XXII. IVAN PAVAO II.

FAMILIARIS CONSORTIO OBITELJSKA ZAJEDNICA

APOSTOLSKA POBUDNICA O ZADAAMA KRANSKE OBITELJI U SUVREMENOM SVIJETU (22. 11. 1981.)

I.

STVARANJE ZAJEDNICE OSOBA

Ljubav, izvor i snaga zajednitva 18. Obitelj, zasnovana i oivotvorena ljubavlju, jest zajednica osoba: branih drugova, mua i ene, roditelja i djece, rodbine. Njezina prva zadaa jest vjerno ivjeti stvarnost zajednitva u trajnom naporu da se promie istinita zajednica osoba. Nutarnje poelo, trajna snaga i konaan cilj takvog zadatka jest ljubav: kao to bez ljubavi obitelj nije zajednica osoba, tako bez ljubavi obitelj ne moe ivjeti, rasti niti se usavravati kao zajednica osoba. Ono to sam napisao u enciklici Redemptor hominis, svoju izvornu i povlatenu primjenu nalazi ponajprije u obitelji kao takvoj: ovjek ne moe ivjeti; bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje neshvatljivo bie, ivot mu je lien smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne sretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj ivo ne sudjeluje.1 Ljubav izmeu mua i ene u braku, pa prema tome u irem smislu i ljubav izmeu lanova iste obitelji izmeu roditelja i djece, izmeu brae i sestara, izmeu rodbine i ukuana - proeta je i podravana neprestanim unutranjim dinamizmom, koji obitelj vodi k uvijek sve dubljem i prisnijem zajednitvu, to je temelj i dua brane i obiteljske zajednice. Nerazdruivo jedinstvo branog zajednitva 19. Prvo zajednitvo uspostavlja se i razvija meu branim drugovima: snagom ugovora
1

Papa Ivan Pavao II., Enciklika Redemptor hominis, 10. 1

brane ljubavi mu i ena vie nisu dvoje, nego jedno tijelo,2 i pozvani su da neprestano rastu u svome zajednitvu svakodnevnom vjernou obeanju uzajamnog posvemanjeg predanja koje pretpostavlja enidba. To brano zajednitvo ima svoje korijene u prirodnom dopunjavanju to postoji izmeu mua i ene, a hrani se osobnom spremnou branih drugova da dijele cjelovitost svoga ivotnog nauma, sve to imaju i to jesu: stoga je takvo zajednitvo plod i znak dubokog ljudskog zahtjeva. No, u Kristu Gospodinu, Bog prihvaa taj zahtjev, potvruje ga, proiuje i uzdie privodei ga sakramentom enidbe njegovu savrenstvu: Duh Sveti izliven u sakramentalnom slavlju prua kranskim suprunicima dar novoga zajednitva, zajednitvo ljubavi, koje je iva i stvarna slika onoga sasvim osobitog jedinstva koje nevidljivu Crkvu ini otajstvenim Kristovim tijelom. Dar Duha je za kranske suprunike ivotno pravilo, a ujedno poticaj da svednevice napreduju prema uvijek sve bogatijem jedinstvu na svim razinama - tijela, znaaja, srdaca, umova i volja, dua3 - objavljujui tako Crkvi i svijetu novo zajednitvo ljubavi darovano Kristovom milou. Mnogoenstvo se sasvim suprotstavlja takvom zajednitvu: ono, doista, izravno nijee Boji naum kakav nam je na poetku objavljen; protivno je jednakom osobnom dostojanstvu ene i mua, koji se u braku jedno drugome daruju u posvemanjoj ljubavi, koja je zbog toga jedinstvena i iskljuiva. Kao to istie Drugi vatikanski sabor: Ako se prizna osobno dostojanstvo ene i mua u uzajamnoj i potpunoj ljubavi, jasno se pokazuje jedinstvo enidbe koje je Gospodin potvrdio.4 Nerazdruivo zajednitvo 20. Znaajka branog zajednitva nije samo njegovo jedinstvo ve i njegova nerazrjeivost: To intimno sjedinjenje kao uzajamno darivanje dviju osoba, a i dobro djece, zahtijevaju punu vjernost branih drugova i njihovo nerazdruivo jedinstvo.5 Osnovna je zadaa Crkve da jo jednom snano potvrdi - kao to su to uinili sinodalni oci - nauku o nerazrjeivosti enidbe: onima koji u ove nae dane misle da je teko ili ak nemogue za cijeli ivot vezati se s nekom osobom, onima koji su zavedeni odreenom kulturom koja odbacuje nerazrjeivost enidbe i ak otvoreno ismijava zalaganje suprunika
Mt 19, 6; usp. Post 2, 24. Usp. Ivan Pavao II., Govor supruzima, 4 (Kinasa, 3. svibnja 1980.): AAS 72 (1980.), 526 sl. 4 II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 49; usp. Papa Ivan Pavao II., Govor supruzima, 4 (Kinasa, 3. svibnja 1980.), nav. mj.
3 2

u vjernosti, valja ponovno naglasiti radosnu poruku konanosti one brane ljubavi, koja u Isusu Kristu ima svoj temelj i svoju snagu.6 Ukorijenjena u potpunom i osobnom daru suprunika i kao zahtjev za dobrom djece, nerazrjeivost enidbe svoju konanu istinu nalazi u naumu koji je Bog oitovao u svojoj objavi: On hoe i daruje nerazrjeivost enidbe kao plod, znak i zahtjev posvemanje vjerne ljubavi koju Bog ima prema ovjeku i koju Gospodin Isus oituje prema svojoj Crkvi. Krist obnavlja prvobitni naum koji je Stvoritelj upisao u srce mua i ene, i u slavljenju sakramenta enidbe daje novo srce: tako suprunici ne samo da mogu nadvladati tvrdou srca7 ve takoer mogu, i to nadasve, biti dionicima pune i konane Kristove ljubavi novoga i vjenoga saveza koja je tijelom postala. Kao to je Gospodin Isus vjerni svjedok,8 da Bojih obeanja,9 pa prema tome najvie ostvarenje bezuvjetne vjernosti kojom Bog ljubi svoj narod, tako su i kranski suprunici pozvani da stvarno uzmu udjela u neopozivoj nerazrjeivosti koja povezuje Krista s Crkvom, njegovom zarunicom, koju on ljubi do kraja vremena.10 Dar sakramenta je za kranske suprunike istodobno poziv i zapovijed da zauvijek ostanu jedno drugome vjerni, unato iskuenjima i tekoama, velikoduno posluni Gospodinovoj volji: to Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja.11 Svjedoiti neprocjenjivu vrednotu nerazrjeivosti enidbe i brane vjernosti, u dananje je vrijeme za kranske suprunike jedna od najvanijih i najpreijih zadaa. Zbog toga, zajedno sa svom svojom subraom koja su sudjelovala na Sinodi biskupa, hvalim i ohrabrujem sve one brojne brane parove, koji uza sve ogromne tekoe uvaju i razvijaju to dobro nerazrjeivosti: oni tako preuzimaju, ponizno i odvano, zadau koja im je povjerena da u svijetu budu znak - nenametljiv i dragocjen, katkada podvrgnut napasti, ali uvijek iznova obnavljan - znak neumorne vjernosti Boje i vjernosti Isusa Krista prema svim ljudima, prema svakom ovjeku. Dunost nam je takoer priznati cijenu svjedoanstva onih branih drugova koje su napustili njihovi suprunici a koji, zahvaljujui svojoj kranskoj vjeri i nadi, nisu sklopili novu vezu: i oni daju istinsko svjedoanstvo vjernosti koje je toliko potrebno dananjem svijetu. Zbog toga ih pastiri i vjernici Crkve moraju ohrabrivati i pomagati da u tome ustraju.
5 6

II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 48. Usp. Ef 5, 25. 7 Mt 19, 8. 8 Otk 3, 14. 9 Usp. 2 Kor 1, 20. 10 Usp. Iv 13, 1.

Proireno zajednitvo obitelji 21. Brano zajednitvo ini temelj na kojem se izgrauje ire zajednitvo obitelji, roditelja i djece, brae i sestara meusobno, bliih roaka i drugih ukuana. Takvo se zajednitvo ukorjenjuje u prirodne veze tijela i krvi i razvija se te dosee svoje ustinu ljudsko savrenstvo stvaranjem i dozrijevanjem jo dubljih i bogatijih veza duha: ljubav koja nadahnjuje meusobne odnose meu lanovima obitelji jest unutarnja snaga to oblikuje i oivotvoruje zajednitvo i obiteljsku zajednicu. Kranska je obitelj, potom, pozvana da iskusi novo i izvorno zajednitvo koje potvruje i usavruje ono prirodno i ljudsko ivljenje zajednitva. Zapravo milost Isusa Krista, prvoroenca meu mnogom braom,12 po svojoj je naravi i unutarnjoj sili milost bratstva, kako je naziva sveti Toma Akvinski.13 Duh Sveti razliven u slavljenju sakramenata ivotvorni je izvor i neiscrpna hrana nadnaravnog zajednitva koje povezuje vjernike s Kristom i zajedno ih okuplja u jedinstvu Crkve Boje. Kranska je obitelj objava i osobito ostvarenje crkvenog zajednitva, pa se i zbog toga moe i mora zvati kunom Crkvom.14 Svi lanovi obitelji, svaki prema svome daru, imaju milost i odgovornost da iz dana u dan grade zajednitvo osoba i tako pridonose da obitelj bude kola potpunije ovjenosti.15 To se ostvaruje brigom i ljubavlju prema djeci, bolesnima, starijim osobama; svakodnevnim uzajamnim sluenjem; zajednikim dijeljenjem dobara, radosti i patnji. Za izgradnju takvog zajednitva temeljni je zahtjev odgojna razmjena izmeu roditelja i djece,16 u kojoj svaki od njih daje i prima. Ljubavlju, potovanjem i poslunou prema roditeljima, djeca pruaju svoj osobit i nezamjenljiv prilog izgradnji uistinu ljudske i kranske obitelji.17 To e im biti olakano ako roditelji budu odluno upotrebljavali svoj autoritet kao pravu slubu, ili kao sluenje usmjereno ljudskom i kranskom dobru djece, a posebno usmjereno tome da im pomognu zadobiti uistinu odgovornu slobodu, i ako ti isti roditelji ouvaju ivu svijest o daru koji oni neprestano primaju od svoje djece. Jedino pravi duh rtve omoguuje da se sauva i usavri obiteljsko zajednitvo. Ono, naime, trai otvorenu i velikodunu spremnost svih i svakoga napose za razumijevanje,
11 12

