Zbirka QM

Univerzitet u Tuzli
Prirodno-matematicki fakultet
JUGOSLAV STAHOV & HEDIM OSMANOVI
C
ZBIRKA ZADATAKA IZ KVANTNE MEHANIKE
Tuzla
Sadrzaj
1 Ocekivane vrijednosti 1
2 Operatori 17
3 Jame i Barijere 37
4 Harmonijski oscilator 71
5 Vlastite vrijednosti i vlastite funkcije 101
6 Angularni moment 119
7 Vodikov atom 157
8 Racun smetnje 171
9 Rasprsenje 209
Dodatak A 219
Literatura 223
ii SADR
ZAJ
Poglavlje 1
Ocekivane vrijednosti
Ocekivana vrijednost proizvoljne funkcije f(x) racuna se na slijedeci nacin
f(x)) =
_

(x, t)f(x)(x, t)dx. (1.1)

Operatori polozaja i impulsa u koordinatnoj reprezentaciji:
x = x; p = i
x
. (1.2)
Operatori polozaja i impulsa u impulsnoj reprezentaciji:
x = i

k
; p = k. (1.3)
Ako su (x, t) i (p, t) valne funkcije u koordinatnoj odnosno impulsnoj
reprezentaciji onda vrijedi:
(x, t) =
1
2
_
dp(p, t)e
ipx
. (1.4)
Ocekivane vrijednosti polozaja i impulsa u koordinatnoj reprezentaciji su:
x) =
_

(x, t)x(x, t)dx (1.5)

p) =
_

(x, t)
_
i
x
_
(x, t)dx (1.6)
Ocekivane vrijednosti polozaja i impulsa u impulsnoj reprezentaciji su:
x) =
(p, t)
_
i
p
_
(p, t)dp (1.7)
p) =
_

(p, t)p(p, t)dp. (1.8)

2 Ocekivane vrijednosti
Neodredenost polozaja i impulsa racuna se na slijedeci nacin:
x =
_
x
2
) x)
2
. (1.9)
p =
_
p
2
) p)
2
. (1.10)
Zadatak 1.1 Za Gausovu gustocu vjerovatnoce
f(x) = ae
bx
2
, < x < +, (1.11)
izraziti parametre a i b u funkciji ocekivane vrijednosti x), i neodredenosti
x.
Rjesenje: Iz uslova normiranja
f(x)dx = 1 (1.12)
dobija se :
ae
bx
2
dx = 1 i a =
1
e
bx
2
dx
Integral je Poissonovog tipa, tj.:
e
bx
2
dx =
_
b
, (1.13)
pa je
a =
_
b
(1.14)
Srednja vrijednost koordinate x racuna se po formuli :
x) =
xf(x)dx =
xae
bx
2
dx = a
xe
bx
2
dx. (1.15)
Obzirom da je podintegralna funkcija neparna, a granice integracije simetricne
u odnosu na x = 0, to je vrijednost integrala jednaka nuli. Neodredenost
x racuna se po formuli:
x =
_
x
2
) x)
2
(1.16)
Da bi smo izracunali neodredenost x moramo izracunati i ocekivanu vri-
jednost x
2
)
x
2
_
=
x
2
ae
bx
2
dx = a
x
2
e
bx
2
dx =a
2
b
3
2
(1.17)
Zbirka zadataka iz kvantne mehanike 3
Zamjenom relacija (1.14),(1.15) i (1.17) u relaciju (1.16) i nakon kraceg
sredivanja dobija se:
x =
1
2b
(1.18)
Iz posljednje relacije lako je naci
b =
1
2 (x)
2
(1.19)
a zamjenom u (1.14) dobija se i parametar a:
a =
1
x
2
(1.20)
Konacno zamjenom parametara a i b u funkciju (1.11) dobija se:
f (x) =
1
x
2
e
x
2
2(x)
2
. (1.21)
Zadatak 1.2 Gustoca vjerojatnosti polozaja cestice dana je formulom:
f (x) =
2
a
sin
2
_
x
a
_
(1.22)
na intervalu (0, a). Izracunati :
a) Srednju vrijednost x),
b) Neodredenost x,
c) Najvjerovatnije x.
Rjesenje :
a) Po deniciji je
x) =
a
_
0
xf(x)dx =
a
_
0
xsin
2
_
x
a
_
dx (1.23)
odakle se nakon izracunavanja integrala dobija
x) =
a
2
. (1.24)
b) Da bi smo izracunali neodredenost x, moramo izracunati
x
2
_
.
x
2
_
=
2
a
a
_
0
x
2
sin
2
_
x
a
_
dx =
2
a
a
_
0
x
2
_
1 cos(
2x
a
)
2
_
dx =
= a
2
_
1
3

1
2
2
_
. (1.25)
Zamjenom relacija (1.24) i (1.25) u izraz za neodredenost x dobit cemo :
x =
_
x
2
) x) = a
_
1
12

1
2
2
. (1.26)
c) Najvjerovatnije x je ono za koje gustoca vjerovatnoce ima maksimum.
Funkcija f(x) =
2
a
sin
2
(
x
a
) ima maksimum kada je sinus jednak jedinici, a
to je za x =
a
2
.
Zadatak 1.3 Odrediti ocekivanu vrijednost polozaja cestice i impulsa ako
je valna funkcija u koordinatnoj reprezentaciji dana izrazom:
(x, t) =
Ae
ikx
x
2
+a
2
, (1.27)
a R i A konstanta normiranja .
Rjesenje: Najprije cemo odrediti faktor normiranja A iz uslova normiranja
(x, t) (x, t) dx = 1. (1.28)

Zamjenom valne funkcije (x, t) u relaciju (1.28) dobija se konstanta normi-
ranja
A =
_
2a
3
. (1.29)
Ocekivana vrijednost polozaja cestice u koordinatnoj reprezentaciji po deni-
ciji je:
x) =
(x, t) x(x, t) dx = A
2
xdx
x
2
+a
2
. (1.30)
Nakon izracunavanja vrijednosti integrala dobija se x) = 0. Da bi smo
odredili ocekivanu vrijednost impulsa u koordinatnoj reprezentaciji koristit
cemo relaciju p = i
d
dx
. Ocekivana vrijednost impulsa je
p) =
(x, t)p(x, t) dx = A
2
e
ikx
x
2
+a
2
_
i
d
dx
_
e
ikx
x
2
+a
2
dx =
= iA
2
_
ik
(x
2
+a
2
)
2

2x
(x
2
+a
2
)
3
_
dx = k. (1.31)
Zadatak 1.4

Cestica mase m u jednodimenzionalnoj potencijalnoj jami sa
apsolutno nepropusnim zidovima 0 < x < a, nalazi se u stanju opisanom
valnom funkcijom
(x) = Ax(x a) . (1.32)
a) Naci faktor normiranja A,
b) Odrediti ocekivanu vrijednost polozaja cestice u koordinatnoj reprezentaciji,
c) Odrediti ocekivanu vrijednost polozaja impulsa u koordinatnoj reprezentaciji.
Rjesenje: a) Iz uslova normiranja
a
_
0
(x) (x) dx = 1 (1.33)

lako je naci faktor normiranja,
A
2
a
_
0
x
2
(x a)
2
dx = 1 A
2
=
1
a
_
0
x
2
(x a)
2
dx
. (1.34)
Vrijednost integrala je I =
a
5
30
, i zamjenom u relaciju (1.34) dobija se faktor
normiranja
A =
_
30
a
5
. (1.35)
b) Ocekivana vrijednost polozaja cestice u koordinatnoj reprezentaciji po
deniciji je
x) =
a
_
0
(x) x(x) dx, (1.36)

i zamjenom valne funkcije dobija se :
x) = A
2
a
_
0
x(x a) x
2
(x a) dx = (1.37)
= A
2
a
_
0
x
3
(x a)
2
dx =
30
a
5
a
6
60
=
a
2
. (1.38)
c)Ocekivana vrijednost impulsa u koordinatnoj reprezentaciji je:
p) =
a
_
0
(x) p(x) dx = A
2
a
_
0
x(x a)
_
i
d
dx
_
x(x a) dx =
= iA
2
a
_
0
x(x a) (2x a) dx = 0 (1.39)
S obzirom da je vrijednost integrala jednaka nuli, onda je i ocekivana vri-
jednost impulsa u koordinatnoj reprezentaciji jednaka nuli, tj. p) = 0.
Zadatak 1.5 Slobodna cestica koja se krece duz x-ose nalazi se u stanju
opisanom valnom funkcijom
(x) =
1
_
a
x
2
2a
2
+i
px
. (1.40)
a) Naci neodredenost polozaja cestice x,
b) Naci neodredenost impulsa cestice p,
c) Pokazati da je xp =

2
.
Rjesenje : a) Neodredenost polozaja cestice racuna se po formuli
x =
_
x
2
) x)
2
. (1.41)
Da bi smo izracunali neodredenost x moramo naci x) i
x
2
_
.
x) =
(x) x(x) dx =
=
1
a
x
2
2a
2
i
px
xe
x
2
2a
2
+i
px
dx =
1
a
xe
x
2
a
2
(1.42)
Obzirom da je podintegralna funkcija neparna, a granice integracije simetricne
u odnosu na x = 0 vrijednost ovog integrala je nula tj.
x) = 0. (1.43)
x
2
_
=
(x) x
2
(x) dx =
=
1
a
x
2
2a
2
i
px
x
2
e
x
2
2a
2
+i
px
dx =
=
1
a
x
2
e
x
2
a
2
dx. (1.44)
Vrijednost integrala je:
I =
1
a
x
2
e
x
2
a
2
dx =
a
3
2
(1.45)
a zamjenom u izraz (1.44) dobija se
x
2
_
=
1
a
a
3
2
=
a
2
2
. (1.46)
Na osnovu relacija (1.43) i (1.46) neodredenost polozaja cestice je
x =
a
2
. (1.47)
b) Neodredenost impulsa cestice p se racuna po formuli
p =
_
p
2
) p)
2
. (1.48)
U koordinatnoj reprezentaciji je p = i
d
dx
i p
2
=
2 d
2
dx
2
, pa je:
p) =
(x) p(x) dx =
= i
1
a
x
2
2a
2
i
px
d
dx
_
e
x
2
2a
2
+i
px
_
dx (1.49)
p) = i
1
a
x
2
2a
2
i
px
x
a
2
+i
p
_
e
x
2
2a
2
+i
px
dx (1.50)
Rjesavanjem integrala dobija se
p) = p. (1.51)
Slicno se racuna ocekivana vrijednost kvadrata impulsa:
p
2
_
=
(x) p
2
(x)dx =

2
a
x
2
2a
2
i
px
d
2
dx
2
_
e
x
2
2a
2
+i
px
_
dx
(1.52)
Nalazenjem druge derivacije i zamjenom u relaciju (1.52) dobija se
p
2
_
=

2
a
1
a
2
+
x
2
a
4

2ipx
a
2
p
2
2
_
e
x
2
a
2
dx =
=

2
a
3
x
2
a
2
dx

2
a
5
x
2
e
x
2
a
2
dx +
+
2ipx
a
3
xe
x
2
a
2
dx +
p
2
a
x
2
a
2
dx =
=

2
a
3

2
a
5
a
3
2
+ 0 +
p
2
a
=
=

2
2a
2
+p
2
. (1.53)
Zamjenom relacija (1.51) i (1.53) u relaciju (1.48) dobija se
p =

a
2
(1.54)
c) Koristeci (1.47) i (1.54) lako se pokazuje da je
xp =

2
(1.55)
Zadatak 1.6

Cestica koja se krece duz x-ose opisana je valnom funkcijom
(x) =
_
a
_
1
4
e
ax
2
2
. (1.56)
a) Izracunati neodredenost polozaja cestice x,
b) Izracunati neodredenost impulsa cestice p,
c) Provjeriti relaciju neodredenosti xp =

2
.
Rjesenje: a) Disperzija polozaja cestice se racuna po formuli
x =
_
x
2
) x)
2
. (1.57)
Racunamo ocekivane vrijednosti x) i
x
2
_
.
x) =
(x) x(x) dx =
=
_
a
ax
2
2
xe
ax
2
2
dx =
_
a
xe
ax
2
dx (1.58)
Obzirom da je podintegralna funkcija neparna a granice integracije simetricne
u odnosu na x = 0, vrijednost integrala je nula, pa je i ocekivana vrijednost
polozaja cestice jednaka nuli
x) = 0. (1.59)
x
2
_
=
(x) x
2
(x) dx =
_
a
x
2
e
ax
2
dx (1.60)
Kako je:
I =
x
2
e
ax
2
dx =
1
2a
_
a
(1.61)
zamjenom u relaciju (1.60) dobija se
x
2
_
=
1
2a
(1.62)
x =
1
2a
(1.63)
b) Neodredenost impulsa cestice p racuna se po formuli
p =
_
p
2
) p)
2
(1.64)
gdje je u impulsnoj reprezentaciji:
p = i
d
dx
i p
2
=
2
d
2
dx
2
. (1.65)
p) =
(x) p(x) dx = i
_
a
ax
2
2
d
dx
_
e
ax
2
2
_
dx =
= ia
_
a
xe
ax
2
dx = 0. (1.66)
p
2
_
=
(x) p
2
(x) dx =
2
_
a
ax
2
2
d
2
dx
2
_
e
ax
2
2
_
dx =
=
2
_
a
_
ae
ax
2
+a
2
x
2
e
ax
2
_
dx =

2
a
2
. (1.67)
Na osnovu relacija (1.66) i (1.67) dobija se
p =
_
a
2
. (1.68)
c) Lako je provjeriti da je xp =

2
.
Zadatak 1.7 Valna funkcija cestice dana je formulom:
(x, 0) =
_
2
xe
x
x > 0
0 x 0
(1.69)
a) Pokazati da je valna funkcija normirana.
b) Odrediti mjesto gdje je vjerojatnost nalazenja cestice najveca.
c) Odrediti ocekivane vrijednosti x), x
2
), p), p
2
).
d) Odrediti vjerojatnost da se cestica nade u intervalu [0,
1
].
e) Odrediti valnu funkciju cestice u impulsnoj reprezentaciji.
f ) Odrediti ocekivanu vrijednost x), x
2
), p), p
2
) u impulsnoj reprezentaciji.
Rjesenje: a)
_
0
(x)(x)dx = 4
3
_
0
x
2
e
2x
dx = 4
3
1
4
3
= 1. (1.70)
b) Vjerovatnoca nalazenja cestice je najveca kada je
dP(x)
dx
= 0, tj.
d
dx
_
4
3
x
2
e
x
_
= 4
3
2x(1 x) e
x
= 0. (1.71)
Iz relacije (1.71) dobija se
x =
1
(1.72)
c)
x) =
_
0
(x)x(x)dx = 4
3
_
0
x
3
e
2x
dx = 4
3
3
8
4
=
3
2
. (1.73)
x
2
) =
_
0
(x)x
2
(x)dx = 4
3
_
0
x
4
e
2x
= 4
3
3
4
3
=
3
2
. (1.74)
p) =
_
0
(x)p(x)dx = 4
3
_
0
xe
x
_
i
d
dx
_
xe
x
dx =
= 4
3
_
0
xe
x
_
e
x
xe
x
_
dx =
= 4
3
_
_
_
0
xe
x
dx
_
0
x
2
e
2x
dx
_
_
=
= 4
3
_
1
4
2

1
4
3
_
= 0. (1.75)
p
2
) =
_
0
(x)p
2
(x)dx = 4
2
_
0
xe
x
d
2
dx
2
_
xe
x
_
dx =
= 4
2
_
0
xe
x
_
2e
x
+
2
xe
x
_
dx =
= 8
2
_
0
xe
2x
dx 4
2
_
0
x
2
e
2x
dx =
= 8
2
4
1
4
2
4
2
5
1
4
3
=
2
2
. (1.76)
d) Vjerovatnoca da se cestica nade u intervalu [0,
1
] je:
P = 4
3
1
_
0
x
2
e
2x
dx =
1
2
2
_
0
y
2
e
y
dy = 0.32. (1.77)
e) Valna funkcija cestice u impulsnoj reprezentaciji je:
(p) =
1
_
0
(x)e
ipx
dx =
1
_
0
2
xe
x
e
ipx
dx =
=
_
4
3
2
_
0
xe
(+
ip
)x
=
_
4
3
2
1
_
+
ip
_
2
(1.78)
f)
x) =
(p)
_
i

p
_
(p) =
4
3
2
2dp
_

ip
_
2
_
+
ip
_
3
=
=
4
3
3
8
4
=
3
2
(1.79)
x
2
) =
(p)
_
2

2
p
2
_
(p) =
=
4
3
2
(
2
)
1
_

ip
_
2
p
2
_
_
_
1
_
+
ip
_
2
_
_
_dp =
=
4
3
2
(
2
)
6dp
_

ip
_
2
_
+
ip
_
4
2
=
=
12
3
dp
_

ip
_
2
_
+
ip
_
4
=
=
12
3
4
5
=
3
2
(1.80)
p) =
(p)p(p)dp =
4
3
2
p
_
2
+
p
2
2
_
2
dp = 0. (1.81)
p
2
) =
(p)p
2
(p)dp =
4
3
2
p
2
_
2
+
p
2
2
_
2
dp =
=
8
3
2
_
0
p
2
_
2
+
p
2
2
_
2
dp =
8
3
2
3
4
=
2
2
. (1.82)
(x, 0) (x) = Ae
|x|
, (1.83)
gdje su A i realni parametri. Odrediti valnu funkciju cestice (p) u im-
pulsnoj reprezentaciji.
Iz uslova normiranja moze se odrediti konstanta A.
(x)(x)dx = 1, (1.84)
odnosno
[A[
2
e
2|x|
dx = 1 (1.85)
i dobija se
[A[ =
1
. (1.86)
Valna funkcija u impulsnoj reprezentaciji je:
(p) =
1
ipx
e
2|x|
dx =
=
1
ipx
|x|
dx =
1
2
2
_
2
+
p
2
2
_ =
=
_
2
1
_
2
+
p
2
2
_. (1.87)
(x, 0) (x) =
_
a
_1
4
e
ax
2
2
(1.88)
a) Odrediti valnu funkciju (p) u impulsnoj reprezentaciji.
b) Pokazati da je xp >

2
. Racunanje izvrsiti u impulsnoj reprezentaciji.
Rjesenje: a) Valna funkcija u impulsnoj reprezentaciji je:
(p) =
1
(x)e
ipx
dx =
_
a
_1
4
1
ax
2
2
+
ipx
dx =
=
_
a
_1
4
1
2
_
2
a
e
p
2
2
2
a
=
_
1
2
a
_1
4
e
p
2
2
2
a
(1.89)
b)
x) =
(p)
_
i
p
_
(p)dp =
=
_
1
2
a
_1
2
i
p
2
2
2
a
p
_
e
p
2
2
2
a
_
dp =
=
i
2
a
_
1
2
a
_1
2
p
2
2
a
pdp = 0. (1.90)
S obzirom da je podintegralna funkcija neparna, a granice integracije simetricne
u odnosu na x = 0, vrijednost integrala je nula.
x
2
) =
(p)
_
2

2
p
2
_
(p)dp =
=
_
1
2
a
_1
2
(
2
)
p
2
2
2
a
2
p
2
_
e
p
2
2
2
a
_
dp =
=
_
1
2
a
_1
2
(
2
)
p
2
2
2
a
_
2
a
e
p
2
2
2
a
+
p
2
4
a
2
e
p
2
1
2
a
_
dp =
=
_
1
2
a
_1
2
1
a
p
2
2
a
dp
_
1
2
a
_1
2
1
2
a
2
p
2
e
p
2
2
a
dp =
=
_
1
2
a
_1
2
1
a
a
_
1
2
a
_1
2
1
2
a
2
2

3
a
a =
=
1
a

1
2a
=
1
2a
. (1.91)
p) =
(p)p(p)dp =
_
1
2
a
_1
2
pe
p
2
2
a
dp = 0. (1.92)
p
2
) =
(p)p
2
(p)dp =
_
1
2
a
_1
2
p
2
e
p
2
2
a
dp =
=
_
1
2
a
_1
2
2

3
a
a =

2
a
2
. (1.93)
Koristeci relacije (1.90) i (1.91) dobija se neodredenost polozaja cestice
x =
_
x
2
) x)
2
=
1
2a
. (1.94)
Neodredenost impulsa cestice dobije se koristeci relacije (1.92) i (1.93)
p =
_
p
2
) p)
2
=
_
2
a
2
. (1.95)
Iz relacija (1.94) i (1.95) sljedi relacija neodredenosti xp =

2
.
Zadatak 1.10 Pokazati da vrijedi:
e
ikx
1
(x)
2
(x)dx =
1
(k
2
(k
k)dk
, (1.96)
gdje su
1,2
i
1,2
valne funkcije u koordinatnoj odnosno impulsnoj reprezentaciji.
Rjesenje:
e
ikx
1
(x)
2
(x)dx =
=
e
ikx
1
1
(k)e
ik
x
dk
2
e
ik
x
dk
dx =
=
1
(k
2
(k
)dk
dk
1
2
e
i(kk
)x
dx =
=
(k k
)
1
(k
2
(k
)dk
dk
=
=
1
(k
2
(k
k)dk
(1.97)
Pri racunanju su koristeni denicija i svojstva delta funkcije. (Vidjeti do-
datak ...)
Zadatak 1.11 Koristeci komutaciona pravila za operatore impulsa i polozaja
cestice, naci jednadzbe koje opisuju vremensku ovisnost ocekivanih vrijed-
nosti x) i p) za sistem opisan Hamiltonijanom:
H =
p
2
2m
+
m
2
(
2
1
x
2
+
2
x +c) (1.98)
Rjesenje:
dx
dt
=
i
[H, x] =
i
_
p
2
2m
, x
_
=
i
p
m
[p, x] =
p
m
(1.99)
dp
dt
=
i
[H, p] =
i
_
p,
m
2
1
x
2
2
+
2
x
_
= m
2
1
x
2
(1.100)
Koristeci relacije (1.99) i (1.100) dobijamo:
d
2
x
dt
2
=
1
m
dp
dt
=
2
1
x

