SVEUILITE J. J.

STROSSMAYERA U OSIJEKU KATOLIKI BOGOSLOVNI FAKULTET U AKOVU

Doc. dr. Zvonko Pain

LITURGIJSKA GODINA
(Nacrt predavanja)

AKOVO, 2005.

UVOD: TEOLOGIJA LITURGIJSKE GODINE Liturgijska godina nije samo neki izvanjski okvir kranskih blagdana. Ona je puno vie plod teoloke refleksije o vremenu. Bogosluje Crkve je sastavni dio povijesti spasenja a liturgijska godina je nastavak, produenje biblijske povijesti spasenja. Naime, liturgijska je godina prostor u kojem se slavi, ostvaruje i uprisutnjuje vazmeno otajstvo Kristove muke, smrti, uskrsnua i proslave; slavi se otajstvo po kojem smo spaeni, tonije reeno po liturgijskom se slavlju to spasenje na nas primjenjuje.
1.

Liturgijska je godina utemeljena na povijesti spasenja

Krist je sredite svega spasenja kojega je Bog naumio. Od praiskona je on odreen za Spasitelja, on je poetak i svretak svega stvorenja. Stvaranje je bilo po njemu i u njemu se ostvaruje te eka svoje konano ostvarenje u njegovu Tijelu - Crkvi. Otajstvo se Kristovo sastoji u naumu spasenja, a taj je naum ivotno povezan i progresivan, on se razvija i ostvaruje u vremenu. Sve od stvaranja, Adamova pada, obeanje spasenja, poziva Abrahamova, od sinajskog saveza, od najave Novog saveza, pa sve do smrti i uskrsnua Kristova, ovaj naum spasenja je u stalnoj napetosti, dok se posvema ne ostvari, sve do konane proslave kad e Bog biti u svemu (1 Kor 15,28). Svako razdoblje, svaka etapa ne samo da pripravlja onu slijedeu, nego kao u klici, kao u zametku ve sadri onu slijedeu etapu. To znai da otajstvo spasenja ostvareno i koje se ostvaruje po Kristu treba uvijek gledati u njegovoj sveobuhvatnosti i organsko-ivotnoj povezanosti, sve do eshatoloke dimenzije. Tako npr. stvaranje nije samo obeanje, nego prvi in otkupljenja. Stari zavjet nije samo povijesna priprava Kristova dolaska, nego je dio ekonomije spasenja ija je glava Krist. U Kristu i po Kristu je Bog govorio Izraelu, izabrao ga svojim narodom, anticipirajui tako konano spasenje koje se ostvaruje po Kristu. U Kristovu se ovjetvu, dakle, ostvarilo otajstvo onog spasenja koje je postalo nae spasenje. Kristovo vrijeme postaje vrijeme Crkve: spasenje koje je ostvareno u Kristovu tijelu (on je u svom tijelu pobijedio smrt i bio proslavljen!) priopuje se i daje (primjenjuje) po sakramentima i po rijei Bojoj svim ljudima koji su to spremni prihvatiti. Oni onda sainjavaju Crkvu, koja je Kristovo Tijelo. Da bi se shvatilo znaenje liturgijske godine osobito je vano uzeti u obzir da se Boji naum spasenja ostvaruje iskljuivo po Kristu. itav njegov ivot treba gledati pod vidom otajstva spasenja iji je vrhunac vazmeno otajstvo muke, smrti, uskrsnua i proslave
2

Kristove. Svi dogaaji Kristova ivota uzimaju se kao otajstva, sakramenti, tj. kao dio jednog jedinstvenog otajstva, duboko ivotno povezanog, koje se usavrava i ostvaruje u vazmenom otajstvu. Tako dogaaji Kristova ivota za kranina nisu samo povijesne datosti, nego otajstva, stvarnosti koje na otajstven nain ostvaruju nae spasenje. 2. Od povijesnih dogaaja do liturgijskog spomen-ina Boje spasenje ostvareno u povijesti uprisutnjuje se u bogosluju za sve narataje. Ve u Starom zavjetu je spasenjski dogaaj (izlazak iz Egipta) bio ovjekovjeivan, uprisutnjavan, injen stvarno prisutnim i djelotvornim u pashalnoj spomen-veeri. Tako je svaki narataj mogao slaviti Boga zbog spasenja kojeg mu daje te je mogao u ivoj vjeri iekivati eshatoloko usavrenje i ostvarenje toga spasenja. Meutim, Krist je ispunio i doveo do punine i savrenstva sve spasenjske dogaaje iz Starog zavjeta. On je upravo ono ispunjenje starozavjetnih obeanja. U njemu su se ispunila Pisma, u njemu se ispunilo ono danas konanog spasenja. Kad Krist veli: Ovo inite meni na spomen (Lk 22,19), on unosi svoju Pashu (Vazam) u sva vremena. Spasenjska stvarnost se ovjekovjeuje, uprisutnjuje u sva vremena u euharistijskom spomen-inu. Leon Veliki kae: Ono to je bilo vidljivo u naeg Gospodina, prelo je u sakramentalne obrede. Tako je blagdan, slavlje Crkve sm Krist, nae Vazmeno janje (1 Kor 5,7). Bogosluje u vremenu, u liturgijskoj godini je, stoga, dogaaj, trenutak, dio velike godine otkupljenja otvorene i zapoete po Kristu. Svaka je liturgijska godina jedna toka u uzlaznoj vremenskoj crti povijesti spasenja. Bogosluno slavlje poluuje tako onu konanu svrhu spasenja: ono posadanjuje i poosobljuje otajstvo Kristovo. Jer, to bi npr. meni vrijedilo Kristovo otkupljenje kad ne bih mogao postati dionikom tog otkupljenja? A to se ostvaruje po bogosluju, po sakramentima koje slavimo u vremenu, tijekom liturgijske godine. Tako vrijeme postaje materijal, kategorija, mjesto ostvarenja sakramentalnog ina koji daje spasenje. Slavlje i obnavljanje Kristovih otajstava u circulus anni nije zatvoreni krug prema poganskom shvaanju. Povijest spasenja koja se primjenjuje i ostvaruje u nama, ostvaruje se ponaosob u bogoslunim inima i to tako da neprestano raste i usavrava se. Dakle, slikovito reeno, liturgijska godina, tj. slijed liturgijskih godina nije zatvoreni krug (kao da bi svake godine bilo sve isto), nego radije uzlazna spirala. Dakle, Crkva ne ponavlja jednostavno otajstva Kristova, nego kroz liturgijsku godinu puta da ta otajstva u njoj rastu i sazrijevaju sve do slavnog Gospodnjeg dolaska sa svojim izabranicima. Evo to drugi Vatikanski sabor govori o liturgijskoj godini:
3

SC 102: Bogu odana Majka Crkva smatra svojom zadaom da u odreene dane kroz godinu spasonosno djelo svoga boanskog Zarunika slavi svetim spominjanjem. Svake sedmice, u dan to ga je nazvala Gospodnjim, ona slavi spomen Gospodnjeg uskrsnua, koje uz to, zajedno s njegovom blaenom mukom, svetkuje i jednom u godini najveim blagdanom Uskrsa. Tijekom pak godine Crkva razvija itavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i roenja do uzaaa, do duhovskog dana i oekivanja blaene nade i dolaska Gospodnjeg. Slave tako otajstva otkupljenja, otvara vjernicima bogatstvo kreposti i zasluga svojega Gospodina, da se tako ta otajstva na neki nain u svako doba ponaznauje, kako bi vjernici mogli doi s njima u dodir i napuniti se milou spasenja. Zakljuimo tvrdnjom da itava liturgijska godina, tj. svi njezini blagdani slave osnovno i jedino, jedinstveno Kristovo otajstvo: vazmeno otajstvo njegove muke, smrti, uskrsnua i proslave. Tako svaki blagdan u liturgijskoj godini treba na sebi svojstven nain slaviti to otajstvo i to otprilike po ovoj shemi: slavi se spomen prolog spasenjskog dogaaja, taj se spasenjski dogaaj (osobito njegovi uinci) ponazouje, uprisutnjuje, u liturgijskom slavlju; slavei ta otajstva liturgija nam ve daje predokus konanog, vjenog spasenja, ona nas ve uvodi u konano spasenje (eshatoloki vid slavlja).

PRVI DIO: VAZMENI KRUG

I.

NEDJELJA DAN GOSPODNJI

Nedjelja je najstariji kranski blagdan, pa e i nae razlaganje o liturgijskoj godini zapoeti prouavanjem nedjelje. Na poetku emo rei neto o idovskoj suboti, a onda vidjeti u emu je novina i znaenje nedjelje.

A. SUBOTA (ABAT) Vrlo je vjerojatno da subota potjee iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjeseev ciklus traje neto vie od 28 dana, onda su vani i kritini 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posveivali molitvi i bogosluju. Babilonci su dan punog mjeseca nazivali apattum, a dan nestanka mjeseca bubbulum. Oita je slinost rijei apattum i abat. Kasnije, u idova, abat vie ne slijedi mjeseeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za idove osobito znaajan onaj abat uoi mladog mjeseca. Za idove je zapovijed obdravanja abata prva i najvanija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi idovi dvije subote za redom u potpunosti obdrali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spaeni, tj. tada bi doao Mesija.1 Evo sada osnovnih oznaka idovskog abata. a) abat kao posveta vremena. idovi istiu kako je rije "svet" (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za abat. Po abatu se posveuje vrijeme, jer je taj dana posebno posveen molitvi i uenju Tore. Za idove, nadalje abat ima, naravno, duhovno znaenje a u isto vrijeme i veliko znaenje za obiteljski ivot. Budui da je puno toga zabranjeno initi na abat, obitelj se nuno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na abat zabranjeno voditi poslovne razgovore.
Usp. K. DA-DON, idovstvo. ivot, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247275. 5
1

abat, naravno, poinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za idove inae dan zapoinje veerom. 2 Jo dva sata prije sumraka ena pali svijee ide se u sinagogu, a onda vraa kui gdje uz molitvu i itanje Pjesme nad pjesmama bude "doek abata (koji je predstavljen kao kraljica. Slijedi sveana veera. b) Posvemanje uzdravanje od posla. Zabrana rada je apsolutna, ak i u vrijeme sjetve i etve, a tie se i idova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih ivotinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi jo i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su ak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budui da je idovima esto teko doslovno obdravati abat, oni su od starine nali pomo. To je "abes goj" to na jidiu oznaava neidova koji za idove ini ono to je idovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za idove ulogu abes goja ine automati koji se programiraju, ega ima sve vie i vie.3 Kao pomo za "normalan" ivot slui i ustanova zvana eruv ("povezivanje"). Naime, idovu je zabranjeno na abat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), meutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorita. Zato oni jednostavno poveu, tj. opau jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a itavo je naselje onda kao dvorite, tako da se slobodno moe hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju ivotna opasnost, onda su osloboeni zapovijedi o uzdravanju od posla. c) Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogosluju. To jest i bio osnovni razlog subotnjeg poinka - da ovjek toga dana bude slobodan za bogosluje. d) abat kao znak saveza Subote moje morate obdravati, jer subota je znak izmeu mene i vas od narataja do narataja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveujem. (Izl 31,12). Tako je za idove obdravanje subote temeljni znak obdravanja saveza. I danas u dravi Izrael, posljednje to bi jedan liberalni idov od svoje idovske tradicije napustio bilo bi upravo obdravanje subote. e) Radost subote

idovi tumae da je to zbog toga to u Knjizi postanka stoji: "I bi veer, pa jutro, dan prvi" 3 Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga poboan idov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreu automobil, tako da ga voza ne pali sam. Ostala pomagala moemo samo zamisliti. 6
2

Iz 58,13 naziva subotu milinom. Slavlje subote zapoinje ve u petak naveer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote naveer. Oblae se sveane haljine. Za veerom u molitvi zvanoj Kiddu idovi slave Boga to im je podario subotu: Blagoslovljen da si, Gospodine, Boe na, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u batinu predao abat svoga posveenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja. f) Eshatoloki vid subote Kasniji idovski spisi abat smatraju predokusom vjenosti: Ovaj dan je itav abat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira. U ovom kontekstu valja gledati kranski izraz pokoj vjeni.

B. NEDJELJA 1. Povijest nedjelje Povijest nedjelje zapoinje uskrsnuem Kristovim te moemo slobodno rei da kranska nedjelja dobiva svoj odreeni oblik jo znatno prije Nicejskog sabora (325.). a) Uskrsni dogaaj Isus je uskrsnuo rano ujutro, prvoga dana u tjednu (po suboti) (Mt 28,1; Mk 16,9; Lk 24,1; Iv 20,1) i toga se dana ukazao svojim uenicima (Lk 24,13-49); Iv 20,19-25). Toga se istoga dana zbio i silazak duha Svetoga (Dj 2,1-3). Dakle prvoga dana u tjednu (nedjelja) su se zbili sredinji dogaaji naega spasenja (dogaaji koji sainjavaju vazmeno otajstvo): Krist je pobijedio smrt i uskrsnuo od mrtvih toga dana, te istoga dana poslao Duha Svetoga da on u svijetu djelo njegovo dovri i izvri svako posveenje (4. euharistijska molitva). Dakle, nedjelja na najodliniji nain slavi Kristovo vazmeno otajstvo koje, kao to znamo, obuhvaa muku, smrt, uskrsnue i proslavu Kristovu. b) Prvi dan u tjednu Kransko slavljenje prvoga dana u tjednu ima svoje poetke u prvoj nedjelji poslije uskrsnua Kristova: Iv 20,26s: I nakon osam dana (po uskrsnuu) bijahu njegovi uenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena a Isus doe, stane u sredinu i ree: Mir vama! Zatim e Tomi:
7

Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u rebra moja i ne budi nevjeran, nego vjeran! Imajui pred oima otajstvo svoje prisutnosti ostvareno na posljednjoj veeri, Isus eli svratiti pozornost svojih uenika na dvije toke: pokazujui svoje proslavljene rane, on postavlja otajstvo kria u sredite kranske obredne zajednice, i to kria nakon kojeg slijedi uskrsnue. Nadalje, traei vjeru od Tome, on zahtijeva da ta zajednica bude zajednica vjernika koja svjedoi Kristovo uskrsnue. Ve su apostoli uoili izuzetnu vanost nedjelje koja je vezana uz spomen prisutnosti njihovog raspetog i uskrslog Gospodina. U 1 Kor 16,2 Pavao uvrtava u nedjeljno slavlje prikupljanje darova za brau u Jeruzalemu (bilo je to o Uskrsu 57. godine): Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja to uzmogne, da se ne sabire istom kada doem. Iako iz navedenog teksta ne proizlazi nuno da je prvoga dana u tjednu bio nuno i liturgijski sastanak, iz ostalih se svjedoanstava to moe pretpostavljati. U Dj 20,7.11 nalazimo opis jednog nedjeljnog euharistijskog slavlja: U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govorae, i kako je sutra kanio otputovati, probesjedi sve do ponoi Zatim se pope pa, poto razlomi kruh i blagova, dugo je jo zborio, sve do zore. Tad otputova. Strogo egzegetski gledano, iz ovog teksta nije sigurno vidljivo da su euharistijski sastanci i inae bili nedjeljom. Isto tako nije posvema jasno kojim nainom je ovdje Luka raunao prvi dan: po idovskom (subota uveer) ili po poganskom nainu raunanja (nedjelja uveer)? Zakljuit emo da saborski dokumenti ne grijee kada tvrde da se nedjelja slavi jo od apostolskih vremena, jer na to upuuje cjelokupna kasnija tradicija. c) Dan Gospodnji Do sada smo govorili o prvom danu u tjednu, prema idovskom nainu brojanja. S Otkrivenjem (oko godine 95.) pojavljuje se nov izraz: Otk 1,10: Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i zauh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Tako na grkom govornom podruju ili samo postaje naziv za nedjelju. Latinski prijevod dies dominica preao je u romanske jezike. Ovo je jedino mjesto u Novom zavjetu gdje se spominje dan Gospodnji. Iako se ne govori o nedjeljnom euharistijskom sastanku vjernika, ipak treba imati na umu da - prema sudu veine egzegeta Ivanova vienja odraavaju liturgijske sastanke njegova vremena, tako da njegovo spominjanje dana Gospodnjeg moe biti u liturgijskom kontekstu. d) Nedjelja u Crkvi u prva tri stoljea
8

Nedjelja je bila toliko vana u prvoj kranskoj zajednici, da ne manjka dokumenata iz tog vremena. Ako su u prvo vrijeme jeruzalemski krani obdravali subotu (uz nedjelju), vrlo brzo se slavila samo nedjelja. Tako Ignacije Antiohijski (+ 107.) pie u Poslanici Magneanima: Oni koji su ivjeli po starom ureenju doli su do nove nade i ne slave vie subotu, nego nedjelju, dan kad je na ivot bio uzdignut uvis po Kristu i po njegovoj smrti. Didah, spis koji je suvremen Ignaciju, ako ne i Otkrivenju, daje nam sliku kako su se odravali skupovi vjernika: U nedjeljni dan Gospodnji saberite se da lomite kruh i da zahvaljujete nakon to ispovjedite svoje grijehe, da bi vaa rtva bila ista. Ali, ako bi tko to imao protiv svoga druga, neka ne bude s vama dok se s njim ne pomiri, a sve zbog toga da vaa rtva ne bi bila obeaena. Evo jednog poganskog svjedoanstva. Plinije Mlai, upravitelj Bitinije u svom pismu caru Trajanu pie 112. godine kako uhieni krani tvrde kako se sva njihova krivica sastojala u tome to su se oni redovito sastajali jednog odreenog dana prije zore, da bi zajedno pjevali pjesme Kristu kao Bogu. Po svoj prilici jedan odreeni dan u ovom Plinijevom tekstu oznaava upravo nedjelju. Ve tada je, dakle, (euharistijski) sastanak bio rano u zoru, tj. odijeljen od agap. U prvoj Apologiji sv. Justina (+ 165.) nalazimo prvi opis nedjeljne euharistije: A u dan zvan dan sunca (nedjelja) dri se zajedniki sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko ve ima vremena, itaju se spomen-spisi apostol i knjige proroke () U dan sunca dolazimo svi na zajedniki sastanak, jer je to prvi dan, kad Bog pokrenu mrak i pratvar te stvori svijet, a Isus Krist, na Spasitelj, istoga dana ustade od mrtvih: razapee ga uoi subote, a dan poslije subote, to jest na dan sunca, ukaza se svojim apostolima i uenicima i naui ih ono to dajemo i vama na razmiljanje. 4 Didascalia apostolorum, sirski dokument iz 3. st. takoer zapovijeda vjernicima da nedjeljom dolaze slaviti euharistiju, oni koji to ne ine, ne mogu se ispriati. Evo sada pregleda nauke Otaca o nedjelji:

Prva Apologija, 67 (= PG 6,427-431); asoslov 2, 510-511. 9

To je dan kad se kranska zajednica sabire (Ignacije Antiohijski, Justin, Tertulijan) To je prvi dan, spomen stvaranja (Justin, Klement), to je prvi dan koji upuuje na novo stvaranje - uskrsnue (Justinijan, Tertulijan, Ciprijan, Origen). Budui da je to dan liturgijskog okupljanja, potrebno je da to ujedno bude i dan odmora (Tertulijan, Didascalia). To je dan kranske inicijacije (Justin, Klement, Hipolit). To je dan sluanja Rijei (Justin, Origen, Didascalia) i dan euharistije (Didahe, Justin, Hipolit, Origen) To je dan biskupskog reenja (Hipolit). Dan sakramentalnog pomirenja (Didahe, Didascalia). Zbog svega ovoga to je i dan radosti (Tertulijan, Didascalia, Pseudo Barnaba).

I doista, nedjeljno euharistijsko slavlje je bilo na velikoj cijeni meu prvim kranima. Zanimljiv je primjer takozvanih muenika nedjelje: 31 mukarac i 18 ena su bili privedeni pred rimskog konzula 304. g. u Kartagi zbog "protuzakonitih" (nedjeljnih) sastanaka. Sveenik Saturnij tom prilikom kae: Mi moramo slaviti dan Gospodnji. To je na zakon. ita Emerit veli: Da, u mojoj kui smo slavili dan Gospodnji. Mi ne moemo ivjeti a da ne slavimo dana Gospodnjeg.5 Kad je prokonzul zatraio od muenika Feliksa ne da prizna da je kranin, nego samo da porekne da je sudjelovao na kranskim liturgijskim sastancima, pisac navedenog djela ovako se udi tome pitanju: "Kao da bi kranin mogao biti kranin a da ne slavi Gospodnja otajstva ili kao da bi ovjek Gospodnja otajstva mogla slaviti a da nije kranin! Ne zna li dakle, sotono, da kranin ivi u slavljenju Gospodnjih otajstava te da se slavljenje Gospodnjih otajstava mora vriti u prisutnosti krana, na nain da ne mogu opstojati jedno od drugoga odijeljeni? Kad uje za ime kranina, znaj da se kranin sabire s braom pred Gospodinom, i kada uje za sveto zborovanje, prepoznaj u njemu ime kranina."6 e) Nedjelja nakon Milanskog Edikta 313. g. Kao to smo vidjeli, kranski znaaj nedjelje se razlikovao od idovskog shvaanja subote, koja je za njih prvenstveno bila dan odmora, dan posveen Gospodinu. Kranska je nedjelja bila spomen Vazmenog otajstva u euharistijskom slavlju. Uskoro su se i krani poeli nedjeljom uzdravati od posla. Prvo svjedoanstvo u tome smislu potjee od Origena sredinom 3. st. Konano je car je Konstantin 321. godine nedjelju proglasio dravnim blagdanom te zabranio da se nedjeljom obavljaju zanatski poslovi. U poecima su bili doputeni poslovi u polju, ali uskoro se zabranjuju jednostavno
5 6

G. CARDARELLI (prir.), Atti dei martiri, Edizioni Paoline, Milano, 1985., 630-631. Isto, 633. 10

svi poslovi. Tako npr. pokrajinski sabor u Narbonni 589. odreuje novanu kaznu za prekritelje nedjeljnog poinka, a ako bi prekritelj bio sluga za kaznu je dobivao stotinu udaraca ibom. Valja meutim napomenuti da su se krani i prije toga poeli nedjeljom uzdravati od posla. Tako, od Nicejskog sabora (325.) pa sve do danas, nedjelja je dan euharistijskog slavlja, dan kada se proglaava Boja rije, te dan poinka. f) Kasniji razvoj slavlja nedjelje Kasnije je ak zakonski odreena obveza sudjelovanja u nedjeljnoj misi. Tako pokrajinski sabor u Agdu 506. odreuje da se treba sluati cijela misa. Kazna za prekritelje je biskupova javna opomena, a kasnije ak i novana kazna. U Maarskoj je nakon 1000. godine ak zabiljeena kazna ibanjem za one koji ne bi doli na misu. 7 Penitencijal iz Milana iz tog vremena odreuje da ima tri dana postiti o kruhu i vodi tko propusti nedjeljnu misu. a neke odredbe pokrajinskih sabora zabranjuju da se krme otvaraju dok ne zavri misa.8 Oito je, dakle, da je oduvijek bilo potekoa u tome da se svi vjernici potaknu da dostojno i redovito sudjeluju na euharistiji. 9 Nadalje, od samih poetaka se odreuje da na misu valja ii u vlastitu upsku crkvu. To je u poecima, naravno, bila katedrala, kako to svjedoi jo u 2. st. Ignacije Antiohijski, a kasnije, kad su nastale upe po selima, onda je biskup ovlastio upnike da tamo slave nedjeljnu euharistiju, s time da ak upnici udalje iz crkve vjernike koji ne pripadaju njegovoj upi. Tek s pojavom prosjakih redova javlja se elja da se u njihovim crkvama moe zadovoljiti nedjeljna zapovijed, tako da npr. Leon X. 1517. doputa da vjernici mogu nedjeljom sluati misu u dominikanskim i franjevakim crkvama. Kasnije se ta privilegija daje i isusovakim crkvama. No, s druge strane, sve do nedavno ljudi su ipak rado dolazili na misu. Naime, u mnogim su sredinama liturgijska slavlja bila jedina drutvena dogaanja. Sav se drutveni ivot odvijao oko crkve. Glazba se poela razvijati od crkvene glazbe, kazalite od liturgijskih skazanja, veliki su blagdani bili jedina prigoda za "modne revije", nedjelja je bila prigoda da se ljudi nau, da se mladi upoznaju; crkvene su bratovtine bile poetkom svjetovnih udruga Jednom rijeju, sav se drutveni ivot odvijao uz crkvu. U tome smislu nije osobito smetalo to je liturgija bila na latinskom, to je bila nerazumljiva i to kranski puk nije u njoj djelatno sudjelovao nego je bio puki promatra. Bilo je vano da je liturgija sjajna i da okuplja ljude oko nekih sadraja. K tome, liturgija je na odreeni nain privlaila i svojim izvanjskim sjajem. Kao ilustraciju donosimo kako je
M. RIGHETTI, Manuale di storia liturgica, 2, L'anno liturgico, Ancora, Milano, 1946., 19. 8 Usp. Isto, 20. 9 Od starine je u Slavoniji poznat pojam "godinjaka", krana koji bi samo jedanput godinje (o Boiu) doli na misu. Nije to suvremena pojava. 11
7

puk ostao zapanjen i zadivljen ceremonijama posvete crkve u Sotinu 15. 5. 1768.: "Kad je biskup sluio sveanu misu uz dva infulirana (koji nose biskupsku kapu, mitru) kanonika, te uz brojnu asistenciju sveenika i redovnika, narod se upravo zapanjio od uda. U koru je pjevalo osmoro franjevaca: sveenici i klerici. Svijet nije mogao da se dosta naudi, to biskupovoj opravi, to mnotvu sveenika; ponajpae pako skladnom pjevanju franjevaca u koru. Umilni glas starca biskupa pogotovo je zadivio narod. Ne zna pravo hoe li da se nagleda te sjajne asistencije, ili da se uima naslua pjeva jo neuvena!" 10 2. Znaenje nedjelje U prvim su stoljeima krani vrlo intenzivno slavili nedjelju. U poecima je ona, naime, bila jedini kranski blagdan. Osim toga, nedjelja je slavila osnovna kranska otajstva, pa je stoga razumljivo njezino mjesto u ono vrijeme. Zato ba nedjelja? Jedni smatraju da je to isto praktian razlog: prvi su krani (oni iz idovstva) slavili subotu odlaskom u sinagogu, a tek su se u subotu naveer mogli sastati (idui na sastanak u subotu naveer nisu krili stroge propise o subotnjem poinku) i onda su u miru mogli slaviti svoja otajstva. Drugo miljenje, openito prihvaeno, naglaava kako je nedjelja dan Kristovog uskrsnua i Crkva slavi cjelokupno vazmeno otajstvo slavei euharistiju upravo toga dana. a) Novina nedjelje Novina se nedjelje osobito uoljiva u usporedbi sa idovskom subotom. Oci rado naglaavaju da je nedjelja savrena subota. Tako Euzebije: Budui da su idovi bili nevjerni, Boja je Rije pomakla subotnje slavlje do zore slijedeeg dana i dala nam je kao sliku pravog odmora spasonosnu nedjelju.Ignacije Antiohijski je odluan: Oni koji su prihvatili novu nadu ne aste vie subotu nego nedjelju. Ponovimo: osnovna razlika izmeu idovske subote i kranske nedjelje je u tome to je za idove subota prvenstveno bila dan odmora, neradni dan. Nedjelja je, naprotiv, dan kada se slavi i ponazouje osnovno otajstvo nae vjere: uskrsnue i proslava Isusa Krista. Ti dogaaji, zajedno s utjelovljenjem, mukom i smru ine Kristovo vazmeno otajstvo po kojem smo spaeni. Oigledna je, dakle, veza izmeu euharistije i nedjelje: euharistija je ponazoenje, posadanjenje toga otajstva, a nedjelja je vremenski, kozmiki okvir toga slavlja, toga spasenja, djelatnog u svim vremenima. Justin nam to u Dijalogu s Trifunom zorno prikazuje:
Placido BELAVI, udotvorna Gospina slika u Sotinu, Vukovar, 1909. (pretisak: Zagreb, 1995.). Pisac svoj opis temelji na upskoj spomenici iz toga vremena. 12
10

Propis o obrezivanju, koji je odreivao da se svi novoroeni (muki) bez izuzetka obrezuju osmoga dana, bio je slika pravog obrezanja po kojem smo bili obrezani od grijeha i pokvarenosti zahvaljujui Isusu Kristu koji je uskrsnuo od mrtvih prvoga dana u tjednu. Doista, prvi dan tjedna, koji je prvi od svih dana naziva se i osmim ako se ponovno broji prema tjednom rasporedu. Meutim, taj dan uvijek ostaje prvi. b) Imena nedjelje Dan Gospodnji. Kao to smo vidjeli, ovaj se naziv prvi puta javlja u Otk 1,10 i u latinskom jeziku taj izraz zamjenjuje stari poganski naziv dies solis. U romanskim jezicima imamo i danas domenica (talijanski), domingo (panjolski), dimanche (francuski). Germanski su jezici meutim sauvali pogansko ime (dan sunca): Sonntag (njemaki), Sunday (engleski). Hrvatski naziv shvaa nedjelju na idovski nain (ne-djelati), a ruski je naziv najteolokiji: vaskrsenje. Dakle, sm naziv dan Gospodnji bi po sebi najbolje izraavao bit nedjelje. Dan uskrsnua. Ovaj je naziv svojstven Bizantskoj crkvi, kao to je to sluaj gore spomenute ruske. Prvi i osmi dan. Prvi dan je dan stvaranja svijeta. U bizantskoj liturgiji se osobito naglaava veza izmeu prvog dana, dana stvaranja i dana uskrsnua, dana novog stvaranja. Osim toga, nedjelja je ujedno osmi dan koji ima izriito eshatoloki znaaj: ona je znak vjenog ivota. Nedjelja koja slavi uskrsnue Kristovo anticipira njegov povratak (Tvoj slavni dolazak iekujemo - donec venias). c) Nedjelja nakon 2. Vatikanskog sabora Tijekom povijesti nedjelja je esto bila zasjenjena mnogim veim ili manjim blagdanima. Sabor joj je htio vratiti prvotnu vanost i dostojanstvo: SC 106: Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potjee od samog dana uskrsnua Kristova. Tog su se dana vjernici duni sastati zajedno, da sluaju Boju rije i da sudjelujui kod euharistije obave spomen-in muke, uskrsnua i proslave Gospodina Isusa te da zahvaljuje Bogu koji ih uskrsnuem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za ivotnu nadu (1 Pt 1,3). Stoga je nedjelja prvotan blagdan koji se ima predlagati i uporno preporuivati vjernikoj pobonosti, da bude i dan radosti i poinka od posla. Neka joj se druga slavlja, osim doista
13

najznaajnijih, ne pretpostavljaju, jer je ona temelj i jezgra itave liturgijske godine. Sabor dakle naglaava kako se jo od apostolskih vremena nedjelja slavi kao dan kada se u euharistiji slavi Kristovo vazmeno otajstvo. Budui da je to sredinje otajstvo naeg spasenja, vjernici ga slave bogoslunim okupljanjem i blagdanskim poinkom. Jednostavno reeno, nedjelja ima svoj sadraj i svoje prvenstvo. Nedopustivo je da je razblaujemo nekim svojim sadrajima ili da je guimo nekim svojim pobonostima, jednako kao to je nedopustivo da se pri nekim naim posebnim slavljima i ne spomene nedjeljno evanelje nego se propovijeda tematski ili se itaju poslanice crkvenih uglednika. Sabor nauava da je nedjelja prvotan blagdan i ne smije se dopustiti da je potisnu razne druge svetkovine. Stoga nije u redu da netko za misijski dan, papin dan, nedjelju zahvalnicu, Dan dravnosti, katehetsku nedjelju itd. uzme misna itanja i molitve po svom nahoenju, ili da posvema zanemari poruku nedjeljnih biblijskih itanja. Samo najvei blagdani (liturgijski propisi to tono odreuju) imaju prednost pred nedjeljom. Nedjeljna je euharistija je najuzvieniji trenutak kad se Crkva ostvaruje kao Crkva Kristovo ivo Tijelo. Zato bi, naravno, bilo idealno kad bi se cijela upska zajednica nala na jednom nedjeljnom euharistijskom slavlju, kao to je to redovito u filijalnim crkvama. S jedne je strane bitno to zajednitvo, s druge je strane u nekim upskim zajednicama ipak potrebno imati vie nedjeljnih bogosluja. to uiniti? U starini je bez iznimke bila samo jedna nedjeljna misa (kao to i danas ne postoji repriza svatova). Slavlje je jedno. Zato, ako u nekoj upi ipak ima vie nedjeljnih misa, valja razmisliti jesu li ba sve potrebne. Koji puta jednostavno podilazimo vjernicima s umnoavanjem nedjeljnih misa, pogotovo u redovnikim crkvama. U gradovima se mise toliko umnoavaju da vie uope nema govora o upskoj zajednici.
3.

