zato, sto
nisam ni Draskovicka, ni Erdodyca, vec puka Tatalo-
v i c e v a , — bas zato ne s m i j e m da p r i v o l i m . Z a r m i s l i s , d a
j e t v o j svijet a r i s t o k r a t s k i tek j a v n i p e r i v o j , u k o j i se
s m i j e bez ovlasti u n i c i ? Z a r m i s l i s , da b i k o drugi u z a me
bio s r e t a n , o s i m tvoga o c a , p r a v o g a s v e c a , k o m u n i j e
bilo stalo, sto ga n a d v o r , p r e m d a ozenjena, p o z i v a j u
bez njegove supruge, sto je m o r a o b o r a v i t i u P a z a r i n -
c i m a , ako n i j e h t i o , da i p o s l j e d n j a guscica m o d r e k r v i
v r i j e d a , i l i b a r e m m i l o s t i v o susrece njegovu suprugu?
 Z n a m j a n a j b o l j e , da jos danas n i s a m , pa i ne osjedam,
da s a m u t v o m a r i s t o k r a t s k o m s v i j e t u k o d k u c e . Z a r
tyoje r i j e 6 i ne svjedo6e n a j b o l j e , da dapade tebe — moga
s m a — di je l i s i l a n j a z o d tvoje m a j k e , j e r n i j e D r a s k o -
v i c k a , n i E r d o d y c a , k o j a b i mogla p o k a z a t i n a isti ne-
pregledni r e d s l a v n i h i m e n a , k a k o i h mogu p o k a z a t i
R a d m a n o v i c i , d a l m a t i n s k i p a t r i c i j i i k n e z o vi!«
— J a n i s a m , m a j k o , t a k o m i s l i o ! — k l i k n e o n bolno i
t a j 6as n i j e mogao n i s t a o p r a v i t i . N o B o g s a m z n a , b i
h njegova energija dopustila, da m u se v o l j a ne i s p u n i , da
n i j e s t a r i Malesevic obracunao s a s v o j o m I r m o m . O n j e
bio dvrsto u v j e r e n , da j e l j u b a v njegove k c e r i p u k i s a n
m l a d o s t i . »Treba dijete probuditi!« — r e k a o otac i poslao
j e u sv i je t n a dalek put, da z a b o r a v i H a n i b a l a . » P r v a
se stenad b a c a u v o d u — t a k o i p r v i p r o s c i i i govorio j e
s v o j o m s e l j a c k o m k r u p n o c o m , z n a j u c i , da p r v a l j u b a v
na jbrz e i s h l a p i . K a d je H a n i b a l saznao, da je I r m a otisla,
otputio se i on n e k a m o daleko. T e k godinu d a n a poslije
saznalo se iz n o v i n a , da se potuca n e k u d po A f r i c i i d a
j e dosao n a glas k a o l o v a c l a v o v a . Dugo j e — dugo ondje
ostao, a m e d u t i m stari Malesevic dobio p r a v o . I r m a posla
z a njegova s i n o v c a . K a d j u je H a n i b a l p r i j e t r i i l i Cetiri
godine p r v i put v i d i o k a o gospodu, b i l i s u oboje v e c t a k o
u m i r e n i , da j o j je on mogao n a b a c i t i n e k o l i k o obidnih
k o m p l i m e n a t a , a ona ga mogla slusati k a o svakoga d r u -
goga. D a k a k o , dugo n i j e n i k a d mogao ostati u P a z a r i n -
c i m a . P r i j e d v i j e godine i po posao j e opet u A f r i k u , da
se odade s v o j e m u m i l o m u l o v u n a l a v o v e . Njega k a o da
j e opajala k r v ove n a j a r i s t o k r a t i d n i j e zvijer'i. V r a t i o se
i z A f r i k e tek jesenas, bas k a d je D u r d i c a p u t o v a l a s n j i m .
Medutim se u d v o r a n i dugo v e c plesalo, dok j e S m i -
l j a n i c p r i p o v i j e d a o D u r d i c i H a n i b a l o v u povijest. B i l i
s u u trecoj i l i Cetvrtoj sobi dalje o d d v o r a n e . T i k do n j i h
b i l a d v o r a n a s buffetom, u k o j o j je R u p r e c h t u k o l u do-
m a c e gospode vodio v e l i k u r i j e 6 i j e d n a k o t u m a c i o , k o j i m
se r e d o m je du naslagani S a c h e r o v i specijaliteti, k o d dega
s u j e d n u b u t i l j k u z a drugom p r a z n i l i . No k o l i k o se i z a n i -
— 126
m a U z a jelo i p i l o , i p a k s u pogledavali i n a D u r d i c u i
S m i l j a n i c a , te izvodiU svoje sale. A h , — n j i m a je o v a
sretna mladost, smjestena u t i h u k u t i c u , silno p a c i l a , o n i
su je m r z i l i i z a v i d j e l i j o j . N i D u r d i c a n i S m i l j a n i c n i s u
z a m i j e t i h t i h pogleda. Oboje p a l i posve u z a b o r a v nepo-
sredne okoline. N j o j se j e d n a k o m e l a g l a v o m povijest
H a n i b a l o v a , s v a k a je s i t n i c a z a n i m a l a , H a n i b a l j e u n j o j
zasjao n o v i m s v i j e t l o m , te ne z n a j u c i n i s a m a , p a l a je
posve u v e l i k en t uzijazam i divno j o j lisce o d r a z i v a l o
cijelo ono n u t a r n j e svijetlo duse. O c i c a k l e c i se pogledale
u d a l j i n u , o b r a z i m a se l j u l j a o b l a z e n i z a d i v l j e n i s m i j e s a k ,
i podbocivsi r u k o m g l a v u , i g r a l i j o j se p r s t i c i p a h u l j i c a m a
kose po b i j e l o m d i v n o m v r a t u . O j , k a k o je k r a s n a b i l a !
S m i l j a n i c j u je gledao j e d n a k o — i osjecao, da je s r e t a n ,
k a k o jos n i k a d u s v o m z i v o t u . V e s e h l a ga t a n j e n a b l i z i n a ,
o m a m l j i v a o ga m l a d i m i r i s ubavog j o j t i j e l a , z a n o s i l a
ga Ijepota n j e n a l i c a , Cinila ga b l a z e n i m o v a n j e n a pouz-
danost, — to i s k r e n o zblizenje dusa. T a j 6as n i j e v i s e
mogao s u m n j a t i , da l j u b i , — l j u b i silno i z a r k o . D a k a k o ,
— z n a o n to v e c davno. Gotovo ne b i n i k a k o mogao r e c i ,
k a d a je p r v i put zamijetio l j u b a v . O d onoga c a s a , k a d s u
zajedno p u t o v a K , n o s i on u d u s i c i t a v u o v u dragu m a l u
c a r o b n i c u i cijelo srce njegovo i zgara z a n j o m . T a j m u
cas sve to p r o l a z i opet n u t a r n j o s c u . V i d i se, k a k o se
o r i j a s k i m n a p r e z a n j e m b o r i p r o t i v c u v s t v a i glasa s r c a .
D r z i , da ne s m i j e p o m i s l j a t i n a to, — o n , k o j i n o s i u
sebi k l i c u strasne bolesti, — s u s i c u . P o s l i j e opet mnogo
ga p u t a z a v a r a v a m i s a o , da b i njegovanje tako dobre ze-
n ic e moglo toj bolesti stati n a put, i on se u t a k a v Cas n i j e
otimao k r a s n i m v i d i c i m a i s l i k a m a , sto m u i h je z a l j u -
b l j e n a dusa u f a n t a z i j i gledala. No plahost njegova, n j e -
gov ponos, — sve je to stav l jal o sto i sto z a p r e k a . »Moze
l i o n a men e l j u b i t i , — m e n e , t a k o v a Covjeka?« pitao se
i gledao se u z r c a l u , k o j e m u je o d r a z i v a l o k r a s n i njegov
obraz, a l i upao i n a d t i j e l o m s u l e k n u t i m p r s i m a . I bolno
n apregn ut im l i c e m osjeti s t r a s n u zastidenost, gotovo b o l ,
p o m i s l j a j u c i , da m u d j e v o j k a ne b i mogla u z v r a t i t i l j u b a v i
T o ga cinilo p l a h i m , p a je zato u zgodama, k a d se s n j o m
sastajao, bio o n a k o h l a d a n , da b i i n a j p a z l j i v i j e oko tesko
b i l o pogodilo, da dolje u g r u d i m a toga c o v j e k a r u j u i
plamte s i l n i osjecaji l j u b a v i , — k a m o l i , da b i to D u r d i c a
b i l a mogla pogoditi. Zato j o j n i j e n i k a d n i n a u m palo,
da srce svoje bilo u k a k u s v e z u dovodi s a s r c e m S m i l j a -
n i c e v i m ; nije j o j to palo n a u m n i onda, k a d b i je L i s i c k a
b o c k a l a njime- U z a to se S m i l j a n i c ugibao u p r a v o n a y a -
lice zgodama, da j e sretne. Z n a o je o n , sto z n a 5 i f a n t a z i j a
m a l o m j e s t a n a . Z n a o je dobro, k a k o v a je u n j i h n u t a r n j a
potreba nelogicne l a z i , silnoga p r e u v e l i c a v a n j a , i k a k o
u toj potrebi uz d n e v n u jednoliCnost i uz duse, k o j i m a
s u s v i n a z o r i i n a c e l a plemenitotsti i pristojnosti nepo-
z n a t a , s v a k a i n a j n e z n a t n i j a m a l e n k o s t u z i v o t u bliznjega
o d m a h z a h v a c a silne dimenzije. Z n a o je i z vlastitoga z i -
vota, kako malomjestanin s najvecim m i r o m izmisli naj-
k r u p n i j u laz n a svoga bliznjega, j e r je ovaj slucajno taj
put i l i b o l j i k a p u t o b u k a o , i l i se danas bolje od njega
n a h r a n i o , i k a k o t u laz ostala d r u z i n a m a l o m j e s t a n a ,
gladna n o v o s t i , pozudno l o v i i dalje r a z n o s i , z n a j u c i , d a
l a z e , a l i ne z n a j u c i , da cestitost m o r a ustati p r o t i v l a z i .
D o z i v i o je o n u m a l i m m j e s t i m a citave r o m a n e , a n i j e
l j u b i o . »Sto b i bilo tek sada, k a d l j u b i m , — a h ! « — i n i j e
se usudio dalje r a s p r e s t i t a k o v u m i s a o , b o j e c i se, da je
ono zajedni6ko putovanje v e c dosta, da digne b u r u m e d u
j e z i c i m a p a z a r i n a c k i m . I to je njegovu plahost, njegovu
strasljivost jos jace povecalo, te danas n a k o n t r i mjeseca
silne l j u b a v i d j e v o j k a ne moze n i n a s l u t i t i , da se on z a
n j u v i s e z a n i m a , nego sto b i se z a n i m a o z a s v a k u drugu
d o b r u z n a n i c u . N i danas j o j n i j e pripovijedao divotne
slatke p o v i j e s t i vlastitoga s r c a , — on joj j e p r i p o v i j e -
dao H a n i b a l o v u povijest. A l i 6 i m b i samo p o m i s l i o , da
se i z j a v i , v e c b i m u se gotova rijeC zaplela u p r i p o v i j e s t i ,
k o j a se nije t i c a l a njegova s r c a . I s t o m dakle onda, k a d
b i stao p r i p o v i j e d a t i o sebi! A z a t i m bio m u cas tako ugo-
d a n , da se je bojao i z v r c i ga pogibli, da izgine, — mozda
i p r e o k r e n u t i ga u n a j v e c u b i j e d u .
— 128 —
— O n jos u v i j e k l j u b i , on l j u b i , — v j e r u j t e m i , — rede
n a p o k o n D u r d i c a i pogleda S m i l j a n i c a . — Jest, o n l j u b i ,
— zato ne moze n i k a d dugo da i z d r z i u P a z a r i n c i m a ,
zato se n i j e joste ozenio, — z a r ne?
S m i l j a n i c se m o r a o dobrohotno n a s m i j a t i m a l o j f a n -
t a s t k i n j i , k o j a je k a o p r a v a z e n a o d m a h u H a n i b a l o v o j
p o v i j e s t i n a l a z i l a c i j e l i tragicni r o m a n nesretne l j u b a v i .
O n j o j uzme p r o t i v n o d o k a z i v a t i .
— Mislite l i zbilja? — I D u r d i c a ga pogleda s j a j n i m
oCima i — bogzna zasto — v e s e l i , r a d o s n i p o s m i j e h
z a h v a t i j o j cijelo Hsce. T a d slozi obje r u k e n a d k o l j e n i m a ,
z a l j u l j a se g o r n j i m t i j e l o m , a pogled j o j se u p i l j i o t a m o
u k u t , gdje je po p o d u odraz suprotivnoga ogledala p r a v i o
dugi t a n k i potez s v i j e t l a .
— Oho, oho? M i t r a z i m o gospodicu v e c po cijeloj k u c i ,
a n j e nigdje. I eto je t u , — a j a v e c g o r i m od zelje, da
p l e s e m s v a m a . S m i j e m l i dakle m o h t i , i l i smetam? —
I 2 u n i c pogleda postrance S m i l j a n i c a , k o j i se je posve
zbunio i s a d se u j e d a r e d sjetio, k a k o n i u o v o m d r u s t v u
n i j e s i g u r a n , da l j u d i ne b i k r p i c e p r i s i v a U . 2 u n i c ga jos
j e d a r e d o m j e r i o d glave do pete i n i j e v i s e s u m n j a o , da
ovaj mladic ljubi Durdicu.
2 u n i c odvede d j e v o j k u u d v o r a n u , gdje s u cigani s v i -
r a l i i gdje je v e c sve u n a j v e c o j razigranosti plesalo.
— A l i , v e l e m o z n i , j a ne u m i j e m posve dobro plesati,
osobito v a l c e r a , — rete D u r d i c a , k o j a se l j u t i l a , sto n a j -
p r i j e sa 2 u n i c e m plese, i z b i l j a se b o j a l a , da ne z n a plesati,
Jer n i j e n i k a d u 6 i l a . No 2 u n i c , i s t i n a , n i j e bio k a k a v ele-
gantan plesaC, a l i j e posve sigurno plesao, p a j o j k i m n e
u z n a k , da ce sve dobro p r o c i . I uze se z u r n o d v o r a n o m
v r t j e t i . V i d e c i S m i l j a n i c a , gdje stoji k o d v r a t a , z a k r e n e
Jos n e k o l i k o p u t a d v o r a n o m , bas k a o da n i j e h t i o , da
on s d j e v o j k o m plese. B i o Je s a v u z r u j a n , p a l i l a m u k r v
o v a njeznost, o v a j d i v n i s k l a d m l a d a t i j e l a , — i on se
p l e s u c i n a z i v a o l u d o v o m , sto n i j e jos n i dotle dospio, da
Joj kaze,^ k o l i k o cezne z a — b a r e m j e d n i m p o l j u p c e m .
A S m i l j a n i c , eto taj slabic, k o m u je dusa n a J e z i k u , t a j je
iBurdica Agi6eva<. (A) — 129 9
d o z i v i o , d a d j e v o j k a z a b o r a v l j a pies i tako dugo sjedi
s n j i m u samotnoj sobi. I Z u n i c j e d n a k o pogledavao n a
p r i s t a v a n e p r i j a t e l j s k i m , l j u t i m , gotovo l j u b o m o r n i m
oCima. S m i l j a n i c p a k sio u k u t i k r a d o m i c e neprestance
p r a t i o pogledima l i j e p u d j e v o j k u , k a k o iz r u k e u r u k u
s v e u d i l j lebdi d v o r a n o m . I u n j o j j e pies dizao radost,
i n j o j j e b i l o m i l o i drago v i d j e t i , k a k o gospoda j e d v a
6 e k a j u , da zaplesu s n j o m , — a h , o n a j e poslije v a l c e r a
od srede i z a d o v o l j s t v a p o h r l i l a k domadici i o d z a n o s a ,
o d z a h v a l n o s t i , n a j v i s e o d srede p o l j u b i l a je u l i j e p u r u k u ,
ne znajudi z a c i j e l o , zasto to dini.
— S v i d a v a m se? — i I r m a j e pogladi po l i e u , z a r u -
menjenom od uzrujanosti i napora. — Drago m i je, —
a jeste li o p a z i h , da j e gospoda R a d m a n o v i d k a stala i
gledala, k a d ste plesali s T o n i j e m ? V i ste je posve o c a r a l i .
K a k o je steta, §to ne stanujete k o d m e n e ! O n d a biste
desto i m a l i p r i l i k e sastati se s gospodom R a d m a n o v i d k o m .
D a dodete k m e n i stanovati?
— K a k o b i h mogla?
— N o , d a ! Zasto ne? J e r L i s i d k a , — h m — ne b i h
m o g l a s n j o m b i t i , — b a r e m j a ne. A h , da v a m p r i p o -
v i j e d a m . Znate l i , da je m o m u s u p r u g u , p r i j e nego sto
smo se u z e l i , p i s a l a a n o n i m a n l i s t , u k o j e m m u j e j a v l j a l a ,
d a s a m j a s H a n i b a l o m — bogzna sto sve ne — sagrije-
s i l a i i z s t a n o v i t i h razloga m o r a l a n a put. Moj j e s u p r u g
sredom s a m najbolje z n a o , da je to grozna i z m i s l j o t i n a ,
te ako j e i sto b i l o , — da je sve tek n e d u z n a d j e t i n j s k a
ljubav dviju premladih dusa, jer j a sam m u sama kazivala,
da sam ljubila Hanibala.
D u r d i c a se p r e p a l a , duvsi to o L i s i d k i . P r o d u j e s r s i
i p o m i s l i , k a k o b i strasno b i l o , da j o j se z a m j e r i . » V e c
t a j danasnji pies ovdje — k r i v j e , sto m i je neprijateljica,«
— dobro je pogadala d j e v o j k a i odludi, d a de se ugibati
s v a k o j slicnoj prigodi.
— D a , m o l i m v a s , jos nesto. J e l i i s t i n a , da ste v i b i l i
strasno u v r i j e d e n i r a d i onoga mog l i s t a , sto s a m v a m
- 130 - — 131 —
k o d vaseg d o l a s k a pisala? L i s i d k a j e p r i p o v i j e d a l a svagdje,
da ste uzasno p s o v a l i , sto s a m n a p i s a l a , da dodete »sans
gene« k m e n i , i r e k l i , da j e to s m o j e strane arogancija?
D u r d i c a se mogla tek trgnuti iz M a l e s e v i c k i n e r u k e i
u dudu je gledati.
— T a z n a l a s a m j a , d a n i s t e ! — rede I r m a p r i j e negp
li je Durdica i jednu rijed rekla.
iuto stanu cigani nanovo s v i r a t i . Zunid stane p r e d D u r -
d i c u i z a m o l i pies. O n a m u se n e v o l j k o n a k l o n i l a .
P o s l i j e druge k a d r i l e , k o j u j e D u r d i c a igrala s a S m i l j a -
n i c e m , b i l a je u r a o d m o r a . D r u s t v o pode u d v o r a n u
z a buffet. S m i l j a n i d j e jos poslije detvorke v o d i o p o d
r u k o m D u r d i c u , p a je zato i k v e c e r i isao s n j o m zajedno.
U d v o r a n i bio ved malone vedi dio gosti. S a d a s u v e c
s v i b i l i v e s e l i . Mnogo je k t o m u p r i n i j e l o , sto n i s u b i l i
dugi b a n k e t s k i i spojeni s t o l o v i , gdje b i se m o r a l o p a z i t i ,
k o p r e d k i m s j e d i , nego s u b i l i mnogi m a l i o k r u g l i s t o l i c i ,
o k o k o j i h se s v a k o smjestio po v o l j i . D a k a k o , n a j v i s e
s u uzdigli sveopde veselje silno n a k r c a n i buffeti i stolovi-
d v o r n i c i , po k o j i m a se dizale h r p e s v a k a k v i h n a j f i n i j i h
j e s t v i n a i u v i s strsile cijele p i r a m i d e s a m p a n j s k i h i i n i h
b u t i l j k i . S podetka v r t j e l i se l i v r i r a n i sluge i disto odje-
v e n e sobarice, p i t a j u c i , sto k o z e l i , p r i t o m p o k a z u j u d i
n a u k u s n o s l i k a n e » m e n u e « , utaknute u silne k i t e c v i j e c a .
No — R u p r e c h t i druzba njegova b r z o shvatise, da to
prepolagano ide, — te s u s a m i s t a l l i z buffeta n o s i t i jelo
i p i l o . T o jos poveda veselje i l a k o d u i u k l o n i s v a k u u s i -
Ijenost, k o j u j e n a p o k o n u p r v i m a h silomice nametao
s j a j i bogatstvo svedanosti. D u r d i c a je sjedjela u d r u s t v u
sa S m i l j a n i d e m , d o k t o r o m , gospodom Z u n i d e v o m i j o s
j e d n o m gospodicom. Malesevidka, s p a h i n i c a , Zunid i n e k i
b a r u n i b i l i s u s k u p a . Zunid se silno l j u t i o , sto n i j e sa
D u r d i c o m , te b i s v a k i das p r i l e t i o k n j e n u stolu, toboze
da pita z e n u , da l i treba stogod, u i s t i n u j e p a k s v a k i p u t
p r i h v a t i o zgodu, da rede D u r d i c i k o j u . P r e m a S m i l j a n i d u
se d r z a o , k a o da ga ne v i d i . G l a v a r e v i d u n i j e to i z m a k l o ,
p a se grohotom n a s m i j a o . Najposlije ostavi Z u n i c s a s v i m