2
m
. (1.101)
Rjesenje diferencijalne jednacine u relaciji (1.101) je:
x(t) =

2
m
2
1
+x(0) cos
1
t +
p(0)
m
1
sin
1
t. (1.102)
Zadatak 1.12 Kretanje elektrona u elektricnom polju opisano je Hamil-
tonijanom
H =
p
2
2m
(eE
0
cost)x (1.103)
Naci jednadzbe koje opisuju vremensku ovisnost ocekivanih vrijednosti x),
p) i H).
Rjesenje: Identicno relaciji (1.99) dobijamo:
dx
dt
=
p
m
. (1.104)
dp
dt
=
i
[p, eE
0
xcos t] =
i
eE
0
cos t[p, x] = eE
0
cos t. (1.105)
_
dH
dt
_
=
_
H
t
_
= eE
0
sin t. (1.106)
Poglavlje 2
Operatori
Za operator A kazemo da je hermitski ako je A = A
. Za operator A kazemo
da je unitaran ako je AA
= 1
Zadatak 2.1 Provjeriti sljedece operatorske jednakosti:
a)
d
dx
x = 1 +x
d
dx
b) x
2
d
dx

1
x
= x
d
dx
1.
Rjesenje:
a) Primjenom operatora na proizvoljnu funkciju f(x) dobija se:
_
d
dx
x
_
f (x) =
d
dx
(x f (x)) =
d
dx
f (x) +x
df (x)
dx
=
= f (x) +x
df (x)
dx
=
_
1 +x
d
dx
_
f (x) (2.1)
b) Slicno
_
x
2
d
dx

1
x
_
f (x) = x
2
_
d
dx
_
1
x
f (x)
__
=
= x
2
_
1
x
2
f (x) +
1
x
df (x)
dx
_
=
=
_
f (x) +x
df (x)
dx
_
=
=
_
x
d
dx
1
_
f (x) (2.2)
Zadatak 2.2 Ako su dati operatori O
1
f(x) = x
3
f (x) i O
2
f (x) = x
df(x)
dx
naci komutator [O
1
, O
2
]
18 Operatori
Rjesenje: Primjenom komutatora na proizvoljnu funkciju f (x) dobija se:
[O
1
, O
2
] f (x) = O
1
(O
2
f (x)) O
2
(O
1
f (x)) =
= x
3
_
x
df (x)
dx
_
x
_
d
dx
_
x
3
f (x)
_
_
=
= x
4
df (x)
dx
x
_
3x
2
f (x) +x
3
df (x)
dx
_
=
= x
4
df (x)
dx
3x
3
f (x) x
4
df (x)
dx
=
= 3x
3
f (x) , (2.3)
odnosno [O
1
, O
2
] = 3x
3
Zadatak 2.3 Izracunati komutatore [ x, cosb p] i [ x, sinb p].
Rjesenje:
Razvojem u red sinusa i kosinusa,
cos bp = 1
(bp)
2
2!
+
(bp)
4
4!
. . . (2.4)
sin bp = bp
(bp)
3
3!
+
(bp)
5
5!
. . . (2.5)
dobija se:
[x, cos bp] = [x, 1
(bp)
2
2!
+
(bp)
4
4!
. . .] =
= [x, 1] [x,
(bp)
2
2!
] + [x,
(bp)
4
4!
] . . . =
= 0 ib
2
p +ib
4
p
3
3!
. . . =
= i
_
bp
(bp)
3
3!
+. . .
_
= ib sin bp. (2.6)
Slicno se dobija [ x, sinb p] = ib cos bp.
Zadatak 2.4 Izracunati komutator [ x,
1
p
].
Zadatak 2.5 Izracunati komutator [ p
n
, x
m
]. Posebno uraditi slucaj n = 3,
m = 2.
Zadatak 2.6 Pokazati da vrijedi:
e
ia
p
f(x) = f(x +a). (2.7)

Kazemo da je operator
p
generator translacije u prostoru.

Rjesenje: Kako je
e
ia
p
f(x) = e
i
a
(i

x
)
f(x) = e
a

x
f(x), (2.8)
dobijamo
e
ia
p
f(x) = e
a

x
f(x) =
n=0
a
n
n!
f
(n)
(x). (2.9)
Pokazimo sada da je ovaj izraz jednak f(x + a). U tu svrhu razvijmo u
Taylorov red funkciju f(x +a) oko tacke x
0
:
f(x +a) =
n=0
(x +a x
0
)
n
n!
f
(n)
(x
0
). (2.10)
Uzimajuci x
0
= x dobijamo:
f(x +a) =
n=0
a
n
n!
f
(n)
(x), (2.11)
sto je trebalo dokazati. Operator e
ia
p
je zapravo operator translacije:

Tf(x) = f(x +a). (2.12)
Zadatak 2.7 Neka valna funkcija (x, t) zadovoljava vremenski promjenljivu
Schr odingerovu jednadzbu:
H(x, t) = i

t
(x, t) (2.13)
Pokazati da vrijedi:
(x, t +t
0
) = e
i
Ht
0
(x, t). (2.14)

Kazemo da je operator
H
generator translacije u vremenu.

Rjqsenje: Razvojem u Taylorov red
(x, t +t
0
) =
n=0
t
n
0
n!
_

t
_
n
(x, t) (2.15)
i koristenjem relacije (2.13) dobijamo
(x, t +t
0
) =
n=0
t
n
0
n!
_
H
_
n
(x, t) = e
i
Ht
0
(x, t). (2.16)

Zadatak 2.8 Ako su A i B operatori, pokazati da su sljedeci operatori her-
mitski:
20 Operatori
a) (A
= A;
b) (AB)
= B
;
c) (A +A
), i
_
AA
_
, AA
.
Rjesenje: a)Racunamo matricne elemente operatora za proizvoljna stanja u
i v:
Av, u) = v, A
u) = A
u, v)
= u, (A
v)
= (A
v, u) (2.17)
Iz ove relacije vidimo da je
A = (A
. (2.18)
b) Za svako u i v vrijedi ,
v, (AB)
u) = ABv, u) = Bv, A
u) = v, B
u). (2.19)
Dakle,
(AB)
= B
. (2.20)
c) Ovdje cemo iskoristiti cinjenicu da je Hermitska konjugacija sume oper-
atora jednaka sumi konjugovanih operatora:
(A +A
= A
+ (A
= A
+A = A+A
, (2.21)
_
i(A A
)
_
= i(AA
= i(A
A) = i(A A
) (2.22)
(AA
= (A
= AA
. (2.23)
Zadatak 2.9 Neka su A i B hermitski operatori. Pokazati da je:
a) operator AB hermitski samo ako A i B komutiraju, tj. ako je AB =
BA.
b) operator (A+B)
n
hermitski.
Rjesenje: a) Za dva hermitska operatora (AB)
= B
= BA ovo je jed-
nako AB samo ako je AB = BA
b)
[(A +B)
n
]
= (A +B)
(A +B)
. . . (A +B)
=
= (A +B)(A +B) . . . (A +B) = (A +B)
n
(2.24)
Zadatak 2.10 Neka je H hermitski operator. Pokazati da je operator e
iH
unitaran.
Rjesenje:Razvojem u Taylorov red operatora e
iH
dobija se:
e
iH
=
n=0
1
n!
i
n
H
n
. (2.25)
Hermitska konjugacija ovog operatora je
_
e
iH
_
n=0
1
n!
(i)
n
(H
)
n
=
n=0
1
n!
(i)
n
H
n
= e
iH
(2.26)
Koristeci relacije (2.25) i (2.26) dobijamo da je operator e
iH
unitaran.
_
e
iH
_
_
e
iH
_
= e
iH
e
iH
= e
i(HH)
= 1. (2.27)
Zadatak 2.11 Ako su A, B i C operatori, pokazati da vrijede sljedece ko-
mutacione relacije:
a) [B, A] = [A, B],
b) [A+B, C] = [A, C] + [B, C],
c) [A, BC] = [A, B] C +B[A, C] .
Rjesenje:
a)
[B, A] = BAAB = (AB BA) = [A, B] , (2.28)
b)
[A +B, C] = (A +B)C C(A+B) =
= AC +BC CACB = [A, C] + [B, C], (2.29)
c)
[A, BC] = A(BC) (BC)A =
= ABC +BAC BAC BCA =
= [A, B] C +B[A, C] . (2.30)
Zadatak 2.12 Ako su A i B nekomutativni operatori koji zadovoljavaju
uvjet [B, [A, B]] = [A, [A, B]] = 0, pokazati da vrijedi :
a) [A, B
n
] = nB
n1
[A, B],
b) [A
n
, B] = nA
n1
[A, B].
za pozitivan cio broj n.
22 Operatori
Rjesenje:
a)Za dokaz tvrdnji u zadatku koristit cemo metodu matematicke indukcije.
Za n=1 ,
[A, B] = [A, B] (2.31)
jednakost je zadovoljena. Pretpostavimo da je zadovoljena za n,
[A, B
n
] = nB
n1
[A, B] (2.32)
i dokazat cemo da je tvrdnja tacna za n + 1,
_
A, B
n+1
= [A, BB
n
] = [A, B] B
n
+B[A, B
n
] =
= [A, B] B
n
+BnB
n1
[A, B] =
= [A, B] B
n
+nB
n
[A, B] (2.33)
Obzirom da B komutira sa [A, B] dobija se
_
A, B
n+1
= (n + 1)B
n
[A, B] (2.34)
tako da vrijedi tvrdnja.
b) Koristeci osobinu pod a) dobija se
_
A, B
n+1
= [B, A
n
] = nA
n1
[B, A] = nA
n1
[A, B] . (2.35)
Zadatak 2.13 Dokazati jednakosti:
a) [p, x] = i ,
b) [p, x
n
] = inx
n1
, (n > 1),
c) [p, A] = i
dA
dx
,
gdje je p = i
d
dx
i A = A(x).
Rjesenje:
a)Primjenom komutatora na proizvoljnu funkciju f(x)dobija se:
[p, x] f(x) =
_
i
d
dx
, x
_
f(x) =
= i
_
d
dx
xf(x) x
df(x)
dx
_
= if(x), (2.36)
b) Koristeci prethodni zadatak dobije se:
[p, x
n
] = nx
n1
[p, x] = inx
n1
, (2.37)
c) Lako se dokazuje na osnovu tvrdnje pod a).
Zadatak 2.14
a) Naci sve komutacione relacije za komponente operatora r i p:
[x, y] , [x, p
x
] , [x, p
y
] , [p
y
, p
x
] . . . (2.38)
b) Pokazati da
d
dt
r) =
1
m
p) i
d
dt
p) = V ) (2.39)
Rjesenje:
a) Po deniciji je
[x, y] = xy yx = 0, itd.
pa je
[r
i
, r
j
] = 0. (2.40)
Analogno je i za operatore p
x
i p
y
p
x

i
x
, p
y

i
y
[p
x
, p
y
] f =
_
x
__
i
f
y
_
y
__
i
f
x
_
=
=
2
_

2
f
xy

2
f
yx
_
= 0 (2.41)
Ovo je ekvivalentno za ostale komutacione relacije ove vrste i moze se uopceno
pisati:
[p
i
, p
j
] = 0 (2.42)
Koristeci komutacione relacije lako je naci
[x, p
x
] f =

i
_
x
f
x

x
(xf)
_
=

i
_
x
f
x
x
f
x
f
_
= if
[x, p
x
] = i, (2.43)
analogno,
[y, p
y
] = i (2.44)
[z, p
z
] = i. (2.45)
Za
[y, p
x
] f =

i
_
y
f
y

x
(yf)
_
=

i
_
y
f
x
y
f
x
_
= 0
Dakle [y, p
x
] = 0 pa ako nastavimo ovaj pustupak dobit cemo da su svi ostali
komutatori ove vrste nula, i moze se pisati:
[r
i
, p
j
] = [p
j
, r
i
] = i
ij
(2.46)
24 Operatori
b) Ovdje cemo koristiti relaciju
d
dt
x) =
i
__
H, x
__
+
_
x
t
_
. .
=0
(2.47)
odnosno
d x)
dt
=
i
[H, x]) (2.48)

[H, x] =
_
p
2
2m
+V, x
_
=
1
2m
_
p
2
x
+p
2
y
+p
2
z
, x
=
1
2m
_
p
2
x
, x
=
1
2m
p
x
[p
x
, x] + [p
x
, x] p
x
=
=
1
2m
((i) p
x
+ (i) p
x
) = i

m
p
x
(2.49)
Zamjenom u relaciju (2.48) dobija se
d x)
dt
=
i
_
i

m
p
x
)
_
=
1
m
p
x
) (2.50)
Isto se dobije i za y i z pa je:
d r)
dt
=
1
m
p) (2.51)
Za p je
d p
x
)
dt
=
i
[H, p
x
]) (2.52)
Gdje je
[H, p
x
] =
_
p
2
2m
+V, p
x
_
= [V, p
x
] =
= i
V
x
=
i
(i)
_
V
x
_
=
_
V
x
_
(2.53)
Analogno za y i z pa je:
d p)
dt
=
_
V
_
(2.54)
Relacije (2.51) i (2.54) su poznate kao Ehrenfestov teorem.
Zadatak 2.15 Pokazati da operator B(t) deniran izrazom
B(t) = e
iAt
B
0
e
iAt
, gdje su A i B
0
operatori neovisni o parametru t, je
rjesenje integralne jednacine
B(t) = B
0
+i
_
_
A,
t
_
0
B()d
_
_
. (2.55)
Rjesenje : Integralnu jednacinu mozemo napisati u obliku:
B(t) = B
0
+i
t
_
0
[A, B()]d, (2.56)
jer A ne ovisi o t. Ako deriviramo po t dobijamo ekvivalentnu diferencijalnu
jednacinu
dB
dt
= i [A, B(t)] (2.57)
sa pocetnim uslovom B(0) = B
0
. Zamjenom B(t) u diferencijalnu jednacinu
(2.57) dobija se:
dB
dt
=
d
dt
_
e
iAt
B
0
e
iAt
_
= iAB(t) iB(t)A = i [A, B(t)] . (2.58)
Ovim je pokazano da je B(t) rjesenje diferencijalne jednacine, a s obzirom
da je ona ekvivalentna sa odgovarajucom integralnom jednacinom to je B(t)
rjesenje i integralne jednacine (2.55).
Zadatak 2.16 Ako su A i L nekomutativni operatori, a s parametar dokazati
da je
e
sL
Ae
sL
= A +s [L, A] +
1
2!
s
2
[L, [L, A]] +
1
3!
s
3
[L, [L, [L, A]]] +... (2.59)
Dokazanu relaciju primjeniti na operatore:
a) L =
i
p; A = x
b) L =
x
2
2
; A =
d
dx
pri cemu je [x, p] = i.
Rjesenje: Denirajmo funkciju
f(s) = e
sL
Ae
sL
, f(0) = A. (2.60)
Racunajmo clanove u razvoju u red funkcije f(s):
df
ds
= Le
sL
Ae
sL
e
sl
Ae
sL
L = [L, f(s)] ,
df
ds
s=0
= [L, A] , (2.61)
d
2
f
ds
2
=
_
L,
df
ds
_
= [L, [L, f(s)]] ,
d
2
f
ds
2
s=0
= [L, [L, A]] . (2.62)
Nastavljajuci ovaj proces i zamjenom u red dobija se trazena relacija.
a) L =
i
p i A = x relacija (2.59) iz uvjeta zadatka postaje

e
(
ips
)
xe
(
ips
)
= x +s
_
i
p, x
_
= x +s (2.63)
26 Operatori
jer su svi komutatori u razvoju, osim prvog, nula.
b) Za slucaj L =
x
2
2
i A =
d
dx
, lako je pokazati da je
[L, A] =
1
2
_
x
2
,
d
dx
_
= x. (2.64)
Ovdje se podrazumjeva da obje strane relacije djeluju na neku funkciju F(x).
Pored toga imamo da je
[L, [L, A]] =
1
2
_
x
2
, x
= 0, (2.65)
a svi ostali komutatori su nula pa je
e
(
1
2
sx
2
)
d
dx
e
(
1
2
sx
2
)
=
d
dx
sx. (2.66)
Zadatak 2.17 Ako su A i B operatori koji zadovoljavaju uslov
[A, [A, B]] = [B, [A, B]] = 0, (2.67)
pokazati da:
a) Za svaku analiticku funkciju F(x) vrijedi
[A, F(B)] = [A, B] F
(B), (2.68)
gdje je F(x) derivacija F(x).
b)
e
A+B
= e
A
e
B
e
[A,B]/2
= e
B
e
A
e
[A,B]/2
. (2.69)
Rjesenje:
a) Funkciju F(x) razvijmo u red F(x) =
n
a
n
x
n
. Zamjenom u relaciju
(2.68) dobijamo
[A, F(B)] =
_
A,
n
a
n
B
n
_
=
n
a
n
[A, B
n
]. (2.70)
S obzirom na tvrdnju u zadatku (2.12) dobijamo
[A, F(B)] =
n
a
n
[A, B
n
] = [A, B]
n
na
n
B
n1
. (2.71)
Derivacija izraza F(x) =
n
a
n
x
n
je F
(x) =
n
na
n
x
n1
pa je
[A, F(B)] = [A, B] F
(B). (2.72)
b) Razmotrimo operatorsku funkciju f(s) = e
sA
e
sB
, gdje je s parametar.
Diferencirajuci ovu funkciju po parametru s dobija se
df(s)
ds
= Ae
sA
e
sB
+e
sA
e
sB
B = (A +e
sA
Be
sB
)f(s), (2.73)
gdje je e
sA
e
sA
= I operator identiteta. Drugi clan u zagradi moze se
izracunati primjenom rezultata iz prethodnog zadatka. Zbog uvjeta zadatka
samo prva dva clana su razlicita od nule pa je
e
sA
Be
sA
= B +s [A, B] . (2.74)
Prema tome trazena derivacija je:
df(s)
ds
= (A+B) +s [A, B] f(s). (2.75)
Posljednju jednadzbu mozemo integrirati, a posto je f(0) = 1, dobijamo
f(s) = e
(A+B)s+
1
2
s
2
[A,B]
. (2.76)
Za s = 1 dobijamo:
e
A
e
B
= e
A+B+[A,B]/2
. (2.77)
Mnozeci s desne strane relaciju (2.77) izrazom e
[A,B]/2
dobija se
e
A
e
B
e
[A,B]/2
= e
A+B
, (2.78)
sto je trebalo pokazati.
Zadatak 2.18 Ako su A i B nekomutativni operatori a t parametar dokazati
operatorsku jednakost
_
A, e
B
=
1
_
0
e
tB
[A, B] e
(1t)B
dt (2.79)
Rjesenje :
Integral na desnoj strani mozemo napisati na sljedeci nacin
1
_
0
e
tB
[A, B] e
(1t)B
dt =
1
_
0
e
tB
ABe
(1t)B
1
_
0
e
tB
BAe
(1t)B
dt (2.80)
Parcijalno integrirajuci dobije se:
1
_
0
e
tB
BAe
(1t)B
dt =
u = Ae
(1t)B
, dv =
d
dt
_
e
tB
_
= Be
tB
=
= e
tB
Ae
(1t)B
1
0
+
1
_
0
e
tB
ABe
(1t)B
dt (2.81)
28 Operatori
Zamjenom relacije (2.81) u (2.80) dobijamo
1
_
0
e
tB
[A, B] e
(1t)B
dt =
1
_
0
e
tB
ABe
(1t)B
dte
B
A+Ae
B
1
_
0
e
tB
ABe
(1t)B
dt =
= Ae
B
e
B
A =
_
A, e
B
. (2.82)
Ovim je jednakost (2.79) dokazana.
Zadatak 2.19 Provjeriti Kuboov identitet
_
A, e
H
_
= e
H
_
0
e
H
[A, H]e
H
d (2.83)
pri cemu su A i H operatori.
Rjesenje:
Oznacimo sa C () lijevu stranu jednadzbe (2.83) a sa D() desnu stranu
iste jednadzbe. Lako je pokazati da je C(0)=D(0)=0. Ako dokazemo da
C () i D() zadovaljavaju istu diferencijalnu jednacinu prvog reda, tada je
relacija (2.83) tacna. Potrazimo
dC
d
i
dD
d
.
dC
d
=
d
d
(Ae
H
e
H
A) = AHe
H
+He
H
A =
= AHe
H
+He
H
A+HAe
H
HAe
H
=
= H
_
e
H
AAe
H
_
(AH HA) e
H
=
= HC [A, H] e
H
(2.84)
Prema tome C () zadovoljava diferencijalnu jednacinu prvog reda oblika
dC
d
= HC [A, H] e
H
(2.85)
sa pocetnim uslovima C(0)=0. Diferencirajuci D() po dobijamo
dD
d
= HD e
H
e
H
[A, H] e
H
= HD [A, H]e
H
(2.86)
Poredeci (2.85) i (2.86) vidimo da C () i D() zadovoljavaju iste diferen-
cijalne jednacine a samim tim vazi relacija iz uvjeta zadatka.
Zadatak 2.20 Derivacija operatora A(), koji eksplicitno zavisi od parame-
tra denira se na sljedeci nacin
dA()
d
= lim
0
A( +) A()
(2.87)
Dokazati sljedece tvrdnje:
a)
d
d
(AB) =
dA
d
B +A
dB
d
b)
d
d
_
A
1
_
= A
1 dA
d
A
1
Rjesenje:
Na osnovu relacije (2.87) moze se pisati
d
d
(AB) = lim
0
A( +) B( +) A() B()
(2.88)
ili
d
d
(AB) = lim
0
_
A( +) B( +) +A( +) B()
A( +) B() A() B()
_
(2.89)
Desna strana ove relacije moze se podjeliti na dva sabirka
d
d
(AB) = lim
0
A( +) [B( +) B()]
+
+ lim
0
[A( +) A()] B()
(2.90)
Na osnovu relacije (2.87) i relacije (2.90) sljedi da je
d
d
(AB) =
dA
d
B +A
dB
d
(2.91)
b)Da bi smo dokazali ovu relaciju, polazimo od jednakosti AA
1
= 1 i
diferenciramo njenu lijevu i desnu stranu
dA
d
A
1
+A
dA
1
d
= 0 (2.92)
sto se moze napisati i na sljedeci nacin
A
dA
1
d
=
dA
d
A
1
. (2.93)
Mnozeci ovu relaciju sa ljeve strane operatorom A
1
i koristenjem jednakosti
AA
1
= 1 dobija se
d
d
_
A
1
_
= A
1
dA
d
A
1
. (2.94)
30 Operatori
Zadatak 2.21 Operatorski izraz (AB)
1
razviti u red po malom parametru
uz pretpostavku da A
1
postoji.
Rjesenje:
Napisimo razvoj u red po parametru
(A B)
1
=
n=0
n
L
n
. (2.95)
L
n
su operatori koje treba odrediti. Mnozenjem relacije (2.95) sa lijeve
strane izrazom (A B) dobija se
I =
n=0
n
(A B)L
n
= AL
0
+
n=1
n
(AL
n
BL
n1
). (2.96)
Izjednacavajuci koecijente uz iste potencije dobija se
L
0
= A
1
, L
n
= A
1
BL
n1
, n = 1,2,... (2.97)
Na osnovu izracunatih operatora L
n
i relacije (2.95) mozemo napisati
(A B)
1
= A
1
+A
1
BA
1
+
2
A
1
BA
1
BA
1
+... (2.98)
Ukoliko je
_
A
1
, B
= 0 , tj. ukoliko operatori A