Nedjelja u drutvenoj zajednici 11

Nedjelja blagdan ili praznik? Nedjelja, kao i cijeli konac tjedna u modernom drutvu sve vie postaje dan posvemanjeg oputanja, razliitih oblika zabave ve prema interesima. Cijele obitelji odlaze na izlete, u svoje kue za odmor ili se pak svaki pojedini lan obitelji posveuje svojoj zabavi, ve prema zanimanju. Nedjelja je za krane dan Gospodnji, dan kad se u zajednici vjernika mjesna Crkva slavi euharistiju i to u zajednitvu s cijelom Crkvom koja je Tijelo Kristovo. Nedjelja je, prema tome, prvenstveno dan zajednitva, zajednitva Crkve, tijela Kristova povezanog Duhom Svetim. Dosljedno tome, ona je i dan kad se na poseban nain uvruje zajednitvo i ljubav kranske obitelji, kada se krani takoer osjeaju osobito povezani
11

Preuzeto iz materijala Druge biskupijske sinode akovake i srijemske. 14

s rodbinom i prijateljima. Zato je kranska nedjelja nipoto nije puki neradni dan. Ona je, naprotiv blagdan, blagovanje, sveto drugovanje, radost i ljubav. Nedjelja, dan kada neki, naalost, moraju raditi. Imajui sve ovo u vidu svjesni smo da neki moraju rtvovati blagodati nedjelje, jer po naravi posla moraju biti na usluzi i nedjeljom i blagdanom. To su lijenici i bolniko osoblje, uvari reda, pripadnici vojske, vozai u javnom prijevozu i sl. Koliko je god mogue treba uznastojati da i oni na neki nain ipak sudjeluju u nedjeljnoj radosti i milosti. 12 Ostali, koji toga dana svetkuju, nastojat e koliko je god mogue izbjegavati traiti usluge nedjeljom, tako da se i u slubama koje moraju i nedjeljom biti djelatne ipak osjeti razlika izmeu nedjelje i ostalih radnih dana. Nedjelja dan kada neki pokuavaju dodatno zaraditi. Naalost u zadnje vrijeme sve se vie primjeuje nastojanje da se upravo nedjeljom pokuava dodatno zaraditi i to u slubama koje donedavno uope nisu radile nedjeljom. Tako danas redom sve trgovine mjeovitom robom rade tijekom cijele nedjelje, kao i one uslune djelatnosti koje nisu neophodne kao to su npr. autopraonice, frizerske radnje, servisi Tome valja pridodati i ugostiteljske objekte, tako da sve vie i vie ljudi mora raditi nedjeljom i to, tovie, osobito nedjeljom. Time se svim tim djelatnicima oduzima pravo nedjeljnog svetkovanja, takoer veoma trpi njihov obiteljski ivot. Time se ovjek sve vie otuuje i kao vjernik i kao kranin i kao ljudska osoba, a kao prva vrijednost se namee iskljuivo zarada i trka za stjecanjem materijalnih dobara. U tome smislu valja imati na umu poziv i molbu upuenu od naih biskupa: (Poslodavci i sindikalni radnici), nemojte u prvi plan stavljati proizvodnju i konkurenciju, nego etike i religiozne kriterije Drutvo koje se organizira u ritmu protivnom ovjeku srlja u kulturnu regresiju.13

Tako e npr. barem dio bolnikog osoblja sudjelovati na nedjeljnoj misi u krugu bolnice, slino kao i vojnici u vojarnama, djelatnici u javnom prijevozu poi e na veernju nedjeljnu misu ili pak na onu anticipiranu. 13 Nedjelja dan Gospodnji i dan blagdanskog poinka. Poruka hrvatskih biskupa, u VSB 7-8(1997)481-482, ovdje 482. 15
12

portske priredbe. Sve je vie portskih natjecanja koja se upriliuju nedjeljom i to nedjeljom prije podne. Redovito se na takve portske priredbe pozivaju djeca i mladi bilo kao sudionici, bilo kao gledatelji. tovie, nekima je to i obveza prema koli i prema portskom klubu. Tako se i oni otuuju i od obiteljskog i od euharistijskog stola. Doista bi valjalo uznastojati da se takve priredbe organiziraju subotom, ili barem nedjeljom poslijepodne, tako da se ostavi dovoljno prostora za oba stola: onaj euharistijski i onaj obiteljski. U tome bi se smislu trebali potruditi ravnatelji kola i predstavnici mjesnih vlasti, a i same kranske zajednice. Okupljanje ili rasipanje obitelji? Za premnoge obitelji velika je tekoa da se tijekom tjedna nau oko obiteljskog stola. Redovito, naime, djeca idu u kolu u razliito vrijeme, k tome dolaze i slobodne aktivnosti. Tamo gdje rade oboje roditelja stanje je tim nepovoljnije. Upravo zbog toga izuzetno je vano njegovati obiteljsko zajednitvo nedjeljom, kad e se svi lanovi obitelji nai oko jednog euharistijskog stola i oko jednog obiteljskog stola, gdje e moi razgovarati i drugovati u ljubavi. Stoga e biti izuzetno vano uznastojati da vei dio nedjelje lanovi obitelji provedu zajedno, a da se tek onda posvete aktivnostima po vlastitom i pojedinanom izboru. Dan uvrivanja rodbinskih i prijateljskih veze. Zajednitvo krana ne mogu se iscrpiti samo za euharistijskim stolom. tovie, euharistijsko slavlje znai ujedno i misijsko poslanje. U tome su smislu zasigurno hvalevrijedna rodbinska ili prijateljska druenja kranskih obitelji. Nedjelja je dan kada e kranske obitelji biti osobito osjetljive za potrebe siromaha, naputenih ili bolesnih. Zakljuimo. Kransko slavljenje dana Gospodnjeg najbolji najjednostavniji je i najbolji nain da kranin obnovi i ojaa i svoju vjeru i pobolja svoj obiteljski i kranski ivot. Nedjeljna euharistija, obiteljsko drugovanje, djela milosra i molitva najzdraviji je vid kranske duhovnosti. Valja se prisjetiti da je dugo vremena nedjelja bila jedini kranski blagdan i dobro emo initi budemo li joj povratili prvenstvo. Bit e to na blagoslov svakom kraninu ponaosob, svakoj kranskoj obitelji i cijeloj Crkvi. 4. Liturgijsko znaenje srijede i petka Ova su dva dana bila rano odreena posebno za post i molitvu. Tako ve Didahe odreuje: Ieiunia vestra non fiant cum hypocritis (idovima); ieiunant enim secunda post sabbatum et quinta (ponedjeljak i etvrtak); vos autem ieiunate quarta et sexta (srijeda i petak). Uskoro se srijedom i petkom poinje slaviti i euharistija, iako je to po sebi bilo problematino jer euharistija kao najizvrsnija hrana, prekida post. To se razliito rjeavalo. Neki su post o devetoj uri
16

prekidali euharistijskim slavljem a drugi su ak uzimali priest i nosili je kui da bi se priestili u dan kad nema posta. Na Zapadu je uskoro petak kao dan posta dobio veu vanost od srijede. Na Zapadu je uveden post i subotom, vjerojatno kao produetak posta petkom. Na Istoku, u Galiji i u Milanu nije bilo tog obiaja.

II.

USKRS (VAZAM) PASHA

Kao to smo vidjeli, sve tamo od apostolskih vremena krani su svake nedjelje slavili sredinje otajstvo: vazmeno otajstvo muke, smrti, uskrsnua i proslave Kristove. To je bio jedini blagdan. Tek poetkom 2. st., a u Rimskoj crkvi tek sredinom toga stoljea poeo se slaviti godinji spomen vazmenog otajstva smrti i uskrsnua Kristova.14 Isus je umro uoi idovske Pashe koja je padala 14. nisana (a toga je dana u mjesecu prema idovskom kalendaru uvijek bio pun mjesec - utap), a uskrsnuo je u nedjelju, iza toga dana. Kad se u 2. st. poeo slaviti Uskrs, maloazijske su Crkve slavile kransku Pashu uvijek 14. nisana, bez obzira na to kojega bi dana u tjednu padao taj datum, dok su ostale Crkve slavile Pashu - Uskrs nedjeljom nakon 14. nisana.15 Teoloki gledano, prvi su vie naglaavali Kristovu muku i smrt (iako su slavili itavo otajstvo: muku, smrt i uskrsnue). U povijesti ih nazivamo quatuordecimani (od latinskog broja 14). Oni koji su pak slavili kransku Pashu nedjeljom iza 14. nisana naglaavali su (teoloki gledano) Kristovo uskrsnue. Papa Viktor (189.-198.) je skoro ekskomunicirao sve maloazijske kvatuordecimanske Crkve, ali to ipak nije bio uinio na intervenciju Ireneja Lionskog. itava je rasprava zakljuena na Nicejskom saboru 325. Odreeno je da se Uskrs ima slaviti nedjeljom iza 14. nisana, tonije, u nedjelju nakon prvog proljetnog utapa 16 (to je teoretski mogue od 22. oujka do 25. travnja) a za raunanje datuma je bila zaduena Aleksandrijska crkva. Evo zakljuaka Nicejskog sabora o Uskrsu: Uskrs se uvijek mora slaviti nedjeljom;
Tako svjedoi spis Epistola Apostolorum. Meutim, budui da je 14. nisana mogao pasti i prije proljetne ravnodnevnice, krani su onda ekali nedjelju iza 14. nisana, nakon to bi nastupila proljetna ravnodnevnica. 16 Ovu e definiciju studenti za svoje dobro! doslovno upamtiti. Za ljubitelje matematike evo Gaussove formule za izraunavanje datuma Uskrsa: g = tekua godina a = ostatak od g : 19 b = ostatak od (19a + 24) : 30 c = ostatak od g : 4 d = ostatak od g : 7 e = ostatak od (6b + 2c + 4d + 5) : 7 Uskrs = 22. oujka + b + e. 17
14 15

Ne moe se slaviti istoga dana kad i idovska Pasha; neka se slavi u nedjelju iza 14. nisana, pod uvjetom da je ve nastupila proljetna ravnodnevnica (ekvinocij).

Meutim, potekoa je bila u tome to sabor nije rekao kad je proljetna ravnodnevnica. Naime, po aleksandrijskom je raunanju to bio 21. oujka, a prema rimskom 18. oujka. Tako se dogodilo da ve 326., godinu dana nakon sabora, Aleksandrija i Rim nisu slavile Uskrs istoga dana. Sredinom 5. st. papa Leon je prihvatio aleksandrijsko raunanje, a konano pravilo raunanja Uskrsa (prema ciklusu od 19 godina) uveo je Dionizije Mali 526. Kada je u pitanju julijanski kalendar, onda je raunanje neto zamrenije. Budui da taj kalendar kasni 13 dana, onda prvi proljetni utap po gregorijanskom ne mora biti proljetni utap i po julijanskom kalendaru. Npr. ako je utap 30. oujka, onda je taj dan po julijanskom kalendaru tek 17. oujka, pa prema njihovu raunanju jo nije dolo proljee, pa onda oni ekaju slijedei utap. Pojednostavljeno reeno, kad je po gregorijanskom kalendaru utap 3. travnja i kasnije, onda se Uskrs slavi istoga dana i po julijanskom kalendaru. Ako je ranije, onda se po julijanskom kalendaru eka slijedei utap. Meutim, onu odredbu da se Uskrs ne moe slaviti kad i idovska Pasha pravoslavne Crkve i dalje obdravaju, a Zapadne ne. Naime, ako idovska Pasha padne istoga dna kad i kranski Uskrs (Pasha moe pasti bilo kojeg dana u tjednu), onda Pravoslavne crkve slave Uskrs tjedan dana kasnije, a Zapadne crkve ne.17 Tako se moe dogoditi (kao npr. 1998.) da pravoslavci slave Uskrs tjedan dana iza katolika. Po prilici u isto vrijeme kad se poeo slaviti Uskrs poelo se slaviti i vazmeno vrijeme pedesetnica. Poetkom 3. st. javlja se i Sveto trodnevlje. Budui da je priprava za Uskrs bila povezana s postom, uskoro se uvelo i pokorniko vrijeme priprave za Uskrs, i to kroz 40 dana. Tako je nastala korizma. Tako emo i mi prvo govoriti o Vazmenom bdjenju, a zatim o Svetom trodnevlju i vazmenom vremenu, te na koncu o korizmi.

A. VAZMENO (USKRSNO) BDJENJE 1. Podrijetlo i razvoj a) Vazmeno slavlje u poecima Crkve Prvi spomen godinjeg slavlja Uskrsa je u spisu Epistola apostolarum iz 150. godine. Moemo samo pretpostaviti da se Uskrs slavio i ranije,
17

Dakle, tu odstupamo od odredbe Nicejskog sabora. 18

odnosno da su se ak i apostoli u nedjelju iza 14. nisana spominjali Kristova uskrsnua, ali o tome nemamo nikakvih dokaza. U najstarijim zapisima proslave Uskrsa je predstavljena prvenstveno kao strogi post od jednog ili vie dana, nakon kojega slijedi molitveno bdjenje koje se zakljuuje euharistijskim slavljem. Sudjelovanje u ovom bogosluju bilo je toliko vano, da npr. Tertulijan vidi potekou da se jedna kranka uda za poganina, jer joj moda mu nee dopustiti da sudjeluje u vazmenom bdjenju. To je za Tertulijana bio najvaniji razlog zbog kojeg jedna kranka ne bi smjela ui u mjeovitu enidbu! Jednako je tako i post obavezan i potpun. Hipolit Rimski u Apostolskoj predaji odreuje: "Do Uskrsa neka se nita ne jede, sve do prikazanja, jer se u protivnom nee raunati da se postilo!" Ovo je dakle kranska Pasha: post i slavlje, prijelaz iz jednog u drugo u svetoj noi, u noi u kojoj se sati posta zavravaju u molitvi, a onda se proglaava slavlje u euharistijskoj gozbi. Naglasimo da u ovom sluaju post nema samo pokorniko-asketsku ulogu, nego se prvenstveno spominju oni dani kad je Crkvi Zarunik bio uzet: vazmeni je post prvi dio, prvi in Pashe, tj. prijelaz itavog Krista: Glave (samog Krista) i Tijela (Crkve) iz smrti (koju simbolizira post) u ivot (kojeg simbolizira ali i predstavlja euharistijska gozba), iz suza u radost. Zato je u prvoj Crkvi bilo nepojmljivo da se prieuje na Veliki petak, jer se time kri post (euharistija je najizvrsnija hrana koja tek kri post!). Uoimo: jedno je bio korizmeni post koji je bio pokornikog karaktera, taj se post prekidao na Veliki etvrtak. Vazmeni post (Veliki petak i Velika subota) je bio neto posve drugo: prvi dio onog otajstvenog prijelaza s Kristom iz smrti u ivot. Didascalia apostolorum, sirski dokument iz 3. st. nalae: U petak i u subotu postite i ne okusite nita. Uinite zbor, ne spavajte, probdijte no u molitvi, u zazivanju, u itanju proroka, evanelja, psalama sve do tri sata po ponoi iza subote. Tada prestanite s postom Prinesite tada vae darove i onda jedite, budite radosni, razdragani i sretni, jer je uskrsnuo Mesija, zalog vaeg uskrsnua. Neka vam to bude vjean zakon, sve do konca svijeta. Dakle, osnovni element vazmenog bdjenja su: zbor vjernika koji poste, molitveno bdjenje uz itanje Svetog pisma, post se prekida slavljenjem euharistije i bratskim agapama u radosti uskrslog Krista. Hipolit Rimski izvjetava kako su se u vazmeno bdjenje ukljuili blagoslov vode i krtenja. Naime, kako su se prije krtenja podjeljivala nedjeljom, na spomen vazmenog otajstva u koje se novokrtenici ucjepljuju, tako je najasnije mjesto krtenja postalo
19

vazmeno bdjenje koje na poseban nain slavi Kristovo i nae vazmeno otajstvo: (Kandidati za krtenje) provest e itavu no u bdjenju: itat e im se itanja i bit e pouavani O prvim pijetlovima molit e se nad vodom Prvo e biti krtena djeca U trenutku odreenom za krtenje biskup e izrei zahvalnicu nad uljem Sveenik, obraajui se svakom krteniku, zatrait e od njega da se odrekne. b) Razvoj vazmenog bdjenja u Rimu Slavlje krtenja. Kao to smo upravo spomenuli, prema Pavlovom nauavanju, kranin se po krtenju upriliuje smrti Kristovoj, da bi s njime i uskrsnuo na novi ivot (Rim 6,3-5). I prva je Crkva shvatila bitnu povezanost krtenja s vazmenim otajstvom, pa su se zato krtenja prvenstveno slavila nedjeljom. S masovnim obraenjima nakon 313. krtenje se podjeljivalo osobito u vazmenoj noi, nakon to bi katekumeni na to bili pripravljeni itave korizme. To je bilo zlatno doba kranske inicijacije (uvoenje u kranstvo koje je kulminiralo podjeljivanjem sakramenata inicijacije - krtenja, potvrde i euharistije) i mistagokih kateheza (to su bile pouke nakon krtenja, kada su novokrtenici bili upuivani osobito u otajstvo euharistije). Razvila se bogata krsna liturgija koja je imala svoje puno znaenje i osobitu ljepotu i znakovitost dok su se krtavali odrasli. Kad su se poela krtavati samo djeca, ta liturgija praktiki zamire, a u svijesti naroda je praktiki ostao samo sveani blagoslov vode. Tako od 11. st. vazmena liturgija na Zapadu de facto gubi svako obiljeje inicijacije. Paljenje uskrsne svijee. U stara vremena imala je osobito znaenje u obitelji paljenja svjetiljki uveer, osobito na poetku neke gozbe. Krani su od poetka smatrali Krista svjetlom svijeta. Tako su ve od 4. st. krani pridavali veliko znaenje paljenja svijea (odnosno uljanica) na poetku njihovih liturgijskih sastanaka. Tako je i vazmena no najsvetija no krana zapoinjala sveanim paljenjem svijea. Krist je svojim uskrsnuem, itavim vazmenim otajstvom (smrt-uskrsnue-proslava) razbio tmine grijeha i obasjao svijet svojim spasenjem. Tako je u 7. st. nastao i Exsultet, koji je bio jedan od mnogih himana posveen Kristu-Svjetlu. U papinsku liturgiju ovaj himan ulazi tek u 11. st.18 Nadalje, stari je obiaj bio da se na Veliki etvrtak uveer ugase sva svjetla sve do Vazmenog bdjenja. Kasnije je dolo do toga da se upravo u vazmenom bdjenju blagoslivljao novi oganj, kako nam to svjedoi Rimski pontifikal iz 12. st.
Razigranost liturgije svjetla nije se uklapala u duh klasine rimske liturgije. Zato je ona ula tek u 11. st. 20
18

c) Otajstveni sadraj vazmenog bdjenja Vazmeno bdjenje predstavlja sredite itave liturgijske godine. Ono se nalazi izmeu dva velika otajstva muka i uskrsnua Kristova. Ono oznaava prijelaz (ovo je kljuni termin vazmenog otajstva i vazmenog bdjenja!). I tu se ostvaruje otajstvo: u vazmenoj se noi posadanjuje, ponazouje vazmeno otajstvo smrti i uskrsnua Kristova. Kao to je Krist iz smrti preao u ivot, tako se i kranin (po krtenju) otajstveno s njime sjedinjuje prelazei iz smrti (grijeha) u novinu ivota. Ta se stvarnost za kranina ponazouje u vazmenom bdjenju. Vazmeno bdjenje predstavlja jo jedan prijelaz: ono je u isto vrijeme trei dan Svetog trodnevlja i prvi dan vazmenog vremena. Ukratko, u vazmenom se bdjenju ostvaruje vazmeno otajstvo (Krista) i Tijela-Udova (Crkve). Nije dakle udo da Augustin ovo bdjenje naziva majkom svih bdjenja, a Misal o njemu ovako govori: Po starodrevnoj predaji ovo je no bdjenja Gospodinu (usp. Izl 124,42), kad vjernici, prema evaneoskoj opomeni (Lk 12,35ss), dre u rukama zapaljene svjetiljke poput ljudi koji ekaju kad e se vratiti Gospodin da, kad doe, njih zatee budne i posadi za svoj stol (str. 201). Ovo je dakle sadraj vazmenog bdjenja: spomen izlaska starog izabranog naroda, spomen smrti i uskrsnua Kristova, prisutnost uskrslog Krista u narodu Novog saveza po sakramentima inicijacije po kojima ovjek postaje dionikom Kristova vazmenog otajstva sa svim njegovim plodovima i iekivanje Kristova ponovnog dolaska u slavi. Za sve ove elemente usporedi Exsultet (Vazmeni hvalospjev).
d)

Propadanje (dekadencija) vazmenog bdjenja

Dekadencija (7.-17. st.) Obred vazmenog bdjenja, naslijeeni od rimskih bogoslunih knjiga (sakramenata) iz 6. st. ustalili su se konano u vrijeme Inocenta III. (+ 1216.). Dekadencija se oitovala u tome to se bdjenje sve vie i vie anticipiralo, budui da je tako i tako bilo neinteresantno, jer nije bilo odraslih novokrtenika, pa je tako nestalo sve simbolike inicijacije. Ve u 7. st. je iezlo nono bdjenje, tako da je bdjenje zapoinjalo ve u 14 sati, zatim se ekalo sve do pojave prve zvijezde (do sumraka), kada bi se zapoinjalo s misom. Uskoro se ve u podne blagoslivljao novi oganj. Tako je sva simbolika vazmenog hvalospjeva izgubila svu svoju snagu (hvalospjev klie svetoj noi i Kristu koji je rasprio tmine). Razumljivo je stoga da su vjernici sve manje sudjelovali u ovim, za njih nerazumljivim obredima, nego su sve vie pohaali ranu uskrsnu (jutarnju) misu koju su povezivali sa simbolikom dolaska pobonih ena na Isusov grob. Na koncu je Pio V. (1566.) zabranio slaviti poslijepodnevnu misu.
21

e) Vazmeno bdjenje prema Misalu Pija V. (1570.) do 1951. Vazmeno se bdjenje slavilo na Veliku subotu prije podne. Zanimljivo je da je teoretski to i dalje bilo nono bdjenje, jer u rubrici stoji: Dicta nona in Choro, to je teoretski bilo nakon to se izmoli Deveti as (15 sati). Meutim, toga dana, kao i cijelu korizmu, Srednji se as (u ostale dane i Veernja) molio prije podne. Evo obreda. Sluba svjetla sastojala se od blagoslova nove vatre, procesije, blagoslova zrna tamjana i blagoslova uskrsne svijee. Nakon to se blagoslovila vatra (na kojoj bi se spalili ostaci svetih ulja od prethodne godine), blagoslovila se prva svijea od troroge svijee. Od 12. st. bila se prestala unositi uskrsna svijea. Ona je jednostavno stajala na oltaru. Dok bi se (latinski) pjevalo Svjetlo Kristovo, palila bi se preostale dvije svijee. Pjevanje hvalospjeva Exsultet prekidalo bi se tri puta dok bi se utiskivao tamjan u svijeu. Kod mjesta u himnu Koji, premda je razdijeljen subakon pali uskrsnu svijeu trorogom svijeom, te na rijei: O zaista blaene noi pale se svjetla u crkvi.19 Sluba rije. akon skida bijelo ruho i opet oblai ljubiasto. Poslije starozavjetnih itanja odlae se ljubiasto ruho i opet oblai bijelo. Bilo je 12 starozavjetnih itanja koja su se nazivala proroanstva. Nakon svakog proroanstva sveenik bi rekao Oremus, a onda akon: Flectamus genua, nakon ega bi sveenik rekao zbornu molitvu. Evo tih 12 itanja: Post 1,-2,2 Post 5,32-6,22.7,6,11-14,18-21.23-248,1-3.6-11.15-21 Post 22,1-19 Izl 14,24-31.15,1 Iz 54,17.55,1-11 Bar 3,9-38 Ez 37,1-14 Iz 4,1-6 Izl 12,1-11 Jon 3,1-10 Pnz 31,22-30 Dn 3,1-24

19

Usp. D. KNIEWEALD, Liturgika, Zagreb, 1937., 167-169. 22

Krsna sluba. Nakon dvanaestog proroanstva i pripadajue zborne molitve zapoinjao bi blagoslov vode 20 u koju se ulijevalo katekumensko i krizmano ulje a onda su se pjevale litanije svih svetih duplicando (s ponavljanjem). U poecima su se pjevale 3 puta dok se ekalo da novokrtenici nakon obreda krtenja dou iz krstionice i to tako da su se prvi puta zazivi ponavljali sedam puta, drugi puta pet puta, a kod treeg pjevanja tri puta. Euharistijska sluba. Slijedila je uskrsna misa i to od poetka: Gospodine, smiluj se, Psalam koji se inae molio na poetku mise (Dosudi mi pravo, Boe,), Slava Bogu na visini, Zborna molitva i redovita itanja Kol 3,1-4; Mt 28,1-7. I onda dalje, kao i obino.21 f) Vazmeno bdjenje prema obredu iz 1951.-1955. Liturgijski pokret, zapoet na prijelomu 19. i 20. st. provodio je opsena teoloka, biblijska, patristika i liturgijska istraivanja. Sve je to onda kulminirao na 2. Vatikanskom saboru. Tako je npr. Odo CASEL 1934. objavio lanak Blagdan Pashe (Uskrsa) u Crkvi Otaca i time dao najznaajniji prilog ponovnom otkrivanju pravog znaenja kranskog Vazma. Liturgijski je pokret u tome smislu bio toliko iv, da je jo prije Sabora Pio XII. 1951. ad experimentum odredio nono slavljenje Vazmenog bdjenja, a 1955. proglasio ga obvezatnim. Po tom obnovljenom obredu bdjenje je trebalo poeti u zgodan as tako da sveana misa pone oko pola noi, s tim da se ostavlja mogunost da se ranije zapone. 22 Obred je bio pojednostavljen tako da bi narod mogao to bolje sudjelovati. Sveenik zapoinje obred u ruhu ljubiaste boje. Blagoslovi vatru i svijeu, obue ruho bijele boje, unosi svijeu u crkvu pjevajui tri puta Svjetlo Kristovo. Stavi svijeu na stalak, okadi je i pjeva vazmeni hvalospjev. Na koncu sveenik (i akon) ponovno obue ruho ljubiaste boje i onda zaponu itanja. Nakon svakog itanja se ustane i odmah klekne te u tiini moli, da bi onda sveenik zakljuio zbornom molitvom. etiri su itanja: Post 1,1-2,2 Izl 14,24-15,1
Blagoslov vode bi zapoinjao dvjema zbornim molitvama, a onda se pjevala dua blagoslovna molitva in modum praefationis. 21 Zanimljivo je da puk ovo bogosluje i nije nazivao bdjenje, nego uskrsnue. Pri tome je za puku pobonost osobito bila vana procesija s kipom uskrslog Isusa. Taj se kip stavljao na glavni oltar gdje bi obino stajao oltarni kri i ostajao bi kroz cijelo vazmeno vrijeme. 22 Opa odredba u br. 9 veli: Sveano uskrsno bdjenje ima se odrati u prikladan sat, tako da sveana misa bdjenja pone oko pola noi izmeu svete subote i Uskrsa. Ali, gdje je, radi posebnih mjesnih prilika, po sudu ordinarija za vjernike zgodnije, da se bdjenje obavi ranije, neka se ne poinje prije sumraka ili barem nipoto prije zalaska sunca. Usp. Obnovljeni obred svete sedmice, Vatikan, 1967., str. X. 23
20