Mt 19, 6. Rim 8, 29. 13 Sv. Toma Akvinski, Summa Theologiae, IIa-II'e, 14, 2, ad 4. 14 II. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 11; usp. Dekret o apostolatu laika Apostolicam actuositatem, 11. 15 II. vatikanski sabor, Pastoralna konstnucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 52. 16 Usp. Ef 6, 1-4; Kol 3, 20 sl. 17 Usp. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 48. 4

podnoljivost, pratanje, pomirenje. Svakoj je obitelji dobro poznato koliko sebinost, razdori, napetosti, sukobi ine nasilje obiteljskom zajednitvu te ga katkada mogu i unititi: u tome imaju svoj korijen mnogobrojni i razliiti oblici podijeljenosti u obiteljskom ivotu. No, istodobno, Bog mira uvijek poziva svaku obitelj da proivljava radosno i obnoviteljsko iskustvo pomirenja, to jest obnovljenog zajednitva, ponovno uspostavljenog jedinstva. Osobito, sudjelovanje u sakramentu pomirenja i na gozbi jedinog Kristova tijela daje kranskoj obitelji milost i odgovornost da prevlada svaku podijeljenost i ide prema punini zajednitva koje je Bog htio te tako odgovori arkoj Gospodinovoj elji: Da svi budu jedno.18 Prava i zadae ene 22. Ako obitelj jest i ako mora trajno postajati zajednitvo i zajednica osoba, ona nalazi u ljubavi izvor i neprestani poticaj da prihvaa, potuje i razvija svakoga od svojih lanova u njihovu uzvienom dostojanstvu osoba, to jest kao ive slike samoga Boga. Kao to su s pravom ustvrdili sinodalni oci, udoredno mjerilo vjerodostojnosti branih i obiteljskih odnosa jest u promicanju dostojanstva i poziva pojedinih osoba, koje svoju puninu postiu u iskrenom sebedarju.19 S tog gledita Sinoda je htjela osobitu pozornost posvetiti eni, njezinim pravima i njenoj ulozi u obitelji i drutvu. S tog istog gledita valja promatrati i mua kao branog druga i oca, dijete i starije osobe. Za enu valja prije svega istaknuti da ima jednako dostojanstvo i odgovornost kao i mu: ta jednakost na osobiti se nain ostvaruje u uzajamnom predanju mua i ene i u predanju njih dvoje djeci; a to je svojstveno braku i obitelji. Ono to ljudski razum nasluuje i priznaje, u punini je objavljeno Bojom Rijei: povijest spasenja je, uistinu, trajno i svijetlo svjedoanstvo dostojanstva ene. Stvorivi ljudsko bie kao muko i ensko20, Bog na jednak nain daje osobno dostojanstvo mukarcu i eni i obasipa ih neotuivim pravima i odgovornostima, svojstvenim ljudskoj osobi. Bog, zatim, na najuzvieniji nain oituje dostojanstvo ene time to sam uzima ljudsko tijelo od Djevice Marije, koju Crkva tuje kao Majku Boju nazivajui je novom Evom i stavljajui je kao uzor otkupljene ene. Tankoutno Isusovo potovanje prema enama, koje je pozivao da idu za njim i kojima je ponudio svoje prijateljstvo, njegovo
18 19

Iv 17, 21. Usp. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 24. 20 Post 1, 27. 5

ukazanje na uskrsno jutro jednoj eni prije no to se ukazao drugim uenicima, poslanje povjereno enama da radosnu vijest o uskrsnuu prenesu apostolima, sve su to znakovi koji potvruju osobito potovanje koje je Gospodin Isus imao prema enama. Apostol Pavao e rei: Uistinu, svi ste sinovi Boji, po vjeri, u Kristu Isusu... Nema vie: idov - Grk! Nema vie: rob - slobodnjak! Nema vie: muko - ensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!21 ena i drutvo 23. Ne ulazei ovdje u raspravu o irokoj i sloenoj temi odnosa ena-drutvo u svim njegovim vidovima, i ograniavajui se samo na neka bitna pitanja, ne moemo a da ne primijetimo kako je upravo na obiteljskom podruju vrlo rairena drutvena i kulturalna predaja nastojala eni pridrati iskljuivo ulogu supruge i majke, a da joj na prikladan nain ne otvori pristup u javne poslove, koji su openito pridrani mukarcu. Nema sumnje da jednako dostojanstvo i odgovornost mukarca i ene potpuno opravdavaju pristup ene javnim slubama. S druge pak strane, ispravno promicanje ene zahtijeva da se javno prizna njezina majinska i obiteljska uloga prema svim drugim javnim poslovima i svim drugim zanimanjima. Uostalom, nuno je da te slube i zanimanja budu meusobno vrsto povezani, ako elimo da drutveni i kulturni razvoj uistinu i u punini bude ljudski. To e se postii lake ako obnovljena teologija rada, kako je to zaeljela Sinoda, jasnije osvijetli i produbi znaenje rada u kranskom ivotu i odredi temeljnu vezu to postoji izmeu rada i obitelji, pa prema tome i izvorno i nezamjenjivo znaenje rada u kui i u odgoju djece.22 Zbog toga Crkva moe i mora pomoi suvremenom drutvu da neumorno trai da svi priznaju i potuju nezamjenjivu vrijednost rada ene u kui. To je od osobitog znaenja za odgojno djelovanje; uistinu, odstranit e se i sam korijen mogue diskriminacije izmeu razliitih poslova i zanimanja ako jednom postane jasno da se svi, na svakom podruju, zalau s jednakim pravima i jednakim osjeajem odgovornosti. Tako e u mukarcu i eni jasnije zablistati slika Boja. Ako i enama treba biti priznato pravo da kao mukarci obavljaju razliite javne slube, drutvo se ipak mora tako strukturirati da supruge i majke ne budu konkretno prisiljene raditi izvan kue te da njihove obitelji mogu dolino ivjeti i napredovati i onda kada se one sasvim
21 21

Gal 3, 26. 28. Usp. Papa Ivan Pavao II., Enciklika Laborem exercens, 19.

posvete svojim obiteljima. Valja, zatim, prevladati nain miljenja da ast ene vie proizlazi iz rada izvan kue negoli od rada u obitelji. No, to trai da ljudi uistinu cijene i vole enu s punim potovanjem njezina osobnog dostojanstva te da drutvo stvara i razvija uvjete prilagoene za rad u kui . Uza sve duno potovanje razliitosti poziva mukarca i ene, Crkva, to je vie mogue, mora promicati i u svome crkvenom ivotu jednakost njihovih prava i dostojanstva: a to za dobro svih, obitelji, drutva i Crkve. Oito je, prema tome, da to ne znai da se ena odrie svoje enstvenosti ili da oponaa muevnost; to znai priznavati puninu prave enstvenosti kakva se mora oitovati u njezinu djelovanju, bilo u obitelji ili izvan nje, a da se ipak pri tome ne zanemari raznolikost obiaja i kultura Povrede dostojanstva ene 24. Naalost, kranskoj poruci o dostojanstvu ene suprotstavlja se nain miljenja koji ljudsko bie ne promatra kao osobu ve kao neku stvar, kao neki predmet prodaje ili kupnje, u slubi sebinog probitka i pukog zadovoljstva. ena je prva rtva takvog mentaliteta. Takav mentalitet daje vrlo gorke plodove, kao to su prezir mukarca i ene, ropstvo, tlaenje slabanih, pornografija, prostitucija - osobito kada je ona organizirana - i svi oblici diskriminacije to se susreu u odgoju, zanimanju, raspodjeli poslova, itd. Osim toga, jo i danas, u velikom dijelu naega drutva postoje brojni oblici poniavajue diskriminacije koji teko pogaaju i vrijeaju neke sasvim odreene kategorije ena, kao na primjer ene bez djece, udovice, rastavljene, razvedene, neudate majke. Nad tim i mnogim drugim oblicima diskriminacije izrazili su sinodalni oci svom moguom snagom svoje aljenje: traim, dakle, od svih da se zauzmu u jo snanijem i predanijem pastoralnom djelovanju kako bi oni bili konano otklonjeni te se u punini potuje slika Boja to blista u svakom ljudskom biu bez izuzetka.