1
i B komutiraju relacija
(2.98) moze se napisati u obliku
(AB)
1
= A
1
+B(A
1
)
2
+
2
B
2
(A
1
)
3
+... (2.99)
Zadatak 2.22 Dijagonalizirati Hermitsku matricu
=
_

11

12
21

22
_
, Tr () = 1 (2.100)
primjenom unitarne matrice
U = e
(
1
2
)i
2
e
(
1
2
)i
3
(2.101)
gdje su i skalarni parametri, a
2
i
3
su matrice oblika
2
=
_
0 i
i 0
_
;
3
=
_
1 0
0 1
_
. (2.102)
Rjesenje:
Da bi smo dijagonalizirali matricu , eksponencijalne funkcije u deniciji
unitarne matrice predstavit cemo redom:
U =
n=0
n
k=0
1
k!
_
i
2
_
k
(
2
)
k
1
(n k)!
_
i
2
_
(nk)
(
3
)
(nk)
. (2.103)
Nakon dosta racuna dobija se unitarna matrica U u obliku
U =
_
e
i/2
cos

2
e
i/2
sin

2
e
i/2
sin

2
e
i/2
cos

2
_
. (2.104)
Nakon transformacije matrice prema relaciji = UU
i detaljnih
izracunavanja dobija se
=
_

11

12
21

22
_
(2.105)
gdje je:
11
= 1 (1 2
11
) cos + 2 sin (Acos Bsin )
12
= (1 2
11
) sin + 2i (Asin +Bcos ) + 2 cos (Acos Bsin )
21
= (1 2
11
) sin 2i (Asin +Bcos ) + 2 cos (Acos Bsin )
22
= 1 + (1 2
11
) cos 2 sin (Acos-Bsin).
Matrica je dijagonalna ako su elementi van dijagonale jednaki nuli tj.ako
je
(1 2
11
) sin + 2 cos (Acos Bsin ) = 0 (2.106)
Asin +Bcos = 0. (2.107)
Na osnovu posljednje dvije relacije, lako je naci
tg =
B
A
tg =
2
A
2
+B
2
1 2
11
(2.108)
Ovim relacijama matrica U je odredena, a matrica postaje dijagonalna i
ima oblik
=
1
2
_
1 0
0 1 +
_
(2.109)
gdje je
=
_
(1 2
11
)
2
+ 4 (A
2
+B
2
). (2.110)
Zadatak 2.23 Neka je [n) ortonormirana baza u Hilbert-ovom prostoru,
n
[n) n[ =

I.

Sta zadovoljavaju matricni elementi m[ A[n) za
a) A
= A
b) A
A = AA
= I
c) A
2
= A
Rjesenje:
a)
(m[ A[n))
= n[ A
[m) = n[ A[m) ; (2.111)

32 Operatori
b)
m [ n) = m[ AA
[n) =
k
m[ A[k) k[ A
[n) =
mn
; (2.112)
c)
m[ A[n) = m[ A
2
[n) =
k
m[ A[k) k[ A[n) . (2.113)
Zadatak 2.24 Ako je TrA =
n
n[ A[n), pokazati da je
a) Tr (A+B) = TrA+TrB
b) TrAB = TrBA
u slucaju kada su ovi izrazi dobro denirani.
Rjesenje: a)
TrA = Tr
_
n
[n) n[ A
_
=
n
Tr ([n) n[ A) =
n
n[ A[n). (2.114)
Pri tome se uzima da je [n) ortonormirana baza,
n
[n) n[ = I, n [ m) =
mn
. (2.115)
Iz
n[ A +B[n) = n[A[n) +n[B[n) (2.116)
sljedi da je
Tr(A+B) = TrA+TrB. (2.117)
b) Za trag proizvoda, dobija se
Tr (AB) =
n
n[ AB[n) =
nk
n[A[k)k[B[n) =
=
nk
k[B[n)n[A[k) =
k
k[BA[k) = TrBA. (2.118)
Zadatak 2.25 Ako Hermitski operator ima osobinu da je A
3
= 1 dokazati
da je A = 1
Rjesenje:
Prvo cemo naci moguce vlastite vrijednosti operatora A. Pretpostavimo da
A[) = [), tako da imamo
[) = A
3
[) = A
2
([)) = A
2
[) =
2
A[) =
3
[) . (2.119)
Iz posljednje relacije je
3
= 1 i moguce vrijednosti za su
=
1
2
+
3
2
i, =
1
2

3
2
i i = 1. (2.120)
S obzirom da je A Hermitski operator vlastite vrijednosti su realne tj.
vlastita vrijednost je = 1. Moze se izabrati ortonormirana baza prostora
stanja sastavljena od svojstvenih vrijednosti A, tako da je A[u
i
) = [u
i
).
Svako stanje moze biti napisano kao
[) =
i
[u
i
). (2.121)
Konacno,
A[) = A
i
[u
i
) =
i
A[u
i
) =
i
[u
i
) = [) (2.122)
sto implicira A = 1.
Zadatak 2.26 Ako ortonormirani diskretan skup ket vektora
[u
i
) , i = 1, 2, ... cini bazu, dokazati da je
i
[u
i
) u
i
[ = 1. (2.123)
Rjesenje.
Neka je [) proizvoljan ket vektor koji pripada prostoru stanja .[u
i
) je
baza i po deniciji se moze napisati jedinstven razvoj [) =
i
C
i
[u
i
). Ako
se iskoristi relacija ortonormiranja, dobija se:
u
j
[) =
j
C
i
u
j
[u
i
) =
j
C
i
ij
= C
j
. (2.124)
Na osnovu posljednje relacije je
[) =
i
C
i
[u
i
) =
i
u
i
[) [u
i
) =
_
i
[u
i
) u
i
[
_
[) . (2.125)
S obzirom da je u
i
[) skalar mogu se zamijeniti mjesta u ovom izrazu. Za
bilo koji ket vektor [) djelovanje operatora P([u
i
)) =
i
[u
i
) u
i
[ daje taj
isti vektor [). Zbog toga je P([u
i
)) jedinicni operator, tj. P ([u
i
)) = 1.
Zadatak 2.27 Neka je [a
i
)
i=1,2
baza u dvodimenzionalnom kompleksnom
Hilbertovom prostoru (a - reprezentacija). Zadana je druga baza sa baznim
vektorima [b
i
)
i=1,2
:
[b
1
) =
1
2
([a
1
) +i[a
2
)), [b
2
) =
1
2
([a
1
) i[a
2
)) (2.126)
(b-reprezentacija).
34 Operatori
a) Odrediti unitarni operator U koji transformira vektore baze [a
i
)
i=1,2
u vektore baze [b
i
)
i=1,2
.
b) Proizvoljni vektor [) reprezentiran je u a - reprezentaciji vektorom
stubcem
[)
(a)
=
1
2
_
1
1
_
(2.127)
Kako glasi [) u b - reprezentaciji.
c) Neki linearni operator T u a - reprezentaciji reprezentiran je matricom
T
(a)
=
_
1 0
0 1
_
(2.128)
Kako glasi matrica pridruzena ovom operatoru u b - reprezentaciji.
Rjesenje:
a)
[b
j
) = U[a
j
)
a
j
[a
k
) =
j
k
i
[a
i
)a
i
[ = 1
_
_
U =
i
[b
i
)a
i
[, (2.129)
Operator U u a reprezentaciji predstavljen je matricom:
U U
{a}
=
_
a
1
[U[a
1
) a
1
[U[a
2
)
a
2
[U[a
1
) a
2
[U[a
2
)
_
=
1
2
_
1 1
i i
_
; (2.130)
b)
[)
{a}
=
_
a
1
[)
a
2
[)
_
=
1
2
_
1
1
_
, [)
{b}
=
_
b
1
[)
b
2
[)
_
; (2.131)
b
j
[) = a
j
[U
[) =
i
a
j
[U
[a
i
)a
i
[) = (U
{a}
{a}
)
j
, (2.132)
{b}
= U
{a}
{a}
=
1
2
_
1 i
1 i
_ _
1
1
_
=
1
2
_
1 i
1 +i
_
; (2.133)
c)
T T
{a}
=
_
a
1
[T[a
1
) a
1
[T[a
2
)
a
2
[T[a
1
) a
2
[T[a
2
)
_
=
_
1 0
0 1
_
; (2.134)
T T
{b}
=
_
b
1
[T[b
1
) b
1
[T[b
2
)
b
2
[T[b
1
) b
2
[T[b
2
)
_
(2.135)
(T
{b}
)
jk
= b
j
[T[b
k
) = a
j
[U
TU[a
k
) = (U
TU)
{a}
jk
=
=
lm
a
j
[U
[a
l
)a
l
[T[a
m
)a
m
[U[a
k
) =
= (U
{a}
T
{a}
U
{a}
)
jk
(2.136)
T
{b}
= (U
{a}
T
{a}
U
{a}
)
jk
=
=
1
2
_
1 i
1 i
_ _
1 0
0 i
_ _
1 1
i i
_
=
_
0 1
1 0
_
. (2.137)
Zadatak 2.28 Neka su [a
i
)
i=1
i [b
i
)
i=1
dva potpuna skupa ortonormi-
ranih vektora u beskonacno-dimenzionalnom kompleksnom Hilbertovom pros-
toru. U ovom prostoru je deniran linearan operator:
A =
i=1
[b
i+1
)a
i
[ (2.138)
Je li ovaj operator unitaran?
Rjesenje:
A
i=1
[a
i
)b
i+1
[ (2.139)
AA
i=1
k=1
[a
i
)b
i+1
[b
k+1
)a
k
[ =
i=1
[a
i
)a
i
[ = 1 (2.140)
A
A =
i=1
k=1
[b
i+1
)a
i
[a
k
)b
k+1
[ =
k=1
[b
k+1
)b
k+1
[ = 1 [b
1
)b
1
[ (2.141)
AA
= 1, A
A = 1 [b
1
)b
1
[ (2.142)
Dakle, operator A nije unitaran.
Zadatak 2.29 U dvodimenzionalnom kompleksnom Hilbertovom prostoru
deniran je linearni operator A pomocu zadanog pravila kako djeluje na
vektore ortonormirane baze [e
i
)
2
i=1
:
A[e
1
) = [e
2
), A[e
2
) = [e
1
). (2.143)
a) Denirati operator A kao linearnu kombinaciju bra vektora [e
i
)e
j
[,
i, j = 1, 2.
b) Je li operator hermitski, unitaran, normalan? Postoji li inverzni op-
erator A
1
?
c) Jesu li vlastite vrijednosti operatora A realne?
36 Operatori
Rjesenje:
a)
A = A1 = A
i=1,2
[e
i
)e
i
[ = A[e
1
)e
1
[+A[e
2
)e
2
[ = [e
1
)e
2
[[e
2
)e
1
[ (2.144)
b)
A
= [e
2
)e
1
[ [e
1
)e
2
[ = A, (2.145)
A
2
= ([e
1
)e
2
[ [e
2
)e
1
[)([e
1
)e
2
[ [e
2
)e
1
[) =
= [e
1
)e
1
[ [e
2
)e
2
[ = 1. (2.146)
Dakle,
[A, A
] = [A, A] = 0 A je normalni operator

A
,= A A nije hermitski operator

A
A = AA
= A
2
= 1 A je unitaran
A unitaran A
1
: A
1
= A
= A.
c)
A nije hermitski vlastite vrijednosti a
1
a
2
ne moraju biti realne,
A normalni operator vlastiti vektori [a
1
), [a
2
) ortogonalni.
Poglavlje 3
Jame i Barijere
U kvantnoj mehanici, cestica je opisana valnom funkcijom(r, t), koja sadrzi
informacije o prostornom stanju cestice u trenutku t. Valna funkcija (r, t)
je kompleksna funkcija tri koordinate x, y, z i vremena t. Vjerovatnoca
dP(r, t) nalazenja cestice u trenutku t u elementu zapremine dV je:
dP(r, t) = C[(r, t)[
2
dV (3.1)
gdje je C konstanta normiranja. Vjerovatnoca nalazenja cestice bilo gdje u
prostoru, u trenutku t jednaka je jedinici.
_
dP(r, t) = 1. (3.2)
Vremenski zavisna Schr odingerova jednadzba za cesticu mase m koja se
nalazi u potencijalu V (r, t) je
i
(r, t)
t
=

2
2m
2
(r, t) +V (r, t)(r, t) (3.3)
gdje je
2
=

2
x
2
+

2
y
2
+

2
z
2
Laplasov operator. Valna funkcija cestice koja se nalazi u vremenski nezav-
isnom potencijalu V (r) zadovoljava Schr odingerovu jednadzbu:
i
(r, t)
t
=

2
2m
2
(r, t) +V (r)(r, t) (3.4)
Separacijom varijabli (r, t) = (r)(t), imamo (t) = Ae
it
, gdje (r)
mora zadovoljavati jednadzbu

2
2m
2
(r) +V (r)(r) = E(r). (3.5)
38 Jame i Barijere
Ovo je stacionarna Schr odingerova jednadzba, a valna funkcija ima formu
(r, t) = (r)e
it
= (r)e
i
E
t
, (3.6)
i zove se stacionarno rjesenje Schr odingerove jednadzbe.
Zadatak 3.1 Posmatrajmo cesticu mase m u potencijalnoj jami beskonacne
dubine
V (x) =
_
_
_
< x 0
V
0
0 < x < a
a x <
Slika 3.1:
Naci stacionarna stanja i odgovarajuce energije.
Rjesenje: U pocetku pretpostavimo da ovi zidovi imaju konacnu dubinu.
Schr odingerova jednacina za svaku od oblasti data je na sljedeci nacin:
d
2
1
dx
2
+k
2
1
1
= 0, (3.7)
d
2
2
dx
2
+k
2
2
2
= 0, (3.8)
d
2
3
dx
2
+k
2
3
3
= 0, (3.9)
gdje oznake imaju sljedeca znacenja:
k
1
=
_
2m
2
(E V
0
) = i
_
2m
2
(V
0
E) = ik (3.10)
k
2
=
_
2m
2
(E V
0
) (3.11)
k
3
=
_
2m
2
(E V

0
) = ik (3.12)
Rjesenja diferencijalnih jednacina mogu se napisati u obliku :
1
(x) = Ae
ik
1
x
+Be
ik
1
x
= Ae
kx
+Be
kx
(3.13)
2
(x) = Ce
ik
2
x
+De
ik
2
x
(3.14)
3
(x) = Ee
ik
3
x
+Fe
ik
3
x
= Ee
kx
+Fe
kx
. (3.15)
Valna funkcija mora biti konacna u citavoj oblasti pa i za x = . Kada
x funkcija
1
(x) , s obzirom da funkcija mora biti konacna
u citavoj oblasti slijedi da mora biti A = 0. Valna funkcija u prvoj oblasti
se svodi na
1
(x) = Be
kx
. Ako pustimo da V

0
tada i k , a
valna funkcija
1
(x) 0. To znaci da je vjerojatnost nalazenja cestice
u prvoj oblasti jednaka nuli. Na analogan nacin se dolazi do zakljucka da
je valna funkcija jednaka nuli u trecoj oblasti. Razmotrimo sada rjesenje
Schr odingerove jednadzbe u drugoj oblasti:
2
(x) = Ce
ik
2
x
+De
ik
2
x
=
= C (cos k
2
x +i sin k
2
x) +D(cos k
2
x i sin k
2
x) =
= (C +D) cos k
2
x +i (C D) sin k
2
x =
= M cos k
2
x +N sink
2
x (3.16)
Iz uvjeta neprekidnosti u tacki x = 0,
1
(0) =
2
(0) zakljucuje se da je
M = 0. Funkcija u drugoj oblasti se svodi na
2
(x) = N sin k
2
x. (3.17)
Iz uvjeta neprekidnosti u tacki x = a,
2
(a) =
3
(a) dobija se
N sin k
2
a = 0 (3.18)
odnosno
k
2
a = n. (3.19)
Zamjenom izraza (3.11) u posljednju relaciju i s malo racunana dobija se
E
n
=
n
2
2
2ma
2
+V
0
; n = 1, 2, 3, ... (3.20)
Dakle, energija cestice u potencijalnoj jami ne moze biti bilo kakve vrijed-
nosti nego je diskretnog spektra. Odgovarajuce valne funkcije glase:
n
(x) = N sin
_
n
a
x
_
(3.21)
40 Jame i Barijere
Iz uvjeta normiranja valne funkcije konacno dobijamo
n
(x) =
_
2
a
sin
_
n
a
x
_
(3.22)
Zadatak 3.2 U trenutku t = 0 cestica mase m u beskonacno dubokoj pra-
vokutnoj potencijalnoj jami sirine a opisana je valnom funcijom:
(x, 0) (x) =
_
1
a
0 < x < a
0 x 0 x a
a) Odrediti valnu funkciju cestice u trenutku t > 0
b) Odrediti vjerojatnost da se nakon nekog vremena cestica nade u stanju
sa energijom E =
9
2
2
2ma
2
.
Rjesenje:
a) Skup rjesenja Schr odingerove jednadzbe za beskonacnu duboku potenci-
jalnu jamu
n
(x)
n=1
cini potpun skup funkcija u intervalu [0, a]. Proizvoljna
funkcija (x, 0) (x) moze se razviti u red:
(x, 0) (x) =
n=1
c
n
n
(x) =
n=1
c
n
_
2
a
sin
_
n
a
x
_
(3.23)
c
n
=
_
2
a
a
_
0
sin
_
n
a
x
_
(x)dx =
_
2
a
a
_
0
sin
_
n
a
x
_
1
a
dx =
=
2
a
a
_
0
sin
_
n
a
x
_
dx =
2
n
((1)
n
1) =
=
_
0 n = 2k
2
2
n
n = 2k + 1
(3.24)
Vremenska ovisnost valne funkcije dana je kao suma separabilnih rjesenja
(x, t) =
n=1
c
n
n
(x)e
iEn
t
=
=
n = 1
n = 2k + 1
2
2
n
2
a
sin
_
n
a
x
_
e
iEn
t
(3.25)
E
n
=
n
2
2
2ma
2
(3.26)
b) Energija E odgovara stanju n = 3. Vjerojatnost da se u nekom trenutku
izmjeri energija E
3
jednaka je:
P
3
= [c
3
[
2
=
2
3
2
=
8
9
2
0.09 = 9% (3.27)
Zadatak 3.3

Cestica u beskonacno dubokoj potencijalnoj jami opisana je
valnom funkcijom koja je kombinacija prva dva stacionarna stanja:
(x, 0) = A[
1
(x) +
2
(x)] (3.28)
a) Naci konstantu normiranja A.
b) Naci (x, t) i [(x, t)[
2
Uzeti
=