 Iz 4,2-6 Pnz 31,22-30 Zatim se, duplirajui, pjevaju litanije Svih svetih. 23 Litanije se pjevaju u dva dijela. Nakon prvog dijela, naime, slijedio je blagoslov vode, obnova krsnih obeanja, a zatim bi slijedio drugi dio litanija a nakon toga bi slijedila sveana misa uskrsnog bdjenja, s istim itanjima kao i prije reforme (Kol 3,1-4; Mt 28,1-7), a na kraju mise pjevao se Ps 150 i hvalospjev Blagoslovljen (Lk 1,68-70). 2. Slavlje svete noi prema Novom misalu (1970.) Vazmeno je bdjenje po svojoj naravi nono slavlje. Moe poeti kad se smrai, a treba zavriti prije zore.24 U veini sluajeva bdije se jedan dio noi. Vano je da se bdjenje slavi u upskoj crkvi,25 da se barem jedanput godinje, u toj najsvjetlijoj liturgiji svi vjernici nau u jednom slavlju. Trebali bi nastupiti doista teki razlozi (zbilja ne znamo koji!), pa da se ovo bdjenje paralelno slavi i u nekoj drugoj crkvi. Tko bi tako to zagovarao, pokazivao bi da veoma malo razumije kransko bogosluje.26 Cijelo se bogosluje, inae slavi u ruhu bijele boje. a) Sluba svjetla: novi oganj i uskrsna svijea Izvan crkve sveenik ukratko objasni okupljenom narodu smisao obreda svete noi, blagoslivlja novi oganj, od tog novog ognja pali uskrsnu svijeu, ukraava je znakom kria, slovima alfom i omegom i tekuom godinom proglaavajui Krista poetkom i svretkom. 27 Sveenik takoer utisne pet zrna tamjana u kri spominjui pet rana Kristovih.28 Nakon toga je akon u ophodu unosi u crkvu pjevajui tri
To je ostalo od onih vremena kad je bio dulji put od krstionice do crkve, pa su se litanije dvaput ili triput pjevale. 24 Sadanji Misal, dakle, vie ne spominje da bi bdjenje trebalo tako zgodno zapoeti da euharistijska sluba (misa) zapone oko ponoi, nego samo veli da vazmeno bdjenje ne smije zapoeti prije nego se smrai, a treba zavriti prije zore. Ipak, napominjemo da bi svakako bilo idealno da vazmeno bdjenje zapone u 23 sata tako da po prilici oko ponoi zapone euharistijska sluba. Time se postie onaj prijelaz, toliko vaan za bogosluje vazmene noi. ini mi se krivim i na dulje staze loim stavljati ovo slavlje u 20 sati kako to danas veina ini. Time se na krivi nain podilazi vjernicima (jer im je tako zgodnije). Zato onda boinu ponoku uporno slave u jo nezgodnije vrijeme, tono u pono. Ako je ljudima neto bitno, vano i lijepo, doi e u ono vrijeme kada se to i treba slaviti, a to je u ovom sluaju zacijelo vrijeme neposredno prije ponoi. 25 Usporedi moj lanak u VBS 3(1988)57. 26 Nerazumljivo je doista da pripadnici nekih duhovnih pokreta imaju svoje odijeljeno vazmeno bdjenje. Slino je i s insistiranjem nekih redovnikih zajednica. Crkvenost je bitna i neizostavna sastavnica kranskog bogotovlja. 27 U stvarnosti je svijea ve ukraena svim tim znakovima, a sveenik tek forme radi prelazi kopljem preko unaprijed otisnutih znakova na svijei. 28 Utiskivanje zrna tamjana u svijeu dugujemo jednoj pogreci. Naime, rije incensum koja se u poecima spominje u sklopu liturgije vazmene svijee zapravo 24
23

puta Svjetlo Kristovo! Pri tome i vjernici pale svoje svijee od uskrsne svijee i u ophodu ulaze u crkvu slijedei uskrsnu svijeu. Taj hod simbolizira hod izabranog naroda za ognjenim stupom kroz pustinju, a osobito simbolizira hod naroda za Kristom koji je rekao: Ja sam svjetlo svijeta, tko ide za mnom, nee hoditi u tami (Iv 8,12). Kad se uskrsna svijea stavi na njezino mjesto, akon je okadi i pjeva vazmeni hvalospjev (Exsultet) koji pjesnikim rijeima prinosi Bogu plamen te svijee te naglaava novinu Kristova spasenja. Pjevanje vazmenog hvalospjeva povezano je s nekim psiholokim i dramatskim potekoama. Izgleda da cijelo slavlje ima dva vrhunca, to je za ljudsko doivljavanje nespretno. Naime, u svakoj drami ima zaplet, vrhunac i rasplet. U ovom sluaju crkva okupana svjetlom i pjevanje hvalospjev svijei predstavlja odreeni vrhunac, a onda slijedi odreeni pad: starozavjetna itanja. Nakon toga dolazi do novog prijelomnog trenutka (vrhunca): sveani himan Slava Bogu na visini, paljenje svijea na oltaru, zvonjenje zvona Bilo je zato miljenja da se vazmeni hvalospjev pjeva iza starozavjetnih itanja. Meutim, teoloki je ipak bolje ovako kako je danas. Naime, Stari se zavjet ita u svjetlu Kristova uskrsnua. b) Bogosluje rijei Ovo je majka svih bdjenja i na poseban nain dolikuje da Boji narod slua Boju rije i moli ekajui Gospodina. Podsjetimo se daj je jedan od bitnih dijelova kranskog bogosluja upravo navjetaj silnih Bojih djela, Bojega spasenja (to je ona anamneza), to je ono: Ako te sin tvoj upita Zato, makar su u ovom bdjenju koje na najizvrsniji nain slavi Boje spasenje obvezatna samo tri starozavjetna itanja29 (plus poslanica i evanelje), dolikuje da bogosluje rijei u ovome slavlju bude neto obilnije. Naravno, u tom sluaju narod treba pouiti i objasniti mu znaenje i veliinu vazmenog bdjenja i kontekst tih itanja. Napomenimo da se uvijek mora uzeti itanje Izl 14,15-15,1. Evo pregled itanja:

Stvaranje (Post 1,1-2,2) Abrahamova rtva (Post 22,1-18) Prijelaz preko Crvenog mora (Izl 14,15-15,1) Novi Jeruzalem (Iz 54,5-14) Bog svima daruje spasenje (Iz 55,1-11) Vrelo mudrosti (Bar 3,9-15.32.4,4)

znai ulazak, a odnosi se na svijeu i znai ulazak (svijee) u crkvu. Meutim, budui da rije incensum u isto vrijeme znai i tamjan, neki su kasnije pogreno shvatili da se misli na tamjan koji bi trebalo utisnuti u svijeu. Slino se dogaalo idovima koji su zapovijed da im molitva ma bude kao zapis meu oima, shvatili doslovno te su onda tu molitvu u malom svitku i futrolici doslovno stavljali na elo dok bi molili tu i ostale svoje molitve. 29 Rubrika veli da se u izuzetnim sluajevima uzmu barem dva starozavjetna itanja. 25

Novo srce i nov duh (Ez 36,16-17a 18-28)30 Poslanica (Rm 6,3-11) Evanelja: Godina A - Mt 28,1-10 Godina B - Mk 16,1-8 Godina C - Lk 24,2-12

U jednom svom govoru sv. Augustin izraava onu silnu radost koja se prolama u uskrsnoj noi zbog uskrsnua Kristova. Ta radost posebno odjekuje u himnu Slava Bogu na visini, koji uz paljenje svijea na oltaru, zvuk zvona i orgulja (prema mjesnom obiaju) u dananjem misalu pjeva nakon starozavjetnih itanja, a prije poslanice, te usklikom Aleluja koji slijedi poslije poslanice: Evo, pjevajmo Aleluja! Taj usklik je sladak i radostan, obiluje milou i njenou. Kad bismo ga bez prestanka pjevati, umorili bismo se. Ali, kad ponovo doe, kolikog li veselja! To je radost, brao moja, radost biti zajedno, radost pjevati psalme i himne, radost prisjeati se muke i uskrsnua Kristova, radost nadati se vjenom ivotu. A ako nas sama nada ispunja tolikom radou, kolika e tek radost biti kada dostignemo ispunjenje? Uistinu, ovih dana kada odjekuje aleluja, na duh nije onaj isti. Ne osjeamo li neto poput nebeskog mirisa? Tamo e se nai svi sveti i susrest e se oni koji se nisu nikada vidjeli, tako e se nai oni koji su se poznavali, tamo e biti savreno jedinstvo. (In Ps 118). Nakon svakog itanja slijedi po jedan psalam i jedna molitva nadahnuta pojedinim itanjem. To je jedan od rijetkih sluajeva gdje u naem misalu molitve slijede biblijska itanja (inae molitve slijede jednogodinji, a nedjeljna itanja trogodinji ciklus). To je nedostatak naeg misala, jer molitve koje su openite i ne slijede itanja, jednostavno ne sjedaju i ne pamte se. Zanimljivo je da npr. talijanski misal za nedjeljne mise uz onu redovitu zbornu molitvu donosi jo po tri nedjeljne molitve prema ABC ciklusu. Za nadati se je da e tako biti i u hrvatskom buduem Misalu. c) Krsno slavlje U ovom se dijelu prvo blagoslivlja voda kojom e kroz itavo uskrsno vrijeme (i u samom vazmenom bdjenju) biti krtavana djeca i katekumeni. Blagoslov vode zapoinje litanijama svi svetih. Blagoslovna molitva je jedna veoma stara rimska molitva koja je neto prilagoena. U anamnezi te molitve se govori o svim biblijskim slikama vode koje predoznauju krtenje.

Zauuje i iznenauje injenica da nije uvrteno itanje o izlasku, kada su idovi blagovali vazmeno janje. U starom misalu je to bilo! 26
30

Nakon toga slijedi krtenje ukoliko ima kandidata, i to prema uobiajenom obredu: odreknue od grijeha i ispovijest vjere. Naglasimo da novokrtenici odmah primaju sakrament potvrde i to od krstitelja, bio on biskup ili sveenik. Nakon (eventualnih) krtenja slijedi ispovijest krsne vjere od strane itave okupljene zajednice.31 Ukoliko nema krtenika, moe se uzeti i drugi obrazac blagoslova vode koji posebno govori o krtenju kojeg su okupljeni vjernici ve primili. d) Euharistijsko slavlje Euharistijsko slavlje se nastavlja pripravom darova. Novokrtenici se prieuju pod obje prilike i tako zakljuuju svoju inicijaciju. 32 Podrazumijeva se da se za ovu misu uzmu nove, neposveene hostije.33 Naravno, za katekumene jo preostaje vrijeme mistagogije sve do Duhova. EXCURSUS 1: OPHOD NA VELIKU SUBOTU ("USKSRSNUE") Iako je sve do 1951. vazmeno bdijenje bilo u subotu ujutro, vjernici u sebi ispravno osjeali kako bi najvanije slavlje trebalo biti na Veliku subotu naveer. Tako se uskoro javila pobonost zvana Uskrsnue koja se slavila na Veliku subotu naveer (nakon to se "bdjenje" ve proslavilo prije podne). Evo kako je izgledalo "Uskrsnue prema Strossmayerovom Obredniku iz 1878. Naveer se zvoni. Sveenik obuen u roketu, bijelu tolu i bijeli plat doe s pjevaima do "Bojeg groba" i zapjeva, a pjevai prihvate: Ustani, to spava, Gospodine, itd34 Nastavlja se zatim cijeli psalam
Ovdje se javlja mala potekoa. Naime, ako se krtenje slavi u krstionici (tamo gdje nema veine vjernika), onda je razumljivo da se kandidati odreknu zla i grijeha i ispovjede vjeru, a da se kasnije u crkvi vjernici spomenu svoga krtenja tako da se i oni odreknu zla i obnove svoju krsnu vjeru, upravo tako kako stoji u misalu. Meutim, ako se krtenje (kako je to redovito sluaj) slavi pred oima svih vjernika, onda izgleda da se odreknue od grijeha i ispovijest vjere ponavljaju, a liturgija naelno ne trpi ponavljanja. Ne bi li bilo jednostavnije da se u tom sluaju pozove krtenike da se odreknu grijeha i ispovjede vjeru, a da se u isto vrijeme pozove ostale vjernike da obnove ono to su i oni jedno uinili, pa da tako zajedno vjernici i novokrtenici uine isto: novokrtenici se odreknu grijeha i ispovjede vjeru, a ostali vjernici obnove ono to su na svom krtenju ve bili uinili. Oito je da oni koji su sastavljali obred jednostavno nisu imali pred oima mogunost da se krtenje slavi u crkvi, a ne u krstionici. 32 Usp. moj lanak: U bdjenjima nonim mislim na tebe u VBS 5(1966)299. 33 Inae je pravilo da se na svakoj misi, pogotovo nedjeljnoj, posveuje odreena koliina hostija, da se ne bi vjernici prieivali iz smonice. Time euharistijski znak dolazi vie do izraaja. Zato treba paziti da se ne posveuje previe euharistijskog kruha, koji se onda danima i tjednima kasnije treba konzumirati. Ako to vrijedi za nedjeljne mise, onda to tim vie vrijedi za vazmeno bdjenje. 34 Radi se o Ps 44,24-27: Preni se! to spava, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! Zato lice svoje sakriva, zaboravlja bijedu i nevolju nau? Jer dua nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. Ustani, u pomo nam 27
31

139 (Gospodine, Pronie me svega i poznaje). Okadi se sakrament (koji bude izloen na "Bojem grobu"), sveenik ga uzme u ruke, otkrije veo i okrene Sakrament prema grobu i pjeva a pjevai nastave: "Ustadoh i jo s tobom jesam, na mene si ruku svoju stavio (Ps 139,5-6). Kree ophod prema glavnom oltaru. Kad tamo stigne, sveenik okrene sakrament prema narodu i tri puta pjeva, svaki puta viim glasom: Mir vam ja jesam, aleluja! Odg.: Nemojte se bojati, aleluja! Zatim krene ophod uobiajenim putem izvan crkve. Pjevaju se uskrsne pjesme. Kad se vrate u crkvu, sveenik stavi Sakrament na oltar i pjeva Tebe Boga hvalimo. Slijedi O tolika tajna to je. Sakrament se okadi. Nakon responzorija slijedi molitva, blagoslov s Presvetim, koje se onda spremi. Pjeva se Kraljice neba sa zavrnom molitvom. EXCURSUS 2: VAZMENO BDJENJE U BIZANTSKOM OBREDU Kao i u Zapadnoj crkvi, tako se i u bizantskoj liturgiji vazmeno bdjenje sve vie i vie anticipiralo (tj. slavilo se na Veliku subotu po danu), tako da od prvog bdjenja nije ostalo nita. Meutim, dok je na Zapadu ostalo cjelokupno bdjenje koje se slavilo na Veliku subotu prije podne, u bizantskom je obredu posebno bogato monako molitveno (nesakramentalno) bdjenje. Anticipirano bdjenje. Drevno bdjenje, koje se slavilo u subotu ujutro sadri prije svega slubu svjetla. U Jeruzalemu (govorimo o staroj istonoj liturgiji!) patrijarha uie novi oganj unutar svetoga Groba i zatim taj plamen pokazuje vjernicima. Puka pobonost posebno cijeni ovu svetu vatru koja je sila s neba. Nakon toga se ita 15 starozavjetnih itanja, sveenik zatim oblai bijele haljine i ita evanelje uskrsnua, a na koncu slijedi euharistija sv. Bazilija. Nono bdjenje. Srednjovjekovna sluba Svete noi zapoinje paljenjem svijea i ophodom koji se zakljuuje itanjem evanelja uskrsnua. Slijedi uobiajena sluba itanja prema bizantskom asoslovu. U samu zoru, kad se zavri sluba itanja slijedi euharistijska sluba prema liturgiji sv. Ivana Zlatoustoga. B. SVETO TRODNJEVLJE - TRIDUUM SACRUM Iako je vazmeno bdjenje, naravno, dio Svetog trodnevlja, zbog njegove velike vanosti smo ga obradili u posebnom poglavlju. Inae, izraz Triduum sacrum prvi puta spominje sv. Ambrozije. Izraz Vazmeno trodnevlje je iz ovog stoljea. Bili smo naglasili da se u vazmenom bdjenju slavi itavo vazmeno otajstvo muke, smrti,
priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! 28

uskrsnua i proslave Isusa Krista. Zato nije bespredmetno pitanje, zbog ega sada treba posebno slaviti dan Kristove muke i dan Kristova pokopa, tj. poivanja u grobu? Ne znai li to razdvajanje slavlja vazmenog otajstva koje se zbiva u Vazmenom bdjenju? Kao odgovor na to donosimo jeruzalemsku i rimsku tradiciju. Openito je osobina judeokrana bila ta da su oni veoma rado slavili otajstva vezana uz pojedina sveta mjesta, vezana uz Kristov ivot. To je bilo i razumljivo, jer su se nalazili u Isusovoj domovini. Tako je za njih npr. bilo posve razumljivo da se na Veliki petak skupe oko mjesta gdje je Isus bio razapet, na uskrsno jutro oko Kristova groba, na blagdan njegova roenja u Betlehemu, itd. to se tie uvoenja liturgije Velikog petka u Rimu, trebamo znati da su srijeda i petak kroz cijelu godinu bili ve vrlo rano liturgijski dani kada se slavila euharistija (naime, u samim poecima euharistija se slavila iskljuivo nedjeljom!). Tek kasnije, nakon misa srijedom i petkom dolaze i ostale svakodnevne mise. Dakle, budui da je petak ionako liturgijski dan, u Rimu se na Veliki petak slavila posebna liturgija muke Isusove. Izuzetno je vano uoiti da Sveto trodnevlje po svojoj biti ine petak, subota i nedjelja. Donedavno su Sveto trodnevlje sainjavali etvrtak, petak i subota. Problem nije samo formalni, nego teoloki. Ako trodnevlje zavrava Velikom subotom, onda je vazmeno otajstvo nepotpuno, jer nedostaje uskrsnue Kristovo. A ve smo naglasili da je u vazmenom otajstvu kljuan prijelaz iz smrti u ivot. Ako uzmemo, to je ispravno, da Trodnevlje sainjavaju petak, subota i nedjelja, onda je nedjelja zadnji dan Trodnevlja i prvi dan Pedesetnice, produene vazmene radosti. Sadanji je na misal donio polovino, ali ne znamo koliko sretno rjeenje: Trodnevlje zapoinje na Veliki etvrtak misom Veere Gospodnje. O vazmenom smo bdjenju ve govorili. Poet emo s liturgijom Velikog etvrtka. On po sebi ne bi trebao pripadati Svetom trodnevlju, ali je kroz povijest pripadao, a i danas djelomino pripada. Zatim emo govoriti o Velikom petku, Velikoj suboti i Uskrsu. Kao to spomenusmo na poetku, slavljenje je Svetog trodnevlja na osobit nain utemeljeno na predaji Jeruzalemske crkve koja je na svetim mjestima slavila pojedina otajstva (muku, smrt, uskrsnue, uzaae). Meutim, to odjelito slavljenje Kristovih otajstava nije eljelo umanjiti vrijednost vazmenog bdjenja koje po sebi slavi itavo vazmeno otajstvo. Vrlo je vjerojatno da je slavljenje Svetog trodnevlja bilo potaknuto i arijanskom herezom: htjelo se nasuprot arijancima slaviti osobu Isusa Krista Bogoovjeka.

29

1. Veliki etvrtak a) Povijest Tijekom povijesti na ovaj su se dan slavila etiri razliiti obreda: pomirenje pokornika, posveta ulja, misa veere Gospodnje, misa zavretka korizmenog posta. 35 U Jeruzalemu je u 4. st. toga dana u rano poslijepodne bilo bogosluje, a zatim bi svi pourili kui da se malo odmore, jer su cijelu slijedeu no trebali probdjeti. U samim poecima misa Velikog etvrtka je bila jednostavno misa zavretka korizmenog posta. Neki su je slavili ujutro, neki oko podne, a neki naveer, prema Posljednjoj veeri. Sv. Augustin navodi sva tri ova obiaja. U 4. st. u Rimu uope nije bilo mise Veere Gospodnje, nego se slavilo pomirenje pokornik. Spomenimo samo ukratko da se sakrament pokore u ono vrijeme mogao podijeliti samo jedanput u ivotu. Ispovijed grijeha je bila tajna, ali pokora za te grijehe esto puta javna i znala je potrajati vie godina. Takvi su pokornici, dakle, u Rimu na Veliki etvrtak bili sveano pomireni, tj. dananjim rjenikom reeno, dobivali su odrjeenje od svojih grijeha. Spomenimo samo da su predmet te ispovijedi bili samo neki veliki grijesi: otpad od vjere, preljub, ubojstvo Zanimljivo je da je taj dan i nakon nestanaka javnih pokornika sauvao odreeni pomirbeni znaaj. Tako je u nekim dijelovima Francuske sve do 19. st. toga dana nakon moljenja psalma vjernicima davano odrjeenje za koje se preciziralo da nije sakramentalno. Ve u 7. st. u Rimu susreemo drugu praksu. Na rimskim upama sveenici bi ujutro slavili misu zavretka korizmenog posta, a naveer misu veere Gospodnje, na kojoj bi se (u papinoj liturgiji) ujedno i posvetio ulje. Podsjetimo se da korizma zavrava na Veliki etvrtak, a zatim slijedi Sveto trodnevlje. Zanimljivo je da na toj misi nije bilo bogosluja rijei, nego bi se odmah zapoinjalo prikazanjem. Toga je dana papa prao noge svojim ukuanima, a isto su to inili i sveenici na upama. b) Veliki etvrtak prema Misalu Pija V. 1570. Prije reforme iz 1951-1955. misa Veere Gospodnje se slavila prije podne (toliko je bio vaan euharistijski post!), a posveta ulja bi se slavila posebnim obredom iza priesti.36 Pomirenje pokornika je nestalo ve u 10-11. st.
Gelazijev sakramentar spominje samo prve tri. Misa zavretka korizmenog posta uvedena je neto kasnije. 30
35

Izmeu 13. i 15. st. uvodi se neto novo u bogosluje Velikog etvrtka. Naime, u staroj rimskoj liturgiji se obiavalo u jednom koveiu (priuvnici) spremiti ostatke posveenog Kruha i pohraniti ih jednostavno u sakristiju nakon mise Velikog etvrtka. Na poetku slijedee mise taj bi se kovei donio pred papu koji bi mu se kratko poklonio i onda zapoeo bogosluje. Meutim, nakon 13. st. kada je sve vie rasla euharistijska pobonost izvan mise, taj je obred postao prigodom za osobitu euharistijsku pobonost. K tome, kad je bogosluje Velikog etvrtka uzelo i neke znakove alosti (npr. iskljuivanje zvona i orgulja)37 vjernici su ovaj provizorni tabernakul (euharistija se nije vie nosila u sakristiju nego na posebno mjesto u crkvi) je za vjernike postao Isusov grob, iako se, liturgijski gledano, jo nije moglo govoriti o smrti Kristovoj. c) Veliki etvrtak nakon reforme 1955. Misa veere Gospodnje je konano dobila svoje pravo mjesto uveer.38 Prije podne u svojoj katedrali biskup slavi misu posvete ulja. Prijenos Svetotajstva nakon veernje mise je trebala biti manje svean, a trebalo je i izbjegavati preveliko isticanje Bojeg groba. d) Veliki etvrtak prema Misalu Pavla VI. 1970. Kao i u redu od 1955. prije podne se u katedrali slavi misa posvete ulja, ali joj se pridaje jo jedan novi znaaj kojega u tradiciji uope nema: sveenici (koji su u koncelebraciji s biskupom) obnavljaju svoja sveenika obeanja. Napominjemo da je to jedina prijepodnevna misa u cijeloj biskupiji. Uveer se u svim upskim crkvama slavi misa Veere Gospodnje koja otvara Sveto trodnevlje. Podsjeamo da liturgiari stavljaju u pitanje uputnost ove raspodjele. Tu se nekako nalo srednje rjeenje izmeu dosadanjeg brojanja (etvrtak, petak, subota) i klasinog (i ispravnog) brojanja (petak, subota, nedjelja). Osobitost mise veere Gospodnje je (neobvezatni!) obred pranja nogu koji vrlo znakovito upuuje na Gospodnju zapovijed ljubavi.39 Nakon mise slijedi prijenos
Meutim, znalo se dogaati da su biskupi imali blagoslov ulja i dan ranije, da bi oni ljudi koji bi doli sa upa po sveto ulje, mogli stii na vrijeme. 37 Zvona nisu zvonila, pa su se upotrebljavale razliite egrtaljke i klepetala. Ovi drveni instrumenti vuku podrijetlo iz monakih obiaja. Naime, kako su u poecima zvona bila rijetka i skupa, u mnogim ih samostanima i nije bilo, nego su za odreivanje dnevnog reda redovnici upotrebljavali takva drveno pomagalo zvano tabula. 38 Zahvaljujui tome to je 1953. godine strogi euharistijski post smanjen na tri sata prije priesti (a prije toga se moralo postiti od ponoi do priesti). Zbog toga je i bogosluje Velikog petka moglo biti prebaeno u veernje sate. 39 Prava je teta da je obred pranja nogu neobvezatan. Trebalo bi ga svakako uzeti jer je to drevna tradicija, a drugo, znademo da znakovi koji puta jae govore od izgovorene rijei. 31
36

Svetotajstva u kapelicu, odnosno na neko dolino mjesto, a glavni oltar se ogoli. Vjernici se pozivaju da ostanu jo jedno vrijeme u molitvi i klanjanju, da se ne bi i na nas mogao odnositi Isusov prijekor upuen Petru: Jednu uru nisi mogao probdjeti sa mnom?. 40 2. Veliki petak a) Povijest Prvo svjedoanstvo slavljenja Velikog petka nalazimo u Jeruzalemu koncem 4. st. Egerija, hodoasnica iz tog vremena, daje nam detaljan prikaz slavlja Velikog petka u Jeruzalemu. To je bio dan putujue molitve. U etvrtak naveer bi se vjernici sastajali u dvorani posljednje veere, zatim u Maslinskom vrtu i tako bi cijelu no proveli pjevajui himne i itajui itanja. U petak prije podne, nakon kraeg odmora, puk bi se sabrao kod dvorane posljednje veere (gdje se astio stup bievanja) i zatim iao do Golgote. Tamo bi biskup izloio relikviju (moi) svetoga Kria, a vjernici su se klanjali i ljubili Kri. U svakoj od tih postaja bi se itali odgovarajui odlomci iz Biblije i pjevali psalmi. Dakle, osnovni dijelovi bogosluja Velikog petka bili su: sluba rijei (s obvezatnim itanjem evaneoskog opisa Kristove muke), aenje (relikvija) svetoga Kria. Najstarije svjedoanstvo slavlja Velikog petka u Rimu nalazimo u Grgurovom sakramentaru i evanelistaru iz 7. st. italo se evanelje muke Gospodnje i molila velika molitva vjernika, a koja se sauvala i u dananjem bogosluju Velikog petka. Izgleda da je u to vrijeme na rimskim upama (titulima) bogosluje Velikog petka bilo neto drugaije. Na poetku se izlagao kri na oltar, zatim bi, kao i u papinskoj liturgiji slijedila itanja. Nakon toga bi se uzimala priest pretekle od bogosluja Velikog etvrtka i dijelila vjernicima. Napominjemo da se u papinskoj liturgiji dijelila priest samo onima koji su to htjeli (a u to su vrijeme na redovitim misama svi ili na priest): sm papa i njegova asistencija se nije prieivao. Nakon priesti slijedilo je ljubljenje kria. Pri tome su pjevali Trisagion po uzoru na bizantsku liturgiju. Pod utjecajem iste bizantske liturgije je i uvedena priest na Veliki petak, iako je bio strogi post. U 8. st. je poklon kriu uao i u papinsku liturgiju. Relikvija sv. Kria bi se nosila u procesiji od bazilike sv. Ivana Lateranskog do bazilike
Ponegdje to bude jedan sat klanjanja, drugdje do ponoi, a neki se osmjele da u molitvi probdiju cijelu no. Meutim, u tako dugim bdjenjima valja biti razborit: kako e slijedeega dana moi raditi (i funkcionirati u vlastitoj obitelji) onaj koji je cijelu no bdio? 32
40

sv. Kria, gdje je bio poklon sv. Kriu, a nakon toga je slijedilo bogosluje rijei.

b) Veliki petak u Misalu Pija V. 1570. i reforma Pija XII. 1955.