s v o j stol i smjesti se p o k r a j D u r d i c e . T o je bilo zacijelo
j e d i n o , sto je D u r d i c i k v a r i l o o n u p o s v e m a s n j u h a r m o n i j u
z a d o v o l j s t v a , k o j o m j u je i s p u n j a l a k r a s n a ve6er.
N a r a s t a n k u — u z o r u — jos je j e d n i m dugim pogledom
pogledala s v u d v o r a n u i sretno se s m i j e s i l a . Pa6e l i j e z u c i
u postelju — k o d H a r a m i j i n i h — j o s j o j se s v a dusa
talasala u p r e l e s n o m s p o m i i i j a n j u . N a j v i s e je m i s l i l a n a
povijeest H a n i b a l o v u — i t a j u je povijest 6 i n i l a s r e t n o m .
•t
XX. '\
D a n i , sto s u s l i j e d i l i i z a zabave, b i j a h u po D u r d i c u
gotovo zlo i p o k o r . L i s i c k a n a s l a sto i sto n a 6 i n a , k o j i m a
j e d j e v o j k u b o c k a l a i nastojala da j e d r a z i . M i l k o v i c e v a
n i j e b i l a n i m a l o b o l j a . Obadvije s u jos u v i j e k o d j e d a
i z a v i s t i k i p j e l e , sto je D u r d i c a b i l a u n a j o t m e n i j e m d r u -
s t v u , dok su one m o r a l e t r a z i t i zabave u N a l j e § k o v i c a .
Pogotovo je p a k b j e s n i l a L i s i d k a , k a d j e D u r d i c a n e k o l i k o
p u t a r e d o m posla k M a l e s e v i c k i i p o z v a n a b i l a pace —
k s p a h i n i c i , da dode u v l a s t e l i n s k i d v o r . D u r d i c a je t o m
p r i l i k o m p r i p o v i j e d a l a (to j e p r v o b i l o , sto je p r e d n j o m
s p o m e n u l a stogod o z a b a v i ) , da je s p a h i n i c a n a z a b a v i
bila s njom vanredno ljubazna i p r v a s njom prihvatila
r i j e d , p r e m d a nije p r e d n j u t r d a l a , n i t i se n a r i v a v a l a ,
k a o nekoje druge. S a d je L i s i d k a odmaH i m a l a nesto: —
D a , c u l a s a m z a to, i s v i su v a m silno z a m j e r i l i , sto ste
tako oholi. L j u d i r e k o s e : »Arogantno« se p o n i j e l a . V e l e ,
d a je u p r a v o stoga s p a h i n i c a b i l a tako neobidno l j u b a z n a ,
— zeledi time dati v a m p o d nos.
D u r d i c a je v e c predobro p o z n a v a l a L i s i d k u , a da ne
b i b i l a o d m a h pogodila, da j o j to n i j e n i k o r e k a o ; no
i p a k se l j u t i l a , da L i s i c k a moze tako g o v o r i t i , te je u p r a v o
zeljno s m i s l j a l a , k a k o da otide iz njene kude. No —
b o j a l a se da to u d i n i .
— 132 —
."'7 r , r " r ••••nvt^-f"
K a d j e D u r d i c a slijededi detvrtak z b i l j a otisla u d v o r
i l a k a j iz grada o podne dosao j a v i t i , da ce gospodica
A g i c e v a ostati do vedera u d v o r u , b i l a je L i s i d k a disto
s a t r v e n a od j a d a , o d z a v i s t i — i o d r a d o z n a l o s t i : »gto
i m a j u n a toj g u s k i ! Nije p a m e t n a , ne z n a r a z g o v a r a t i ,
— sto j e dakle n a n j o j ? S a d je ved i u g r a d z o v u ! A sto
tamo radi? A mozda, — da, — da, — Radmanovidka
n e m a svelje, p a je v a l j d a n j u u z e l a , da j o j sto r a d i « , —
tjesila se n a p o k o n .
Durdica je medutim u dvoru divno probavljala vrijeme.
K a d je s t a r a gospoda, osobita l j u b i t e l j i c a r u d n i h r a d n j a ,
v i d j e l a , da je D u r d i c a p r a v a m a j s t o r i c a u t o m , posve j e
z a v o l j e l a d j e v o j k u . M o r a l a j o j D u r d i c a o d m a h obedati,
da de j o j pokazatti svoje r a d n j e , i gospoda je o d v e l a u
drugu sobu, da j o j pokaze svoje s t v a r i . Gospoda j o j je
sve p o k a z i v a l a , n a r a v n o najvi§e ono, sto je b i l o u k a k v o j
s v e z i s a s i n o m . D j e v o j k a je tako saznala s v u njegovu
mladost, sve njegove obidaje i n a v i k e . T i m je d a k a k o u
v e l i k o m d i j e l u nestalo one polubajne p r i k a z e , k o j o m j o j
se dosad pridinjao i u k o j o j j e n a v l a s bio slidan j u n a -
c i m a r o m a n a i n j e m a d k i h t r a g e d i j a ; — a l i zato je postao
n e k a k o puno b l i z i i puno m i l i j i n j e n o j d u s i . P r i j e b i desto
trebala s a m o odi z a t v o r i t i , pa b i ga v i d j e l a u fantastidnom
k o s t i m u afridkoga b e d u i n a , i l i u o c a l u i zeljezu sredo-
vjecnoga v i t e z a ; — s a d p a k samo sto n i j e z a d i v l j e n o i
radosno k l i k n u l a , k a k o je dobar i m e k a n i k a k o duti i
osjeda bas E a o k a k v a d j e v o j k a . R a d m a n o v i d k a j o j p o k a -
z i v a l a listove, sto j o j je pisao n e k a d iz T e r e z i j a n a , a
poslije iz A l t e n b u r g a . I z s v i h odisala z a r k a d j e t i n j a l j u b a v ,
p a j e D u r d i c a m i s l i l a , da b i i o n a m o r a l a has tako pisati.
P o k a z a l a j o j gospoda jos njegove r i s a r i j e , — d j e v o j k a se
opet d i v i l a , k a k o je njezne motive odabirao i k a k o je
z a d a h n u o s v a k u s l i c i c u s i l n i m c u v s t v o m . No n a j v i s e se
dojmilo d j e v o j k e , k a d je gospoda i z v a d i l a iz o r m a r a debeli
svezak ispisana p a p i r a . B i o to p r i j e v o d S c h i l l e r o v i h »Raz-
b o j n i k a « i »Telia«.
— 133 —
 J o s j e dugo s t a r i c a p o k a z i v a l a D u r d i c i s t v a r i , k o j e su
se ticale s i n a i njegove m l a d o s t i , a p r i t o m j o j p r i p o v i j e -
dala crtice i z njegova z i v o t a . D j e v o j k a j e s v a k i das m o r a l a
u sebi zanosno k l i c a t i : » K a k o j e dobar — i n i malo k a o
drugi aristokrati!« S t a r i c a p a k j e d n a k o n a s t a v l j a l a . K o d
objeda j e pade p r i p o v i j e d a l a , k o j a j e l a H a n i b a l n a j v i s e
v o l i , a pod k o n a c r u d k a s t a r i c a se t o l i k o r a z n j e z i l a , te je
D u r d i c i p o v j e r i l a , k a k o j e silno b o l i , sto s i n ne m i s l i n a
zenidbu.
— A ne m i s l i v i s e n a o n u , k o j u je k a o mladid l j u b i o ,
a k o j e n i j e mogao uzeti. P o z n a j e m ga dobro, te zato z n a m ,
d a ga to v i s e ne m u d i , a l i ga t i nesretni l o v o v i svega zao-
k u p i l i i tako ne dospijeva. A l i s a d se n a d a m , — n a s l a s a m
d i v n u j e d n u d j e v o j k u . N i j e doduSe bogata, — a l i o d r o d a ,
— oh — ! —
D u r d i c a ne o d v r a t i n i s t a , tek j o j se n i j e s v i d a l o , sto
se gospoda m i j e s a u t a k v e s t v a r i . N j e n a m l a d a pjesnidka
d u s a n a z i r a l a j e u t a k o m p r i p o m a g a n j u s l u c a j u gotovo
cijelo svetogrde. S t a r i c a je disto do suza b i l a t r o n u t a ,
k a d j o j je D u r d i c a p r i p o v i j e d a l a , da se u m j e s t u dine
v e l i k e p r i p r e m e z a dodek. Dogovore se, da de i gospoda
u njegovoj sobi p r i r e d i t i bilo stogod.
— D a n i j e k a s n o , n a r u d i l a b i h sto iz B e d a .
— Ne, v a s a m i l o s t i ; n a k i t i c e m o njegovu sobu d i l i m i m a
i l a v l j i m k o z a m a . §ator demo nadiniti.
— Jest, p r a v o i m a t e , drago dijete. I m o z e m o to o d m a h
poslije podne. J a s a m a ne b i h z n a l a .
U p r a v o s u pristupile k i z v o d e n j u svoje n a m j e r e , k a d
se n a v r a t i m a pokaze H a n i b a l .
— B o z e dragi — ! — H a n i b a l e , ta to s i t i ! — k l i k n e
m a j k a , stojedi n a p r a m a v r a t i m a , k a d je H a n i b a l usao i
z a d i v l j e n stao m e d u p o r t i e r a m a . K a o da ne v j e r u j e s v o j i m
odima, tako je zadudenim pogledom z a dulje v r i j e m e ostao,
d a gleda D u r d i c u . I v e s e l i , — s r e t n i p o s m i j e h z a t i t r a m u
n a ustima.
— L j u b i m r u k e , m a j k o ! — sjeti se tada i trgne iz svoje
z a d i v l j e n o s t i , te p r i s k o c i k m a t e r i , k o j a je p u s t i l a d r a -
- 134 - -
gocjen sag, sto ga j e bas d r z a l a u r u c i , i ved k o r a k n u l a
k njemu.
D o k je m a j k a d r z a l a s i n a u n a r u d j u , o d m a k n e se D u r -
d i c a u k u t k z a d n j e m u p r o z o r u , te j e gledala napolje.
Osjedala j e , k a o da u taj das ne spada o v a m o . No —
b i l o joj je i neopisivo dudnovato. P r v i das, k a d je spazila
H a n i b a l a , tek sto n i j e o d duda i opet o d v e s e l j a k l i k n u l a .
A sada — j e d n a k o j o j se u n u t a r n j o s t i sve l e l i j a l o , srce
j o j ^ i v l j e k u c a l o , o b r a z i j o j p l a m t j e l i , v i d j e l a j e , da se
dipke, k o j i m a j o j je r u k a v opsit, disto n j i s u i d r s d u , k a o
da vjetar njima poigrava.
— O, m o l i m , gospodice, sto ne ostajete? K a k o mozete
m i s l i t i , da biste smetali? — p o h i t i H a n i b a l k d j e v o j c i , dim
ga j e m a j k a p u s t i l a iz z a g r l j a j a . — D r a g o m i j e , gospodice,
sto — i p r u z i v j o j r u k u , p r e k i n e zapodetu i z r e k u . H t i o
j e da r e k n e , k a k o se osobito v e s e l i , sto moze poslije svoje
m a j k e has n j u p r v u p o z d r a v i t i . I m a o j e ved gotovu f r a z u ,
no — taj m a h m u se nadade, da ne s m i j e s n j o m t a k o
g o v o r i t i . Osjecao i on u sebi posve neobidnu u z r u j a n o s t .
U toj u z r u j a n o s t i zadrzao j e r u k u djevojdinu u s v o j o j
r u c i d u l j e , nego je bas potrebno b i l o . T i m je s a m o u z b u -
denost a i s m e t n j u n j e n u povecao, tako da j o j j e disto
tesko b i l o . I p a k u s v o j s v o j o j s m e t n j i opazi, da H a n i b a l
ne n o s i v i s e tako duge b r a d e , k a o onda, k a d ga j e v i d j e l a
p r v i put.
— A m o l i m te, H a n i b a l e , k a k o si to dosao, a n i s i n i s t a
j a v i o ? O d e k i v a l i smo te i s t o m podetkom veljade. S i l n e
p r i p r a v e , a h , — sve si p o k v a r i o . E t o i gospodica ovdje
udi ved d v a tjedna govor, k o j i m b i te b i l a p o z d r a v i l a ,
— uzme s t a r i c a r a z g o v a r a t i .
— Z b i l j a ? — o k r e n e se H a n i b a l dobrostivo k n j o j .
— N o , j a n i s a m , i s t i n a , znao z a taj govor, a l i doktor T o n i
pisao m i , da s u m o j i m i l l P a z a r i n d a n i u l o v i l i zgodu,
d a se n a u z i j u m a l k o p a r a d e , te de m e s l a v n o dodekati.
J a P a z a r i n d a n e v o l i m , — a l i i sebe. M e n i s u p a k t a k v i
dodeci p r a v i p a k a o . §tt o s a m d a k l e h t i o ! P r o m i j e n i o s a m
sve svoje putne osnove i — evo m e danas o v d j e .
135 -
 . T Gospodica i j a u p r a v o se dadosmo n a posao, da
t i i ovdje u t v o j i m s o b a m a p r i r e d i m o dostojan dodek.
A h , k a k o b i t i Hjepo bile uredile o n a k a v sator, i koze i
sagovi, — gospodica je d i v n o i z m i s l i l a , — a sada o d svega
nista! Oh, ti opaki — !
— T i s i u v i j e k p r e d o b r a , m a j k o ! ~ p o k l o n i se H a n i b a l
i r e d s t a r i c o m , k o j o j je h i n j e n a d j e t i n j s k a s r d z b a posve
jubazno p r i s t a j a l a , — i p o l j u b i je u r u k u . D u r d i c i htjede
da u sail r e k n e , k a k o m u je sada istom zao, sto n i j e doslo
do t i h p r i p r e m a , j e r od njene r u k e — no opet n i j e mogao
da izgovori f r a z u . Cisto je osjecao banalnost t a k o v e f r a z e ,
premHa je taj das p r i z n a o u sebi, da b i govorio z i v u i s t i n u .
Njega se z b i l j a p r e m i l o d o j m i l a c i j e l a s t v a r . G o t o v o k a o
da j e z a deset godina postao m l a d i , t a k o ga v e s e l i l o , sto
gleda ovdje p r e d sobom l i j e p u d j e v o j k u . S v a golema soba
n e k a k o m u b i l a s v j e t l i j a , i tronuto j e m i s l i o , da j e to k r a -
sno bide u njegovu d o m u i da je z a njega htjelo da se
t r u d i . I jasno m u sine p r e d dusom u s p o m e n a n a veder
u Z a k a n j u . Sjeti se, k a k o je u n e t o m p r o s l a detiri m j e -
seca ta k o desto m o r a o m i s l i t i n a d j e v o j k u , k a k o m u je
pade k o j i put n a d o s l a l u d a p o m i s a o , da se je i on dojmio
d j e v o j k e ; pade m u takoder n a u m , k a k o m u j e n e d a v n o
o d sale p r o r i c a l a b a r u n i c a A l m a , supruga p r i j a t e l j a u B a -
n a t u , da ce se n a s k o r o ozeniti, a o n se m o r a o , i s t i n a , gro-
h o t o m n a s m i j a t i l j u b a z n o j s a l i obijesne gospode, no po-
m i s h o je k o d toga n a — s v o j u s u p u t n i c u iz Z a k a n j a . S j e t i v
se sada toga, dusa m u j e b i l a disto s u j e v j e r n a . Malo te
n i j e davao n e k u znamenitost s l u d a j u , sto bas D u r d i c u
p r v i put v i d i ved u p r v i das svoga d o l a s k a . D a k a k o , s a m
se m o r a o u sebi n a r u g a t i t a k o m u u m o v a n j u i brzo se
s v l a d a v odrine o d sebe s v a t a s p o m i n j a n j a . N o n i j e mogao
da bude posve s i g u r a n u s v o j o j z a b a v i . T a k o j e j e d n a k o
govorio p r e m a m a t e r i i ono, sto je bilo n a m i j e n j e n o D u r -
d i c i . B i o je dobro s v i j e s t a n o t o m , no n i j e mogao inade.
I p r i d i n j a o se s a m sebi gotovo g l u p i m n a p r a m a m l a d o j
d j e v o j c i , k o j a ga t a k o dobro i m i l o pogledavala k r u p n i m
i s v i j e t l i m odima. P o s v e m u b i l o , k a o da m u i t i n e d u z n i
— 136 —
i s k r e n i pogledi s m e t a j u , te m u u g r u d i m a postajalo tijesno.
O n se stidio toga, nazivao se d j e t i n j a s t i m s t a r c e m , n o
sve u z a l u d , — svoga obicajnoga m i r a n i j e mogao n a c i ,
i to ga je l j u t i l o . I z m i j e n i n a p o k o n tek jos n e k o l i k o r i j e d i
i u m o l i onda m a j k u , n e k a m u dopusti, da se u d a l j i , te
s k i n e putno odijelo.
— Jeste l i ga v i d j e l i ? K a k o j e d i v a n ! Z a r ne, da jest?
A n i j e o n vise m l a d i c . P a k a k o j e k r s a n i dostojanstven!
P r a v i R a d m a n o v i d . A h , da j e samo ved ozenjen D a , de-
k a j t e , pokazadu v a m s l i k u gospodice, k o j u s a m m u i z a -
b r a l a . P o s l j e d n j a fotografija. Sto dete redi v i , da l i s u
s t v o r e n i jedno z a drugo?
D u r d i c i n i j e bilo ugodno, sto j o j s t a r i c a s a d a o t o m
g o v o r i ; ne b i b i l a z n a l a k a z a t i , zasto, tek bilo joj u p r a v o
o n a k o , k a o da b i je k o iz tople sobe u j e d a r e d r i n u o
u v a n j s k u z i m u . D a k a k o , taj b e s v i j e s n i nagon duse t r a j a o
j e tek t r e n u t a k . K a d j o j j e gospoda p o k a z a l a s l i k u , cisto
se j e z a n i j e l a od vesele z a d i v l j e n o s t i . S l i k a je p o k a z i v a l a
neobidnu k r a s o t i c u . » T a k o v u on zasluzuje!« — r e k n e u
sebi.
H a n i b a l a n i j e bilo v i s e natrag. T a k o j e D u r d i c a otisla,
a n i j e se oprost ila s n j i m . I s k r e n o j e p r i z n a v a l a sebi,
da j o j je zao, no ugodni d o j a m cijeloga dana i radost,
sto j o j je z a h v a d a l a c i j e l u d u s u , b i l a j e tako golema, da
j e n i j e tek stogod moglo p o m u t i t i . S v a je b i l a n e k a k o
uzbudena i z u r n o je n a p r i j e d j u r i l a , tako j u je j e d v a stiza-
v a o l a k a j , kojega j o j j e grofica d a l a u p r a t n j u , j e r se je
bio v e c uhvat io m r a k .
L i s i d k a j u je v r l o n e s t r p l j i v o i s d e k i v a l a . B i l a je n a i m e
poslije podne k o d N a l j e s k o v i d k e , gdje j e s a z n a l a , d a j e
sudeva supruga uzasno p s o v a l a D u r d i c u p o r a d i n e m o r a l n a
p o n a s a n j a k o d Malesevidevih. » S t r a s n o ! P r e k o d v a sata
b i l a je negdje s a k r i v e n a a da n i j e n i k o o d d r u s t v a znao
z a n j u . A i S m i l j a n i d a n i j e nigdje b i l o . N a p o k o n i h n a s l a
j e d n a gospoda u n a j z a d n j o j s o b i c i ! A l i k a k o i h j e n a s l a ,
j a o , B o z e m o j ! D a , ona gospoda tek sto n i j e u nesvijest
pala!« L i s i d k a je ved davno s v a gorjela od zelje, da sazna
— 137 —
stogod o nesretnoj onoj z a b a v i . D a v n o se s v a muCila o d
j e d a , sto i p a k ne moze n i s t a t a k o v o p r o t i v D u r d i c e r a z -
n o s i t i , sto ne potjede bas o d n j e same. — S a d a j o j se dakle
sve to i s p u n i l o .
D j e v o j k a n i j e jos p r e k o r a c i l a praga, k a d v e c L i s i c k a
doleti p r e d n j u i o d m a h s i l n i m r o m o n o m r i j e d i i z b a c i
sve n a d u s a k . N i j e j o j smetalo, sto je p r i s u t a n l a k a j , c e k a -
j u d i n a u z o r k e , sto i h je D u r d i c a obedala staroj gospodi.
U p r v i mah nije Durdica upravo nista razumjela.
— T a v a l j d a znate, d a s a m b i l a k o d gospode grofice
R a d m a n o v i d k e , — eto cio d a n , — sto m i dakle t u —
j a v a s bas n i s t a ne r a z u m i j e m .
— A sto se hvastate t i m v a s i m posjetom! Z a r m i s l i t e ,
da ne b i h i j a mogla? A l i j a se ne z n a m k l a n j a t i do erne
z e m l j e , n i t i hodu da se k l a n j a m . No pustimo to. Slusajte
r a d i j e , sto v a m p r i p o v i j e d a m . A l i d a k a k o , sad se dinite
nevjestom.
D u r d i c a , o n a k o jos z a m o t a n a u p a l t o u , m o r a l a je s r e d
sobe stati i r a z v a l j e n i m o d j a d a i b o l i odima gledati
L i s i d k u , k o j a n i j e prestala p o n a v l j a t i ono, §to je k o d N a -
l j e s k o v i d k e saznala.
K a d je d j e v o j k a r a z u m j e l a , m o r a d e se u p r a v o m s m i s l u
r i j e c i h v a t a t i z i d a : postalo j o j disto c r n o p r e d o c i m a .
U d i n i k o r a k n a p r i j e d i onda opet n a t r a g , disto k a o da je
p o s r n u l a , a z a t i m s v a ukodena stala se k a o l u d a ogledati
p r e s t r a s e n i m odima oko sebe.
— J e l i mogude! — mogla je tek redi m u k l i m glasom,
a s u m o r n o m k r e t n j o m r u k e prode p r e k o dela, dok n a j -
poslije ne u z m e t i s k a t i prste u sljepocice. B i l a je u l i e u
bljeda od z i d a , o k o j i se je jos u v i j e k j e d n o m r u k o m
u p i r a l a . R a d i prisutnosti l a k a j a sabere se opet. U p r v i
das htjede o d l j u t i n e da se s r u s i n a t u s t r a s n u L i s i d k u ,
onda j o j n a u s t i m a lebdjela v e c gruba i s t r a s n a r i j e d , —
no s v l a d a se, i ne pogledav L i s i c k e n i t i j e d n i m t r e n o m
o k a , p o j u r i iz sobe, pozove s a sobom l a k a j a , te m u u r u d i
- 138 - -
u s v o j o j sobi u z o r k e . J e d a n das pomisH, d a se p o v r a t i
s n j i m u dvor— k onim dobrim plemenitim dusama.
J a s n o j o j je b i l o , da ne moze ovdje ostati. P o m i s H n a
Malesevidku. D a , d a , — k n j o j ! No k a k o de tek onda
L i s i c k a ! Sto ne b i i s t o m tada i z m i s h l a ! I D u r d i c a s h v a t i ,
d a ne moze otidi, n a j m a n j e ved vederas, k a k o b i n a j v o l j e l a !
O d bola i zalosti b a c i se p r e k o postelje, da je g l a v o m u d a -
r i l a o z i d , ne osjetiv i p a k fizidne m u k e , i h c e m z a k o p a n a
u p o p l u n gorko zaplade. T a k o n i j e n i o p a z i l a , da je L i -
s i d k a dosla u sobu.
— E , m o j a draga, treba da j e c o v j e k p a m e t a n . M e n i
v a s je zao, a h j a s a m i s k r e n a . V e l i k a j e to nespretnost o d
v a s . P a k danas dosao taj dovjek joste o v a m o . T r a z i o
vas dva puta.
D u r d i c a se n i j e n i m a k n u l a , n i t i i s t a o d v r a t i l a . L i s i d k u
n i j e smetalo to, da ne n a s t a v i . » D a , n a p o k o n b i je S m i -
l j a n i d jos i uzeo z a zenu!« — pade j o j taj das n a pamet.
O d te pomisH posve je malone pozelenjela u Hcu i za
dasak p r e s t a l a g o v o r i t i .
— A v j e r u j t e m i , — podne tada opet, — ne m i s l i taj
dovjek i s k r e n o s v a m a . M i s l i m , da s a m v a s o d m a h u po-
detku u p o z o r i l a , k a k a v j e . P a i sada, — d u j e m , o d m a h
d r u g i dan h v a l i s a o se p r e d gospodom — o h , — o s v e m
j e b r b l j a o . Odao sve o p u t u , p r i p o v i j e d a o j e , k a k v i ste.
— T o n i j e i s t i n a ! — plane d j e v o j k a , da o d m a h padne
jos u tezi i b o l n i j i plad. B o g s a m z n a , dokle b i j e L i s i d k a
b i l a ]oste m u d i l a , da n i j e tamo iz trece sobe dula glasove
s v o j i h s v a k i d a s n j i h gosti.
139
 XXI.
— O h , v e l i m v a m , to je s t r a s n o ! — govorio K o h n 1
potreptavao s k i l j a v i m o k o m , — v i d i o s a m , n a svoje o6i
v i d i o , moje o6i n i s u has lose.
— §to ste v i d j e l i ? — upita ga L i s i c k a , joste u v i j e k
uzbudena i j a d o v n a .
— T a danas. K u p i o s a m koze o d m e s a r a , m o r a o s a m
dakle do k l a o n i c e . I k a d j a t a m o , — v i d i m u j e d a r e d
k a k v i h pet stotina, i l i ne, — tek d v ij e stotine, n a j p o s l i j e
n i t i toliko — tek k a k v i h sto pedeset k o r a d a j a gospodicu
D u r d i c u sa S m i l j a n i c e m . N i s a m u p r v i m a h v j e r o v a o .
K o ce po t a k v o m snijegu, u onoj p u s t i n j i — a l i gledam
j a , gledam, — n e m a s u m n j e . P o z n a o s a m i h i — d r z a l i
se z a g r l j e n i , p a t a k o i s l i , dok se n i s u izgubili ondje z a
V e r t S t a j n o v i m logoristem d r v a .
— P a v e l i te , da j e to danas bilo?
— D a n a s o k o t r i sata poslije podne.
— A l i , m o l i m v a s , gospodica D u r d i c a b i l a je k o d s p a h i -
nice cio d a n , — p r i m i j e t i L i s i c .
— H a , h a , h a ! — n a s m i j e m u se cijelo d r u s t v o , a K o h n
podne: — N i s a m v a l j d a slijep. V i d i o s a m j e — n i j e dakle
i s t i n a , da je b i l a u g r a d u . T o j e b i l a tek i z l i k a , da moze
cio dan sa s v o j i m » svaljerom« b o r a v i t i . G d j e ce ona k o d
spahinice biti? M o l i m te, ne b u d i dijete.
L i s i c k a ne spomenu n i j e d n o m r i j e d i , da je o podne
dosao iz grada l a k a j j a v i t i , da je D u r d i c a u d v o r u n a
objedu, a n i to ne s p o m e n u , da j u je l a k a j u v e c e r do-
pratio. K o h n se pozove jos n a G a r a s e v a , n e k a m u p o t v r d i ,
da g o v o r i i s t i n u . L e v i p a k uzeo psovati S m i l j a n i c a . S v i
m u se p r i d r u z i s e . S m i l j a n i d n a i m e n i j e opcio s n j i m a ,
p a s u to d r z a l i z a s i l n u u v r e d u . No L e v i j e i m a o jos
posebni razlog. S m i l j a n i d ga m o r a o p r i j e mjesec dana
osuditi n a k a z n u zato, sto je bio k u p i o u k r a d e n u bede-
v i j u , — i s t i n a , k u p i o je od poznata k o n j o k r a d i c e i platio
z a n j u dvadeset pet f o r i n t i , p r e m d a je v r i j e d i l a detiri
p u t a t o l i k o , — a l i sto njega — dovjeka trgovca — briga
za to!
— 140 —
— I on mene osud i , a l i n i s a m j a z a b o r a v i o . L e v i je
andeo, dusa od d o v j e k a , — no k a d ga k o ujede, onda je
L e v i v r a g . I j a s a m udinio svoje. O h , sastavio m i K o s i r d e k
t u z b u , k a z e m v a m , d i v n o . P a m e t n a gl av a. Napisao u
t u z b i , da j e S m i l j a n i d stekhs i pozoras i s v e , samo ne
v l a d i n . A to ce k o r i s t i t i . Znade o n , k o je L e v i . A dini
m i se, bide nesto. P r i j e d v a tjedna dao m e z o v n u t i gospo-
d i n u p r a v i t e l j — n o , p a m i je r e k a o , da S m i l j a n i d u ne
k r o j e dobro, i pitao me sve p o t a n k o , sto s a m naveo u
t u z b i . V a l j d a de b i t i p r e m j e s t e n .
— Mislite? — upadne z i v a h n o u r i j e d L i s i d k a . N j u je
j o s u v i j e k m u d i l a m i s a o , da b i S m i l j a n i d mogao uzeti
D u r d i c u . B u d e l i dakle p r e m j e s t e n , onda nestaje te m o -
gudnosti. T a k o je b a r e m ona m i s l i l a , i to je t o l i k o r a z v e s e l i ,
d a je postala s v a r a s k a l a S n a i r a z i g r a n a , te cijelo d r u s t v o
z a n e s l a . I z a cas o r i l a se p j e s m a vesela, p j e s m a s l a t k a ,
p j e s m a draga i z t o g a d r u s t v a .
s K o p j e v a , zlo ne misli,« — z a m u m l j a o m a m u r a n
N a l j e s k o v i d , prolazedi k r a j L i s i c k i n e kude, i s v r n e u n u t r a .
A h , a l a i m je donio nov ost! T i h o , tiho j e p r i p o v i j e d a o ,
a glasan se, glasan hih ot silno razlijegao c i j e l o m k u c o m
n a o v u v i j e s t . S i l n i je »zivio« popratio, — v e s e l o m u d r u -
s t v u n i j e bilo do zore k r a j a , a b i j e d n a se D u r d i c a tamo
u tredoj sobi j e d n a k o t r z a l a u s i l n i m b o l o v i m a duse; —
p l a k a l a ] e , dok j e bilo s u z a ; a k a d one p r e s a h l e , onda
j o j se k i d a l i o p o r i oStri uzdasi iz g r u d i , a s i l n i oni r a d o s n i
p o v i c i iz d r u s t v a b i l i su k a o ostri n o z e v i , k o j i joj s i j e k u
i glavu i prsa.
D r u g o j u t r o b i l a je D u r d i c a k a o s a t r t a . I z n e m o g l a j o j
d u s a i tijelo. U z a l u d se p i t a l a , k a k o moze l j u d s k o srce
d a bude t ako opako i podlo, te i z m i s l i t i u p r a v o iz n i s t a
t ako s t r a s n u b a j k u . N e v i n a i destita n j e n a dusa k a k o da
nade odgovora? U t j e h a p a k , da je s v i j e s n a o s v o j o j ne-
duznosti i da je sve s k u p a tek p u k a l a z , — a h , — ona j e
osjedala i dobro pogadala, da ta utjeha i m a v r i j e d n o s t i
samo u k a t e k i z m u . Z i v o t je ne poznaje.
- 141 -
 S t o m u t j e h o m n i s u b o l i n i j e d a n tas j e n j a l e . S v a j o j
dusa t r p j e l a , sto l j u d s k a z l o b a moze tako r a z b o j n i d k i m
ii^Cinom napasti disti svijet n j e n a netaknutog s r c a . S o d u r -
n o s c u se d j e v o j k a o d v r a c a l a , da potanje r a z m i s l j a o s a -
d r z a j u b r b l j a r i j e , a l i sve j o j j e m u k l o tutnjilo u n u t a r n j o s t i ,
da m o r a biti nesto strasno i da je s j a j n a k a o k r i s t a l , dista
i p r o z i r n a p o v r s i n a n j e n a z i v o t a i djevojaCkoga glasa o k a -
I j a n a b l a t o m . T a j m u k l i s t r a s n i tutanj k a o da j e nosio
takoder j e k u : » Z a u v i j e k — z a u v i j e k U U m l a d o j j o j se
d u s i digla dosadasnja k o p r e n a i o n a j e b a r e m nesto z a -
gledala u z b i l j n u p r a v u s l i k u s v i j e t a i t u v i d j e l a — nedo-
glednu m n o z i n u f u k a r e , k o j a j e d n a k o v r e b a , da sve o k o
sebe popljuje s v o j o m gadnom p j e n o m zloradosti i z a v i s t i ,
i n i k a d a ne dopusta, da b i j e d n o m nabacene Ijage isdezle.
A h , n j o j je strasno b i l o . Cisto je osjecala m r a z , sto ga
zbiljnost s v a k o j mladosti p r i r e d u j e i p o p a r u j e n j e z i n e
sretne lijepe sanje. A ovo razoCaranje, ovo probudenje
boljelo je uzasno i d j e v o j k a je m a l o n e osjecala, k a k o j o j
j e u j e d a n m a h dusa ostarjela z a deset godina.
» K a k o b i j a h jos jufier s r e t n a — bas juCer! — J a o , j a
v i d i m , m e n i ne s m i j e da bude n i j e d a n tas r a d o s t a n , j a
m o r a m odmah placati cijelom bijedom!« — klikne gorko
u r a n o j u t r o jos u postelji. I j e d a n cas j o j b i l o , k a o da
n a s l u c u j e i osjeca onaj n e u m o l n i mistiCni z a k o n jos m i s -
tiCnije i jos strasnije s i l e , k o j a slijepo dijeli l j u d s k e duse
m e d u svoje dvije d r u z i c e : jedne daje t m i n a m a i p o n o r i m a
bijesne nesrece, a druge predaje s j a j u i Ijepoti srece.
N i u s k o h n i j e j o j bilo moguce da se pridigne, i a k o
s u has danas b i l a djeca osobito m i l a i d o b r a , sto obicno
n i j e b i v a l o . Z e l j a n e d u z n i h s r d a c a , da j o j sto v i s e ugode,
d o j m i l a se bolne j o j duse, njezno i z a h v a l n o t r o n u c e z a l i l o
j o j se n u t a r n j o s c u ; no bas t i m je opet ja6e osjetila s v o j u
tugu. S a m o sto n i j e z a p l a k a l a , k a d joj je m a l a M a n d i c a
k r i o m i c e p o l j u b i l a r u k u , dok j o j je D u r d i c a p o k a z i v a l a
n a ploCici, k a k o se d r z i k a m e n c i c .
Izlazedi u deset sati iz Skole sjeti se, da m o r a k Stjepa-
n o v i c u po t i s k a n i c e z a i s k a z n e m a r n i h p o l a z n i k a skole. N a
— 142 - — 143 —
\
h o d n i k u sretne L i s i c k u . O v a j e tek p r o m j e r i n e k a k v i m
s l a v n i m p o b j e d n i m pogledom o d glave do pete, porugljivo
se n a s m i j e i p j e v u c k a j u c i n e k a k u m e l o d i j u p r o j u r i m i m o
n j u . D u r d i c i n i j e i z m a k a o c u d n o v a t i pogled n j e n , a l i n i j e
mogla da ga rastumaCi. Jos k o d k u c e u svojoj sobi m o r a l a
j e da m i s l i n a n j .
Uto p o k u c a n e k o n a v r a t a . D j e v o j k a je o d juCer b i l a
gotovo s v a p r e s t r a s e n a , te se trgla c i j e l i m t i j e l o m , Cuvsi
p o k u c a j . S l a b i m glasom mogla se odazvati.
N a pragu se pokaze H a r a m i j a sa S m i l j a n i c e m .
— V i —? otme se D u r d i c i u j e d n u r u k u z a d i v l j e n , a
u d r u g u p r e s t r a s e n u s k l i k , videdi z a s i r o k i m l e d i m a H a -
r a m i j i n i m blijedo i u z r u j a n o lice S m i l j a n i c e v o . »Poslije
svega toga — s a d jos dolazi o v a m o ; sto ce svijet istom
s a d a —!« — p o m i s l i z a b r i n u t o i n a lice j o j se slegne
strogi p r i k o r n i i z r a z a j . S m i l j a n i c ga je z a m i j e t i o , usnice
m u z a d r s c u i jos se v i s e smete, nego sto j e i bez toga
bio z b u n j e n .
— Gospodin p r i s t a v dosao v a m k a z a t i » z b o g o m « , —
m o r a o najposlije poCeti H a r a m i j a .
— K a k o ? — D u r d i c a o d Cuda k o r a k n e k S m i l j a n i c u
i pogleda ga Citava dugim pogledom.
— Jest, j a s a m premjesten. JuCer m i stigao dekret, da
i m a m o d m a h otputovati u K o r e n i c u , u L i k u , — p o t v r d i
S m i l j a n i c i sjedne n a s t o l i c u , sto m u D u r d i c a bez r i j e c i
ponudi.
— A l i k a k o to? — uzme ona i n a Ucu j o j se p o k a z e
z a l o b a n izraz. B i l o joj je z b i l j a u p r v i m a h v e o m a tesko.
» D a k I e sada i njega nece b i t i v i s e ovdje, — jedinoga p r i -
j a t e l j a ! * — p o m i s l i u sebi i osjeti nesto k a o osjecaj osam-
i j e n o s t i ; — sjeti se slavodobitnoga pogleda L i s i c k i n a i sada
ga r a z u m i j e . No o d m a h j o j pade n a u m , da ce tako prestati
p o v o d d a i j e m u ogovoru; l j u d s k a se sebicnost p o j a v i , te
samo sto joj se dusa ne o b r a d o v a . D a k a k o , v e c taj Cas
o v a j je p o r i v s r c a z a m r o , i n j o j bude opet u i s t i n u zao,
sto S m i l j a n i c odlazi. »gto j e to, — sve n a j e d a n put n a -