2
2ma
2
(3.29)
c) Izracunati ocekivanu vrijednost polozaja cestice x). Naci frekvenciju
i amplitudu oscilovanja.
d) Izracunati ocekivanu vrijednost impulsa cestice p).
e) Naci ocekivanu vrijednost Hamiltonijana H i uporediti je sa E
1
i E
2
.
Rjesenje:
a) Funkciju normiramo na sljedeci nacin:
1 =
_
(x, 0)
(x, 0)dx =
_
[(x, 0)[
2
dx =
= [A[
2
_
(
1
(x)
+
2
(x)
) (
1
(x) +
2
(x)) dx =
= [A[
2
_
[
1
(x)
1
(x) +
1
(x)
2
(x) +
2
(x)
1
(x) +
2
(x)
2
(x)] dx =
= [A[
2
_
_
[
1
(x)[
2
+
1
(x)
2
(x) +
2
(x)
1
(x) +[
2
(x)[
2
_
dx =
= [A[
2
[1 + 0 + 0 + 1] = 2 [A[
2
(3.30)
A =
1
2
. (3.31)
b) Valna funkcija za dozvoljene vrijednosti energije je
(x, t) =
1
2
_
1
e
iE
1
t
+
2
e
iE
2
t
_
. (3.32)
42 Jame i Barijere
Obzirom da je
E
n
=
n
2
2ma
2
, (3.33)
koristeci relaciju (3.29) mozemo pisati
E
n
= n
2
(3.34)
Zamjenom relacije (3.34) u relaciju (3.32) dobija se
(x, t) =
1
2
_
1
e
it
+
2
e
4it
=
=
1
2
_
2
a
_
sin
_
a
x
_
e
it
+ sin
_
2
a
x
_
e
4it
_
=
=
1
a
e
it
_
sin
_
a
x
_
+ sin
_
2
a
x
_
e
3it
_
(3.35)
Po deniciji je
[(x, t)[
2
=
(x.t) (x, t) (3.36)

i obzirom da je
(x, t) =
1
a
e
it
_
sin
_
a
x
_
+ sin
_
2
a
x
_
e
3it
_
(3.37)
dobija se
[(x, t)[
2
=
1
a
_
sin
_
a
x
_
+ sin
_
2
a
x
_
e
3it
_
_
sin
_
a
x
_
+ sin
_
2
a
x
_
e
3it
_
=
=
1
a
_
sin
2
_
a
x
_
+ sin
2
_
2
a
x
_
+
+sin
_
a
x
_
sin
_
2
a
x
_
_
e
3it
+e
3it
_
. .
2 cos 3t
_
=
=
1
a
_
sin
2
_
a
x
_
+ sin
2
_
2
a
x
_
+
+2 sin
_
a
x
_
sin
_
2
a
x
_
cos (3t)
_
(3.38)
c) Ocekivana vrijednost polozaja cestice je
x) =
a
_
0
x
(x, t)
2
dx =
1
a
a
_
0
x
_
sin
2
_
a
x
_
+ sin
2
_
2
a
x
_
+
+2 sin
_
a
x
_
sin
_
2
a
x
_
cos (3t)
_
dx (3.39)
Izracunavanjem vrijednosti integrala ,
I
1
=
a
_
0
xsin
2
_
a
x
_
dx =
a
2
4
I
2
=
a
_
0
xsin
2
_
2
a
x
_
dx =
a
2
4
I
3
=
a
_
0
xsin
_
a
x
_
sin
_
2
a
x
_
dx =
1
2
a
_
0
x
_
cos
_
a
x
_
cos
_
3
a
x
__
dx =
=
1
2
_
a
2
2
cos
_
a
x
_
+
ax
sin
_
a
x
_
a
2
9
2
cos
_
3
a
x
_
ax
3
sin
_
3
a
x
_
_
=
=
1
2
_
a
2
2
(cos cos 0)
a
2
9
2
(cos 3 cos 0)
_
=
a
2
2
+
a
2
9
2
=
a
2
2
_
1
1
9
_
=
8a
2
9
2
,
i zamjenom u relaciju (3.39) dobija se :
x) =
1
a
_
a
2
4
+
a
2
4

8a
2
9
2
2 cos 3t
_
=
=
1
a
_
a
2
2

16a
2
9
2
cos 3t
_
=
a
2
_
1
32
9
2
cos 3t
_
(3.40)
Frekvencija osciliranja je:
=
3
2
=
3
2
22ma
2
=
3
4ma
2
(3.41)
a amplituda:
32
9
2
_
a
2
_
= 0, 3603
_
a
2
_
(3.42)
d) Ocekivana vrijednost impulsa je
p) = m
d x)
dt
= m
a
2
d
dt
_
1
32
9
2
cos (3t)
_
=
=
ma
2
_
32
9
2
_
(3) sin(3t) =
16ma
3
2
sin (3t) =
=
16ma
2
3
2
2ma
2
sin (3t) =
8
3a
sin (3t) (3.43)
44 Jame i Barijere
e)
H
1
= E
1
1
; (3.44)
H
2
= E
2
2
. (3.45)
H =
1
2
H
_
1
e
i
E
1
t
+
2
e
i
E
2
t
_
=
=
1
2
_
E
1
1
e
i
E
1
t
+E
2
2
e
i
E
2
t
_
(3.46)
Ocekivana vrijednost Hamiltonijana je
H) =
_

Hdx =
=
1
2
_
_
1
e
i
E
1
t
2
e
i
E
2
t
__
E
1
1
e
i
E
1
t
+E
2
2
e
i
E
2
t
_
dx =
=
1
2
_
[E
1
1
+E
2
2
]dx =
1
2
[E
1
+E
2
] (3.47)
Koristeci relacije (3.29) i (3.34) dobija se
H) =
5
2
2
4ma
2
(3.48)
Zadatak 3.4

Cestica mase m nalazi se unutar pravokutne beskonacno duboke
potencijalne jame sirine a. Njena valna funkcija u trenutku t = 0 dana je
formulom:
(x, 0) (x) =
1
3
_
2
a
sin
_
2
a
x
_
+
_
2
3
_
2
a
sin
_
3
a
x
_
(3.49)
a) Je li stanje opisano ovom funkcijom stacionarno stanje?
b) Odrediti valnu funkciju cestice u proizvoljnom trenutku t.
c) Odrediti vjerojatnost da mjereci energiju u trenutku t, dobijemo vri-
jednosti

2
2
2ma
2
,
4
2
2
2ma
2
,
9
2
2
2ma
2
,
16
2
2
2ma
2
?
d) Odrediti ocekivane vrijednosti polozaja i impulsa cestice x), p).
Rjesenje:
a) Valna funkcija (x, 0) je kombinacija valnih funkcija dva stacionarna
stanja(n = 2, n = 3). Dakle, stanje opisano valnom funkcijom (x, 0) nije
stacionarno stanje.
b) Valna funkcija (x, t) dobije se kao linearna kombinacija stacionarnih
stanja:
(x, t) =
n=1
c
n
(t)
n
(x) c
n
= c
n
(0)e
iEn
t
, (3.50)
gdje su c
n
c
n
(0) koecijenti u razvoju valne funkcije (x, 0) po sta-
cionarnim rjesenjima:
c
n
=
_
2
a
a
_
0
sin
_
n
a
x
_
(x, 0)dx, E
n
=
n
2
2
2ma
2
(3.51)
Samo su koecijenti c
2
=
1
3
i c
3
=
_
2
3
razliciti od nule, pa je vremenska
zavisnost valne funkcije dana formulom
(x, t) =
n=1
_
2
a
sin
_
n
a
x
_
e
iEn
t
=
=
1
3
_
2
a
_
sin
_
2
a
x
_
e
iE
2
t
+
2 sin
_
3
a
x
_
e
iE
3
t
_
(3.52)
(x, t) =
1
3
_
2
a
_
sin
_
2
a
x
_
e
4it
+
2 sin
_
3
a
x
_
e
9it
_
=
=
1
3
_
2
a
e
4it
_
sin
_
2
a
x
_
+
2 sin
_
3
a
x
_
e
5it
_
(3.53)
c) Obzirom da su samo c
2
i c
3
razliciti od nule to je:
P
1
= [c
1
[
2
= 0, P
2
= [c
2
[
2
=
2
=
1
3
= 0.333 = 33.3% (3.54)
P
4
= [c
4
[
2
= 0, P
3
= [c
3
[
2
=
_
2
3
2
=
2
3
= 0.666 = 66.6% (3.55)
d) Prvo cemo izracunati
(x, t) i [(x, t)[

2
:
(x, t) =
1
3
_
2
a
e
+4it
_
sin
_
2
a
x
_
+
2 sin
_
3
a
x
_
e
+5it
_
(3.56)
[(x, t)[
2
=
2
3a
_
sin
_
2
a
x
_
+
2 sin
_
3
a
x
_
e
5it
_
_
sin
_
2
a
x
_
+
2 sin
_
3
a
x
_
e
+5it
_
=
=
2
3a
_
sin
2
_
2
a
x
_
+ 2 sin
2
_
3
a
x
_
+
+2
2 sin
_
2
a
x
_
sin
_
3
a
x
_
cos(5t)
_
(3.57)
46 Jame i Barijere
Ocekivana vrijednost polozaja cestice je:
x) =
a
_
0
x[(x, t)[
2
dx =
=
2
3a
a
_
0
xsin
2
_
2
a
x
_
dx +
4
3a
a
_
0
xsin
2
_
3
a
x
_
dx +
+
4
2
3a
cos(5t)
a
_
0
xsin
_
2
a
x
_
sin
_
3
a
x
_
dx =
=
2
3a
a
2
4
+
4
3a
a
2
4
+
4
2
3a
_
24a
2
25
2
_
cos(5t) =
=
a
2

32
2
25
2
a cos(5t). (3.58)
Ocekivana vrijednost impulsa cestice je:
p) = m
dx)
dt
= m
d
dt
_
a
2

32
2
25
2
a cos(5t)
_
=
= m
_
32
2
25
2
a
_
(5) sin(5t) = m
32
2
25
2
(5a)

2
2ma
2
sin(5t) =
=
16
2
5
a
sin(5t). (3.59)
Zadatak 3.5

Cestica mase m nalazi se u beskonacno dubokoj pravokutnoj
potencijalnoj jami sirine a i opisana je valnom funkcijom
(x, 0) =
3
2

1
(x)
1
2
3
(x) (3.60)
gdje su
1
(x) i
3
(x) valne funkcije osnovnog i drugog pobudenog stanja.
a) Odrediti vjerojatnost da se pri mjerenju njenog polozaja ona nade u
intervalu [
L
2
,
L
2
+dx].
b) Pretpostaviti da je cestica detektirana na mjestu x =
L
2
. Odrediti valnu
funkciju koja opisuje cesticu.
c) Odmah poslije mjerenja polozaja cestice mjerena je njena energija.
Odrediti odnos vjerojatnosti.
R =
P(E
n
)
P(E
1
)
, (3.61)
gdje je P(E
n
) vjerojatnost da cestica ima energiju E
n
tj. da se nade
u n- tom stanju.
Rjesenje:
a) Vjerojatnost da se cestica nade u intervalu [
L
2
,
L
2
+dx] je dP = [(L)[
2
dx
_
L
2
_
=
3
2
_
2
a
sin
_
a
a
2
_
1
2
_
2
a
sin
_
3
a
a
2
_
=
=
1
2
_
2
a
_
3 sin

2
sin
3
2
_
=
1
2
_
2
a
(
3 + 1) (3.62)
Koristeci posljednju relaciju dobijamo:
dP =
_
L
2
_
2
dx =
1
2a
(
3 + 1)
2
(3.63)
b) Ako je cestica nadena na mjestu x =
L
2
, tada je njena valna funkcija
neposredno poslije mjerenja delta funkcija
(x) =
_
x
L
2
_
. (3.64)
Kako je skup rjesenja Schr odingerove jednadzbe u potencijalnoj jami pot-
pun skup funkcija, valna funkcija se moze predstaviti kao njihova linearna
kombinacija. Za funkciju vrijedi:
(x x
) =
n
(x)
n
(x
) (3.65)
gdje su
n
(x) rjesenja Schr odingerove jednadzbe za cesticu u beskonacno
dubokoj potencijalnoj jami. U nasem slucaju:
_
x
L
2
_
=
n
(x)
n
_
L
2
_
. (3.66)
n
_
L
2
_
zapravo je koecijent u razvoju valne funkcije po potpunom skupu
n
(x).
c) Kako je P(E
n
) = [c
n
[
2
, dobijamo:
R =
P(E
n
)
P(E
1
)
=
[c
n
[
2
[c
1
[
2
=
sin
2 n
2
sin
2
2
= sin
2
n
2
(3.67)
Zadatak 3.6
a)

Cestica mase m i energije E > 0 nailazi na potencijalnu jamu sirine
a i dubine V
0
.
V (x) =
_
_
_
0 x < 0
V
0
0 < x < a
0 x > a
Naci koecijent transmisije.
48 Jame i Barijere
Slika 3.2:
b) Za koju vrijednost sirine jame a ce transmisija biti potpuna, ako je
cestica elektron energije E = 1eV i V
0
= 4eV (m
e
= 9.1 10
31
kg).
Rjesenje: U ovom zadatku imamo jamu konacne dubine. Napisat cemo
Schr odingerovu jednacinu za svaku oblast (vidjeti sliku).
d
2
1
dx
2
+k
2
1
1
= 0 (3.68)
d
2
2
dx
2
+k
2
2
2
= 0 (3.69)
d
2
3
dx
2
+k
2
1
3
= 0 (3.70)
gdje k
1
i k
2
imaju sljedeca znacenja:
k
1
=
_
2mE
2
; k
2
=
_
2m(E +V
0
)
2
. (3.71)
Rjesenja Schr odingerove jednacine za svaku od oblasti mogu se napisati u
obliku:
1
(x) = Ae
ik
1
x
+Be
ik
1
x
(3.72)
2
(x) = Ce
ik
2
x
+De
ik
2
x
(3.73)
3
(x) = Ee
ik
1
x
+Fe
ik
1
x
. (3.74)
Eksponencijalne funkcije e
ik
1
x
(e
ik
2
x
) opisuju cesticu koja se krece u smjeru
pozitivne ose x (s ljeva udesno) a funkcije e
ik
1
x
(e
ik
2
x
) cestice koje se krecu
u suprotnom smjeru. S obzirom da u trecoj oblasti nema cestice koja se krece
od x = ulijevo, to je F=0. Sada primjenjujemo granicne uslove .
Za x = a,
2
(a) =
3
(a) (3.75)
d
2
(a)
dx
=
d
3
(a)
dx
(3.76)
odnosno
Ce
ik
2
a
+De
ik
2
a
= Ee
ik
1
a
(3.77)
ik
2
Ce
ik
2
a
ik
2
De
ik
2
a
= ik
1
Ee
ik
1
a
(3.78)
Ako iz jednacine (3.77) izrazimo
De
ik
2
a
= Ee
ik
1
a
Ce
ik
2
a
(3.79)
i zamjenimo u jednacinu (3.78) dobija se:
C =
_
(k
1
+k
2
)
2k
2
e
i(k
1
k
2
)a
_
E. (3.80)
Analogno, ako se iz jednacine (3.77) izrazi C i zamijeni u jednacinu (3.78)
dobija se
D =
_
(k
2
k
1
)
2k
2
e
i(k
1
+k
2
)a
_
E. (3.81)
Uvjet neprekidnosti valne funkcije i njene prve derivacije u x = 0:
1
(0) =
2
(0), (3.82)
d
1
(0)
dx
=
d
2
(0)
dx
(3.83)
daje:
A +B = C +D (3.84)
ik
1
A ik
1
B = ik
2
C ik
2
D (3.85)
Izrazavajuci B iz uvjeta (3.84) i zamjenom u relaciju (3.85) dobija se :
A =
(k
1
+k
2
)
2k
1
C +
(k
1
k
2
)
2k
1
D (3.86)
Zamjenom izraza (3.80) i (3.81) u izraz (3.86) dobija se
A =
_
(k
1
+k
2
)
2
4k
1
k
2
e
i(k
1
k
2
)a
(k
1
k
2
)
2
4k
1
k
2
e
i(k
1
+k
2
)a
_
E =
=
_
cos(k
2
a) i
k
2
1
+k
2
2
2k
1
k
2
sin(k
2
a)
_
e
ik
1
a
E (3.87)
50 Jame i Barijere
Koecijent transmisije T se racuna po formuli T =
jt
j
i
, tj.
T =
E
A
2
=
[E[
2
[cos(k
2
a) i
k
2
1
+k
2
2
2k
1
k
2
sin(k
2
a)]E
2
=
=
1
1 + (
k
2
1
k
2
2
2k
1
k
2
)
2
sin
2
(k
2
a)
. (3.88)
Zamjenom relacije (3.71) u izraz (3.88) dobija se konacan izraz za koecijent
transmisije:
T =
1
1 +
V
2
0
4E(E+V
0
)
sin
2
(
2m(E+V
0
)
a)
(3.89)
b) Iz relacije (3.89)zakljucujemo da ce transmisija biti potpuna, tj. koeci-
jent transmisije ce imati vrijednost jedan, ako je
sin
2
_
_
2m(E +V
0
)
a
_
= 0. (3.90)
ili:
_
2m(E +V
0
)
a = n, (n = 1, 2, 3, ...) (3.91)
sto daje trazenu vrijednost sirine jame:
a =
n
_
2m(E +V
0
)
= 2.7n 10
10
m. (3.92)
Zadatak 3.7 Dat je potencijalni bedem
V (x) =
_
V x > 0
0 x < 0
(3.93)
Slika 3.3:
Posmatrajmo struju cestica energije E > V koje se krecu od x = na
desno.
a) Napisati stacionarna rjesenja za svaku oblast
b) Naci odnos reektovanih i transmisionih amplituda talasa, upotrebom
odgovarajucih granicnih uslova.
c) Izracunati struju gustoce vjerovatnoce u obje oblasti i interpretirati
svaki dio,
d) Naci koecijent reeksije i transmisije.
Rjesenje:
a) Napisat cemo Schr odingerovu jednacinu za obje oblasti. Za prvu oblast:

2
2m
d
2
1
dx
2
= E
1
, (3.94)
za drugu oblast

2
2m
d
2
2
dx
2
= (E V )
2
(3.95)
Ako se uvedu oznake
k
1
=
_
2mE
2
i k
2
=
_
2m(E V )
2
(3.96)
i zamijene u Schr odingerovu jednacinu za prvu i drugu oblast dobija se
d
2
1
dx
2
+k
2
1
1
= 0 (3.97)
d
2
2
dx
2
+k
2
2
2
= 0. (3.98)
Rjesenja ovih jednacina su:
1
(x) = Ae
ik
1
x
+Be
ik
1
x
(3.99)
2
(x) = Ce
ik
2
x
+De
ik
2
x
(3.100)
Rjesenje e
+ikx
opisuje cesticu koja se krece u smjeru pozitivne x ose a e
ikx
cesticu koja se krece u suprotnom smjeru. Kako u oblasti dva nema niti
izvora cestice niti potencijalne barijere o koju bi se cestica reektovala, ko-
ecijent D mora biti jednak nuli, D = 0.
b) Iz granicnih uslova
1
(0) =
2
(0) , (3.101)
1
(0)
x
=

2
(0)
x
, (3.102)
dobijamo sljedece relacije:
A+B = C (3.103)
ik
1
(A B) = ik
2
C. (3.104)
52 Jame i Barijere
Zamjenom prve relacije u drugu dobija se
k
1
(A B) = k
2
(A+B) (3.105)
gdje se poslije kraceg racuna dobije odnos
B
A
=
k
1
k
2
k
1
+k
2
. (3.106)
Odnos transmisione amplitude vala i amplitude upadnog vala dobit cemo
ako relaciju (3.103) podijelimo sa A:
C
A
= 1 +
B
A
= 1 +
k
1
k
2
k
1
+k
2
=
2k
1
k
1
+k
2
. (3.107)
c) Za stacionarna stanja funkcije (x), struja gustoce vjerovatnoce je vre-
menski nezavisna i jednaka
j (x) =

2mi
_
(x)
(x)
x
(x)

(x)
x
_
. (3.108)
Za prvu oblast
(x) = A
e
ik
1
x
+B
e
ik
1
x
(3.109)
i
(x)
x
= ik
1
A
e
ik
1
x
+ik
1
B
e
ik
1
x
(3.110)
j
I
(x) =

2mi
__
A
e
ik
1
x
+B
e
ik
1
x
__
ik
1
Ae
ik
1
x
ik
1
Be
ik
1
x
_
_
Ae
ik
1
x
+Be
ik
1
x
__
ik
1
A
e
ik
1
x
+ik
1
B
e
ik
1
x
__
(3.111)
Nakon sredivanja dobija se
j
I
(x) =