Mukarac, suprug i otac 25. Unutar zajednitva obiteljske i brane zajednice, mukarac je pozvan da ivi svoj dar i ulogu supruga i oca. On u svojoj supruzi vidi ispunjenje Bojeg nauma: Nije dobro da ovjek bude sam:

nainit u mu pomo kao to je on.23 I poklik Adama, prvog supruga, postaje i njegov poklik: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!24 Prava brana ljubav pretpostavlja i zahtijeva da mu ima duboko potovanje prema dostojanstvu svoje ene: Ti nisi njezin gospodar - pie sveti Ambrozije - ve njezin mu; ona ti nije robinja, ve supruga... Uzvrati joj panju koju ti iskazuje i budi joj zahvalan za njenu ljubav.25 Mu mora ivjeti sa svojom suprugom sasvim osobit oblik osobnog prijateljstva.26 Kranin je potom pozvan da razvija sasvim novu ljubav prema eni koja je oitovanje njene i djelotvorne ljubavi to je Krist ima prema Crkvi.27 Za mua su ljubav prema supruzi koja je postala majkom i ljubav prema djeci prirodan put koji vodi razumijevanju i ostvarenju njegova oinstva. Osobito ondje gdje drutveni i kulturni uvjeti mogu lako nagnati oca svojevrsnom nezalaganju za obitelj ili openito njegovom nedovoljnom udjelu u odgoju, nuno je zalagati se da se u drutvu ponovno uvrijei uvjerenje kako su mjesto i uloga oca u obitelji i za obitelj od jedinstvenog i nezamjenjivog znaenja.28 Kao to iskustvo pokazuje, oeva odsutnost izaziva psiholoke i udoredne poremeaje te znatne tekoe u obiteljskim odnosima; isto vrijedi, u obratnom smislu, za nasilniko ponaanje oca, osobito ondje gdje jo postoji pojava to se naziva maizam, to jest prekomjerno uzdizanje mukih povlastica koje ponizuju enu i prijee razvoj zdravih obiteljskih odnosa. Oitujui i ivei na zemlji samo Boje oinstvo,29 mu je pozvan da osigura jedinstven razvoj svih lanova obitelji. Da bi ispunio tu zadau, potrebno je da bude velikoduno odgovoran prema ivotu zaetom pod majinim srcem; potreban mu je briljiviji odgojni napor koji treba dijeliti sa suprugom,30 rad koji nikada ne razara obitelj ve uvruje njezino jedinstvo i postojanost, svjedoanstvo odraslog kranskog ivota koje djelotvornije uvodi djecu u ivo iskustvo Krista i Crkve. Prava djeteta 26. U obitelji, zajednici osoba, osobitu panju treba posvetiti djetetu, tako da se razvija duboko potovanje prema njegovom osobnom dostojanstvu kao i veliko uvaavanje njegovih
23 24

Post 2, 18. Post 2, 23. 25 Sv. Ambrozije, Exameron V., 7, 19: CSEL 32, I, 154. 26 Papa Pavao VI., Enciklika Humanae vitae, 9. 27 Usp. Ef 5, 25. 28 Usp. Papa Ivan Pavao II., Homilija vjernicima Terni, 3-5 (19. oujka 1981.): AAS 73 (1981.) 268-271. 29 Usp. Ef 3, 15. 30 Usp. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 52. 8

prava kojima se mora velikoduno sluiti. To vrijedi za svako dijete, a posebno ako je dijete mlae, te mu je sve potrebno, ili ako je bolesno, boleljivo ili hendikepirano. Crkva, potiui i iskazujui njenu i velikodunu brigu za svako dijete koje dolazi na svijet, ispunja jedno od svojih temeljnih poslanja. Ona je, naime, pozvana da objavi i iznova ponudi svijetu primjer i zapovijed Krista Gospodina koji je dijete postavio u sredite kraljevstva Bojega: Pustite djeicu neka dolaze k meni i ne prijeite im, jer takvih je kraljevstvo Boje.31 I ovdje ponavljam ono to sam rekao na Generalnoj skuptini Ujedinjenih naroda 2. listopada 1979.: elim... izraziti radost koju za svakoga od nas predstavljaju djeca, proljee ivota, predostvarenje budue povijesti svake ovozemne domovine. Nijedna zemlja na svijetu, nijedan politiki sustav ne moe sanjati o svojoj budunosti drugaije osim preko slike tih novih narataja koji e od svojih roditelja preuzeti mnogostruku batinu vrednota, dunosti, nadahnua naroda kome pripadaju kao i batinu cijele ljudske obitelji. Briga za dijete jo prije njegova roenja, od prvoga trenutka njegova zaea, a zatim tijekom njegova djetinjstva i mladenatva, prvotni je i temeljni nain provjere odnosa ovjeka prema ovjeku. I stoga, to se moe vie poeljeti svakom narodu i cijelom ljudskom rodu, svoj djeci svijeta, ako ne tu sretniju budunost u kojoj e potovanje prava ovjeka postati puna zbilja u 2000. godini koja se pribliava?32 Prihvaanje, ljubav, potovanje, mnogostruko i jedinstveno sluenje - materijalno, uvstveno, odgojno, duhovno - prema svakome djetetu koje dolazi na svijet moraju uvijek biti raspoznatljiv i nezastariv znak krana, osobito kranskih obitelji. Tako, dok djeca budu mogla rasti u mudrosti; dobi i milosti kod Boga i ljudi,33 ona e dati svoj dragocjeni prilog izgradnji obiteljske zajednice samome posveenju roditelja.34 Starije osobe u obitelji 27. Ima kultura koje pokazuju posebno potovanje i veliku ljubav prema starijim osobama: daleko od toga da bude izgnana iz obitelji ili trpljena kao beskoristan teret, starija osoba ostaje ukljuena u obiteljski ivot, i dalje djelatno i odgovorno u njemu sudjeluje - s time da mora potivati samostalnost nove obitelji - i osobito ona vri dragocjeno poslanje da bude svjedok prolosti i vrelo mudrosti za mlade i za budunost.
31 32

Lk 18 16; usp. Mt 19, 14; Mk 10, 14. Papa Ivan Pavao II, Govor na Generalnoj skuptini UN, 21 (2. listopada 1979.): AAS 71 (1979.), 1159. 33 Lk 2,52. 34 Usp. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 48. 9

Naprotiv, druge kulture, posebno pod utjecajem industrijskog i urbanog razvoja, dovele su i dalje dovode starije osobe do neprihvatljivih oblika rubnosti, to je ujedno izvor silnih patnji za njih same i duhovnog osiromaenja za tolike obitelji. Nuno je da Crkva u svom pastoralnom djelovanju potie sve da otkrivaju i vrednuju ulogu starijih osoba u graanskoj i crkvenoj zajednici, a osobito u obitelji. Zapravo, ivot starijih osoba pomae nam da osvijetlimo ljestvicu ljudskih vrednota; on pokazuje neprekidnost narataja i udesan je dokaz meuovisnosti Bojeg naroda. Starije osobe esto imaju karizmu da prevladaju prepreke meu naratajima prije nego to one postanu nesavladive: koliko je djece nalo razumijevanja i ljubavi u oima, rijeima i milovanjima starijih osoba! I kolike su starije osobe rado potpisale one nadahnute biblijske rijei: Unuci su vijenac starcima (Prop 17, 6)!35 II. SLUENJE IVOTU

1) Prenoenje ivota Suradnici ljubavi Boga Stvoritelja 28. Stvarajui mua i enu na svoju sliku i priliku, Bog kruni i privodi savrenstvu djelo svojih ruku: on ih poziva da na osobit nain sudjeluju u njegovoj ljubavi i u njegovoj moi Stvoritelja i Oca putem svoje slobodne i odgovorne suradnje u prenoenju dara ljudskoga ivota: I blagoslovi ih Bog i ree im: Plodite se i mnoite i napunite zemlju, i sebi je podloite!36 Tako je temeljni cilj obitelji sluenje ivotu; to je ostvarenje u povijesti Bojeg blagoslova iskazanog u poetku, a ostvaruje se prenoenjem Boje slike od ovjeka na ovjeka u inu raanja.37 Plodnost je plod i znak brane ljubavi, ivo svjedoanstvo potpunog uzajamnog predanja suprunika: Prema tome, pravo njegovanje brane ljubavi kao i sva narav obiteljskog ivota to otuda proizlazi - ne zanemarivi ostale svrhe braka - idu za tim da supruge uine odluno spremnima da surauju s ljubavlju Stvoritelja i Spasitelja, koji po njima iz dana u dan

35

Papa Ivan Pavao II., Govor sudionicima International Forum on Active Aging, 5 (5. rujna 1980.): Insegnamenti di Giovanni Paolo II., III, 2 (1980.), 539. 36 Post 1, 28. 37 Usp. Post 5, 1 sl. 10

umnoava i obogauje svoju obitelj. 38 Plodnost brane ljubavi ne svodi se na samo raanje djece, pa ako to shvatimo i u specifino ljudskom znaenju: ona se iri i obogauje svim plodovima udorednog, duhovnog i nadnaravnog ivota a otac i majka su pozvani da taj ivot daju svojoj djeci, a preko njih, Crkvi i svijetu. Uvijek stara i uvijek nova nauka i propis Crkve 29. Ba zato jer je ljubav suprunika posebno dionitvo u otajstvu ivota i ljubavi samoga Boga, Crkva zna da je primila osobito poslanje da uva i titi visoko dostojanstvo enidbe i veliku odgovornost prenoenja ljudskog ivota. Tako su, nastavljajui ivu predaju crkvene zajednice kroz povijest, Drugi vatikanski sabor i uiteljstvo moga prethodnika Pavla VI., izraeno posebno u enciklici Humanae vitae, prenijeli naemu vremenu uistinu proroki navjetaj, koji potvruje i iznova jasno izlae uvijek staru i uvijek novu nauku i propis Crkve o enidbi i prenoenju ivota. Zbog toga su na proloj Skuptini sinodalni oci doslovno izjavili: Ova Sveta sinoda, u jedinstvu vjere s Petrovim nasljednikom, vrsto dri ono to je izneseno na Drugom vatikanskom saboru (usp. Gaudium et spes, br. 50), zatim u enciklici Humanae vitae, a posebno injenicu da brana ljubav mora biti potpuno ljudska, iskljuiva i otvorena novome ivotu (Humanae vitae, br. 11 i usp. 9 i 12).39 Crkva se opredjeljuje za ivot 30. Crkvena se nauka danas prenosi u drutvenim i kulturnim prilikama koje ju istodobno ine teom za razumijevanje ali preom i nezamjenjivom za promicanje istinskog dobra ovjeka i ene. Nema sumnje da znanstveni i tehniki napredak, koji suvremeni ovjek neprestano poveava podvrgavajui prirodu; ne budi samo nadu u stvaranje novog i boljeg ovjeanstva, ve unosi i sve veu tjeskobu o budunosti. Neki se pitaju da li je uope dobro ivjeti i ne bi li bilo bolje i ne biti roen: postavljaju, dakle, pitanje da li je doputeno pozivati na ivot druge ljude, koji e moda jednom proklinjati svoj ivot u jednom okrutnom svijetu, ije nasilje ak nije ni predvidivo. Neki misle da je jedino njima namijenjen probitak tehnike i od
38 39