v a l j u j e ! J e d n a neugodnost z a drugom — !« — p o m i s l i u
sebi.
S m i l j a n i c j e m e d u t i m sutio. N i j e dosao, da j o j k a z e
tek » z bo g o m « . G l a v n o m u j e b i l o , da j o j se o t k r i j e i d a
j e z a p r o s i z a r u k u . P o s t e n j a k , k a k a v je b i o , u p r a v o je
zato uzeo H a r a m i j u sa sobom.
— T a to je strasno — ! — uzdahne n a p o k o n d j e v o j k a .
S m i l j a n i c a j e po t o m s a z a l n o m u z d a h u m i n u l a plahost,
sto j u je i z a z v a o p r e d a s n j i strogi i z r a z n a l i e u djevojCinu.
No D u r d i c a n a s t a v i : — A h , a l i n e k a v a m ne bude zao.
D a znate, k a k o v i s u l j u d i o v d j e ! A h ! No — m o z d a ste
z a d o v o l j n i — ? — i lice j o j opet postane strogo. S a d je
S m i l j a n i c opet bio posve p l a h . » O n a dakle ne moze n i
d a s l u t i , k a k o m i j e s t r a s n o , sto je o s t a v l j a m!« — p o m i s l i
o n u sebi. O d l u c i , da ce r a d i j e pismeno u r e d i t i s t v a r .
— A l i k a k o , m o l i m v a s , t a jos onomadne k o d Male-
s e v i c e v i h , ono p r i j e podne, t a u u t o r a k joste — i v i niste
n i s t a r e k l i . Z a r niste s a m i m o l i l i ?
—^ P r e m j e s t e n s a m iz sluzbenih razloga. No i r n a m teme-
Ijite s u m n j e , da je Z u n i c i z r a d i o m o j p r e m j e s t a j .
— Zasto has on? J a b i h r e k l a , — z a u z m e se D u r d i c a ,
k o j a n i j e n i o n j e m r a d o u n a p r i j e d zlo s u d i l a , a o s i m
toga n i j e tek j e d a n put v i d j e l a Z u n i c a , k a k o se kaze p r i j a -
tan prema Smiljanicu. Pade joj medutim odmah n a u m
o n a s i t n i c a s Maleseviceve z a b a v e , p a i to, k a k o je doktor
G l a v a r e v i c o d m a h upozorio S m i l j a n i c a n a Cudnovate i
bijesne poglede Z u n i c e v e . No jos n i sada n i j e mogla pogo-
d i t i , zasto b i Z u n i c t a k o r a d i o .
— P a k a k a v b i razlog mogao Z u n i c i m a t i ? — upita
djevojka.
— N i j a p r a v o ne z n a m — o d v r a t i o n , no posve p r o -
b l i j e d i , k a d n a s t a v i : — Cuvajte ga se, o n je v e o m a opasan.
J a v a m — no da — ne mogu n i t i s m i j e m da k a z e m , sto m i -
s l i m . A l i i m a m t e m e l j it ih razloga s u m n j i . Ne m i s l i t e , da
v a l j d a zato, sto m u je jedno oko pogrjesno. J a se ne s l a -
z e m s l a t i n s l d m p j e s n i k o m , k o j i o p o m i n j e : » C u v a j se
- 144 —
obiljezenih!« A l i Z u n i c je poznat k a o strasan c o v j e k .
N i s a m j a p r v i , kojega j e opisao. A da i ne stoji r a z l o g ,
n a k o j i j a m i s l i m , — bice, sto se j e htio i s k a z a t i , k a k o
r e v n o podupire v l a d u , p a me je opisao v a l j d a k a o s t e k l i s a ;
m i s l i , da ce t ako p r i j e postati podzupan.
— No d a , d a , sve to moze b i t i , a l i nemojte drzati
do toga, sto l j u d i govore, — presijeCe m u r i j e 6 D u r d i c a .
— I m a m j a d o k a z a . D o k je N a l j e s k o v i c bio dobar sa
m n o m , p o v j e r i o m i j e , da ga je Z u n i c n a g o v o r i o , n e k a
pregleda sve m o j e k n j i g e , m o j a p i s m a , te a k o sto s u m -
n j i v o nade, n e k a m u d o j a v i . A o t k a d se N a l j e s k o v i c l j u t i
n a m e n e , v i d i o s a m ga s v a k i Cas, gdje leti k Z u n i c u . —
No —
— L j u t i se N a l j e s k o v i c n a v a s , sto niste z n a l i c i j e n i t i
njegove M i l i c e , — uleti S m i l j a n i c u u r i j e c H a r a m i j a .
O v a j p o c r v e n i i tek nezadovoljno m a h n e r u k o m po z r a k u
i nastavi:
— D a , o s i m s N a l j e s k o v i c e m v i d i o s a m ga s n e k i m
Z i d o v o m , kojega s a m m o r a o osuditi, a k o j i m e j e denu n-
c i r a o p o r a d i toga n a sve s t r a n e , da s a m s t r a s a n n a r o d n i
p r e t j e r a n a c , da progon im m a d z a r s k o , njemaCko i s r p s k o
puCanstvo, — n i j e j a d a n n i znao, da s a m i j a S r b i n .
— No o t k u d v i znate, da v a s j e denu nci rao?
— M o l i m v a s , o n se svagdje h v a l i o . O v a k v a z v i j e r , tek
u l j u d s k o j spodobi — ne m i s l i n a s t r a s n u rugobu Cina,
sto l e z i u d e n u n c i j a c i j i . N j o j j e v e c dosta, da s i j e udo-
v o l j i l a strasti i z e l j i z a osvetom, a u prostoti s v o j o j n e m a
m o r a l n i h p o j m o v a , k o j i b i je b r a n i l i . T a k o i m o j Z i d . N i j e
se o n stidio svoga c i n a , n a p r o t i v svagdje j e p r i p o v i j e d a o .
D a n i s a m c i n o v n i k , b i l a b i se k u k a v i c a b o j a l a i sutjela,
a l i o v a k o — znao je dobro, da ga ne s m i j e m , n i t i h o c u ,
batinom izmlatiti.
— A h , dakle t a k o v i l j u d i !
— T a k o v i , takovi! Od n j i h nije niko siguran, n i sam
s v e t i P e t a r u r a j u , da m u nece s u t r a podmetnuti, da je
u k r a o susjedove guske. A h , p a k i s t o m k o d n a s ! Cesto m i
^Durdica Agicevm. (A) — 145 — 10
dolazi, te m o r a m m i s l i t i , da j e d e n u n c i j a c i j a k o d nas n a -
r o d n i p o r o k , — zacijelo je p a k ona s i l a n m o m e n a t u z i v o t u
nasega n a r o d a . V j e r u j t e , k o d nas ne unistuje l j u d e n i t i
i d e j a , n i t i m a 6 ; k o d nas pogibaju l j u d i samo o d d e n u n -
c i j a c i j e : jedne 6ini o v a j n a j s t r a s n i j i i n a j s r a m o t n i j i g r i j e h
m o r a l n i m r a z b o j n i c i m a , a druge — n j i h o v e z r t v e — c i n i ,
da s u j a d n i c i , — p a r i j e danasnje H r v a t s k e .
— No 2 u n i c , — da je on t a k a v ?
— P a z a r b i bio inafie ono, sto jest? A h , ne znate v i ,
k o je 2 u n i c . E v o gospodin H a r a m i j a moze v a m p r i p o -
vijedati.
— No da, — pocne H a r a m i j a , ogledajuci se n a v r a t a
p o k r a j n e sobe. — N e m a nikoga. 2 u n i c je cudnovat. Mene
n i j e briga, k a k o je dosao do u p r a v i t e l j s k o g a m j e s t a . T e k
se z n a , da je k a o perovoda u v i j e k govorio p r o t i v svoga
podzupana, cestita fiovjeka. B i o starac predobar. I zato
se s v a k o ufao da r a d i po s v o j o j glavi. D a ste onda v i d j e l i
gospodu L i s i c k u ! K a k o v a j e to b i l a v e l i k a d a m a , k o j a se
u b r k u s u d i l a podzupana psovati i ocito l j u d e n a g o v a r a l a
p r o t i v njega. Sada je posve drugacija. 2 u n i c ne z n a sale,
a z n a pisati t a j n a i z v j e s c a o s v a k o m , k o m u se z a m j e r i .
L i s i c k a to z n a i s a d je p o k o r n a . A k a k o o n a , tako cijelo
mjesto. T e k s a m se j a usudio u j e d n o m s l u c a j u b i t i d r u -
goga m n i j e n j a o d » v e l e m o z n o g a « , k a k o ga m o j kolega
Stjepanovic zove, — n o , p a s a m m o r a o pustiti r a v n a -
teljstvo.
— 2 u n i c je dakle to u6inio?
—Jest. Z a h t i j e v a o je n a i m e , da j a shodne k o r a k e
u c i n i m , k a k o da se M i l k o v i c e v a odavle m a k n e , te n e k a
i z v i j e s t i m , da j e n e m a r n a i b o l e z l j i v a . Htio je p a k to,
j e r je n e k o j A n k i L a z i c e v o j , ufiiteljici tamo negdje u
B r d i m a , obecao mjesto u P a z a r i n c i m a . A n k a je n a i m e
b i l a i z v a n r e d n a Ijepotica, a 2 u n i c j e — v e l i k i p r i j a t e l j
zenske Ijepote. J a s a m se t o m u u s p r o t i v i o . B r a n i o s a m
M i l k o v i c e v u . D a k a k o , z a d v a tjedna i m a o s a m u r u c i l i s t ,
u k o j e m m i p r i j a t e l j j a v l j a , da je stigla n e k a k v a s i l n a tuzba
p r o t i v mene s potpisom S t j e p a n o v i c a , L i s i c a , L i s i c k e i
- 146 - -
M i l k o v i c e v e . A z a t r i tjedna i m a o s a m dekret, k o j i m se
m o j e i m e n o v a n j e z a ucitelja r a v n a t e l j a opozivlje i Stje-
p a n o v i c mjesto mene i m e n u j e . Stjepanovic je n a i m e
osobit l j u b i m a c 2 u n i c e v , j e r j e pisao dopise u » N a r o d n e
N o v i n e « , u k o j i m a je s l a v i o 2 u n i c a k a o prvoga u p r a v n i k a
u z e m l j i i j a v l j a o pace s v a k e k o l j i n e , k o j i m a b i 2 u n i c
p r i s u s t v o v a o . »Nas opce l j u b l j e n i i p r e k o meda k o t a r a
daleko s t o v a n i i s l a v l j e n i u p r a v i t e l j , kojega n e k a n a m
p r o v i d n o s t B o z j a i milost nase v i s o k e v l a d e sto p r i j e pod-
z u p a n o m ucini,« — tako je s v r s a v a o s v a k i dopis.
— A sto j e s M i l k o v i c e v o m ?
— E , n j e sada n i s u mogli n i t i h t j e l i m a k n u t i . T a k a v
i m zna6aj u v i j e k dobro dolazi. S v r n u l i s u dakle svoje oci
n a s i r o t i c u S t i p i c e v u . Sto i h bilo b r i g a , da sa s v o j o m sluz-
b o m potpomaze oca u d o v c a sa sestoro sitne djece, — a
sluziti moze bas r a d i t i h o b i t e l j s k i h okolnosti samo dotle,
dok j o j je otac u P a z a r i n c i m a . No 2 u n i c u n i j e A n k a d a l a
m i r a . M o r a o j e dakle. I on po s v o m o b i c a j u opise S t i p i c a ,
k a n c e l i s t a k o d s u d a , d a je s t r a s a n n e m i r n j a k , p o l i t i 6 k i
s u m n j i v , — i sto t i j a z n a m . U z a to, da sigurno otide,
u c i n i isto t a k o , k a o i k o d mene. N a r u c i m e d u p u c a n s t v o m
tuzbe. Sto p a k l a k s e o d n a s i h l j u d i , nego t a k o v o sto.
S t i p i c a premjestise Cak u L i k u , has k a o i sada gospodina
p r i s t a v a . S a d je 2 u n i c z n a o , da ce se d j e v o j k a m o r a t i o d r e c i
sluzbe. T a k o je i bilo. No sluCaj m u sve p o k v a r i o . U p r a v o ,
k a d se j e i s p r a z n i l o mjesto u P a z a r i n c i m a , nestade lijepe
A n k e . G o v o r i l o se, da je pobjegla s n e k a k v i m geometrom
u B o s n u , k a m o l i . — D a je gospodin u p r a v i t e l j opisao
S t i p i c a o n a k o , saznao j e b i j e d n i k o d d n e v n i C a r a , k o j i
je k o d v l a d e i m a o izvjesce u r u c i i k o j i m u ga je prepisao.
— D a k l e t a k a v ! — izlane bolno D u r d i c a . U j e d a n m a h
bilo joj j e sve j a s n o . S v a 2 u n i c e v a l j u b e z l j i v o s t , sve p r i -
j a t e l j s k o susretanje, — a h , s a d j e pogadala, k a m o je sve
to s m j e r a l o . — I d j e v i c a n s k i ostan, i ponos n e v i n o s t i , i
v j e r s k a c u d — s v e , sve se u n j o j u z b u n i . S i l a n je s t i d
obuze c i t a v u . J a o , i ona k a o slijepa n i s t a n i j e p o n j a l a !
» T a k o l u d o , tako glupo! J a m i s l i m , da je t a k a v , sto je
147 -
d o b a r ! I j a p r i h v a t i h njegovu uslugu, da me zaprisegne,
njegovu p o m o c z a definitivno i m e n o v a n j e , — o h , j a . A
m o g l a s a m s u m n j a t i . T a oni posjeti, njegovi pogledi —
u h , k a k o m i se grusti, k a k o m i se grusti!« B i l a j e t a k o
u z r u j a n a , da se je j e d v a n e k a k o i posve rastreseno r a s -
t a l a sa S m i l j a n i c e m .
XXII.
K a d se u P a z a r i n c i m a saznalo, da j e s p a h i j a v e c dosao,
n a s t a l a je p r a v a s t r a v a m e d u z e n a m a . U p r o g r a m u je bio
u s t a n o v l j e n i s j a j n i pies u n j e g o v u s l a v u . A s a d a da ne
bude nista? R a d m a n o v i c se dakle l a k o dao s k l o n i t i , da
m u se u Cast p r i r e d i pies, — d a k a k o , sve s u t r o s k o v e
m o r a l i prepustiti n j e m u .
D u r d i c a n i j e i m a l a n i m a l o v o l j e , da ide n a pies. N i
s a d se jos n i j e mogla p r i m i r i t i r a d i onoga ogovora. A l i
M a l e s e v i c k a , k o j o j je dolazila s v a k i d a n , r a d e c i z a gos-
podu j e d a n c i l i m , d o k a z i v a l a j o j j e d n a k o , da bas p o r a d i
toga m o r a da ide.
— T a a k o ne podete, onda 6e i s t o m l j u d i b r u s i t i j e z i k e .
O d m a h ce k a z a t i , da niste posli od zalosti, sto je S m i -
l j a n i c p r e m j e s t e n . Morate dakle s v i j e t u p o k a z a t i , da v a m
j e svejedno, Sto je otisao, i tako n a t j e r a l i u l a z sve te
l u d o r i j e . D a i j e s a m z a l j u b l j e n a u njega, te b i m i srce
p u c a l o od Zalosti, sto je otisao, j a b i h n a v a s e m m j e s t u
isla.
I D u r d i c a se d a l a s k l o n i t i . P o s l j e d n j i put s u b i l i u
t a k a v j e d a n cas u p r a v o R a d m a n o v i c e v i k o d I r m e . Oboje
se slozili s M a l e s e v i c k o m , p a i m je D u r d i c a m o r a l a obe-
c a t i , da ce n a pies. O n n i j e tek o d u l j u d n o s t i t a k o r a d i o .
» A k o ne bude n j e , sto do b i j e s a da poCnem m e d u t o l i k i m
A b d e r i c a n i m a ! « — m i s l j a s e u sebi i lijepe ozbiljne oCi
s puno dragosti poCivale n a m i l o j p r i k a z i mlade d j e v o j k e .
- 148 —
S a d j e z a D u r d i c u bilo tek jedno p i t a n j e , k a k o ce z a
toaletu? J o s se iste veCeri k o d k u c e p r e k o r a v a l a , j e r se
j e r a C u n a j u c i u v j e r i l a , da ce p l e s n a odjeca, m a b i l a k a k o
j e d n o s t a v n a , i p a k p r e v i s e stajati. »Istina, k u p i c u i l i k a s -
m i r , i l i k r e p , i l i batist, te c u o d m a h i m a t i z a Ijeto b o l j u
o d j e c u , a l i i p a k — t r e b a m i r u k a v i c e , l e p e z u , cipele,
a h , — p r e v i s e je toga, a r a d o b i h da ocu k u p i m k o s u l j e .
Ne, ne mogu i c i — « , i zacijelo b i b i l a ostala k o d o d l u k e ,
da ne ide n a p i e s , da n i j e drugi dan dosao list o d k u c e .
J a v l j a o otac, da je n a s t o j a n j e m p r i j a t e l j a m a j o r a dobio
i z v r s n o i stalno mjesto k o d g e n e r a l k o m a n d e , gdje i m a
devedeset f o r i n t i mjesecne zasluzbe. » S a d a v i s e ne b u d a l i ,
te ne s a l j i dalje s a v s v o j n o v a e k u c i . P r i d r z i i m i s l i n a se«,
— spomenuo s t a r a c .
S a d a n i j e v i s e D u r d i c a ostala n e o d l u c n a . Htjede jos
isti dan u d u c a n , da k u p i potrebiti l a t a k . No o podne
dode l a k a j I s t v a n iz grada i donese o m a s a n omot. S t a r a
j o j gospoda vlastoruCno p i s a l a , da s i u z i m a slobodu z a
k r a s n i c i l i m , k o j i se n j o j i s i n u tako s v i d a , poslati z a
u z d a r j e p r i v i t u m a l e n k o s t , uz k o j u s t a v l j a samo taj u v j e t ,
da pies, sto se n a Cast s i n u j o j p r i r e d u j e , posjeti s v a k a k o
i »gospodica D u r d i c a « . U o m o t u bio k o m a d p r e k r a s n a
»satin-merveilleuxa« s p o t r e b i t i m n a k i t o m atlasa i C i p a k a .
O d m a h je takoder p r i l o z e n a b i l a s l i k a , po k o j o j se i m a
s k r o j i t i odjeca.
D u r d i c u u p r v i m a h z a d i v i l a Ijepota t k a n i n e i Ijubel;-
I j i v o s t gospodina. O n d a je z a o k u p i l a s i l n a radost, §to ce
i m a t i tako k r a s n u h a l j i n u i b i t i l i j e p a . N a p o k o n j e m i s l i l a ,
n i j e l i H a n i b a l u k a k v o j svezi? Moze b i t i da je on oda-
b r a o , d a j e o n m a j k u savjetovao? A h ! — i o n a pade z a
Cas u tronuto i Ceznutljivo s a n j a r e n j e . D a k a k o , p r v i po-
gled n a s j a j n u t k a n i n u , iz k o j e se odbijale svijetle i s k r e ,
p r o b u d i opet s v u bezazlenu d j e t i n j s k u radost i ona o d
v e s e l j a poskoCi po sobi, p o l j u b i m e k i glatki l a t a k , govo-
redi p r e m a n j e m u , k a o da i m a z i v s t v o r p r e d sobom,
a najposlije o d m a h sjedne z a stol i stane pisati k u c i , k a k o
je sretna.
— 149 —
 L i s i c k a je b i l a u sobi, k a d je l a k a j donio omot, no p r i -
5 i n i se, k a o da nista ne v i d i . T a k o j e ostala i dalje, te
cijelo v r i j e m e , dok je D u r d i c a k r o j i l a i s i v a l a , n i j e n i
j e d n o m r i j e d i stogod spomenula. D u r d i c a j e z n a l a , da
L i s i c k a tako o d j a d a r a d i , p a zato n i j e n i ona h t j e l a da
stogod rede i l i p r i p o v j e d i o odjeci. T e k je M i l k o v i d e v o j
k a z i v a l a sve, no i o v a se gotovo p r e v i j a l a i l a m a l a o d
z a v i s t i , te n i j e n i j e d n i m t r e n o m o k a s v r n u l a n a l a t a k .
O v a k o s u p r e d D u r d i c o m r a d i l e , po m j e s t u p a k s v a k u d
telalile, da je D u r d i c a o d n e k u d — bogzna, o t k u d — do-
b i l a s v i l e n u odjedu z a pies. K o d toga s u p r a v i l e p r e z i r n e ,
z a d i v l j e n e i v e o m a tajinstvene obraze. » J a ne d o b i v a m
svile«, — r e k l a M i l k o v i d e v a N e d e l j k o v i c u , z a kojega se bo-
j a l a , da b i joj ga D u r d i c a mogla oteti, — »ali k a k v e i jesu
to djevojke i zenske, k o j e t a k o v o sto dobivaju? S r a m o t i
i sebe i nas!« — L i s i c k i p a k stajala v e c n a j e z i k u s t r a s n a
p o t v o r a , da j e H a n i b a l dao odjedu i da s a m o l u d a k nece
pogoditi, zasto je i u k o j e i m e tako dragocjen dar. No
s a m a pomisao, da b i se v l a s t e l i n mogao z a n i m a t i z a D u r -
d i c u , p a bilo i s nepostenim c i l j e m , b i l a je d o v o l j n a ,
d a se je u L i s i c k e u s p i r i o s i l a n j a l , te je v o l j e l a n a d v l a -
d a t i gorostasnu z e l j u z a p o t v o r o m , nego da D u r d i c i p r i -
znade »toliko z n a m e n i t o s t i « .
I L i s i d k a i M i l k o v i c e v a bile s u se jos o d p r v o g a casa
odludile n a pies. Sto v i s e , one s u se j e d n a k o p r e d D u r -
d i c o m dogovarale, j e r s u drzale, da ona ne ide. No —
c t k a d je D u r d i c a dobila odjecu, u j e d a r e d se p r o m i j e n i
L i s i d k a i rede, da nede n a pies. »Ti, duso ( u posljednje
v r i j e m e govorile s u j e d n a drugoj t i ) — o b r a t i se M i l k o -
v i d e v o j — t i des modi s gospodom N a l j e s k o v i d k o m . J a
c u je m o l i t i . V i , c i n i m i se, — j e r k a z a U m i niste n i s t a ,
— i v i kanite poci, ali v a m a su, dakako, Naljeskovicevi
preneznatni!« — r e k n e D u r d i c i . O n a j o j o d v r a t i samo to,
::da se je ved p o b r i n u l a , p a da ce i c i s gospodom Malese-
vidkom.
K a d se je n a v e c e r u o c i plesa D u r d i c a odjenula u
n o v u odjecu, da v i d i , da h joj dobro p r i s t a j e , b i l a j e
- 150 - ~
Milkoviceva prisutna. P o savjetu Malesevidkinu Durdica
j e takoder f r i z u r u , n a k i t i sve p o k u s a l a , te se n a r e d i l a ,
k a o da ide v e c n a pies. B i l a je p r e k r a s n a . M i l k o v i c e v a
u p r v i das padne u s i l a n plad i stane k a o m a h n i t a v i k a t i
i oko sebe l u p a t i r u k a m a .
— J a da onda i d e m u k u k a v n o j svojoj odjedi, da b u -
dem p o k r a j tebe k a o k a k v a k u h a r i c a ! A h , jao m e n i , jao
m e n i ! A l i , d a k a k o , j a ne d o b i v a m d a r o v a , j a s a m s i r o t i c a
— z a n e m a r e n a , zabadena. A h , jao m e n i , jao m e n i ! N e m a
m e n i srede, n e m a srede. B o z e m o j ! A t i si onda jos tako
o k r u t n a , p a se p r e d a m n o m didis!
— Drago, n e m o j t a k o ! — o d v r a t i joj tronuto D u r d i c a ,
j e r joj je z b i l j a bilo zao M i l k o v i d e v e , p r e m d a je dobro
z n a l a , da je taj plad p r o v a l a silnoga j a l a . No opet se l j u -
t i l a , sto d j e v o j k a m i s h , da se zeh oholiti p r e d n j o m . O n a
j e sve to u d i n i l a , j e r j o j je M a l e s e v i c k a k a o i s k u s n a gos-
poda u t a k v i m s t v a r i m a r e k l a , da se s v i nedostaci n a
plesnoj toaleti m o g u o t k r i t i tek onda, ako je n a t i j e l u i
a k o se f r i z u r a , n a k i t i sve ostalo takoder u r e d i . M i l k o v i -
c e v a je p a k m i s l i l a , da je D u r d i c a sve to p o k u s a l a zato,
d a je L i s i c k a v i d i , j e r ce se D u r d i c a k o d Malesevidke
odijevati. I to j u je l j u t i l o , te time s v l a d a l a laglje b u r u
svoga j a l a . S a d a podne r e d o m k u d i t i s v a k u i n a j m a n j u
s i t n i c u n a toaleti. N i creme-boja l a t k a , n i k r o j , n i n a k i t ,
— a m a bas n i s t a nije po n j e n u m n i j e n j u o n a k o , k a k o
b i m o r a l o b i t i , da bude u i s t i n u lijepo i elegantno.
— V i d i se, da je p o k l o n j e n o , — dometne; no sve joj
to malo k o r i s t i l o . D u r d i c a i toaleta j o j bile su tako da-
robno lijepe, da se i M i l k o v i c e v a n i j e mogla oteti t o m u
d o j m u i u sebi m o r a l a to p r i z n a t i . S t i m j e , d a k a k o , i z n o v a
s t a l a p l a k a t i , strasno grcevito p l a k a t i i uzela v i k a t i , da
o n a ne ide te ne ide n a pies. D u r d i c a se m o r a l a brzo
svudi, ugasiti s v i j e c e , da joj se d r u g a r i c a b a r e m ponesto
u m i r i . Slijedece vederi M i l k o v i d e v a z b i l j a nije i§la n a pies.
151 -
 H a n i b a l bijase u p r a v o u g a r d e r o b i , k a d s u p r i s p j e l i
M a l e s e v i c e v i s D u r d i c o m . O n je r a n i j e dosao, j e r j e pies
p r i r e d e n n j e m u u Cast, i zato n i j e mogao Cekati, dok m a j k a
dode. S a d a j u je u garderobi isCekivao.
U d v o r a n i s v i r a l i v e c drugi k o m a d . M a l e s e v i c k a n i j e
n a zabave n i k a d r a n o dolazila. N a v a l i c e je t a k o Cinila.
I sada se zadovoljno n a s m i j e s i , k a d j u je H a n i b a l s I j u p k o -
n e m a r n i m p o s m i j e h o m p r e k o r i o , sto t a k o k a s n o dolazi.
P o k l o n i v se p r e d D u r d i c o m , nehotice m u i z m a k n e z a -
d i v l j e n i : » A h « SluCajno ne bijase u garderobi n i k o g a
o d gospode o d b o r n i k a . Malesevic se z a d r z a o k o d u l a z a
u r a z g o v o r u sa b l a g a j n i k o m . R a d m a n o v i c veseo, k a k o j e
bio ove veCeri, p o n u d i i I r m i i D u r d i c i , da i h uvede u
d v o r a n u . O d m a h s i osigura k o d I r m e p r v u , a k o d D u r -
dice drugu C e t v o r k u . U d v o r a n i u p r a v o p r e s t a l a glazba.
T e k d v a t r i p a r a n e v j e s t i h plesaCa p l e l a se jos u bogzna
k a k v o m t a k t u , ne m o g a v s i prestati. S v e je u p r l o oCi u
dosljake. M u s k a r c i m a postalo j a s n o , da s u tek sada dosle
one »najljepse«, a z e n s k o m u s v i j e t u stalo s v i t a t i u d u s i ,
d a i m eto s u p a r n i c a , s k o j i m a se je tesko natjecati. M a -
l e s e v i c k a je b i l a i osobito elegantna i porazno l i j e p a u
s v o j o j t a m n o - c r v e n o j s v i l i , izvezenoj z l a t n i m g i r l a n d a m a
po s k u t o v i m a i po p o v l a c i . O p a z i l a je o d m a h , k a k o j e
s a v z e n s k i s v i j e t z a v i d n o gleda. T o j u j e silno v e s e l i l o ,
i Cinilo j e posve z a d o v o l j n o m .
— P a z i t e , D u r d i c e , m o l i m v a s , k a k o v a s sve z a v i d n o
gledaju, — spomene l i j e p a gospoda p r e m a d j e v o j c i , k a d
i h j e R a d m a n o v i c doveo u proCelje d v o r a n e , gdje s u n a
o k u p u stajale sve n a j o t m e n i j e gospode iz m j e s t a i o k o -
l i c e . Posto se j e Sto k r a s n i m m i c a n j e m glave, Sto r u k o -
v a n j e m sa s v i m a p r i s u t n i m a p o z d r a v i l a , o k r e n e se M a l e -
s e v i c k a p o l o v i c o m t i j e l a o p c i n s t v u , tako da j o j je k r a s n a
g l a v a gledala u c r t i r a v n o j s c r t o m desnoga r a m e n a .
N e m a r n i m , a l i p r i j a t n i m pogledom prode s v u d v o r a n u .
B i l o je n e i z m j e r n o mnogo Ijepote i dostojanstva u s a m o m
n j e n u d r z a n j u , k o j i m je posve r a v n o n o s i l a svoje v i s o k o
snazno tijelo u bogatoj odori s dugom p o v l a k o m , a jo&
- 152 —
v i s e , k a k o je d r z a l a k r a s a n l a b u d i v r a t i d i v n u g l a v u
s b u j n o m p l a v o m k o s o m . D i v n e k a o I j i l j a n bijele r a m e -
n i c e spustale se lastovno k l a k t o v i m a i r u k a m a ; p r a v i l n o s t
i Ijepotu n j i h o v u mogao b i ^eljeti i s a m O l i m p . D r z a l a
i h j e b l i z u uz tijelo i s m a n i r o m zene, k o j a p o z n a s v o j u
s i l u , i g r a l a se lepezom i Saptala D u r d i c i tek stogod u
u h o . O n a je n i j e s l u s a l a . P r o t i v n o I r m i D u r d i c a se osje-
c a l a posve n e s i g u r n o m . B i o to n j e n p r v i j a v n i pies. S v e
j u je u z r u j a v a l o , plaSilo i Cisto se t r e s l a u t i j e l u , ne tek
o d one ugodne d r h t a v i c e , sto j e obiCno m l a d o djevojCe
osjeca u l a k o j plesnoj o d j e c i , i o d uzbudenosti p r i j e plesa,
nego se D u r d i c a gotovo t r e s l a o d s t r a h a . I ona j e o p a z i l a
one silne s t r i j e l e , Sto su n a n j u f r c a l e s v i m a iz oCiju. P o -
godila j e , da se k r i j e s e od zlobe i j a l a , te j e p o m i s l j a l a
n a bajoslovne poglede b a z i l i s k a . N j u je taj j a l bolio i
n i j e ga mogla p o j m i t i . Slavodobitnog k a k v o g o s j e c a j a , k a o
sto u I r m e , u n j e ne bijaSe n i z a l i j e k . S a m a d v o r a n a
i cijelo druStvo d o j i m a h u se n j e n e k a k o neobiCno i s v e -
Cano i s t r a n o , i to je p o v e c a v a l o plahost n j e n u . S v i o v i b a -
r e m po i m e n u poznati j o j m u S k a r c i u s t a r o m o d n i m f r a k o -
v i m a , i l i u k a p u t i m a do zemlje i s b i j e l i m r u k a v i c a m a n a
r u k a m a , o d k o j i h je ukoCeno v i r i l o u z r a k s v i h deset r a z -
m a k n u t i h p r s t a , — s v i s u se d r z a l i v r l o sveCano i strogo,^
te j o j je s v a k od n j i h dozivao u pamet strogi obraz Stje-
p a n o v i c e v , k a d j u je uveo u Skolu. I to j o j n i j e bilo ugo-
dno. U t o m s t a n j u j e d v a j e p a z i l a n a rijeCi R a d m a n o -
v i c e v e i G l a v a r e v i c e v e , k o j i je m o r a o p o n o v i t i , da p r v u
k a d r i l u zeli o d n j e . Z e l j e l a j e , da pies sto p r i j e opet
zapoCne, i z a l i l a , sto n i j e doSla u d v o r a n u u t a k a v Cas,
k a d se je plesalo. Z u n i c je doSao takoder i zamolio j e z a
C e t v o r k u . O n a b i ga b i l a n a j v o l j e l a odbiti, no n i j e n a s l a
snage. O n , d a k a k o , p o z a l i , Sto d o b i v a tek t r e c u , p a z a
»otstetu«, k a k o reCe, z a p r o s i , da s n j i m p r v i m zapoCne
slijedeci rond-ples. A l i i tu ga preteCe H a n i b a l , p a k a k o
j e u p r a v o glazba ( b i l i s u c i g a n i ) zapoCela v a l c e r , te s e
H a n i b a l poklonio p r e d D u r d i c o m , n i j e viSe i m a l a k a d a ,
da odgovori Z u n i c u .
— 153 —
 K a d je H a n i b a l polozio r u k u oko p a s a n j e n a i p r i v i r i u o
j e k sebi, u p r v i m a h bude D u r d i c a t a k o z b u n j e n a , da je
j e d v a k o r a k pogodila; no on je njezno tek nesto pridigne,
a h — i n i k a d se jos n i j e tako o s j e c a l a ! B i l a to i prelest
i radost i n e i z m j e r n o daleko blazenstvo. I R a d m a n o v i c
k a o da se prenesao u drago obijesno doba svoje m l a d o s t i ,
t a k o je plesao v a t r e n o i s n a s l a d o m . Zato n i j e k o d prvoga
p u t a oko dvorane prestao, nego je nastavio pies. B i o
o n i z v r s t a n plesac. U silnoj toj v r e v i m a l o n e s a m i h nes-
p r e t n i h plesaca, k o j i s u gazili vi§e po n o g a m a s v o j i h ple-
saCica nego po p a r k e t u , R a d m a n o v i c se vjesto ugibao
i letio d v o r a n o m isto t a k o sigurno, k a o da s a m plese.
D u r d i c a k a o da je z a b o r a v i l a sav s v ij e t i z i v j e l a samo
u tom jednom slatkom, bujnom, raskoSnom casu.
— S m i j e m l i u m o l i t i p r v u slijedecu? — j a v i se z a
n j o m r e s k i neugodni glas, a D u r d i c a j e tek k a o u magli
mogla r a spo z na t i s i r o k u z n o j n u g l a v u L e v i j e v u , k a k o se z a
n j o m k l a n j a sa s l a t k i m p o s m i j e h o m u l i e u i b r i s e s v o j u
p o m a d o m silno n a m a z a n u f r i z u r u . U svojoj dalekoj s r e c i
n i j e se n i p i t a l a , sto o v a c r v e n a n a d u v e n a g l a v a z n a c i ,
a n a j m a n j e je mogla m i s l i t i , da je n i o l i z a pies, j e r je
L e v i o d a v n a v e c nije p o z d r a v l j a o . Zato k a d j u je R a d m a -
n o v i c doveo n a mjesto, gdje se o d m a h r e d o m dali pret-
s t a v i t i njegovi p r i j a t e l j i , o b l i z n j a v l a s t e l a iz M a d z a r s k e ,
D u r d i c a pode plesati s p r v i m , k o j i j u je z a m o l i o . L e v i
p a k s a v problijedio i od l j u t i n e n i j e v i s e n i u d v o r a n i
ostao, nego je otisao u odaje z a jelo i ondje s v a k o m u
p r i p o v i j e d a o , k a k o je silno u v r i j e d e n .
K o d k a d r i l e smjestio se doktor G l a v a r e v i c bas p r e d
k l u p u , n a k o j o j je sjedjela N a l j e s k o v i c k a , z a t i m n e k a k v a
s t a r a »frajla« M o n i k a , dalje gospoda S t j e p a n o v i c k a , ze-
n i c a s u h a , s i t n a k a o desetogodisnje djevojce i n a l i j e v o j
s t r a n i nesto g r b a v a . O n a je u v i j e k z i v j e l a u s t r a h u , da
j o j Stjepanovic n i j e v j e r a n , p a je o d p r v o g a Casa zami--
z i l a n a D u r d i c u , k a o j e d n a k u pogibao z a S t j e p a n o v i c a .
U z n j u sjedjela gospoda F r e m a n i c a , zena silno debela
i u z a to glupa, gotovo da j o j se s m i l u j e s , no zato m a j k a
— 154 - -
t r i j u davn o z a u d a j u d o r a s l i h d j e v o j a k a , k o j e veCeras
b i j a h u slabe srece, te s u n e p r e k i d n o uz m a j k u ostale i
m o r a l e »persin prodavati ,« k a k o se u P a z a r i n c i m a k a z e ,
k a d k o j a ne dobije plesaca. M a j k a F r e m a n i c a i k c e r i
bile s u takoder k r v n e neprijateljice D u r d i c i o d m a h o d
Casa, k a d i m je neko p r i p o v i j e d a o , da je v e o m a l i j e p a .
XXIII.
K a o v e l i k a v e c i n a ovdje s a k u p l j e n a s v i j e t a , tako j e i
o v o drustvance gotovo k i p j e l o o d l j u t i n e , sto je D u r d i c a
u t ako elegantnoj odjeci, sto je tako l i j e p a , a ponajpace,
§to j u je »spahija« uveo u d v o r a n u i s n j o m p r v i plesao
i sto se s v a n a j o t m e n i j a gospoda u p r a v o jagme, da plesu
s n j o m . N i j e dosad bilo jos Casa, da b i D u r d i c a b i l a sje-
d j e l a ; t r i F r e m a n o v e p a k n i s u se jos n i j e d a n put o k r e -
n u l e . One, k o j i m a je otac v l a s t e l i n s k i C i n o v n i k , opCinski
o d b o r n i k , posjedn ik d v i j u k u c a , d v a j u v i n o g r a d a i d v i j u
Cetvrti z e m l j e , — t a k o v e djev ojke sjede, o v a p a k »dote-
pena« s t r a n a d j e v o j k a , k o j a m o r a sluziti, da i m a sto
j e s t i , — d a , d a , s l u z i t i , has k a o s v a k a k u h a r i c a , —
i eto n a , — t a k o v a , p a je p r e d s v i m a . Ne Cude se
one n i m a j k a o n i m n a d u t i m k a v a l i r i m a , j e r t a k o v i
l j u d i u v i j e k vole v i s e »takovim« z e n a m a , z a k o j e
se ne z n a , odakle s u i sto s u , nego Cestitim i m o r a l n i m
d j e v o j k a m a ; ne Cude se n i Z u n i c u , j e r i Z u n i c j e Covjek,
k o j i zapusta s v o j u dobru i Cestitu z e n i c u (inaCe b i je zv al e
dosadnom » m i l a g e r o m « , k o j a j e ohola, sto j o j je suprug
u p r a v i t e l j , a n e m a Cim da se p r e h r a n i , nego k u k a v n o m
p l a c o m , i tek je o d danas do s u t r a u P a z a r i n c i m a ) i trCi
z a s v a k o m pregaCom; a l i se Cude i jade, sto se i s v i ostali
inaCe Cestiti m l a d i c i r a d i j e t i s k a j u oko D u r d i c e , a n j i h
i ne gledaju. T a isti L e n a r t , isti K r s t i c , dapace i G a r a s e v ,
gle, i on se onamo t u r a o , a juCer jos on i L e n a r t k o d
n j i h dobili v i n a , guzvare i peCenice!
155 —