Sve do reforme iz 1955. bogosluje Velikog petka bilo je prije podne.41 Slino kao i danas zapoinjalo je u tiini. Liturgijska je boja crna. Sveenik bi s posluiteljima doao do ogoljenog oltara i pred njim prostro se jedno vrijeme u molitvi. Zatim bi akoliti stavili na oltar samo jedan oltarnik (inae su trebala biti tri), a sveenik bi zatim poljubio oltar. Slijedilo je itanje Ho 6,1-6, a nakon zavlake iz Hab 3, zborna molitva i itanje Izl 12,1-11 (o vazmenom janjetu). Nakon zavlake iz Ps 139 itala bi se Muka po Ivanu. Kao i danas slijedila bi sveopa molitva, 42 a nakon toga otkrivanje kria i klanjanje kriu. Nakon toga bi slijedila priest. Ono to je neobino, samoj je priesti prethodio obred slian prikazanju u misi, tako da se u povijesti prema istonoj liturgiji nazivao liturgija pretposveenih darova, 43 a priest je bila posveenim Kruhom i obinim vinom! Pogledajmo kako je to izgledalo. Sveenik i akon odu po Presveto na mjestu gdje se bilo uvalo, poklone se kako je uobiajeno (okade, pomole se, itd.) i donesu do oltara. Sveenik raiti tjelesnik na oltaru, postavi kale, pliticu i estinjak (ciborij). Velika hostija (sauvana od mise Velikog etvrtka) stavi se na pliticu. Zatim se ulije vino u kale s neto vode kao to je uobiajeno. Sveenik onda izmoli molitve kao i inae u prikazanju, okadi darove, opere ruke i moli: Molite, brao, da moja i vaa rtva bude ugodna Bogu, Ocu svemoguemu. 44 Nakon toga, naravno, ne moli se kanon, nego se nastavi pozivom na Oena i Oenaem. Slijedi uobiajeni obred priesti pri emu kao i inae, jedan komadi hostije stavi u kale. Kad doe vrijeme priesti sveenik se priesti hostijom kao i inae, a zatim popije vino (naravno,

Ponavljamo, propis o euharistijskom postu od ponoi do priesti bio je toliko vaan da su bogosluja i Velikog etvrtka i petka i Vazmenog bdjenja posve nelogino pomakli prije podne. U ovom sluaju bogosluju Velikog petka - opet se upotrebljavala spasonosna formula: Nakon to se izmoli deveti as, a on se, umjesto u 15 sati, molio odmah ujutro. 42 Molilo se, izmeu ostalog, pro perfidis Iudaeis za nevjerne (nepotene, prijetvorne) idove. Hvala Bogu, karizmatski papa Ivan XXXIII. je izbacio rije perfidis pa se moli jednostavno za idove. 43 Na staroslavenskom jeziku se to zove liturgija preosvetenih darova. U istonoj liturgiji se euharistija slavi tako da se priprava darova obavi prije same euharistije (to ak ne mora biti onaj isti koji predvodi euharistiju), a tek onda slijedi sluba rijei i euharistijska sluba. 44 Oito je da je ovdje izraz moja i vaa rtva posve neprimjeren, jer se ne slavi misa, nego samo obredi Velikog petka. 33
41

neposveeno) iz kalea. Nakon toga oisti kale kao i inae i odlazi s oltara bez blagoslova, nakon ega se oltar ogoli.45 Prema redu iz 1955. sluba rijei na poetku identina je obredu prije reforme, jedino se oltarnik prostre po oltaru tek nakon Slube rijei. Sveopa molitva je uglavnom ista.46 Klanjanje kriu je uobiajeno. Najvanija i velika promjena je bila u tome da je dokinuta liturgija predposveenih darova nalik prikazanju. Nakon klanjanja kriu sveenik i akon oblae ruho ljubiaste boje, odlaze po Presveto, donesu ga do oltara i stave na prostrt tjelesnik. Slijedi odmah poziv na Oena i Oena. Nema lomljenja hostije, nema kalee s vinom, nego priest. Jedina razlika od dananjeg obreda je u tome to se najprije sveenik priesti, a vjernici prvo mole Ispovijedam se, Gospodine, nisam dostojan i tek onda se prieste.47 Sluba zavrava trima molitvama. Nema zavrnog blagoslova (zapravo, prva od molitava jest blagoslovna molitva nad narodom). Na koncu se oltar ponovno ogoli.48 c) Bogosluje Velikog petka danas. Na Veliki petak prije podne nema nikakvog bogosluja.49 Bogosluje Velikog petka bi trebalo po mogunosti zapoeti u 15 sati.50 Oltar je gol, bez ikakvih ukrasa. Veoma se preporuuje da orgulje ili neki drugi instrument koji pomae pjevanju budu to tii, a najbolje bi bilo da se uope ne uju. Sveenik i posluitelji ulaze u tiini i poklone se oltaru, i to tako da kleknu ili, po mogunosti, da se prostru 51 i neko

Iz ovoga se vidi koliko su imali potrebu slaviti misu i na Veliki petak. U nekim je prirunim misalima ak stajalo: Ad Missam praesancificatorum. Danas i obini vjernici znaju veoma dobro da na Veliki petak nema mise, nego da se slave samo Obredi ili bogosluje Velikog petka. Usrdno se nadamo da je to jasno i studentima teologije. 46 Uz ve reenu promjenu u molitvi za idove, to je dolo tek s Ivanom XXIII. 47 Naime, prema Misalu Pija V. vjernici su se prieivali prema obredu priesti bolesnika koji se umetao u misu nakon priesti sveenika. Tako npr. kad pogledamo Red mise u Misalu Pija V. uope neemo nai mjesto gdje se predvia priest vjernika. Sveenik je uzimao obred priesti bolesnika koji je zapoinjao s Ispovijedam se, da bi onda sveenik molio Oprotenje i otputenje grijeha vaih podao vam svemogui i milosrdni Gospodin.. Slijedio je Evo Jaganjca Bojeg, itd., iako je to sveenik prethodno molio prije svoje priesti. 48 Spomenimo jo jedan stari obiaj. Matutinu Velikog petaka (nona slubi koja se ipak molila ujutro) nazivao se popularno lamentacije, prema Tualjkama Jeremije proroka koje su se pjevale. U odreenom trenutku kad se italo izvjee o tome kako su idovi nepravedno osudili Isusa, kanonici bi, kao i svi nazoni vjernici, u znak prosvjeda udarali ibama po klupama i po crkvenim vratima. Bilo je to u ono vrijeme veliko veselje za djecu! Naravno, tek nakon Matutina, Jutarnje i Treeg asa slijedila je sluba Velikoga petka. 49 Redovito se na Veliki petak prije podne uprilii pobonost krinoga puta. 50 Naravno, valja biti razborit i promotriti mogu li vjernici zbog posla toga dana doi u to vrijeme. Jednostavno govorei, treba nastojati da to slavlje bude to blie idealnom vremenu. 51 I ovo prostiranje je veoma dojmljivo i znakovito. Bilo bi teta ispustiti ga. 34
45

vrijeme ostanu u molitvi u posvemanjoj tiini. Zatim ustanu, dou do sjedala i sveenik kazuje molitvu bez poziva Pomolimo se.52 Prvi dio: Sluba rijei: Iz 52,13-53,12; Heb 4,14-16.5,7-9; Iv 18,119,42.53 Nakon itanja slijedi sveopa molitva. Napomenimo da je to jedina molitva te vrste (to je praktiki molitva vjernika) koja se sve vrijeme zadrala, dok je u misi iezla.54 U toj sveopoj molitvi moli se za Crkvu, papu, biskupe, sve krane, sve one koji ispovijedaju vjeru u jednoga Boga, za idove, nevjernike, itd. Pri tome, prema drevnom nainu, akon poziva na molitvu, a nakon molitve u utnji sveenik govori zbornu molitvu.55 Isputeni su dotadanji pozivi: pomolimo se, prignimo koljena, ustanite. Drugi je dio klanjanje sv. Kriu ve prema mjesnom obiaju. U nas je to redovito ljubljenje kria. Prije toga sveenik otkriva zastrti kri pjevajui Evo drvo kria.56 Naravno, treba insistirati da ovo klanjanje kriu bude kako je odreeno, prije priesti, a pogotovo treba insistirati da se dade na klanjanje jedan kri, a ne npr. tri, kako neki ine da bude to prije gotovo. Ovaj obred ili ima smisla ili nema. Ako ima, treba ga slaviti kako je odreeno. Veliki petak je jedanput godinje, pa ako se slavlje produi, neka bude tako.57 Trei je dio priest. Kad zavri klanjanje kriu, kri se postavi ispred oltara na vidljivo mjesto, oltar se prekrije oltarnikom, zapale se svijee. Sveenik ode po Presveto, postavi ga na oltar i zapone uvod u Oena, kao i u misi, s tim da, naravno, nema kalea. Nakon priesti slijedi popriesna molitva i molitva nad narodom. Nakon toga sveenik i posluitelji u tiini odlaze, a oltar se ponovno ogoli.
Veoma je dojmljiva ova gluha tiina i jednostavnost gesta: Sveenik ulazi u posvemanjoj tiini, prostre se, doe do sjedala, ne obraa se vjernicima ak ni pozivom Pomolimo se. Kako tiina moe biti izraajna! Eto zato valja paziti na to da se ovo slavlje dobro pripravi i dostojanstveno i bez urbe slavi! Ne smijemo zaboraviti da u liturgiji sve progovara: i rije i gesta i prostor i vrijeme i okolnosti 53 Zapaamo da su prva dva itanja nova. Prvo itanje je osobito sretno izabrano: to je tzv. etvrta pjesma o sluzi Jahvinu koja je potresno proroanstvo o trpeem Mesiji. I sadanji red slijedi tradiciju i uzima Muku po Ivanu. 54 Naravno, u reformi 2. vatikanskog sabora molitva vjernika uvedena je u svako bogosluje. Naime, budui da sada u svako bogosluje ulazi i sluba rijei, onda ulazi i molitva vjernika kao dio bogosluja rijei. Tako je upravo u svekolikoj liturgiji: u liturgiji sakramenata, blagoslovina, blagoslova. asoslova Ova se molitva naziva jo: sveopa molitva, molbenica, pronje, a u biti je to isti oblik molitve. 55 Ovo je tipino istonjaki nain molitve: akon poziva na molitvu i openito vodi slavlje. 56 Ne govori se: Evo kria, nego: Evo drva kria, to upuuje da se u Rimskoj liturgiji doista pokazivale relikvije Isusova kria (tj. stvarno drvo Isusovog kria, kako se vjerovalo). 57 Ako bi u nekoj crkvi bilo doista veliki broj vjernika, onda se klanjanje moe pojednostaviti, npr. tako da se ispusti ljubljenje, ali svakako treba insistirati na jednome kriu i na klanjanju prije priesti, da ne bi ispalo da samo sveenik i posluitelji ljube kri onda kad je predvieno, a ostali laici nakon svega. 35
52

I ovaj dananji obred ima svojih slabosti i neloginosti. Naime, mnogi bi liturgiari htjeli da uope nema priesti na Veliki petak, nego da, kao to je to bilo u poecima, bogosluje Velikog petka bude sastavljeno samo od slube rijei i klanjanja kriu. Zato? Kao prvo, zbog posta. Naime, budui da je euharistija je najizvrsnija hrana, ona prema tome kri post. Zato se ni pape nisu htjele prieivati toga dana. Drugi, teoloko-liturgijski razlog je vaniji. U ono se vrijeme priest izvan svete mise jednostavno nije dijelila, osim bolesnicima. Ako Crkva smatra da nije uputno slaviti euharistiju na dan kada se posebno spominje smrt Kristova, onda iz toga razloga ne bi bilo uputno prieivati se. Ako nema euharistijskog slavlja, ne treba biti ni priesti. Tree, neloginost priesti na Veliki petak se vidi jo po jednoj sitnici: na poetku bogosluja oltar je gol, zatim se prije priesti brzo ponovo prekrije, pa onda nakon bogosluja otkrije. Pitamo se: treba li oltar biti otkriven ili prekriven? Ipak, trebamo priznati: zahvaljujui velikom pritisku puke pobonosti rimskih titula, priest u bogosluju Velikog petka vrlo je rano ula u liturgiju. Danas, nakon toliko duge tradicije, pokazalo se da ipak ne bi bilo uputno dokidati tu staru praksu.
3.

Velika subota

Na veliku subotu Crkva se spominje Isusova boravka u grobu. To je dan velike tiine i sabranosti. Euharistija se nije nikada slavila. To je alilurgijski dan (dan bez liturgije). U prvim je stoljeima bitna oznaka ovoga dana bio potpuni post koji je ispunjavao i prvi dio vazmenog bdjenja. Kasnije se toga dana ujutro sazivalo katekumene da neposredno prije krtenja ispovjede svoju vjeru. Makar Crkva nije nikada slavila euharistiju toga dana, vazmeno se bdjenje slavilo sve ranije i ranije, tako da su se stoljeima ula zvona ve u subotu ujutro kad bi se nakon bdjenja slavila euharistija. (od 16. st. do 1951/55.). Danas na veliku subotu nema nikakvih liturgijskih slavlja, osim to se moe prirediti odreena liturgija za katekumene (ponavljanje vjeroispovijesti, obred Efata, nadijevanje kranskog imena, itd.). Naravno, toga dana ostaje liturgijsko slavlje asoslova. 4. Nedjelja uskrsnua (Uskrs) U samim poecima jedino bogosluje nedjelje uskrsnua je bilo vazmeno bdjenje koje se slavilo sve do zore, ali se ve vrlo radno osjetila elja da se vazmeno slavlje produi i na nedjelju. Ve sv. Augustin svjedoi o ranoj uskrsnoj misi. Obiaj je i ovoga puta po svoj prilici doao iz Jeruzalema. U rimsku liturgiju uskrsna jutarnja misa dolazi relativno kasno, u 7. ili 8. st. Toga su dana zapoinjale i mistagoke kateheze (za novokrtenike) koje su trajale tjedan dana.
36

Srednji vijek uvodi razliite obiaje. Izmeu vazmenog bdjenja i jutarnje bila je procesija s moima sv. Kria i s Presvetim od pokrajnjeg do glavnog oltara. Tako je uskoro nastalo liturgijsko skazanje susreta ena s anelima kod praznog groba (Engleska, Francuska, panjolska) a u Italiji i Francuskoj je nastao obiaj blagoslova janjeta (na koncu Rimskog kanona), kao i drugih ivenih namirnica. U dananjoj obnovljenoj liturgiji se na uskrsnoj misi poinju itati Djela apostolska koja se itaju kroz itavo vazmeno vrijeme. U ovoj misi nakon drugog itanja pjeva se (ili ita) jedna od rijetkih preostalih posljednica: Svetoj rtvi uskrsnici. teta je to je neki isputaju. Ukoliko se na prvoj jutarnjoj misi uzima rimski kanon, bilo bi najispravnije, prema staroj tradiciji, blagosloviti jelo zavrnim rijeima toga kanona (pri tome bi ljudi npr. mogli uzdignuti svoje koare): Po njemu, Gospodine, sva ova dobra vazda stvara, oivljava, blagoslivlja i nama daje.

C. VAZMENO VRIJEME (VRIJEME PEDESETNICE) 1. Povijest Nakon to se sredinom 2. st. poeo slaviti Uskrs, krani su uskoro poeli slaviti i vazmenu pedesetnicu. U ovom sluaju izraz pedesetnica znai zapravo pedesetodnevlje, tj. razdoblje od Uskrsa do Duhova. Naime, grki izraz znai pedeset (dana). Naglasimo da je tek puno kasnije izraz poeto znaiti zadnji, pedeseti dan pedesetnice, koji se hrvatski zove Duhovi.58 Vazmena je pedesetnica zamiljena kao sedam sedmica plus zakljuni dan (7x7+1 = 50). Vrlo je vano naglasiti da je poetna, iskonska zamisao bila ta da se vazmeno otajstvo slavi 50 dana od kojih bi svi bili meusobno jednaki. Jednostavno se produivalo vazmeno slavlje kroz 50 dana.59 Toliko je za njih bilo vano slaviti vazmeno otajstvo! To znai da u poecima zadnji, pedeseti dan (Duhovi) i etrdeseti dan (Uzaae) nisu imali nikakvo posebno obiljeje.
Otkud hrvatski izraz Duhovi? Naravno da ne slavimo mnotvo duhova! Evo razjanjenja: do 1970. Duhovi su imali svoju osminu, pa su se ti dani u starini zvali dani Duha Svetoga, odnosno (posvojni pridjev) Duhovi dani, skraeno Duhovi. 59 Logika je jednostavna. Neki se blagdan slavi jedan dan. Jo vei blagdan se slavi (kao i neka sveana svadba) dva dana. idovi su velike blagdane slavili 7 dana. No, godinja proslava Kristovog vazmenog otajstva je tako velika i znaajna da se ne slavi niti samo jedan dan, niti dva, niti samo sedam dana. To je toliko veliki blagdana da se slavi sedam puta sedam dana plus zavrni pedeseti dan. 37
58

Epistola apostolarum, prvi dokument koji govori o godinjem slavlju Uskrsa, spominje i vazmenu pedesetnicu kao dane radosnog iekivanja ponovnog dolaska Gospodnjeg. Ovaj je dokument iz 150. g.! Tertulijan svjedoi da 50 dana iza Vazma treba provesti u velikoj radosti. Spominjemo takoer da je kroz ovo vrijeme bio zabranjen svaki post i da nije bilo doputeno kleati. Za Ireneja Lionskog su dani pedesetnice po dostojanstvu izjednaeni nedjelji. Bazilije Veliki to ovako obrazlae: itava nas pedesetnica prisjea uskrsnua koje nas oekuje na drugom svijetu. Ovaj dan, jedan i prvi, umnoen sedam puta ispunjava sedam tjedana svete pedesetnice. Ona zavrava istog dana (tj. u nedjelju) kojeg je i zapoela: prvi, koji se razvija pedeset puta u rasponu jednakih dana. Budui da je, kao u nekom krunom kretanju, njegovo polazite jednako odreditu, ova istovjetnost ini da pedesetnica izraava vjenost. Doista, crkveni nam zakoni kroz pedesetnicu nalau uspravan stav kod moljenja. Ovo spomen-slavlje koje je u toku gotovo da prenosi na duh iz sadanjosti u budunost (Traktat o Duhu Svetomu). Meutim, jedinstvo i jednakost Vazmene pedesetnice je uskoro bilo narueno uvoenjem Vazmene osmine, zatim slavljenjem posebnih otajstava (uzaae i silazak Duha Svetoga), a jo kasnije uvoenjem Duhovske osmine (time je unitena pedesetnica) i prosnih dana. Vazmena osmina je nastala u 4. st. u vrijeme mistagokih kateheza za novokrtenike. Novokrtenici su bili krteni u vazmenoj noi te su kroz slijedeih tjedan dana pohaali mistagoke kateheze. Ideja je bila slijedea: dokle god nije bio krten, katekumen nije bio posvema prikladan da bude uveden u sva otajstva vjere, pogotovo to se tie euharistije. Tako su tek nakon svog krtenja mogli uti one zadnje kateheze (pouke). Mistagogija znai uvoenje u misterij / otajstvo. osmoga dana, tj. druge vazmene nedjelje (Bijele) novokrtenici bi odlagali svoje bijele haljine koje bi dobivali u vazmenoj noi na svome krtenju. Kroz vazmenu osminu su novokrtenici ne samo bili pouavani, nego su oni i slavili euharistiju, tako da je Osmina dobila poseban znaaj u liturgiji (u ono vrijeme se slavila euharistija samo nedjeljom, srijedom i petkom, a u vazmenoj osmini svaki dan!). Koliko je ta Osmina bila krsno obiljeena vidi se i po tome to se npr. u Galiji, panjolskoj i Milanu na Bijelu nedjelju slavilo dvije mise: jedna pro baptisatos, a druga jednostavno in octava. Vazmena je osmina jo vie utvrdila svoju posebnost kad je graanskom uredbom 389. bila proglaena svetkovinom, tj. neradnom. Dakle, sada ve nisu bili jednaki svih 50 dana, jer su prvih 10 dana imali posebno obiljeje.

38

Posljednji dan Pedesetnice (Duhovi). Kako rekosmo, posljednji dan Pedesetnice (Vazmenog vremena) imao je na poetku jednostavno znaaj zakljunog dana. Meutim, ve od 3. st. ovaj se dan (koji uvijek pada nedjeljom) poeo sveanije slaviti. Prema svjedoanstvima Euzebija Cezarejskog, Maksima Torinskog i Egerije, u poetku se toga dana slavilo uzaae Kristovo. Egerija precizira da se u Jeruzalemu toga dana prije podne slavio silazak Duha Svetoga, a poslije podne uzaae. Kasnije (kao to je to i danas sluaj) ovaj je dan ostao spomen silazak Duha Svetoga, to, istini za volju, odgovara kronologiji Djela apostolskih. Dakle, i ovaj dan dobiva na vanosti u odnosu na ostale dane Vazmenog vremena. Uzaae. Poevi od 4. st. liturgija se sve vie upovjeuje. Budui da Dj izvjeuju da je Isus uzaao na nebo 40. dana poslije uskrsnua, poeo se toga dana slaviti blagdan Uzaaa, kako to svjedoi ve Ivan Zlatousti i Augustin. Prema rubrikama misala Pija V. (vaeeg do 1970.), nakon to bi se na Uzaae proitalo evanelje o uzaau, gasila bi se uskrsna svijea. Time se praktiki zakljuivalo vazmeno vrijeme. Danas vazmena svijea gori do Duhova ukljuivo i time se ponovno eli naglasiti znaaj pedesetnice. Duhovska osmina. Na zapadu je blagdan silaska Duha Svetoga uskoro postao neka kopija Uskrsa (osobito u Milanskoj liturgiji), tako da su se toga dana podjeljivala krtenja. Budui da su novokrtenici trebali imati tjedan dana za mistagoke kateheze, uvedena je Duhovska osmina, kako nam to svjedoi rimski epistolarij iz 7. st. Tako je ve u tome stoljeu nestala Vazmena pedesetnica (nije vie bilo 50, nego 57 dana). Posljednji udarac jedinstvu vazmenog vremena zadalo je uvoenje tzv. Velikih litanija. To su bile pokornike procesije (a znamo kako su se o pokornikim inima u vazmenom vremenu izraavali Oci!). Prvi puta je to bilo na blagdan sv. Marka (25. 04.). Tu je procesiju uveo ve papa Liberije (352.-366.) kao ustuk poganskim procesijama (ambarvalia) za dobar uspjeh sjetve. Prosni su dani, poznati i kao Male litanije, bili tri dana prije Uzaaa. Ove pokornike procesije su prvi puta bile odrane u Vieni 470. nakon jedne poasti, a u Rimu ih je uveo papa Leon III. (795.-816.). U liturgiji do 1970. vazmene su se nedjelje nazivale nedjelje poslije Uskrsa, ime su one nekako bile izdvajane od samog Uskrsa. Naime, ako npr. kae Druga nedjelja po Uskrsu, onda ta nedjelja nije uskrsna nedjelja, to nije tono, jer se nalazi u uskrsnom vremenu! Misni su obrasci imali samo nedjelje i blagdani, kao i Vazmena osmina, a obini dani vazmenog vremena nisu imali vlastitih obrazaca niti itanja, nego su se, prema ondanjem obiaju, u dane preko tjedna uzimala misa prethodne nedjelje.

39

Prva itanja u vazmenom vremenu su se prije 1970. uzimana su iz tzv. "katolikih" (tj. nepavlovskih) poslanica. Danas se uzimaju itanja Iz Djela apostolskih. 2. "Agnus Dei" Evo jedne zanimljivosti. Uz ovo vrijeme vezane su i ploice (obino se susreu upakirane kao relikvije moi), zvane "Agnus Dei". Povijesno govorei Agnus Dei su male votane ploice koje papa blagoslivlje na Veliku srijedu, a koje je onda dijelio na Bijelu subotu. Podrijetlo tog obiaja je vezan vjerojatno uz novokrtenike koji su po krtenju postali duhovni jaganjci boanskog Pastira. Oni bi, dakle, kao uspomenu na svoje krtenje dobivali tu ploicu koja je na jednoj strani imala lik janjeta sa sedam peata, a s druge strane likove nekih svetaca i peat pape. Kardinali bi tu votanu ploicu stavljali u svoje mitre, a tijekom Srednjeg vijeka te su ploice vile veoma na cijeni kao zatita od bolesti i nevolja. I danas se u nas komadii (ne itava ploica) voska blagoslovljenog od pape mogu dobiti preko sestara karmelianki i zovu se, naravno, "Agnus Dei".
3.

Vazmeno vrijeme danas

Liturgijska obnova iz 1970. dokinula je Prosne dane i Duhovsku osminu, 60 a vazmene se nedjelje ne zovu vie nedjelje poslije Uskrsa, nego vazmene nedjelje od kojih je prva (ali i jednaka ostalima!) nedjelja Uskrsa. Ostale su: vazmena osmina, svetkovine Uzaaa i Duhova koje ipak slave otajstva naeg spasenja, a imaju i dugu tradiciju. Tako ni danas nije uspostavljeno posvemanje jedinstvo vazmenog vremena, i to, oigledno zbog veoma stare tradicije vazmene osmine, Uzaaa i Duhova. Budui da je u naim krajevima bilo uobiajeno da se na blagdan sv. Marka blagoslivljaju polja, naa je Biskupska konferencija ponovno uvela prosne dane, kao prigodu za molitvu za posveenje ljudskog rada (u gradovima), odnosno tradicionalni blagoslov polja (u seoskim sredinama). U tome su smislu izdali i obred, koji je praktiki onaj stari obred blagoslova polja.61

D. KORIZMA VRIJEME PRIPRAVE

Budui da je duhovska osmina u Misalu Pija V. imala vlastite misne obrasce, oni su uglavnom spaeni i preneseni u mise od Uzaaa do Duhova. 61 BISKUPSKA KONFERENCIJA JUGOSLAVIJE, Red euharistijske procesije i bogosluje kvatri i prosnih dana, Kranska sadanjost, Zagreb, 1985. 40
60

1. Podrijetlo i razvoj Dvodnevni (ili trodnevni) post neposredno prije vazmenog bdjenja uskoro je proiren na itavu sedmicu, kako to svjedoi Didascalia apostolarum, sirski dokument iz 3. st.: Nakon ponedjeljka, kroz vazmene dane postite i ne jedite nita osim kruha, soli i vode, sve do devete ure u etvrtak. Ovaj predvazmeni post, proiren na 40 dana proirio se po itavoj Crkvi vjerojatno u 4. st. Neovisno o ovome pojavio se u Egiptu etrdesetodnevni post na spomen Isusovog etrdesetodnevnog posta u pustinji. Meutim, i ovdje e uskoro ovaj post dobiti znaaj priprave na Uskrs. Sm je Krist povezivao post s milostinjom i molitvom (Mt 6,1-18). I crkveni su Oci ovo naglaavali. Budui da su krani i inae postili srijedom i petkom, korizma je znaila proirenje toga posta i na ostale dane u tjednu (osim nedjelje). Srijeda i petak su uz to ostali dani za euharistiju. S ustanovom katekumenata korizma je postala izvrsno vrijeme priprave katekumena za krtenje, a uskoro je korizma svojim pokornikim znaajem postala i vrijeme priprave javnih pokornika na sakramentalno pomirenje na Veliki etvrtak. Tako je korizma postala: vrijeme priprave katekumena na krtenje, vrijeme priprave pokornika na pomirenje, vrijeme priprave vjernika na proslavu vazmenog otajstva. U Rimu je u poecima priprava na Uskrs trajala tjedan dana. Zapoinjala bi u nedjelju prije Uskrsa itanjem Muke, a kroz itavu je sedmicu bio post. Budui da se na Veliki petak nije slavila euharistija, po analogiji je nisu slavili ni na Veliku srijedu (jer se inae kroz tjedan euharistija slavila samo srijedom i petkom), nego se i na Veliku srijedu molila velika molitva vjernika kao na Veliki petak. Tijekom 4. st. pojavio se period od tri tjedna priprave na Uskrs. Meutim, etrdesetodnevni preduskrsni post se mogao pojaviti u Rimu izmeu 354. i 384. korizma (quadragesima = 40) je zapoinjala prvom nedjeljom korizme, a zavravala je na Veliki etvrtak, to je iznosilo tono 40 dana pokore. Time se jasno razlikovao korizmeni od vazmenog posta. ista srijeda Pepelnica. U 6. st. su korizmi dodani dani od srijede do prve nedjelje korizme. Kako je do toga dolo? Javni su pokornici svoju korizmenu pripravu na pomirenje na Veliki etvrtak zapoinjali obredom posipanja pepelom. Budui da taj pokorniki obred nije mogao biti prve korizmene nedjelje (jer su nedjeljom bili zabranjeni
41

svi pokorniki ini), pokornici su ili posipani pepelom u srijedu prije te nedjelje te je za njih korizma poinjala te srijede nazvane in cineris. Tako je to bilo sve do 10. st. Kad vie nije bilo javne pokore ni javnih pokornika, 62 primanje pepela na istu srijedu prihvatili su ostali vjernici kao pokorniki ulazak u korizmu. Nadalje, pepeo su poeli primati i klerici, to je u vremenu kanonske pokore bilo nezamislivo.63 To je bio povijesni razlog produavanja korizme. Kasnije su neki Oci tumaili kako su dodana ova 4 dana jer ona zajedno s Velikim petkom i subotom opet ine 40 korizmenih dana 64 ako se odbiju nedjelje kada se nije smjelo postiti. Spomenimo jo da je Grgur II. u 8. st. uveo i etvrtak kao dan euharistije za vrijeme korizme. Krsno obiljeje korizme. Korizma ima snano krsno obiljeje, to se vidi i iz rasporeda itanja, koja su bila povezana s obredima katekumenata. Poznate su tzv. provjere koje su bile 3., 4. i 5. nedjelje korizme. Evo rasporeda evanelja u korizmi, zajedno s obredima katekumenata (to odgovara dananjoj godini A): 1. 2. 3. 4. 5. nedjelja: nedjelja: nedjelja: nedjelja: nedjelja: napastovanje Isusa - upis imena za krtenje. Preobraenje Isusovo. Isus i Samarijanka - prva provjera. Ozdravljenje slijepca od roenja - druga provjera. Uskrsnue Lazara - trea provjera