II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 50. Propositio 22. Zakljuak br. 11 Enciklike Humanae vitae ovako tvrdi: Crkva, pozivajui ljude na obdravanje propisa prirodnog zakona, kako ga tumai njena stalna nauka, ui da svaki brani in mora ostati

11

toga iskljuuju druge, kojima nameu kontraceptivna sredstva ili jo gore metode. Drugi, pak, zarobljeni potroakim mentalitetom i jedino zabrinuti da neprestano poveavaju materijalna dobra, na kraju vie ne shvaaju duhovno bogatstvo novoga ljudskog ivota pa ga stoga i odbacuju. Krajnji uzrok takvih poimanja je odsutnost, u srcima ljudi, Boga ija je ljubav snanija od svih moguih strahova svijeta i koja ih moe nadvladati. Tako je nastao mentalitet protiv ivota (anti-life mentality), koji se pojavljuje u mnogim suvremenim pitanjima: prisjetimo se, na primjer, odreene panike to proizlazi iz rasprava ekologa i futurologa o demografiji, koji katkada pretjeravaju opasnost demografskog rasta za kakvou ivota. No, Crkva ivo vjeruje da je ljudski ivot, pa i kada je slabaan i muan, uvijek velianstven dar Boje dobrote. Protiv pesimizma i sebinosti to pomrauju svijet, Crkva se odluuje za ivot te u svakom ljudskom ivotu zna otkriti sjaj onoga da, onoga Amen koji je Krist.40 Onome ne koji zahvaa i pritie svijet ona suprotstavlja onaj ivi da, branei tako ovjeka i svijet protiv svih koji ugroavaju ivot i ine mu nasilje. Crkva je pozvana da svima iznova, ivljim i vrim uvjerenjem, oituje svoju odlunost da promie ljudski ivot svim sredstvima i da ga brani protiv svake prijetnje, u bilo kakvim uvjetima ili na bilo kakvom stadiju se on nalazi. Zbog toga Crkva kao veliku povredu ljudskog dostojanstva i pravednosti osuuje sve pothvate vlada ili drugih javnih vlasti koje na bilo kakav nain pokuavaju ograniiti slobodu suprunika u njihovu donoenju odluke o djeci. Dosljedno tome, bilo koje nasilje to ga vlasti ine za spreavanje zaea, pa ak i sterilizaciju ili pobaaje, ima se sasvim osuditi i odvano odbaciti. Istodobno, valja kao teku nepravdu oznaiti i injenicu da se u meunarodnim odnosima gospodarska pomo za promicanje naroda uvjetuje programima kontracepcije, sterilizacije ili izazivanja pobaaja.41 Da bi se Boji naum uvijek sve potpunije ostvarivao 31. Crkva je, zacijelo, svjesna i mnogostrukih i sloenih problema koji danas u mnogim zemljama pritiu brane drugove u njihovoj zadai da odgovorno prenose ivot. Ona isto tako priznaje teki problem demografskog porasta, to se oituje u razliitim dijelovima svijeta, sa svim udorednim implikacijama koje on sa sobom nosi.
otvoren prenoenju ivota (ut quilibet matrimonii usus ad vitam humanam procreandam per se destinatus permaneat: AAS 60 (1968.), 488. 40 Usp. 2 Kor 1, 19; Otk 3, 14. 41 Usp. Poruka este sinode biskupa kranskim obiteljima u suvremenom svijetu, 5 (24. listopada 1980.).

12

Ipak, ona smatra da dublje uoavanje svih vidova tih problema samo iznova i jo snanije potvruje vanost prave nauke o regulaciji raanja, kako ju je ponovno iznio Drugi vatikanski sabor i enciklika Humanae vitae. Zbog toga, zajedno sa sinodalnim ocima, osjeam dunost upraviti teolozima prijeko potreban poziv da, ujedinjujui svoje snage u suradnji s hijerarhijskim uiteljstvom, uine sve to je mogue da uvijek sve bolje osvjetljuju biblijske osnove, udoredne motivacije i personalistike razloge te nauke. Tako e biti mogue, u okviru usklaenog izlaganja, iznijeti nauku Crkve o tom vanom poglavlju, uistinu prihvatljivom svim ljudima dobre volje te iz dana u dan sve jasnije i dublje poticati njegovo razumijevanje: na taj e se nain Boji naum neprestano sve potpunije ostvarivati za spas ljudi i na slavu Stvoritelja. U tom pogledu, sloan napor teologa, nadahnut osvjedoenim prianjanjem uz uiteljstvo, koje je jedini autentini vodi Bojega naroda, predstavlja osobitu hitnost i zbog veze to postoji izmeu katolikog nauka o tom pitanju i pogleda na ovjeka to ga iznosi Crkva: sumnje i zablude u braku, obitelji povlae za sobom teko pomraenje cjelovite istine o ovjeku, koji se i tako ve nalazi u kulturnom poloaju koji je esto pomuen i proturjean. Rasvjetljenje i produbljenje koje teolozi treba da dadu u ispunjavanju svoje posebne zadae, od neprocjenjive je vrijednosti i predstavlja osobitu slubu, i to vrlo zaslunu, koju e iskazati obitelji i ljudskom rodu. Cjelovito gledanje na ovjeka i njegov poziv 32. U okviru kulture koja teko izobliuje ili ak potpuno gubi pravo znaenje ljudske spolnosti, jer je iskorjenjuje iz njezine bitne usmjerenosti na osobu, Crkva osjea da je hitno i nezamjenjivo njezino poslanje da spolnost prikae kao vrednotu i zalaganje itave osobe koja je kao muko i ensko stvorena na Boju sliku. S tog gledita Drugi vatikanski sabor jasno je ustvrdio da kada se radi o usklaivanju brane ljubavi s odgovornim prenoenjem ivota, moralnost postupka ne ovisi samo o iskrenoj nakani i o ocjeni motiva nego je treba odrediti prema objektivnim kriterijima, koji se temelje na samoj naravi osobe i njezinih ina, kriterijima, koji, u okviru iskrene ljubavi, potuju potpuni smisao uzajamnog darivanja i raanja koje odgovara ovjeku. To se pak ne moe postii ako se iskreno ne njeguje krepost brane istoe.42 Polazei od cjelovitog gledanja na ovjeka i na njegov poziv, koji nije samo prirodni i

42

II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 51. 13

ovozemaljski ve i nadnaravan i vjeni,43 Pavao VI. je ustvrdio da se nauka Crkve temelji na neraskidivoj vezi izmeu dvojakog smisla branog ina: smisla sjedinjenja i smisla raanja.44 I zakljuio je ponovno ustvrdivi da valja iskljuiti kao zlo u sebi u predvianju branog ina, u toku njegova vrenja ili odvijanja njegovih prirodnih posljedica, svaki zahvat kojemu je svrha, ili put za svrhu, to da se onemogui raanje novog ivota.45 Kada brani drugovi, traei pomo u kontracepciji, dijele ta dva znaenja koje je Bog stvoritelj upisao u bie mukarca i ene i u dinamizam njihova spolnog zajednitva, oni se ponaaju kao suci Bojeg nauma te manipuliraju i ponizuju ljudsku spolnost, a s njome, svoju vlastitu osobu i osobu svoga branog druga kvarei vrijednost njihova posvemanjeg darivanja. Tako, govoru koji prirodno izraava uzajamno i posvemanje darivanje suprunika, kontracepcija suprotstavlja objektivno proturjean govor, u kojem se vie ne radi o posvemanjem darivanju drugome: iz toga proizlazi ne samo pozitivno odbijanje otvaranja ivotu ve i izopaenje unutarnje istine brane ljubavi, koja je pozvana da bude dar u punim osobnosti. Naprotiv, kada brani drugovi, sluei se neplodnim razdobljima, potuju neraskidivu vezu izmeu oblika sjedinjenja i raanja ljudske spolnosti, oni se ponaaju kao slubenici Bojega nauma i slue se spolnou kao uivaoci u skladu s izvornim dinamizmom posvemanjeg darivanja, bez ikakvog manipuliranja i izopaivanja.46 U svjetlu iskustva tolikih branih drugova i podataka razliitih ljudskih znanosti, teoloko razmiljanje moe uoiti - i pozvano je da to produbi - antropoloku a istodobno udorednu razliku to postoji izmeu kontracepcije i koritenja ritmikih razdobljima: rije je o razlici koja je mnogo vanija i dublja nego to se obino misli i koja, u konanici, u sebi ukljuuje dva poimanja osobe i ljudske spolnosti nesvodiva jedan na drugoga. Koritenje prirodnim razdobljima ukljuuje prihvaanje vremena osobe, ovdje enskog ciklusa, a ujedno i prihvaanje dijaloga, uzajamnog potivanja, zajednike odgovornosti, gospodarenja samim sobom. Prihvatiti, pak, vrijeme i dijalog znai priznati ujedno duhovno i tjelesno znaenje branog zajednitva kao i ivjeti osobnu ljubav u njezinu zahtjevu vjernosti. U tom kontekstu, brani par ima iskustvo injenice da je brano zajednitvo obogaeno vrednotama njenosti i osjeajnosti koje su sama dua ljudske spolnosti, pa i u njezinu tjelesnom obliku. Na taj nain spolnost se potuje i promie u svome uistinu cjelovitom ljudskom opsegu, a
43 44