N a l j e s k o v i c k a ne bijase n i s t a m a n j e k i v n a . 2 r t v o v a l a
d o b r a r n a j k a gotovo s a v n o v a e , sto je dolazio o d place
i o d »privatnih«, to jest n a d r i p i s a r s k i h zasluga, i n a b a v i l a
odjecu t a k o , te j e b i l a zacijelo u v j e r e n a , da ce M i l i c a
b i t i n a j l j e p s a o d s v i h , a n i j e se u t o m u v j e r e n j u k o l e b a l a
j o s n i onda, k a d j o j j e L i s i c k a p r i p o v i j e d a l a o D u r d i C i n o j
s v i h . No k a d j e vederas v i d j e l a t u m e s r e t n i c u « i n j e n u
Evilu te gledala, k a k o j e d n a k o plese i k a k o i m a z a k a d r i l u
d o k t o r a , u h , onda istom sto j o j se n i j e s m u c i l o , t i m v i s e ,
sto je^ n j e n a M i h c a tek u p o s l j e d n j i das, k a d s u se s v i
p a r o v i ved p o r e d a l i , jedino n a s t o j a n j e m s v i h o d b o r n i k a
plesa n a s l a plesada, n e k a k v a m a l e n a i m a l o l j e t n a Z i d o v a ,
— j a o , 2 i d o v a ! ( N a l j e s k o v i c k a , u k o j e j e , i s t i n a , do b i j e s a
m a l o »kavkastine« b i l o , m r z i l a j e poput s v i h »prirodnih«
d u h o v a silno s e m i t s k u p a s m i n u ) , k o j i je p r v i put dosao n a
pies i n i j e se usudio da s a m p o t r a z i plesadicu.
— T o je i p a k strasno, j e d n a uditeljica, p a — u s v i l i !
A h , to znadi B o g a v r i j e d a t i ! — u z m e najposlije Naljes-
kovidka.
— Ne, sto je uditeljica, — j a v i se S t j e p a n o v i d k a , —
a l i to j e s t r a s n o , sto ona uz s v o j u s i t n u pladu n a b a v l j a
tako s k u p u odjedu.
— H a , h a , h a ! N i j e o n a n a b a v i l a o d place, i m a ona
druga s r e d s t v a , — u m i j e s a se d j e v i c a L o r i k a , a p o t v r d i
j o j jos g l a s n i j i m h i h o t o m d j e v i c a M o n i k a .
— Bog sam zna! A h , ima v a m na svijetu uzasnih mus-
k a r a c a , k o j i bi sav mutak za v o l j u t a k v i h zenskinja
p r o t e p l i , — rede F r e m a n i c a .
— Mozda je n a b a v i o S m i l j a n i d ? B a s du pitati p o s t a r i c u ,
n i j e l i k a k o v a p o s i l k a dosla o v i h dana. Obedala m i o n a ,
da de paziti n a s v e , sto A g i c e v a d o b i v a . D a , j a b i h r e k l a ,
da je o d S m i l j a n i d a . T a htio tepac t a k o i k o d m o j e M i c e ,
a l i , d a k a k o , m o j a M i c a , — gdje b i o n a ! A l i o v a k v a — u h !
P a to j e uditeljica!
— A m o l i m v a s , — uzme M o n i k a , inade v e o m a c u v -
s t v e n s t v o r , — j e l i to l i j e p o , sto j e danas ovdje? N i j e
— 156 —
n i o s a m dana p r o s l o , sto je S m i l j a n i d otisao, a o n a v e c
danas ovdje — i s k o j i m bodes! Gledajte j e , sto s dokto-
r o m T o n i j e m r a d i , k a k o se j e d n a k o s m i j u l j i . O h , b e s r a m -
n i c a ! J a b i h b a r e m neko v r i j e m e p o k a z a l a , d a s a m z a -
l o s n a i da i m a m s r c a .
— I s t i n a , i s t i n a : t i m v i s e , sto bas n j o j moze da z a h v a l i ,
d a j e m o r a o odavle tamo n e k u d u L i k u . Jest, jest, k a z i v a o
m i N a l j e s k o v i d , o n z n a . B i o S m i l j a n i c n a p u t u i padio.
— N a l j e s k o v i d k a m a l o te n i j e r e k l a nesto, sto n i j e s m j e l a
da k a z e , p a zato se posve z b u n j e n a i z a r u m e n j e n a s a m a
prekine u rijedi.
— K o m u n a putu? — u p i t a j u j e sve n a j e d a n put i glave
i m se s a s v i m zblize, da je j e d n a drugoj neugodno v o n j a l a .
— Zlo s a m se i z r a z i l a , — ne n a p u t u , i l i d a , bio je
n a p u t u , d a s e s v o j i m n e m o r a l n i m z i v o t o m s o v o m dje-
v o j k o m s a s v i m u n i s t i i s v a k i ugled izgubi. No p a to se
m o r a l o i z v i j e s t i t i v l a d i , te ga p r e m j e s t i l i .
— D a su radije krenuli n j u , — rekne m a j k a Fremanica.
— D a n i j e n j e , on b i bio posve destit dovjek, te b i jos
bio uzeo k o j u d o m a c u d j e v o j k u .
— E h , k o b i n j u premjestio? U m i l o s t i je o n a takoder
k o d nasega gospodina u p r a v i t e l j a . C u j e m , da j e s v a k u
veder k o d n j e . I t u n a s l a s l i k a p r i l i k u , — rece gospodica
M o n i k a , k o j a n i j e p o d z i v u g l a v u t r p j e l a 2 u n i c a , j e r je
n e k o v r i j e m e m i s l i l a , da z a r a d n j e sede p r e d p r o z o r o m
n j e n e kude, a ono poslije o t k r i l a , da je zalazio z a n j e n o m
sluskinjom.
— A h , o n a de s v a k o m u v o l j e t i , k o hoce. P a — t a k v a
d j e v o j k a eto s m i j e da bude o v d j e .
R e d a t e l j detvorke, m l a d debeo dugonja, u z e l j i , da bude
pies doista s j a j a n i b a r e m p r v a k a d r i l a posve bez prigo-
v o r a , t o l i k o se ved n a v i k a o i n a m a h a o r u k a m a i natrdao
po d v o r a n i ( o n j e n a i m e v e o m a ozbiljno shvadao s v o j u
r e d a t e l j s k u zadadu, te jao o n o m u , k o b i samo r u k u p r o t i v
p r o p i s a d r z a o ! ) , da m u je glas bio ved posve p r o m u k a o
i znoj m u n i z delo c u r k o m c u r i o . N i j e j a d n i k v i s e mogao
onaj svoj d i v n i ostri »r«, do koga j e toliko drzao, izgovarati
o n a k o , da b i glasio k a n o »rrrrrrrrrr«, tek m u jos i z l a z i o
k a o n e k i neodredeni glas izmedu »1« i »v«. A bas sada se
zapocinje sesta f i g u r a , — to s i r o k o polje d u h u , m a s t i i
v j e s t i n i m a l o m j e s t a n s l d h r e d a t e l j a . A h , on je i m a o z a
veCeras n a j m a n j e sto zakufcastih d i v n i h n a c i n a ! I a k o m u
grlo p u k n e , on napregne sve sile i pocne s l a v n u f i g u r u
tako s l a v n o , da je t r a j a l a dugo, dugo, te s a m B o g z n a ,
dokle b i jos t r a j a l a , da nije doktor G l a v a r e v i c u d a r i o
u s i l n i neobuzdani s m i j e h , gotovo o l i m p s k i s m i j e h , i t a k o
pomeo ditavo kolo has u 6asu, k a d je redatelj htio da
se plesaci bace n a k o l j e n a p r e d svoje plesaCice. B i j e d n i
pogled redateljev z a h v a t i vesela d o k t o r a , no taj je i m a o
nocas n a sebi m u n d i r c a r s k o g a l i j e c n i k a , p a se redatelj
prestraSi o d toga, a s v u s v o j u s r d z b u s v a l i sada n a D u r -
d i c u , k a o d o k t o r o v u plesadicu.
K a d r i l a se has s v r s i l a , a u d v o r a n u dode gospoda R a d -
m a n o v i d k a . D u r d i c a n i j e mogla o d m a h do n j e , toliko se
n a t i s k a l o gospoda i gospode oko starice, no s t a r i c a j u
j e v e c spazila i u z n a k p o z d r a v a m a h n u l a r u k o m p r e m a
d j e v o j c i . K a d se D u r d i c a mogla p r i b l i z i t i , s t a r a je gospoda
o d m a h z a d r z i k o d sebe i pusti r u k u odborskoga pret-
s j e d n i k a , opcinskoga n a d e l n i k a , p a k se o v j e s i D u r d i c i p o d
pazuho i tako prode d i l j e m d v o r a n e . K o d druge se k a d r i l e
m o r a o H a n i b a l s D u r d i c o m s m j e s t i t i u b h z i n u , gdje je
s t a r i c a sjedjela, a u v r i j e m e o d m o r a u z e l a s t a r i c a D u r -
d i c u k posebnomu s t o l u , p r i r e d e n u z a »spahiju« i njegovo
d r u s t v o , k a o i z a otmenije o d b o r n i k e .
L j u d i to gledali u dudu. U d i t e l j i c a , s i r o m a s n a d j e v o j k a ,
p a sjedi u tom d r u s t v u uz »spahiju«, k o m u sve gospode
i s v a gospoda govore u svojoj p a z a r i n a c k o j u l j u d n o s t i :
»milostivi g o s p o d i n « . A h , to je P a z a r i n d a n i m a bilo i p a k
p r e v i s e . D a k a k o , n i s u p o k a z i v a l i svoga n e z a d o v o l j s t v a
n i c i m , j e r s v a k j e u g l a v i i s r c u nosio deset m o l b a , k o j e
ce »njegovoj m i l o s t i * preporuditi. T e k se j e d i n i G a r a s e v
o s o k o l i . P r i b l i z i se k stolu. N a j p r v o je htio d a pokaze
s v i j e t u , k a k o n j e m u s p a h i j a i cijelo m u drustvo n i m a l o
- 158 - — 159 —
ne » i m p o n u j u « . D r u g o j e b i l o , sto htjede da u i s t i n u plese
s D u r d i c o m , j e r — k o l i k o g o d nelogidnosti u tom b i l o ,
o n je silno zelio da uzmogne s u t r a k a z a t i , da je i m a o
on i »spahija« i s t u plesadicu. I s k a s l j e se dakle n a j p r i j e ,
a onda p r e k o stola u m o l i D u r d i c u z a slijededu k a d r i l u .
— H v a l a l i j e p a , j a s a m v e c obedala, — o d v r a t i m i r n o
D u r d i c a , i ako j e z n a l a , da G a r a s e v p r i j e o d m o r a n i j e
s n j o m plesao.
— A m o l i m , k o m u ste v i to obecali?
— Gospodinu u p r a v i t e l j u Z u n i c u .
— M o l i m dakle kotilj'on.
D u r d i c a se z b u n i . K o t i l j o n n i j e b i l a obedala. A opet
— k o t i l j o n da plese s t i m d o v j e k o m , k o j i j o j je o d p r v o g a
dasa o d u r a n ? H a n i b a l opazi o d m a h n j e n u z a b u n u .
— M i l o s t i v a gospodice, v a l j d a niste z a b o r a v i l i , da j e
k o t i l j o n m o j ? — pritece j o j on u p o m o c . O n a ga z a h v a l n o
i veselo pogleda, no opet j o j sada bilo zao G a r a s e v a .
— E t o n i t i k o t i l j o n ne m o g u ; a l i a k o i z v o l i t e , m o z d a du
do cetvrte k a d r i l e b i t i ovdje, p a a k o v a m n i j e tesko, bice
m i milo, — rekne Durdica Garasevu.
— T o je s v e : m o z d a , m o z d a , j a dakle z a h v a l j u j e m ,
j e r j a ne obidavam posljednje detvorke plesati — i — i —
D u r d i c a se trgne i p r o b l i j e d i . B i l o j o j je v i s e neugodno
nego sto se l j u t i l a . Gospoda o d stola p l a n u , doktor t a j
m a h skodi sa sjedala i kategoridno no uljudno pozove
G a r a s e v a , _ n e k a n a dasak pode s n j i m u p r a z n u d v o r a n u .
Z a das dosao G a r a s e v opet. B i o sav b l i j e d i s l a b i m glasom
umolio D u r d i c u , da m u oprosti. R a b i o je u p r a v o r i j e d i :
>Molim z a oprostenje!* D a k a k o , j e d n u m i n u t u k a s n i j e
u n a j z a d n j o j sobi u gostionici r a z b i j a o je boce i case od
l j u t i n e , k u n u d i se, da ce se osvetiti.
D u r d i c a je p a k b i l a tako s r e t n a , da u m a l o i n i j e v i s e
m i s l i l a n a c i j e l u s t v a r . T a s r e c a n j e n a b i l a je u p r a v o nedo-
gledna i golema. S v e j o j t u s r e c u budilo u d u s i . I l j u b e z n a
i r i j a z n o s t stare gospode, i drazesna i s k r e n a susretljivost
ijepe, otmene i duhovite I r m e , i s a v taj b e z b r i z n i , j e d i n o
u z i t k u i z a b a v i posveceni cas, a i tastina mlade d j e v o j k e ,
sto j e Caste i s l a v e , n a j v i s e p a k — i a k o n i j e n i k a d m i s l i l a
n i t i se s a m a p i t a l a — n a j v i s e u z d i z a l a j o j dusu b l i z i n a
H a n i b a l o v a , njegovo u p r a v o p r i j a t e l j s k o , dobro susretanje
i n e p r e k i d n o nastojanje, da j o j ugodi. N i j e k o d toga s u -
d j e l o v a l a k a k v a oholost, sto to sve Cini Covjek s p a h i j a ,
n a j u g l e d n i j a i n a j m o c n i j a osoba daleko u o k o l i c i ; o n a
j e paCe posve to z a b o r a v l j a l a , te se zacijelo has zato p r e -
p u s t a l a posve ugodnoj s t r u j i , k o j a joj je dusu i srce z a l i j e -
v a l a iz Citave njegove p r i k a z e i njegova d r u s t v a .
K a d j e u z o r u n j o j i M a l e s e v i c k i pomagao H a n i b a l u
b r o w n te j o j p r i j e , nego je l a k a j z a t v o r io v r a t a s c a , po-
I j u b i o i stisnuo r u k u i n j e n a r u k a o d v r a t i l a taj stisak,
— onda je D u r d i c a b i l a t a k o b l a z e n a , t a k o j o j se nesto
Cudnovato zatalasalo u g r u d i m a , da m a l o n e n i j e n i z n a l a ,
gdje s j e d i , n i t i je r a z u m j e l a M a l e s e v i c k e , k a d j o j je r e k l a ,
n e k a p r e n o c i k o d n j e , gdje je sve p r ir e d e n o . A h , b i l a je
silno sr e tna . A i p a k n i t i da b i se p i t a l a , i l i da b i j o j
doslo n a u m , k a k v a je to s r e c a i k a k v o se to Cuvstvo k r i j e
u njoj.
J o s drugoga dana poslije podne p l i v a l a joj dusa jedn ako
u istom visoko uzbibanim valovima blazenstva. V r a t i l a
se o d M a l e s e v i c e v i h k u c i tek poslije podne, j e r j u je I r m a
p r i d r z a l a k o d objeda. P r i j e nego sto ce p l e s n u odjecu
s p r e m i t i u k u t i j u , jos j e d n o m je razgrne p r e d sobom i
o c i j o j se s a n l j i v o i Ceznutljivo zaustave n a svjetlucastoj
t k a n i n i , te s u gledale u t o m p r e l i j e v a n j u s v i l e t o l i k o
toga! O v a d i v n a p r o s l a n o c b u j n o m je snagom ost avila
t u h a t i m t a n k i m n i t i m a sve svoje sretne i blazene Casove,
te se D u r d i c a opojnom p r e l e s t i p o d a v a l a C a r u n j i h o v u i
p r o s l a u d u h u opet sve d o z iv l j a j e . A h , n i j e s v e ! N i j e se
n i L e v i j a sjetila, niti je mislila n a GaraSeva, — pred
d u s o m se n j e n o m digla s j a j n a v e l e b n a s h k a , — ona j e
z a d i v l j e n o , zaCarano gledala k r a s n i obliCaj H a n i b a l o v .
A s v a k u c a bijase p r a z n a , has nikoga n e m a doma. N a -
p o k o n u s a m o c i dade se tako sladahno s a n j a r i t i .
- 160 - iDurdica
U t o se pokaze n a v r a t i m a Z u n i c .
— O, z a r smo jos pospani? K l a n j a m se, n a s a k r a l j i c e
j u c e r a s n j a , a m o j a , m o j a i danas! N o , n o , nemojte o d m a h
t a k o m r a c n o lice n a p r a v i t i . D a k l e , da prijedemo n a
glavno. J a cest it am! — I o n segne r u k o m u dzep. — O h ,
da mozete z n a t i , k a k o m i srce k u c a , a opet v i — j a se
s a l i m — no sad v i s e ne. E v o , ispunio s a m svoje obe-
c a n j e , eto d e k r e t , da ste definitivno i m e n o v a n i . S r e t a n
s a m , sto v a m has j a t u v i j e s t donosi m i sto v a m m o g u
p r v i Cestitati.
O n i z v a d i i z dzepa Cetverouglasti zamot. B i j a s e dekret.
I p r u z a j u c i j o j ga, p r i b l i z i se dugim l a g a n i m k o r a c i m a
posve do n j e i s a v r u m e n u v e s e l u u z r u j a n u l i e u sapne:
— O h , k a k o ste juCer opet k r a s n i b i l i , — a l i sto! — I danas
i — uvijek!
XXIV.
— O t s t r a — n i — t e se, otstranite se, gospodine! — v i k -
n u l a j e iz svega g r l a p o l sata k a s n i j e D u r d i c a b o l n i m , s t r a s -
n i m glasom, i u s i l n o m m a h u skoCi k v r a t i m a sobe te i h
s i r o m r a s t v o r i , l u p i c v r s t o nogom b p o d i s v a b l i j e d a u
lieu, drscuci u svem tijelu i dizuci r u k u ravno k otvoru
u p i l j i bijesno oCajniCke i u v r i j e d e n e oCi n a Z u n i c a , k o j i
se prignuo k p o d u , podigao r a z d e r a n i dekret i z b u n j e n
— gotovo l u d — otsuljao se napolje.
» A h , jao meni!« — otme j o j se dubok b i j e d a n u z d a h ,
k a d je opet b i l a s a m a . N e s r e t n i c a stane se r u k a m a l o v i t i
z a Celo, ostajuci nepomiCno u s r e d sobe.
— D a k l e — t a k o v o sto u s u d i se k o ! J a o , k a k o samo
m o z e ! B o z e m o j , z a r s a m se z b i l j a p r o m i j e n i l a , te j e m o -
guce, da m i k o s Cim t a k v i m dode! K o b i to mogao k o d
k u c e ! Z a r s a m m u i C i m d a l a p o v o d a , dala p r a v a , da m i
se moze t ako p r i b l i z i t i ! O h , m a j k o m o j a , m a j k o m o j a !
Agiceva^. (A) — 161 - 11
— i D u r d i c a se spusti n a n a j b l i z i stolac, p o k r i j e l i c e o b a -
d v j e m a r u k a m a i go r k o , tesko z a j e c a . » J a o , k a k o j e to s v e
doslo, k a k o bilo?« — p i t a l a se z a k o j i 6as s a m a i k a o u
l u d i l u m o r a l a l o v i t i m i s l i i uspomene. — » D a , a h , — z l o -
6inac — uruCio m i dekret, govorio m i neSto l u d o , s i l o m
poljubio m i r u k u ( i ona u z m e sada jo§ grozniCavo t r t i
r u k o m po s u k n j i ) , u uho m i nesto saptao, s m i j a o se, j a ga
jo§ u v i j e k n i s a m r a z u m j e l a , onda — u h ! — onda je k a z a o
ono, — j a o , — s t i d m e j e , da i m i s l i m dalje n a to! I z l o -
c i n a c spomenuo, da s a m m u d u z n a z a h v a l n o s t i , onda m i
se grozio i o n d a , a h , — onda s a m tek r a z u m j e l a , sto hoce.
O h — h — ! stid me j e , stid m e j e ! P a a k o i s l u z b u izgu-
b i m , j a n i s a m , ode, drukCije m o g l a ! M e n i , m e n i , — p a
t a k o g o v o r i t i ! MisU l i , da c u j a b i l o iCemu z a v o l j u , —
o h ! B o z e dragi, B o z e dobri i p r a v e d n i , k a k o t r p i s t o l i k o
z l o c e ! Z a r s a m z a s l u z i l a t a k o —!«
U j e d a r e d , ne z n a j u d i , zasto, spozna, da ne moze dalje
da bude k o d L i s i d k e . B i o to n e k a k a v i n s t i n k t i v n i nagon
duse. N a j e d n o m se b o j a l a ostati bilo i j e d a n d a n samo
p o d o v i m k r o v o m . T e k se poslije jos s j e t i , k a k o j u j e ono
o d m a h j e d n o m n a podetku k o r i l a L i s i d k a , sto ne de v i s e
da se s a Zunidem r a z g o v a r a k o d p r o z o r a . I r o d i j o j se
s u m n j a , n i j e l i L i s i d k a s p o r a z u m n a s a Zunidem, n i j e l i
po dogovoru izostala danas o d k u c e . No n j e n a j e d u s a
b i l a t a k o destita, n e d u z n a i d o b r a , da j e i sada poslije
toga zalosnoga d o z i v l j a j a i poslije svega, sto je o d L i s i d k e
p r e p a t i l a , o d m a h odbila t u s t r a s n u s u m n j u , stidedi se,
sto je j e d a n das mogla bez d o k a z a v r i j e d a t i tude postenje.
T o je i p a k ne o d v r a t i od njene o d l u k e . Ne r a z m i s l j a j u d i
n i s t a , sto de i k u d a de, p o h it i n a t a v a n , iznese s a m a s v o j
golemi s a n d u k i dovude ga u sobu, gdje uzme o d m a h
v a d i t i sve s t v a r i iz o r m a r a i s groznidavom i h z u r b o m
b a c a t i k a k o bilo u s a n d u k .
K a d j e slidice r o d i t e l j a s n i m a l a s a stijene n a d posteljom,
potrese se silno i opet u d a r i u g o r k i b i j e d n i plad.
— A sto j e to? — u p i t a s v a u dudu L i s i d k a , ostajuci
n a p r a g u sobe. D o § l a je u p r a v o u t a j das o d N a l j e s k o -
- 162 —
v i c k e , gdje j e i L o r i k a i M o n i k a i F r e m a n i c a i jos n e k o -
l i k o t a k o v i h b i l o , p a s u o d d v a sata poslije podne p a s v e
do s a d a j e d n a k o govorile o D u r d i c i i — B o z e s t r p l j i v i !
— sto sve n i s u i k a k o n i s u gov ori l e! L i s i d k a je p l i v a l a
u r a d o s t i , k a k o ce o d m a h s v e , s v e , sve, tek jos i s c i f r a n o ,
b a c i t i D u r d i c i u l i c e . No videdi sada d j e v o j k u z a p l a k a n u
i u g o r l j i v u p o s l u oko s a n d u k a , n i j e o d duda i z v e l a sv oje
n a k a n e , ved je ponovno p i t a l a , sto to r a d i ?
— Ne pitajte m e , — u z r u j a n o u zm e D u r d i c a , — j a
ne mogu d r u k d i j e , j a o d l a z i m o d v a s , ne mogu v i s e da
b u d e m ovdje.
— M o l i m v a s , t a jeste l i k o d z d r a v e pameti? §to to
znadi?
— Z n a d i , da se s e l i m .
— A k u d a dete? — upita L i s i c k a , b l i j e d a i zelena u
lieu.
— Gospodi M alesevidk i , — pade j o j taj das n a u m ,
— T a k o ! — T a d a , ondje se laglje sastajete. A l i ne
z a b o r a v i t e , da j a ne mogu bez o t k a z a . V i m i morate z a
ditav mjesec p l a t i t i . D a n a s je detrnaesti.
— P l a t i d u , ne bojte se. P l a t i c u s v e , sto hodete, a l i j a
v e c danas, — o d m a h sada m o r a m da i d e m .
— A sto v a m je? Z a r s a m j a k r i v a , sto ste se nodas
opet t ako p o n i j e l i , da v a s je s v a v a r o s p u n a .
— J a o ! Ne govorite! Nije m e b r i g a , sto govore. J a s a m
s v i j e s n a , da s a m — da s a m — has eto n a — m a l o p r i j e
d o k a z a l a s a m , da s a m destita i da m i n i j e d a n p a z a r i n a c k i
zao j e z i k Ije ne ote postenja.
— Sto — s t o — ?
— P i t a j t e p r i j a t e l j a Zunida.
— A t a k o ! A h , — stoga j e toliko u v r i j e d e n . S a s t a l a
s a m ga, kazao m i , da ste r a z d e r a l i dekret. J a s a m
m i s l i l a , da je to bilo u s a l i . A v i , j a o , v i ste m u odbili
zelju? O h , j a o , nesretnice, n e s r e t n i c e ! J o s de m i s l i t i , j a
s a m k r i v a , a m o j petogodisnji doplatak — u h , u h , v i , ne-
boga — o d njega z a v i s i , a v i ga u m o j o j k u d i vrijedate?
— 163 - *
A znate l i , k a k a v je 2 u n i c ? O n ce v a s strasno progoniti,
— k a k o v a s j e dosad podupirao. D a , s a d ste u j e d a r e d
t a k o v i ! A zasto ste p r i m i l i njegovu p o m o c r a d i p l a c e ,
r a d i definitivnog i m e n o v a n j a ?
— Z a r s a m j a z n a l a , sto on m i s l i ? J a n i s a m t a k o v a ,
da b i h b i l a i u s n u mogla p o m i s l i t i .
— Svejedno je sada. O n ce v a s progoniti. 0 , s a d je
b o l j e , da otidete iz m o j e k u c e . D a , d a , 6ekajte, j a c u
o d m a h k a z a t i c u r i , n e k a n o s i vase s t v a r i . — I L i s i c k a
odleti napolje.
Jos iste v e c e r i b i l a je D u r d i c a n a s t a n j e n a k o d I r m e .
L i j e p a je gospoda fiisto k l i k n u l a o d r a d o s t i , k a d joj je
D u r d i c a p r i o p c i l a s v o j u z e l j u . D a k a k o , onda spazi u z r u -
j a n i i bolno nategnuti obraz d j e v o j c i n , sto je silno p r e -
plasi.
— Sto v a m j e , drago dijete? — upita i s k r e n o z a b r i n u t a .
D u r d i c a ne o d v r a t i n i s t a , nego gorko z a r i d a . I dugo
n i j e mogla n i s t a k a z a t i . S i l n i je stid sprefiavao, da se
i z j a d a . N a p o k o n pode I r m i z a r u k o m , da je u m i r i i dje-
v o j k a j o j p o v j e r i sve.
— O h , to ]e s t r a s a n Covjek! — k l i k n e I r m a . — O d a v n a
s a m s u m n j a l a , da ne m i s l i cestito i posteno. No n i s a m
h t j e l a da v a m sto k a z e m . N a p o k o n s a m m i s l i l a , on i p a k
nece b i t i tako b e s r a m a n , k a d v i d i , k o ste i k a k v i ste. A l i
d a k a k o , t a k a v c o v j e k . No sad je jos jedno. O n je i n a c e ,
i s t i n a , v e o m a l j u b a z a n Covjek i r a d o pomogne, gdje moze,
a l i v e l e , da je z a v o l j u s v o j i h l j u b a v n i h slaboca sve
s p r e m a n n a c i n i t i . O n je pogibeljan. V a l j d a ste Culi z a
Stipicevu? A h , strasno. Medutim nemojte da se plasite.
G o s p o d i n je R a d m a n o v i c poznat s b a n o m jos iz mladog
doba. M i cemo n j e m u sve k a z a t i , p a v a m nece Z u n i c
m o c i da n a u d i .
— Ne, ne, — samo gospodinu H a n i b a l u n e ! — presijece
j o j rijeC s g o r l j i v i m u s k l i k o m d j e v o j k a .
— B a s n j e m u . B i l o v a m to p r a v o , i l i ne b i l o . Ne znate
v i , k o j e Z u n i c . K t o m u ste r a z d e r a l i dekret. O n ce to
- 164 —
o d m a h n a v u c i n a s v o j u v o d u . Cekajte, j a c u govoriti
s Malesevicem.
No p r i j e nego j e p r i s t u p i l a k b r z o j a v n o m u pucetu n a
s t i j e n i , donese d j e v o j k a p i s a m c e . B i l o je od H a n i b a l a .
J a v l j a o j e , da odlazi n a dulje v r i j e m e i m o l i o , da ga M a -
l e s e v i c e v i i z v i n e , sto liCno ne dolazi r e c i » z b o g o m « , a l i
— v r i j e m e ne dopusta. N a k r a j u j e m o l i o , da isto izruCe
D u r d i c i . D o k t o r T o n i , k o j i se taj Cas pokazao n a v r a t i m a ,
p o t v r d i i n a d o p u n i v i j e s t , da je u p r a v o p r i j e p o l sata
H a n i b a l otisao u V i l a n j .
— B i o m i s a v n e k a k o Cudan, silno zle v o l j e i r a s t r e s e n ,
— z a v r s i doktor.
N j e m u ne rece n i I r m a n i D u r d i c a n i s t a .
— B a s m i je drago, D u r d i c e , sto i p a k urediste t a k o !
— uzme M a l e s e v i c k a . — T o n i , da znas, o d danas je gos-
podica Clan nase k u c e .
D o k t o r stao o d v e s e l j a p l j e s k a t i . Isto se tako veselio
i Malesevic.
— Sad cu barem moci naskoro u kupke, — rekne k o d
Caja n a v e c e r I r m a , — onda cete v i , D u r d i c e , b i t i m o j a
zastupnica.
— O, t i egoistko draga! — k l i k n e u s m i j e h u T o n i . —
D a k l e s i o d m a h n a s l a z a se nesto dobro?
— N o da, m o r a m j a Ijetos i u M a r i e n b a d i u F r a n -
zensbad, a z a to t r e b a puno v r e m e n a .
— A h a , dakle se b o j i m o , da b i m o g h nesto predebeli
b i t i ! — p o d r a z i j e T o n i i cijelo drustvo u d a r i u s m i j e h .
D u r d i c a je u t o m p r i j a t n o m d r u s t v u b a r e m z a Cas
mogla z a b o r a v i t i d v a s v o j a j a d a , — Z u n i c e v u zgodu 1
c u d n o v a t i odlazak H a n i b a l o v .
- 165 -
 XXV. Nade ondje p r v e domace uglednike. K o d n j e g o v a do-
l a s k a s v i u s t a n u i poCnu se j a g m i t i , da m u s t i s n u r u k u .
B j e s e n a i m e v e c i n a i h C i n o v n i k a , p a ga se poslije S t i p i -
D u g o j e trebalo D u r d i c i , da se b a r e m donekle utaloze
c e v a s l u c a j a silno p l a s i l i . T a j s u s t r a h z a o d i j e v a l i u srdaCnu
njezine b o l i . N a u l i c i se u v i j e k b o j a l a , da ne sretne Z u n i c a .
odanost. Najglasnije ga p o z d r a v i o sudac L a z a r R a d o -
S k o l s k o j z g r a d i n i j e se n i p r i b l i z i l a , b o j e c i se, da b i j o j
s a v l j e v i c . D o k j e v r i j e d i o z a k o n o neodvisnosti sudaCkoj,
L i s i c k a opet u c i n i l a k a k v u neugodnost, a z n a l a j e z a c i j e l o ,
bio je on s t r a s a n p r o t i v n i k s v i h politiCkih C i n o v n i k a . Je-
d a b i j o j , a k o n i s t a drugo, dolazila s a s v a k a k v i m b r b l j a -
dnostavno i m n i j e p r i z n a v a o r a v n o p r a v n o s t i i drzao i h
r i j a m a . Zato se r a d i j e isprifiala bolescu, nego da dode u
s t v o r o v i m a daleko n i z i m a o d sebe — s u c a , k o g a ne i m e -
s j e d n i c u uciteljskoga z b o r a . N i j e n i k a m o i s l a , nego r a v n o
n u j e b a n , nego Njegovo V e l i c a n s t v o . D a n a s t a k o n i da
u svoj r a z r e d i n a t r a g k u c i . N i u g r a d j o j se n i j e dalo
b i pisnuo. N a p r o t i v u v j e r a v a , da su po njegovu m n i j e n j u
d a pode. Nesto j u je o d v r a c a l o , o t k a d je z n a l a , da je
u p r a v n i c i k a v a l e r i j a i d a je politiCka sluzba najCasnija
H a n i b a l tako nenadano otisao. T a k o j e s v a k i d a n b i l a
sluzba. Predasnjega podzupana dobriCinu j e d v a da je
s a m o s djecom s v o j o m i s j e d i n o m I r m o m , k o j a je tako
gledao; — Z u n i c u se p a k ulagivao, gdje je samo mogao.
m a l o o p c i l a s p a z a r i n a c k i m d r u s t v o m , da je D u r d i c a go-
I j e r j e osobit m a j s t o r u pecenju c e v a p a i uopce v e l i k
tovo b i l a posve odijeljena o d o p c i n s t v a i n i j e mogla n i s t a
p o z n a v a l a c j e l a , s v a k o m j e p r i f i k o m gledao, da Zunidu
Cuti, sto se g o v o r i . Malesevic otisao po p o s l u . M o r a o j e
t a k o v o sta p r i r e d i , — d a k a k o , n a r a C u n drugoga, j e r se
n e k u d c a k u v i n k o v a C k u o k o l i c u , gdje je k u p i o § u m e .
o n i u to r a z u m i o , — f i n i slatld L a z a . O s i m njega bio t u
D o k t o r T o n i takoder j e otputovao u v a r o s , gdje j e k a n i o
p o d z u p a n i j s k i i n z i n i r K r e p , Covjek v e s e l j a k , s a m B o g z n a ,
zapoceti p r a k s u . T a k o n i j e n i s ove strane dolazilo n i k a -
o d a k l e ; l j u d i s u tek nagadali, da je v a l j d a negdje iz B a v a r -
k v i h glasova i z m j e s t a . N j o j bijase to samo ugodno.
s k e , i l i iz susjedstva. P i v o je znao p i t i k a o p r a v i B a v a r a c .
D a k a k o , n i j e s u m n j a l a , da L i s i c k a i n j e n a d r u z b a sad jo§
N j e m u se c e v a p gadio, a l i zato je — l j u b i o , — a h , l j u b i o
jaCe nego i k a d r u j u p r o t i v n j e . A m i s l i l a j e s a s t r a h o m
j e m l a d o s v i b a n j s k o , onako ne pretusto j a n j e , ispeCeno
takoder n a Z u n i c a . Sto ce taj? D u r d i c i je k o d t a k o v a p i t a -
n a r a z n j u u v i n o g r a d u . A h , t u n e m a nego b a c i se o d m a h
n j a s t r a h p r i t i s k a o d u s u i l o m i o tijelo. P o s l j e d n j i je put
u t r a v u do r a z n j a , otsijeci bilo o d kojega k r a j a i u z i v a j ,
v i d j e l a , k a k o stoji n a uglu i gleda u n j u . O n a se o d v r a t i l a
p a ces j o s s u t r a l i z a t i prste. D a , K r e p j e apsolutno davao
l i c e m , no osjecala je j e d n a k o njegov pogled. I z b i l j a se
prednost j a g a n j c i m a bregovite page. U z K r e p a sjedio v l a s -
n i j e p r e v a r i l a . B i o o n . Gledao z a n j o m , dok n i j e isCeznula
t e l i n s k i u p r a v i t e l j K o t u l i C e k B e l a , r o d o m S l o v a k , no d u -
z a uglom u l i c e .
s o m i t i j e l o m Madzar. O n j e u P a z a r i n c i m a u z i v a o najviSe
— A l a je l i j e p a , a j a da n i k a d ! No, k a k o se m a l a r a z - ugleda, j e r je i m a o n a j v e c u plaCu, vozio se u e k i p a z i i j e r
l j u t i l a — onaj p u t ! I j e s a m nezgrapno poCeo. A l i k o do j e bio silno o s o r a n . N j e m u se i ZuniC k l a n j a o . T a j je
b i j e s a da se n a d v l a d a , a z n a m , — s a m s a m s n j o m u m o z d a j e d i n i i m a o i k o r i s t i o d svoga k l a n j a n j a . U z K o -
cijeloj k u c i . B i l a je c i j e l a m o j a osnova k r i v a . Sada t r e b a t u l i C k a sjedio v l a s t e l i n s k i m e s t a r k o n j u s n i c e , u m i r o v l j e n i
i n a c e . O, ne p o p u s t a m j a . D a , a l i k a k o c u udesiti? G l a v n o u l a n s k i r i t m a j s t o r Z l a p k a . H a n i b a l ga nasao negdje n a
j e , da m i je prepustena n a milost i nemilost. H i - h i - h i ! cesti i od m i l o s r d a poveo ga sa sobom. N i j e trebao z a l i t i .
I k a d je podne n a z v o n i k u odbilo, sjeti se, d a j e dok- Z l a p k a m u uredio k o n j u s n i c u i ergele t a k o , da i m n a
t o r u i drugima obecao, da ce doci n a p i v o u Citaonicu, d a l e k o nije bilo p a r a . U deset, dvanaest godina, sto j e u
ujedno gostionicu p a z a r i n a C k u .