2mi
_
2ik
1
[A[
2
2ik
1
[B[
2
_
=
=
k
1
m
_
[A[
2
[B[
2
_
. (3.112)
Struja gustoce vjerovatnoce je suma dva djela j
i
(x) =
k
1
m
[A[
2
koji pred-
stavlja dolazecu struju cestica (incidentnu) i krece se s lijeva na desno i
j
r
(x) =
k
1
m
[B[
2
predstavlja reektovanu struju cestica.
U drugoj oblasti je
(x) = C
e
ik
2
x
(3.113)
i
(x)
x
= ik
2
C
e
ik
2
x
. (3.114)
i zamjenom u relaciju (3.108) dobija se
j
II
(x) =
k
2
m
[C[
2
= j
t
(x) . (3.115)
Ovo je struja gustoce vjerovatnoce u drugoj oblasti i predstavlja transmiti-
rani val.
d) Koristeci deniciju za koecijent reeksije i transmisije dobija se:
R =
j
r
j
i
=
[B[
2
[A[
2
=
(k
1
k
2
)
2
(k
1
+k
2
)
2
= 1
4k
1
k
2
(k
1
+k
2
)
2
(3.116)
T =
j
t
j
i
=
k
2
k
1
[C[
2
[A[
2
=
k
2
k
1
(2k
1
)
2
(k
1
+k
2
)
2
=
4k
1
k
2
(k
1
+k
2
)
2
. (3.117)
Zadatak 3.8 Odrediti koecijent transmisije za pravougaonu potencijalnu
barijeru prikazanu na slici. Razmotriti odvojeno tri slucaja E < V
0
, E = V
0
i E > V
0
.
Rjesenje:
U slucaju kada je E < V
0
rjesenja Schr odingerove jednacine za oznacene
oblasti su:
1
(x) = Ae
ik
1
x
+Be
ik
1
x
(x < a)
2
(x) = Ce
k
2
x
+De
k
2
x
(a < x < a)
3
(x) = Fe
ik
1
x
(x > a)
gdje su uvedene oznake
k
1
=
_
2mE
2
(3.118)
k
2
=
_
2m(V
0
E)
2
(3.119)
Koristeci granicne uvjete za x = a
1
(a) =
2
(a) (3.120)
d
1
(a)
dx
=
d
2
(a)
dx
(3.121)
54 Jame i Barijere
dobija se
Ae
ik
1
a
+Be
ik
1
a
= Ce
k
2
a
+De
k
2
a
(3.122)
ik
1
(Ae
ik
1
a
Be
ik
1
a
) = k
2
(Ce
k
2
a
+De
k
2
a
) (3.123)
Iz granicnih uvjeta za x = a
2
(a) =
3
(a), (3.124)
d
2
(a)
dx
=
d
3
(a)
dx
(3.125)
dobija se
Ce
k
2
a
+De
k
2
a
= Fe
ik
1
a
(3.126)
k
2
(Ce
k
2
a
+De
k
2
a
) = ik
1
Fe
ik
1
a
(3.127)
Zbrajanjem relacija (3.122) i (3.123) dobija se:
2Ae
ik
1
a
=
_
1
ik
2
k
1
_
De
k
2
a
+
_
1 +
ik
2
k
1
_
Ce
k
2
a
. (3.128)
Zbrajanjem relacija (3.126) i (3.127) dobija se:
2De
k
2
a
=
_
1 +
ik
1
k
2
_
Fe
ik
1
a
(3.129)
a njihovim oduzimanjem:
2Ce
k
2
a
=
_
1
ik
1
k
2
_
Fe
ik
1
a
(3.130)
Zamjenom relacija (3.129) i (3.130) u relaciju(3.128) dobit cemo
2Ae
ik
1
a
=
_
1
ik
2
k
1
__
1 +
ik
1
k
2
_
Fe
ik
1
a
e
2k
2
a
2
+
+
_
1 +
ik
2
k
1
__
1
ik
1
k
2
_
Fe
ik
1
a
e
2k
2
a
2
=
= F
e
ik
1
a
2
_
_
1 +i
_
k
1
k
2
k
2
k
1
_
+ 1
_
e
2k
2
a
+
+
_
1 +i
_
k
2
k
1
k
1
k
2
_
+ 1
_
e
2k
2
a
_
=
=
1
2
Fe
ik
1
a
_
2
_
e
2k
2
a
+e
2k
2
a
_
+
+i
_
k
2
2
k
2
1
k
1
k
2
_
_
e
2k
2
a
e
2k
2
a
_
_
=
=
1
2
Fe
ik
1
a
_
4 cosh (2k
2
a) +i
k
2
2
k
2
1
k
1
k
2
2 sinh (2k
2
a)
_
=
= 2Fe
ik
1
a
_
cosh (2k
2
a) +i
k
2
2
k
2
1
2k
1
k
2
sinh (2k
2
a)
_
. (3.131)
Koecijent transmisije se racuna po formuli
T
1
=
A
F
2
= cosh
2
(2k
2
a) +
(k
2
2
k
2
1
)
2
(2k
1
k
2
)
2
sinh
2
(2k
2
a) (3.132)
Obzirom da je cosh
2
= 1 + sinh
2
koecijent transmisije se moze napisati na
sljedeci nacin
T
1
= 1 +
_
1 +
(k
2
2
k
2
1
)
2
(2k
1
k
2
)
2
_
sinh
2
(2k
2
a) =
= 1 +
4k
2
1
k
2
2
+k
4
1
+k
4
2
2k
2
1
k
2
2
(2k
1
k
2
)
2
sinh
2
(2k
2
a) =
= 1 +
(k
2
2
+k
2
1
)
2
(2k
1
k
2
)
2
sinh
2
(2k
2
a) =
= 1 +
_
2mE
2
+
2m(V
0
E)
2
_
2
4
2mE
2
2m(V
0
E)
2
sinh
2
_
2a
_
2m(V
0
E)
_
=
= 1 +
V
2
0
4E(V
0
E)
sinh
2
_
2a
_
2m(V
0
E)
_
(3.133)
U slucaju kada je E = V
0
rjesenja Schr odingerove jednacine su
1
(x) = Ae
ik
1
x
+Be
ik
1
x
(x < a)
2
(x) = C +Dx (a < x < a)
3
(x) = Fe
ik
1
x
(x > a)
Koristeci granicne uvjete na lijevoj strani barijere tj. za x = a dobija se
Ae
ik
1
a
+Be
ik
1
a
= C Da (3.134)
ik
1
(Ae
ik
1
a
Be
ik
1
a
) = D (3.135)
Granicni uvjeti za x = a daju:
Fe
ik
1
a
= C +Da (3.136)
ik
1
Fe
ik
1
a
= D (3.137)
Oduzimanjem relacija (3.134) i (3.136) dobija se
2Da = Fe
ik
1
a
Ae
ik
1
a
Be
ik
1
a
(3.138)
Ae
2ik
1
a
B = F (3.139)
a zamjenom relacije (3.137) u relaciju (3.138):
2aik
1
Fe
ik
1
a
= Fe
ik
1
a
Ae
ik
1
a
Be
ik
1
a
2aik
1
F = F Ae
2ik
1
a
B
56 Jame i Barijere
Ae
2ik
1
a
+B = F 2aik
1
F = (1 2aik
1
)F (3.140)
Sabiranjem relacija (3.139) i (3.140) dobija se:
2Ae
2ik
1
a
= 2F(1 ik
1
a) (3.141)
Koecijent transmisije je
T
1
=
A
F
2
= 1 + (k
1
a)
2
= 1 +
2mE
2
a
2
=
= 1 +
2mE
2
a
2
(3.142)
Na slican nacin se moze izracunati koecijent transmisije ako je E > V
0
.
Konacna formula glasi:
T
1
= 1 +
V
2
0
4E(E V
0
)
sin
2
_
2a
_
2m(E V
0
)
_
. (3.143)
Zadatak 3.9 Posmatrajmo cesticu mase m i energije E > 0 koja se krece
u jednodimenzionalnom potencijalu
V = V
0
(x a) .
a) Integrirati stacionarnu Schr odingerovu jednacinu izmedu a i a+.
Uzeti granicu 0, i pokazati da derivacija valne funkcije (x) ima
prekid za x = a i odrediti razliku derivacija slijeva i zdesna.
b) Koristeci stacionarna rjesenja Schr odingerove jednacine :
1
(x) = Ae
ikx
+Be
ikx
, x > a
2
(x) = Ce
ikx
+De
ikx
, x < a,
gdje je k =
_
2mE
2
, izracunati elemente matrice M denisane kao :
_
C
D
_
= M
_
A
B
_
(3.144)
Rjesenje: Schr odingerova jednacinana za dati potencijal je:

2
2m
d
2
(x)
dx
2
V
0
(x a)(x) = E(x). (3.145)
Integrirajmo obje strane ove jednadzbe u granicam a , a +:

2
2m
a+
_
a
d
2
(x)
dx
2
dx V
0
a+
_
a
(x a) (x)dx = E
a+
_
a
(x)dx (3.146)
Koristeci deniciju -funkcije u relaciji (3.146) dobija se :

2
2m
_
d(x)
dx
[
x=a+

d(x)
dx
[
x=a
_
V
0
(a) = E
a+
_
a
(x) dx (3.147)
S obzirom da je (x) neprekidna funkcija i konacna u intervalu [a , a +],
i ako se uzme da 0 dobija se :

2
2m
_
lim
xa,x>a
d(x)
dx
lim
xa,x<a
d(x)
dx
_
V
0
(a) = 0. (3.148)
Iz relacije (3.148) vidimo da derivacija funkcije (x) ima prekid u tacki
x = a a razlika vrijednosti derivacije je:
d(a
+
)
dx

d(a
)
dx
=
2mV
0
2
(a) . (3.149)
b) Koristeci uslov neprekidnosti funkcije (x) za x = a,
1
(a) =
2
(a), (3.150)
dobija se
Ae
ika
+Be
ika
= Ce
ika
+De
ika
(3.151)
Iz skoka derivacije u tacki x = a dobije se:
ikAe
ika
ikBe
ika
ikCe
ika
+ikDe
ika
=
2mV
0
2
(Ae
ika
+Be
ika
)
(3.152)
Izrazavajuci A iz relacije (3.151) i zamjenom u relaciju (3.152) dobija se :
D =
mV
0
ik
2
e
2ika
A+
_
1
mV
0
ik
2
_
B (3.153)
Analogno se dobija :
C =
_
1 +
mV
0
ik
2
_
A+
mV
0
ik
2
e
2ika
B (3.154)
Zamjenom relacija (3.153) i (3.154) u relaciju(3.144) nalaze se matricni ele-
menti matrice M:
M =
_
_
1 +
mV
0
ik
2
mV
0
ik
2
e
2ika
mV
0
ik
2
e
2ika
1
mV
0
ik
2
_
_
. (3.155)
Zadatak 3.10 Rjesiti stacionarnu Schr odinger-ovu jednacinu za cesticu u
potencijalu V (x) = a(x), a > 0. Kakav je spektar energije?
58 Jame i Barijere
Rjesenje: Schr odinger-ova jednacina za zadani potencijal glasi:

2
2m
d
2
(x)
dx
2
a(x)(x) = E(x). (3.156)
U tacki x = 0 rjesenje (x) mora biti neprekidno dok
d(x)
dx
mora zadovoljiti
uvjet:
d(0
+
)
dx

d(0
)
dx
=
2ma
2
(0). (3.157)
Ovaj izraz dobije se kada se Schr odinger-ova jednacina integrira od 0
do
0
+
. Ako je E < 0 , rjesenje je
(x) =
_
Ae
kx
+Be
kx
, x < 0
Ce
kx
+De
kx
, x 0
, (3.158)
gdje je k =
_
2mE
2
. Funkcije mora biti konacna kada x pa mora
biti A = D = 0, a uslovi neprekidnosti valne funkcije i izraz za skok prve
derivacije valne funkcije u x = 0 daju:
B = C, (3.159)
kC kB =
2ma
2
B. (3.160)
Postoji samo jedna vrijednost k tj. energije cestice E koja zadovoljava oba
uvjeta i imamo jedno vezano stanje sa energijom
E
0
=
ma
2
2
2
. (3.161)
Odgovarajuca funkcija stanja glasi:
0
(x) =
ke
k|x|
. (3.162)
Za E > 0 rjesenja su
(x) =
_
Ae
ikx
+Be
ikx
, x < 0
Ce
ikx
+De
ikx
, x 0
(3.163)
pri cemu je
A +B = C +D, (3.164)
ik(C D) ik(A B) =
2ma
2
(A+B). (3.165)
Vidi se da ovi uslovi ne ogranicavaju spektar energije, tj. on je kontinuiran.
Zadatak 3.11 Posmatrajmo potencijal dvostruke funkcije
V (x) = [ (x +a) (x a)] (3.166)
gdje su i a pozitivne konstante
a) Skicirati ovaj potencijal
b) Koliko granicnih stanja posjeduje?
c) Naci dozvoljene energije za =

2
ma
i za =

2
4ma
i skicirati valne
funkcije.
Rjesenje: a)
b) Prvo cemo razmotriti za parna rjesenja
(x) =
_
_
_
Ae
kx
(x > a)
B
_
e
kx
+e
kx
_
(a < x < a)
Ae
kx
(x < a)
(3.167)
Iz uslova neprekidnosti valne funkcije za x = a slijedi
Ae
ka
= B
_
e
ka
+e
ka
_
A = B
_
e
2ka
+ 1
_
(3.168)
Na osnovu osobine delta funkcije je
d
dx
=
2m
2
(a) (3.169)
= (a
+
) (a
) (3.170)
= Ae
kx
B
_
e
ka
+e
kx
_
(3.171)
d
dx
= kAe
kx
_
B
_
ke
ka
ke
ka
__
=
2m
2
Ae
ka
_
e
ka
(3.172)
60 Jame i Barijere
A+B
_
e
2ka
1
_
=
2m
2
k
A (3.173)
Koristeci relaciju (3.168) i nakon kraceg sredivanja dobija se
B
_
e
2ka
1
_
= A
_
2m
2
k
1
_
=B
_
e
2ka
+ 1
_
_
2m
2
k
1
_
e
2ka
1 = e
2ka
_
2m
2
k
1
_
+
_
2m
2
k
1
__
e
2ka
2
k
m
= 1 +e
2ka
e
2ka
=

2
k
m
1 (3.174)
a ovo je transcedentna jednacina za k (otuda i za energiju E). Mi cemo je
rijesiti gracki. Uzmimo: z = 2ka, c =

2
2am
, tako da je e
z
= cz 1
Nacrtajmo obje strane i potrazimo presjek:
Iz graka, c i z su oba pozitivna, vidimo da je jedno i samo jedno rjesenje
(za parno ). Ako je =

2
2ma
, c = 1 dobija se z = 1, 278 i
k
2
=
2mE
2
=
z
2
(2a)
2
E =
(1, 278)
2
8
_

2
ma
2
_
= 0, 204
_

2
ma
2
_
(3.175)
Za neparna rjesenja:
(x) =
_
_
_
Ae
kx
(x > a)
B
_
e
kx
e
kx
_
(a < x < a)
Ae
kx
(x < a)
(3.176)
Na osnovu granicnih uvjeta dobija se: Neprekidnost funkcije za x = a:
Ae
ka
= B
_
e
ka
e
ka
_
A = B
_
e
2ka
1
_
(3.177)
Prekid prve derivacioje na mjestu x = a daje
Ae
ka
B
_
ke
ka
+ke
ka
_
=
2m
2
Ae
ka
B
_
e
2ka
+ 1
_
= A
_
2m
2
k
1
_
(3.178)
e
2ka
+ 1 =
_
e
2ka
1
_
_
2m
2
k
1
_
= e
2ka
_
2m
2
k
1
_
2m
2
k
+ 1
1 =
2m
2
k
1
2m
2
k
e
2ka
2
k
m
= 1 e
2ka
e
2ka
= 1

2
k
m
e
z
= 1 cz (3.179)
Ovog puta moze se desiti i da nema rjesenja. Oba graka sijeku y-osu u
1, ali ako je c veliko ( jako malo), moze se desiti da nema presjeka (puna
linija), a ako je c malo (isprekidana linija) imamo presjek.
Ugao nagiba od e
z
u (z = 0) je 1 a za 1cz je c. Tako da je za neparna
rjesenja
c < 1 ili >

2
2ma
(3.180)
Dakle, jedno vezano stanje za

2
2ma
, dva ako je >

2
2ma
62 Jame i Barijere
a) Parna rjesenja b) Neparna rjesenja (ako postoje)
1) Za
=

2
ma
c =
1
2
(3.181)
Parna rjesenja:
e
z
=
1
2
z 1 z = 2, 21772
Neparna rjesenja:
e
z
= 1
1
2
z z = 1, 59362
Slijedi
E = 0, 615
_

2
ma
2
_
(3.182)
E = 0, 317
_

2
ma
2
_
(3.183)
2) Za
=

2
4ma
c = 2 (3.184)
Samo parna rjesenja:
e
z
= 2z 1 z = 0, 738835
E = 0, 0682
_

2
ma
2
_
(3.185)
Zadatak 3.12 Naci koecijent transmisije za potencijal dat u obliku
V (x) = [ (x +a) (x a)] (3.186)
gdje su i a pozitivne konstante.
Rjesenje:
Valne funkcije za svaku od oblasti su:
1
= Ae
ikx
+Be
ikx
(x < a)
2
= Ce
ikx
+De
ikx
(a < x > a)
3
= Fe
ikx
(x > a)
(3.187)
Granicni uslov za x = a,
1
(a) =
2
(a) daje
Ae
ika
+Be
ika
= Ce
ika
+De
ika
odnosno
Ae
2ika
+B = Ce
2ika
+D. (3.188)
Ako se uvede smjena = e
2ika
posljednja jednakost moze se napisati kao
A +B = C +D (3.189)
Granicni uslov na mjestu x = a,
2
(a) =
3
(a) daje
Ce
ika
+De
ika
= Fe
ika
odnosno
F = C +D. (3.190)
Iz osobine funkcije za prvu derivaciju dobija se :
ik
_
Ce
ika
De
ika
_
ik
_
Ae
ika
Be
ika
_
=
2m
2
_
Ae
ika
+Be
ika
_
.
(3.191)
Uvodeci oznaku =
i2m
2
k
posljednja jednacina se moze napisati na sljedeci
nacin
C D = A( + 1) +B( 1) (3.192)
64 Jame i Barijere
ikFe
ika
ik
_
Ce
ika
D
ika
_
=
2m
2
_
Fe
ika
_
(3.193)
ili
C D = (1 ) F (3.194)
Na osnovu relacija(3.190) i (3.194) je
D = F C
C D = (1 ) F (3.195)
C (F C) = (1 ) F (3.196)
odnosno
2C = (2 ) F (3.197)
C +D = F
C D = (1 ) F
2D = F
2D =

F (3.198)
Iz relacija (3.189) i (3.192) je
A+B = C +D D = A+B C
C D = ( + 1) A +B( 1)
2C = B +A + ( + 1) A+B( 1)
2C = B +A +A+A +B B
2C = ( + 2) A +
_
_
B (3.199)
Oduzimanjem relacija (3.189) i (3.192)
C +D = A+B
C D = ( + 1) A+B( 1)
.
dobija se
2D = A + (2 ) B (3.200)
Izjednacavajuci izraze (3.197) i (3.199) i (3.198) i (3.200) dobija se
(2 ) F = ( + 2) A +
_
B
_
(3.201)
_
_
F = A+ (2 ) B. (3.202)
Ako se jednacina (3.201) pomnozi sa (2 ), a jednacina (3.202) sa i
oduzmu dobija se
_
(2 )
2
_
F = 4A
odnosno
F
A
=
4
(2 )
2
2
(3.203)
Uvodeci nove oznake
g =
i
=

2
k
2m
, = 4ka , =
i
g
,
2
= e
i
izraz (3.203) se moze napisati na sljedeci nacin
F
A
=
4g
2
(2g i)
2
+e
i
(3.204)
Imenilac u relaciji (3.204) se moze napisati na sljedeci nacin
4g
2
4ig 1 + cos +i sin =
_
4g
2
1 + cos
_
+i (sin 4g) . (3.205)
Kvadriranjem se dobija
_
4g
2
1 + cos
_
2
+ (sin 4g)
2
= 16g
2
+ 1 + cos
2
8g
2
2 cos +
+8g
2
cos + sin
2
8g sin + 16g
2
=
= 16g
2
+ 8g
2
+
_
8g
2
2
_
cos 8g sin . (3.206)
Konacno koecijent transmisije je
T =
F
A
2
=
8g
4
(8g
4
+ 4g
2
+ 1) + (4g
2
1) cos 4g sin
. (3.207)
Zadatak 3.13 Naci stacionarna stanja talasnih funkcija i odrediti moguce
vrijednosti energije elektrona u dvodimenzionalnoj beskonacno dubokoj po-
tencijalnoj jami
V (x, y) =
_
0 za (0 < x < a) (0 < y < b)
za drugdje
Posebno razmotriti slucaj a = b.
Rjesenje: Schr odingerova jednacina za dvodimenzionalne probleme je
2
(x, y)
x
2
+

2
(x, y)
y
2
+
2m
2
(E V (x, y)) = 0 (3.208)
66 Jame i Barijere
Unutar potencijalne jame (V (x, y) = 0) rjesenja ove jednacine se traze u
obliku
(x, y) = X (x) Y (y) (3.209)
Zamjenom (3.209) u Schr odingerovu jednacinu (3.208) i ako energiju napisemo
kao E
nxny
= E
x
+E
y
dobija se
Y (y)
d
2
X (x)
dx
2
+X (x)
d
2
Y (y)
dy
2
=
2m
2
(E
x
+E
y
) (3.210)
Ako relaciju (3.210) podijelimo sa X (x) Y (y) i izjednacavajuci odgovarajuce
elemente na lijevoj i desnoj strani dobijaju se dvije jednacine
d
2
X (x)
dx
2
+
2m
2
E
x
X (x) = 0 (3.211)
d
2
Y (y)
dy
2
+
2m
2
E
y
Y (y) = 0. (3.212)
Ovo su Schr odingerove jednacine za jednodimenzionalne probleme. Koristeci
granicne uslove lako je naci rjesenja ovih jednacina
X(x) = A
x
sin
_
n
x
a
x
_
(3.213)
Y (y) = A
y
sin
_
n
y
b
y
_
(3.214)
Normiranjem valnih funkcija (3.213) i (3.214) dobiju se konstante A
x
i A
y
A
x
=
_
2
a
, A
y
=
_
2
b
(3.215)
Koristeci relacije (3.215) i zamjenom (3.213) i (3.214) u relaciju (3.209)
trazena valna funkcija je
(x, y) =
_
4
ab
sin
_
n
x
a
x
_
sin
_
n
y
b
y
_
. (3.216)
Koristeci relacije k
x
=
_
2m
2
E
x
i k
x
=
nx
a
dobija se
E
x
=