Papa Pavao VI., Enciklika Humanae vitae, 7. Ondje, 12. 45 Ondje, 14. 46 Ondje, 13. 14

nikada nije iskoritena kao predmet koji razdvajajui osobno jedinstvo due i tijela, pogaa Boje stvaranje u najdubljem spletu naravi i osobe. Crkva, uiteljica i majka suprunika koji se nau u tekoama 33. I na podruju branoga morala Crkva je uiteljica i majka i postupa kao takva. Kao uiteljica, ona neumorno navjeuje udoredni propis koji mora voditi odgovornom prenoenju ivota. Crkva nije ni stvarateljica ni prosuditeljica toga propisa. Posluna istini, to je Krist, ija slika se odrazuje u naravi i dostojanstvu ljudske osobe, Crkva tumai udoredni propis i nudi ga svim ljudima dobre volje, a da pri tome ne skriva njihove zahtjeve korjenitosti i savrenstva. Kao majka, Crkva se pribliava mnogim branim drugovima koji se nalaze u tekoi s obzirom na to vano pitanje udorednog ivota: dobro joj je poznat njihov poloaj, esto vrlo muan a katkada otean svakovrsnim ne samo individualnim ve i drutvenim tekoama. Ona zna da brojni brani drugovi nailaze na tekoe ne samo u praktinom ostvarenju ve i u razumijevanju vrednota sadranih u udorednom propisu. No, ista i jedina Crkva ujedno je uiteljica i majka. Zbog toga ona ne prestaje pozivati i bodriti da se mogue brane tekoe rijee, ali da se ipak nikada ne krivotvori ili ugrozi istina. Crkva je, nema sumnje, uvjerena da ne moe biti prave proturjenosti izmeu boanskoga zakona o prenoenju ivota i onoga koji zahtijeva da se unapreuje istinska brana ljubav.47 Zbog toga konkretna pedagogija Crkve uvijek mora biti povezana s njezinom naukom i nikada ne smije biti od nje odijeljena. Ja to ponavljam s istim uvjerenjem kao i moj predasnik: Ni u emu ne umanjiti spasonosnu Kristovu nauku - to je najodluniji oblik ljubavi prema duama.48 S druge strane, prava pedagogija Crkve svoj osjeaj za stvarnost i svoju mudrost otkriva jedino tako da se ustrajno i odvano zalae te se stvore i podravaju svi oni ljudski uvjeti psiholoki, udoredni i duhovni - koji su prijeko, potrebni da se shvati i ivi udoredna vrednota i udoredni propis. Nema sumnje, meu tim uvjetima valja spomenuti postojanost i strpljivost, poniznost i snagu duha, sinovsko pouzdanje u Boga i njegovu milost, esto utjecanje molitvi i sakramentima euharistije i pomirenja.49 Tako ojaani, brani drugovi e moi ouvati ivom svijest o osobitom utjecaju koji milost sakramenta enidbe ima na sve konkretne oblike nji47 48

Usp. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 51. Papa Pavao VI., Enciklika Humanae vitae, 29.

15

hova branog ivota, pa stoga i na njihovu spolnost. Dar Duha Svetoga, koji su primih brani drugovi, pomae im da svoju spolnost ive prema Bojem naumu i kao znak ljubavi koja Krista ujedinjuje s njegovom Crkvom i za nju postaje izvor plodnosti. No, meu nune uvjete svakako pripada i poznavanje tjelesnosti i njezinih razdoblja plodnosti. U tom smislu, valja sve uiniti da to poznavanje postane dostupno svim branim drugovima, a jo prije toga mladima, putem jasnog obavjetenja i odgoja to e ga u prikladan as i ozbiljno pruiti brani drugovi, lijenici i strunjaci. To poznavanje mora voditi odgoju samonadzora: odatle i posvemanja nunost kreposti istoe i trajnog odgoja za nju. Prema kranskom gledanju, istoa ne znai potpuno odbijanje ili reziranje ljudske spolnosti, ve ona oznauje duhovnu silu koja zna obraniti ljubav od opasnosti sebinosti i nasilnosti te je dovodi do njena puta ostvarenja. Dubokom pronicavou i ljubavlju Pavao VI. je samo iznio iskustvo tolikih branih drugova kada je u svojoj enciklici napisao: Gospodarenje nad nagonom pomou razuma i slobode volje bez sumnje namee potrebu, kako bi se oitovanja ljubavi svojstvena branom ivotu odvijala po ispravnom redu, osobito u vezi s pridravanjem periodine uzdranosti. Ova, istoi branih drugova svojstvena stega, ni izdaleka ne teti branoj ljubavi: ona joj, tovie, pridaje viu ljudsku vrijednost. Trai neprekidan napor, ali zahvaljujui njezinu blagotvornu uinku, brani drugovi cjelovito razvijaju svoje osobe i obogauju se duhovnim vrednotama: ona obiteljskom ivotu donosi plodove vedrine i mira, i olakava rjeavanje drugih tekoa; pogoduje panji prema branom drugu, pomae supruzima da odgone sebinost - tog neprijatelja prave ljubavi - i produbljuje njihov osjeaj odgovornosti. Njezinom pomou roditelji stjeu sposobnost dubljeg i djelotvornijeg utjecaja na odgoj djece.50 Moralni put branih drugova 34. Uvijek je od velike vanosti da ovjek pravilno shvati udoredni red, njegove vrednote i propise; to je potrebni tim vie to su vee i tee tekoe da se oni potuju. Budui da udoredni red objavljuje i iznosi naum Boga Stvoritelja, on za ovjeka ne moe biti neto neosobno ni ubitano. Naprotiv, on odgovara zahtjevima upisanima u dubinu ovjeka stvorena od Boga, u slubi je njegove pune ovjenosti, s njenom i zahtjevnom ljubavlju kojom sam Bog nadahnjuje i podrava svako stvorenje i vodi ga njegovoj srei. No ovjek,
49 50

Ondje, 25. Ondje, 21. 16

pozvan da odgovorno ivi taj mudar i ljubavlju proet Boji naum, jest ujedno i povijesno bie. On se iz dana u dan izgrauje svojim brojnim slobodnim opredjeljenjima. Zato on spoznaje, ljubi i ispunja udoredno dobro skladu sa stupnjevima rasta. I brani su drugovi, u svome udorednom ivotu, pozvani da neumorno idu naprijed, podravani iskrenom i djelotvornom eljom da bolje spoznaju vrednote koje jami i promie boanski zakon, spremni da ih ispravno i velikoduno utjelove u svoje konkretne izbore. Ipak, oni ne mogu zakon promatrati kao neki puki ideal koji se ima postii u budunosti ve ga moraju promatrati kao zapovijed Krista Gospodina koji ih obvezuje da odvano prevladaju tekoe. Zbog toga takozvani zakon postupnosti ili postupni put ne moe se poistovjetiti s postupnou zakona, kao da bi postojali u boanskome zakonu stupnjevi i oblici razliitih zapovijedi prilagoenih osobama i razlinim prilikama. Svi su brani drugovi, prema Bojem naumu, pozvani na svetost u brak i taj se uzvien poziv ostvaruje ako je ljudska osoba kadra odgovori boanskoj zapovijedi vedra duha, pouzdajui se u boansku milost i vlastitu volju.51 Isto tako na pedagogiju Crkve spada i to da brani drugovi prije svega jasno priznaju nauku enciklike Humanae vitae kao mjerilo za obavljanje spolnosti te se iskreno zalau da stvore nune uvjete za njeno opsluivanje. Kao to je istaknula Sinoda, ta pedagogija obuhvaa itav brani ivot. Zato se briga za prenoenje ivota mora ugraditi u cjelokupno poslanje itavog kranskog ivota, koji bez kria ne moe doi do uskrsnua. U tom je kontekstu shvatljivo kako nije mogue izbaciti rtvu iz obiteljskog ivota ve je treba spremno prihvatiti da bi se brana ljubav produbila i postala izvorom duboke radosti. Taj zajedniki put trai razmiljanje, obavjetenje i prikladan odgoj sveenika, redovnika i laika koji rade u obiteljskom pastoralu: tako e oni svi pomoi branim drugovima na njihovom ljudskom i duhovnom putu, koji pretpostavlja svijest o grijehu, iskreno zalaganje u opsluivanju udorednog zakona, slubu pomirenja. Potrebno je zatim imati na umu da su u branoj prisnosti u pitanju volje dviju osoba, ali koje su pozvane da skladno misle i skladno se ponaaju: to trai mnogo strpljivosti, razumijevanja i vremena. Na tom podruju od osobite je vanosti da vlada jednodunost udorednog i pastoralnog prosuivanja sveenika. Tu jednodunost valja brino traiti i osigurati kako vjernici ne bi trpjeli od tjeskobe savjesti.52 Put branih drugova bit e, dakle, olakan ako oni - potujui nauk Crkve i pouzdajui se
Papa Ivan Pavao II., Homilija na zakljuenju este sinode biskupa, 8 (25. listopada 1980.): AAS 72 (1980.), 1083. 52 Usp. Papa Pavao VI., Enciklika Humanae vitae, 28. 17
51

u Kristovu milost, a potpomognuti i praeni od duobrinika i cijele crkvene zajednice - budu znali otkriti i iskusiti vrednotu osloboenja i primicanja prave ljubavi koju Evanelje nudi i Gospodinova zapovijed nalae. Stvarati uvjerenja i pruati konkretnu pomo 35. Pred problemom potenog reguliranja poroda, crkvena se zajednica u dananje vrijeme mora truditi da stvara uvjerenja i prua konkretnu pomo onima koji ele ivjeti oinstvo i majinstvo na uistinu odgovoran nain. Na tom podruju, Crkva se raduje dostignuima do kojih su dola znanstvena istraivanja u tonijoj spoznaji razdoblja enske plodnosti i ona potie dalji i odluniji razvoj takvog istraivanja. Ali istodobno ona mora novom snagom poticati odgovornost svih onih lijenika, strunjaka, branih savjetnika, odgojitelja, branih parova - koji mogu djelotvorno pomoi branim drugovima da svoju ljubav ive u potovanju ureenja i svrhe branog ina koji tu ljubav izraava. To znai da ona zahtijeva jo vee, odlunije i sustavnije napore kako bi se upoznale, cijenile i primjenjivale prirodne metode reguliranja plodnosti.53 Dragocjeno svjedoanstvo mogu i moraju dati suprunici koji su, zahvaljujui povremenoj suzdrljivosti, postigli zreliju osobnu odgovornost prema ljubavi i ivotu. Kao to je napisao Pavao VI.: Njima Gospodin povjerava zadau da ljudima vidljivo pokau svetost i blagost onoga zakona koji njihovu uzajamnu ljubav usko povezuje sa suradnjom koju oni pruaju ljubavi Boga koji je zaetnik ljudskog ivota.54