- 167 -
- 166 -

«
P a z a r i n c i m a , postao je t a k a v p o t p u n i P a z a r i n c a n i n , da j e
istinabog j e d n a k o psovao P a z a r i n c e , a l i opet n i j e mogao
n i dvadeset c e t i r i sata ostati gdje drugdje. G l a v n i r a z l o g ,
sto m u se u s t r a n u s v i j e t u n i j e svidalo, bio je t a j , sto
nije niko pred n j i m skidao sesira, — n i sami sluznici
n a uglovima. Zato b i se s v a k i put iz B e 6 a , Zagreba i
PeSte uzasno u v r i j e d e n v r a t i o .
— D a k l e , k a k o j e j u c e r ispao ferbl? — upita 2 u n i c
Kotulicka.
— Z l o ; oplijenio me nadsagos G e j z a z a dvjesta f o r i n t i .
I m a o j e l u d u s r e c u . J a t r i k e c a , o n » f i r m a l « ; a l i to j o s
n i s t a : j a c e t i r i sedmice — k o nece n a t a k o v u k a r t u m a -
k a r do k o s u l j e ! — Z a t r a z i m o d m a h t r i stotine — j e r j e
b i l a »snura« o d p r i j e v e c v e l i k a , — a l i nadsagos dade i
z a h t i j e v a sest stotina. D a d e m nebogi j a — i k a d k a r t e
» a u f « : — i m a G e j z a c e t i r i k r a l j a . P r a v a s r e c a , sto s a m
poslije oplijenio L a z u , inace odoh posve o p e r u s a n .
— D a k l e , sute, zlo? — o b r a t i se 2 u n i c L a z i .
— J a k o j e k a k o , a l i pitaj d o k t o r a .
— D a , d a , — a t i s i k r i v , j e r — i doktor, v i s o k s u h
gospodin oko pedeset godina, uzme s u c u d o k a z i v a t i , da
n i j e j>getlemanski« k a r t a o . D o k t o r K r o U ne mogase n e k a d
p o d z i v u g l a v u t r p j e t i Z u n i c a . L j u t i l o ga, sto je o v a j htio
da bude n e k a k a v njegov sef. No o t k a d j e Z u n i c postao
u p r a v i t e l j e m podzupanije, postade i K r o l l poput s v i h
ostalih v e l i k stovatelj Z u n i c e v . B a r e m se p r i c i n j a o t a k o .
A bio j e i p o k o r a n Z u n i c u . P r e d a s n j i podzupan, d o b r i -
6 i n a c o v j e k , n i j e s m i o da spomene K r o U u , n e k a k o j i put
i p a k dode u u r e d . K r o l l b i o d m a h planuo i p r o s v j e d o v a o .
Z u n i c p a k mogao poslati p o d v o r n i k a po njega i p o z v a t i
ga u u r e d , a da doktor n i j e n i p i s n u o .
I sada je ljubezno s a s l a t k i m l i c e m stajao p r e d n j i m
te m u p r i p o v i j e d a o dalje svoje zgode i nezgode k o d
kartanja.
— Oho, — uzme glasno r i t m a j s t o r , — to m o r a d a j e
bozanstvena s t v a r . J e l i v a s k o j i citao — eto — opis n o v e
- 168 - — 169 —
opere, sto j e dadose p r e k j u d e r u B e c u ? VehCanstvenot
Slusajte.
— Ne, n e ! A m a p u s t i , — s u s t a v i ga doktor i istrgne
m u n o v i n e , iz k o j i h htjede r i t m a j s t o r da Cita. — K o j i se
bijes z a n i m a z a tvoje opere! Sto se nas tide, k a k v a j e ,
t a i onako je v i d j e t i ne m o z e m o .
S v i s u d o k t o r u o d o b r a v a l i i n a s t a v i l i da se z a b a v l j a j u
p i t a n j e m , da l i ce slijedecega p e t k a r i b a r i iz P o d r a v i n e
donijeti r i b a n a trg. U p r a v o k a d se debata n a j z i v l j e r a z -
m a h a l a , p r e k i n e i h u z a b a v i s i t a n i zguren s t a r c i c , k o j i
j e cijelo v r i j e m e posve s a m u z a d n j e m k u t u sjedio i ditavo
l i c e s a k r i o u »Neue freie P r e s s e « .
— Cujte, gospodo, bice r a t a . Borne gotovo! — uzeo
uzbudeno c o v j e k . B i o to u m i r o v l j e n i v l a s t e l i n s k i d i n o v n i k .
Z a c i j e l o bijase o n j e d i n a dusa u P a z a r i n c i m a , k o j a j e
ditala n o v i n e i z a n i m a l a se, sto b i v a u s v i j e t u — p r e k o
m e d a p a z a r i n a d k i h . D a k a k o , zato se opet z a drugo n i j e
b r i n u o , nego j e d n a k o samo l o v i o s v a k a k o v e n a j n o v i j e
telegrame. S a d a je pade htio da prodita n a glas u v o d n i
dlanak »Neue freie Presse.«
— P u s t i t e , m o l i m v a s , sto nas t r e b a da z a n i m a s v a k a
l u d o r i j a i s v a k a l a z , sto je napise l u d i Zidov, da z a s l u z i
n o v a c a ! P a k bude l i r a t a , i l i ne bude, nas i o n a k o nede
pitati. B r i g a nas z a B i s m a r c k a , S k o b e l j e v a i z a sve druge.
D a j r a d i j e , doktore, p r i p o v i j e d a j , k a k o je juder i s p a l a
vedera k o d gospode L i z e ? — pitao i n z i n i r .
No doktor p r o p u s t i , da odgovori K r e p u . N a drugo je
m i s l i o . O d a v n a ga v e c l j u t i l o , sto ditaonica d r z i » N e u e
freie P r e s s e s a ne d r z i » W e l t b l a t t « , jedine n o v i n e , k o j e
b i k o i i put uzeo u r u k e . M o r a o j e stoga s a m drzati t a j
list. Zato o d m a h uzme p s o v a t i , sto ditaonica ne r a d i
p r a m a t o m u . S v i b i j a h u istoga m n i j e n j a . Stjepanovic i
n a d z o r n i k o d m a h n a p i s u u k n j i g u tegoba i z e l j a , da o d -
bor udini s h o d n u p r o m j e n u .
— A sto t r e b a da pisete, — j a v i se sudac L a z a , — i
o n a k o nas je v e d i n a u o d b o r u , p a demo z a k l j u d i t i , k a k o
zelite. M e n i j e , da v a m p r a v o k a z e m , posve deveta, je l i
 !'Pressa« i l i » W e l t b l a t t « , — ne c i t a m borne n i jedno, n i
drugo. K o ce jos Citati t a k o v e s t v a r i , a onamo u s u d n i c i
c i t a v i »stos« a k a t a , k o j e sve treba da cita Covjek. N i s a m
j a kao moj predasnji adjunkt Smiljanic. T a j je uvijek
po k n j i g a m a nekoga d a v o l a trazio i u v i j e k citao, p a m i s l i o ,
da je pametan.
— B i o , B o g a m i , c u d a n ! — u m i j e s a se R u p r e c h t . —
J e d n o m setao s a m n o m . B o m e ne l o v i m j a po z r a k u
m u h a poput njega, nego se z a n i m a m z a sve, sto oko mene
b i v a . I n e k a k o uzeo j a da g o v o r i m , k a k o j e Ijetos dubre
p o s k u p i l o . T r e b a l o m i u p r a v o z a v i n o g r a d . Mislite, da
j e j e d n u r i j e c kazao? J o k v a l a , ne, nego je n a j m a n j e cetr-
deset p u t a z i j e v n u o .
— E , bio c o v j e k z a l j u b l j e n , — r e k n e n e k o iz d r u s t v a .
— B o g a m i , jest, — p r i h v a t i sudac L a z a . — P r i p o -
vijedao m i N a l j e s k o v i c silne s t v a r i . T o j e z a tebe nesto,
podzupane!
— Z a mene?
— E , ne c i n i se opet posve nevjest. A l i s a l u n a s t r a n u .
Jest, z b i l j a , to s u grdne s t v a r i , sto se o A g i c e v o j i o t o m
S m i l j a n i d u p r i p o v i j e d a . K a o da te je p r e t e k a o , m o j j a d n i
2 u n i c u . — I sudac L a z a stao p r i p o v i j e d a t i , k a k o je A g i -
c e v a s a S m i l j a n i c e m n o c i l a u Z a k a n j u , k a k o se s n j i m
dovezla u p o l n o c i iz V i l a n j a , h t j e l a p r e n o c i t i s k u p a
s n j i m u ovdjesnoj gostionici i k a k o je i m a l a s n j i m u v i j e k
sastanke p o d veder poslije skole.
— I t a k o v i m z e n s k i n j a m a p o v j e r a v a se odgoj djece! —
d o v r s i sudac.
Z u n i c slusao L a z u tek n a p o l u h a . N i j e bilo p r v i put,
da je t a k o v o sto slusao, no i s t o m je taj put b i l o , da ga
j e taj razgovor doveo n a j e d n u m i s a o . K a k o b i b i l o , da
l e glasove u c i n i t e m e l j e m svojoj a k c i j i ? » D a ! M a k a k o
n i s a m o d m a h dosao n a to? N i j e to p r v i put, sto s l u s a m
sve to. D a k a k o , j a , z a l j u b l j e n l u d o v , p a n i s a m v j e r o v a o .
N o p a o s i m toga m o j a je osnova b i l a druga. L u d a o s n o v a
k o d t a k o v e d j e v o j k e . Mislio j a : »Sa z a h v a l n o s c u ces
- 170 - — 171 —
postici sve«. A sto b i ! T r e b a inade. D a k a k o , m o r a m je
u s k r i p a c dovesti, gdje nece b i t i druge nego: i h , i h ! T r e b a
t j e r a t i m a k n a k o n a c . S a m o du t i m p u t e m modi uspjeti.
T a m o r a l a b i o n d a jos b i t i i l i l u d a , i l i s v e t i c a . S v e t i c a
danas v i s e n e m a m o . H a — h a — ha!« — n a s m i j e se i
p u n nade i sigurnosti u sebi o d j u r i iz ditaonice, ne r e k a v
n i k o m u » z b o g o m « . T e k S t j e p a n o v i c u sapne u b r z i n i , n e k a
dode k n j e m u u u r e d »oko detiri sata poslije p o d n e « .
» D i v n a m i s a o ! « — govorio j e s a m s a sobom jos i n a
u h c i i debela donja u s n i c a ( z n a k pozudne n a r a v i ) disto
m u j e p o d r h t a v a l a . — » S a m o jos ne z n a m , k a k o b i h
udesio. I l i da i z v i j e s t i m neposredno s a m v l a d i , i l i b i h
narudio tuzbu. No to j e svejedno. J a du istragu s v a k a k o
v o d i t i ; — - bj.ce u s v a k o m sludaju sve u m o j o j r u c i . A k o
p o p u s t i , j a du u v i j e k modi i z v i j e s t i t i , da se n i j e istragom
n i s t a dalo u s t a n o v i t i , zauzedu se z a n j u , a m o j glas v r i j e d i
gore. No — a k o i poslije istrage bude t v r d o k o r n a ? H m ,
— p a p r a v o j o j ! N e k a ide s t v a r s v o j i m p u t e m . N a p o k o n
u b i t i j e nece, — izgubide s l u z b u . I s t i n a , i to b i b i l o strasno,
j e r n i j e k r i v a . A h , t r i c e i k u d i n e ! N i j e moguce, da b i b i l a
t a k o l u d a , da onda jos o k l i j e v a , k a d v i d i , da je s v a u m o j o j
r u c i . No p a a k o bude? Sto j e mene b r i g a ! S v a k o n e k a n a se
m i s l i . A m e n i t r e b a da tako r a d i m . J a malone poludjeh
z a n j o m . N a p o s l j e t k u — i m a m p r a v o i n a osvetu. Z a r
s m i j e m z a b o r a v i t i , k a k o m e je i s t j e r a l a iz sobe! V r a t a
m i p o k a z a l a . E h , j a s a m P r i m o r a c , a taj ne z a b o r a v l j a
u v r e d e . E , bude l i p a m e t n a , sve c u oprostiti.«
P o s h j e podne todno u detiri sata dosao je Stjepanovic
u u r e d . Zunid ga j e p r i m i o l j u b a z n o , a l i opet ozbiljno
i strogo.
— I z v o l i t e sjesti. D u g a j e s t v a r . T i d e se v a s e uditeljice
Agiceve.
— T a k o ? No m i s l i o s a m . V a l j d a p o r a d i toga, sto je
p o d e r a l a dekret.
— I p o r a d i toga. A l i j a n i s a m htio da unesredim dje-
v o j k u . E t o , ovdje n a m o m stolu jos lezi dekret, gledajte,
n i s a m htio da o d m a h i z v i j e s t i m . N i s a m t a k a v , da s i l o -
m i c e z a k r e n e m k o m u v r a t o m . — I on stane hodati ne-
m i r n o sobom, d r z e c i u r u c i p o d e r a n i dekret. B i l a je i s t i n a ,
da dosad n i j e p r i j a v i o s t v a r . R a z l o g bijase, sto se je b o j a o ,
da b i time mogao s t v a r s v r a t i t i u kolotedinu, u k o j o j b i
D u r d i c u posve izgubio. D o danas se on jednako jos n a d a o ,
d a ce m o z d a dobrotom postici s v o j c i l j k o d d j e v o j k e .
Zato se i n a d v l a d a o i utomio nagone osvete i sada jos
n i j e bio n a c i s t u , b i l i se posluzio d e k r e t o m .
— D a , n i j e glavno dekret, sto s a m v a s z v a o , — n a s t a v i
i sjedne do njega n a k a n a p e . — No m e n i j e d n a k o s u m i
g l a v o m , sto s a m m o r a o danas slusati od s u c a . M o l i m
v a s , j a s a m n a p o k o n odgovoran. P o d m o j o m u p r a v o m ,
p a da t r p i m t a k o v i h s k a n d a l a ! T o j e s t r a h o t a . N e k a je
samo p o l o v i c a istine, opet je t o l i k a s a b l a z a n , da ne s m i -
j e m z a z m i r i t i k o d toga.
— M a jest, nesto m o r a da j e i s t i n a . I z m a l o g a p r s t a ne
da se to samo t a k o i s i s a t i . G d j e je d i m a , tamo je i v a t r e .
— Z a r n i j e tako? E t o m o l i m v a s ! N o c i t i s m l a d i m 60-
v j e k o m u Z a k a n j u ! T o b i h jos k o j e k a k o oprostio, n i j e
jos onda prisege polozila, a l i — o v d j e : v o l i u gostionicu
nego u p r i v a t n u k u d u , samo da sa s v o j i m m i l j e n i k o m
ostane jos k o j u n o c . O h , b e s r a m n i c a , v e l i m v a m !
— I j a s a m to o d m a h r e k a o , no m i s l i o s a m , — m a g n i -
ficus j o j je p r i j a t e l j , — i sutio s a m , i a k o sve to n i j e n i s t a
p r e m a o n o m u , sto sudac n i j e spomenuo.
— P r i j a t e l j , p r i j a t e l j ! — uzme Z u n i c . — J a s a m s v a -
k o m u dobar, a l i sluzba — o n a m i je p r v a . D a k l e v e l i t e ,
da s u se jos gore s t v a r i zbile? — i on i s p r u z i v r a t posve
k S t j e p a n o v i c u . B i o s a d l j u b o m o r a n . » T a j slabic — bio
n a p o k o n v j e s t i j i od mene. U h , da s a m ga samo p r i j e
m a k n u o ! « — p o m i s l i u sebi, da glasno n a s t a v i : — D a k l e
jos gore s t v a r i . A t o m u m o r a da bude k r a j . U g l e d skole
ne s m i j e bas n i s t a t r p j e t i . N a p o s l j e t k u r o d i t e l j i m a ne moze
b i t i svejedno, k o i m uzgaja djecu. A sto se jos govori?
— O h , magnifice! T u s u l j u d i , k o j i je vidjese s a S m i l j a -
nicem kod klaonice, ah!
— 172 —
— T a k o ! — k r i k n e Z u n i c i skodi s k a n a p e j a . — O h ,
gle t i l i c e m j e r k e , a p r e d a m n o m ! D a , mene je u v i j e k p r e -
d o b i v a l a , u v i j e k t i m , sto se p r i d i n j a l a tako destitom.
— I z a o n u odjecu, sto j e onomadne i m a l a n a p l e s u ,
v e l e , da je dobila o d S m i l j a n i c a . M o h m v a s , bas k a o
k a k v a — ! P o s t a r i c a k a z e , da j e od S m i l j a n i d a onaj dan
dosao p a k e t ! N i j e doista n a n j e n u a d r e s u , a h n a a d r e s u
doktora Glavarevida, prijatelja Smiljaniceva.
— Stante, stante, — odjecu j o j je d a l a s p a h i n i c a . Cuo
s a m je s a m u , k a d je p r i p o v i j e d a l a , da je bio to d a r , n a -
m i j e n j e n n a j p r i j e n e k o j r o d a k i n j i , a l i toj u m r i j e otac, p a
j e dosla u c r n i n u i n i j e ga mogla u p o t r i j e b i t i . S p a h i n i c a
o n d a dade D u r d i c i . P r i p o v i j e d a l a je tako m o j o j z e n i ,
k o j o j je n e k i davo u s i n a p u n i o , da i j a nesto s e v r d a m oko
djevojke.
— Jest, magnifice, j a n i s a m h t i o , a l i sada, posto ste
s a m i n a v e l i , m o r a m v a s u p o z o r i t i , da i z a v a s l j u d i mnogo
govore.
— T a k o ? — veselo m u presijede r i j e d Z u n i d , j e r se u
s v o j o j tastini t o m u u z r a d o v a o , no brzo se p o p r a v i i l i c e
m u opet uzme strog i z r a z a j . — N e k a , n e k a . M e n i to ne
padi. Medu n a m a govoreci, — uzme u s a l i , — u v i j e k
je dobar z n a k z a dovjeka, dok m u p o d m e c u t a k o v e s t v a r i .
N o p a j a du najbolje d o k a z a t i . D a k l e , jest, sto mislite
v i , k a k o da se uzme s t v a r u r u k e ? J a jos n i s a m p r a v o
m i s h o . T e k z n a m , da m o r a m nesto udiniti i da se s t v a r
m o r a posve sigurno p r i h v a t i t i , j e r gospoda gore k o d
v l a d e , k o d zelenoga stola, sto oni z n a j u , k a k o j e sto, p a
b r a n e , dok m o g u ; zato t r e b a t a k o , da od same v l a d e stignu
o d m a h najstroze odredbe.
— J a m i s l i m , najbolje de b i t i i n i j e po s k o l s k o m z a k o n u
drugo o d potrebe: v i k a o p r e t s j e d n i k podzupanijskog
skolskoga o d b o r a odredite i s t r a g u , i l i t a k o v o §to.
— Ne, ne, — presijece m u r i j e d Zunid, — onda b i gore
k o d vlade mogli m i s l i t i , da n i j e s t v a r tako s t r a s n a . T a
v e l i m v a m , h o c u da i d e m s i g u r n i m p u t e m . P o m o m
— 173 —
m n i j e n j u bilo b i najbolje, da v i p o v j e r l j i v i m p u t e m sluz-
beno izvijestite, o s i m toga, da k o j i o d uditelja pismeno
t u z i , p a k , c e k a j t e , ne b i bilo s gorega, da k o iz o p c i n s t v a
neposredno podnese v l a d i t u z b u . N a p o k o n nece b i t i lose,
a k o se u o p o z i c i j o n a l n i m n o v i n a m a napise stogod, k a k a v
dopis, — he?
— E , l a k o z a dopis. Agiceve ne t r p i n i k o o d m l a d i h
l j u d i , a t i s u u s a v e z u s o p o z i c i j o n a l c i m a . K a z e se j e -
d n o m u , p a je s t v a r gotova. No onda ce i n a v a s n apast i.
— A h , t r i c e i k u d i n e ! A k o o m e n i §to n a p i s u , zaplijenice
d r ^ a v n i o d v j e t n i k . P a a k o i ne z a p l i j e n i , m e n i moze samo
k o r i s t i t i , a k o m e u o p o z i c i j o n a l n i m l i s t o v i m a opisu. N i j e
m e toga s t r a h . A c i n o m c u d o k a z a t i , da je s v a k a objeda
p r o t i v mene n e i s t i n i t a . D a k a k o , d a k a k o ! N e k a samo
s a l j u dopis.
— J a c u se s L i s i c k o m dogovoriti. O n a j e , i s t i n a ,
brbljava, ali ostroumna.
— D a j t e ! O n a je s a m v r a g , a l i p r i z n a t i se m o r a , p a -
metna je.
I S tj e pa no vi c se z b i l j a jos danas dogovorio s L i s i c k o m ,
a s u t r a d a n je v e c otisla p o v j e r l j i v a p r i j a v a n a k r . z u p a -
n i j s k o g n a d z o r n i k a i tuzba s potpisom L i s i c k i n i m n a ze-
m a l j s k u v l a d u . K a d je L i s i c k a u z b o r n i c i , n a k o n sto s u
s v i ostali uditelji otisli, potpisala svoje i m e , disto je o d
v e s e l j a p o r u m e n j e l a , i o d l o z iv s i pero n a k r a j stola, u z e l a
u uzbudenosti t r t i dvrsto dlanove.
— S a d je gotova! — k l i k n e pobjedonosno.
— Ne z a b o r a v i t e , Z u n i c z e l i jo§ j e d n u t u zbu o d k o g a
privatnika.
— T a ne bojte se! L e v i i G a r a s e v disto gore o d zelje,
d a j o j se osvete. Bide o s i m tuzbe jos svasta.
— D o b r o , dobro. — I o n z a m o t a oba s p i s a u omot.
» J e d n a I j e s t v i c a v i s e , da b u d e m n a d z o r n i k * , — p r o -
m r m l j a Stjepanovic u b r a d u i otseta v a z n i m k o r a k o m i z
zbornice u Zunicev ured.
— 174 - -
L i s i c k a p a k p o h r h k u c i , gdje j e o d e k i v a l a Nal jeSko-
v i d a . N a u l i c i srete se jo§ s a gospodicom M o n i k o m , k o j a
j e ved i z d a l e k a m a h a l a p r e m a n j o j .
— J e l i i s t i n a , da A g i c e v a n i j e v i s e k o d v a s n a stanu?
— upita je stara djevica.
— Jest. M o r a l a s a m u p r a v o da j e i s t j e r a m . M o l i m v a s ,
s a d a s a — a l i to samo v a m a k a z e m — p o m i s l i t e , sa
Zunidem!
— H a ! — I L i s i d k a ostavi M o n i k u , k o j a k a o d a se j e
o d duda i l i b o l i p r e t v o r i l a u k i p .
XXVI.
— No d a k l e , eto sada j e h a s , k a k o m o r a da bude.
Z u n i d se silno l j u t i n a A g i c e v u p o r a d i S m i l j a n i d a . S a d
mozete sve u d i n i t i , a da se ne trebate b o j a t i , — podela
n e k o l i k o dana k a s n i j e L i s i c k a p r e m a L e v i j u i p o z v a l a ga,
n e k a v e c e r a s s v a k a k o dode k n j o j s G a r a s e v i m . O b o j i c a
dodose r a n i j e nego obidno. N a l j e s k o v i c a nadose ved
ondje.
— J e l i v a m p r i p o v i j e d a o L e v i ? — obrati se L i s i c k a
o d m a h G a r a s e v u , dim je stupio u sobu , i pritegne fitilj
n a p e t r o l e j c i nesto n i z e , da bude u sobi t a m n i j e .
— P r i p o v i j e d a o m i . No da i n i j e , j a n e b i h bio v i s e
dekao. Mene, m e n e , — jednoga G a r a s e v a , p a tako u v r i j e -
d i t i , t ako o s r a m o t i t i ! A l i znade o n a ! — I on v i s o k o p r u z i
goleme svoje r u k e u z r a k , gdje i h n a g r o z n j u stisne i
strese.
— M i s l i s , da se i j a ne l j u t i m , — u z m e L e v i , — a l i
i m a l a j e m i l o s t i v n a s a s v i m p r a v o , sto nas j e s u z d r z a v a l a .
N a p o k o n v r a g je v r a g . D a j o j j e Z u n i c ostao p r i j a t e l j ,
o n b i se bio v r a s k i zauzeo z a n j u , a k a k a v jest, sve b i
saznao, a t a k o v e s t v a r i zapada v e l i k a k a z n a . A s a d j e
inade, s a d mozemo.
175 -
 — S a d mozete! 0 , k a k o m i je drago! T a o h o l a g u s k a !
I d e ona k Malesevidki n a s t a n ! O h , t i z m i j o ! K a o da j e
m o j a k u c a s r a m o t n a . P a — k a k o se to ponosi, sto j e
s R a d m a n o v i d k o m p o z n a t a ! A l i s a d demo m i v i d j e t i .
D a l d e , sto mislite? — upita L i s i d k a posve t i h o .
— L a k o z a to, — o d v r a t i L e v i . — O n a j p a s k v i l , sto
smo ga l a n i slozili p r o t i v B i b i c e , dobro de posluziti. T e k
treba i z m i j e n i t i i m e n a .
— D o b r o j e . No Zunida nemojte u p a s k v i l u spomenuti.
A l i d a , p a s k v i l n i j e dosta.
—Dademo ga t i s k a t i . I m a m j a p r i j a t e l j a u K a p o s v a r u .
Rasposlacemo postom n a sve s t r a n e , po m j e s t u demo
r a s i j a t i , sve uglove i z l i j e p i t i . O, i m p o z a n t n a de to b i t i
akcija!
— Ne b i l i u n o v i n e ? Z a t i m i tuzbu n a v l a d u , has k a k o
ste i p r o t i v S m i l j a n i c a ?
— G l e , gle, m i l o s t i v a gospoda i m a p r a v o . T a k o v a l j a ,
— j a v i se G a r a s e v .
— S a m o dajte, — p o t v r d i N a l j e s k o v i c , — t r e b a j e
utudi. T u , t u , — a h , — g r j e s n i c u ! D a n a s b i m o j a M i l i c a
b i l a gospoda S m i l j a n i d k a , da n i j e bilo te v j e s t i c e .
— E v o , gospodo, j a m i s l i m o v a k o , — uzme L i s i d k a ,
ne pazeci n a N a l j e s k o v i d a : — v i , L e v i i G a r a s e v , napisite
tuzbu n a v l a d u . Ne t r e b a da potpisete. U tuzbi navedite
s v e . U n o v i n a m a izostavite Z a k a n j i i m e S m i l j a n i c e v o .
J e r , no d a , n o v i n e de i on ditati, p a b i moglo b i t i o k a -
p a n j a . T e k navedite sastanak k o d k l a o n i c e , i l i bilo stogod.
— Izvrsno! — kliknu svi.
— A l i , gospodo, to j e strasno! — k l i k n e u j e d a r e d M i l -
k o v i d e v a , — sve s u to i p a k tek gole i zlobne i z m i s l j o t i n e .
— Sto, sto? — nalete s v i n a d j e v o j k u . — K a k v e i z m i s -
ljotine? — n a s t a v i L i s i c k a s a m a . — S j e t i se, k a k v a je b i l a
n a p r a m a tebi. Z a r ne b i m o r a l a b i t i t v o j a p r i j a t e l j i c a ,
da i m a dobro srce? A l i k a k o b i ! T i si j o j p r e n i s k a , p r e -
s i r o m a s n a i preneznatna. N j o j t r e b a Malesevidke, spa-
h i n i c e i t a k o v i h . Nas zabacuje. V e i l s : puste b r b l j a r i j e !
A odakle z n a s , da s u tek b r b l j a r i j e ? Zasto da bas m i
- 176 - iBurdica
b u d e m o o n i , k o j i cemo se silomice u v j e r a v a t i , da n i j e
istina? S v a k a ved dusa u P a z a r i n c i m a v j e r u j e , a j a i t i —
da b u d e m o one, k o j e ne v j e r u j u ! V a l j d a zato, sto je
s n a m a tako dobra? A h , ne b u d i s m i j e s n a .
— J a v j e r u j e m , j a v j e r u j e m , j a h o c u da v j e r u j e m , —
stane v i k a t i N a l j e s k o v i c .
— B i l o , k a k o m u drago, j a i ne p i t a m , da l i v j e r u j e m .
M e n i ] e : k o se ne osveti, t a j se ne posveti, — p r i m i j e t i
L e v i , k o j i je po s e m i t s k o j n a r a v i , dinilo se, jade o d s v i h
deznuo z a osvetom.
I M i l k o v i d e v o j se u t i s a savjest. Pade je one v e d e r i jos
p o m a g a l a L i s i d k i p r e p i s i v a t i dopis z a n o v i n e , k o j i s u jo§
o d m a h iste vederi s a s t a v i l i . N a r a s t a n k u moradose s v i
stalno obecati, da ce se s u t r a opet sastati p o r a d i s a s t a v k a
tuzbe i p a s k v i l a , uopce da se jos pobhze dogovore.
C i m su n a s t a l i m a l k o I j e p s i p r o l j e t n i d a n i i v r a t i o se
Malesevic sa svog poslovnog p u t a , otisla je I r m a u B e d ,
da ondje neko v r i j e m e p r o b a v i uz sindida, k o j i je bio u
l o w e n b u r s k o m k o n v i k t u . I z B e d a je i m a l a k r e n u t i r a v n o
u deske k u p e l j i . D u r d i c a j e n a r a s t a n k u u d a r i l a u tako
s i l a n plad, da joj je v l a s t i t i r a z b o r uvidao nerazloznost
plada. N a p o k o n i s t i n a je b i l a , da je d j e v o j k a v e o m a z a l i l a ,
p o m i s l j a j u c i n a to, k a k o ce otsad b i t i bez ugodna d r u s t v a
I r m i n a ; a l i da tako silno place, — to j e s a m a p r i z n a v a l a ,
da j e gotovo smijesno. P a i p a k ne mogase inade. T e s k a i
d a l e k a dama obuzela joj s v u d u s u , te se ditavi d a n n i j e
m o g l a p r i d i d i . K a o s v a k o zensko deljade p o m i s l j a l a je
o d m a h n a s l u t n j u , a k a k o ved bijase zastrasena, disto je
s t r e p i l a o d mogudih n e p r i l i k a .
N e k o l i k o dana poslije o d l a s k a I r m i n a n a r e d i Malesevic,
d a se z a j u t r a k p r i r e d i u m a l o m p e r i v o j u p r e d k u c o m .
B i l o je k r a s n o t r a v a n j s k o j u t r o , detvrtak, p a D u r d i c a
n i j e trebala da se p o r a d i skole z u r i . N i s u jos b i l i gotovi
Agiievai. (A) — 177 12
s k a v o m , k a d je sluga donesao postu. D u r d i c a dobi t r i
k o m a d a , d v a p i s m a i jedne n o v i n e .
— Sto j e t o ! N i s a m p r e d b r o j e n a , p a m i s a l j u , — r e k n e
u Cudu, no s p a z i , da ]e j e d a n list o d k u c e , te pust i s a d a
i n o v i n e i onaj drugi list, p a radosno u z me Citati, sto j o j
otac pise.
Malesevic se u v j e r i , da je dobio same poslovne l i s t o v e ,
zato r a z m o t a o d m a h n o v i n e , da Cita. N a j p r v o m u u d a r i
u oCi dopis iz P a z a r i n a c a po n a s l o v o m : » K o m u s u nase
kcerCice p o v j e r e n e « . I z znaliCnosti se dade da Cita. Sto
j e dulje Citao, te je v e c m a b l i j e d i o . U dopisu se, i s t i n a ,
n i j e spominjalo i m e D u r d i c i n o , a l i sve bijase t ako j a s n o
z a s v a k o g a , k o j i je posljednje v r i j e m e bio u P a z a r i n c i m a ,
da n i j e mogao od d o m a c i h j i i k o s u m n j a t i , koga dopis
m i s l i , k a d p r i p o v i j e d a o s t r a s n o m p o n a s a n j u »uciteljice,
n a r i n u t e o p c i n i bez p r i v o l e o d b o r a , a n a r i n u t e , j e r s i j e
s v o j o m p r o s l o s c u z n a l a steci z a h v a l n i h m o g u c n i k a , a s v o -
j i m s a d a s n j i m z i v o t o m z a v e l a sluzbene l j u d e , te s u j o j
p r i b a v i l i definitivno i m e n o v a n j e o d m a h poslije Cetiri m j e -
seca sluzbe, dok druge Cestite d j e v o j k e m o r a j u po godinu
d a n a i jos dulje Cekati. A l i t a k o ide k o d nas sve —!«
MaleSevic n i j e mogao do k r a j a proCitati, p a b a c i n o -
v i n e . No o d m a h se s j e t i , da D u r d i c a toga ne smije Citati.
P o g r a b i zato i n j e n b r o j i s a k r i j e oba p r i m j e r k a sebi u
dzep. T a d opazi, da j e list, sto ga je D u r d i c a joste dobila,
s a s v i m j e d n a k j e d n o m u l i s t u , k o j i n a n j glasi. I s t i omot ,
isti r u k o p i s , isti biljeg postanske postaje K a p o s v a r . O d m a h
p o s u m n j a . D a se u v j e r i , o t v o r i svoj list, sto ga je p r i j e
drzao p o s l o v n i m , a sad m u iz omota ispao tiskopis s n a -
s l o v o m : » P j e s m a grozomorne l j u b a v i D u r d i c e s a S m i -
I j a n o m i jos s n e k o j i m a « .
— P a r d o n , gospodice D u r d i c e , o v a j list, sto ga a m o
metnuste, n i j e n a v a s , — n a mene j e ! — r e k n e Malesevic
i u z r u j a n o segne z a p a p i r o m , da ga b r z o s a k r i j e . D u r d i c a
j e j e d v a z a m i j e t i l a sve to i p r o m u c a v s i t e k : » D o b r o ,
d o b r o ! « n a s t a v i dalje citanje svoga l i s t a o d k u c e .
P o s v e je b i l a zadubena u t a j list. Otac j o j , o t k a d m u
m a t e r i j a l n e p r i l i k e k r e n u s e n a bolje, postao s i l a n h u m o -
r i s t , p a j e i u t o m l i s t u dragom s a l o m opisivao d o m a c i
zivot. D u r d i c a se s m i j a l a c i j e l i m l i c e m . O d r a d o s t i o r o -
§ene j o j oCi mogahu j e d v a da r a s p o z n a v a j u s l o v a . B i j a S e
u taj m a h s r e t n a , k a k o n i j e b i l a v e c davno. T a s r e c a s v u
je obasjala te j o j iz cijelog b i c a snazno i k r a s n o s t r u j i l a
i iz svega se o d a v a l a . Gotovo b i l a to s l i k a , v j e r n a s l i k a
neduzne a l i sigurne srece d j e t i n j s t v a . A m i l o v i d n a n j e z n a
p r i k a z a n j e n a k a o da je s t v o r e n a b i l a z a t a k v u s l i k u . U
t o m , k a k o se u d i l j s m i j a l a t i h o , tiho u sebi, k a k o je s v i j e -
t l i m oCima p r e b i r a l a po h a r t i j i , k a k o j e p a p i r d r z a l a
i s t o m k a k o g o d , ne u z i m a j u c i v r e m e n a , da ga bolje s l o z i ,
p a u t o m , k a k o s u j o j ustasca b i l a p o l u o t v o r e n a , da s u
se k r a s n i z u b i c i v i d j e l i , p a i u t o m , k a k o j e od uzbude-
n ost i i r a d o z n a l o s t i ostala r a v n o i s p r u z e n a u g o r n j e m
t i j e l u , ne n a s l o n i v s i se n a n a s l o n n a k l u p i ; a h , u s v e m
t o m b i l o j e t o l i k o d j e t i n j s t v a , toliko neduznosti, t o l i k o
dobrote, d a je tek jedino o v o m l a d o p r o l j e t n o j u t r o i o v a
d j e v i C a n s k a p r o l j e t n a p r i r o d a i n j e n e pjesme Cesljugara
i zeba i daleko gore u z r a k u h i m n a s e v i n a , — d a , s a m o
ta t i h a b e s v i j e s n a p r i r o d a odgovarala s v o j o m v e l i k o m
b o z a n s k o m n e d u z n o s c u ovoj o v d j e svetoj neduznosti
l j u d s k o j , — t a k o r i j e t k o j u sv i jesnoj p r i r o d i u m a .
— D a z n a s i r o t i c a ! — p o m i s l i Mal esev i c, gledajuci j e
t a k o k r a s n u . U p l e m e n i t o j s v o j o j dusi osjeti s a v s i l n i
k o n t r a s t i z m e d u ovoga andela ovdje i o n i h tamo —
d i v l j i h z v j e r o v a , k o j i je napadose; a u jedno ga z a b o l i u
d n u duSe, sto j e moguc o v a k a v n a p a d a j n a t a k v u d j e -
v o j k u . » D u b o k o smo p a l i d a n d a n a s ! « — r e k n e sebi i
htjede da se otsulja. T a j Cas dode sluga, s u l i c e , te j e j o s
o d v r a t a p o k a z i v a o u r u c i goleme p a p i r e , t i s k a n e u o b l i k u
oglasa.
— N e k a k v a p j e s m a — l e z i s v u d po u l i c i ; p r e d n a s o m
k u c o m sve p u n o ! — govorio m o m a k .
Malesevic pogodi taj m a h , da je ista l o p o v s t i n a , sto i
s k a p o s v a r s k i m l i s t o v i m a . Zato gotovo skoCi do sluge.
 te m u s grozniCavom z u r b o m istrgne p a p i r e iz r u k u .
B o j a z l j i v o se ogleda, n i j e l i D u r d i c a stogod z a m i j e t i l a , no
o n a je bas uz e l a i z n o v a citati o6ev list. Malesevic potegne
slugu z a sobom, te m u u t r i j e m u n a l o z i , da o d m a h pode
s v i m a u l i c a m a i da sve t a k o v e oglase i p a p ir e pobere.
— Z a s v a k i k o m a d , sto m i ga doneses, posebice c u t i
p l a t i t i . Sto v i s e k o m a d a , to ces v i s e dobiti. D a , i c i j e n a
po k o m a d u bice v e c a , a k o doneses sto v i s e .
Drugoga m o m k a posalje k n a C e l n i k u , da poglavarstvo
o d m a h udini shodne k o r a k e . K r i v c e je Malesevic poga-
dao, a l i k a k o d o k a z a t i !
Uto m u dode iz k o n t o a r a p o m o c n i k i pokaze opet
o n a k a v oglas.
— P o s l a o s a m u d u c a n po cigare, — bile s u zamotane
u to.
— A — a , t u b i i m a o dovjek neko uporiste. I z koga
j e dudana?
— T a m o k o d K o b e ! V e l i J a n k o , da m u je L e n a r t dao.
— E t o ga n a , s a d smo n a k o n j u ! — I on uzme n a j b l i z i
sesir, sto ga j e mogao dosegnuti i p o h r l i r a v n o u u r e d
k Z u n i d u , gdje m u u k r a t k o izrede, sto se zbilo, te u m o l i ,
d a p o d z u p a n i j a odredi o d m a h redarstvene i z v i d e i p r e -
metadinu.
— K u d a m i s l i t e ! — presijede m u r i j e d Z u n i c . — M i smo
u u s t a v n o j z e m l j i , k a k v a dakle premetadina! Gospodine
m o j , j a s a m dusom i t i j e l o m l i b e r a l a n . N a s i z a k o n i ne
dopustaju t a k v i h s t v a r i .
— Ne z n a m j a z a k o n a , a l i z n a m , da se nesto m o r a udi-
n i t i , j e r pustiti p r e k r s t e n i h r u k u t a k a v zlodinadki napadaj
n a postenje, — t a to ne smije da b u d e ; a k o o d m a h k o d
L e n a r t a p r e t r a z i m o , n a c i demo sve.
— Ne mogu, j a s a m dovjek l i b e r a l a n . N i s m o m i danas
kao Bahovi zandari.
— A pustite! — p r e k i p i Malesevidu. — O v d j e dakle
ne mozete! A k a k o mogoste prosle godine u v r i j e m e i z -
b o r a drzati premetadinu u stanu moga poslovode, j e r ste
— 180 - -
m i s l i l i , da k o d njega i m a oglasa opozicijonalnoga k a n -
didata?
— Gospodine Malesevidu, j a m o r a m p r o t i v v a s po p a -
tentu o d m a h postupati. V i ste u v r i j e d i l i u r e d ; k a z n i m v a s
globom od sto f o r i n t i . P r i d e k a j t e , da se s v a m a u d i n i
registar.
— H a - h a - h a ! V a l j d a m o r a t e , j e r ste tako l i b e r a l n i !
I z v o l i t e diniti, k a k o misl i te. S a m o m o l i m , j a i m a m mnogo
posla.
Z u n i c j e z b i l j a obavio d i s c i p l i n a r n i postupak i Malesevid
m o r a o o d m a h poloziti n o v c e . D o s a v s i k u c i , p r v o m u b i l o ,
da se u v j e r i , da l i D u r d i c a jos u v i j e k n i s t a ne z n a . Go-
tovo se zadovoljno n a s m i j e s i o , k a d je v i d i o D u r d i c u
posve v e s e l u i k a d m u je m a l o z a t i m m o m a k predao
c i t a v u h r p u pamfleta.
P o s l i j e podne n a g o v o r i D u r d i c u , da se izveze n a s e t n j u ,
s v e u z e l j i , da ne uzmogne saznati z a onaj s k a n d a l .
XXVII.
No u z a l u d bio s a v t r u d Malesevidev. S u t r a d a n doleti
jos p r i j e deset sati L i s i d k a p r e d D u r d i d i n r a z r e d . B a s
je D u r d i c a i z i s l a iz skole. P r a t i l a je m a l a ciganica M a r i c a .
D u r d i c a se slatko n a s m i j e n e k o j r i j e c i djevojdeta.
— A h ! — z a d i v l j e n o ce L i s i d k a , a o d m a h ujedno p r i -
udesi l i c e , da je zloradoga p o s m i j e h a nestalo s njega,
a tuga se i sudut i z l i j e v a l a s o b r a z a . C i m je D u r d i c a s p a z i ,
osjeti, da j o j je u g r u d i m a nesto sustalo. »Zacijelo o v a
m i opet donosi n e k a k v e g l a s o v e « , — p o m i s l i u sebi i ne
mogase da dalje pode.
— S t r a s n o , s t r a s n o ! — podne L i s i c k a i ovjesi j o j se o
r a m e . — Pust it e m a l u , a j d m o u n u t r a jos samo z a das.
— D a se u v j e r i t e , — n a s t a v i u s k o l i , k a m o je D u r d i c a
n e v o l j k o i usiljeno posla z a n j o m , — da se u v j e r i t e , k a k o
181 -