U 6. st. bilo je 7 provjera koje su bile prebaene na dane u tjednu, zajedno s pripadajuim evaneljima, a evanelja iz tih dana u tjednu su zalutala u 3., 4. i 5. korizmenu nedjelju. Tako je unesena zbrka u korizmena nedjeljna itanja. To je sreeno tek 1970. kada je u godini A ponovno uspostavljen stari redoslijed, kojeg smo gore naveli. Rimske korizmene postaje. Svakoga dana u korizmi papa je slavio misu u drugoj rimskoj crkvi,65 tj. svaki dan je imao postaju u drugoj crkvi, to je bilo naznaeno u Misalu Pija V.66 Tako se uskoro dogodilo da nisu samo srijeda i petak bili liturgijski dani, nego svi dani u
Kanonska ili javna pokora je od 7. st. sve vie zamjenjivana tzv. tarifnom pokorom, koju su sveenici nametali pojedincima i to ne vie u zajednikom slavlju. Iako su se biskupi u poecima snano opirali tarifnoj pokori, a zalagali se za kanonsku, ipak je ova posljednja posve nestala do 11.-12. st. 63 Naime, ako bi u vremenima kad je bila na snazi kanonska pokora klerik poinio neto to bi zavrjeivalo kanonsku pokoru, onda bi njima, umjesto da ine pokoru, jednostavno bilo zabranjeno vriti kleriku slubu. 64 Ve smo spomenuli da se dani svetog trodnevlja ne smiju raunati u korizmu, nego da valja razlikovati korizmeni post od vazmenog posta! 65 Otuda obiaj da rimski upnici nose komadi hostije posveene na papinoj misi i ubacuju je u kale prije priesti. Taj se komadi nazivao fermentum (kvasac). Oznaavao je jedinstvo vjernika s papom. Naime, nisu svi mogli sudjelovati na papinoj misi po postajama, pa je taj komadi hostije oznaavao jedinstvo s papinom liturgijom. 66 O tome po prvi puta svjedoi Grgurov sakramentar. 42
62

tjednu. Ova se praksa vrlo brzo proirila od konca 5. st.67 Tome obiaju dugujemo injenicu da je u Misalu Pija V. svaki korizmeni dan imao svoje molitvene obrasce i svoja itanja.68 I Misal Pavla VI. toplo preporuuje korizmena bogosluja po postajama (na razini grada, biskupije, crkvene pokrajine), navodei to kao drevni rimski obiaj.69 Sedamdesetnica. Tri predkorizmene nedjelje vuku svoje podrijetlo iz monake pobonosti. Htjeli su naime namiriti korizmeni post zbog toga to se negdje subote nisu raunale kao dani posta. Drugi opet Veliki tjedan nisu raunali u korizmu, pa su opet to htjeli nadoknaditi. Za to im je trebao jo jedan tjedan. Tako je oko 520. nastala Pedesetnica.70 ezdesetnica 541., a Sedamdesetnica na prijelazu izmeu 6. i 7. st.71 Ovu praksu, na koju je zacijelo veoma utjecao Istok, nalazimo potvrenu ve u Gelazijevu sakramentaru. U svakom sluaju, uvoenjem ovih predkorizmenih nedjelja posvema je razvodnjena ideja etrdeseterodnevnice, a korizma postaje veliki takmac Vazmenom vremenu jer je i ona dobila 7 tjedana. 2. Korizma danas a) Poetak Obiaj da se i ostali vjernici posipaju pepelom zajedno s pokornicima poznat je u Rimu tek u 11. st., a u papinsku liturgiju ulazi u 13. st. Naravno, kad netko primi pepeo, za njega je korizma ve zapoela. Liturgiari su prigodom reforme kalendara 1970. htjeli uz predkorizmene nedjelje dokinuti i istu srijedu, tako da bi korizma prema drevnoj predaji poinjala na prvu korizmenu nedjelju. Pavao VI. je odluio da se predkorizmene nedjelje dokinu, a da ista srijeda ipak ostane.72
Spomenimo kao zanimljivost da jo u vrijeme Leona Velikog (+461.) nije bilo mise na Veliki ponedjeljak i Veliki utorak. 68 Primjera radi recimo da su u istom misalu u vazmenom vremenu osim nedjelja svoje obrasce imali samo vazmena i duhovska osmina, kao i prosni dani! Naelno su se u tom misalu za mise preko tjedna uzimali misni obrasci od prethodne nedjelje. Iz ovoga je jasno koliko je veliko znaenje Misal Pija V. davao korizmenom vremenu. 69 U Italiji se ovaj obiaj sve vie uvodi na razini dekanata ili gradova. 70 Naziv je nelogian, ali jezik ima svoju logiku. Naime, ako se korizma naziva etrdesetnica, onda su nedjelju prije toga nazvali Pedesetnica, onu prije nje ezdesetnica, a onu prije ezdesetnice Sedamdesetnica. 71 Uvijek je bilo onih kojima nikad dosta pokore i liturgijskih slavlja. A time se postie suprotno. Kad se neto prenaglaava, onda se gubi onaj osnovni smisao. Tako je i s predugom misom. 72 Zanimljiv je i potovanja vrijedan postupak Pavla VI. Prije nego to je postao papa on je bio milanski nadbiskup, a tamo korizma zapoinje prvom nedjeljom korizme, a ne na istu srijedu. Pavao VI. je bio odmjeren i izuzetno razborit ovjek. Oigledno je zakljuio da vie valja potovati veoma dugu rimsku tradiciju da korizma poinje na istu srijedu, nego gledati na toan broj od 40 korizmenih dana. Anibale BUGNINI, dugogodinji tajnik razliitih liturgijskih komisija a na koncu i tajnik kongregacije za liturgiju, svjedoi o tome u svojim memoarima 43
67

b) Euharistijska slavlja u korizmi Nedjeljna su itanja rasporeena u trogodinjem ciklusu (ABC). Starozavjetno itanje nastoji (kao i inae svake nedjelje) slijediti evanelje, a drugo itanje nastoji osvijetlili ideju-vodilju iz prvog itanja ili evanelja. Korizmena itanja godine A imaju krsno obiljeje i imaju tradiciju stariju od 6. st. Ta se itanja po elji mogu uzeti svake godine, a moraju uzeti onda kada ima katekumena koji u korizmenim nedjeljama prolaze svoju bliu pripravu na krtenju. Po starom obiaju se u korizmi ne pjeva aleluja niti Slava. Vrijedi zabiljeiti hrvatske nazive korizmenih nedjelja: Prva se naziva ista, Druga Paista, Trea Bezimena, etvrta Sredoposna, Peta Gluha, a esta se, naravno, naziva Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja. Svagdanje itanje imaju jednogodinji ciklus. Prvo je itanje uvijek iz Starog zavjeta. Izbor i slijed itanja jest tradicionalan: uglavnom slijedi red itanja prije reforme. Misne molitve. Za korizmeno je vrijeme predvieno 12 predslovlja, od kojih je 6 odreeno za pojedine nedjelje (prema A ciklusu). Ostale molitve (zborna, darovna i popriesna) su sve preuzete iz starodrevnih liturgijskih knjiga.73 etvrta nedjelja korizme (hrvatski Sredoposna) poznata je kao nedjelja "Laetare" prema ulaznoj pjesmi te nedjelje "Laetare, Ierusalem" (Iz 66,10). Negdje po prilici u sredini korizme vjernici su si malo dali oduka. Bilo je doputeno da sviraju orgulje, liturgijsko je ruho ruiaste boje.74 U Rimu je to bilo povezano s pukim veseljem (jer se korizma bila oduljila). U papinskoj je liturgiji bio obiaj blagoslova zlatne rue, koju je papa, natopljenu mirisima, poloio uz relikvije svetoga kria kao uspomenu na dogaaj kad je ono Marija pomazala Isusa pomau uoi njegove muke. I danas neki uvaju taj obiaj da se ove nedjelje sveanije slavi bogosluje (kao i 3. nedjelje doaa) i uzima ruiasta boja. Peta korizmena nedjelja Gluha (Glunica). Tjedan prije Cvjetnice u starini se nazivao tjedan Muke, jer su itanja i molitve govorile prvenstveno o muci Gospodinovoj. U subotu prije Glunice, prije I. veernje ostao je obiaj da se prekrivaju slike i kipovi ljubiastim platnom (osim postaja krinoga puta)75 sve do vazmenog bdjenja. Redovito je tumaenje da je to znak alosti. Prekrivanje krieva i slika
Liturgijska reforma 1948.-1975. 73 Usp. moj lanak: Molitva post euharistija, u VBS 2(1994)45. 74 Kao i 3. nedjelje doaa zvane nedjelja Gaudete, prema ulaznoj pjesmi iz Fil 4,4: Gaudete in Domino semper. 75 Bio je propis da se na Veliki etvrtak jedino oltarni kri umjesto ljubiastim prekrije bijelim platnom. 44

vue podrijetlo od obiaja u srednjem vijeku da se izmeu oltara i vjernika razapne veliko platno, tako da ga vjernici ne mogu vidjeti.76 Zato? Dva su tumaenja: ljudi u ono vrijeme nisu imali kalendare, pa im je to bio znak duboke korizme. Platno je oznaavalo hramsku zavjesu i micalo se na Veliku srijedu na rijei evanelja I zavjesa se hramska razdrije po sredini. Drugo tumaenje veli da je taj obiaj vezan uz kanonsku pokoru. Pokornici su, naime, bili iskljueni iz euharistijske slube. Kasnije, u srednjem vijeku kad pokornika vie nije bilo, svi su vjernici bili smatrani pokornicima. Kako je oltar bio zaklonjen platnom, svi su oni tako na simbolian nain bili iskljueni iz euharistije, tj. kao da nisu bili u crkvi. Dananji misal ovako odreuje: Moe se zadrati obiaj pokrivanja krieva i slika u crkvi. Sud o tome donosi biskupska konferencija. Krievi ostaju zastrti sve do svretka slube Muke Gospodnje na Veliki petak, a slike do poetka Vazmenog bdjenja. 77 3. Veliki tjedan a) Cvjetnica U nedjelju kojom se ulazi u Veliki tjedan 78 bila je u Jeruzalemu ve koncem 4. st. sveana procesija koja je slavila sveani Kristov ulazak u grad. Iz Jeruzalema se ova procesija proirila na itavom kranskom Istoku. To je Cvjetnica, latinski Dominica in palmis. U vrijeme Leona Velikog (5. st.). U Rimu je 6. korizmena nedjelja bila jednostavno Nedjelja muke, kada se itala Muka po Mateju. U panjolskoj i u Galiji te se nedjelje predavalo Vjerovanje buduim krtenicima, a italo se evanelje o Isusovom pomazanju u Betaniji i o njegovom sveanom ulasku u Jeruzalem. Puka je pobonost od 7. i 8. st. nadalje sve vie naglaavala Isusov sveani ulazak u Jeruzalem, pa su tako na Zapadu nastale procesije s palminim granama. 79 Gelazijev (rimski) sakramentar daje toj nedjelji dvostruko ime: Dominica in palmis de passione Domini. Time se ve i u samom imenu vide dvije razliite tradicije. Istona tradicija naglaava sveani ulazak u Jeruzalem (nedjelja Palmi), a rimska tradicija naglaava da je to nedjelja muke. 80 I danas se toga dana vidi da su to
U njemakoj se to platno nazivalo Hungertuch, to se odnosilo na post. Moemo rei slijedee: To je doista samo jedan obiaj koji se kao takav moe zadrati, a nema nekog posebnog znaenja 78 Veliki tjedan je zapravo i nije jedna cjelina. Budui da zapoinje Cvjetnicom, a zavrava vazmenim bdjenjem, on zapravo u sebi ujedinjuje dva vana razdoblja: korizmu i sveto trodnevlje. 79 Naravno, u veem dijelu Hrvatske nema palmi, pa se ova nedjelja zove Cvjetnica, jer su vjernici, kao i u veem dijelu Europe u procesiji nosili zelene grane ili cvijee. 80 To je jo iz onih vremena kad je rimska korizma imala samo tjedan dana, to znai da je zapoimala u nedjelju prije Uskrsa. Zato se ta nedjelja i nazivala 45
76 77

zapravo dva slavlja. Izvan crkve je sveano bogosluje blagoslova granica i radosni ulazak u crkvu (u Jeruzalem), a onda slijedi misa u kojoj se navijeta evanelje muke. Procesija s palminim granama. Nakon to je na zapadu bila uvedena, ova je procesija postala pravi blagdan Krista Kralja. Vjernici bi se skupili izvan gradskih zidina, italo bi se evanelje i zatim sveano ulazilo u grad, dok bi puk bacao palmine grane. U procesiji se nosio evanelistar ili Svetotajstvo. Nakon procesije je zapoinjala misa gdje se itala Muka. Meutim, u papinskoj liturgiji ova procesija uvedena tek u 9. st. i nije nikada bila osobito sveana. Cvjetnica u Misalu Pija V. Prije reforme iz 1951./55. blagoslov (palminih) grana je bio u crkvi. Nakon starozavjetnog itanja (Izl 15,27.16,1-7), graduala i evanelja (Mt 21,1-9). Slijedi blagoslov granica, a onda predslovlje i Svet i onda opet pet drugih molitava blagoslova granica, kaenje i dijeljenje granica i zavrna molitva, a onda ophod izvan crkve. To je praktiki bila missa sicca pri emu dijeljenje granica oponaa priest. Nakon toga je slijedila misa. Reforma 1951./55. Blagoslov granica se bitno skrauje: granice se blagoslivljaju samo jednom molitvom. Dok se dijele granice pjeva se Ps 23. Slijedi evanelje i procesija. Naposljetku slijedi misa. Cvjetnica danas. Reforma je htjela obogatiti liturgiju Cvjetnice po uzoru na germansko-franaku tradiciju iz srednjeg vijeka: sveenik i narod se skupe izvan crkve i tamo se ita evaneoski odlomak o sveanom Kristovom ulasku u Jeruzalem, blagoslivljaju se grane i onda se u sveanom ophodu ide do crkve. Misal iz 1970. predvia takoer da nee uvijek biti mogue organizirati pravu procesiju, pa predvia pojednostavljeni obred na vratima crkve. Nakon procesije slijedi misa u kojoj se ita muka po onome evanelisti koji se ita te godine (prema krugu itanja ABC)
b)

Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda

Ovi dani nemaju neku posebnu liturgiju. Prije reforme na Cvjetnicu se uvijek itala Muka po Mateju, na Veliki utorak po Marku, na Veliku srijedu po Luki, a na Veliki petak (kao i danas) Muka po Ivanu. Danas se na Cvjetnicu ita Muka po jednom od sinoptik (u godini A po Mateju, u godini B po Marku, a u godini C po Luki), a na Veliki petak Muka po Ivanu. Zanimljivo je da Veliki tjedan i nije jedna cjelina. Do etvrtka traje korizma, a u etvrtak naveer zapoinje Trodnevlje. U ponedjeljak, utorak i srijedu se itaju evanelja koja neposredno prethode muci. Nema posebnih obred. Spominjemo jo jedan stari rimski obiaj koji se u nekim krajevima i danas eli oivjeti. Na Bogojavljenje se poslije evanelja sveano
nedjelja muke. 46

navijestilo kada pada Uskrs i ostale pomine svetkovine. To je u svoje vrijeme imalo sasvim praktinu vrijednost (ljudi su bili nepismeni, nisu imali kalendara). Danas to moe biti sasvim zgodno da se naglasi vanost slavlja vazmenog otajstva i cjelovitost i organsku povezanost svih tih svetkovina. Novi talijanski misal donosi ovakav predloak proglasa: Predraga brao i sestre, slava se Gospodnja oitovala i uvijek e se oitovati meu nama sve do njegova ponovnog dolaska. U neprestanom tijeku vremena slavimo i proivljavamo otajstva naega spasenja. Sredite itave liturgijske godine je Sveto trodnevlje naega Gospodina raspetoga, pokopanog i uskrsnuloga. Vrhunac Svetog trodnevlja je nedjelja Uskrsnua koja e biti Svake nedjelje koja je tjedni Uskrs sveta Crkva uprisutnjuje ovaj veliki dogaaj po kojem je Krist pobijedio grijeh i smrt. Iz Uskrsa proizlaze svi ostali sveti dani: ista srijeda - Pepelnica koja je poetak korizme ove je godine Uzaae ili Spasovo je Nedjelja Pedesetnice - Duhovi su Prva nedjelja doaa je Takoer na blagdane Blaene Djevice Marije, apostola i svetaca i na blagdane svih vjernih mrtvih, hodoasnika Crkva ovdje na zemlji proglaava Vazam - Uskrs Gospodnji. Kristu koji je bio, koji dolazi, Gospodaru vremena i povijesti, svaka ast i slava i u sve vijeke vjekova Amen.

EXCURSUS 3: KVATRE Kvatre sainjavaju etiri tjedna posta i pokore, poetkom godinjih doba (srijeda, petak i subota). Nastale su u Rimu kao reakcija na poganska slavlja koja su bila tri puta godinje vezana uz poljoprivredne poslove. U studenome/prosincu bile su feriae sementinae, u vezi sa sjetvom ozimih usjeva, u lipnju/srpnju feriae messis, u vezi sa etvom, te u rujnu feriae vindemiales, u vezi s berbom groa. Tako najstariji dekretal pape Kaliksta (217-222) govori o trokratnom postu i to samo subotom. U poetnim trostrukim kranskim kvatrama prisutna je snana molitva protiv demona, tj. idola. Tako kasnije sve kvatre, osim zimskih imaju evaneoske odlomke o izgonu avla. Ve Leon Veliki poznaje etverokratne kvatre i povezuje ga s godinjim dobima: proljetni u korizmi, ljetni o Duhovima, jesenski u rujnu i zimski u prosincu.

47

U Rimu su se slavile kvatre ovako: u kvatrenom tjednu se ionako (kao i inae) postilo srijedom i petkom, a onda se dodavao i post subotom (to se posebno naglaavalo). Subotom je onda bilo i bdjenje kod sv. Petra (usput reeno, to je bio i razlog da dugo vremena u Rimu Druge nedjelje korizme nije bilo mise, jer je prethodnu no bilo kvatreno bdjenje. Toliko je to bilo vano!). Nadalje, ve za pape Gelazija (+496) uz kvatre su u Rimu bila vezana i reenja, to je bilo na snazi sve do najnovijih reformi. Kvatre su tipino rimski obiaj koji se tek kasnije irio po Zapadnoj crkvi. to se tie vremena stari je misal ovako odreivao: Quatuor Tempora celebrantur quarta et sexta feria ac sabato post tertiam Dominicam Adventus, post primam Dominicam Quadragesimae, post Dominicam Pentecostes, post festum Exaltationis sanctae crucis. Nakon 2. Vatikanskog sabora odreeno je da svaka biskupska konferencija odredi za svoje podruje nain na koji e slaviti kvatre. Naa je Biskupska konferencija 1983. obnovila Kvatre. Dani slavlja ostaju isti, jedino se mijenjaju dani zimskih kvatri. U kvatre, naravno, uvijek spadaju srijeda, petak i subota pojedinog kvatrenog tjedna. Nai su biskupi odredili da se kvatre slave u ovim terminima s navedenim nakanama:

Zimske kvatre - kvatrena subota je 16. prosinca ili subota koja neposredno prethodi 16. prosinca. Ove su kvatre posveene kranskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobroinstva. Uzima se misa za ljubav. Proljetne kvatre, u tjednu nakon Prve korizmene nedjelje posveene su pokori i obraenju. Uzima se misa za oprotenje grijeha. Ljetne kvatre u tjednu nakon Duhova posveene molitvi za posvetu ljudskog rada i urod zemlje. U gradskim se crkvama uzima misa za posveenje ljudskog rada, a u seoskim crkvama misa za sjetvu, ili u svakoj potrebi, za vedrinu, za lijepo vrijeme, itd. Jesenske kvatre, poslije blagdana Uzvienja svetoga Kria, posveene su molitvi za sveenika i redovnika zvanja. Uzima se misa za sveenika ili redovnika zvanja.

Kvatrena je liturgija, dakle, zamiljena tako da posveuje cijelu godinu. Koliko je danas ovo slavlje kadro progovoriti vjernicima, ostavljam studentima da prosude.

48

DRUGI DIO: BOINI KRUG

I.

SVETKOVINE BOIA I BOGOJAVLJENJA

A. NASTANAK BOIA I BOGOJAVLJENJA Prva je Crkva poznavala samo jedan blagdan: Dan Krista Gospodina, a to su bili tjedni Vazam (nedjelja) i godinji Vazam (Uskrs). Tek se od 4. st. poinje slaviti svetkovina dolaska Gospodnjeg meu ljude. Tom se svetkovinom htjelo potisnuti pogansku svetkovinu Nepobjedivog sunca (Sol Invictus), koja je u Rimu padala 25. prosinca, a u Egiptu 6. sijenja. 1. Dva kranska blagdana zimskog solsticija Svetkovina se Boia prvi puta spominje 354., ali se u Rimu ona poela slaviti vjerojatno ve 330. Kako to da se ovaj blagdan poeo slaviti u vrijeme zimskog solsticija? Da se podsjetimo: na sjevernoj polulopti je 21. prosinca najdulja no i najkrai dan u godini. Taj dan nazivamo zimskim solsticijem. Nakon toga je suneva putanja na obzorju sve via i via, pa dani postaju dulji a noi krae. Prema rimskom kalendaru zimski je solsticij padao 25. prosinca, pa su toga a dana Rimljani (pogani) slavili Dan nepobjedivog sunca (dies solis invicti). Do toga je dana sunce kao "umiralo", a onda se toga dana "rodilo", da bi nastavilo rasti. Takav je blagdan postojao i kod starih germanskih i slavenskih plemena. Sjetimo se npr. hrvatske rijei "badnjak". On dolazi od rijei "bdjeti". Nai su preci na zimski solsticij bdjeli i loili vatru "pomaui" u toj noi suncu da se rodi. Prisjetimo se usto da je car Konstantin od dana sunca (dies solis) nainio dan Gospodnji, nedjelju, kao dravni blagdan. Razumljivo je da je i od Dana nepobjedivog sunca proglasio Boi, blagdan roenja pravog Sunca Isusa Krista.81 Prema egipatskom kalendaru zimski je solsticij bio 6. sijenja, pa se tamo toga dana slavilo roenje Kristovo. Uz to su se u Egiptu toga dana spominjali krtenja Isusova.
Postoji i jedna druga teorija o postanku Boia. Prema tradiciji rairenoj u 3. st. svijet je stvoren 25. oujka, na proljetni ekvinocij, a vjerovalo se da je toga dana Isus umro. Budui da je u Isusu sve savreno, on je toga dana i zaet, tj. Rije je Tijelom postala, pa se onda, logino, rodio 25. prosinca. 49
81

2. Sadraj Boia i Bogojavljenja Boi se latinski (i u romanskim jezicima) veli Natale, to znai roendan Kristov, nasuprot Dies natalis solis invicti. Krist je ono Mlado sunce s visine koje nas je pohodilo (usp. Lk. 1,78b). Sin se Boji utjelovio i tako nam objavio svoje boanstvo. Tipini su termini apparitio - ukazanje, manifestatio - objava, adventus - dolazak. U grko-rimskom svijetu se ovaj blagdan naziva epiphania, to znai ukazanje, odnosno objavljivanje jednog boanstva ljudima, bilo da se radi o poganskim "bogovima", bilo, u kranskom smislu, o Kristu. Tako se veli u Tit 2,11: "Objavila se milost Spasitelja naega". Rimski Boi slavi roenje Kristovo, ali i poklon pastira i mudraca, te pokolj nevine djece. Kada se u Rimu poeo slaviti i 6. sijenja, onda se toga dana (tj. 6. 1.) posebno spominjao poklon mudraca, a 25. se prosinca slavilo samo roenje Kristovo i poklon pastira. Naprotiv, kada je Istok prihvatio rimski Boi 25. prosinca, oni su toga dana poeli slaviti sva tri otajstva: roenje Kristovo, poklon pastira i poklon mudraca. Danas je u Istonim crkvama 6. sijenja samo spomen Kristova krtenja. Rimska se liturgija 6. sijenja spominje objavljenja Krista svim narodima i Kristova krtenja, a ujedno i uda u Kani galilejskoj. 3. Liturgijska teologija Boia Kao to je Crkva poela slaviti dies natalis (roendan za nebo = dan muenitva) pojedinih muenika, tako je poela slaviti i roendan Kristov. Ubrzo su crkveni pisci bili uvjereni da se Krist zbilja rodio ba na taj dan (Augustin). Teologiju je Boia posebno razvio Leon Veliki: Boi je otajstvo, odnosno poetak vazmenog otajstva, koje, kako znamo, ukljuuje utjelovljenje, roenje, objavu, skroviti i javni ivot, muku, smrt, uskrsnue, uzaae i proslavu Kristovu. Svi ti dogaaji Kristova ivota ine otajstvo naega spasenja, po svim tim dogaajima-otajstvima mi smo spaeni. U tome smislu liturgija pjeva: "Hodie illuxit nobis dies redemptionis novae, reparationis antiquae, felicitatis aeternae."

2. SLAVLJE BOIA Na Zapadu je Boi jedinstven: predviene su ak etiri mise: misa bdjenja, misa ponoka, misa zornica i danja misa.
50

1. Boine mise Ve nam Grgur Veliki (+ 604) svjedoi o tri boine mise. U poecima se na Boi slavila samo danja misa. Nakon Efekog sabora (431.) na kojem je Marija proglaena Bogorodicom, sagraena je u Rimu bazilika Svete Marije Velike, a u slijedeem je stoljeu uz nju sagraen i oratorij u ast betlehemskih jaslica. Tako se dolo na pomisao da se u tom oratoriju u noi 24/25. prosinca slavi isto bogosluje kao i u Betlehemu. Tako je nastala ponoka. U Rimu se 25. prosinca takoer slavila i sv. Anastazija u njezinoj bazilici. To je bio poseban blagdan za bizantske velikodostojnike (koji su tada bili predstavnici slubenog vladara bizantskog cara). Tako je papa, da bi ih poastio, na Boi ujutro prvo iao slaviti misu u baziliku sv. Anastazije. Tako je nastala boina misa zornica, koja je ostala i kad se vie nije posebno slavila sv. Anastazija (ona je bila srijemska muenica, a njezino je tovanje iz Bizanta dolo u Rim). etiri boine mise su, dakle, bile ovako rasporeene:

Misa predveerja Boia u bazilici Marije Velike.82 Nona misa (ponoka) u oratoriju jaslica uz baziliku Marije Velike. Misa zornica u bazilici sv. Anastazije i Boina danja misa u bazilici sv. Petra.

Kasnije se i dnevna misa slavila u Mariji Velikoj (jer je papi bilo prenaporno ii ak do bazilike sv. Petra), tako da je ta bazilika postala boina bazilika. Kad se rimska liturgija (ponajvie zaslugom Karla Velikoga) proirila po itavom Zapadu, ove su se 4 mise poele slaviti i izvan Rima.83 Osnovna je tema boine liturgije admirabile commercium (udesna razmjena), a izraena je u poznatoj molitvi: Boe, koji si nas udesno stvorio na svoju sliku, a jo udesnije obnovio i otkupio, daj da mognemo uzeti udjela u boanskom ivotu tvoga Sina, koji je danas htio uzeti nau ljudsku narav. Dakle, Bog je postao ovjekom, da bi ovjek mogao uzeti udio u njegovoj boanskoj naravi. Slikovito govorei, mi Bogu dajemo nau palu ljudski narav a on nama za uzvrat daje svoju boansku narav. Oito je da je u tome djelo otkupljenja vee od samog djela stvaranja. etiri Boine mise u dananjem misalu. Prva se misa slubeno zove misa bdjenja. Slavi se naveer 24. prosinca. Logika je jasna: kao to sve velike svetkovine (Uskrs, Petar i Pavao, Ivan Krstitelj, Velika
Naravno da se ova misa bdjenja do reforme slavila ujutro, 24. XII. Budui da se ova prva, "misa bdjenja slavila 24. XII. ujutro, praktiki se govorilo o tri boine mise. 51
82 83

Gospa) imaju svoju misu bdjenja,84 tako i Boi, makar ima i misu ponoku. U praksi je ova misa postala tzv. "mala ponoka" za djecu i starije osobe kojima bi bilo prenaporno doi na ponoku.85 Svaka od etiri mise ima svoje obrasce molitava i itanja. Meutim, doputeno je iz pastoralnih razloga uzeti itanja jedne od 4 mise.86 Na polnoki se itaju prekrasna itanja (Iz 9,1-3.5-6,87 Tit 2,11-14 i Lk 2,1-14).88 Misa zornica, popularno zvana i pastirska, jest jutarnja boina misa, a evanelje je nastavak noanjeg: govori o poklonu pastira. U dnevnoj se misi ita Iz 52,7-10 (Glasonoa koji navijeta mir i sreu), poetak Poslanice Hebrejima ("Vie puta i na vie naina") te Proslovlje Ivanovog evanelja ("U poetku bijae Rije"). 2. Blagdani svetaca poslije Boia Blagdani sv. Stjepana (26. XII.), sv. Ivana Evaneliste (27. XII.) i Nevine Djeice (28. XII.) oznaavaju one osobito cijenjene svece koji su poasna pratnja novoroenom kralju.89 3. Boina osmina Sve do 7. st. samo je Uskrs imao svoju osminu. Osmi dan iza Boia (1. sijenja) bio je prvo posveen Marijinu bogomaterinstvu, 90 a onda obrezanju Isusovu.91 Izmeu ta dva blagdana se onda stvorila Boina osmina. U nedjelju iza Boia (ako Boi pada nedjeljom, onda 30. prosinca) slavi se Svetkovina svete Obitelji. Ovaj je blagdan ustanovio Pio XI.
Da se prisjetimo: po svom postanku bdjenje se slavi cijelu no. Meutim, u navedenim sluajevima se praktiki radi tek o tzv. "misi uonici". 85 Osim toga, budui da su za ponoku gotovo sve crkve pretijesne, ova mala ponoka dobro doe da se sama ponoka odtereti. 86 Tako, npr., ako na misi bdjenja ima puno djece, bilo bi razboritije uzeti evanelje ponoke gdje se ivopisno donosi prikaz Kristova roenja po luki, negoli poetak Matejevog evanelja koje donosi Kristovo rodoslovlje, a o roenju Kristovu turo veli (govorei o Josipu i Mariji): I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. 87 Tuno je sluati kako ita krivo ita prvi redak. Tamo naime govori da je narod boravio u kraju (pokrajini) smrti, a ne govori se da su boravili kraj smrti (tj. uz smrt). 88 Drugo itanje i evanelje se i prije reforme italo na ovoj misi. 89 Istom logikom u Siriji su se slavili 26. XII. sv. Stjepan, 27. sv. Petar i Pavao, 28. XII. sv. Ivan i Jakov. 90 Najstarija tematika bogosluja toga dana bila je suzbijanje idola. Naime, kako je toga dana bio poganski blagdan Jupitera, za mlake je krane to bila napast da se ponovno vrate poganskim slavljima. 91 Kao zanimljivost navodimo da se u Rimu u Gospinoj crkvi Ara caeli (tamo gdje se nalazi i grob bosanske kraljice Katarine) astio i praeputium (obrezak) Isusovog obrezanja! Toliko su u stara vremena bile vane relikvije. 52
84

1921. U starom kalendaru u nedjelju izmeu blagdana Obrezanja i Bogojavljenja slavio se blagdan Imena Isusova (ako u tom razdoblju nije pala nedjelja, onda se slavio 2. sijenja).92 Taj je blagdan reformom iz 1970. dokinut. 4. Jaslice Prve su jaslice, naravno bile sama Betlehemska pilja. To su mjesto tovali prvi judeokrani (krani iz idovstva) o emu svjedoi ve Origen 248. Majka cara Konstantina Jelena dala je u 4. st. nad tom piljom sagraditi baziliku. Druge su jaslice bile one kod Marije Velike iz 6. st. I danas se u bazilici Marije Velike uvaju daske za koje se vjeruje da su dio jasala u koje je bio poloen Isus. Dananje jaslice po crkvama vuku podrijetlo od pukih skazanja roenja Isusova. Prve moderne jaslice nainio je sv. Franjo 1223. u mjestu Greccio blizu Asiza: u jednu je staju unio sijena i slame, uveo vola i magarca, postavio oltar i, uz biskupovo doputenje, jedan je sveenik tamo sluio misu. Zato upravo vol i magarac (redovito prisutni i u naim jaslicama), kada evanelisti o tome nita ne izvjeuju? Rjeenje je u Iz 1,3: Vo poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodareve Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije. Misao je jasna: idovski glavari i sveenici nisu prepoznali Boga u malenom djetetu, a priproste ivotinje u staji su u Isusu prepoznale svoga vrhovnog gospodara.

C. SLAVLJE BOGOJAVLJENJA 1. Bogojavljenje na Zapadu Danas se dva srodna otajstva slave na dva blagdana povezana jedan uz drugoga: Bogojavljenje () u uem smislu i krtenje Isusovo kada se on objavio svome narodu. Bogojavljenje. Krist se preko mudraca objavljuje poganskim narodima (ne samo Izraelu).To je prekretnica u povijesti spasenja. Liturgija govori: Danas si u Kristu, svjetlu svijeta, objavio narodima otajstvo spasenja.