2) Odgoj Odgojno pravo i odgojna dunost roditelja 36. Dunost odgoja ima svoje korijene u prvobitnom pozivu branih drugova da sudjeluju u stvaralakom Bojem djelu: raajui u ljubavi i iz ljubavi novu osobu koja u sebi nosi poziv za rast i razvoj, roditelji time preuzimaju zadau da joj djelotvorno pomognu te da u punini ivi ljudski ivot. Na to je podsjetio i Drugi vatikanski sabor: Budui da roditelji daju djeci ivot, oni imaju vrlo teku obavezu da ih odgajaju, i zato ih treba priznati kao prve i povlatene odgojitelje svoje djece. Odgojna uloga roditelja je takve vanosti, da se teko
Usp. Papa Ivan Pavao II., Govor delegatima Centre de Liaison des Equipes de Recherche, 9 (3. studenoga 1979.): Insegnamenti di Giovanni Paolo II., IL, 2 (1979.), 1035; usp. takoer Govor sudionicima Prvog kongresa za obitelj Afrike i Evrope (15. sijenja 1981.): L'Osservatore Romano (16. sijenja 1981.). 54 Papa Pavao VI., Enciklika Humanae vitae, 25. 18
53

moe im drugim zamijeniti. Na njima je da stvore takav obiteljski ambijent - proet ljubavlju i odanou prema Bogu i ljudima - koji e pogodovati punom osobnom i drutvenom razvoju djece. Obitelj je stoga prva kola onih drutvenih kreposti koje su potrebne svakom drutvu.55 Odgojno pravo i dunost za roditelje je neto bitno, jer je to povezano s prenoenjem ivota; to je neto izvorno i prvobitno, s obzirom na odgojnu zadau drugih, zbog jedinstvenog znaaja odnosa ljubavi koji postoji izmeu roditelja i djece; neto nezamjenjivo i neotuivo, i stoga ne moe biti sasvim povjereno drugima niti od drugih nasilno prisvojeno. Osim tih znaajki ne moe se zaboraviti da temeljno poelo, koje po svojoj naravi odreuje odgojnu dunost roditelja, jest oinska i majinska ljubav, koja u odgoju postie svoje ispunjenje jer upotpunjuje i u punini usavrava njihovu slubu ivota. Ljubav roditelja od izvora postaje dua, pa stoga i mjerilo koje nadahnjuje i vodi sav konkretni odgojni napor, obogaujui ga vrednotama blagosti, postojanosti, dobrote, sluenja, nesebinosti, duha rtve, a to su najdragocjeniji plodovi ljubavi. Odgajati za bitne vrednote ljudskoga ivota 37. Premda su roditelji suoeni s potekoama u svome odgojnom radu, danas moda vie nego prije, oni moraju s pouzdanjem i odvanou oblikovati svoju djecu za bitne vrednote ljudskoga ivota. Djeca treba da rastu u pravednoj slobodi prema materijalnim dobrima, prihvaajui stil jednostavnog i strogog ivota, uvjerena da ovjek vie vrijedi po onome to jest negoli po onome to ima.56 U drutvu uzdrmanom i razrovanom napetostima i sukobima zbog nasilnog sukobljavanja razliitih inidividualizama i svakovrsnih sebinosti, djeca moraju postii ne samo osjeaj za istinsku pravdu, koja jedina vodi potivanju osobnog dostojanstva svakoga ovjeka, ve i jo vie: moraju zadobiti osjeaj prave ljubavi, proete iskrenom panjom i nesebinim sluenjem drugima, a napose najsiromanijima i najpotrebnijima. Obitelj je prva i osnovna kola drutvenosti; kao zajednica ljubavi, ona u sebedarju nalazi zakon koji je vodi i omoguuje joj da raste. Sebedarje koje nadahnjuje ljubav meu branim drugovima jest uzor i mjerilo onoga to se mora ostvariti u odnosima meu braom i sestrama i meu razliitim naratajima koji zajedno ive u obitelji. Zajednitvo i udionitvo koje se svednevice ivi u obiteljskom domu, u radosnim i tekim trenucima, jest najkonkretnija i najdjelotvornija
55 56

II. vatikanski sabor, Deklaracija o kranskom odgoju Gravissimum educationis, 3. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 35. 19

pedagogija za djelatno, odgovorno i plodna ukljuivanje djece u najiri okvir drutva. Odgoj za Ljubav kao sebedarje predstavlja takoer neophodnu pretpostavku za roditelje pozvane da svojoj djeci prue jasan i delikatan spolni odgoj. Nasuprot kulturi koja velikim dijelom banalizira ljudsku spolnost, jer je tumai i ivi na nain koji je osiromauje i uprouje, povezujui je jedino s tijelom i sebinim uitkom, odgojna sluba roditelja mora vrsto biti usmjerena na spolni odgoj koji je uistinu potpuno usredotoen na osobu: spolnost je, naime, bogatstvo itave osobe - tijela, osjeaja i due - i svoje najdublje znaenje oituje kad osobu dovodi do sebedarja u ljubavi. Spolni odgoj - osnovno pravo i dunost roditelja - mora se uvijek ostvarivati pod njihovim brinim vodstvom i u kui i u odgojnim zavodima koje su oni izabrali i koje nadziru. U tom smislu Crkva se poziva na zakon supsidijarnosti, koji je kola duna potivati kada sudjeluje u spolnom odgoju tako da postupa u istom duhu koji proima roditelje. U tom okviru nipoto ne dolazi u pitanje zanemarivanje odgoja za istou, kao kreposti koja razvija istinsku zrelost osobe, osposobljavajui je da potuje i promie zaruniko znaenje tijela. tovie, kranski roditelji posvetit e posebnu panju i brigu da bi uoili znakove Bojeg poziva za odgoj na djevianstvo kao najvii oblik sebedarja, to je sam smisao ljudske spolnosti. Radi vrstih veza to postoje izmeu ovjekove spolnosti i udorednih vrednota, zadaa je odgoja da djeci prui spoznaju i ucijepi potivanje moralnih propisa, to je nuno i dragocjeno jamstvo odgovornog osobnog rasta u ljudskoj spolnosti. Zbog toga se Crkva odluno protivi odreenom obliku spolnog obavjetavanja koje se ne brine za moralna naela, a danas je esto raireno; ono zapravo nije nita drugo doli uvoenje u doivljavanje zadovoljstva i lako moe mladoga ovjeka, pa i u godinama nevinosti, navesti da izgubi vedrinu, otvarajui mu put porocima. Odgojno poslanje i sakrament enidbe 38. Za kranske roditelje odgojno je poslanje, kao to smo ve rekli, ukorijenjeno u njihovu udionitvu na stvaralakom Bojem djelu, a svoj novi i osobiti izvor nalazi u sakramentu enidbe, koji ih posveuje za uistinu kranski odgoj djece, pa ih prema tome poziva da imaju udjela u samom autoritetu i ljubavi Boga Oca i Krista Pastira, kao i u majinskoj ljubavi Crkve. On ih obogauje darovima mudrosti, savjeta, snage i svim ostalim darovima Duha Svetoga kako bi mogli pomoi svojoj djeci u njihovu ljudskom i kranskom rastu. Sakramentom enidbe odgojno je poslanje uzdignuto na dostojanstvo i poziv prave

20

slube Crkve u sluenju izgradnji njezinih lanova. Ta odgojna sluba kranskih roditelja tako je velika i lijepa da se sveti Toma ne ustruava usporediti je sa slubom sveenika: Neki duhovni ivot razvijaju i podravaju slubom koja je jedino duhovna, i to spada na sakrament reda; drugi to ine za tjelesni i duhovni ivot, i to biva sakramentom enidbe, u kojem se mu i ena sjedinjuju da rode djecu i odgoje ih za tovanje Boga.57 Kranskim e roditeljima iva i budna svijest o poslanju koje im je povjereno sakramentom enidbe pomoi da se s velikom ozbiljnou, a ujedno i s osjeajem pune odgovornosti pred Bogom koji ih poziva i povjerava im brigu da Crkvu izgrade u svojoj djeci, posvete odgojnoj slubi. Tako obitelj krtenika, sabrana Rijeju i sakramentom kao kuna Crkva, istodobno postaje, kao i sveopa Crkva, majka i uiteljica. Prvo iskustvo Crkve 39. Poslanje odgajanja trai od kranskih roditelja da djeci prue sve to je nuno za postupno oblikovanje njihove osobnosti s kranskog i crkvenog gledita. Neka stoga prihvate ve navedene odgojne smjernice s punom brigom kako bi djeci pokazali duboko znaenje kome e ih dovesti vjera i ljubav Isusa Krista. Uostalom, u svojoj brizi da u dui djece ojaaju dar boanske milosti; kranski roditelji trebaju biti svjesni da im Gospodin povjerava rast jednog Bojeg djeteta, Kristova brata, hram Duha Svetoga, lana Crkve. II. vatikanski sabor ovako odreuje sadraj kranskog odgoja: On ne ide samo za tim da osigura zrelost (...) ljudske osobe, ve prije svega da krani, dok se postupno upuuju u spoznaju misterija spasenja, postaju svakim danom svjesniji dara vjere to su ga primili. Neka se naue u duhu i istini klanjati Bogu Ocu (usp. Iv 4,23) ponajprije u liturgijskom inu i oblikovati svoj ivot po novom ovjeku u pravdi i istinskoj svetosti (Ef 4, 22-24). Neka se tako izgrauju u savrenog ovjeka, do dobi Kristove punine (Ef 4,13), i pomau u izgradnji Mistinog Tijela. Osim toga neka, svjesni svoga poziva, ue svjedoiti za nadu koja je u njima (1 Pt 3,15) i pomagati kranski preporod svijeta.58 I Sinoda, prihvaajui i dalje razraujui uenje Sabora u njegovim osnovnim smjernicama, prikazala je odgojno poslanje kranske obitelji kao pravu slubu koja prenosi i iri Evanelje tako da obiteljski ivot u cjelini postaje put vjere i u nekom smislu kranska inicijacija i ivotna kola nasljedovanja Krista. U obitelji, svjesnoj takvog dara, kako je