2
n
2
x
2
2ma
2
. (3.217)
Analogno se nalazi
E
y
=
2
n
2
y
2
2mb
2
. (3.218)
S obzirom da je E
nxny
= E
x
+ E
y
za moguce vrijednosti energije elektrona
u jami dobija se
E
nxny
=
2
_
n
2
x
b
2
+n
2
y
a
2
_
2
2ma
2
b
2
. (3.219)
U slucaju a = b za energiju elektrona se dobija
E
nxny
=
2
_
n
2
x
+n
2
y
_
2
2ma
2
. (3.220)
Zadatak 3.14 Koristeci separaciju varijabli u Dekartovom koordinatnom
sistemu rijesiti problem trodimenzionalne beskonacno duboke potencijalne
jame
V (x, y, z) =
_
0 za (0 < x < a) (0 < y < a) (0 < z < a)
za drugdje
a) Naci stacionarna stanja valnih funkcija i odgovarajuce energije.
b) Kolika je vjerovatnoca da se elektron u osnovnom energetskom stanju
nade u prostoru 0 x
a
2
, 0 y
a
2
, 0 z
a
2
.
Rjesenje : Schr odingerova jednacina za trodimenzionalne probleme je
2
(x, y, z)
x
2
+
2
(x, y, z)
y
2
+
2
(x, y, z)
z
2
+
2m
2
(EV (x, y, z))(x, y, z) = 0
(3.221)
Unutar potencijalne jame rjesenje se trazi u obliku
(x, y, z) = X (x) Y (y) Z (z) , (3.222)
a potencijal cemo napisati u obliku
V (x, y, z) = V
x
(x) +V
y
(y) +V
z
(z) . (3.223)
Zamjenom relacija (3.222) i (3.223) u Schr odingerovu jednacinu (3.221), do-
bija se
Y (y) Z (z)
d
2
X (x)
dx
2
+X (x) Z (z)
d
2
Y (y)
dy
2
+X (x) Y (y)
d
2
Z (z)
dz
2
+
+
2m
2
[E V
x
(x) V
y
(y) V
z
(z)] X (x) Y (y) Z (z) = 0 (3.224)
Dijeljenjem posljednje jednakosti sa X(x)Y (y)Z(z)dobija se
1
X
d
2
X
dx
2
+
1
Y
d
2
Y
dy
2
+
1
Z
d
2
Z
dz
2

2m
2
V
x
(x)
2m
2
V
y
(y)
2m
2
V
z
(z) =
2mE
2
. (3.225)
Energiju E mozemo napisati kao
E
nxnynz
= E
x
+E
y
+E
z
(3.226)
68 Jame i Barijere
i zamjenom u (3.225) dobijamo tri jednacine
1
X
d
2
X
dx
2

2m
2
V
x
(x) =
2m
2
E
x
(3.227)
1
Y
d
2
Y
dy
2

2m
2
V
y
(y) =
2m
2
E
y
(3.228)
1
Z
d
2
Z
dz
2

2m
2
V
z
(z) =
2m
2
E
z
. (3.229)
Ove jednacine mogu se napisati u sljedecem obliku:
d
2
X
dx
2
+
2m
2
[E
x
V
x
(x)] X = 0 (3.230)
d
2
Y
dy
2
+
2m
2
[E
y
V
y
(y)] Y = 0 (3.231)
d
2
Z
dz
2
+
2m
2
[E
z
V
z
(z)] Z = 0. (3.232)
U jami je V
x
(x) = V
y
(y) = V
z
(z) = 0 tako da se posljednje jednacine svode
na
d
2
X
dx
2
+
2m
2
E
x
X = 0 (3.233)
d
2
Y
dy
2
+
2m
2
E
y
Y = 0 (3.234)
d
2
Z
dz
2
+
2m
2
E
z
Z = 0. (3.235)
Ovo su Schr odingerove diferencijalne jednacine ali u jednoj dimenziji. Ko-
risteci granicne uslove nalaze se rjesenja diferencijalnih jednacina
X (x) = A
x
sin
_
n
x
a
x
_
, (3.236)
Y (y) = A
y
sin
_
n
y
a
y
_
, (3.237)
Z (z) = A
z
sin
_
n
z
a
z
_
(3.238)
Konstante A
x
, A
y
, A
z
lako je naci normiranjem valnih funkcija
A
x
= A
y
= A
z
=
_
2
a
. Zamjenom jednacina (3.236),(3.237) i (3.238) u
jednacinu (3.222) dobija se rjesenje Schr odingerove jednacine (3.221)
(x, y, z) =
_
8
a
3
sin
_
n
x
a
x
_
sin
_
n
y
a
y
_
sin
_
n
z
a
z
_
. (3.239)
Odgovarajuce energije su
E
x
=

2
n
2
x
2
2ma
2
, E
y
=
2
n
2
y
2
2ma
2
, E
z
=

2
n
2
z
2
2ma
2
(3.240)
i zamjenom u izraz (3.226) dobija se :
E
nxnynz
=

2
2
2ma
2
_
n
2
x
+n
2
y
+n
2
z
_
, n
x
= n
y
= n
z
= 1, 2, 3, .... (3.241)
b) Vjerovatnoca nalazenja elektrona u prostoru 0 x
a
2
, 0 y
a
2
,
0 z
a
2
je
P =
a/2
_
x=0
a/2
_
y=0
a/2
_
z=0
[(x, y, z)[
2
dxdydz =
1
8
. (3.242)
Poglavlje 4
Harmonijski oscilator
Hamiltonijan za jednodimenzionalni harmonijski oscilator je
H =
p
2
2m
+
kx
2
2
(4.1)
gdje je k = m
2
, pa je
H =
p
2
2m
+
m
2
x
2
2
=

2
2m
d
2
dx
2
+
m
2
2
x
2
. (4.2)
Stacionarna Schr odingerova jednadzba je:

2
2m
d
2
(x)
dx
2
+
m
2
2
x
2
(x) = E(x). (4.3)
Vlastite funkcije koje su rjesenja Schr odingerove jednadzbe su:
n
(xx) =
_
1
2
_1
4
1
2
n
n!
H
n
_
x
_
e
x
2
2
2
(4.4)
gdje je =
_

m
i H
n
() su Hermiteovi polinomi (Detaljnije vidjeti u
dodatku ..........). Vlastite vrijednosti harmonijskog oscilatora:
E
n
=
_
n +
1
2
_
n = 0, 1, 2, . . . (4.5)
Hamiltonijan u dvodimenzionalnom slucaju je:
H
2
=
p
2
x
+p
2
y
2m
+
m
2
x
x
2
2
+
m
2
y
y
2
2
. (4.6)
U ovom slucaju Hamiltonijan se moze razdvojiti na dva jednodimenzionalna
harmonijska oscilatora, jedan koji ovisi o x i jedan o y. Vlastite funkcije u
ovom slucaju su:
nxny
(x, y) =
nx
(x)
ny
(y). (4.7)
72 Harmonijski oscilator
Vlastite vrijednosti koje odgovaraju
nxny
(x, y) su:
E
nxny
=
x
_
n
x
+
1
2
_
+
y
_
n
y
+
1
2
_
. (4.8)
Generalizacija harmonijskog oscilatora u tri dimenzije se moze napraviti
koristeci dvodimenzionalni slucaj.
Zadatak 4.1 Jednodimenzionalni harmonijski oscilator opisan je potenci-
jalom V (x) =
1
2
kx
2
, gdje je k pozitivna realna konstanta. Kutna frekvencija
je =
_
k
m
, gdje je m masa oscilatora.
a) Rijesiti stacionarnu Schr odingerovu jednacinu za ovaj potencijal i naci
stacionarna svojstvena stanja za ovaj sistem.
b) Naci svojstvene vrijednosti energije oscilatora. Kolika je minimalna
svojstvena vrijednost energije ?
Rjesenje:
a) Hamiltonijan ovog sistema moze se napisati kao
H =
p
2
2m
+
1
2
k x
2
(4.9)
ili
H =

2
2m
d
2
dx
2
+
m
2
2
x
2
. (4.10)
Schr odingerova jednacina glasi

2
2m
d
2
(x)
dx
2
+
m
2
2
x
2
(x) = E(x) (4.11)
Denirajuci =
2E
, i uvodeci novu varijablu =

_
m
x, dobija se :
d
2
dx
2
=
d
dx
_
d
d
d
dx
_
=
d
2
d
2
_
d
dx
_
2
=
m
d
2
d
2
. (4.12)
Dakle,
2
d
2
()
d
2
+E()

2

2
() = 0 (4.13)
ili
d
2
d
2
+
_

2
_
= 0. (4.14)
Ako je veliko (veliko x) dominantan clan u diferencijalnoj jednacini (4.14)
je
d
2
d
2

2
= 0. (4.15)
Rjesenje ove jednadzbe je:
= e
2
2
, (4.16)
sto se provjeri uvrstavanjem u jednadzbu. Ovo rjesenje nam govori kako se
rjesenje jednadzbe (4.14) treba ponasati za velike vrijednosti . Zato rjesenje
jednadzbe (4.14) trazimo u obliku:
() = H () e
2
2
. (4.17)
Uvrstavanjem ovog rjesenja u (4.14) dobije se odgovarajuca diferencijalna
jednadzba za funkciju H()
d
2
d
2
=
d
d
_
H
() e
2
2
H () e
2
2
_
=
= H
() e
2
2
2H
() e
2
2
H () e
2
2
+
2
H () e
2
2
=
=
_
H
2H
+
_
2
1
_
H
2
2
. (4.18)
sto, uvrsteno u (4.14) daje:
_
H
2H
+
_
2
1
_
H
2
2
+
_

2
_
He
2
2
= 0. (4.19)
i konacno
d
2
H ()
d
2
2
dH ()
d
+ ( 1) H () = 0. (4.20)
Rijesit cemo ovu jednadzbu razvojem u red, sto je standardan postupak za
rjesavanje diferencijalnih jednadzbi ovoga tipa. H () =
n=0
a
n
n
, tako da
je
d
2
H
d
2
=
n=0
a
n
n(n 1)
n2
=
n=0
a
n+2
(n + 2) (n + 1)
n
(4.21)
i
2
dH
d
=
n=0
2na
n
n
(4.22)
Zamjenom relacija (4.22) i (4.21) u jednacinu (4.20) dobija se
n=0
[a
n+2
(n + 2) (n + 1) 2na
n
+ ( 1) a
n
]
n
= 0 (4.23)
Da bi vrijedila jednacina (4.23) moraju biti svi clanovi u razvoju jednaki
nuli:
a
n+2
(n + 2) (n + 1) + ( 2n 1) a
n
= 0 (4.24)
ili
a
n+2
=
2n + 1
(n + 2) (n + 1)
a
n
. (4.25)
Uzimajuci a
0
,= 0 i a
1
= 0 dobiju se vrijednosti a
2
, a
4
, ..., a
2m
(m pozitivan
cio broj), slicno a
0
,= 0 i a
1
,= 0 dobiju se vrijednosti a
3
, a
5
, ..., a
2m1
(m
pozitivan cio broj). a
0
i a
1
su vrijednosti koje se racunaju koristeci uslove
normiranja za valnu funkciju.
b)Funkcija ciji koecijenti u razvoju zadovoljavaju rekurzionu relaciju (4.25)
raste brze od e
2
2
sto kvari trazeno asimptotsko ponasanje (4.16). Red se
dakle negdje mora prekinuti. Pretpostavimo da se red prekida za neku
vrijednost n. Tada se dobije:
2n + 1 = 0. (4.26)
Sto imajuci na umu deniciju bezdimenzione velicine , daje:

E
n
=
_
n +
1
2
_
. (4.27)
Funkcija H u tom slucaju je zapravo Hermiteov polinom n- tog reda H
n
cija su svojstva dana u DODATKU......... Posljednja relacija daje uslove
kvantizacije energije. Najnize, osnovno stanje cestice je E
0
=

2
.
Zadatak 4.2

Cestica sa energijom E =

2
se krece u potencijalu harmoni-
jskog oscilatora. Izracunati vjerovatnocu da se cestica nade van klasicnih
granica. Uporediti ovaj rezultat sa vjerovatnocom nalazenja cestice na visim
energijskim nivoima.
Rjesenje. U klasicnoj zici polozaj i impuls cestice koja vrsi harmonijsko
kretanje dani su formulama:
x = A
n
cos (t) , p = mA
n
sin (t) . (4.28)
a energija:
E
n
=
p
2
2m
+
1
2
m
2
x
2
=
m
2
A
2
n
2
. (4.29)
Iz posljednje relacije je A
n
=
_
2En
m
2
.

Cestica se nalazi van klasicnih granica
za [x[ > A
n
ili
[x[ >
_
2E
n
m
2
, (4.30)
sto u klasicnoj zici nije dozvoljeno. U kvantnoj mehanici vjerovatnoca
nalazenja cestice van klasicnih granica je
P
n
=
An
_
n
(x)
n
(x) dx +
_
An
n
(x)
n
(x) dx =
= 2
_
An
n
(x)
n
(x) dx = 1 2
An
_
n
(x) (x) dx. (4.31)
Valna funkcija koja opisuje stanje sa energijom E
n
dana je formulom:
n
(x) =
_
1
2
_1
4
1
2
n
n!
H
n
_
x
_
e
x
2
2
2
(4.32)
gdje je =
_

m
. Za osnovno stanje relacija (4.31) glasi:
P
0
= 2
_
A
0
0
(x)
0
(x) dx = 2
_
1
_
A
0
e
x
2
2
dx (4.33)
Prelaskom na novu varijablu =
x
dobije se:
P
0
=
2
_
A
0
/
e
2
d = 1
2
A
0
/
_
0
e
2
d. (4.34)
Kako je
A
0
= 1 dobije se
P
0
= 1
2
1
_
0
e
2
d (4.35)
Vrijednost izraza (4.35) moze se naci numericki i iznosi P
0
= 0.1578. Za
pobudeno stanje vjerovatnoca da se cestica nade van klasicnih granica je:
P
n
= 1 2
An
_
0
1
2
2
n
n!
H
2
n
_
x
_
e
x
2
2
dx =
= 1
1
2
n1
n!
An
_
0
H
2
n
_
x
_
e
x
2
2
d
_
x
_
(4.36)
Uzimajuci =
x
, dobija se
P
n
= 1
1
2
n1
n!
An/
_
0
H
2
n
() e
2
d. (4.37)
Koristeci Hermiteove polinome H
0
() = 1, H
1
() = 2, H
2
() = 4
2
2,
i
A
1
3 dobija se:
P
1
= 1
4
3
_
0
2
e
2
d. (4.38)
Numericko rjesenje je P
1
= 0.1116. Takode, moze se naci
P
2
= 1
1
4
5
_
0
_
16
4
16
2
+ 4
_
e
2
d
= 1
1
5
_
0
_
4
4
4
2
+ 1
_
e
2
d = 0.0951. (4.39)
Vjerojatnost nalazenja cestice izvan klasicnih granica pada sa porastom en-
ergije - porastom kvantnog broja n. Objasnjenje lezi u principu korespon-
dencije. Za velike vrijednosti kvantnog broja n, kvantno-mehanicki oscilator
prelazi u klasicni oscilator za kojega je oblast [x[ > A
0
zabranjena.
Zadatak 4.3 Koristeci relaciju neodredenosti px =

2
ocijeniti energiju
osnovnog stanja harmonijskog oscilatora.
Rjesenje:
Hamiltonijan harmonijskog oscilatora je
H =
p
2
2m
+
m
2
2
x
2
. (4.40)
Ocekivana vrijednost energije je
H) = E =
p
2
_
2m
+
m
2
2
x
2
_
. (4.41)
Po deniciji je
p
2
=
p
2
_
p)
2
, (4.42)
x
2
=
x
2
_
x)
2
. (4.43)
Za harmonijski oscilator je p) = x) = 0. Ovo je lako dokazati:
x) =
n
(x) x
n
(x) dx =
x[
n
(x)[
2
dx (4.44)
Vrijednost integrala za neparnu funkciju x[
n
(x)[
2
sa simetricnim grani-
cama integracije je nula, pa je x) = 0. Slicno se dolazi do zakljucka da je
p) = 0. Relacija (4.41) se moze napisati u obliku:
E =
p
2
2m
+
m
2
2
x
2
. (4.45)
Iz relacije neodredenosti minimalna vrijednost za p je p =

2x
i zam-
jenom u relaciju (4.45) dobija se
E =

2
8mx
2
+
m
2
2
x
2
. (4.46)
Minimalna vrijednost E (x) se dobija iz jednacine
dE
d (x)
=

2
4m(x)
3
+m
2
x = 0. (4.47)
Iz relacije (4.47) je
x
0
=
_

2m
. (4.48)
i zamjenom u relaciju (4.46) dobija se minimalna vrijednost energije
E
min
=

2
sto je i ocekivano.
Zadatak 4.4 Naci vlastite funkcije Hamiltonijana i moguce vrijednosti en-
ergije dvodimenzionalnog harmonijskog oscilatora. Naci degeneraciju energi-
jskih nivoa. Hamiltonijan sistema je
H =
p
2
x
2m
+
p
2
y
2m
+
1
2
m
2
_
x
2
+y
2
_
. (4.49)
Rjesenje: Hamiltonijan sistema moze se razdvojiti na dva dijela,
H = H
x
+H
y
, (4.50)
gdje je
H
x
=
p
2
x
2m
+
m
2
x
2
2
i H
y
=
p
2
y
2m
+
m
2
y
2
2
. (4.51)
Valna funkcija se moze napisati kao proizvod dvije funkcije,
x
(x) i
y
(y)
sa vlastitim vrijednostima
E
x
=
_
n
x
+
1
2
_
i E
y
=
_
n
y
+
1
2
_
. (4.52)
Znamo da je H = E, gdje je (x, y) =
x
(x)
y
(y). Dakle,
H(x, y) = (H
x
+H
y
)
x
(x)
y
(y) =
= H
x
x
(x)
y
(y) +
x
(x)H
y
y
(y) =
= E
x
y
+E
y
y
= (E
x
+E
y
)
x
y
(4.53)
Na osnovu relacije (4.53) vidimo da je
E = E
x
+E
y
= (n
x
+n
y
+ 1) = (n + 1). (4.54)
Fali slika
Sa slike se vidi da se za (n + 1) = const. dobija linija u n
x
n
y
prostoru.
Vidi se da degeneracija energetskog nivoa E
n
jednaka (n + 1), sto znaci da
ovoj vlastitoj vrijednosti Hamiltonijana odgovara (n + 1) valna funkcija -
vlastita funkcija hamiltonijana.
Zadatak 4.5

Cestica sa nabojem +e krece se u trodimenzionalnom izotrop-
nom harmonijskom potencijalu
V (r) =
1
2
m
2
r
2
(4.55)
u elektricnom polju

E = E
0
x. Naci vlastita stanja i moguce vrijednosti
energije cestice.
Rjesenje:
Hamiltonijan sistema je
H =
p
2
2m
+
m
2
2
r
2
eE
0
x. (4.56)
Hamiltonijan sistema se separira u tri dijela H = H
x
+H
y
+H
z
, gdje je
H
x
=
p
2
x
2m
+
m
2
2
x
2
eE
0
x (4.57)
H
y
=
p
2
y
2m
+
m
2
2
y
2
(4.58)
H
z
=
p
2
z
2m
+
m
2
2
z
2
(4.59)
H
y
i H
z
su identicni Hamiltonijanu za jednodimenzionalni harmonijski os-
cilator, pa se valna funkcija moze napisati kao (x, y, z) =
1
(x)
2
(y)
3
(z),
gdje su
2
(y) i
3
(z) valne funkcije jednodimenzionalnog harmonijskog os-
cilatora:
2
(y) =
1
2
n
2
n
2
!
H
n
2
(y) e
y
2
2
2
(4.60)
3
(z) =
1
2
n
3
n
3
!
H
n
3
(z) e
z
2
2
2
(4.61)
gdje je =
_

m
. Jednacina koju zadovoljava valna funkcija
1
(x) glasi:
H
x
1
(x) =

2
2m
1
x
2
+
m
2
2
x
2
1
eE
0
x
1
= E
1
1
. (4.62)
Zamjenom varijable =
x

eE
0
m
dobija se diferencijalna jednacina za
jednodimenzionalni harmonijski oscilator
d
2
1
d
2
+
_
2E
1
+
(eE
0
)
2
m
3
_
1
= 0. (4.63)
Rjesenje ove diferencijalne jednacine je
1
() =
1
2
n
1
n
1
!
H
n
1
() e
2
2
(4.64)
ili
1
(x) =
1
2
n
1
n
1
!
H
n
1
(x) exp
_
1
2
_
x

eE
0
m
3
_
2
_
. (4.65)
Uslov kvantizacije u ovom slucaju je
2E
1
+
(eE
0
)
2
m
3
= 2n
1
+ 1 (4.66)
tako da su vlastite vrijednosti energije
(E
1
)
n
1
=
_
n
1
+
1
2
_