Pio X. premjestio je taj blagdan 1913. s 2. nedjelje iza Bogojavljenja, na nedjelju izmeu Obrezanja i Bogojavljenja, odnosno na 2. sijenja. 53
92

Krtenje Gospodinovo. Bogojavljenje je u nekim krajevima dobilo i osminu, a osmog se dana slavilo krtenje Kristovo. Danas se ovaj blagdan slavi u nedjelju iza Bogojavljenja, ili sutradan nakon Bogojavljenja, padne li ono nedjeljom. Meutim, zanimljivo je da se na samo Bogojavljenje u asoslovu u jednoj antifoni spominje Isusovo krtenje, iako na Zapadu, eto, postoji poseban blagdan Krtenja Gospodinovog. Tu se vidi utjecaj Istoka. 2. Bogojavljenje na Istoku Na itavom se Istoku (a i u hrvatskim krajevima) blagoslivlje voda 5. sijenja uoi Bogojavljenja, na spomen krtenja Gospodnjeg. 93 Na poetku se, kao i u drugim kranskim krajevima, krtavalo u vazmenom bdjenju, ali na Istoku se poelo krtavati i na Bogojavljenje, (spomen krtenja Isusovog, kada je on posvetio jordansku vodu i vodu krtenja). Kasnije vie nije bilo krtenja odraslih, a djeca su se krtavala po kuama, ali je blagoslov vode o Bogojavljenju ipak ostao. Ovaj je blagdan na Istoku osobito popularan (vodica!). Blagoslov vode na Bogojavljenje u naim krajevima. Kako se Bogojavljenje posebno na Istoku shvaa kao blagdan Isusova krtenja, to se znaenje osjea i u naim krajevima, tako da se u nekim krajevima Hrvatske umjesto Bogojavljenje ili Tri Kralja uje naziv "Vodokre". Jednako je tako onda i u naim krajevima prisutan blagoslov vode uoi Bogojavljenja, to nije bio sluaj u ostalim dijelovima katolikog svijeta. Prvo svjedoanstvo nalazimo u Ritualu Rimskom, to ga je na hrvatski preveo i uredio Bartol Kai i izdao u Rimu 1640. (dakle ve 26 godina nakon pojave tipskog izdanja iz 1614.).94 Kai, dakle, nakon to je na str. 394. ve napisao "sfarha" (kraj), na str. 395-422 donosi Blagossov od vodae, kojise cinij u nadvecerye od Vodokaerscta. Istovjetan obred nalazimo i u Strossmayerovom obredniku iz 1878. Iako se i u nekim drugim (npr. mletakim) obrednicima nalazio blagoslov vode uoi Bogojavljenja, za opu Crkvu je ovaj blagoslov odobren je tek 1890. i to kao blagoslov pridran biskupu ili njegovu delegatu, doim u naim obrednicima nikada nije bilo toga ogranienja, nego je to inio "misnik". Zanimljivo je da u akovakom obredniku iz 1933. ovoga obreda nema.

Ta je praksa bila poznata i na Zapadu. Tijekom povijesti je nestala, a zadrala se u naim krajevima. Tako se u junim hrvatskim krajevima ovaj blagdan zove i Vodokre. 94 Rituale Romanum Urbani VIII Pont. Max. iussu editum, illyrica lingua. Romae ex Typographia Sac. Congreg. de Propag. fide, MDCXL (1640). Reprint izdanje priredila Kranska sadanjost i Zavod za hrvatski jezik Hrvatskog filolokog instituta, Zagreb, 1992. 54
93

D. PRIKAZANJE GOSPODINOVO U HRAMU SVIJENICA etrdeset dana nakon Boia Crkva slavi blagdan prikazanja Gospodnjeg Svijenicu. Ovaj je blagdan dio Boinog ciklusa, a slavio se u Jeruzalemu ve 386. kao Quadragesima de Epiphania, da bi u slijedeem stoljeu bio obogaen procesijom u kojoj se isticala antifona: Svjetlost na prosvjetljenje naroda. U Carigradu je u 6. st. ovaj blagdan uveden pod imenom Hipapante (Susret), a u 7 st. u Rimu pod nazivom Dan sv. imuna. Toga je dana bila i procesija sa svijeama koja je imala izrazito pokorniko obiljeje. U slijedeim se stoljeima - osobito u franakim dravama - za taj blagdan sve vie irio naziv Oienja Blaene Djevice Marije, koji je bio prihvaen i od tridentskog misala iz 1570. i zadrao se sve do novog misala iz 1970. Meutim, iako je prema tridentskom misalu ovo bio Gospin blagdan, misni su tekstovi govorili o prikazanju Gospodnjem u hramu. Sadanji misal naziva ovaj blagdan Prikazanje Gospodnje (ovo se ime prvi puta pojavljuje u nekim francuskim misalima iz 17. st.). Prema Lk 2,22-40 Josip se i Marija pojavljuju u hramu da udovolje dvama propisima Zakona. Prvi nalae da se ena koja je rodila muko edo 40 dana ima smatrati neistom, a 40. dana je trebala u hramu prinijeti rtvu za svoje oienje (usp. Lev 12,2-8). Drugi propis nalae da se svako muko prvoroene ima otkupiti za 5 hramskih ekela. Bog je, naime, u pashalnoj noi u Egiptu potedio izraelske prvoroence, tako da otada oni pripadaju samo njemu: prvoroenci ivotinja trebaju stoga biti rtvovani, a sin prvoroenac otkupljen. To je trebao uiniti otac tako da reenu svotu isplati bilo kojem sveeniku u (Izl. 13,2-12). Dakle, da bi se udovoljilo prvom propisu (oienje), bilo je dovoljno da samo majka u hramu prinese rtvu, a da bi se otkupio prvoroenac - Isus - bilo je po sebi dovoljno da Josip gdje u Izraelu isplati nekom sveeniku 5 ekela. Zato su onda Josip i Marija donijeli Isusa u hram? Radi li se tu o Lukinom povrnom poznavanju idovskih uredbi, ili se u tom krije neko drugo znaenje? Iako to Lukin tekst izravno ne potvruje, teolozi smatraju da Isus u hramu nije bio otkupljen, nego prikazan. Zato? Prvo: Josip uope nije bio Isusov pravi otac, pa prema tome nije ni mogao Isusa otkupiti. Drugo: Isus je trebao biti prikazan kao prvo vazmeno janje koje ima biti rtvovano za spas svijeta. Ovakvom shvaanju ide u prilog i liturgijska tradicija ovog blagdana koja u misnim molitvama ne spominje Marijino oienje, nego Isusovo prikazanje. U obnovljenoj liturgiji ovaj blagdan vie nema pokorniko obiljeje (umjesto ljubiaste uzima se bijela boja) te se smatra Gospodnjim, a ne Gospinim blagdanom.
55

Obnovljeni misal predvia dva naina slavljenja ovog blagdana. Prvi je sveaniji i predvia blagoslov svijea i ophod od neke manje crkve (ili kojeg drugog prikladnog mjesta) do crkve, a drugi nain ima iste obrasce, samo to se blagoslov svijea uprilii na crkvenim vratima.

I.

DOAE

Adventus (dolazak) znaio je u staroj Grkoj godinji dolazak boanstva u svoj hram. U politikom rjeniku ova je rije oznaavala prvi slubeni posjet neke poznate linosti. U prvih kranskih pisaca adventus je oznaavao dolazak Kristov meu svoje vjernike, slino kao i pojmovi natale i epihania. 1. Priprava na Boi na Zapadu Priprava se na Boi prvo biljei u Galiji i panjolskoj. Trajala je tri tjedna i vrlo je vjerojatno da se uklapala u pripravu na krtenje koje se podjeljivalo na Bogojavljenje, tako da bi doae bilo boina korizma. Sabor u Zaragozi 380. odreuje da vjernici revnije dolaze u crkvu od 17. prosinca do Bogojavljenja. U Rimu se doae pojavljuje tek u drugom dijelu 6. st. Dvostruki je smisao rimskog doaa. S jedne je strane to priprava na Boi, a s druge strane je to radosno iekivanje konanog Gospodnjeg dolaska na koncu svijeta. Zanimljivo je da su se prema Misalu Pija V. svakog obinog dana u doau uzimali isti obrasci molitava i itanja, tako da su sveenici cijelu misu znali napamet. Pa ipak, ljudi su hrlili na zornice! 2. Priprava na Boi na Istoku Na Istoku nemamo doaa u zapadnom smislu. U bizantskom obredu se u nedjelju koja prethodi Boiu spominju svi Oci koji su tijekom stoljea bili Bogu mili, od Adama, sve do Josipa, zarunika Djeviina. U sirijskom se obredu 4 ili 5 nedjelja prije Boia nazivaju nedjelje navjetaja: navjetaj Zahariji, navjetaj Mariji, pohoenje Marijino, roenje Ivana Krstitelja, navjetenje Josipu. 3. Slavlje doaa U dananjoj je liturgiji doae podijeljeno na 2 dijela. Do 17. prosinca prevladava tematika drugog, konanog dolaska Kristova, a 17.-24. prosinca pada blia priprava na Boi. Svaki dan ima vlastitu

56

misu. Dva su predslovlja. Prvo spominje dva dolaska Isusova, a drugo samo onaj prvi.95 4. Navjetenje Gospodinovo Blagovijest Navjetenje u doau. Zapadne su liturgije tijekom itavog doaa zapravo slavile navjetenje Kristovo. Sabor u Toledu 656. odreuje da se navjetenje slavi 18. prosinca. I danas se evanelje navjetenja Kristova roenja ita 4. nedjelje doaa. Neki e se sjetiti da se do reforme iz 1970. to evanelje italo na svim misama zornicama u doau! Svetkovina navjetenja 25. oujka. Navjetenje se u Rimu slavi 25. oujka (9 mjeseci prije Boia) tamo negdje od 7. st. pod imenom Annuntiatio Domini. Uskoro je utjecaj marijanske pobonosti doveo do promjene ovog imena Annuntiatio Beate Mariae Virginis (Navjetenje Blaene Djevice Marije), tako da je ova Gospodnja svetkovina pretvorena u Gospinu.96 Tek je reforma iz 1969. vratila ovom blagdanu njegovo izvorno ime: Annuntiatio Domini Navjetenje Gospodnje. Zanimljivo je da bizantska liturgija, koja ne doputa nikakav blagdan u korizmi, ovaj blagdan slavi i onda kada on padne u korizmi.

Valja paziti kod svagdanjih itanja. Naime, lekcionar donosi itanja za svaki dan sve do konca treega tjedna doaa. Meutim, 17. XII. pa nadalje uzimaju se itanja naznaena po datumima. Ona imaju prednost pred prethodnim itanjima. Npr. ako se poklopi 17. XII. (ili bilo koji drugi dan nakon 17. XII.) s nekim danom treega tjedan doaa, onda 17. XII. i dani koji slijede imaju prednost. To vrijedi i za asoslov i za Misal. To je zbog toga to doae nema uvijek isti broj dana. doae, naime, uvijek ima 4 nedjelje, ali ne nuno i puna 4 tjedna. 96 Tako je u romanskim jezicima Anuncijata ensko ime (misli se na blagdan Gospe Anuncijate Navijetene) 57
95

TREI DIO SVETKOVINE I BLAGDANI KROZ GODINU

I.

GOSPODNJI BLAGDAN

A. OPI 1. Preobraenje Gospodnje (6. kolovoza) Postanak i razvoj. Vrlo je vjerojatno da ovaj blagdan zapravo komemorira posvetu bazilike na brdu Taboru. Ovaj je blagdan mlai od blagdana Uzvienja svetog Kria. Naime, prema tradiciji, Isus se preobrazio tono 40 dana prije svoje smrti. Tako Crkva slavi Uzvienje svetog Kria (14. rujna) tono 40 dana nakon blagdana Preobraenja (6. kolovoza). Na Zapadu se ovaj blagdan pojavljuje u drugoj polovici 9. st., prvo u Napulju, zatim u germanskim zemljama. U 11/12. st. ovaj se blagdan prihvaa u Rimu. U kalendar ga upisuje papa Kalikst III. 1457. u zahvalu za pobjedu nad Turcima (pod sv. Ivanom Kapistranom) kod Beograda 6. kolovoza 1456. Slavlje. Ovaj se blagdan osobito sveano slavi na Istoku koji ovako izraava njegovu teologiju: Na dananji je dan Krist na Taboru preobrazio narav to ju je od Adama primio: prekrio ju je svojim sjajem i tako ju poboanstvenio. Zapad ne slavi ovaj blagdan tako sveano, ali se u Slubi itanja susree misao Anastazija Sinajskog: S Kristom emo i mi biti obnovljeni i poboanstvenjeni u naim duama. 2. Uzvienje svetog Kria Postanak i razvoj. Blagdan Uzvienja svetog Kria je nastao u Jeruzalemu, gdje se slavio izuzetno sveano. U 5. st. se 14. rujna slavila obljetnica posvete Konstantinove bazilike na Golgoti. Prema Egeriji taj je dan bio izabran zato to se upravo toga dana 335., zaslugom Helene, majke cara Konstantina, pronaao sveti Kri. U Rimu se, pod galskim utjecajem, poetkom 6. st. slavio blagdan Naaa sv. Kria koji je padao 3. svibnja. Od 7. st., nakon to su
58

relikvije svetoga Kria 635. preotete od Perzijanaca, sveti Kri se izlagao vjernicima na tovanje 14. rujna u vatikanskoj bazilici. Kasnije su ove relikvije prenesene u baziliku Svetog jeruzalemskog Kria. Blagdan naaa sv. Kria (3. svibnja) dokinut je 1960. Slavlje. Na Istoku se ovaj blagdan slavi skoro toliko sveano koliko i Uskrs. Izraz uzvienje potjee iz istonog obreda: sveenik uzdie kri prema 4 strane svijeta a zbor svaki puta pjeva po 100 puta Kyrie eleison. U Rimu je toga dana bila procesija od Marije Velike do Laterana gdje se astio sv. Kri (prije nego se prenio u baziliku sv. Kria). Ova je procesija bila poznata i u drugim zapadnim Crkvama. 3. Posveta Crkve Podrijetlo. idovi su svake godine slavili blagdan oienja hrama (nakon makabejskih ratova 165. prije Kr.). I krani su slavili obljetnicu posvete svojih bazilika, ali su pri tome vie mislili na ivu zajednicu - Crkva koja se u crkvi-zgradi okuplja. Slavlje. U rimskoj se liturgiji danas svake godine slavi posveta Lateranske bazilike, koja je "omnium ecclesiarum mater et caput"; a u svakoj se biskupiji slavi blagdan posvete katedrale a i svaka crkva slavi blagdan svoje posvete. Blagdan posvete crkve je blagdan Crkve-zajednice vjernika, naroda Bojega koji se u crkvi-zgradi okuplja. Stoga predslovlje veli: U ovoj kui koju si nam dao ti izgrauje na svoju slavu ivi hram, a to smo mi. Prema Novom zavjetu Krist je novi hram, jer u njemu prebiva slava Oeva (Iv 17,22). I vjernici su hram Boji ukoliko su ivi udovi Kristova tijela (1 Kor 6,19; Rim 8,11), oni su ivo kamenje koje se ugrauje u duhovni hram, zaglavni je kamen Krist (1 Pt 2,4-5). Kranstvo dakle zabacuje ideju hrama kao graevine u kojoj bi prebivalo neko boanstvo, nego je hram-crkva zapravo zgrada u kojoj se okuplja zajednica-Crkva koja je u Duhu Svetom hram Boji, prebivalite Boje slave. Zato u sadanjem misalu misa obljetnica posvete crkve jest na prvom mjestu u zajednikim misama.

B. ZAPADNI GOSPODNJI BLAGDANI 1. Presveto Trojstvo Nastanak. Izgleda da bi ovaj blagdan bio vezan uz provalu Gota i arijanskog krivovjerja. Budui da su arijevci nijekali Kristovo boanstvo, svetkovina Presvetog Trojstva bi bio reakcija. Naime, jo
59

ranije je Alkuin (oko 800.) bio sastavio u Franakoj dravi nekoliko misa za svaki dan (to je nedostajalo u Grgurovom sakramentaru kojeg je papa dao Karlu Velikom), a na elu tih misa je bila misa u ast Presvetog Trojstva. U 11. st. se u Clunyju poeo slaviti poseban blagdan Presvetog Trojstva i to u prvu nedjelju poslije Duhova (a u nekim crkvama na posljednju, 14. nedjelju po Duhovima). Ipak, jo 1181. papa Aleksandar III. nije smatrao zgodnim da se slavi posebna misa u ast Presvetog Trojstva, jer se ono asti svaki dan kad se moli Slava Ocu. Ipak se u samostanima ovaj blagdan naveliko slavio, samo to jo nije bilo tono odreeno kada. Neki su ga slavili u nedjelju prije doaa, a drugi na osminu Duhova. Konano je papa Ivan XXII. 1334. odredio da se ovaj blagdan ima slaviti u nedjelju iza Duhova. Razumljivo zato ba nedjelja iza Duhova. Naime, u tjednu poslije Duhova slavile su se kvatre, tako da je nedjelja iza Duhova bila vacante (kao sve nedjelje nakon velikih nonih bdjenja). Kasnije su i Duhovi dobili svoju osminu, pa su kvatre pomaknute tjedan dana, a te je nedjelje, po uzoru na bizantsku liturgiju onda bila stavljen blagdan svih svetih, to je ve Grgur Veliki dokinuo i vratio kvatre na prvotno mjesto. Nedjelja iza Duhova bila je i dalje vacante. Kasnije su crkve, koje nisu imale kvatre, morale staviti neki obrazac za nedjeljnu misu.97 Tako su onda uzeli Alkuinov obrazac mise Presvetog Trojstva. Obnovljena je liturgija zadrala ovu svetkovinu, ali je molitvene tekstove osvjeila, te se umjesto molitve aeterne Trinitatis gloriam agnoscere... et adorare unitatem, govori vie pod vidom povijesti spasenja: Boe koji si svoju Rije i Duha istine poslao u svijet... Smisao. Ovaj blagdan ne slavi nikakvo otajstvo, tj. nikakav dogaaj naeg spasenja, nego jednu vjersku istinu, to je po sebi za liturgiju previe statino. Vidjet emo da je to problem itavog niza (novijih) blagdana kao to su Tijelovo, Srce Isusovo, Gospa Lurdska Prva Crkva to nije poznavala. 2. Tijelovo Tijelovo je jedan od onih blagdana koji svoje postojanje u dobroj mjeri zahvaljuje privatnim objavama, iako pravi razlozi lee jo dulje u povijesti. U ranom srednjem vijeku krani su se sve rjee prieivali zbog strogog shvaanja uvjeta za sakramentalno odrjeenje u ispovijedi. K tomu je misa zbog latinskog jezika postala nerazumljiva, to je takoer doprinijelo tome da su vjernici sve manje shvaali misu kao rtvenu gozbu. Tako je puka pobonost u svetoj misi sve vie astila Krista prisutnog pod prilikama kruha i vina, a sve manje doivljavala da se tu radi o Kristu rtvovanom koji se daje kao hrana. Misa je postala trenutak slavodobitnog silaska
Kasnije su dokinute sve nedjelje vacante, tj. euharistija se slavila svake nedjelje. U ovom sluaju to je onda znailo da su u nedjelju iza Duhova poeli svi slaviti Presveto Trojstvo. 60
97

Kristova meu svoje vjernike. Tako je nekako vrhunac euharistijske pobonosti bilo promatranje posveene hostije. Takva se euharistijska pobonost posebno poela iriti poslije 1000. godine, a osobito na podruju dananje Belgije. Tako stiemo do jedne privatne objave: Ivana od Retinea (1193.-1258.), poglavarica jednog samostana u blizini Ligea, u molitvenom je zanosu vidjela jedan svijetao krug, iji je tek jedan isjeak bio taman. Razumjela je da taj krug predstavlja liturgijsku godinu kojoj nedostaje jedan blagdan u ast Presvetog Oltarskog Sakramenta. Tamonji su teolozi prihvatili istinitost tih objava, pa je biskup iz Ligea odredio da se u njegovoj biskupiji Tijelovo slavi etvrtkom iza svetkovine Presvetog Trojstva. Bila je to 1246. Teolog koji je prihvatio tu privatnu objavu bio je Hugo od Thierry-a. Kad je on kasnije postao kardinalom i legatom Svete Stolice u Flandriji, uveo je blagdan Tijelova na podruje svoje nadlenosti. Jo kasnije, 1261. on je postao papa pod imenom Urban IV. Kao papa je ipak oklijevao propisati ovu svetkovinu itavoj Crkvi. I tada se dogodila i druga privatna objava. Jedan je eki sveenik-hodoasnik sluio misu u Bolseni, u blizini Orvieta (nadomak Rima). Dok je slavio misu imao je velikih sumnji glede stvarne prisutnosti Kristove na oltaru. I tada se dogodilo udo: posveena se hostija pretvorila u ivo ljudsko tkivo koje je obilno krvarilo, tako da se krv s plitice prelijevala po tjelesniku. Ovaj su tjelesnik u sveanoj procesiji odnijeli papi u Orvieto gdje se on tada nalazio. Bilo je to 19. lipnja 1264. Urban IV. se rijeio svih sumnji i 11. kolovoza iste godine bulom Transiturus de hoc mundo propisuje ovu svetkovinu obvezatnom za svu Crkvu. Bilo je to prvi put u povijesti da papa svojim autoritetom namee slavljenje jednog blagdana itavoj zapadnoj Crkvi. Nakon smrti Urbana IV. ova bula ostaje pomalo u zaboravu. Kasnije, papa Celestin V. i Ivan XXII. poetkom 14. st. provode bulu Transiturus, pa se Tijelovo iri po svoj Crkvi. Iako ni jedan od tih papa ne propisuje teoforinu procesiju, ipak se tijelovske procesije javljaju usporedo sa uvoenjem ovog blagdana. Ove procesije i odgovaraju onom duhu u kojem je i nastao ovaj blagdan: kler i vjernici su htjeli na to sveaniji nain iskazati poast Kralju slave, Kristu prisutnom u Sakramentu meu svojim vjernicima. Uskoro se Sakrament nije nosio jednostavno u estinjaku, nego u pokaznici, tako da se moe vidjeti posveena hostija.98 Nakon reformacije su tijelovske procesije na poseban nain imale znaenje ispovijesti vjere.99 Protestanti su naime stavljali u pitanje stvarnu
Te su pokaznice znale biti vrlo matovite, kao npr. kri optoen zlatom i dragim kamenjem u ijoj je sredini bila hostija, lik Kristov kojemu je na mjestu gdje je srce bila postavljena hostija, lik Gospe i sv. Ivana kako klee pred Hostijom, kip Krista uskrsloga s hostijom. U svakom je sluaju bilo bitno a hostija bude vidljiva. 99 U Njemakoj su te procesije praktiki postale oblik blagoslova polja. 61
98

prisutnost Kristovu pod svetim prilikama iza mise. Tako su, osobito u vrijeme baroka, tijelovske procesije postale najsveaniji dio liturgijske godine. Uskoro su se ustalile etiri postaje. Novi Red euharistijskih procesija predlae etiri tematske postaje, od kojih svaka ima uvodnu pjesmu, kratki nagovor, evanelje, psalam, (homiliju), litanijske molitve, te zakljunu molitvu. Ovaj Red predvia veliku slobodu u strukturiranju pojedinih postaja, i u odreivanju njihova broja.100 3. Blagdan Srca Isusova Pobonost Srcu Isusovu see u srednji vijek gdje su duhovni pisci (osobito sv. Bernard) irili pobonost prema muci Isusovoj, razmatrajui osobito njegove rane, meu kojima se isticala rana na boku, odnosno, probodeno srce. Tako je npr. pobonost prema Isusovom probodenom srcu zabiljeena osobito u samostanu Helfta u Saskoj poetkom 14. st. i openito u Njemakoj u dominikanskim samostanima. U novootkrivenim zemljama ovu su pobonost irili isusovci. Ova je pobonost ula u liturgiju tek u drugom dijelu 17. st. Biskup iz Rennes-a je 1670. dopustio sveeniku Ivanu Eudes-u (Ed) da svake godine 31. kolovoza slavi misu u ast Srcu Isusovu, upotrebljavajui misne obrasce koje je bio sam sastavio. Nekoliko su godina kasnije (1675.) privatne objave Margarete Marije Alacoque pridonijela irenju ovog kulta. Blagdan se irio bez nekog posebnog reda. Tako npr. od 1672. do 1840. u Francuskoj ima preko 30 dana kada se slavi ovaj blagdan. Od 1765. do 1970. Rim je odobrio samo 4 mise: Miserabitur, odobrena za Poljsku i Portugal (1765): Egredimini, za Veneciju, Austriju i panjolsku (1778.); Cogitationes i Sciens Iesu (Euharistijsko Srce Isusovo) 1921. Ova je misa dokinuta 1960. Pio IX. je uveo ovaj blagdan u kalendar Latinske Crkve 1856. i odredio da se slavi treega petka iza Duhova. 4. Blagdan Krista, Kralja svega stvorenja Ovu je svetkovinu uveo Pio XI. 1925. i odredio da se slavi u nedjelju koja prethodi svetkovini Svih Svetih. Krista Svevladara Crkve je i
Ova je svetkovina prilino problematina, jer ne slavi neko otajstvo naega spasenja, nego istinu nae vjere. Nadalje, ovaj blagdan pokuava konkurirati Velikom etvrtku. Meutim, oito je da zadnja liturgijska reforma nije mogla jednostavno dokinuti tu svetkovinu, jer je donedavno bila nakon Uskrsa i Boia najvea svetkovina. Nadalje, u svijesti mnogih vjernika i nadalje je veoma vana (pogotovo na njemakom govornom podruju). Zato bismo rekli slijedee: ne dokidati, ali i ne prenaglaavati. Naprotiv, treba naglaavati Veliki etvrtak. A to se tie procesije, radije naglaavati procesiju na Cvjetnicu! 62
100

ranije slavila: Bogojavljenje, Uskrs i Uzaae po sebi ve slave Krista Kralja. Pio XI. ovako tumai; svetkovina se uvodi iz pedagokih razloga u jeku sve vee sekularizacije i ateizacije htjelo se naglasiti Kristov vrhovni autoritet nad ljudima i nad povijeu. Reforma kalendara iz 1970. htjela je naglasiti kozmiko-eshatoloki znaaj Kristova Kraljevskog dostojanstva. Svetkovina je pomaknuta na posljednju nedjelju kroz godinu, uoi doaa: dakle u perspektivi Kristovog drugog dolaska u slavi.

II.