57 58

Sv. Toma Akvinski, Summa contra Gentiles, IV., 58. II. vatikanski sabor, Deklaracija o kranskom odgoju Gravissimum educationis, 2. 21

napisao Pavao VI., svi lanovi evangeliziraju i svi su evangelizirani.59 Snagom toga poslanja odgajanja roditelji su, svjedoanstvom svoga ivota, prvi vjesnici Evanelja svojoj djeci. tovie, molei s djecom, zajedno s njima itajui Boju rije i ucjepljujui ih kranskom inicijacijom u samo Kristovo Tijelo - euharistijsko i crkveno - u punini postaju roditelji, jer raaju ne samo tjelesni ivot ve i onaj ivot koji preko preporoda u Duhu izvire s kria i Kristova uskrsnua. Da bi kranski roditelji mogli dolino ispuniti svoju odgojnu slubu, sinodalni oci su zaeljeli da bude izraen prikladan tekst katekizma za obitelj, koji e biti jasan, kratak i svima razumljiv. Toplo se pozivaju biskupske konferencije da rade na izradi takvog katekizma. Odnosi s ostalim odgojnim djelatnicima 40. Obitelj je prva, ali ne i jedina i iskljuiva odgojna zajednica: sam zajedniarski, graanski i crkveni znaaj ovjeka trai i potie na mnogo ire i sveobuhvatnije djelovanje, koje ima biti plod usmjerene suradnje razliitih odgojnih djelatnika. Sve su te odgojne snage nune, premda svaka od njih moe i mora utjecati u skladu sa svojom nadlenou i svojim vlastitim prilogom.60 Odgojna zadaa kranske obitelji zauzima, dakle, vrlo vano mjesto u sveukupnom pastoralu: to trai novi oblik suradnje izmeu roditelja i kranskih zajednica, izmeu razliitih odgojnih skupina i pastira. I u tom pogledu obnova katolike kole mora posvetiti posebnu panju kako roditeljima uenika tako i oblikovanju savrene odgojne zajednice. Pravo roditelja na izbor odgoja u skladu s njihovim vjerskim opredjeljenjem mora biti neogranieno zajameno. Drava i Crkva obvezne su da obiteljima prue svu potrebnu pomo kako bi mogle prikladno ispuniti svoje odgojne zadatke. U tom smislu i Crkva i drava moraju stvarati i promicati takve ustanove i djelatnosti koje obitelji od njih s pravom oekuju: a ta pomo mora biti takva da nadomjeta ono to nedostaje obitelji. Prema tome, svi oni koji u drutvu vode kole nikada ne smiju zaboraviti da je roditelje sam Bog postavio za prve i glavne odgojitelje djece i da je njihovo pravo sasvim neotuivo. No, skupa s tim pravom, roditelji imaju veliku obvezu da ine sve to je u njihovoj moi te odravaju srdane i konstruktivne odnose s nastavnicima i odgovornima za kole. Ako se u kolama pouavaju ideologije protivne kranskoj vjeri, obitelj, zajedno s
59 60

Papa Pavao VI., Apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi, 71. II. vatikanski sabor, Deklaracija o kranskom odgoju Gravissimum educationis, 3.

22

drugim obiteljima - ako je mogue posredstvom obiteljskih udruenja - mora svim silama i svom mudrou pomagati mladima da se ne udalje od vjere. U tim sluajevima obitelji je prijeko potrebna posebna pomo duobrinika, koji ne smiju zaboraviti da roditelji imaju neotuivo pravo svoju djecu povjeriti crkvenoj zajednici. Mnogostruko sluenje ivotu 41. Plodna brana ljubav izraava se u mnogostrukom sluenju ivotu kojega su najvidljiviji a ujedno najosobitiji i nezamjenjivi znakovi raanje i odgoj. Ali, zapravo svaki in prave ljubavi prema ovjeku svjedoi o duhovnoj plodnosti obitelji i nju usavrava, jer to je poslunost dubokom unutarnjem dinamizmu ljubavi kao sebedarju drugima. Neka se takvim gledanjem, koje je za sve bogato vrednotama i zahtjevno, nadahnjuju osobito oni brani drugovi koji proivljavaju fiziku neplodnost. Kranske obitelji koje u vjeri sve ljude priznaju sinovima istoga nebeskog Oca, velikoduno e prihvaati djecu drugih obitelji, pruajui im podrku i ljubav koja se iskazuje lanovima jedinstvene obitelji djece Boje. Tako e kranski roditelji moi proiriti svoju ljubav preko tjelesnih i krvnih veza te e produbiti veze koje se ukorjenjuju u duhu i razvijaju se u konkretnoj pomoi pruenoj djeci drugih obitelji kojoj su esto potrebne i najnunije stvari. Neka kranske obitelji s veom spremnou usvajaju i preuzimaju brigu za djecu lienu roditelja ili od njih naputenu. Ta e djeca, kad nau toplo obiteljsko ozraje, moi iskusiti brinu i oinsku Boju ljubav u svjedoanstvu kranskih roditelja i tako e u ivotu rasti u spokojstvu i pouzdanju; itava e, pak, obitelj biti obogaena duhovnim vrednotama irega bratstva. Neprestano stvaralatvo mora biti znaajka plodnosti obitelji: u tome je udesni plod Bojega Duha koji irom otvara oi srca kako bi se otkrile nove potrebe i patnje naega drutva; on takoer daje snage da te potrebe i tekoe prihvaamo i na njih prikladno odgovorimo. U tom smislu obiteljima se otvara vrlo iroko polje djelovanja. Doista, u nae dane postoji pojava koja jo vie zabrinjava od naputanja djece: to je pojava koja teko pogaa starije osobe, bolesne, hendikepirane osobe, osobe ovisne o drogama, nekadanje zatvorenike itd. jer ih se stavlja na rub drutvenog i kulturnog ivota. Na taj se nain silno iri obzorje oinstva i majinstva kranskih obitelji: takve i mnoge druge potrebe naega vremena izazov su duhovnoj plodnosti njihove ljubavi. S obiteljima i s pomou njih Gospodin nastavlja i danas svoje saaljenje nad mnotvom.

23

II.

SUDJELOVANJE U RAZVOJU DRUTVA

Obitelj, prva i ivotna stanica drutva 42. Budui da je Stvoritelj svega ustanovio branu zajednicu kao izvor i temelj ljudskog drutva, obitelj je postala prva i ivotna stanica drutva.61 Obitelj ima organske i ivotne veze s drutvom, jer ona je njegov temelj i neprestano ga hrani svojom slubom ivotu: u krilu obitelji, naime, raaju se graani i oni u obitelji ue prva znanja drutvenih kreposti, koje su dua ivota i razvoja drutva. Tako, dakle, po svojoj naravi i pozivu, obitelj, daleko od toga da se zatvara u sebe, otvara se drugim obiteljima i drutvu i ispunja svoju drutvenu ulogu. Obiteljski ivot: iskustvo zajednitva i sudionitva 43. Sam doivljaj zajednitva i sudionitva, to mora obiljeavati svagdanji ivot obitelji, jest njen prvi i osnovni prilog drutvu. Odnosi meu lanovima obiteljske zajednice nadahnjuju se i vode zakonom dobrohotnosti koja se, potivajui i njegujui u svima i svakome osjeaj osobnog dostojanstva kao jedinstven vrijednosni izvor, preobraava u srdano prihvaanje, susret i dijalog, velikoduno otvaranje, nesebino sluenje, duboku solidarnost. Tako promicanje istinskog i odgovornog zajednitva u obitelji postaje prva i nezamjenjiva kola drutvenosti, primjer i ohrabrenje za ire zajedniarske odnose koji moraju imati znaajke potivanja, pravednosti, smisla za dijalog i ljubav. Na taj je nain obitelj, kao to su podsjetili sinodalni oci, kolijevka i najdjelotvornije sredstvo za oovjeenje i uosobljenje drutva: ona na izvoran i dubok nain sudjeluje u izgradnji svijeta omoguujui uistinu ovjean ivot, osobito uvajui i prenosei kreposti i vrednote. Kao to tvrdi II. vatikanski sabor, obitelj je mjesto susreta razliitih narataja koji se meusobno pomau radi stjecanja punije ivotne mudrosti i usklaivanja osobnih prava s drugim zahtjevima drutvenog ivota.62 Prema tome, nasuprot drutvu koje je izvrgnuto opasnosti da se sve vie i vie razosobljuje
61 62