(eE
0
)
2
2m
2
. (4.67)
Valne funkcije mogu se izracunati kao
(x, y, z) =
1
(x)
2
(y)
3
(z) , (4.68)
a dozvoljene vrijednosti energije su:
E
n
1
n
2
n
3
= E
n
1
+E
n
2
+E
n
3
=
_
n
1
+n
2
+n
3
+
3
2
_

(eE
0
)
2
2m
2
. (4.69)
Zadatak 4.6 U hamiltonijanu linearnog harmonijskog oscilatora
H =
p
2
2m
+
1
2
m
2
x
2
, (4.70)
mozemo uvesti nove operatore P i Q relacijama
P =
p
m
, Q = x
_
m
(4.71)
tako da je
H =

2
_
Q
2
+P
2
_
. (4.72)
a) Odrediti vrijednost komutatora [P, Q].
b) Za operatore a i a
denirane kao
a =
1
2
(Q+iP) =
_
m
2
x +i
p
2m
(4.73)
a
=
1
2
(QiP) =
_
m
2
x i
p
2m
(4.74)
izracunati a [n) i a
[n), gdje je [n) vlastito stanje oscilatora za n- to

stanje energije.
Rjesenje:
a) Ako se iskoristi poznata komutaciona relacija [x, p] = i , dobija se
[P, Q] =
_
p
m
, x
_
m
_
=
1
[p, x] = i. (4.75)
b) Koristeci rezultat pod a) mozemo pisati
a
a =
1
2
(QiP) (Q+iP) =
1
2
_
Q
2
+P
2
i (PQQP)
=
=
1
2
_
Q
2
+P
2
i [P, Q]
_
=
1
2
_
Q
2
+P
2
1
_
. (4.76)
Zamjenom relacije (4.76) u relaciju (4.72), dobija se
H =
_
a
a +
1
2
_
. (4.77)
Komutaciona relacija a i a
je
_
a
, a
_
=
1
2
[QiP, Q +iP] = i [Q, P] = 1. (4.78)
Koristeci relaciju (4.78) i zamjenom u relaciju (4.77) dobija se
H =
_
aa
1
2
_
. (4.79)
Treba izracunati komutacionu relaciju a i a
sa H,
[a, H] =
_
a, a
a
_
=
_
a, a
_
a = a (4.80)
slicno
_
a
, H
_
=
_
a
, aa
_
=
_
a
, a
_
a
= a
. (4.81)
Koristeci svojstvene vrijednosti jednacine za energiju
H[n) =
_
n +
1
2
_
[n), (4.82)
moze se pisati
H[n) =
_
a
a +
1
2
_
[n). (4.83)
Iz relacija (4.82) i (4.83) vidi se da je:
a
a [n) = n[n). (4.84)

Analogno,
H [n) =
_
aa
1
2
_
[n) , (4.85)
tako da je
aa
[n) = (n + 1) [n) . (4.86)

a
=
1
_
a
, H
_
(4.87)
u stanju [n), tako da je
a
[n) =
a
[n) +
Ha
[n) =
_
n +
1
2
_
a
[n) +
Ha
[n) , (4.88)
ili
H
_
a
[n)
_
=
_
n +
3
2
_
_
a
[n)
_
. (4.89)
Moze se zakljuciti da je stanje a
[n) proporcionalno stanju [n + 1), to jest

[
+
) = a
[n) =
+
[n + 1) , (4.90)
gdje je
+
konstanta koja je jednaka
2
+
=
+
[
+
) =
_
n
aa
n
_
. (4.91)
Na osnovu relacije (4.86), zakljucujemo da je
2
+
= (n + 1) i
+
=
n + 1.
Na kraju se dobije:
a
[n) =
n + 1 [n + 1) . (4.92)
Analogno, iz relacije (4.80) je a =
1
[a, H], sto za stanje [n), daje:

a [n) =
aH
[n)
Ha
[n) =
_
n +
1
2
_
(a [n))
H
(a [n)) , (4.93)
ili
H (a [n)) =
_
n
1
2
_
(a [n)) . (4.94)
Moze se zakljuciti da je stanje a [n) proporcionalno stanju [n 1), to jest:
[
) = a [n) =
[n 1) (4.95)
gdje je
konstanta
) =
_
n
n
_
(4.96)
Na osnovu relacije (4.84) zaljucujemo da je a
a [n) = n[n), dakle

2
= n.
Uzimajuci
n dobija se
a [n) =
n[n 1) . (4.97)
Zadatak 4.7 Izracunati matricne elemente operatora x i p za jednodimen-
zionalni harmonijski oscilator koji se deniraju na slijedeci nacin:
x
nk
= n[x[ k) =
n
(x) x
k
(x) dx (4.98)
p
nk
= n[p[ k) =
n
(x) p
k
(x) dx (4.99)
gdje su
n
(x) vlastite funkcije hamiltonijana harmonijskog oscilatora.
Rjesenje:
Operatori x i p mogu se napisati koristeci operatore a i a
:
x =
_

2m
_
a +a
_
(4.100)
p = i
_
m
2
_
a
a
_
. (4.101)
Koristeci ove relacije mogu se izracunati matricni elementi
n[x[ k) =
_

2m
_
n
_
a +a
k
_
=
=
_

2m
_
n[a[ k) +
_
n
k
__
=
=
_

2m
_
k n [ k 1) +
k + 1 n [ k + 1)
_
=
=
_

2m
_
k
n,k1
+
k + 1
n,k+1
_
. (4.102)
Analogno,
n[p[k) = i
_
m
2
_
n
k
_
=
= i
_
m
2
_
k + 1
n,k+1
k
n,k1
_
. (4.103)
U matricnoj formi se dobija
n[x[ k) =
_

2m
_
_
0 1 0 0
1 0
2 0
0
2 0
3
0 0
3 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
_
_
(4.104)
n[p[ k) = i
_
m
2
_
_
0 1 0 0
1 0
2 0
0
2 0
3
0 0
3 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
_
_
. (4.105)
Zadatak 4.8 Za jednodimenzionalni harmonijski oscilator u n-tom energi-
jskom stanju, izracunati ocekivane vrijednosti
x
2
_
, x) ,
p
2
_
, p) i relaciju
neodredenosti.
Rjesenje:
Ocekivana vrijednost kvadrata koordinate u n-tom energijskom stanju je
x
2
_
=

2m
_
n
a
2
+aa
+a
a +a
2
n
_
=
=

2m
__
n
aa
n
_
+
_
n
n
__
=
=

2m
((n + 1) +n) =

2m
(2n + 1) . (4.106)
Slicno, koristeci operatore a i a
, dobija se odgovarajuca vrijednost kvadrata

impulsa:
p
2
_
=
m
2
(2n + 1) (4.107)
i
x) = 0, p) = 0. (4.108)
Relacija neodredenosti glasi:
xp =

2
(2n + 1) . (4.109)
Zadatak 4.9 Odrediti matricne elemente
x
2
k
_
i
p
2
k
_
za jednodi-
menzionalni harmonijski oscilator.
Rjesenje:
Upotrebom operatora a i a
dobija se
x
2
k
_
=

2m
_
n
a
2
+aa
+a
a +a
2
k
_
=
=

2m
_
a
2
k
_
+
_
n
aa
k
_
+
+
_
n
k
_
+
_
n
a
2
k
__
=
=

2m
_
_
k (k 1)
n,k2
+ (2k + 1)
n,k
+
+
_
(k + 1) (k + 2)
n,k+2
_
. (4.110)
Ovo se moze napisati u obliku
x
2
k
_
=

2m
_
_
_
k (k 1) n = k 2
(2k + 1) n = k
_
(k + 1) (k + 2) n = k + 2
0 za ostale vrijednosti n
. (4.111)
Analogno se moze naci
p
2
k
_
=
m
2
_
_
_
k (k 1) n = k 2
(2k + 1) n = k
_
(k + 1) (k + 2) n = k + 2
0 za ostale vrijednosti n
. (4.112)
Zadatak 4.10 Valna funkcija harmonijskog oscilatora u trenutku t = 0 je
(x, 0) =
2A
1
+
1
2
A
2
+A
3
, (4.113)
gdje je
n
svojstvena funkcija oscilatora za n-to stanje i A konstanta normi-
ranja.
a) Izracunati konstantu normiranja A.
b) Izracunati vlastitu funkciju (x, t) za proizvoljno t.
c) Izracunati ocekivanu vrijednost energije E) u trenutku t = 0, t =

i
t =
2
.
Rjesenje:
a) Iz uslova normiranja valne funkcije
[A[
2
[(x, 0)[dx = 1, (4.114)

nalazi se:
A =
_
2
7
. (4.115)
b) Vlastita funkcija u nekom trenutku t je
(x, t) =
_
2
7
_
2
1
e
iE
1
t
+
1
2
e
iE
2
t
+
3
e
iE
3
t
_
. (4.116)
Obzirom da je E
n
=
_
n +
1
2
_
, zamjenom u relaciju (4.116) dobija se:
(x, t) =
_
2
7
_
2
1
e
3it
2
+
1
2
e
5it
2
+
3
e
7it
2
_
. (4.117)
c) Ocekivana vrijednost energije je
E) =
p
2
_
2m
+
m
2
2
x
2
_
(4.118)
Srednja vrijednost kvadrata koordinate je
x
2
_
=
(x, t) x
2
(x, t) dx =
=
2
7
1
e
3it
2
+
1
2
e
5it
2
+
3
e
7it
2
_
x
2
2
1
e
3it
2
+
1
2
e
5it
2
+
3
e
7it
2
_
dx. (4.119)
Nakon sredivanja posljednje relacije dobija se:
x
2
) =
2
7
_
2
x
2
1
_
+
x
2
3
_
e
2it
+
+
1
2
x
2
2
_
+
x
2
1
_
e
2it
+
x
2
3
_
_
. (4.120)
Analogno za srednju vrijednost kvadrata impulsa dobija se
p
2
_
=
2
7
_
2
p
2
1
_
+
p
2
3
_
e
2it
+
+
1
2
p
2
2
_
+
p
2
1
_
e
2it
+
p
2
3
_
_
. (4.121)
Obzirom da je
x
2
3
_
=
x
2
1
_
=
6

2m
,
p
2
3
_
=
p
2
1
_
=
6
m
2
,
x
2
1
_
= 3

2m
,
x
2
2
_
= 5

2m
,
x
2
3
_
= 7

2m
,
p
2
1
_
= 3
m
2
,
p
2
2
_
= 5
m
2
,
p
2
3
_
= 7
m
2
,
dobije se:
E) [
t=0
= E)
t=
= E)
t=
2
=
31
14
. (4.122)
Zadatak 4.11 Operatori a
+
i a
generisu nova rjesenja Schr odingerove

jednacine. Upotrebom Schr odingerove jednacine
_
a
+
a
1
2
_
= E (4.123)
i valne funkcije
0
(x) = A
0
e
m
2
x
2
(4.124)
odrediti konstantu normiranja A
n
u jednacini
n
(x) = A
n
(a
+
)
n
e
m
2
x
2
(4.125)
gdje je E
n
=
_
n +
1
2
_
.
Rjesenje:
b) Obzirom da je
0
= A
0
e
m
2
x
2
; (4.126)
n
= A
n
(a
+
)
n
e
m
2
x
2
. (4.127)
dijeljenjem jednacina (4.127) i (4.126) dobija se:
0
=
A
n
A
0
(a
+
)
n
(4.128)
ili
n
=
A
n
A
0
(a
+
)
n
0
=
A
n
A
0
(a
+
)
n1
(a
+
0
)
. .
1
=
=
A
n
A
0
3...
n
n
=
=
A
n
A
0
_
n! ()
n
n
(4.129)
odnosno
A
n
=
1
_
n! ()
n
A
0
. (4.130)
Konstantu A
0
cemo odrediti iz uslova normiranja funkcije
0
[A
0
[
2
_
e
mx
2
dx = 1 (4.131)
[A
0
[
2
_

m
= 1 (4.132)
A
0
=
_
m
_1
4
. (4.133)
Zamjenom u izraz (4.130) dobija se:
A
n
=
_
m
_1
4
1
_
n! ()
n
(4.134)
Zadatak 4.12 Koristeci rezultate zadatka 4.11 izracunati:
a) x) , p) ,
x
2
_
,
p
2
_
za stanja
0
i
1
Kod harmonijskog oscilovanja
se uvodi varijabla =
_
m
x i konstanta =
_
m
_1
4
.
b) Provjeriti relacije neodredenosti za ova stanja.
c) Izracunati ocekivane vrijednosti T) i V ). Da li je njihov zbir ono sto
se ocekuje (izracunati sumu T) +V ))?
Rjesenje:
a) Obzirom da je
0
parna funkcija,
1
neparna itd. U bilo kojem slucaju
[
n
[
2
je parna funkcija tako da je
x) =
_
x[
n
[
2
dx = 0 (4.135)
p) = m
d x)
dt
= 0 (4.136)
Posljednji rezultat vrijedi za bilo koje drugo stacionarno stanje. Ukoliko
uvedemo varijablu =
_
m
x i konstantu =
_
m
_1
4
, mozemo pisati:
0
= e
2
2
, (4.137)
i
1
=
2e
2
2
(4.138)
Za n = 0 ocekivane vrijednosti x
2
) i p
2
) su:
x
2
_
=
2
x
2
e
2
dx =
2
_

m
_3
2
2
e
2
d =
=
_
m
_1
2
_

m
_3
2
2
=

2m
. (4.139)
p
2
_
=
0
_
i
d
dx
_
2
0
dx =
=
2
2
_
m
2
2
_
d
2
d
2
e
2
2
_
d =
=
2
_
m
_1
2
_
m
2
2
_
2
1
_
e
2
2
d =
=
1
_
m
2
_
2
1
_
d =
=
2
1
_
m
_
_
_
2
e
2
d
2
d
_
_
=
=
2
1
_
m
_
_
_
=
m
2
(4.140)
Za n = 1:
x
2
_
= 2
2
x
2
2
e
2
dx = 2
2
_

m
_3
2
4
e
2
d =
=
2
m
3
4
=
3
2m
(4.141)
p
2
_
=
2
2
2
_
m
2
2
d
_
d
2
d
2
_
e
2
2
__
d =
=
2m
2
2
_
3
3
_
e
2
2
d =
=
2m
4
3
2
_
e
2
d =
=
2m
_
3
4
2
_
=
3m
2
(4.142)
b) Koristeci relacije (4.135) i (4.139) za n = 0 dobija se:
x =
_
x
2
) x)
2
=
_

2m
. (4.143)
Koristeci relacije (4.136) i (4.140) za n = 0 dobija se
p =
_
p
2
) p)
2
=
_
m
2
. (4.144)
Relacija neodredenosti je
xp =
_

2m
_
m
2
=

2
. (4.145)
Koristeci relacije (4.135) i (4.141) za n = 1 vrijedi:
x =
_
3
2m
(4.146)
Koristeci relacije (4.136) i (4.142) za n = 1 dobija se
p =
_
3m
2
(4.147)
Relacija neodredenosti je
xp =
3
2
>

2
(4.148)
c) Ocekivane vrijednosti operatora kineticke i potencijalne energije nadu se
iz odgovarajucih ocekivanih vrijednosti x
2
) i p
2
):
T) =
1
2m
p
2
_
=
_
_
1
2m
m
2
=

4
(n = 0)
3m
4m
=
3
4
(n = 1)
, (4.149)
V ) =
1
2
m
2
x
2
_
=
_
_
1
4
(n = 0)
3
4
(n = 1)
, (4.150)
a suma je
T) +V ) = H) =
_
_
1
2
(n = 0) = E
0
3
2
(n = 1) = E
1
. (4.151)
Zadatak 4.13

Cestica u potencijalu harmonijskog oscilatora opisana je u
pocetnom trenutku funkcijom:
(x, 0) = A[
0
(x) +
1
(x)] (4.152)
gdje je A konstanta normiranja.
a) Normirati valnu funkciju (x, 0)
b) Naci (x, t) i [(x, t)[
2
c) Naci ocekivanu vrijednost polozaja cestice x u funkciji vremena.
d) Odrediti ocekivanu vrijednost impulsa p). Provjeriti Ehrenfest-ov teo-
rem za ovu valnu funkciju.
Rjesenje:
a) Iz uslova normiranja je
1 =
(x, 0)(x, 0)dx =

= [A[
2
0
(x, 0) +
1
(x, 0)) (
0
(x, 0) +
1
(x, 0)) dx =
= [A[
2
0
+
1
+
0
+
1
]dx =
= [A[
2
[1 + 0 + 0 + 1] = 2[A[
2
(4.153)
Iz relacije (4.153) slijedi
A =
1
2
. (4.154)
b)Odgovarajuca valna funkcija je
(x, t) =
1
2
_
0
e
iE
0
t
+
1
e
iE
1
t
_
=
=
1
2
_
0
e
it
2
+
1
e
i3t
2
_
=
=
1
2
e
it
2
_
0
+
1
e
it
_
(4.155)
Koristeci relacije (4.137) i (4.138) mozemo pisati
(x, t) =
1
2
e
it
2
_
m
_1
4
e
2
2
_
1 +
2e
it
_
. (4.156)
Kvadrat modula clana u zagradi je
1 +
2e
it
2
=
_
1 +
2e
+it
__
1 +
2e
it
_
=
= 1 +
2
_
e
it
+e
it
_
+ 2
2
= 1 + 2
2
+ 2
2 cos t, (4.157)
sto daje kvadrat modula valne funkcije (x, t):
[(x, t)[
2
=
1
2
_
m
2
_
1 + 2
2
+ 2
2 cos t
_
. (4.158)
c) Ocekivana vrijednost polozaja cestice je
x) =
x[[
2
dx =
1
2
_
m
_
1 + 2
2
+ 2
2 cos t
_
e
2
d
=
1
2
_

m
2
2 cos t
2
e
2
d =
_
2
m
cos t
_
2
_
=
=
_

2m
cos t. (4.159)
gdje je amplituda
_

2m
, a ugaona frekvencija .
d) Ocekivana vrijednost impulsa je
p) = m
d x)
dt
= m
_

2m
( sin t) =
_
m
2
sin (t) . (4.160)
Na osnovu relacije (4.160) dobija se
d p)
dt
=
_
m
2
cos (t) . (4.161)
Obzirom da je
V =
1
2
m
2
x
2
i
dV
dx
= m
2
x (4.162)
dobija se
_
dV
dx
_
= m
2
x) = m
2
_

2m
cos t =
=
_
m
2
cos (t) =
d p)
dt
(4.163)
Posljednja relacija upravo predstavlja Ehrenfestov teorem koji kaze da izmedu
vrijednosti dinamickih varijabli vrijede vrlo slicne relacije onima u klasicnoj
zici. Tako, u klasicnoj zici u jednodimenzionalnom slucaju vrijedi:
V (x)
x
= F(x) =
dp
dt
(4.164)
a po Ehrenfestovom teoremu u kvantnoj mehanici je:
_
V (x)
x
_
=
p)
t
. (4.165)
Zadatak 4.14 Slobodna cestica ima pocetnu valnu funkciju
(x, 0) = Ae
ax
2
gdje su A i a konstante (a je realno i pozitivno)
a) Normirati funkciju (x, 0).
b) Naci vremenski razvoj valnog paketa (x, t).
c) Naci gustocu vjerovatnoce [(x, t)[
2
. Skicirati gustoce vjerovatnoce
[(x, t)[
2
u funkciji x-sa za t=0 i za t 0
d) Naci x), p),
x
2
_
,
p
2
_
, x, p.
e) Da li vrijedi relacija neodredenosti? U kojem trenutku t je sistem
najblize granici neodredenosti?
Rjesenje:
a) Po deniciji je
(x, 0)(x, 0)dx = 1 (4.166)

odakle se dobija:
A =
_
2a
_1
2
. (4.167)
b)Najprije treba rijesiti integral oblika
e
(ax
2
+bx
2
)
dx. (4.168)
Ako uvedemo oznaku y =

a
_
x +
b
2a
_
tada mozemo pisati
ax
2
+bx = y
2
b
2
4a
pa je
e
(ax
2
+bx)
dx =
e
y
2
+
b
2
4a
1
a
dy =
=
1
a
e
b
2
4a
e
y
2
dy =
_
a
e
b
2
4a
. (4.169)
Fourierov transformat je
(k) =
1
(x, 0) e
ikx
dx =
1
2
A
e
ax
2
e
ikx
dx =
=
1
2
_
2a
_1
4
_
a
e
k
2
4a
=
1
(2a)
1
4
e
k
2
4a
(4.170)
Vremenski razvoj valnog paketa je
(x, t) =
1
(k) e
i(kxt)
dk =
=
1
2
1
(2a)
1
4
k
2
4a
i
kx
k
2
t
2m
dk =
=
1
2
1
(2a)
1
4
e
[(
1
4a
+
it
2m
)k
2
ikx]
dk (4.171)
Uporedujuci integral sa onim koji smo rjesili (relacija (4.169)) vidi se da je
a =
1
4a
+
it
2m
, b = ix pa je:
(x, t) =
1
2 (2a)
1
4
_
1
4a
+
it
2m
e
x
2
4
(
1
4a
+
it
2m
)
=
=
_
2a
_1
4
1
_
1 +
2iat
m
e
ax
2
(
1+
2iat
m
)
(4.172)
Uvodeci oznaku =
2at
m
valna funkcija je
(x, t) =
_
2a
_1
4
1
1 +i
e
ax
2
(1+i)
(4.173)
c)Koristeci relaciju (4.173) dobija se
[(x, t)[
2
=
_
2a
ax
2
1+i
e
ax
2
1i
_
(1 +i) (1 i)
(4.174)
Eksponent u relaciji (4.174) se moze napisati kao
ax
2
1 +i

ax
2
1 i
= ax
2
(1 i + 1 +i)
(1 +i) (1 i)
=
2ax
2
1 +
2
, (4.175)
pa je
[(x, t)[
2
=
_
2a
2ax
2
1+i
1 +
2
, (4.176)
ili ako uvedemo oznaku
W =
_
a
1 +
2
(4.177)
dobija se:
[(x, t)[
2
=
_
2
We
2W
2
x
2
(4.178)
Grak: Vrijednost [(x, t)[
2
je maksimalna za t=0 i tezi ka nuli kada t .
Sirina valnog paketa je minimalna za t=0 i tezi kada t , valni paket

se rasplinjava.
d) Kako je [(x, t)[
2
parna funkcija, x) je jednako nuli
x) =
x[(x, t)[
2
dx = 0 (4.179)
a po Ehrenfestovom teoremu vrijedi:
p) = m
d x)
dt
= 0. (4.180)
x
2
_
=
_
2
x
2
e
2W
2
x
2
dx =
_
2
W
1
4W
2
_