PORIJEKLO I POVIJEST RAZVOJA TOVANJA SVETACA

1. tovanje muenika Od samih je poetaka Crkva imala svoje muenike - mueve i ene koji su vjernosti Kristu Gospodinu zasvjedoili svojim ivotom. Zato se u grkom i nazivaju - svjedoci. Vrijeme Crkve je uvijek, manje ili vie, vrijeme muenika, sve tamo od prvih progona Heroda Mlaega, preko Nerona i drugih rimskih careva, pa do primjera iz ovoga stoljea. Grki pojam / , , u crkvenoj uporabi najee kasniji eolski oblik / , oznaava, osobito u sudskoj praksi, osobu koja svjedoi za neto to je osobno vidjela i doivjela. Kasnije ovi pojmovi nemaju iskljuivo pravniki znaaj, nego oznaavaju openito svjedoenje za neku ideju. Tako ve u staroj Grkoj moe biti svjedoanstvo sve do predanja vlastitog ivota. U Novom zavjetu ovaj pojam oznaava ponajprije svjedoka, a Luka govori o svjedocima Kristovog uskrsnua. Kranska se vjera temelji ne samo na oevicima () Kristovih djela, nego upravo na svjedocima () koji u injenici Kristove smrti i uskrsnua svjedoe i dubokim osobnim uvjerenjem prepoznaju otajstvo naega spasenja. Tako Isus alje svoje uenike da budu svjedocima njegovih djela ukljuujui i uskrsnue: (Isus) im ree: Ovako je pisano: Krist e trpjeti i, trei dan, ustati od mrtvih, i u njegovo e se Ime propovijedati obraenje i otputenje grijeha po svim narodima poevi od Jeruzalema. Vi ste tomu svjedoci (Lk 24,46-48). Uz ova znaenja u NZ poznat je i pojam muenikog svjedoka u osobi Stjepana koji je svjedoei prolio svoju krv. Mogue je da ve Klement u svojoj Poslanici izraz u smislu muenitva kako ga ovi izrazi prvi puta sa sigurnou koriste kao opisu muenitva sv. Polikarpa sredinom 2. Korinanima (5,4.7) rabi danas shvaamo. Svi se oznaka za muenitvo u st. Ovdje se bez dvojbe
63

radi o svjedoenju sve do davanja vlastitog ivota. Muenik se bori protiv sotone. U toj borbi krani ne samo da Krista nasljeduju, nego i nadopunjuju njegove muke i to ne oni sami nego Krist u njima i po njima. Oni osjeaju su sebi potporu Krista i Duha Svetoga po kojoj su oni postaju kadri bez jadikovanja, tovie, s osmjehom na usnama podnositi najstranija muenja.101 Naime, otajstvo muenika je plod i dio otajstva Kristova. Ono je s njim povezano, tovie jedno s njime. U tovanju muenika ne stavlja se uz bok otajstva Kristova jo jedno drugo autonomno otajstvo nego se u njemu otajstvo Kristovo zapravo razvija i primjenjuje.102 Kult muenika je oblik tovanja pokojnika to je prisutno u svim kulturama.103 lanovi obitelji bi se sastajali na grobu svojih pokojnika, osobito o njihovu roendanu, gdje su onda inili rtve ljevanice ili obdravali tzv. refrigerium, gozbu u ast pokojnika. U Rimu su se takve gozbe odravale osobito u veljai, koja je u ono vrijeme bila posljednji mjesec u godini. Izgleda da je blagdan Katedre sv. Petra smjeten u taj mjesec upravo iz tog razloga. Krani inae nisu odbacivali poganske obiaje ukoliko nisu bili u suprotnosti s kranskim naelima.104 elei biti slini svome Gospodinu i u njegovu ukopu, krani su odbacili spaljivanje pokojnika i odluili se za sahranjivanje. Umjesto refigeriuma, slavili su euharistiju,105 a umjesto alopojki, pjevali su himne i psalme. Kult muenika je u osnovi slian tovanju pokojnika i vezan je prvenstveno uz njegov grob. Dok su se pogani okupljali oko grobova svojih pokojnika o njihovu roendanu, krani su se okupljali na grobovima svojih muenika o njihovu nebeskom roendanu (dies natalis), na dan njihova muenitva. Tako su se npr. vjernici iz Smirne ve u 2. st. okupljali svake godine na dan muenitva biskupa Polikarpa u radosti i veselju.106 Tom je prigodom euharistijsko slavlje bilo osobito sveano, kako to svjedoe brojni stari liturgijski spisi. U poetku se nije puno razlikovalo tovanje umrlih krana od tovanja
H. STRATHMANN, , u GLNT, 6, 1269-1372, ovdje, 1370. O. CASEL, Mysterium und Martyrium in den rmischen Sakramentarien, u Jahrbuch fr Liturgiewissenschaft 2(1922)18-38, ovdje 29. 103 U rimsku liturgiju latinskog jezika preuzet je grki izraz i na latinskom glasi: martyr, martyris, usp. A. BLAISE, Le vocabulaire latin des principaux thmes liturgiques, Brepols, 1966., 70. 104 Usp. P. JOUNEL, Culto dei santi u NDL, 1338-1355, ovdje 1338-1339. 105 Zbog nereda koji su se znali javljati uz refrigeriume povezane s nonim bdjenjem, gdje su neki pili previe vina, uskoro su takve gozbe bile dokinute. 106 Usp. Martirio di San Policarpo, u G. CARDARELLI (prir.), Atti dei martiri, Edizioni Paoline, Milano 1985.,100-113. Iz ovog je spisa vidljivo kako su ve u 2. st. krani posebno astili Polikarpove zemne ostatke, kako su se u radosti sastajali na njegovu grobu svake godine o njegovu dies natalis, te kako im je Polikarpovo muenitvo bilo primjerom i poticajem da i oni pokau takvu vjernost i hrabrost budu li se nali u prilici da ivotom posvjedoe svoju vjeru. Ovaj dokument obrazlae kult muenika: Doista, mi tujemo njega (Krista) jer je Sin Boji, a muenike dostojno astimo kao Gospodinove uenike i nasljedovatelje, zbog nenadmane privrenosti koju su gajili prema svome Uitelju. 64
101 102

muenika. Tek Augustin poblie odreuje da se za muenike ne moli, nego za ostale pokojnike, da bi se kasnije i krani molili preko njih (kao zagovornika), a ne za njih.107 Za razliku od ostalih umrlih krana, na grobu muenika nije se okupljala samo njegova rodbina, nego svi vjernici. Nadalje, krani su se molili svojim muenicima da ih zagovaraju kod Boga, kako to svjedoi Memoria apostolorum u dananjim katakombama sv. Sebastijana u Rimu gdje su na crvenom zidu upisani grafiti u kojima se moli Petra i Pavla da zagovaraju pojedine pokojnike.108 Uskoro se meutim dies natalis pojedinog muenika poeo slaviti sveanom euharistijom na njihovu grobu koji vie nije bio obian, nego posebno aen i ureen. Sa slobodom koju su krani dobili u 4. st. na grobu muenika (a groblja su bila uz rimske ceste) grade se bazilike. Vrlo skoro se kult muenika iri i izvan mjesta njihova muenitva, a kult manje poznatih muenika se od 4. st. iri prijenosom njihovih moiju.109 Gdje god se nalazile moi pojedinog sveca, razvijao se i njihov kult, tako da je uskoro postalo nezamislivo sagraditi oltar u koji ne bi bile ugraene kosti muenika.110 Kasnije spomeni svetaca ulaze i u liturgijske knjige. Koncem 4. st. rimski kalendar biljei 50 imena muenika kao i 12 papa. Molitve susreemo tek u sakramentarima. Dok prvi Gelazijev sakramentar i Sakramentar iz Verone slave samo pojedine svece, u Gelzijevim sakramentarima 8. stoljea susreemo ve zajednika slavlja svetaca.111

Ipak, u nekim se molitvenim obrascima jo u 6. st. nalazi po koja molitva za muenike. 108 Npr. Paule et Petre, in mente habete Sozomenum; Petre et Paule, petite pro Victore. Ipak valja pripomenuti da u Rimu prije 250. nije bilo liturgijskog slavlja pojedinih muenika. Grobovi su im bili bez ikakvih posebnih oznaka, tako da se ak spomen na nek muenike i izgubio. Izuzetak je bilo tovanje Petra i Pavla, koje ipak, prije navedene godine jo nije bilo liturgijsko. Usp. M. RIGHETTI, Manuale di storia liturgica, 2, Ancora, Milano, 1946., 268. 109 Iako su antiki zakoni bili strogi glede nepovredivosti grobova, ipak su krani prenosili kosti svojih muenika. To je uzelo maha s osnutkom Konstantinopolisa, novoga Rima, koji je kostima muenika htio podii vlastiti ugled. Car Konstancije je tamo dao prenijeti moi sv. Andrije, sv. Timoteja, sv. Luke, egipatskih muenika, a Teodor je dao prenijeti i glavu Ivana Krstitelja. Usp. M RIGHETTI, Manuale di storia liturgica, 2, 271. 110 Osim toga, barbarske provale i pustoenja oitovala su se i na grobljima, a opustoena rimska okolica i katakombe bile su esto utoita razbojnika i ljudi na lou glasu. Da bi se dakle grobovi muenika sauvali od pljake, pape su dale prenijeti kosti najpoznatijih muenika u rimske bazilike. Pape su kasnije iz svoje riznice davale relikvije novosagraenim crkvama. Usp. M. RIGHETTI, Nav. dj., 270271.281-282. Zanimljivo je da je i prvi kontakt Rima s novodoseljenim Hrvatima bio vezan uz relikvije muenika: papa Ivan IV. sredinom 7. st. alje u Dalmaciju opata Martina izmeu ostaloga i zato da iz Istre i Dalmacije donese moi muenika koje je onda papa poloio u jednu rimsku crkvu. Usp. F. ANJEK, Crkva i kranstvo u Hrvata, 1, Kranska sadanjost, Zagreb, 1988., 45. 111 Usp. M. AUGE, Nav. dj., 255. 65
107

Obnovljena liturgija kao plod 2. Vatikanskog sabora naglaava sredinje mjesto Kristovog vazmenog otajstva u sveukupnom liturgijskom slavljenju. SC 104: O roendanima svetaca Crkva navjeuje vazmeno otajstvo u svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli te su s njime suproslavljeni, a vjernicima predlae njihove primjere, koji po Kristu sve privlae k Ocu, i njihovim zaslugama moli i postizava Boja dobroinstva. 2. tovanje svetaca koji nisu bili muenici Jo od vremena progonstva poeli su se slaviti kao muenici i oni koji su makar nisu bili ubijeni pretrpjeli progonstvo, tamnice, prisilni rad u rudnicima zbog vjernosti Kristu. Pojam se muenika tako poeo iriti. Uskoro su se kao muenici poeli slaviti i ispovjednici, pustinjaci, osobito biskupi. U rimskom se kalendaru tako tuju kao sveci svi pape koji su ivjeli prije 313. godine. a) tovanje asketa i djevica Askete. Kad su progonstva bila prestala, pojavilo se pitanje kako dosei vrhunac svetosti kada vie nije bilo mogunosti pravog muenitva? Antun Pustinjak (+356.), Hilarije (+371.), Bazilije (+379.) i ostali odgovaraju: po asketskom ivotu. Ivan Zlatousti veli: Umrtvljujte i razapinjite svoje tijelo, pa ete i vi primiti vijenac muenitva. Tako se pojavio novi tip svetosti. Kad bi asketi umirali, njihovi bi ih uenici astili kao muenike. Tako npr. kad je Hilarion doao proslaviti prvu obljetnicu smrti Antuna Pustinjaka, mogao je izvijestiti kako su Antunovi uenici bili sakrili njegovo tijelo bojei se da im ga neki bogata ne bi uzeo i sahranio u vrtu svoje vile da bi mu tamo sagradili svetite.112 Djevice. Bogu posveeno djevianstvo bilo je smatrano uzvienijim oblikom askeze. Metod Olimpski (3. st.) usporeuje djevianstvo s muenitvom: Zar nisu djevice svjedoile (=bile muenice) ne trpei, istina, tjelesnih muka za kratko vrijeme, nego vodei borbu za vrijeme itavog svog ivota za vlastitu istou?

Upozorimo i na slijedee. Mudrost Crkve veli: Svece valja nasljedovati, ne oponaati. No tijekom povijesti to naalost mnogi nisu uzimali u obzir. Tako npr. ivot sv. Antuna Pustinjaka nije ideal kranstva. Jednostavno, to je bio njegov put, a svatko od nas, unutar evaneoskih naputaka pod vodstvom Duha Svetoga treba pronai svoj put. Mnogi su tako otili u fanatizam nastojei oponaati sv. Antuna Pustinjaka, sv. Franju A valjalo se samo nadahnjivati njihovim ivotom i nasljedovati njihovu elju i volju da odgovore na poziv koji je Bog njima bio uputio. Nema recepta za svetost. Svaki je ovjek jedinstven i neponovljiv. Takvim ga je Bog htio, tako je onda i s njegovim pozivom na svetost. 66
112

Uz djevianstvo se i udovitvo smatralo oblikom askeze s mogunou sluenja Crkvi. Kako god bilo, tovanje svetih ena je poelo s muenicima, a onda se proirilo na ostale. b) tovanje biskupa U vrijeme progona mnogu su biskupi bili muenici i kao takvi aeni. Drugi su trpjeli progonstva i tamnice i bili takoer tovani. Kad su se pojavili pustinjaci, crkve su sve ee njih birali za biskupe, tako da su se i oni kasnije poeli astiti kao sveci (da se razumijemo, samo iza smrti!). Svaka je Crkva jo imala popis dana smrti svojih biskupa. U jednom je trenutku taj popis jednostavno uvrten u kalendar muenika, pa su se tako i biskupi poeli slaviti kao sveci. 3. Daljnji razvoj tovanja svetaca U prvim su se stoljeima muenici astili gotovo iskljuivo na njihovim grobovima. Koncem 4. st. njihov se kult iri, tako na npr. u Rimu susreemo tovanje afrikih muenika Ciprijana, Perpetue i Felicite. Od 6. st. vjernici slave dies natalis pojedinog muenika u bazilikama, gdje redovito i poivaju kosti pojedinog muenika. U ovo je vrijeme ve redovita pojava da tovanje pojedinih svetaca prelazi iz Crkve u Crkvu. Poznato je npr. da ve koncem 4. st. cijela Crkva slavi svetkovinu Petra i Pavla. a) Prijenos i tovanje relikvija Nakon progonstva, koncem 4. st. posvuda su se prenosile kosti muenika s groblja u bazilike. To je osobito poticao Ambrozije. U Rimu su kosti svih muenika bile prenesene u crkve tek u 8. st. zbog ope nesigurnosti nastale gotsko-bizantskim ratom. Dijeljenje (komadanje) relikvija se u Rimu javilo razmjerno kasno. Poznato je npr. da su se 415. u Jeruzalemu pronale moi sv. Stjepana, a jedan je njihov dio dospio do Hipone gdje su se onda poela dogaati udesa. Otada je svaka crkva koja bi posjedovala komadi-relikviju nekog sveca poela slaviti njegov dies natalis.113 irenjem relikvija irilo se i tovanje pojedinih svetaca. b) Hagiografska literatura Hagiografska je literatura takoer pridonijela irenju kulta pojedinih svetaca. Najznaajniji su spisi svakako Acta martyrum. To su najizvorniji dokumenti o muenitvu, iz prve ruke, tj. spisi nalik sudskim spisima o njihovu muenitvu. Nastali su nedugo nakon muenitva, praktiki jo za ivota onih koji su bili svjedoci. Donosimo kao primjer izvjetaj o muenitvu sv. Poliona, itaa iz
113

Usp. moj lanak Red posvete crkve u: VB 118(1990)59 67

Cibala (Vinkovci) koji je ubijen presudom upravitelja Proba 304. Ova su akta napisana oko 370.114 Carevi su Dioklecijan i Maksimilijan odluili da se usmrte svi krani koji se ne bi htjeli odrei svoje vjere. I im je taj ukaz dospio do Sirmija, poe ga upravitelj Prob provoditi u djelo. Progon je poeo sa sveenstvom. Naredio je da se uhvati i ubijen Montan, sveenik singidunske crkve, koji se u svom ivotu dugo odlikovao vrenjem kranskih kreposti. Slina je osuda dala mueniku palmu i Ireneju, biskupu sirmijske crkve koji se velikoduno borio da obrani svetu vjeru i uvrsti u njoj puk povjeren njegovoj skrbi. Kad je Prob razabrao da slavni borac prezire idole i da s gnuanjem odbija njegove svetogrdne zahtjeve, odredi da ga mue, ime ga je po trenutanoj smrti uveo u vjeni ivot. No to ne zasiti njegove okrutnosti: on je naime drao da mora pretraiti sve susjedne gradove. Pod izlikom da radi za ope dobro doe u Cibale, rodno mjesto najkranskijeg cara Valentina, u kome je za vrijeme nekog prijanjeg progonstva, umirui radi imena Isusa Krista, pobijedio avla i smrt cibalski biskup Euzebije. Istoga dana je, nakon to je upravitelj stigao, po milosnoj providnosti Bojoj uhvaen i doveden pred sud prvak meu lektorima, Polion, poznat svima po svojoj ivoj vjeri. Optuen je, da je bezbono i pogrdno govorio o bogovima i carevima. Prob ga zapita: Kako se zove? - Polion. - Jesi li kranin? - Jesam. - ime se zanima? - Prvak sam meu lektorima. - Kakvim to lektorima? - Onima koji obiavaju itati narodu Boju rije. - Onima zar, koji nestalnim i lakoumnim enama ulijevaju u duu strah pred udajom i nagovaraju ih na besmislenu istou? - Danas e moi i sam vidjeti nau lakoumnost i nestalnost. - Kako? - Oni su lakoumni i nestalni, koji ostavljaju svoga Stvoritelja da pristanu uz vae praznovjerje. A oni koji nastoje da, usprkos muka to ih podnose, izvre zapovijedi vjenoga Kralja pokazuju svoju vjernost i stalnost. Iako su im poznati ukazi vladara, znaju oni te iste zapovijedi obdravati i usred muka. - Kakve zapovijedi? Kakova kralja? - To su zapovijedi koje nas ue da je samo jedan Bog na nebu koji daje da gromovi tutnje i zabranjuje pridavati boansku ast drvetu i kamenu; koje nas upuuju da okajavamo svoje zloe i za njih dajemo zadovoljtinu, a trae od nas da ustrajemo u stanju bez grijeha. Koje ue djevojke kako e
114

Prijevod je preuzet iz VSB 5(1949)54-55. 68

postii vrhunce djevianstva, a udane opominju da uvaju u enidbi svetu istou, koje svjetuju gospodarima da sa svojim slugama upravljaju vie blagou nego strogou, uzimajui u obzir da su i oni ljudi; koji nagovaraju sluge da vre svoje dunosti vie iz ljubavi nego iz straha... - Prob: A kakvu korist ima od svega toga onaj koga smrt liava svjetlosti i svih tjelesnih naslada? - Polion: Vjena je svjetlost vrednija od sve prolazne, a trajna su dobra draa od onih koja propadaju i nije razborito ako netko pretpostavi propadljiva dobra neprolaznima. - to hoe sa svime tim? Radije posluaj naredbe careva! - Kakove naredbe? - Naredbe po kojima si duan rtvovati bogovima. - Vri svoju dunost! Ja te ne mogu posluati, jer je pisano: Svaki koji rtvuje bogovima, propast e. - A ako ti ne rtvuje, poginut e. - ini svoju dunost! Ja moram slijediti nauk koji su me uili biskupi, sveenici i svi oci, a primam s veseljem kaznu koju e mi odrediti. I Prob proglasi osudu kojom se odreuje da Polion bude spaljen. Odmah su ga straari odveli jednu milju dalje od grada i ondje je Polion zavrio svoju rtvu, zahvaljujui Bogu, koji se udostojao da ga pozove na nebo na obljetnicu biskupa Euzebija. Mi s veseljem svetkujemo spomen ove dvojice junaka i molimo Svemoguega da i nas uini dionicima njihovih zasluga. Ovo se dogodilo u Cibalama, 27. travnja za vladanja Dioklecijana i Maksimilijan, dok Isus Krist kraljuje u sve vijeke. Amen. Tzv. muenitva (passiones) su kasnijeg datuma i njihova je povijesna vrijednost manja nego kod acta martyrum. esto su to puta legende koje objanjavaju nastanak nekog svetita. K tomu dolaze ivotopisi svetaca razliite povijesne vrijednosti, ve prema tome tko ih je pisao koliko nakon sveeve smrti. Pripomenimo da su irenju tovanja pojedinih svetaca uvelike pridonijela i hodoaa. 4. tovanje svetaca u liturgiji Grgur Veliki tumai kako se glede tovanja nekog sveca u Rimu osobito pazi na naelo nomen, locus, dies, tj. da se radi o pravom mueniku, te da se zna mjesto i vrijeme liturgijskog slavlja. a) Kalendari Svaka je Crkva imala kalendar u koji su bila unesena imena muenika i dan kada se slavio njihov liturgijski spomendan, bilo da se radilo o mjesnim, bilo o opim svecima. Kasnije je, naravno, doao
69

obiaj da je pojedina Crkva rado unosila neke osobito poznate muenike nekih drugih Crkava, tako da se, praktiki sve vie i vie ilo prema opem kalendaru. b) Martirologiji Za razliku od kalendara, martirologiji nabrajaju sve svece koji padaju odreenog dana (tj. moe ih biti vie u jednom danu), bez obzira na mjesto tovanja. Martirologij se prije itao u sklopu asoslova, a esto puta je bio jedini liturgijski spomen pojedinih (jedva poznatih) svetaca. Dakle, martirologij je praktiki sabrao i sistematizirao razliite mjesne kalendare. Osobito je poznat Jeronimov martirologij koji se sluio rimskim, nikomedijskim i afrikim kalendarima. Ovaj martirologij navodi samo ime, dan i mjesto, a tek koji puta donosi i kratku biljeku o muenitvu pojedinog sveca. Ovaj je martirologij ujedno najvaniji izvor za ostala hagiografska djela. c) Proglaenje svetim (kanonizacija) Iako je bilo biskupsko pravo uzdizati neke krane na ast sveca, ipak su se od 10-11. st. biskupi sve ee obraali autoritetu pape da potvrdi ispravnost tovanja pojedinog sveca. Prvo zasvjedoeno odobrenje kulta jednog sveca od strane pape bilo je 993. kada je proglaen svetim sv. Ulrik, augsburki biskup (+ 973). Tek 1171. Aleksandar III. nalae da se ne smije nikoga astiti kao sveca bez odobrenja Rimske crkve. Nakon Tridentskog sabora za proglaenje svetaca se poinje brinuti Kongregacija obreda (1588.). Godine 1634. je uveden prvi stupanj od proglaenja svetim: beatifikacija proglaenje blaenim. Prvi je bio proglaen blaenim sv. Franjo Saleki. Kod proglaenja svetim ili blaenim se gleda na: a) pravovjerje kandidata, b) junako vrenje evaneoskih kreposti, c) udesa koja su nastala na njegov zagovor. Pri tome se za muenika ne trai trea toka. d) Rimski kalendar Sa sv. Tomom Becketom (+ 1170.) koji je neposredno nakon svoga muenitva bio tovan kao svetac, rimski se kalendar otvorio suvremenim svecima. Osnova rimskog kalendara je rimsko-franaki kalendar iz 8. i 9. st. U 11. st. se iri kult papa, tako da su se uzimali kao sveci svi pape koji su umrli prije 313. U 12. st. se poinje iriti legenda o svecima koji nisu nikada ni postojali, nego je sma legenda imala odgojni znaaj. e) Tridentski kalendar Kalendar misala i brevijara Pija V. (1568.) preuzima kalendar iz 12. st. i ukljuuje ostale svece od 12. do 16. st. Rimski se kalendar iri po itavom Zapadu. Od konca 16. st. pa do 2. Vatikanskog sabora rimski
70

je kalendar doivio pravu inflaciju: kalendar iz 1568. je imao 200 blagdana, a onaj iz 1960. jo 145 novih. Valja priznati da je u to vrijeme bilo puno velikana koji su zavrijedili da ih se asti, ali je bilo i onih iji su ivot i svetost bili prilino nejasni. f) Opi rimski kalendar iz 1969. Dana 14. veljae 1969. Pavao VI. je proglasio Opi rimski kalendar obnovljen prema preporukama Sabora. Osnovno je naelo reforme kalendara bilo to da se pojedini svetac po mogunosti slavi na dan njegove smrti, to odgovara dnevnome dies natalis. Htjelo se takoer proistiti i obogatiti rimski kalendar. #Proistiti" je znailo izbaciti iz kalendara spomendane onih svetaca koji su ili legendarni, ili o njima nita ne znamo osim imena i napomena da su u nekoj Crkvi bili nekada tovani. Obogatiti je znailo da u kalendar treba uvrstiti neke novije svece a osobito one iz novokranskih zemalja (npr. afriki i japanski muenici). Tako se dolo do 180 svetaca predloenih za spomendane i blagdane. Evo pregleda stupnjeva liturgijskog slavlja svetaca:

Svetkovina: to je najvii stupanj. U misi se uzimaju Slava i vjerovanje, dva itanja i evanelje, a u Slubi itanja u asoslovu dodati Tebe Boga hvalimo. Blagdani: U misi se uzima slava, jedno vlastito itanje i evanelje, u asoslovu opet Tebe Boga hvalimo. Obavezni spomendani: Uzimaju se molitve od sveca (kao u svetkovinama i blagdanima), itanja se mogu uzeti bilo od sveca, bilo od dana. Neobavezni spomendani: Ove spomendane nije obvezano uzeti, a ako se uzmu, onda se postupa kao kod obaveznih spomendana.

Novi je kalendar dao posebnu vanost jakim liturgijskim vremenima (doae, korizma, boino i vazmeno vrijeme). Tako su blagdani nekih apostola prebaeni iz Korizme u neko drugo vrijeme. Osim toga su u Korizmi svi spomendani neobvezatni. g) Liturgijsko slavlje Slavlje obljetnice smrti u starini. Ve od samih poetaka tovanje se svetaca sastojalo u bdjenju uz grob muenika na obljetnicu njegova muenitva. Pri tome su se itali biblijski odlomci, izvjetaji o muenitvu svetaca. Euharistija se u pravilu slavila dvaput: prvi put kao misa bdjenja uz grob, a drugi put slijedeeg dana. Misne molitve. Drugi Vatikanski sabor ovako objanjava smisao slavljenja spomendana svetaca (SC 104): O roendanima svetaca Crkva navjeuje vazmeno otajstvo o svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli, te su s njime
71

suproslavljeni, a vjernicima predlae njihove primjere, koji po Kristu sve privlai k Ocu, i njihovim zaslugama moli i postizava Boja dobroinstva. Uoimo: Svetac je velik koliko je u svom ivotu uspio ostvariti Kristovo vazmeno otajstvo, pa nam u tome moe biti uzor i kao takav ujedno i zagovornik. Neka silna udesna djela koja bi on bio uinio su od drugotne vanosti. U misnim se molitvama spominje onaj specifini nain na koji je pojedini svetac svom ivotu ostavio vazmeno otajstvo Kristovo (kao npr. posebno propovijedanju, posluivanju). Uglavnom se nastojalo da svaki svetac ima barem vlastitu zbornu molitvu. Predloen je veliki izbor molitava u zajednikim slavljima pojedinih svetaca (muenici, apostoli, pastiri, itd.). Napominjemo da su misne molitve uvijek upravljene Bogu koji je udesan u svojim svetima, pa se onda moli da nam Bog neto podari po zaslugama pojedinog sveca. Nikad misne molitve nisu upravljene izravno nekom svecu. To bi bilo liturgijski nedopustivo. h) tovanje slika i kipova Pogani su doslovno tovali kipove svojih boanstava, vjerujui da ti kipovi imaju boansku mo. Bila je to prava idololatrija. Iako bi onda bilo za oekivati da su se krani u poecima jako uvali toga da slikama i kipovima prikazuje dogaaje i likove iz Svetog pisma, povijesna je injenica da su ve u katakombama slikali biblijske i simbolike prizore. Ipak je i u prvoj crkvi, a i kasnije bilo onih koji su se otro suprotstavljali bilo kakvim slikama i kipovima koji bi prikazivali Krista, Mariju, svece ili openito biblijske prizore, a osobito su se protivili tome da se te slike i kipovi postave u crkve. 115 Protivnici slika i kipova nazivali su se ikonoklasti. Tzv. ikonoklastike borbe bile su veoma estoke i krvave sve do konca 8. st. kada je konano na 2. Nicejskom saboru 787. pobijedilo pravovjerje: Prikazivanje kria, kao i svete slike, bilo da su naslikane ili isklesane ili kopirane na bilo koji nain trebaju se postaviti na zidove crkava, na sveto posue, na odjeu, du putova. Postavljajui ove slike vjernik se prisjea onih koje te slike prikazuju i tako e se potaknuti da ih nasljeduje i osjeat e se potaknutim da ih asti i slavi. Meutim, nee im iskazivati ono tovanje i klanjanje (cultus latriae), koje pripada samo Bogu. Ipak e moi astiti (te likove i slike) prinosei im tamjan i sjaj kandila, kako se to obiava initi pred slikama svetoga Kria i pred knjigama evanelja. To je bio poboni obiaj starih, jer ast koja
Vjerojatno su povoda toj strogoj osudi slika davali krani koji su tovali slike i kipove na poganski nain dajui im boanska svojstva. To je uvijek opasnost za one nejake u vjeri. 72
115

se iskazuje slici pripada onome koga ona predstavlja i tko god asti sliku ima nakanu astiti osobu koju ona predstavlja!.116 Rekli bismo da i danas valja imati na umu kako neki, nejake savjesti pristupaju slikama, kipovima i relikvijama na isto poganski nain. Slino se ponaaju kad je u pitanju neko svetite. Valja ih strpljivo odgajati nudei im pravu nauku i zdravo bogosluje. Pored svega toga, neki vjernici hodaju rubom praznovjerja ili upadaju u pravo praznovjerje kada je u pitanju bolest ili neka velika nevolja. Za neke od tih pojava krivnju snose i odreeni sveenici.117 5. Neke svetkovine a) Sveti Ivan Krstitelj Ugled je sv. Ivana Krstitelja nedvojbeno velik: on je pretea Spasiteljev, za njegovo su zaee i roenje vezani udesni znakovi, on je jo u majinoj utrobi pozdravio Spasitelja... Njega konano, i sam Isus proglaava najveim roenim od ene. To se vidi i u liturgijskoj godini: uz Boi i Malu Gospu jedino se jo slavi roendan Ivana Krstitelja. K tome postoji jo i liturgijski spomen njegove smrti. tovanje je sv. Ivana Krstitelja zasvjedoeno ve od 4. st. po itavom kranskom svijetu. Njemu je posveena i poznata lateranska krstionica u Rimu (u kojoj je krten ostarjeli car Konstantin) te je po njoj i lateranska bazilika dobila ime (ta je bazilika prvotno posveena Spasitelju, a danas jo i sv. Ivanu Krstitelju i sv. Ivanu Apostolu). Datum. Ima svjedoanstva da je u poecima postojala svetkovina sv. Ivana Krstitelja koja se slavila u sijenju, to je bilo vezano uz Bogojavljenje koje osobito na Istoku izmeu ostalog slavi i Kristovo krtenje. Ta je svetkovina vrlo vjerojatno padala 5. sijenja. Ipak, ve je od samih poetaka postojala svetkovina roenja sv. Ivana Krstitelja 24.lipnja. Zato? Prema Lukinom izvjetavanju, Ivan je 6 mjeseci stariji od Isusa, ije se roenje slavi 25. prosinca. Zato se onda Ivanovo roenje ne slavi 25. lipnja? Prema rimskom raunanju Boi (25.12.) se slavio VIII. Kal. ianuarii, a Ivanovo roenje isto VIII. Kal. iulii, to pada 24. lipnja, jer lipanj ima samo 30 dana.118
DS, 302. Ipak, istone Crkve danas aste samo slike, a ne kipove. Tako je npr. u bosanskoj Posavini poznat obiaj da sveenik poslije mise rastresa misno ruho nad bolesnim djetetom da bi ozdravilo 118 Pavao akon (+ 799) spjevao je poznati himan sv. Ivanu. Legenda pripovijeda okolnosti: Jedne Velike subote, kad je on trebao pjevati Vazmeni hvalospjev, izgubio je glas. Onda je spjevao himan u ast sv. Ivana molei ga da mu kao to je to uinio svome ocu Zahariji povrati glas. Na latinskom himan glasi: Ut queant laxis / Resonare fibris / Mira gestorum / Famuli tuorum, / Solve poluti / Labii reatum / Sancte Johannes. Kada je Guido d Arezzo (+ 1050.) uglazbio ovaj himan, uinio je to tako da je svaki stih zapoinjao ton vie. Tako je nastala skala, s tim da je manje pjevni UT zamijenjen pjevnijim DO, a zadnji SA je zamijenjen s TI 73
116 117