Usp. II. vatikanski sabor, Dekret o apostolatu laika Apostolicam actuositatem, 11. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 52. 24

i biva bezimeno, pa stoga i neovjeno, s negativnim posljedicama mnogovrsnih bjegova kao to su alkoholizam, droga ili ak terorizam - obitelj jo i danas ima i zrai izvanredne sile sposobne da ovjeka otrgnu bezimenosti, da mu probude svijest o njegovom osobnom dostojanstvu, da ga obogate dubokom ovjenou i djelotvorno, svojom jedinstvenou i neponovljivou, ucijepe u tkivo drutva. Drutvena i politika uloga 44. Drutvena uloga obitelji zacijelo se ne moe ograniiti na raanje i odgoj, premda u tome nalazi svoj prvi i nezamjenjivi izraaj. Obitelji se, bilo pojedinano ili zdruene, mogu i moraju posvetiti brojnim djelima socijalne slube, osobito prema siromanima, i openito prema osobama i situacijama kojima javne ustanove za socijalnu skrb ne uspijevaju pritei u pomo. Drutveni doprinos obitelji ima svoju izvornost, koja trai da se bolje spozna i da se odvano promie, osobito kako djeca vie rastu, uvodei u to to je vie mogue sve lanove.63 U tom pogledu valja istaknuti sve vee znaenje koje u nae vrijeme poprima gostoprimstvo u svim svojim oblicima, bilo da se jednostavno otvore vrata svoje kue ili, jo vie, svoga srca potrebama nae brae, bilo da se konkretno zaloimo da se svakoj obitelji osigura stan koji joj je potreban kao prirodno mjesto koje je uva i omoguuje joj da raste. Nadasve, svaka je kranska obitelj pozvana da slua Apostolovu preporuku: Gajite gostoljubivost,64 pa prema tome da po Kristovu primjeru i s njegovom ljubavlju u ivot provodi prihvaanje najpotrebnije brae: Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo aom hladne vode zato to je moj uenik, zaista, kaem vam, nee mu propasti plaa.65 Drutvena uloga obitelji treba se izraziti takoer i u politikom posredovanju: obitelji se, naime, moraju prve zaloiti da dravni zakoni i ustanove ne samo ne vrijeaju, ve da i podravaju i pozitivno tite prava i dunosti obitelji. U tome obitelji moraju postajati sve svjesnije da su one pobornici takozvane obiteljske politike i da preuzimaju odgovornost za preobraaj drutva; u protivnome, one e prve postati rtvom onih zala, koja bi samo ravnoduno promatrale. Poziv II. vatikanskog sabora da se nadvlada individualistika etika odnosi se, dakle, i na obitelj.66
63 64 65 66

Usp. II. vatikanski sabor, Dekret o apostolatu laika Apostolicam actuositatem, 11. Rim 12, 13.
Mt 10, 42.

Usp. II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 30. 25

Drutvo u slubi obitelji 45. vrsta povezanost izmeu obitelji i drutva zahtijeva, s jedne strane, otvaranje obitelji drutvu i sudjelovanje u njegovu razvoju, ali, s druge strane, taj odnos nalae drutvu da nikada ne iznevjeri svoju temeljnu zadau da potuje i promie obitelj. Sigurno, obitelj i drutvo imaju nadopunjujue uloge u obrani i promicanju dobara zajednikih svim ljudima i svakome ovjeku. No, drutvo, ili jo odreenije drava, mora priznati da je obitelj drutvo koje ima vlastito i iskonsko pravo 67 te su u svojim odnosima s obitelji obvezni drati se naela supsidijarnosti. Na temelju tog naela drava ne moe i ne smije obiteljima oduzeti one zadae koje mogu ispuniti same ili slobodno udruene s drugim obiteljima; no, drava mora, naprotiv, to je vie mogue poticati i podravati odgovorne pothvate obitelji. Javne vlasti, uvjerene da je dobro obitelji prijeko potrebna vrednota koje se graanska zajednica ne moe odrei, moraju uiniti sve to je u njihovoj moi da obiteljima prue svaku pomo - gospodarsku, socijalnu, odgojnu, politiku, kulturnu - koju one trebaju da na doista ljudski nain ispune svoje obveze. Povelja prava obitelji 46. Uzajamno djelovanje u pruanju podrke i unapreenja izmeu obitelji i drutva jest ideal koji esto, pa i to dosta teko, osporava sama stvarnost, gdje se to dvoje dijeli pa ak i suprotstavlja. Zapravo - kako je to neprestano isticala Sinoda - poloaj brojnih obitelji u razliitim zemljama vrlo je problematian, ako ne ak i sasvim lo: zakoni i ustanove neprestano podcjenjuju neotuiva prava obitelji pa ak i ljudske osobe, a drutvo, ne samo da se ne stavlja u slubu obitelji ve ak i napada njezine temeljne vrednote i zahtjeve. I tako obitelj, koja je prema Bojem naumu osnovna stanica drutva, te koja ima prava i dunosti to su prije svih prava drave i bilo koje druge zajednice, postaje rtvom drutva, sporosti i nepravovremenosti njegovih zahvata, pa ak i oitih njegovih nepravdi. Zbog toga Crkva otvoreno i odvano ustaje na obranu prava obitelji protiv nepodnoljivih zloupotreba drutva i drave. Sinodalni su oci, meu ostalim, istaknuli slijedea prava obitelji: - pravo da postoji i razvija se kao obitelj, to jest pravo svakog ovjeka, a osobito siromanih, na osnivanje obitelji i na uzdravanje prikladnim sredstvima;
67

II. vatikanski sabor, Deklaracija o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae, 5. 26

- pravo da vri svoje poslanje s obzirom na prenoenje ivota i odgoj djece: - pravo na intimnost branog i obiteljskog ivota; - pravo na postojanost brane veze i ustanove enidbe; - pravo da vjeruje i ispovijeda i iri svoju vjeru; - pravo da odgaja svoju djecu u skladu s vlastitim predajama, vjerskim i kulturnim vrednotama, i to nunim pomagalima, sredstvima i ustanovama; - pravo na fiziku, drutvenu, politiku, gospodarsku sigurnost, osobito za siromane i bolesne; - pravo na stan prikladan za dolian obiteljski ivot; - pravo izraavanja i predstavnitva pred javnim, gospodarskim, drutvenim i kulturnim vlastima, kao i pred niim organima koji o njima ovise, i to izravno ili posredstvom udruenja; - pravo osnivanja udruenja s ostalim obiteljima i ustanovama da bi prikladno i s nadlenou ispunile svoju zadau; - pravo da prikladnim ustanovama i zakonodavstvom zatiti maloljetne od tetnih droga, pornografije, alkoholizma, itd.; - pravo na asnu zabavu koja promie i obiteljske vrednote; - pravo starijih osoba na dostojan ivot i dolinu smrt; - pravo da kao obitelji isele radi traenja boljih ivotnih uvjeta.68 Sveta Stolica, prihvaajui izriiti zahtjev Sinode, pobrinut e se da produbi te sugestije i izradit e povelju prava obitelji i predloiti je zainteresiranim sredinama i nadlenim vlastima. Milost i odgovornost kranske obitelji 47. Drutvena uloga, svojstvena svakoj obitelji, s novog i posebnog naslova, pripada kranskoj obitelji, utemeljenoj na sakramentu enidbe. Prihvaajui ljudsku zbilju brane ljubavi sa svim njezinim posljedicama, sakrament osposobljava kranske brane drugove i roditelje da ive svoj poziv laika - a to je i njihova odgovornost - pa prema tome da trae kraljevstvo Boje bavei se vremenitim stvarima i ureujui ih po Bogu.69 Drutvena i politika uloga sastavni je dio kraljevskog poslanja, poslanja sluenja, na kojemu kranski brani drugovi imaju udjela snagom sakramenta enidbe, primajui ujedno
68 69

Usp. Propositio 42. II. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 31. 27

zapovijed kojoj se ne mogu izmaknuti i milost koja ih podrava i potie. Na taj je nain kranska obitelj pozvana da svima dade svjedoanstvo velikodunog i nesebinog zalaganja u drutvenim problemima, s time da se u prvom redu opredjeljuje za siromane i one koji su na rubu drutva. Zbog toga kranska obitelj, hodei za Gospodinom u ljubavi, osobito prema svim siromanima, mora posebno imati na srcu one koji su gladni, nezatieni, ostarjeli, bolesni, ovisni o drogama, bez obitelji. Za novi meunarodni poredak 48. Suoena sa stanjem u svijetu koje je danas proeto razliitim drutvenim problemima, obitelj vidi kako se na sasvim nov nain proiruje njezina uloga s obzirom na razvoj drutva: rije je takoer o suradnji na ostvarenju novog meunarodnog poretka, jer jedino svjetskom solidarnou mogu se uoiti i rijeiti silni i dramatini problemi pravde u svijetu; slobode naroda, mira ljudskoga roda. Duhovno zajednitvo kranskih obitelji, ukorijenjenih u zajednikoj vjeri i nadi te oivotvorenih ljubavlju, predstavlja unutarnju snagu odakle izviru, ire se i rastu pravednost, pomirenje, bratstvo i mir meu ljudima. Kao mala Crkva, kranska je obitelj pozvana, po uzoru na veliku Crkvu da bude znak jedinstva svijetu i da u tom smislu obavlja svoju proroku ulogu, svjedoei za kraljevstvo Boje i mir Kristov prema kojemu koraa itav svijet. Kranske e obitelji to moi ostvariti bilo svojom odgojnom slubom, to jest pruajui djeci uzor ivota zasnovan na vrednotama istine, slobode, pravednosti i ljubavi, bilo da se djelatno i odgovorno zauzmu za uistinu ljudski rast drutva i njegovih ustanova, bilo da na razliite naine podravaju udruenja koja se osobito posveuju problemima meunarodnog poretka.

28