s a m v a m i s k r e n a i d o b r a , i a k o ste me u v r i j e d i l i , eto j a
s a m dosla, da v a m i s k a z e m s v o j u sucut. B u d i t e u v j e r e n i ,
j a t r p i m mozda k a o i v i .
— Zasto, z a Boga? Sto je? — prestraseno k l i k n e D u r -
dica.
L i s i c k a j e dosadasnji m i r d j e v o j c i n d r z a l a h i n j e n i m —
m i s l e c i , da D u r d i c a nece, da se k o v e s e l i n j e n i m b o l o v i m a !
No c u v s i s a d a ovaj k r i k , n i j e mogla v i s e s u m n j a t i , da je
D u r d i c a m i r n a , j e r jos n i s t a ne z n a . T o j e j a k o r a s p l a m t i .
T a onda c i j e l a s t v a r — tako divno izvedena — n i polo-
v i c u toliko ne v r i j e d i , a k o D u r d i c a ne z n a .
—- Z a r z b i l j a n i s t a ne znate? T a — n o v i n e s u pune,
pjesma na s v i m uglovima i kutovima Pazarinaca! Zar
niste dobili? T a m o r a l i ste dobiti. S v i s u dobili. I j a s a m
dobila.
— N i s a m n i s t a dobila, — i l i Cekajte, — i ona se s a d
s j e t i juCerasnje poste, p a k a k o je Malesevic nesto s a k r i o .
>Ah, to j e o n zaprijeCio! Gle, k a k o j e dobar!« — p o m i s l i
d j e v o j k a , s v a d r s c u c i o d s t r a h a , sto l i je to opet uzasno.
— No s v a k a k o ste d o b i l i , — uzme L i s i c k a . — No —
n i s t a z a to. E t o , to je sve, — i ona i z v a d i n o v i n e i p a s k v i l e .
U p r v i m a h osjeti D u r d i c a s i l n u z e l j u , da j o j istrgne sve
to iz r u k u , no k a o da se je o k a m e n i l a , nije mogla n i r u -
k o m m a k n u t i . L i s i c k a p a k r a z m o t a tiskopise i stane
glasno Citati. D u r d i c a n i j e mogla o d m a h da sve to p o j m i .
N a j p r v o p o m i s l i , da j e opet o n a k o v a obiCna b r b l j a r i j a ,
k a o ono p r v i put. I odluCi, da ce se s v l a d a t i i m i r n o s l u -
sati. No s t v a r je b i v a l a sve j a s n i j a i d j e v o j c i bilo t a k o ,
te b i n a j v o l j e l a skoCiti n a t u s t r a s n u zenu i u taj n j e n
debeli v r a t ugrepsti prste svoje i udusiti v r a g a . T a d joj
u s p l a m t i dusa od p r a v e d n a ponosa, sto j e n e v i n a , te se
j o s r a v n i j e i s p r a v i i jos v i s e podigne g l a v u . A h bijase
s t r a h o t a slusati, a o v a se strahota t i c a l a n j e ! C u v s i i m e
S m i l j a n i c e v o , bolno i oCajniCki s t r a s n i m glasom v i k n e :
» A h , B o z e m o j , a j a ga n i s a m n i l j u b i l a ! P o d n e s l a b i h
s v a k u n e v o l j u i s r a m o t u , da s a m ga l j u b i l a , aU o v a k o —U
— 182 —
— i o n a digne r u k e k n e b u . No z a s r a m i se, sto se je
o t k r i l a u svojoj b o l i p r e d o v o m z e n o m , te se opet s v l a d a
i Cvrsto stisne u s n i c e , polozi r u k e u n a k r s t , i p o s t a v i se
t i k do L i s i c k e , da dalje sluSa. A l i je i p a k sada v e c m o r a l a
u p r i j e t i k o l j e n a u stolac, k r a j kojega stajase. B i l o je to
p r e k o njene snage. S a d je bilo sve tako jasno izreCeno,
d a j e m o r a l a sve p o j m i t i , — a h , — t u p a k l e n s k u z l o b u ,
t u gnusobu, — s v e , s v e ! I ona se n a j p r v o slozi n a stolac,
p o c u t i , k a k o j o j sve p r e d oCima postaje c r n o , m o d r o i
maglovito, k a k o j o j se i z nogu k s r c u dize n e k a k o v a s i l n a
m r z U n a , k a k o se u u t r o b i nesto bolno nateze, a u g r u -
d i m a j o j nestaje d a h a , u g l a v i gotovo s u m i , i n i s u to v i s e
m i s U , n i s u to v i s e brige. OCi j o j gorjele p l a m e n o m i n i j e
b i l o n i jedne suze u n j i m a . U u s t i m a j o j se sve posve osu-
.silo. T e k z a Cas mogla j e s a s i l n i m n a p r e z a n j e m glasno
u z d a h n u t i , da onda oCajno z a v r i s n e i r u k e podigne
k n e b u , te z a v a p i : »Boze, B o z e , t a t i s i m e dao m e d u v r a -
gove! O h , oprosti i m , — oni ne z n a j u , sto rade!« —
P o s l i j e toga o d m a h z a j e c a , da s k o r o z a t i m posve p o n i k n e
c i j e h m t i j e l o m do zemlje i Celom u d a r i o pod, te o v a k o
bez s v i j e s t i padne u grCevit s m i j e h , o d kojega j o j se cijelo
tijelo treslo i t r z a l o . A h , k a k o j e uzasno jecio p r a z n o m
s o b o m taj j a d n i b i j e d n i s m i j e h , tako n a l i k n a s m i j e h
ludila.
S a m a se L i s i c k a p r e s t r a s i i p r e k i n e svoje Citanje. U
p r v i se m a h p r o b u d i u n j o j ostan zenske c u d i , te se p r i -
gne, da pomogne b i j e d n i c i ; n o v i d e c i b h j e d i muCeniCki
o b r a z djevojCin, prestraSi se i p o h r h i z sobe, zovne u k u -
c a n e , da dodu u pomoC, a s a m a o d j u r i i z k u c e .
— J e l i i s t i n a , da j e A g i c e v o j dosla danas m u k a u skoli?
— dolete o d m a h poslije podne, tek sto s u doruCale, i
Naljeskovicka i Fremanka i L o r i k a i Monika k Lisicki
i s v a k a to isto p i t a l a .
— T a strasno, gotovo s a m se p r e p a l a , v e l i m v a m , k a o
d a ce s a d n a i z d a h n u t i ! I bas m o r a m j a k t o m u d o c i ! —
odvrati Lisicka.
- 183 -
 — P a sto j o j bilo? Mozda p o r a d i p a s k v i l a ? — uzme
Lorika.
— V a l j d a . No k o b i znao? J a s a m tek v i d j e l a , k a k o j e
u j e d a r e d p r o b l i j e d j e l a , z a t e t u r a l a i p a l a n a pod, no —
zlo, pa zlo!
— H m ! H m ! V a l j d a je — ? Z a r ne? — namigne v a z n o
Naljeskovicka.
— D a k a k o , d a k a k o , to ce b i t i , — to s u p r v i z n a k o v i , —
p r i d o m e t n e d j e v i c a M o n i k a . L i s i c k a se n a t u p r i m j e d b u
tek z n a c a j n o i s o d o b r a v a n j e m p o t s m j e h i v a l a .
T e k t r e c i i l i Cetvrti dan t o l i k o se o p o r a v i l a D u r d i c a ,
da je mogla poci u s k o l u . I s t o m sada poCnu jos vece i
jaCe m u k e , j e r p r v a n a v a l a bijede bijase s i l n a t u p a b o l ,
k o j a je f i z i C k i m m u k a m a s l o m i l a tijelo, a s i l n i m s v o j i m
z a m a h o m d u s u gotovo u nesvijest b a c i l a . C i m j e nestalo
nesvjestice, dosla s u tek u s v o j s v o j o j strasnoj j a s n o c i
sve m i s l i i o s j e c a j i . V e c p r v i i m n a v j e s t a j bijase grozan .
» O b e s c a s c e n a , j a o , j a s a m obesCascena!« — v i k n e
ocajno iz dna duse, jos r a n o u z o r u , dok j e s v a k u c a l e -
z a l a u d u b o k u s n u . — » J a s a m obeScascena! O, B o z e ,
k a k o dopustas, da se t a k o v o sto z b i v a ! M e n i v e l e — o h ,
zloCinci, n e m a n i , d i v l j a z v j e r a d ! — m e n i v e l e , —^ a j a
s a m n e v i n a , Cista s a m k a o k r i s t a l . M e n i v e l e , — m e n i ,
k o j a s a m uz pogibao, da iz g u b im s l u z b u , b r a n i l a svoje
pogtenje! M e n i , p a t a k o v o sto! O h , da ste m i u z e l i s l u z b u ,
a ne m o j glas, cast m o j u , postenje m o j e ! N e , n e , — ne
mogoste da m i ga uzmete; niste m i ga u z e l i , dok j a z n a m ,
da s a m ne duz na . B o g to z n a , — s v i d o b r i l j u d i z n a j u !
J a o ! Ne, ne, k a k o da z n a j u ! S v a k o ce v j e r o v a t i v a m a z l o -
t v o r i m a . N o v i n e s u pune o m e n i , s v a k o ce to Citati. O h ,
mogu l i j a jos k o m u pogledati u oCi! B o z e , B o z e , j a s a m
preslaba za taku k u s n j u ! Oj, dobri Boze, Boze milostivi, Istraga se svrsila za pol dana. . . . Bijase joj posve
spasi m e ! « — I d j e v o j k a se niCice spusti n a k o l j e n a — jasno, da je izgubljena.
o n a k v a jos u k o s u l j i — digne Cvrsto sklopljene r u k e
p r e m a sUci blazene D j e v i c e i uzme u s r d n o m o l i t i , izgo-
v a r a j u c i glasno r i j e C i , z b o r e c i i h brzo k a o u v r u c i c i .

- 184 -

Gjalski: ,,CiirSica Agiceva" str. I S S

 No i m o l i t v a j e u m i r i tek z a c a s , j e r slioro n a v a l e i z n o -
v i c e sve m u k e i s v i p r e d a s n j i b o l o v i . U z a to se osjecala
silno o s a m l j e n a . » D a je b a r e m gospoda I r m a ovdje!« —
sapne n e k o l i k o p u t a . T a d u s k i p i u n j o j bijes, sto posve
n e d u z n a tako uzasno p a t i . »Druge sto l i ne cine, — a n i k o
* n i s t a ! J a p a k n i u m i s l i m a n i s a m grijesila!« A dode j o j
i s l u t n j a , da je sve u z a l u d , te ce, dok je z i v a , n o s i t i biljeg
te r a n e . S v e se to k o m e s a l o neprestance u n u t a r n j o s t i
n j e n o j , te o d o c a j a samo sto n i j e sebi n a n i j e l a k a k o v o
z l o . S j e t i se, da je jos j u c e r dosao list o d k u c e . A h , drugda
b i s neobuzdanom n e s t r p l j i v o s t i radoznalo o t v a r a l a s v a k i
ocev list, sada se p a k cisto p l a s i l a toga. s A k o v e c z n a —!«
— i d j e v o j k a p o t r n u . No otac n i j e jos n i s t a z n a o . Citao
je doduse dopis i pitao D u r d i c u , » k a k o v a l i j e to dunda«
u s k o l i , o k o j o j se moze tako pisati. P r e p o r u c i o je k c e r i ,
n e k a se ne d r u z i s t a k o v o m osobom. — » A h , — t v o j a k c i
je to!« — v r i s n e D u r d i c a i m a l o te b i b i l a opet p a l a u
iste grdeve, k a o onomadne u s k o l i . S a d a bijase strasno
b i j e d n a . T a j ocev list najbolje j o j je govorio, k a k o s v a k a
objeda u v i j e k i n a j n e d u z n i j e m u s k o d i . T e s k o , tesko z a j e c a ,
a p r e m l a d a je b i l a i suvise u v e r i g a m a p r e t s u d a , d a b i j o j
b i l a p r i s t u p n a spoznaja m u d r o s t i , po k o j o j se ne s m i j e
n i s t a , — a m a n i s t a d r z a t i do m n i j e n j a »bliznjih i i s -
krnjih«.
U isto p a k v r i j e m e setao po trgu L e v i , G a r a s e v , K o h n
i N a l j e s k o v i c . G l a v e s u d i z a l i v i s o k o , oholo i slavodo-
bitno. H v a s t a l i se p r e d s v a k i m koga sretose i u z v i s i v a l i
s v o j u m u d r o s t , domisljatost, pace i duhovitost. Najsoc-
n i j a m j e s t a iz pamfleta glasno b i cas j e d a n , cas drugi po-
n a v l j a o , p a d a j u c i u z a to u v a z n i m o c n i s m i j e h , da s u i m
sve suze iz o c i j u k a p a l e . P r i p o v i j e d a l i s u takoder, da j e
juder dosao nalog n a p o d z u p a n i j u , n e k a o d m a h p o v e d e
istragu p r o t i v Agiceve.
» P o k a z a l i smo m i , k o smo!« — oholo p o n a v l j a o L e v i .
t I n i j e se n a s l a n i cigla d u s a , k o j a b i s v o j glas digla z a
s i r o t i c u D u r d i c u . S v i s u u d a r i l i u neobuzdani s m i j e h G a -
rasevljev i Levijev.

- 185 -
 B i l a je i s t i n a , sto s u p r i p o v i j e d a l i o i s t r a z i . N a p o s l j e t k u
j e n a t a k o v e osvade i n a t a k o v a i z v j e s c a m o r a l a v l a d a
i z d a t i najstroze naloge. » A k o je j a v n o m n i j e n j e u o p c i n -
s t v u osobito p r o t i v dotiCnice r a z d r a z e n o , n e k a se ona i
p r i j e dovrsene istrage m a k n e o d v r s e n j a sluzbe u s k o l i « ,
— stajalo j e u v l a d i n o j r j e s i d b i . O d l u k a je j u 6 e r stigla,
a danas p r i j e deset sati bio v e c Stjepanovic u s k o l i k o d
D u r d i c e , te joj uruCio dekret, k o j i m se istraga p r o t i v nje
odreduje i ona p o z i v a p r e d istrazno povjerenstvo z a p r e -
k o s u t r a , a ujedno se do s v r s e n e istrage p r i v r e m e n o r j e -
s a v a od v r s e n j a sluzbe i u z i t k a place o s i m postotka a l i -
mentacije.
^ U p r v i j o j m a h b i l o , k a o da je nesto iSCekivano do-
z i v j e l a , no onda se — p r e v r n e onaj m i r u s t r a s n u c a s o v i t u
b o l , tako s i l n u b o l , da j o j j e Cisto zasjalo p r e d oCima.
P o s l i j e toga postade opet k a o o k a m e n j e n a , te n i j e zamalo
n i p o j m i l a , sto to sve z n a c i , da onda s i l n o , — a h , tako
s i l n o z a z e l i , n e k a b i sve prestalo, — s v e , s v e , s v e , — a h ,
— »da s a m m r t v a ! « — D a l e k a sumornost i t e s k a n e m o c
obuhvate joj i dusu i tijelo.
— I s t r a g a , j a o , — p r o t i v mene istraga! OCe, oce, oprosti
m i , sto m o r a s dozivjeti o d m e n e ! N o , v j e r u j m i , — v j e r u j
m i , j a n i s a m k r i v a , — j a n i s a m k r i v a . O h , — a opet i s -
traga! §to i m a j u sa m n o m , sto bi? N i j e l i 2 u n i c sve to
— i l i ne — L i s i c k a ! O h , p a zasto i ona? K o , k o ? Jao m e n i
n e s r e t n o j ! M a j k o , m a j c i c e , zasto si m e r o d i l a !
I b i j e d n i c a s a k r i j e lice r u k a m a . O n d a je spopade s i l a n
s t r a h , te se o k r e n e k p r o p e l u , sto je u proCelju s k o l s k e
sobe v i s j e l o , i uzme g o r l j i v o m o l i t i . U s r e d m o l i t v e m u n e
j o j pomisao, da je dignuta od sluzbe i da j o j n e m a v i s e
m j e s t a u toj sobi. P r e k i n e m o l i t v u taj m a h i z u r n i m k o -
r a k o m pohiti do i z l a z a . N a p r a g u se tek o k r e n e i t u j e
stane u g r l u dusiti o d p r e b u j a l i h osjecaja. Sapne j e d v a
j e d v i c e j e d i n u rijeC »zbogom!« — i n j o j se s m r k n e p r e d
oCima s u h i m i bez suza. Sjeti se svoje djeCice i u d u h u
gledase n j i h o v a zalosna l i c a , k a d ne bude v i s e dolazila.
- 186 -
Cisto j o j se o d t r o n u c a n a d i m a l e grudi i srce k a o da se
stislo. T a j cas spazi n a stolu n e k o l i k o k i t i c a d u r d i c a , sto
s u j o j djeca donesla u s k o l u . U v e l i k o j svojoj b i j e d i i p a k
n i j e h t j e l a da to ostavi ondje. Gotdvo s boljetnom n e k o m
u z r u j a n o s c u uznese se sada z a posjedom toga c v i j e c a , te
s k o c i n a t r a g k stolu i pograbi k i t i c e , da i h s grozniCavom
h i t n j o m tisne n a n j e d r a i sa sobom ponese.
K o d k u c e Cekao je Malesevic n e s t r p l j i v o . K a o s v a k o
u m j e s t u i o n je v e c sve znao. B i l o m u j e , i s t i n a , silno
tesko, da pocne o tom s d j e v o j k o m , a h n a p o s l j e t k u se
r i j e s i , j e r je drzao, da b i p r e v e l i k a njeznost b i l a u p r a v o
g r i j e h , p a da m u j e duznost, da je b a r n e k a k o pridigne
i osokoli.
— Gospodice D u r d i c e , — dode k n j o j Malesevic m a l o
poslije, posto je dosla, i nade j e , gdje u s r e d sobe s t o j i , k a o
da je posve bez s v i j e s t i . — Gospodice, nemojte b i t i suvise
z a b r i n u t i . I n f a m n i napadaj n i t k o v i c a ne moze v a m n a u -
diti. P r a v a s r e c a , sto je odredena i s t r a g a , b a r e m imate
p r i l i k u , da dokazete s v o j u neduznost. A o s i m toga j a c u
jos danas u c i n i t i sve potrebite k o r a k e .
D u r d i c a bude duboko t r o n u t a t i m p r i j a t e l j s k i m susre-
t a n j e m . U dalekoj n j e n o j b i j e d i , gdje je s a m a , posve s a m a
s t a j a l a , bijase j o j sada o v a sucut tako n e i z m j e r n o draga,
da j e gotovo o s i m z a h v a l n o s t i osjetila i n e k u radost, te
n a k o n mnogo v r e m e n a smogne opet suza i u d a r i u dug
plaC.
Malesevic se tiho otsulja i p o h r l i o d m a h n a b r z o j a v .
J a v i S m i l j a n i c u , n e k a o d m a h dode, j e r je D u r d i c a u po-
gibU, iz k o j e j o j on moze p o m o c i . I H a n i b a l a htjede^ po-
z v a t i , j e r je z n a o , da je i on putovao s D u r d i c o m . P o s a l j e
dakle i upita u g r a d u , gdje se s a d n a l a z i . Odanle m u
j a v i s e , da ne z n a j u , gdje j e . S r e c o m se sjeti, da j e juCer
Citao u p e s t a n s k i m n o v i n a m a njegovo i m e medu k a v a l i -
r i m a , koji su s kraljevicem u lovu u Srijemu. Brzojavi
onamo. S a m p a k odIuCi, da ce jos poslije podne u Zagreb
k v l a d i , da i z v i j e s t i , k a k o s t v a r p r a v o stoji.
— 187 —
 J e d a n sat k a s n i j e dosao iz Gospica odgovor, da se p r i -
stav S m i l j a n i c n a l a z i tesko bolestan u Gleichenbergu. M a -
l e s e v i c b r z o j a v i u Gleichenberg.
D r u g o j u t r o bijase p r v o , sto je u 2 a k a n j u saznao, da
se s a n e t o m d o s a v s i m k a n i s k i m v l a k o m dovezao m r t a v
p u t n i k , k o j i j e u m r o u k u p e j u . MaleSevica zazebe u s r c u
i p o m i s l i , n i j e l i S m i l j a n i c taj p u t n i k .
Z a m a l o 6asova gledao je u zuto, o d susice posve osu-
seno lice m r t v a c a , k o j e m u je po l ij e p o j c r n o j b r a d i v i s j e l o
j o s nesto stinute k r v i . P r e p o z n a o je S m i l j a n i c a .
XXVIII.
Istraga se s v r s i l a z a p o l d a n a . ZapoCela se oko t r i sata
poslije podne u s k o l s k o j z b o r n i c i , a p o d v e c e r i z i s l a v e c
D u r d i c a iz d v o r a n e . N a oko se c i n i l a posve s p o k o j n a .
P r e v l a d a o n j o m n e k i neobiCni d a l e k i m i r , r e k a o b i k a o
n e m a r , a b i l a u i s t i n u ukoCenost i d u h a i t i j e l a , — s k r a j n j a
napetost duse, gdje treba samo jos m a l o , te ce se poput
prenapete zice r a s p u c i u d v ij e pole. B i j a s e j o j posve j a s n o ,
da je izgubljena. S v j e d o c i N a l j e s k o v i c , G a r a s e v , L e v i i
K o h n ustvrdise n j o j u hce ( 2 u n i c n a r e d io s u o c e n j e ) , da
j u j e p r v i zatekao jedne v e c e r i n a u l i c i s a Smiljainicem
u t a k v o j s i t u a c i j i , da je D u r d i c a o d stida m a l o n e p a l a u
nesvijest, k a d j e m o r a l a njegove r i j e c i s l u s a t i . A tek G a r a -
s e v l j e v a i L e v i j e v a i z j a v a Jos se s a d s i r o t a d j e v o j k a k a o
u groznici _ t r e s l a , k a d je m o r a l a m i s l i t i n a te i z j a v e ' i
s t r a s n u objedu, k o j a j e lezala u n j i m a . K a d j u je 2 u n i c
upito, da l i p r i z n a j e dogadaj k o d k l a o n i c e , te j o j naveo
todno dan i sat, — ona se s n e b i v a l a i n i j e mogla da r e k n e ,
k a k o j e has toga dana i u taj sat b i l a k o d gospode R a d -
m a n o v i c k e u d v o r u . A h , taj d a n ! Citavo c a r s t v o t a j i n s -
tvenog blazenstva nosio on z a n j u u sebi. S i r o t i c a ga se
— 188 - — 189 —
s j e c a l a t ako Cesto i t o l i k o r a d o , — a sada o v i z l o t v o r i o d
toga dank uCinili t a k v u s t r a h o t u .
— »Sto da u r a d i m ? « — p i t a l a se d j e v o j k a j e d n a k o , sje-
deci u svojoj sobi z a p i s a c i m stolom. — »Sto da u r a d i m ! «
— i podboCivsi l a k t o m g l a v u , gledase u p u s t u d a l j i n u .
Hladni prstici visoko makose kosu sa cela. — »Tako ne
moze ostati!«
I opet j o j z a r e d a j u uspomene iz istrage. S v a k e se sitnice
s j e c a l a . Gledase opet u d u h u , k a k o j e Z u n i c gladio b r k
i mnogo s k a k a o po sobi, k a k o s u L e v i i K o h n s v a k i Cas
k a z i v a l i , da mogu prisegom p o t k r i j e p i t i svoje i s p o v i j e d i ,
k a k o je N a l j e s k o v i c k a s l j u c a o i n i j e se usudio da j o j po-
gleda u h c e , k a k o s a m a n i j e mogla n i s t a odgovarati, nego
j e j e d n a k o g o v o r i l a : » J a ne z n a m n i s t a « , i k a k o j e zapis-
n i k potpisala posve n e m a r n o , k a o da se n j e i ne tiCe. A h ,
— s v e , sve joj prode opet d u s o m i opet j o j se tisne n a usta
glasno oCajno p i t a n j e : »Sto c u sada?«
N a r a v n o , p r v o b i j a s e , da je p o m i s l j a l a n a s v o j e v o l j n u
s m r t . No s v a l j u b a v z a roditelje i s v a joj mladost u s p r o -
t i v i se t o m u v e c u p r v o m zaCetku. N a p o s l j e t k u i s l a v e n -
s k a j o j m e k a n a patniCka dusa n i j e mogla l a k o p r i h v a t i t i
t a k v e odluke. — » S m r t ! Ne, n e ! K a k o b i otac, — a i s t o m
m a j k a ! A h sada m o g u b i t i bez m o j e p o m o c i . Otac i m a l i j e -
pe zasluge. Ne, n e , — i ako i m a , j a b i h ga t a k v i m Cinom
u b i l a . Ne b i mogao podnijeti. P a k t i m b i h has p o t v r d i l a ,
da s u objede istinite, d a l a b i h p o v o d a , da joste i p r e k o
groba moga k l e v e c u . J a o ! O v a k v e objede! Sve m i uzese,
s v e . Sto c u , sto da u r a d i m ! « — I n j e n a uzbudenost i groz-
n i C a v a u z r u j a n o s t opet j o j usplamte d u s u . T i m je n a j p o -
gibeljnije stanje j e n j a l o . B a c i se p r e d propelo i stane
glasno m o l i t i . No bijase p r i t o m posve smetena. I istraga,
i samoubijst vo, i M alesevic, i r o d i t e l j i — sve j o j to p r o -
lazilo glavom.
Najposlije j o j n a v a l i s e m i s l i n a dozivljaje u m l a d o s t i ,
n a p r e p a r a n d i j u i n a dobre j o j uCiteljice opatice.^ S i l n o
Ceznuce z a s r e t n o m k r a s n o m dobom s v l a d a j o j d u s u . O j ,
 k a k o j e divno bilo u o n i m u s k i m c e l i j a m a , u o n i m dugim
s v i j e t l i m d v o r a n a m a , u o n i m t a m n i m k a p e l i c a m a i bogo-
m o l j a m a , — a h , blazeno doba! I j e d n a k o n a k o l j e n i m a p r e d
p r o p e l o m davno je p r e s t a l a m o l i t i i posve se izgubila u
s v o j i m m i s l i m a . N i j e n i o p a z i l a , da j e d j e v o j k a donesla
s v j e t i l j k u , tek je ugledala oCi Raspetoga, blazeno dignute
k nebesima. Cisto j o j b i l o , k a o da ove o6i n e k i m nadze-
r n a l j s k i m s j a j e m s j a j e , te u p i r u c i v a t r e n pogled u k r i z
u j e d a r e d je obuze s i l a n e n t u z i j a z a m , i p r i d i g a v s i se glasno
r e k n e : »Ta — o n a m o , o n a m o i d e m . O n a m o ne dopire
o t r o v v a n j s k o g a s v i j e t a . R o d i t e l j i ce m e i m a t i i onda, a
m a t i K r e s c e n c i j a — k a k o ce m e o n a radosno p r i m i t i ! D a ,
— o n a m o ! « — No tada se p r e k i n e u m i s l i m a . P a d e j o j n a
u m H a n i b a l . I u taj p a r i s h l a p i sav e n t u z i j a z a m z a s a m o -
s t a n , a srce j o j z a d r s c e . B i o to tek j e d a n 6as, u k o j e m
z a b o r a v i sve jade. T e k t i l l t r e n u t a k , a opet v e l i k , neiz-
m j e r n o v e l i k i sr e t a n tas. N i j e 6 u l a , da je n e k o p o k u c a o
n a v r a t a . Z u n i c se pokaze n a p r a g u .
— I a k o s m e t a m , i a k o s a m v a m i s t r a s a n , j a i p a k do-
l a z i m , da v i d i t e , k a k o s a m n e s r e t a n , sto m i j e m o j a sluzba
d a l a tako s t r a s n u z a d a c u p r o t i v v a s , k o j u l j u b i m do
l u d i l a , — jest, j a v a s l j u b i m , — i has zato j a v a s jos
mogu spasiti, — z a v i s i tek o d v a s .
D u r d i c a ga o m j e r i i p r e z i r n o i bijesno o d pete do
glave. » J e l i moguce — poslije svega toga? O h , k a k o je
bestidan!« — p o m i s l i u sebi i o d m a h poskodi k b r z o -
j a v n o m u p u c e t u , da p o z v o n i l a k a j u , i l i d j e v o j c i .
— Stante! J a c u b i t i k r a t a k , j e r v i d i m , da ste u z r u j a n i .
D u r d i c a jos u v i j e k mudase. Morade n a s t r a n u gledati,
— tako j o j je bio s t r a s a n , o d u r a n i disto j o j se ludo dinilo,
sto ga ovdje v i d i . O n je iz n j e n a m u d a n j a slutio n a dobro.
— C u l i ste, k a k o je istraga t e k l a i k a k o s v j e d o c i i s k a -
ta^e. A k o s u t r a p o s a l j e m z a p i s n i k e v l a d i , p r e k o s u t r a du
v a s m o r a t i otpustiti. No j a b i h jos mogao i htio b i h —
pomodi. S v j e d o c i se mogu opisati, da ne z a s l u z u j u n i k a -
k v e v j e r e , da s u iz pizme tako g o v o r i l i , — sve se to dade
udesiti. Slusajte m e , m o l i m v a s . Dosao s a m dakle, da
v a m k a z e m , da s a m p r i p r a v a n , a k o zelite — t a v i z n a t e ,
da v a s l j u b i m , D u r d i c e , — z b i l j a , v j e r u j t e m i , k r a s n a
dijete m o j e , — z a r sumnjate? O h , n e , n e , v j e r u j t e m i ,
— j a vas ljubim, malo moje, — lju—bim vas!
O t k a d je Zunid podeo g o v o r i t i , D u r d i c a stajase j o s
u v i j e k p o d d o j m o m o d u r n o s t i , sto j e izazivase u n j o j .
B i j a s e gotovo posve nemodna. No k a d j e s v r s i o i p r i k u -
dio se posve b l i z u , da j o j p o m i l u j e h c e , onda otskodi,
k a o da je n a s t r i j e l j e n a , i bijesno v i k n e : » 0 d m e n e , n a
stranu!«
— Z a r ste jos u v i j e k t a k o r o m a n t i d n i i p r e t j e r a n i ?
M o l i m v a s , govoricemo k a o p a m e t n i l j u d i , k o j i r a d u n a j u
i r a z m i s l j a j u . P r e d v a m a je eto d v o j e : p r v o , d a izgubite
s l u z b u i — nemojte z a b o r a v i t i — s v o j posteni glas, i l i
da p r o m i j e n i t e s v o j u a n t i p a t i j u s p r a m mene, te v a m ostaje
sluzba i nede v a m sluzbeno — notorno — j a v n o b i t i glas
unisten. P a k o j a v a m s a d a jo§ k o r i s t , da duvate glas? N e
z n a m , — sto? D a n a s j e i o n a k o s v a k o u v j e r e n , da ste
pogrijesih. S a d je svejedno, jeste h , i h niste. D a k l e —
ne otimajte se, ljubite m e !
— O h , prestanite, a k o B o g a znate! — D a k l e se s a m n o m
v e c t ako smije g o v o r i t i ! M e n i dakl e n i s t a ne k o r i s t i !
S v i j e t je u v j e r e n , da s a m sagrijesila. S m i j e m i se r e d i ,
d a je svejedno! O h — ! — i o n a potrdi u k u t , te se odajno
h v a t a l a stijene. K o s a joj se rasplete i b u j n i p r a m o v i y a -
l o v i t o p o k r i j u leda i v r a t i . Zunid je sad pogotovo m i s l i o ,
da je pobijedio. P r i b l i z i joj se i z n o v i c e i u zme opet l j u p k a
saptati.
— A h , z a r je j o s o v d j e ! — p r e n e se D u r d i c a i n a j p r v o
j o j se b i j e s n i pogled z a k r i j e s i u odima, a z a t i m se gorko-
b o l n i p o s m i j e h zasijede oko usta.
— C e k a m , t a — ne budite dijete! Spasite se. Z a v o l j u
v a s e l j u b a v i , da m i je pokl oni te, j a c u se i z v r g n u t i , te
v a m pomodi.
— P o m o d i m i ! E t o , on de m i pomodi! No i ako n i i v el i te,
da je s a d a ved svejedno, da s a m p r e d l j u d i m a i o n a k o
izgubila p r a v o n a i m e destite i postene d j e v o j k e , da s a d a
- 191 -
n a taj nadin mogu g r i j e s i t i , — jest, jest, tako n e k a k o r e -
kos te, da, — p a bilo sve t a k o , — j a b r a n i m i d u v a m s v o j u
Cast r a d i sebe same i r a d i B o g a . V o l i m izgubiti k r u h ,
v o l i m izgubiti postovanje l j u d i , v o l i m , da o m e n i sude
m a i najgore, — s v e , sve v o l i m , nego da —
— V i ste p r e t j e r a n i , sve je to r o m a n t i k a . A j a v a s —
— V i , — v i — plane D u r d i c a , — v i se nosite taj 6as
i s p r e d m o j i h o d i j u ! V i , — a h , — odlazite, j a c u z v a t i
sluge!
Z u n i c se lecne, no samo z a 6as bijase z b u n j e n .
— Nemojte, j a h o c u da v a s spasem, — p a b i l o s i l o m .
O j , — dajte, dajte, k r a s n a d j e v o j k o , da se tek d o t a k n e m
b a r e m t i h b o z a n s k i h u s a n a ! — i Z u n i c cisto se tresao o d
zelje i strasti.
— N a s t r a n u , bjez'te! O d m e n e , o d m e n e ! — i ona
s k o c i opet k b r z o j a v n o m u p u c e t u , te o d m a h tisne u kost.
— V i da k le hecete? E t o , doci ce s a d sluga o v a m o , §to
ce m i s l i t i ? J a c u p r e d n j i m t a k o g o v o r i t i , k a o da se dobro
rastajemo.
D u r d i c a se tek p r e z i r n o o k r e n e n a drugu s t r a n u , a k a d
j e dosla d j e v o j k a , n a l o z i j o j , da gospodinu podzupanu
p o s v i j e t l i n i z stube.
— U p a l j e n a je s v j e t i l j k a n a h o d n i k u .
— D a k l e , izvedite gospodina bez s v j e t i l j k e .
»Za mene je da k l e svejedno! D a l i s a m u i s t i n u k r i v a ,
i l i n i s a m k r i v a , — svijet, — taj m u d r i — p r a v e d n i svijet
— nece se v i s e n i k a d dati u v j e r i t i o p r o t i v n o m . Z a r
z b i l j a n i j e mogu6e?« — g o v o r i l a j e n a p o l glasno, k a d se je
Z u n i c udaljio. T a j m a h s p a z i , da n a p i s a c e m stolu lezi
list o d k u c e . K a o blaga z r a k a s u n c a poslije hladne b u r e ,
t a k o je djelovao list. D u r d i c a ga groznidavo r a z m o t a i
p o l j u b i od t r o n u c a i r a d o s t i p a p i r . No Cim j e podela ditati,
o t k i n e j o j se iz g r u d i b o l a n u s k l i k , da se onda bez s v i j e s t i
s r u s i n a pod. C i m se m a l k o o s v ij e s t i, skodi n a noge, da
strasno z a j e c a .