Kult se sv. Ivana naglo irio. Npr. u Rimu je bilo dvadesetak crkava njemu posveenih, a u Galiji je ovoj svetkovini prethodio dvotjedni post. Najstarije bogoslune knjige predviaju za ovaj dan vie misa. Tako Grgurov sakramentar donosi misu bdjenja, ponoku i dnevnu misu. Ovdje je oigledna slinost s Boiem. Uz ovu su svetkovinu vezani razliiti narodni obiaji od kojih su svakako najpoznatiji ivanjski krjesovi. I ovdje je oigledna slinost s Boiem. Boi je vezan uz rimski solsticij i polazei od poganskog slavlja u ast mladom suncu koje se ponovno raa (jer dani opet postaju dulji, a sunce na obzorju vie) ovaj blagdan slavi Krista koji je ono pravo mlado sunce s visine koje nas pohaa. Roenje pak Ivana krstitelja je vezano uz ljetni solsticij, kada je sunce najjae; Ivan je onaj koji je najavio Krista-Sunce. Sami Ivanjski krjesovi imaju neto i poganskoga - na poetku ljeta jo su stari narodi palei vatre htjeli pojaati snagu sunca. Danas svetkovina roenja sv. Ivana Krstitelja ima misu bdjenja i dnevnu misu. Budui da se radi o svetkovini, ona ima prednost pred nedjeljom kroz godinu ako padne nedjeljom. Misna itanja su bogata: evanelja donose izvjetaje o najavi Ivanova roenja i o samom roenju, a prva itanja (Jer i Iz) govori o proroku kojega Bog poziva jo u utrobi njegove majke. Druga itanja govore o najavi spasenja koje nam je dolo u Kristu. Muenitvo sv. Ivana Krstitelja. Ovaj spomendan pada 29. kolovoza. Poznat je i pod imenom Glavosijek sv. Ivana Krstitelja. Naravno, ne moemo znati da li je sv. Ivan podnio muenitvo upravo toga dana. Beda asni vjeruje da je 29. kolovoza koju godinu prije 391. u blizini Kalcedona pronaena Preteina glava. Meutim, po svoj prilici ovaj datum odgovara danu posvete bazilike u ast sv. Ivana u Sebasti (drevnoj Samariji) oko sredine 4. st. U toj su se bazilici astili grobovi sv. Ivana Krstitelja i Ilije proroka. Augustin jo ne poznaje ovaj spomendan, ali se on slavio u Galiji i panjolskoj u 5. st. Sakramentar iz Verone ga ne spominje, ali ga nalazimo u Gelazijevu sakramentaru. Neki istoni kalendari poznaju jo jedan blagdan Ivana Krstitelja: njegovo zaee. Jedno se vrijeme taj blagdan slavio u Napulju, panjolskoj i Engleskoj. Danas postoji samo u kalendaru Bizantske crkve i to 23. rujna. Kao to vidimo, ako izuzmemo Marijine blagdane, sv. Ivan Krstitelj je oduvijek posebno slavljen u Crkvi. Slavi se i njegov roendan i njegov smrtni dan. On je bio onaj Prorok kojeg je Bog unaprijed
ili SI. Tako smo dobili DO, RE, MI, FA, SO, LA, TI. Evo hrvatskog prijevoda: Da uzmognemo / zanosnom ti pjesmom / udesna djela / pravo opjevati / izbrii grijeh nam / s usta okaljanih, / Ivane sveti! 74

predodredio da navijesti Kristovo spasenje. On je tome pozivu ostao vjeran i po cijenu vlastitog ivota. Kao takav on je i danas znak i primjer svim vjernicima koji su takoer pozvani navijetati Kristovo djelo spasenja u svoj odvanosti i dosljednosti. b) Svetkovina svetog Petra i Pavla Petar i Pavao su bili ne samo rimski muenici, nego i apostolski prvaci, uzidani u temelje rimske crkve, te su stoga bili osobito aeni. Rimska ih je Crkva oduvijek slavila istoga dana, 29. lipnja o emu imamo prvo svjedoanstvo ve iz sredine III. st. Uskoro se ova svetkovina u Rimu slavila na tri postaje: u vatikanskoj bazilici sv. Petra, u katakombama na Via Appia (Memoria Apostolorum, danas bazilika sv. Sebastijana), te u bazilici sv. Pavla na Ostijskoj cesti. Prva je postaja, dakle bila u Konstantinovoj bazilici sagraenoj 326. na Vatikanskom brdu nad grobom sv. Petra a u blizini mjesta njegova muenitva. Ova je bazilika bila osobito ugledna: tu su bile Petrove kosti, tu su se slavila sva reenja, tu su pape bili sahranjivani. Prema jednom dokumentu iz XII. st. papa bi se 28. lipnja poslije podne uputio iz Laterana u baziliku sv. Petra gdje bi s klerom molio veernju. U pono bi zapoinjalo bdijenje: italo bi se tri psalma i devet itanja, a papa bi drao homiliju. U zoru bi se pjevale pohvale, a zatim bi slijedila sveana papinska misa. Druga je postaja bila na Via Appia, uz katakombe u Basilica Apostolorum (kasnije prozvana bazilika sv. Sebastijana). Zato ba tamo? Po svoj su prilici u te katakombe 258. privremeno prenesene kosti Petra i Pavla, da bi se sauvale od obeaenja u vrijeme Valerijanova progonstva. Prijenos kostiju se zbio upravo 29. lipnja te godine, pa je tako taj dan postao dan slavlja za itav kranski Rim. Drugi vjeruju da je tu bio domus Petri, pa su se vjernici tu okupljali kada im je to bilo onemogueno na njihovu grobu. Sigurno je, meutim, da je uz te katakombe vezana vrlo iva pobonost prema Petru i Pavlu. Godine 1915. pronaen je tamo jedan zid s grafitom koji su zazivali Petra i Pavla, npr.: "Petre et Paule, petite pro Victore: Paule et Petre, in mente habite Sozomenum". Ova se druga postaja obdravala samo do V. st. Trea je postaja bila u bazilici sv. Pavla na Ostijskoj cesti, mjestu njegova muenitva. Odmah nakon bogosluja u bazilici sv. Petra papa bi pourio u baziliku sv. Pavla, gdje je ponovo slavio misu. Petar i Pavao su bili u jednakoj asti kao osnivai rimske Crkve, bili su poput dva oka u jednom tijelu, dva kljua spasenja (Petrova hijerarhijska i Pavlova uiteljska uloga). Njihov je blagdan bio dies bifestus. Meutim, takav nain slavlja je oigledno bio za papu prenaporan, pa je od XII. st. papa tek naveer 29. lipnja odlazio u baziliku sv. Pavla gdje bi praktiki ponovio bogosluje koje je imao u
75

bazilici sv. Petra: bdjenje, jutarnju i zatim sveanu misu. Tako se ovaj blagdan u papinskoj liturgiji slavio dva dana. Ova se svetkovina ve od IV. st. slavila u Italiji i Africi. U dosadanjem (tridentskom) misalu bila je misa bdjenja, danja misa, zavjetna misa sv. Petra, te 30. lipnja misa In commemoratione S. Pauli. Novi misal takoer donosi misu bdjenja i danju misu. Za zavjetnu se misu uzima misa bdjenja, a dokinuta je misa In commemoratione S. Pauli. c) Svi sveti Blagdan svih svetih muenika poeo se slaviti na kranskom Istoku prve nedjelje poslije Duhova, kako nam to svjedoi Ivan Zlatousti. U Edesi se ovaj blagdan slavio 13. svibnja, a u istonoj Siriji u petak vazmene osmine. U VI. st. u Rimu susreemo sva tri datuma ovog istonog blagdana, ali je ipak prevladao dan 13. svibnja. Papa Bonifacije IV. izabrao je upravo taj dan 609. godine da posveti Pantheon (poganski hram u ast Jupitera osvetnika) u kransku baziliku u ast Marije Djevice i svih svetih muenika. Obljetnica posvete ove bazilike se poela u Rimu vrlo sveano slaviti uz veliko sudjelovanje puka. Novi zamah kulta muenika dao je papa Grgur III. koji je 741. u bazilici sv. Petra dao podii kapelicu posveenu ne samo muenicima, nego i svima svetima. Tu se svakodnevno odravala molitvena bdjenja. Stotinu godina kasnije (835.) papa Grgur IV. nalae Ljudevitu Pobonom da u svom carstvu odredi da se blagdan Svih Svetih slavi 1. studenoga, kao i u Rimu. Nije nam tono poznat razlog pomicanja ovog blagdana s 13. svibnja na 1. studenoga. Prema jednom svjedoanstvu iz XII. st. Grgur se IV. na to odluio zbog toga to je u proljetnom mjesecu svibnju vladala oskudica ivenim namirnicama (a pridolazili bi mnogi hodoasnici). Tako bi trebalo biti izabran 1. studenoga, kada bi etva i berba bili zavreni. Za nas e biti jo zanimljivije promotriti razvoj teologije ovog blagdana sve do naih dana. U poecima je to bio spomen svih svetih muenika, kasnije se dodaju i ostali sveti. Novi je misal iz staroga preuzeo samo zbornu molitvu, te jo dalje razvija nauku o svetima. Darovna i popriesna molitva su uzete iz Parikog misala iz XVIII. st. dok je predslovlje s osobitom panjom sastavljeno na osnovu Gal 4,26; Augustinovih Ispovijesti 10; LG 10 i Heb 12,22. Zborna i darovna molitva govore o zagovoru svih svetih, a popriesna ima eshatoloki vid: krani su ve ovdje na zemlji pozvani postii svetost u punini Boje ljubavi. Predslovlje donosi cjelovitu nauku. Evo njegovog sredinjeg dijela: Danas slavimo tvoj sveti Grad, svoju domovinu, nebeski Jeruzalem; ondje te zauvijek hvale preobraeni udovi Crkve, naa braa i sestre u slavi; onamo u vjeri i mi putujemo, ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom.
76

Sveci su svi oni koji su dospjeli do nebeskog Jeruzalema, a on je cilj svih naih krana koji su ve sveti i izabrani, odreeni za vjenu slavu s Isusom Kristom. Preobraeni udovi Crkve su tek njezini proslavljeni lanovi koji su ivotno povezani s lanovima Crkve na zemlji. Svi Sveti je svetkovina cjelokupne Crkve. Slavimo sve one koji su po Kristovoj Crkvi dospjeli do nebeske slave, a koji su s nama povezani. Svjesni smo takoer da smo mi, koji smo po krtenju ve postali kraljevsko sveenstvo i dio svetoga naroda, takoer pozvani u istu slavu s njima. Sigurno je da ova svetkovina liturgijski gledano najbolje uprisutnjuje i ostvaruje nauku o opinstvu svetih i nauku o opem pozivu na svetost. Vjerujemo takoer da osim spomena naih pokojnika i molitve za njih, ova svetkovina moe biti prigoda da u vjernicima (i u nama) ojaamo eklezijalni duh. Biti kranin znai biti ud ivog Tijela Crkve koja je sveta i ija se svetost posvema ostvaruje tek u Nebeskom kraljevstvu. Na svetkovinu Svih Svetih vjernici osjeaju duboku povezanost sa svojim pokojnicima (praktiki se taj dan poistovjeuje s Dunim danom). ini nam se uputnim (a teoloki i liturgijski ispravnim) toga dana naglaavati ivotnu povezanost nebeske i zemaljske Crkve, naglaavati eklezijalnost naeg kranskog ivota uope, te stavljati pred oi na opi poziv na svetost. A liturgija je upravo zato: da u zgodan as i na pravi nain dade vjernicima mogunost da shvate i proivljavaju otajstva spasenja u Isusu Kristu. d) Spomen svih vjernih mrtvih Duni dan Prvi spomen ovog blagdana nalazimo u Izidora Seviljskog (+ 636.) koji u Monakom pravilu odreuje da se spomen svih vjernih mrtvih treba slaviti u ponedjeljak poslije Duhova, 119 a poetkom 9. st. sv. Egilije, opat samostana u Fuldi odredio je 17. prosinca, dan smrti Sturma, osnivaa tog samostana, kao spomen njega i svih pokojnih redovnika toga samostana. Meutim, pravi zaetnik ovog blagdana je sv. Odilo, opat benediktinskog samostana Cluny od 994-1048. On je izmeu 1000. i 1008. odredio da se slijedeeg dana nakon svetkovine Svih Svetih koja pada 1. studenoga, slavi spomen svih vjernih pokojnika.120 On je na sretan nain povezao sukladne blagdane Svi svete i Duni dan.

To je razumljivo, jer se u to vrijeme u mnogim crkvama na Zapadu, pod utjecajem istone liturgije, svetkovina Svih svetih slavila u nedjelju iza Duhova. 120 I ovo je vezano uz legendu. Jedan se brodolomac naao na Siciliji gdje je boravio neki sveti ovjek koji ga je izvijestio kako u blizini ima demona koji se ale kako upravo zahvaljujui mnogim molitvama redovnika iz Clunyja mnoge due gube iz svoje vlasti. Brodolomac je bio iz Akvitanije i kad je doao u svoju domovinu, otiao je u Cluny i to ispriao opatu Odilu, koji je onda odredio da se spomen i posebna molitva za sve pokojne slavi 2. studenoga. 77
119

Benedikt IV. 1748. dao je privilegiju svim sveenicima panjolske, Portugala i Latinske Amerike da toga dana mogu slaviti tri mise. Benedikt XV. proirio je 1915. tu privilegiju na cijelu Crkvu, pod uvjetom da sveenik jednu misu odslui po vlastitoj nakani, drugu za sve pokojne i treu po papinoj nakani. e) Sveti Josip Svetkovina svetoga Josipa ulazi u kalendar razmjerno kasno. U nekim istonim Crkvama sv. Josip se slavio u boino vrijeme zajedno sa svim svetim Ocima. Najstariji spomen tovanja sv. Josipa na Zapadu potjee iz 800. (martirologij iz Rheinau-a). Meutim, pravo tovanje sv. Josipa zapoinje s kriarima koji su u 11. st. Nazaretu sagradili baziliku u ast sv. Josipa na mjestu gdje se vjerovalo da je bila kua sv. Josipa. U 13. st. u Bruxelles-u se spominje svetkovina u ast sv. Josipa 19. oujka. tovanje sv. Josipa su osobito irili franjevci i karmeliani u 15. st., osobito u Francuskoj. Siksto IV. (1471.-1484.) prihvatio je ovu svetkovinu i odredio da se slavi 19. oujka. Danas ne moemo rei zato se upravo ovaj datum javlja jo od 13. st.121 Na molbu nekih vladara Grgur XV. je 1621. ovu svetkovinu proglasio zapovjedanom. Pio IX. je svetoga Josipa proglasio zatitnikom cijele Crkve 8. 12. 1870. Hrvatski ga je sabor proglasio zatitnikom Hrvatske 1687. Zalaganjem biskupa Petra ule na 2. vatikanskom saboru ime sv. Josipa uvrteno je u rimski kanon. Slavlje zatita sv. Josipa spominje se u karmelianskom kalendaru, a u kalendar ope Crkve uvrstio ga je Pio IX 1847. i smjestio ga na 3. nedjelju iza Uskrsa. Pio X. je taj spomen premjestio na srijedu iza te nedjelje, a Pio XII. je ovo slavlje prebacio na 1. svibnja i promijenio mu ime u Sv. Josip radnik (oigledan je paralelizam s meunarodnim blagdanom rada 1. svibnja). U dananjem je kalendaru ovo neobvezatan spomendan. f) Godinja doba i blagdani Ve smo govorili o tome zato se Boi slavi upravo 25. prosinca, a Uskrs poetkom proljea. Meutim, je li sluajno da se roenje sv. Ivana Krstitelja slavi ba 24 lipnja, a da se blagdan sv. Mihaela Arhanela 29. rujna? Mi ne znamo kojeg se dana Isus rodio, kao to ne znamo ni datum Ivanova roenja, pa tako ne moemo s kalendarskom sigurnou slaviti njihove roendane. Odmah uoavamo kako ova etiri blagdana imaju neto zajedniko: stoje na poetku godinjih doba, i poput etiri stoera posveuju cijelu godinu. Kako su se poeli slaviti ovi blagdani?

Da je svetkovina starija mogla bi se povezati sa svetkovinom koja se u rimsko pogansko vrijeme toga dana slavila u ast Minerve, koja je bila zatitnica svih obrtnika. 78
121

O Boiu je ve bilo rijei. Mlado sunce koje se raa predstavlja Krista koji je svojim roenjem rasvijetlio ovaj svijet kao mlado sunce koje nas pohaa s visine. Kranski se sadraj (otajstvo utjelovljenja Sina Bojega) posluilo naravnom simbolikom sunca koje se ponovno raa. Na poetku zime, kad izgleda da sve umire, stoji veliki blagdan roenja Krista, sunca koje nas spaava i koji jami ivot iz prividne obamrlosti. Uskrs. Nama je, dodue, nepoznat dan Kristova roenja, ali znamo kojeg je dana umro i uskrsnuo, pa stoga i slavimo Uskrs na obljetnicu Kristova uskrsnua. Meutim, Krist je umro i uskrsnuo na dan idovske Pashe i on je postao nae vazmeno janje. Krani su dali vlastito znaenje idovskoj Pashi. Koja je simbolika toga blagdana? Predaleko bi nas odvelo kad bismo htjeli temeljito ispitati znaenje i domet ovog drevnog blagdana. U ovom nas trenutku zanima datum. Jo stara arapska plemena su prvog proljetnog utapa rtvovali jedno janje kao zalog plodnosti za cijelu godinu. S proljeem su oni kretali u ispau, pa su tako jednim blagdanom obiljeili poetak sadraj: istraitelji, naime, smatraju da su idovska plemena poznavala taj blagdan jo prije izlaska iz Egipta: rtva jednoga janjeta je trebala biti zalog plodnosti i ivota itavog stada. Novo teoloko znaenje za idove je bio izlazak iz Egipta djelovanjem snane ruke Jahvine. I kranska Pasha slavi spasenje po krvi Jaganjca Bojega koji uzima grijeh svijeta. Roenje sv. Ivana Krstitelja. Ova svetkovina pada 3. dana nakon ljetnog solsticija (najdui dan i najkraa no) i taj je dan trebalo posvetiti velikom svecu najveem roenom od ene, njemu koji je pokazao na mlado sunce. Ovaj je dan ve u poganskim kulturama bio sveano obiljeavan. Ostaci tih poganskih obiaja su poznati ivanjski krjesovi. Sv. Mihael (Gabrijel i Rafael). U starom poganskom shvaanju jesen je bilo razdoblje u kojem su neprijateljski duhovi osobito jaki. Sunce postaje sve slabije i u ovjeka se pomalo uvlai strah. Ta nesigurnost i taj su bili osobito prisutni kod seobe naroda. Tko bi mogao bolje zatiti od neistih duhova i od sotone, ako ne Mihael, Borac Boji, on koji je pobijedio Sotonu, Staru Zmiju? Zato se 6 dana nakon jesenskog ekvinocija (dana kada no postaje dua od dana) slavio blagdan sv. Mihaela Arhanela. Nakon reforme kalendara iz 1969. toga dana se slave takoer Gabriel i Rafael. Inae, sv. se Mihael uvelike slavi i na Istoku i na Zapadu ve od 4. i 5. st. a kao datum prvo se spominje 30. rujna, a kasnije 29. rujna. Sv. Mihael se u kranskoj pobonosti javlja kao vodi ljudskih dua do Krista, ali i kao branitelj od avolskih nasrtaja.

III.

TOVANJE BLAENE DJEVICE MARIJE

79

S Efekim se saborom (431.) tovanje Marije poelo osobito iriti. Na tom je saboru Marija proglaena Theotokos, tj. Bogorodica. Koju godinu nakon toga se ve u Jeruzalemu i Betlehemu 15. kolovoza slavi Marija Bogorodica. Jo i ranije se susree tovanje Marije. Poznata molitva Pod tvoju se zatitu utjeemo, sveta Bogorodice potjee iz 3. st.

A. TOVANJE MARIJE NA ISTOKU 1. Jeruzalemski marijanski blagdani tovanje je Marije nastalo u Jeruzalemu, a prvi je bio ve spomenuti blagdan 15. kolovoza koji od Blagdana Marije Bogorodice postaje blagdanom Usnua Marijina. Koncem 6. st. car Mauricije odreuje ovaj blagdan za cijelo carstvo. U meuvremenu se u Jeruzalemu slavi kompleks marijanskih blagdana od 13. do 17. kolovoza. Nadalje, poetkom 5. st. bila je sagraena i blizini Ovjih vrata u Jeruzalemu crkva u ast Marije, koja je uskoro bila posveena roenju Marijinu. Po svoj je prilici tako nastao blagdan Roenja Marijina 8. rujna. 2. irenje marijanskih blagdana Sve su Istone Crkve preuzele blagdan Usnua Marijina. U Etiopiji se razlikuje blagdan Marijine smrti (16. sijenja) od blagdana njezina uznesenja (15. kolovoza). K tome su dva Gospodnja blagdana imala i marijanski znaaj: Blagovijest i Svijenica. Pripomenimo da se u Istonim Crkvama Marija osobito tuje: ona je prisutna u gotovo svim liturgijskih molitvama i himnima.

B. TOVANJE MARIJE NA ZAPADU 1. Porijeklo a) Rimski marijanski blagdan 1. sijenja Odmah nakon Boia Rimska je crkva htjela astiti Mariju Bogorodicu. To je najstariji marijanski blagdan rimske liturgije. Marijanski znaaj blagdana 1. sijenja je uskoro izblijedjelo, jer se toga dana uskoro poelo slaviti Obrezanje Isusovo. Toga je dana jo u nekim sredinama bilo pokorniko bogosluje kao ustuk poganskom
80

blagdanu u ast bogu Janu. Danas se taj blagdan zove Svetkovina svete Bogorodice Marije. b) tovanje Marije u doau i Boinom vremenu Razumljivo je da je u svim boinim misama bio naglaen i spomen Blaene Djevice Marije. Nije bez znaaja da su u Rimu boine mise bile upravo u bazilici Marije Velike. I doae je imalo marijansko obiljeje. U adventskim su se kvatrama italo evanelja o navjetenju. Do liturgijske reforme su se obinim danima na misama zornicama uzimali obrasci ove mise, tako da se svaki dan italo isto itanje i molile iste molitve. c) etiri marijanska blagdana U 7. st. postoje ve 4 marijanska blagdana, od kojih 2 i nisu u pravom smislu marijanski.

Uznesenje Marijino (15. kolovoza). U poetku se ovaj blagdan zvao blagdan Usnua Marijina, a tek od 770. se javlja naziv Uznesenje Marijino. Liturgija je tako od davnine priznavala da je Marija uznesena na nebo, ali je trebalo ekati sve do 1950. da ta vjerska istina bude i slubeno proglaena kao dogma. Uinio je to Pio XII. bulom Munificentissimus Deus.122 Roenje Marijino (8. rujna). Ovaj se blagdan popularno zove i Mala Gospa. Nastanak ovog blagdana je vezan uz posvetu Marijine crkve u Jeruzalemu. Navjetenje Marijino - Blagovijest (25. oujka). Izvorno je ovog Gospodnji blagdan, kao i u obnovljenoj liturgiji. Meutim, stoljeima se on smatrao marijanskim blagdanom. Blagdan slavi otajstvo navjetenja roenja Isusovog, kada je Rije tijelom postala. Oienje Marijino (= Prikazanje Gospodinovo u hramu = Svijenica - 2. veljae). I ovaj se Gospodnji blagdan dugo vremena smatrao marijanskim blagdanom.

2. Razvoj tovanja Marije na Zapadu a) Srednjovjekovni razvoj marijanskih blagdana Pohoenje BDM. U Bizantu se 2. srpnja slavio blagdan Pohrane Bogorodiine haljine u baziliku Blahernes, a zatim se italo evanelje o pohoenju Marije Elizabeti. Franjevci su 1263. od ovog blagdana uinili blagdan Pohoenja, a papa Urban VI. je 1389. ovaj blagdan odredio za cijelu Crkvu, elei osigurati Marijin zagovor u
Zanimljiv je obiaj blagoslova (ljekovitih) biljaka o Velikoj Gospi i to od 10. st. Obiaj je i danas poznat u Italiji i Njemakoj (Krutersegen). 81
122

prevladavanju crkvenog raskola od 1054. Danas se ovaj blagdan slavi 31. svibnja. Bezgreno zaee BDM. Od 8 st. Bizantska crkva slavi dan kada je sv. Ana zaela Mariju. Hodoasnici u Svetu zemlju su ovaj blagdan u 11. st. prenijeli u Englesku. Ve tada su se javila teoloka miljenja o bezgrenom zaeu Marijinu. tj. da je Marija zaeta bez istonog grijeha. Ovaj se blagdan iz Engleske proirio u Normandiju. Kasnije franjevci postaju osobito iritelji ovog blagdana, a 1477. ga je papa Siksto IV. uveo za rimsku biskupiju. Tek 1708. papa Klement XI. odreuje ovaj blagdan za cijelu Crkvu. Dogma o bezgrenom zaeu BDM je sveano proglaeno 1854. bulom Pija IX. Ineffabilis Deus. Danas se ta svetkovina slavi (logino) 8. prosinca. Prikazanje Marijino u hramu (21. studenoga). Temelji se na apokrifnom Jakovljevom evanelju prema kojem je Marija u dobi od tri godine donesena u hram i tamo se posvetila Bogu i ivjela u hramu sve do svojih zaruka. Izgleda da ovaj spomen vue podrijetlo od dana posvete bazilike sv. Marije Nove u Jeruzalemu 23. 11. 543. S kriarskim ratovima se proirio i na Zapadu. Siksto IV. (1471.-1484.). Budui da se temelji na apokrifima, Pio V. je ovaj spomen dokinuo, a ponovno ga je uveo neto kasnije Siksto V. (1585.). Gospa Snjena (5. kolovoza). Dan posvete bazilike Svete Marije Velike u Rimu vezan je uz jednu legendu: papa Liberije je bio usnio san u kojem mu se ukazala Bogorodica i rekla da joj dadne sagraditi crkvu tamo gdje bude naao snijega. I doista, usred ljeta (5. kolovoza!) se naao snijeg na brdu Esquilinu gdje je onda bazilika i sagraena. Bilo je to neposredno nakon Efekog sabora. Pio V. je ovaj blagdan uvrstio u kalendar ope Crkve 1568. Sedam alosti BDM = BDM alosna (15. rujna). Blagdan je nastao u 12. st. a inspiriran je rijeima imunovim: A i tebi e ma probosti duu. U poetku se ovaj blagdan slavio petkom prije Cvjetnice, a danas neposredno nakon blagdana Uzvienja sv. Kria. b) tovanje sv. Ane Ve se 550. nalazi u Carigradu bazilika u ast sv. Ane. S kriarima se njezin blagdan proirio i na Zapad. Kriari su izgradili baziliku sv. Ane u Jeruzalemu, a spomendan se slavio 26. srpnja. Urban VI. je odobrio njezin kult u Engleskoj 1378., a u rimski je kalendar uao 1505. c) Noviji razvoj tovanja Marije Ime Marijino. Blagdan je najprije bio odobren za panjolsku, a u rimski je kalendar uvrten 1683. kao zahvala za spas Bea od Turaka 12. rujna 1683. Pio X. je odredio da se ovaj blagdan slavi 12. rujna.
82

Gospa od krunice. Blagdan je prvo bio odobren za Kruniarsko bratstvo dominikanskog nadahnua. Dana 7. listopada 1571. su kranski saveznici porazili Turke u bitci kod Lepanta. Pobjeda je pripisana BDM i moljenju krunice. Tako je ovaj blagdan uveden za rimsku biskupiju. Za itavu Crkvu ga je uveo Klement XI. 1716. u znak zahvale za novu pobjedu nad Turcima kod Petrovaradina, a od 1913. se slavi 7 listopada. Gospa Lurdska (11. veljae). Na 50. obljetnicu lurdskog ukazanja Pio X. je 1907. uveo u rimski kalendar blagdan ukazanja BDM u Lourdesu. Svibanjske i listopadske pobonosti nastaju tek poetkom 18. st. u Italiji. Listopadske su ukljuivale i molitvu krunice. Red pobonosti nije bio toliko strogo odreen, tako da su upnici ubacivali u njih i priest (izvan mise!), razliite molitve, ili su itali dijelove nekih knjiga, a u modernija vremena su ak prikazivali i dija-filmove. Pripominjemo da su i nedjeljne veernjice, jednako kao listopadske i svibanjske pobonosti bile veoma posjeene. Tako je na jutarnjoj latinskoj ("tihoj") misi znalo biti tek nekoliko osoba, a ne veernjici (nije bilo veernjih misa!) bilo ih je i preko stotinu. I to svaki dan u listopadu i svibnju, neto manje nedjeljom poslije podne. Veernjice su imale, uz neprijeporni duhovni znaaj, i odreeno drutveno znaenje. Valja napomenuti, da u O 1878. veernjica kao takvih nema, a i PO 1933. ne donosi na jednom mjestu uzorni veernjicu, nego su sveenici pabirili po obredniku i dodavali i vlastite stvari. Ipak se u veini upa ustalio obred koji dolje donosimo. Evo kako je uglavnom izgledala veernjica u svibnju: ulazna pjesma, pjevane lauretanske litanije, molitva "Pod tvoju se zatitu utjeemo", molitva Gospi i sv. Josipu, "Kraljice neba". Zatim se izlae Presveto uz pjesmu "Svet, svet, svet" i "O tolika tajna to je" uz kaenje. Redovito se ovdje ubacivala priest uz opu ispovijed, Evo jaganjca Bojeg, a nakon priesti "O sveta gozbo". Nakon molitve slijedi blagoslov s Presvetim. Pjeva se "Blagoslovljen budi Bog". Zavrava se marijanskom pjesmom. d) Obnovljeni kalendar Marijinih blagdana U obnovljenom kalendaru su neki spomendani isputeni, dva su Gospina blagdana ponovo postala Gospodnja (Svijenica i Blagovijest). Tri su svetkovine: Materinstvo (01. 01.), Uznesenje (15. 08), Bezgreno zaee (08. 12.). Dva su blagdana: Pohoenje (31. 05.), Roenje (08. 09.). etiri su obvezatna spomendana: Prikazanje u hramu (21. 11.), BDM alosna (15. 09.), Gospa od Krunice (07. 10.) i BDM Kraljica (22. 08.). Ostali su spomendani neobvezatni za opu Crkvu. Naa je Biskupska konferencija uvela spomendan Marije

83

Majke Crkve (ponedjeljak iza Duhova) i spomendan Majke Boje Bistrike (13. 07).123

123

Da podsjetimo: Za ispit je potrebno dvoje: znati i znati rei. 84

SADRAJ UVOD: TEOLOGIJA LITURGIJSKE GODINE.............................................1 Prvi dio: VAZMENI KRUG......................................................................4 I. NEDJELJA - DAN GOSPODNJI.............................................................4 A. Subota (abat)................................................................................4 B. Nedjelja...........................................................................................6 II.. USKRS (VAZAM) - PASHA............................................................. .15 A. Vazmeno (uskrsno) bdjenje......................................................... .16 B. Sveto trodnevlje - Triduum sacrum.......................................... .25 C. Vazmeno vrijeme (vrijeme Pedesetnice)..................................... .33 D. Korizma - vrijeme priprave ......................................................... .37 Drugi dio: BOINI KRUG................................................................. .45 I. SVETKOVINE BOIA I BOGOJAVLJENJA......................................... .45 A. Nastanak Boia i Bogojavljenja.................................................. .45 B. Slavlje Boia .............................................................................. .46 C. Slavlje Bogojavljenja.................................................................... .49 D. Prikazanje Gospodinovo u hramu - Svijenica............................. .50 II. DOAE...................................................................................... .51 Trei dio: SVETKOVINE I BLAGDANI KROZ GODINU...................... .54 I. GOSPODNJI BLAGDAN.................................................................... .54 A. Opi.............................................................................................. .54 B. Zapadni Gospodnji blagdani........................................................ .55 II. PORIJEKLO I POVIJEST RAZVOJA TOVANJA SVETACA................... .59 III. TOVANJE BLAENE DJEVICE MARIJE........................................... .74 A. tovanje Marije na Istoku............................................................. .74 B. tovanje Marije na Zapadu.......................................................... .75 SADRAJ........................................................................................... .79

85