— 192 —

Gjalski: „fiur(rica AgiCeva" stf. 194

 — D a k l e — i otac! I o n v j e r u j e ! O, l j u d i , l j u d i , z a r
ste z b i l j a t a k o v i ! A h , p a da dalje z i v i m ! — No — s a d
j e odludeno. O d m a h , o d m a h . A l i t a d ce i s t o m v j e r o v a t i
s v i . O h , k a k o , k a k o b a r e m oca da u v j e r i m , da s a m n e v i n a
i da j e sve to p r o s t a k l e v e t a ! D a pisem? A h , k o ce v j e -
r o v a t i ! K a k o , k a k o da i h u v j e r i m ! — — H a , — eto, —
d a , — d a ! — O j , — s a d i m a m dokaz, n e o b o r i v i dokaz.
O h , s m r t i , s m r t i , — t i m i dajes taj d o k a z ! — k l i k n e z a -
n o s n o , te je malon e p a l a u e n t u z i j a z a m . N e k o l i k o c a s a k a
poslije sjedne z a stol i uzm e p i s a t i :
»Moja o p o r u k a . ( T u zaplace gorko i b o l n o . ) M o r a m
u m r i j e t i . S v i j e t m i ne moze dati v i s e utjehe, j e d i n a ce
s m r t u v j e r i t i s v e , k o j i o m e n i k r i v o sude, da s a m ne-
d u z n a . B o g ce m i oprostiti m o j din, — j a to o s j e c a m . «
— N i j e mogla dalje. U j e d a r e d je p o l i j u silne suze i s v l a d a
j e daleko s m i l o v a n j e s t e s k o m s v o j o m s u d b o m .
— U m r i j e t i — t ako m l a d a ! A h , — sto t o ! M o r a b i t i .
K a d v e c i otac — ! T a s a d v a l j d a l j u d i i m a j u u sebi t u
n e s r e c u , da samo u zlo v j e r u j u . M o r a b i t i , — samo c u
t a k o dokazati. — Ne d o v r s i v s i i p a k i z r e k e n a c e d u l j i c i ,
ustane o d stola i p o k r o d i k o r m a r u . N i j e z n a l a p r a v o ,
sto bode. T e k bijase s v i j e s n a , d a m o r a otidi odavle, da se
ne u b i j e u k u d i p r i j a t e l j i d i n o j , nego gdje n a p o l j u . U or-
m a r u j o j u d a r i n a j p r v o u odi pl esna odjeca. T a j je pogled
silno u z r u j a . S n e k i m zanosom u zme c j e l l v a t i odjedu,
a n i z l i c e joj c u r i l a s u z a z a s u z o m . » D a j e ovdje — on,«
— sapne tiho i zastideno, — »ah, ne b i onda tako s m j e l i .
A s a d ga n i k a d n e c u v i d j e t i . D a l i se jos sjeda mene? A
zasto je otisao?« — I stala zapadati sve v i s e i v i s e u slatko
sjecanje, k o j e je u u z r u j a n o j n j e n o j dusi uzelo disto l i k
d o z i v l j a j a , i da j u je sa strane k o m o t r i o , drzao b l z a c i j e l o ,
da j e poludjela. T a k o joj se crte u l i e u z i v a h n o m i j e n j a l e ,
t a k o naletio s v a k i das s r e t n i p o s m i j e h u obraze i tako j e
j e d n a k o nesto s a m a sa sobom r a z g o v a r a l a .
— H v a l a b u d i V i s n j e m u ! — j a v i se neko m e d u v r a t i m a .
D u r d i c a se lecne i jos n a p o l i zgu bl jeni m pogledom o k r e n e
se.

iBurdica Agiceva(i. (A) - 193 — 13

 — A h ! — k h k n e i l i v i s e v r i s n e D u r d i c a . B i o je H a n i b a l .
S a v u z r u j a n stajao je ovdje m e d u p o r t i e r a m a . D u r d i c a
p a k o d silne r a d o s t i , sto ga v i d i , i l i o d zalosti, sto ga
do6ekuje u t o l i k o j b i j e d i , zaplade silno i s a k r i j e l i c e u
s u k n j e , sto s u v i s j e l e u o r m a r u .
— Z a B o g a , D u r d i c e ! V a l j d a n i s a m p r e k a s n o dosao.
T a — sve je dobro, c i m v a s ovdje v i d i m . P r e k j u c e r
o d m a h poslije b r z o j a v a pohitio s a m n a put. D u r d i c e , go-
v o r i t e , da U s a m zakasnio? P a i n e k a , — nemojte p l a k a t i .
Ne bojte se n i s t a ! — I o n , jos u v i j e k t r o n u t i u z r u j a n ,
p r i b l i z i j o j se s m j e r n o i dvrsto j o j stisne r u k e . — U m i r i t e
se, gospodice.
— H v a l a , gospodine! — vi§e p r o m u c a nego i z g o v o r i ,
j e r o d suza i s i l n i h osjedaja bio j o j glas nemodan. T a k o
i n i j e mogla da r u k u u z m e iz njegove r u k e . T a j j e das
z n a l a sve i r a z u m j e l a j e s r c e s v o j e . J a s n o j o j b i l o , da l j u b i
toga m u z a , sto t u p r e d n j o m stoji. N i j e taj m a h z n a l a n i
z a b i j e d u s v o j u , n i j e b i l a n i z a h v a l n a , n i t i je i m a l a k a k o v e
nade. T e k gorostasno bilo j e to njeno veselje, sto ga v i d i ,
Mo ga se dotide. D a , i o n a se s j e t i , k a k o se je jos p r i j e
n e k o l i k o dasova z a l i l a , sto de u m r i j e t i , sto nece njega
v i s e gledati; s a d a p a k , — o h ! — m o r a u m r i j e t i .
— J a o , da znate! — mogla j e poshje podulje sutnje
r e d i , dok j e o n jos j e d n a k o drzao n j e n u r u k u u s v o j o j ,
te ved posve z a b o r a v i o m i l o s r d e p r v i h dasova. O n se
strese p o d d a r o m njene Ijepote, posvecene i povisene
tragikom mudenistva.
— J a z n a m s v e , D u r d i c e . Zato s a m i dosao. J a v a s
m o g u i h o c u da b r a n i m . J a z n a m , da j e sve p o t v o r a .
— V i dakle — j e d i n i , k o j i ne v j e r u j e ! O, k a k o ste d o b r i l
— k l i k n e zanosno i ganuto d j e v o j k a . Osjedase u sebi
n e k i plemeniti ponos i p o s v e m a s n j u z a d o v o l j s t i n u . B i l o
j o j , k a o da j e s a d a sve i s p r a v l j e n o , te je o n a n j e g o v i m
p r i z n a n j e m opet posve dista u svojoj casti i s v o m po-
s t e n j u . S i l n a j o j z a h v a l n o s t z a o k u p i d u s u , te se s v l a d a n a
o d toga d u v s t v a spusti p r e d n j i m n a k o l j e n a .
— 194 —
— §to r a d i t e , D u r d i c e ! — p r o s v j e d o v a H a n i b a l i z u r n o
se prigne, te je podigne do sebe. I m a j u c i u n a r u d j u d i v n o
ovo njezno bice n i j e se v i s e mogao n a d v l a d a t i . S i l n i m
z a m a h o m digne j e do v i s i n e svoga l i c a i b l i j e d u l i e u
izlane: — Durdice, j a ljubim, — j a vas l j u b i m !
Snaga t i h r i j e c i i dar te i z j a v e udini, da je D u r d i c a k a o
nemodna i k a o o d p r e v e l i k a s v i j e t l a opsjenjena s k l o n i l a
n a p o l b e s v i j e s n u g l a v i c u p o d njegov t a m n i v r a t , — i on
j u j e drzao n a r u k a m a , ne p o n j a j u d i te duboke sutnje.
A k a d s u j o j usne v i s e saneno, a opet silno blazeno m u c a l e
r i j e d i , k o j e su glasile k a o : » J a s a m s r e t n a « , — onda je
sve r a z u m i o i m i n u o ga s t r a h , te je nedogledno k l i c a o : —
» O n a m e dakle l j u b i ! O j , D u r d i c e , h v a l a ti!<
I n j i h o v e se usne n a d u u distu s v e t u p o l j u p c u p r a v e
l j u b a v i . O n je zedno, strastveno s r k a o r a s k o s n u slast
^ a t k e ove bijele p u t i u z r u j a n o g a i rasplamcenoga l i c a
d j e v o j d i n a . I dugo trajase o v a j das, — t i h i , n i j e m i , gotovo
bez m i s l i das, i tek mnogo poslije n a d a v a l o se n j e m u i
n j o j mnogo p i t a n j a , — v i s e od u d i v l j e n j a , k a k o se tek
sada nadose? D u r d i c a u p r e v e l i k o j s v o j o j sredi ne m o -
gase gotovo svega toga p o n j a t i , ne mogase v j e r o v a t i u
t o l i k u milost n e b a , — te se poput s v i h n e s r e t n i k a b o j a l a
nestalnosti svoje srede i n i j e h t j e l a dalje da r a z m i s l j a .
No on j o j stao p r i d a t i , k a k o je v e c o d a v n a l j u b i . D u r d i c a
ga s l u s a l a s i r o k o r a s t v o r e n i m s j a j n i m odima, u k o j i m a se
c a k l i l a blazena v l a g a , a iz n j e b i se od dasa do dasa s l o z i l a
po j e d n a s u z a , da se spusti n i z divne o d srece i u z r u j a -
nosti zapaljene obraze. A h , z a d i v l j e n a je b i l a i d i v n o j o j
b i j a s e . N a j v o l j e l a b i b i l a s v a k i das da m u p r e k i n e r i j e d
i u sebi je s v a k l i k t a l a i r e d o m s i p r i z n a v a l a , k a k o je
k r a s a n , m u d a r i plemenit. A pridanje j o j njegovo b i l o ,
k a o da s l u s a davno poznate pride i k a o da u j e d a r e d
gleda s v e , sve svoje sanje eto n a ozivjele p r e d sobom.
— P a zato ste tako — tako s i nenadano otisao? — p r e -
sijede m u r i j e d i dragi l j u p k i s m i j e s a k , gotovo o b i j e s n i
i s l a v n i smijeSak zaigra j o j oko ustasca.
— 195 -
 — U v i d i o s a m poslije plesa, da s a m — no — z a l j u b l j e n ,
— a j a stari m o m a k o t k u d a da m i s l i m , da ce men e m o c i
t a k v o dijete l j u b i t i !
— 0 , H a n i b a l e , — k a k o s i to mogao? T a j a te toliko
ljubim!
I dvoje s r e t n i k a pade jedno d r u g o m u opet u n i j e m i
bozanski zagrljaj.
No n a p o s l j e t k u dode zbiljnost do svoga p r a v a .
— U h , — z a s k r i n e grof z u b i m a i zgnjeci o d l j u t i n e
pesnice, k a d m u je D u r d i c a sve i s p r i p o v i j e d a l a te z a p a l a
opet u strasne b o l i .
— Izgubljeno, — sve je izgubljeno! N i j e m i z a s l u z b u ,
a l i — a l i — k a k o da u v j e r i m svijet o k r i v i c i , sto m i je
n a n i o ? — z a v r s i D u r d i c a i p r o t r n e o d p o m i s l i , da j o j je
moguce to, samo a k o u m r e i a k o se i z v r s i o p o r u k a . A
sada umrijeti! Jao, zar njoj tolika sreca, k a k o v u dozivi
eto o v a j cas, ne moze n e p o m u c e n a doci? I u o 6 i m a j o j
se o c a j n i C k i z a k r i j e s i .
— A h , D u r d i c e , sto je tebi do s v i j e t a ! K a k o mozes n a
n j m i s l i t i , k a d z n a s , da te j a l j u b i m ? — uzme o n p r i k o r -
n i m glasom.
— A h , jest, jest! N i j e m e n i z a sebe, a l i t i , k a k o da ti
p r e d s v i j e t o m uzmognes k a z a t i , da m e l j u b i s , — a ono
s v i j e t o m e n i ta k o strasno s u d i ! S v e , sve je izgubljeno!
— D u r d i c e ! — opet je u k o r i , da uzbudeno n a s t a v i ,
p r i m i v j e z a obje r u k e : — N i s t a n i j e izgubljeno. Z en a
H a n i b a l a R a d m a n o v i c a ne t r e b a , ne t r e b a da s i tare g l a v u ,
k a k o o n j o j m i s l i Z u n i c i s v a t a ostala f u k a r a . T i s i m o j a .
— H a n i b a l e , H a n i b a l e , — to je p r e v i s e ! — k h k n e p r e -
s t r a v l j e n a D u r d i c a . N o i glas joj je izdisao o d goleme
s r e c e , k o j a je m a k n u , da m u se o v i j e oko v r a t a . I naslo-
n j e n a n a t i m h e r k u l s k i m r a m e n i m a , stisnuta k o v i m
s n a z n i m g r u d i m a o n a se osjecala j a k o m i s i g u r n o m , i s v i
j o j se n a p a d a j i ovoga s v i j e t a p r i c i n j a h u sada s l a b i m a
i m a l j u s n i m a . Pade dusom j o j prode n e k i slavodobitni
o s j e c a j , neko z a d o v o l j s t v o , sto se iz t a k o d u b o k a pada
dize u t o l i k u v i s i n u , i u d u h u s i predodi L i s i d k u , k a k o
— 196 -
ce j a l n o lice p r a v i t i i k a k o de p o k o r n a b i t i , k a d je ugleda
k a o R a d m a n o v i d k u . » A h , — n e , ne!« — I ona zastrepi o d
b o j a z n i , da j e sve to p r e v i s e srede, a da b i moglo b i t i
stalno. H a n i b a l p a k sve v e d m a plamtio od l j u b a v n a z a -
n o s a i s a v gorio o d zelje, da z a d o v o l j i s v o m u s r c u i r a s -
k o s n o j pozudi osjedaja. U z to di zal a m u dusu s i l n a n e k a
p o t r e b a , da udini plemenito djelo i da ga udini o d m a h ,
— a l i o d m a h ! J e d n a k o govoredi o d i v n o j z a j e d n i c i , pjes-
n i d k o m je s i l o m crtao bududu sredu. A h , postao je posve
m l a d , posve d j e t i n j s k i , — t a toliko ga je o m a m i l a s r e c a ,
da j e dozivio davn o z e l j e n i das i nasao s r c e , k o j e ga
ljubi.
— D a , jest, D u r d i c e , da ne t r p i s niti j e d a n das v i s e , eto
— jos vederas m o r a s b i t i m o j a z a r u d n i c a . A j d m o u g r a d ,
— men e jos n i j e ondje b i l o , r a v n o s a m k tebi p o h r l i o .
O j , D u r d i c e , k o b i bio m i s l i o ! T e k s a m se n a d a o , da du t i
k a o s v j e d o k pomodi, a eto — j a s a m v e c t v o j z a r u c n i k !
A j d m o k m e n i , tamo du te s v i m a — i m a j c i
I on stade. U p r v o m z a n o s u n i j e n i m i s l i o n a m a j k u .
S a d a tek spozna, k a k o gorostasnu z a p r e k u n a l a z i u n j o j .
No taj m a h s v l a d a s v a k u slabost i energidno m a k n e gla-
v o m , sapdudi: » J a s a m odludio, v i s e s i ne d a m oteti
srede. S a d n i s a m v i s e slab mladid!« — I m a d a s e samo brige,
n i j e l i D u r d i c a isto t ako m i s l i l a , te je i z n o v a u z m e m o l i t i ,
n e k a pode s n j i m .
— A h , zasto? — upita n a p o k o n s n e k i m s t r a h o m dje-
v o j k a . N j o j bijase b o j a z l j i v o oko s r c a . Malo sto se n i j e
p l a s i l a , da de j o j se sreda i z m a d i , a k o s a d izide iz ove
sobe. P o v i j e s t i grofove l j u b a v i s I r m o m n i j e se n i s j e t i l a .
— A j d e , ajde, D u r d i c e draga! — silio H a n i b a l . I o n a
se odludi.
— N i j e l i p r e k a s n o ? — upita jos u posljednji das.
— N i j e , n i j e ! E t o — tek osam sati prosl o. M a j k a dugo
bdi.
— O h , H a n i b a l e , — m a j k a t v o j a ! O n a ce — n e , n e ,
H a n i b a l e , ne i d e m o , da izazovemo n j e z i n gnjev.
 — Majka me moja ljubi, ti si joj veoma mila. T a i ona
m i j e dugo v e c p i s a l a , k a k v i h n e p r i l i k a i m a s . I z Male-
seviceve b r z o j a v k e ne b i h bio svega znao. 0 , o n a ce b i t i
sporazumna.
— Nece, nece. T a dekajmo, H a n i b a l e , j a se b o j i m . A
i jest z r t v a od tebe. D a , d a , p r e v i s e s i plemenit, — j a
toga ne t r a z i m o d tebe. C e k a j m o , zasto da t i m a j c i ote§-
damo Htjede r e c i »posljednje d a n e « , no ne d o v r s i .
»Bilo b i , k a o da joj z e l i m s m r t « , — p o m i s l i u sebi.
— Ne s m i j e m o Cekati. S a m o t a d j e uCinjeno tebi pot-
p u n o p r a v o , a k o o d m a h , — jo§ danas. — A j d e , ajde,
D u r d i c e , — m o j a l j u b a v t r a z i o d tebe to. B u d i h r a b r a ,
n e m o j m i s l i t i , da m e iSto moze o d v r a t i t i o d tebe.
J XXIX.
I oni podose. N i s u sjeli u k o C i j u , sto ga je jos Cekala
n a u l i c i . U d a r i s e pjeSke u s k i m p u t e l j k o m . I z d a l e k a v e c
v i d j e l a D u r d i c a izmedu g r a n j a d v a r a s v i j e t l j e n a p r o z o r a
s p a h i n i c i n e sobe. O n a u z d r h t a , no onda se dosjeti, k a k o
j e p r i j e n e k o l i k o m j e s e c i , i d u c i p r v i put k M a l e s e v i c k i ,
v i d j e l a k o d istoga p r o z o r a s t a r u gospodu, o n d a j o j jos
nepoznatu.
— K o b i bio onda m i s l i o , da c u z a k r a t k o v r i j e m e
polaziti k n j o j , da me p r i z n a s v o j o m — !
H a n i b a l se n i j e dao n i j a v i t i , nego je r a v n o uljezao
k m a t e r i , d r z e c i D u r d i c u z a r u k u . S t a r i c a i h u p r v i Cas
n i j e p r e p o z n a l a , no onda o d silne r a d o s t i k l i k n e i p o h r l i
k s i n u . Cisto j e b i l a z b u n j e n a o d n e n a d a n a s u s r e t a . U
toj svojoj razigranosti n i j e se n i p i t a l a , sto to znaCi, da je
D u r d i c a ovdje. Obaspe s i n a o d m a h s a sijaset p i t a n j a , po-
l j u b i ga n e k o l i k o puta, k a o da je jos djeCarac. B i l a sta-
r i c a s v a sretna. » N i s a m b a d a v a danas poslije podne s a -
n j a l a o tebi, — i eto, veCeras si k o d m e n e ! «
- 198 - — 199 —
— H v a l a t i , majCice, evo j a s a m doveo gospodicu A g i -
c e v u , — uzme o n . S t a r i c a tek s a d spazi d j e v o j k u .
— A , k a k o to? D a , d a , sirotice m o j a , — Cula s a m v e c
s v e . A h , s t r a s n o ! No u m i r i t e se, budite u v j e r e n i , dok s a m
z i v a , p o d m o j i m k r o v o m u v i j e k ste r a d o gledani, — i
o n a povuCe b i j e d n u d j e v o j k u blize k sebi, te je p o l j u b i
u Celo.
— M a j k o , t i si dobra. A l i — da t i sve k a z e m . D u r d i c a
j e m o j a z a r u C n i c a , — j a te m o l i m —
— Sto? — sto? — presijeCe m u rijeC naglo s t a r i c a
i skoCi sa fotelja, da se s t a v i r a v n o p r e d s i n a . — Sto
govoris? T a z a r — sanjas, z a r s i jos u v i j e k dijete?
— M a j k o , u m i r i se. D u r d i c a j e m o j a z a r u C n i c a , — to
j e odluCeno.
— B e z mene odluCeno! 0 , H a n i b a l e ! — i s t a r i c a zaplaCe,
a onda ga uzme z a k l i n j a t i , n e k a j o j toga ne Cini. O n a
d a m u je n a s l a drugu v j e r e n i c u , v r i j e d n u njegova polo-
z a j a . — J a ne dopustam toga. D o k s a m j a z i v a , t i ne
s m i j e s . Z a r s a m se zato u k o p a l a p o l v i j e k a o v a m o , samo
da tebe u C i n i m m o c n i m i s j a j n i m ! A sada da sve bude
uzalud!
D u r d i c a je nepomiCno stajala uz H a n i b a l a . H l a d n i joj
z n o j oblio Celo. B i j a s e j o j strasno u d u s i . »NeCe m e , —
neCe m e , a j a joj s i n a toliko l j u b i m . No — j a s a m obe§-
Cascena!« — p o m i s l i s u z a s n o m m u k o m u sebi. H a n i b a l
m e d u t i m blago, a l i odluCno i z j a v i , d a ga n i s t a ne moze
o d v r a t i t i o d njegove odluke.
— S m i l u j t e se, D u r d i c e ! K a d v i popustite, — onda ce
i H a n i b a l , — a l i , d j e v o j k o m i l a , — ne ubijajte me. T o ce
b i t i m o j a s m r t . T a da opet R a d m a n o v i c i n e dodu bli^e
a r i s t o k r a c i j i ! J a o , z a r s a m se zato muCila toliko? D u r -
d i c e , s m i l u j se — i s t a r i c a se htjede n a k o l j e n a sppstiti
p r e d d j e v o j k o m , a ona se s v a t r e s l a o d u z r u j a n o s t i . No
H a n i b a l j o j preprijeCi.
 — A h , k a d n i s a m p r i h v a t i l a I r m e , k a k o mozes m i s l i t i —
_ — Ne d i r a j , m a j k o , u stare r a n e . D a k l e n i j e dosta, sto
s i m i j e d n o m zaprijeCila s r e c u , nego opet — t i —
D u r d i c a se lecne i pusti H a n i b a l o v u r u k u . B i l o j o j
s t r a s n o , sto je on to r e k a o . S t a r i c a se p a k stala silno
l j u t i t i . Mjesto dosadasnjih s u z a uzele j o j se o6i bijesno
k r i j e s i t i . Nepopustljivost s i n o v a , njegova energicna v o l j a
l a z j a r i l a n j e n u energiCnu d u s u . I mjesto molbe stala se
s a d a sluziti r a z l o z i m a . D u r d i c a n i j e starice s l u s a l a , n i t i
j e r a z u m j e l a , sto g o v o r i ; tek j e t r p j e l a strasne b o l i , sto
se s t a r i c a toliko b o r i p r o t i v n j e , i sve se jade vrijeziila
u n j o j m i s a o , da gospoda sve to c i n i i toliko se p r o t i v i ,
sto j e o n a p r e d s v i j e t o m obesdascena! B i j a h u z a n j u
uzasne m u k e u s v a k o j rijeCi s t a r i c i n o j . H a n i b a l j e sutio,
a D u r d i c a je t u s u t n j u t u m a c i l a , k a o d a popusta m a t e r i .
S v a silna l j u b a v n j e n a ustrepta.
— M a j k o , n e m o j ! J a s a m odlu6io i sve t i je u z a l u d , —
plane H a n i b a l , no d j e v o j k a je t a k o b i l a obuzeta m i s l j u ,
da j e obesfeascena, da ga n i j e n i 6ula.
S t a r i c a m e d u t i m n i j e jos p r e s t a l a . N a p o k o n u z m e u z d i -
g n u t i m g l a s o m : — P r o m i s l i , H a n i b a l e , da i n i j e svega,
sto s p o m e n u h , a l i t i m o r a s m i s l i t i i n a — fiistocu i m e n a .
A k a k o , k a k o , — k a d je D u r d i c a n a t a k o m glasu! P u s t i m e ,
pusti m e , — t i n i s i m o z d a m i s l i o n a to. A l i ne z a b o r a v i :
n i k a d v i s e ne moze ona da zaCepi l j u d i m a u s t a , — u v i j e k
ce b i t i neke s u m n j e . T o j e n e s r e c a , to je n e p r a v d a ; a l i t a k o
je u s v i j e t u . P r o t i v toga ne stiti neduznost, p r o t i v toga
ne stiti p o l o z a j ; k r a l j i c a M a r i j a Antoaneta n a j b o l j i je
dokaz. T o s u slijepe sile z i v o t a , — a l i one n e i z b r i s i v o
d j e l u j u . B i l a D u r d i c a sveta k a o andeo, dok j e z i v a , u v i j e k
ce b i t i n a d n j o m s u m n j a .
— Majko! — zavikne Hanibal.
D u r d i c a p a k posve p r o b l i j e d i . B i l o j o j , k a o da j u j e
gurnulo nesto i j e d v a se u z d r z a l a n a nogama. T e t u r a j u c i
k o r a k n e n a p r i j e d , a onda osjeti, da j o j se v r t i i ne§to
j o j strano u l a z i u d u s u . U j e d a r e d u z m e trgati s a sebe
- 200 - -
odijelo, — n i j e v i s e nikoga r a s p o z n a v a l a , zjenice u odima,
silno se povecale, i — skofiivsi k s v i j e t l u , k l i k n e :
— E v o , j a s a m d j e v i c a M a r i j a , B o g o r o d i c a , — eto —
gledajte m e , — o h , v i — neznabosci!
— P o l u d j e l a j e ! — z a v i c e bolno H a n i b a l i s k o c i k n j o j ,
da j o j p r e p r i j e 6 i , da dalje trga odijelo.
I on se bacio n a k o l j e n a , suze m u potekle n i z l i c e . P r o -
k l i n j a o je s t r a h o t u z i v o t a , zvao i m i r i o ljubljeno b i c e ;
n o ona je j e d n a k o b u l a z n i l a , i sto je dulje m o r a o gledati
u taj u k o 6 e n i h l a d n i pogled, k o j i je gledao nesto drugo
nego z b i l ] n u o k o l i n u , — to je jace njegova dusa s n o s i l a
s t r a s n i u d a r a c . I ako n i j e bio v i s e m l a d i c , i p a k se potuzio,
sto m u se zivot o v a k o nadaje.
C i j e l u je noc 6uvao i p l a k a o b i j e d n i k , a s u t r a d a n izgu-
bio v e c s v a k u n a d u , da j e l u d i l o tek 6asovito, p a k a d j e
stigao Malesevic s o c e m n j e n i m , mogao je samo n i j e m o
p o k a z a t i n a n e s r e t n i c u , k o j a je prestala bufiiti, no zato
p a l a u d u b o k u ukoCenost d u h a i t i j e l a .
XXX.
U p o l u t a m n u , z a s t o r i m a ovjesenu sobu, sto j e b i l a u
s t r a z n j e m k r i l u pazarinafikoga d v o r a , z a v u k a o se n a
m j e s t u , gdje se je zastor ponesto o d m a k a o , sunCani po-
d n e v n i t r a k . U z l a t n o m snopu sipao se u n u t r a , lebdio po
m r a d n o m p r o s t o r u s j a j n o m pjegom, p a i sio ria d u b o k i
naslanjaC, u k o j e m je sjedjela bolesna D u r d i c a . T r a k se
spustio n a p o d i k a o z l a t n i m r u b o m obrubio skute dje-
vojcSine. M o r a da m u se je svijetlo negdje l o m i l o , j e r s u
se po r u b u l e l i j a l a o k r u g l a o k a n c a duginih b o j a . B o l e s n i c a
n i j e d a l a n i k a k v a z n a k a , da p r i m j e c u j e svijetlo.
O d one kobne v e 6 e r i n i j e dolazila vise k sebi. A proslo
j e o d toga v e c p o l godine. R a d m a n o v i c j e s a s v i h s t r a n a
p r i z i v a o lijeCnike i v j e s t a k e . P o n j i h o v i m n a p u c i m a u r e -
201
dio je d v o r b u oko bolesnice i s a m se j e dao n a to, da
uCi i u6i debele folijante o p s i h i j a t r i j i . K r a f f t - E b i n g ,
L i m a n , K o c h — bile s u m u s a d a jedine k n j i g e , k o j e je
citao i u k o j i m a j e trazio h r a n e svojoj n a d i i svojoj z e l j i ,
d a d j e v o j k a o z d r a v i . Uzeo je u s t a l n u sluzbu i z jednoga
od p r v i h u monarkiji zavoda lijednika-pristava i s n j i m
zajedno j e d n a k o oko bolesnice nastojao i pazio. P o cijele
dane ne b i izlazio iz njene sobe. I s t o je i s t a r a gospoda
n a j v i s e v r e m e n a b i v a l a k o d n j e , cesto r a d i j e z a p u s t a j u c i
s v o j e e k o n o m s k e poslove, no da pusti bolesnicu. G l e d a j u c i
u b l i j e d u , m e l a n k o l i e n i m l u d i l o m muCenu, no jos u v i j e k
p r e k r a s n u d j e v o j k u , s t a r i c a j e Cisto p r e d t o m s l i k o m
strasne nesrece i z n a m e n o m d v a j u u n i s t e n i h z i v o t a s h v a -
c a l a s v o j u k r u p n u i k o b n u b l u d n j u , da je r a d i s v j e t s k i h
g l u p i h pretsuda i s l a da se s t a v l j a n a put s r e c i , sto j u je
s i n sebi odabrao. N j e n a s v a k i d a s n j a m o l i t v a n i j e otsad
i m a l a druge ^elje, nego da b i j e d n a d j e v o j k a o z d r a v i i da
j e onda u n a r u 6 j u s i n a svoga nazove s v o j o m k d e r j u . No
k a d su v e c m j e s e c i p r o l a z i l i , a d j e v o j k a s v e u d i l j b i l a bo-
l e s n a , t a d se dovine s t a r i c a , d a ce n e s r e t n i c a o z d r a v i t i ,
a k o se vjenCa s H a n i b a l o m . I ona to spomene s i n u . A h ,
— a l i d a , — tek s u m o m z d r a v i m i s a s v i j e t l o m dusom
s k l a p a se sveti savez. H a n i b a l ne mogase nego da se tek
g o r k o n a s m i j e s i — i da t r o n u t p o l j u b i m a j k u u r u k e .
Oprostio joj je o d a v n a , — t a znao j e , da je sve r a d i l a iz
s i ne l j u b a v i p r a m a n j e m u .
I D u r d i f i i n i r o d i t e l j i b i j a h u ovdje. R a d m a n o v i c je k a p e -
t a n a uzeo k sebi i predao m u nadzor v l a s t e l i n s k e p i s a r n e
uz p l a c u , da j e starac bio m a t e r i j a l n o posve osiguran.
D a k a k o , — zalost i oca i m a j k e z a p r v o r o d e n o m bijase
u z a sve to golema i s t r a s n a . I da n i j e b i l a u n j i h n a j m o c n i j a
potreba, da b u d u n e p r e k i d n o uz bolesno dijete, k a p e t a n
b i bio davno pustio i z v r s n o mjesto. D o b r i d i n u s t a r c a
6isto je p a k l e n s k o m m u k o m ganjala i t r a p i l a pomisao,
sto je i j e d a n 6as samo mogao p o s u m n j a t i o D u r d i c i ,
te bio isto tako n i z a k i prost, k a o sto s v a t a prostota p a -
z a r i n a d k a . T a k o j e strasno bilo i n j e m u i z e n i , sto s u u P a -
- 202 - -
z a r i n c i m a , toj n e s r e c i n j i h o v a djeteta. S a d a se, d a k a k o ,
cijelo mjesto u s v o j i m m i s l i m a i o s j e c a j i m a i z m i j e n i l o .
S v a k se z a n i m a o z a n e s r e t n i c u i sve j e zeljelo, da j o j
bude bolje. L i s i c k a i njeno drustvo gotovo n i s u s m j e l i
m e d u l j u d e . Opazilo se, da D u r d i c a pokazuje jedino jos
nesto s v i j e s n a z a n i m a n j a z a c v i j e c e . K a d se je saznalo
z a to u m j e s t u i k a d su p r o c v a l e ljubifiice, s v a k i je d a n
c i j e l a p o v o r k a s k o l s k e djece dolazila u d v o r i donosila
z a »svoju gospodicu* c v i j e c a , m o l e c i uz to, da b i j e s m j e l i
v i d j e t i . T a i m se z e l j a n i j e mogla i s p u n i t i , no zato n i s u
p r e s t a l i dolaziti, i tek da i m se r e k l o , k a k o j e D u r d i c a
b i l a vesela r a d i c v i j e c a , b i j a h u z a d o v o l j n i . U i s t i n u k a o da
j e jedino cvijece moglo u bolesnice p r o b u d i t i b a r e m dje-
l o m i c n u svijest. D a s t o , to b i t r a j a l o tek 6asak. O n d a b i
opet brzo z a p a l a u svoje obiCno tesko stanje, u k o j e m
zbiljnost n i j e postojala z a n j u . U pocetku bolesti p o j a v i l i
s u se jos n e k o l i k o p u t a oni isti b i j e s n i n a p a d a j i , k a o sto
s u je s n a s l i p r v u veCer. No s v r e m e n o m j e toga posve
nestalo. B i l o je d a n a i d a n a , da je d j e v o j k a ostajala u
tupoj ukoCenosti d u h a i t i j e l a , p a b i j o j se i s a m a h r a n a
m o r a l a dodavati k a o n e j a k u 6eljadetu. U take Casove
i z m j e n j i v a o se i z r a z l i c a d v o j a k o . B i v a o on t u z a n i suza
j e t e k l a s a s u z o m , a iz p r s i j u b i se k i d a l o j e c a n j e , da je
b i l a p r a v a zalost s l u s a t i . I d j e v o j k a b i se k o d toga j e d n a k o
blazeno s m i j e s i l a i usnice b i joj se m i c a l e k a o u r a z g o v o r u .
I z b r z i h i t i h i h , posve nerazgovijetnih glasova i saptanja
n a j p o s l i j e b i se dale r a z a b r a t i rijefii, — a ove rijeCi b i j a h u
otsjev i j e k a sretne i v e l i c a j n e l j u b a v i , g o v o r a h u o silnoj
s r e c i srca;, c r t a h u bajne slike u z i v a n e l j u b a v i i n j e n i h
c j e l o v a i n j e n i h z a g r l j a j a ; — rijeCi ove s k l a d a h u se u to-
boznje razgovore izmedu sretne D u r d i c e i v j e r e n i k a j o j H a -
n i b a l a . A on je sve slusao. B i j a h u to — osobito u po-
Cetku — z a njega u z a s n i i s t r a s n i fiasovi. S u c u t z a I j u -
b l j e n u d j e v o j k u , da je v i d i t a k o v u , p a r a l a m u d u s u . A i
opet — k o l i k o l i v l a s t i t i h m i s l i , k o l i k o l i d i v n i h s l i k a i
m a s t a n j a duse, k o l i k o p o m i s l j e n i h z e l j a i n a d a — bilo je
z a njega u tom b u l a z n j e n j u sirote bolesnice! T a u p r a v o
203 —
t a k v e s u dolazile i n j e m u s l i k e ! A moglo j e sve postati
i s t i n o m , t a d a , — m o r a l o je pace da postane! O n je cutio,
k a k o b i se u t a k a v 6as nesto tajno i duboko z a m a k l o u
d u s i njegovoj, nesto, sto j e g o v o r i l o , da je o v a l j u b a v
njegova b i l a potreba same duse njegove i n j e z i n i h s v r h a
i njezinih ciljeva.
B a s j e ono j u t r o r a z u m i o , k a k o D u r d i c a g o v o r i o n j e m
i s n j i m . I z l a z i l o j e iz n j e n i h rijeCi, da m i s l i , k a o da je
s n j i m negdje n a p u t o v a n j u — daleko — daleko, i da se
s e c u po n e k o j m o r s k o j obali i dive Ijepoti v i d i k a . Cisto
j e k l i k t a l a o d radosti i u z i v a n j a . K a o da j e s v a k a r i j e c
i z d i s a l a o d j a k o s t i osjecaja n j e n i h . — H a n i b a l o s t a v i sobu.
B i l o m u je tesko da to dalje s l u s a . » T e k h a l u c i n a c i j a , —
a h , a u p r a v o b i t a k o bilo!« — saptase g o r k o i srce m u se
trzalo o d b o l i u isti Cas, k a d m u se j e d u h r a s k r i l i o o d
Ceznuca i zelje, da u j e d a n m a h z a h v a t i s l i k u svoje s a -
n j a n e , a sada z a u v i j e k izgubljene srece. I taj »zauvijek i z -
gubljeni Cas« Cinjase, da je n a j v i s e t r p i o . N i j e ga t o l i k o
boljelo, sto j e n e s r e t a n . StoiCkom je snagom podnosio
b r e m e i igo nesrece. No spoznaja onoga najtragiCnijega
z a k o n a u z i v o t u l j u d s k o m , k o j i n i k a d ne v r a c a n i s t a , sto
se j e j e d n o m izgubilo, to ga spoznanje p o r a z a v a l o i op-
k l o p i l o t e s k o m tugom, u k o j o j imadase tek j e d n u m i s a o ,
a ta b i j a s e , da i t a d a , a k o b i D u r d i c a o z d r a v i l a , njegova
s r e c a ne b i i p a k b i l a i s t a , k a o onda, d a se n i j e dogodila
nesreca;
D o k je H a n i b a l u t i m m i s l i m a lutao po p e r i v o j u , dotle
j e s u n c a n i t r a k nastavljao s v o j u i g r u u sobi. O d s k u t o v a
se dizao k n j e d r i m a , o d n j e d a r a poskoCio do l i c a . I z a l i o
k a o obajan o d t o l i k e Ijepote s v u g l a v u s v o j i m p l a m e n i m
sjajem.
U p r v i k r a j nije se o d toga m a k n u l a n i j e d n a c r t a u
l i e u , n i t i je bolesnica t r e n u l a o k o m . P o g l e d je j e d n a k o
izgubljen p i l j i o u d a l j . A l i je t r a k s v e u d i l j p l o v i o l i c e m
i najposlije s u oci u j e d a r e d m o r a l e da se z a k l o p e . B o l e s -
n i c a pridigne r u k u do oCiju, o n d a povuce r u k o m p r e k o
- 204 - — 205 —
c e l a , i onda se c i j e l i m g o r n j i m t i j e l o m u s p r a v i i nesto se
u r a m e n i m a protegne i g r u d i n a p r i j e d i s p r u z i , p a opet
povuCe r u k o m p r e k o c e l a i o d m a k n u t o m od svijetla
glavom otvori oci.
— G d j e s a m ? — i z m u c a s l a b i m glasom i z a d i v l j e n a u
l i e u . ZnahCno se ogledavase po sobi. — A h , — u njegovu
domu!. D a , d a , — juCer n a v e c e r s a m se onesvijestila, —
a h , — j a o , — k a k o je strasno b i l o ! — i ona s i prste o b i j u
r u k u p r i t i s n e k sljepoCicama.
D o s l a j e k s v i j e s t i . P r o b u d i o j e c a r o b n i t r a k , taj posla-
n i k onoga dalekoga — dalekoga i z v o r a s v e m u z i v o t u ,
onoga silnoga ognjista u s v e m i r u , — sjajnoga s u n c a , k o j i m
se s v e v i s n j a v o l j a s l u z i , da z i v i z i v o t o m p o j e d i n i h b i c a ,
po k o j i m a ce se spoznati i o z i v o t v o r i t i glavno svoje
sucstvo — l j u b a v i m i s a o !
I s v a n j e n a t u z n a povijest p r o h u j i D u r d i c i d u s o m .
B i j a s e u z a s a n cas. I s a m B o g z n a , ne b i l i b i l a opet u p a l a u
s v o j u p r e d a s n j u b i j e d u , da n i j e uto z a h v a t i o sunCani t r a k
p r o p e l o , sto j e p r i j e k o v i s j e l o n a z i d u , i oblio ga s v i j e -
t l o m svetaCkom a u r e o l o m .
D u r d i c a zapne oCima z a propelo. U v e l i k o j n j e n o j b i j e d i
silno je se d o j m i sveti obraz golgotskoga m u C e n i k a , d i v n o
i z r a d e n o d drevnoga u m j e t n i k a . S a s v i m joj se p r i c i n i ,
k a o da j e obraz p r i m i o u sebe zivot, i D u r d i c i bude cisto,
k a o da osjeca n a sebi i z m u c e n i , a opet l j u b a v l j u i z r t v o m
u k r a s e n i i u k r i j e p l j e n i pogled Spasiteljev. P o t r e s e se o d
toga i nastane j o j neobicno i posve strano. K a o da je
i z a s l a iz sebe same i da j e posve p r o s t a o d s v a k e tjelesne
tezine. N e k a neobicno j a s n a svjetlost p r o s i j a j o j ne p r e d
oCima, no k a o u njezinoj u n u t a r n j o s t i . Osjecase se k a o
d r u g o m o d one, sto sjedi t u u n a s l a n j a c u . I t a k v o j sta-
dose j o j se n i z a t i u neodredenoj d a l j i n i i b l i z i n i cudne
s l i k e , k o j i h k a o da ne gledase oCima s v o j i m , a opet i h
r a z a b i r a s e jasno i posve razgovijetno do s v a k e sitnice.
I n a j p r v o u j e d a r e d , a onda r e d o m v i d j e bozje rodenje u
B e t l e h e m u , s j a j Cudne zvijezde n a n e b u , bijeg u E g i p a t ,
v e c e r u u G e c e m a n e j u , — i onda Golgotu i Razapetoga
m e d u zloCincima p r e d t i s u c u n a r o d a u c u d n i m s t r a n i m
h a l j i n a m a . T a k o je sve jasno i z i v o b i l o , da j e gotovo 6 u l a
b o z j i v a p a j : s E l o i , E l o i , l a m m a sabahthani?«
A sto dulje gledase, to se j e s l i k a sve v i s e r a z i l a z i l a
i gubila k a o m a g l a , — ostao je p r e d n j o m tek golem,
golem k r i z u silnoj v i s i n i i d i v n o j m o d r u s a s t oj s v j e t l o s t i ,
o k r u z e n m i l i j u n i m a andela i d u h o v a , k o j i s u se u n epre-
s t a n u k o l u i u nedoglednim i , sto blize k n j e m u , to u u z i m
v i j e n c i m a n j i h a l i i l e b d j e l i. B i j a s e to s j a j i veleljepota,
a s a m I s u s u n a j v i s o j v i s i n i s n e i s k a z a n o m dobrotom
u l i e u prigibao se i podizao k sebi iz grdne dubine svoga
suca i mucitelja Kaifasa.
T e k t r e n u t a k t r a j a l o to v i d e n j e . I ono neobicno stanje
duse prestade. No i poslije, k a d j e svega nestalo, p o t r a j a
i z v a n r e d n a uzbudenost d u h a i s r c a . S v u dusu i s p u n i j e -
d n a z e l j a , — z e l j a , da s l i j e d i slope onoga n a k r i z u . Cisto
se o d ove zelje previjaSe i l a m a s e s v a n u t r a s n j o s t . S i l n i
sveti zanos z a h v a t i D u r d i c u c i j e l u , i ona se duboko i z;arko
k l a n j a s e bozjoj l j u b a v i i bozjoj p r a v e d n o s t i , s k o j e je i§ao
B o g s a m , da i on k u s a , da i on t r p i l j u d s k u b i j e d u , a t a -
koder da n a u c i ljude l j u b a v i , m u k o t r p n o s t i i p o z r t v o v -
nosti, — p a ta k o da i h spase, u s a v r s i i p r i v e d e duse n j i -
h o v e u z a d n j i z i v o t , k s k u p n o m u ognjistu i i z v o r u , gdje
i m a j u s v i s k u p a b i t i jedno i gdje n e m a m j e s t a nego l j u b a v i
i dobroti.
— »A n a c i n i o j e t a k o o n i m a , k o j i ga razapese. A h , —
ove slope da s l i j e d i s , — ove slope da slijedis!« — zanosno
k l i k n e sebi d j e v o j k a , I u o v a j 6as bijase z a n j u posve
j a s n o , k a k o je sve m a l j u s n o , sve n e v r i j e d n o i sve nistetno
n a p r a m a b o z j e m u p o j a v u n a Golgoti. O h , — silne l i utjehe
crpase iz ove m i s l i ! — N j e z i n a z e l j a , d a se povede z a
n j i m , p r i z i r a s e joj se, da je to jos j e d i n o , sto j o j donosi
m i r u sr c e .
— »2rtvovati se o n i m a , k o j i m e m u c i s e , — k o l i k e l i
srece i slasti z a m e n e ! « — saptase u sebi i srce j o j se
- 206 - — 207
treslo o d zelje i c e z n u c a , da steCe njegovo p r i z n a n j e i
njegovu l j u b a v . P r e m a ovoj z e l j i p r i k a z i v a s e j o j se p o s v e
n e z n a t n o m n j e n a l j u b a v p r e m a s v i j e t u , p r e m a rodite-
l j i m a , — sve, sve j e n e k u d dolje ostajalo, a ona se c u t i l a ,
k a o da p l o v i u n a j v i s i m v i s i n a m a nebeskoga l a z u r a u
s v i j e t l u K r i s t o v e aureole. S a d a j e posve l a k o p o m i s l j a l a
n a s v o j u n e s r e c u , — ona j o j se dapace r a d o v a l a , k a o
u z r o k u s v o m u uzdignucu. P r e d a s n j i h m u k a k a o da j e ne-
t r a g o m nestalo. — I n i j e v i s e m i s h l a nego samo n a njega,
k o j i j u j e utjesao i pridigao. D o l a z a h u j o j n a pamet m o -
litve i pjesme n j e n i h negdasnjih u c i t e l j i c a , k o j i m a s u s l a -
v i l e Spasitelja. I a k o i h dav no ved n i j e s l u s a l a i gotovo
i h z a b o r a v i l a , s a d i h j e sve napamet z n a l a i p o n a v l j a l a .
— T a k o c u i j a ! — k h k n e onda glasno. — I s t i n a j e ,
— n a s t a v i po o b i c a j u s v o m , k a d se j e n a sto o d l u c i l a .
T a j m a h unide u sobu H a n i b a l . D u r d i c a ga n i j e o d m a h
p r i m i j e t i l a . O n j e po s v o m obidaju dosao posve b l i z u
k njoj.
— A , — gospodine H a n i b a l e ! — r e k n e o n a glasno i
m i r n o . Casak je b i l o , da j e pozalio, sto je p r e k i d a u n j e n u
r a z m a t r a n j u . A on se z a d i v l j e n o zagleda u n j u i k a o da
ne s h v a c a o d m a h n j e n a p r e o k r e t a i k a o da m u ne v j e -
r u j e . No k a d se ona l j u p k o n a s m i j e s i i p r u z i m u l i j e p e
osuSene r u k e , — on se s l a v n o b a c i p r e d n j u n a k o l j e n a ,
o b u h v a t i j o j s k u t e , z a k o p a g l a v u s v o j u u r u k e njene i
m u c a s e u z r u j a n e sretne r i j e d i . I bijase t r e n u t a k , da s u sve
s t r u n e D u r d i d i n a s r c a i njene l j u b a v i zadrhtale i da j e
p o n i k n u l a l i c e m k n j e m u do njegove glave. U taj das po-
dize o n glavu u v i s i m u n e m u m i s a o , n i j e l i ovo n j e n o
probudenje tek p r o l a z n o , i on pocuti u s r c u s v o m s t r a s n u
i s t i n u , n a k o j u je m a l o p r i j e u p e r i v o j u m i s l i o , — da se
izgubljena j e d n o m sreda n i k a d v i s e ne v r a d a , — i on j e
shvadao, da o v a j t r e n u t a k ne osjeda v i s e onoga b l a z e n s t v a ,
sto ga je u z i v a o , k a d m u je D u r d i c a p r v i put p a l a u
narudaj.
— D a k l e i p a k postigosmo! — r e k n e onda d r h t a v i m gla-
s o m , no disto m u je b i l o , k a o da j e n e i s k r e n . A D u r d i c a
-
m u duboldm pogledom u r o n i u o c i i onda k a o da je
c i t a l a u n j i m a nesto, — p a se otkrene i s v r a t i pogled gore
n a propelo. A h , — a k o i k a d , to je s a d a p o c u t i l a , da ona
v i s e n i k o m u ne p r i p a d a t o l i k o , k a o R a z a p e t o m u .
— K a k o ce se m a j k a , t v o j i r o d i t e l j i , — s v i , s v i pove-
s e l i t i ! — uzme opet H a n i b a l .
A njene oci i sada s u jos ostajale nepomicno zavjesene
n a m u d e n i c k o m b o z j e m o b r a z u , te j u je H a n i b a l m o r a o
uzeti z a r u k u i p o n o v i t i svoje r i j e d i .
- T v o j a m a j k a — j e l i jos l j u t a , k a o j u c e r ? J a o , —
k a k o je r a z a l o s t i s m o ! M o r a s j e s l u s a t i, H a n i b a l e . P o p r a -
v i t i m o r a m o to bijedno j u c e r .
— N i j e to j u c e r b i l o . T i s i p a l a u v r u c i c u — i b o l o v a l a
s i p r e k o p o l godine. M a j k a m o j a s v a je zanesena z a tebe
i j e d n a k o se m o l i B o g u , da budes m o j o m zenom.
D u r d i c a se slabo i l j u p k o n a s m i j e s i , onda j o j polete suze
n i z lice — t i h e , s k r o m n e suze, — pa u l o v i H a n i b a l a oba-
4 v j e m a r u k a m a z a g l a v u i p o l j u b i ga — posve m a t e r i n s k i
— u celo i n a c i n i n a d n j i m z n a k k r i z a .
— A h , H a n i b a l e , j a s a m se v e c z a r u c i l a . S v e je bilo
s a m o k u s n j a , k o j a m e je i m a l a p r i v e s t i n a p r a v i put. E t o ,
— m o j z a r u c n i k — onaj je n a k r i z u . J a i d e m u samostan.
Istina je!
I ona uze n j e m u o n i j e m j e l u z a n o s n i m , gotovo eksta-
ticnim rijecima slaviti svoju odluku i cilj svoj. Hanibal
n i j e dospio da j o j p r e k i n e r i j e d . O n se je m o r a o d i v i t i
i Ijepoti n j e n o j i z a n o s u o v o m u i uzvisenosti m i s l i n j e n i h .
Cisto je dutio n e k u v i s u s t r u j u i z cijele njene p o j a v e ,
n e k u svetost i vjednost, i b i l o m u je isto, k a o k a d b i se
n e k o d u r o n j i v a o u dubljine n a u k a B u d e i d r u g i h p o s l a n i k a Oh, Boze, tolike si piopiistio. — a njega has nisi!« —
i z natdovjecnih s t r a n a .
otme se mladoj opatici prikorna misao.
O n j o j n i j e znao p r o t u s l o v i t i . P a k a d se po o b i c a j u
p r i j e objeda s v i sakupise u sobi D u r d i c i n o j , n i onda n i j e
mogao da uz m a j k u s v o j u i uz D u r d i d i n e roditelje n a v o d i
razloge p r o t i v odluke djevojdine. O n je sutio i on da, k a d

— 208 —

Gjalski: ..fiurflica Agiceva" str. 210

se je s t a r a gospoda u t e k l a k n j e m u i z a k l i n j a l a ga, n e k a
D u r d i c u o d v r a t i o d samostana i n e k a j e uzme.
A d j e v o j k a i h je j e d n a k o u v j e r a v a l a o s v o m b l a z e n s t v u
i najposlije s u s r c a s v i m a b i l a p u n a z a h v a l n o s t i b o z j o j
dobroti, k o j a j u j e p r o b u d i l a k s v i j e s t i .
I bijase velifiajan dan u o v o m k r u g u d o b r i h l j u d i .

EPILOG.
I u P a z a r i n c e se k o n c e m Ijeta 1886. n a v r n u l a k o l e r a .
Z u n i c a posjetili r o d a c i iz P r i m o r j a i z a d v a dana j e d a n
od n j i h u m r o o d posasti. N e k o l i k o dana poslije u zel a
bolest s i l a n m a h . Z u n i c nasao n e k a k a v s i l a n posao u k o -
t a r u i izgubio se iz m j e s t a , a l i je i p a k p r i j e pisao, da se
p o s a l j u iz Zagreba sestre m i l o s r d n i c e z a d v o r b u bole-
snika.
D o s l e su z b i l j a t r e c i dan dvije sestre. A bijase u i s t i n u
od nuzde. O d domacega svijeta n i j e se n i k o g a moglo do-
b i t i , da se dade n a pogibeljnu d v o r b u , a b o l e s n i k a o d
dana do dana v i s e . H a n i b a l R a d m a n o v i c bijase j e d i n i
u m j e s t u , k o j i n i j e izgubio glave. Njega je bilo svagdje
v i d j e t i , s v a k a m o je p r v i dosao, da p r u z i p r v u p o m o c
i u c i n i posljedn ju duznost l j u b a v i b l i z n j e m u . P o s a s t b i l a
je v e c t a k o s t r a s n a , da n i j e samo h a r a l a u s l o j e v i m a
s i r o m a s t v a i bijede, nego posegnula i u bolje k r u g o v e .
P r v i je bio N a l j e s k o v i c , k o j i je obolio, z a n j i m s k o r o
o d m a h uditeljica L i s i c k a i trgovac L e v i . R a d m a n o v i c
je k o d svakoga bio i svagdje pomagao. K o d L i s i c k e
je m o r a l a ostati jedna m i l o s r d n i c a . C i j e l u noc se boles-
n i c a m u c i l a u grdevima, a b l i j e d a m l a d a sestra m u d i l a
se neopisivo mnogo, da j o j u b l a z i b o l i . R a d m a n o v i c dode
u p r a v o u das, k a d je opatica n a p o r o m cijeloga t i j e l a m o -
r a l a t r t i bolesn icu. O n se divio s t r p l j i v o s t i , m i r u i p o z r -

tBurdica Agi6eva<. (A) - 209 — 14

t v o v n o s t i , §to j e pokazivase bozja s l u z b e n i c a , — i t u j o j
se m a l k o o m a k n e s l i c a pefia, — ona pridigne g l a v u , da p r o h u j a l a s i l n a b o l , sto je o t k l o n i l a z i v o t o m n u d a n u ]OJ
j e p o p r a v i , i u taj m a h sukobe se njene o6i s odima nje- sredu, i disto j e gledala u straSnom nazodnom gubitku
g o v i m . I on se i ona silno p o t r e s u . B i l a je D u r d i c a . No — k a z n u s v o j u p o r a d i svoga bijega p r e d z i v o t o m . I k a o da
je gledala nesto strasno, nesto s a s v i m drugo, nego sto j o j
jos j e d a n das — i stenjanje, j a u k bolesnidin p r i v e d e oboje
j e o t k r i v a l a sveta j o j v j e r a , — gledala je n e k i s l i j e p i u z a s ,
k s v i j e s t i i opatica se dade dalje da tare b o l e s n i c u .
k o j i bez i k a k v e p r a v i c e i bez i k a k v a razloga b a c a bez
B o g s a m moze potpuno p o n j a t i osjecaje, sto s u u dasu m j e r e i suduti dobro i z l o , b a c a tek v j e d n i m j e d n a k i m
toga susreta potresli njegovo i njeno s r c e . Opisati nede k r e t o m , a ne p a z i , k u d a i k o m u pane u k r i l o to dobro,
toga n i t i j e d n a s m r t n a r i j e d . i l i z l o , — ved samo da se sve mide i giblje i s t i m odre-
H v a l a n e u m o r n o j b r i z i i b o r b i m i l o s r d n i c a , k a o i ener- d e n i m p r a v c e m . A t a u z a s n a avet s v o j i m s l i j e p i m u k o -
gidnoj p a z n j i H a n i b a l o v o j , posast j e n a p o k o n j e n j a l a . denim o b r a z i m a n o s i l a je n a delu z n a k , sto ga j e D u r d i c a
L i s i d k a , N a l j e s k o v i d , L e v i h o d a l i su z d r a v i po m j e s t u i ditala r i j e d j u : »Sudba!«
po staroj svojoj n a v a d i s i r i l i n o v o s t i . N a j v i s e s u p r i p o - 5>0ra p r o nobis!« — glasno pode m o l i t i druga m i l o -
v i j e d a l i , da je j e d n a o d m i l o s r d n i c a — b i v s a uditeljica srdnica.
Agideva, — »ona, znate, k o j a je r a d i svoga pustolovnoga D u r d i c a se trgne, spusti se jos dublje n a k o l j e n i m a
2ivota m o r a l a s l u z b u pustiti«. No p r e d s v a k i m n i s u s v o j i m , p o n o v i m o l i t v u d r u g a r i d i n u i v r u c i m poboznim
s m j e l i tako g o v o r i t i , j e r s u l j u d i v e l i k u z a h v a l n o s t osjedali pogledom o v j e s i odi n a p r o p e l u , dok j o j u s r c u s i l n a z e l j a
j r e m a onoj sitnoj slabasnoj m i l o s r d n i c i , k o j a j e i p a k k a o i m o l i t v a p r o h u j i , da b i i o n a n a s k o r o — n a s k o r o posla
cakav gorostas v r s i l a s v o j u s l u z b u i m n o g o m u spasila za Hanibalom.
2ivot.
N e k o l i k o dana n i j e se ved p o j a v i o nov^sludaj posasti,
1 m i l o s r d n i c e s u se stoga spremale n a put. I k a d je i m a l a
ved dodi k o d i j a , donese sluga iz d v o r a v i j e s t , da j e H a n i b a l
obolio.
Ved je ponod b i l a , k a d su jos u d v o r u p o s l o v a l i oko
b o l e s n i k a . No — sve je u z a l u d b i l o , on je i z d a h n u o . » 0 h ,
B o z e , t o l i k e s i propustio, — a njega ba§ n i s i U — otme
se m l a d o j opatici p r i k o r n a m i s a o . O n a silno z a j e c a i pade
n a k o l j e n a k r a j postelje, gdje j e lezao m r t v a c . Z a b o r a v i l a
j e sve. N j e n o m dusom p r o h u j a jade nego i k a d i g o r k a
tuzba n a s v o j u sudbu i l j u b a v n a b o l , da n e m a v i s e —
njega. D r u z i c a j e n j e n a m e d u t i m ved k l e d a l a i m o l i l a
glasno z a d u s u p o k o j n i k o v u . D u r d i c a se nesto prene
i z svoje b o h , — i ona podigne odi k p r o p e l u . No u t o m
pogledu ne bijase r e d o v n i d k e s m i r e n o s t i n i krsdanskoga
o d r e k n u c a . B i l o je daskom, da je dusom m l a d e r e d o v n i c e

- 210 -
_ 211 -