2W
2
=
1
4W
2
(4.181)
p
2
_
=
2
(x, t)
d
2
(x, t)
dx
2
dx (4.182)
Uvodeci nove oznake B =
_
2a
_1
4
1
1+i
i b =
a
(1+i)
relacija (4.173) moze se
napisati na sljedeci nacin
(x, t) = Be
bx
2
. (4.183)
Racunajuci derivacije
d
2
dx
2
= B
d
dx
_
2bxe
bx
2
_
= 2bB
_
1 2bx
2
_
e
bx
2
(4.184)
d
2
dx
2
= 2b
_
2
_
1 2bx
2
_
e
(b+b
)x
2
(4.185)
sredivanjem
b +b
=
a
1 +i
+
a
1 i
=
2a
1 +
2
= 2W
2
, (4.186)
[B[
2
=
_
2a
1 +
2
=
_
2
W (4.187)
i zamjenom u relaciju (4.182) dobija se
p
2
_
= 2b
2
_
2
_
1 2bx
2
_
e
2W
2
x
2
dx =
= 2b
2
_
2
W
__

2W
2
2b
1
4W
2
_

2W
2
_
=
= 2b
2
_
1
b
2W
2
_
. (4.188)
S obzirom da je
1
b
2W
2
= 1
_
a
1 +i
__
1 +
2
2a
_
= 1
_
1 i
2
_
=
1 +i
2
=
a
2b
(4.189)
dobija se
p
2
_
= 2b
a
2b
=
2
a (4.190)
Koristeci dobijene rezultate neodredenost polozaja cestice i impulsa je:
x =
_
x
2
) x)
2
=
1
2W
(4.191)
p =
_
p
2
) p)
2
=
a (4.192)
e) Relacija neodredenosti je
xp =
1
2W

a =

2
_
1 +
2
=

2
1 +
_
2at
m
_
2

2
(4.193)
Relacije neodredenosti najblize su znaku jednakosti u trenutku t = 0. Proizvod
neodredenosti polozaja i impulsa raste s vremenom kako se valni paket ras-
plinjava.
Zadatak 4.15 U prethodnom zadatku analizirali smo stacionarni valni paket
slobodne cestice. Rijesiti isti problem za Gaussov valni paket koji se krece,
uzimajuci za pocetnu valnu funkciju (x, 0) = Ae
ax
2
e
ilx
gdje je l realna
konstanta.
a) Normirati valnu funkciju (x, 0),
b) Naci vremenski razvoj valnog paketa (x, t),
c) Naci gustocu vjerovatnoce [(x, t)[
2
,
d) Naci x), p),
x
2
_
,
p
2
_
x, p,
e) Provjeriti relacije neodredenosti.
Rjesenje:
a) Normiranjem valne funkcije dobija se konstanta normiranja
A =
_
2a
_1
4
(4.194)
b)Koristeci Fourierovu transformaciju dobija se
(k) =
1
_
2a
_1
4
e
ax
2
e
ilx
e
ikx
dx (4.195)
sto je slicno kao u prethodnom zadatku, samo sto vrsimo zamjenu k kl,
pa je:
(k) =
1
(2a)
1
4
e
(kl)
2
4a
. (4.196)
Imajuci funkciju u impulsnoj reprezentaciji, vremenska ovisnost valne funkcije
u koordinatnoj reprezentaciji je:
(x, t) =
1
(k) e
i(kxt)
dk. (4.197)
Zamjenom =
k
2
2m
dobija se
(x, t) =
1
2
1
(2a)
1
4
(kl)
2
4a
e
i
kx
k
2
t
2m
dk (4.198)
Podintegralna funkcija se moze napisati na sljedeci nacin
e
(kl)
2
4a
e
i
kx
k
2
t
2m
= e
l
2
4a
e
[(
1
4a
+i
t
2m
)k
2
(ix+
l
2a
)k]
. (4.199)
(x, t) =
1
2
1
(2a)
1
4
e
l
2
4a
e
[(
1
4a
+i
t
2m
)k
2
(iv+
l
2a
)k]
dk. (4.200)
Ovo je integral istog oblika kao u relaciji (4.169) gdje je
a =
1
4a
+i
t
2m
, b =
_
ix +
l
2a
_
. (4.201)
Koristeci relacije (4.200) i (4.201) dobija se konacan izraz za valnu funkciju:
(x, t) =
1
2
1
(2a)
1
4
e
l
2
4a

_
1
4a
+i
t
2m
_e
(
ix+
l
2a
)
2
(
1+2i
at
m
)
!
=
=
_
2a
_1
4
1
_
1 + 2i
at
m
e
_
l
2
4a
_
e
a
(
ix+
l
2a
)
2
(
1+2i
at
m
)
!
. (4.202)
c) Oznacavajuci =
2at
m
dobija se:
[(x, t)[
2
=
_
2a
1 +
2
e
l
2
2a
e
2
4
a
2
4
ix+
l
2
2a
(1+i)
+
(
ix+
l
2a
)
2
(1i)
3
5
3
5
(4.203)
Izraz u eksponentu se moze transformisati na sljedeci nacin
_
_
_
ix +
l
2
2a
_
(1 +i)
+
_
ix +
l
2a
_
2
(1 i)
_
_
=
=
1
1 +
2
_
(1 i)
_
ix +
l
2a
_
2
+ (1 +i)
_
ix +
l
2a
_
2
_
=
=
1
1 +
2
_
_
x
2
+
ixl
a

l
2
4a
_
+
_
x
2
ixl
a
+
l
2
4a
2
_
+
+i
_
x
2
ixl
a

l
2
4a
2
_
+i
_
x
2
ixl
a
+
l
2
4a
2
_
_
= (4.204)
=
1
1 +
2
_
2x
2
+
l
2
2a
2
+ 2
xl
a
_
=
=
1
1 +
2
_
2x
2
+ 2
xl
a

2
l
2
2a
2
+

2
l
2
2a
2
+
l
2
2a
2
_
=
=
1
1 +
2
_
2
_
x
2
xl
a
+

2
l
2
4a
2
_
+

2
l
2
2a
2
+
l
2
2a
2
_
=
=
2
1 +
2
_
x
l
2a
_
2
+
1
(1 +
2
)
l
2
_
2
+ 1
_
2a
2
=
=
2
1 +
2
_
x
l
2a
_
2
+
l
2
2a
2
. (4.205)
[(x, t)[
2
=
_
2
_
a
1 +
2
e
l
2
2a
2a
1+
2
(x
l
2a
)
2
l
2
2a
. (4.206)
Koristeci relaciju (4.177) relacija (4.206) se moze napisati na sljedeci nacin:
[(x, t)[
2
=
_
2
We
2W
2
(x
l
2a
)
2
. (4.207)
Izraz za [(x, t)[
2
je slican onom u prethodnom zadatku, osim sto
x
_
x
l
2a
_
, a centar valnog paketa se pomjera konstantnom brzinom
v =
l
m
l
2a
=
2at
m
l
2a
=
lt
m
= v t (4.208)
d) Po deniciji je
x) =
x[(x, t)[
2
dx. (4.209)
Ako uvedemo oznaku
y = x
l
2a
= x vt x = y +vt
dobija se:
x) =
(y +vt)
_
2
We
2W
2
y
2
dy =
=
_
2
ye
2W
2
y
2
dy +vt
_
2
e
2W
2
y
2
dy =
= vt
_
2
W
_

2W
2
= vt =
l
m
t (4.210)
Koristeci (4.210) lako se nalazi
p) = m
d x)
dt
= l (4.211)
Ocekivana vrijednost kvadrata polozaja cestice je
x
2
_
=
(y +vt)
2
_
2
We
2W
2
y
2
dy =
=
1
4W
2
+ 0 + (vt)
2
=
1
4W
2
+
_
lt
m
_
2
(4.212)
Ocekivana vrijednost kvadrata impulsa je
p
2
_
=
2
d
2
dx
2
dx (4.213)
Koristeci relaciju (4.202) mogu se naci derivacije funkcije
d
dx
=
2ia
_
ix +
l
2a
_
(1 +i)
, (4.214)
d
2
dx
2
=
_
2ia
_
ix +
l
2a
_
1 +i
_
d
dx
+
2i
2
a
1 +i
=
=
_
4a
2
_
ix +
l
2a
_
2
(1 +i)
2

2a
1 +i
_
. (4.215)
p
2
_
=
4a
2
2
(1 +i)
2
_
_
ix +
l
2a
_
2
+
1 +i
2a
_
[[
2
dy =
=
4a
2
2
(1 +i)
2
_
y +vt
il
2a
_
2
+
1 +i
2a
_
[[
2
dy =
=
4a
2
2
(1 +i)
2
_
y
2
[[
2
dy 2
_
vt
il
2a
_

_
y [[
2
dy+
+
_
_
vt
il
2a
_
2
+
1 +i
2a
_

_
[[
2
dy
_
=
=
4a
2
2
(1 +i)
2
_
1
4W
2
+ 0
_
vt
il
2a
_
2
+
1 +i
2a
_
. (4.216)
Srednji clan u zagradi relacije (4.216) se moze napisati na sljedeci nacin
vt
il
2a
=
l
m
t
il
2a
=
il
2a
_
1 +
2a
(il)
lt
m
_
=
=
il
2a
_
1 +i
2at
m
_
=
il
2a
(1 +i) (4.217)
i zamjenom u prethodni izraz dobija se
p
2
_
=
4a
2
2
(1 +i)
2
_
1 +
2
4a

__
il
2a
_
(1 +i)
_
2
+
1 +i
2a
_
=
=
a
2
1 +i
_
(1 i) +
l
2
a
(1 +i) + 2
_
=
=
a
2
1 +i
_
(1 +i)
_
1 +
l
2
a
__
=
2
_
a +l
2
_
(4.218)
Konacno je
x =
_
x
2
) x)
2
=
1
4W
2
+
_
lt
m
_
2
_
lt
m
_
2
=
1
2W
(4.219)
p =
_
p
2
) p)
2
=
_
2
a +
2
l
2
2
l
2
=
a (4.220)
e) Relacija neodredenosti je
xp =
1
2W

a =

2
_
1 +
2
=

2
1 +
_
2at
m
_
2

2
(4.221)
Kao i u prethodnom slucaju, vremenom dolazi do rasplinjavanja valnog
paketa.
Poglavlje 5
Vlastite vrijednosti i vlastite
funkcije
Zadatak 5.1 Naci vlastite vrijednosti i vlastite vektore matrice
M =
_
_
2 0 2
2i i 2i
1 0 1
_
_
(5.1)
Rjesenje:
Karakteristicna jednacina je
det (M 1) = 0, (5.2)
odnosno
2 0 2
2i (i ) 2i
1 0 (1 )
= 0. (5.3)
Nakon rjesavanja dobija se jednacina
3
+ (i + 1)
2
i = 0 (5.4)
cija su rjesenja 0, 1 i i, vlastite vrijednosti matrice M. Za svaku vlastitu vri-
jednost trazimo vlastiti vektor. Vlastite vektore trazimo pomocu jednacine
Ma = a. (5.5)
Za
1
= 0 je
_
_
2 0 2
2i i 2i
1 0 1
_
_
_
_
a
1
a
2
a
3
_
_
= 0
_
_
a
1
a
2
a
3
_
_
=
_
_
0
0
0
_
_
(5.6)
102 Vlastite vrijednosti i vlastite funkcije
i dobiju se tri jednacine:
2a
1
2a
3
= 0
2ia
1
+ia
2
+ 2ia
3
= 0
a
1
a
3
= 0
Iz prve jednacine je a
3
= a
1
, a druga daje a
2
= 0, dok je treca jednacina
suvisna. Ako se odabere a
1
= 1 dobit ce se vlastiti vektor za
1
=0
a
(1)
=
_
_
1
0
1
_
_
. (5.7)
Za vlastitu vrijednost
2
= 1 je
_
_
2 0 2
2i i 2i
1 0 1
_
_
_
_
a
1
a
2
a
3
_
_
= 1
_
_
a
1
a
2
a
3
_
_
=
_
_
a
1
a
2
a
3
_
_
, (5.8)
a odgovarajuce jednacine su:
2a
1
2a
3
= a
1
2ia
1
+ia
2
a
3
= a
2
a
1
a
3
= a
3
(5.9)
Iz prve jednacine je a
3
=
1
2
a
1
pa je a
2
=
_
(1i)
2
_
a
1
i uzimajuci a
1
= 2 dobija
se a
3
= 1 i a
2
= 1 i. Dakle vlastiti vektor za vlastitu vrijednost
2
= 1 je
a
(2)
=
_
_
2
1 i
1
_
_
(5.10)
3
= i je
_
_
2 0 2
2i i 2i
1 0 1
_
_
_
_
a
1
a
2
a
3
_
_
= i
_
_
a
1
a
2
a
3
_
_
=
_
_
ia
1
ia
2
ia
3
_
_
(5.11)
a odgovarajuce jednacine su
2a
1
2a
3
= ia
1
2ia
1
+ia
2
+ 2ia
3
= ia
2
a
1
a
3
= ia
3
Rjesavanjem jednacina dobija se a
1
= 0, a
3
= 0, a
2
je neodredeno. Birajuci
a
2
= 1 dobija se vlastiti vektor
a
(3)
=
_
_
0
1
0
_
_
. (5.12)
Zadatak 5.2 Naci vlastite vrijednosti i vlastite vektore sljedece matrice:
M =
_
1 1
0 1
_
(5.13)
Moze li ova matrica biti dijagonalizirana?
Rjesenje: Karakteristicna jednacina je
det (M 1) = 0 (5.14)
odnosno

1 1
0 1
= 0 (5.15)
odakle se dobija = 1 Dakle,samo je jedna vlastita vrijednost. Odgovarajuci
vlastiti vektor se dobije na sljedeci nacin
_
1 1
0 1
_ _
a
1
a
2
_
= 1
_
a
1
a
2
_
, (5.16)
a
1
+a
2
= a
1
a
2
= 0
Uzimajuci da je a
1
= 1 dobija se
a =
_
a
1
a
2
_
=
_
1
0
_
(5.17)
Ova matrica ne moze biti dijagonalizirana. Ako matrica moze biti dijago-
nalizirana, dijagonalna forma ce biti
_
1 0
0 1
_
, otuda samo jedna vlastita
vrijednost. Ali u ovom slucaju je I = SMS
1
. Mnozeci s lijeva sa S
1
i sa
desna sa S dobija se
S
1
IS = S
1
SMS
1
S = M (5.18)
Ali S
1
IS = S
1
S = I. Tako da bi bilo M = I (jednako jedinicnoj matrici),
sto je netacno.
Zadatak 5.3 Funkcije matrice su denisane razvojem u Taylorov red.
e
M
= 1 +M +
1
2
M
2
+
1
3!
M
3
+. . . (5.19)
a) Naci e
M
ako je
1) M =
_
_
0 1 3
0 0 4
0 0 0
_
_
, 2) M =
_
0
0
_
. (5.20)
b) Pokazati da ako je M dijagonalizirana tada det
_
e
M
_
= e
Tr(M)
c) Pokazati da ako matrice M i N komutiraju tada je e
M+N
= e
M
e
N
.
Provjeriti da ovo nije tacno uopceno, za nekomutirajuce matrice.
d) Ako je H hermitska matrica, pokazati da je e
iH
unitarno.
Rjesenje:
a)
1) Koristeci relaciju (5.20) moze se izracunati
M
2
= M M =
_
_
0 1 3
0 0 4
0 0 0
_
_
_
_
0 1 3
0 0 4
0 0 0
_
_
=
_
_
0 0 4
0 0 0
0 0 0
_
_
, (5.21)
M
3
=
_
_
0 0 0
0 0 0
0 0 0
_
_
. (5.22)
e
M
=
_
_
1 0 0
0 1 0
0 0 1
_
_
+
_
_
0 1 3
0 0 4
0 0 0
_
_
+
1
2
_
_
0 0 4
0 0 0
0 0 0
_
_
. (5.23)
2) Koristeci relaciju (5.20) moze se izracunati
M
2
= M M =
_
0
0
_ _
0
0
_
=
_

2
0
0
2
_
=
2
I.
(5.24)
Nastavljajuci ovaj postupak pokazuje se da je M
3
=
2
M, M
4
=
4
I itd.
Zamjenom ovih rezultata u relaciju (5.19) dobija se
e
M
= 1 +
_
0 1
1 0
_
1
2
2
I

3
3!
_
0 1
1 0
_
+

4
4!
I +. . . =
=
_
1

2
2
+

4
4!
. . .
_
I +
_
0 1
1 0
_ _

3
3!
+

5
5!
. . .
_
=
= cos
_
1 0
0 1
_
+ sin
_
0 1
1 0
_
=
_
cos sin
sin cos
_
(5.25)
b) Najprije uvedimo matricu D
SMS
1
= D =
_
_
d
1
0
d
2
.
.
.
0 d
n
_
_
(5.26)
za neko S. Sada cemo pokazati da je det(e
D
) = det(e
M
)
Se
M
S
1
= S
_
1 +M +
1
2
M
2
+
1
3!
M
3
+. . .
_
S
1
=
= 1 +SMS
1
+
1
2
SMS
1
SMS
1
+. . . =
= 1 +D +
1
2
D
2
+
1
3!
D
3
+. . . = e
D
(5.27)
Koristeci posljednju relaciju dobija se
det
_
e
D
_
= det
_
Se
M
S
1
_
= det (S) det
_
e
M
_
det
_
S
1
_
= det
_
e
M
_
(5.28)
Medutim,
D =
_
_
d
1
0
d
2
.
.
.
0 d
n
_
_
, D
2
=
_
_
d
2
1
0
d
2
2
.
.
.
0 d
2
n
_
_
(5.29)
itd., pa je
e
D
= 1 +
_
_
d
1
0
d
2
.
.
.
0 d
n
_
_
+
1
2
_
_
d
2
1
0
d
2
2
.
.
.
0 d
2
n
_
_
+
+
1
3!
_
_
d
3
1
0
d
3
2
.
.
.
0 d
3
n
_
_
+. . . =
_
_
e
d
1
0
e
d
2
.
.
.
0 e
d
3
_
_
(5.30)
Determinante su
det
_
e
D
_
= e
d
1
e
d
2
. . . e
dn
= e
(d
1
+d
2
+dn)
= e
TrD
. (5.31)
Na osnovu relacija (5.31) i (5.28) zakljucujemo da je
det
_
e
M
_
= e
TrM
. (5.32)
c) Ako oznacimo sa S () = e
M
e
N
, derivirajuci po parametru dobija se
dS
d
= Me
M
e
N
+e
M
Ne
N
= (M +N) e
M
e
N
= (M +N) S. (5.33)
S () = e
(M+N)
A, (5.34)
gdje je A konstanta. Za = 0 je S (0) = 0 tako da je A=1 pa je e
M
e
N
=
e
(M+N)
i uzimajuci = 1 sljedi:
e
M
e
N
= e
M+N
(5.35)
Sada cemo pokazati da ne vrijedi opcenito tj. za [M, N] ,= 0. Uzmimo neke
matrice
M =
_
0 1
0 0
_
, N =
_
0 0
1 0
_
, (5.36)
tada je M
2
= 0, N
2
= 0 pa je:
e
M
= 1 +M =
_
1 1
0 1
_
, e
N
= 1 +N =
_
1 0
1 1
_
. (5.37)
Mnozeci e
M
i e
N
dobija se
e
M
e
N
=
_
1 1
0 1
_ _
1 0
1 1
_
=
_
0 1
1 1
_
, (5.38)
a
M +N =
_
0 1
1 0
_
(5.39)
Na osnovu relacije (5.25) je
e
M+N
=
_
cos (1) sin (1)
sin (1) cos (1)
_
(5.40)
sto znaci da e
M
e
N
nije jednako e
M+N
.
d) Razvojem u red lako se pokazuje da je e
iH
je unitarno.
e
iH
=
n=0
1
n!
i
n
H
n
(5.41)
_
e
iH
_
n=0
1
n!
(i)
n
_
H
_
n
=
n=0
1
n!
(i)
n
H
n
== e
iH
(5.42)
_
e
iH
_
_
e
iH
_
= e
iH
e
iH
= e
i(HH)
= 1 (5.43)
Zadatak 5.4 Primjeniti Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije na bazne
vektore u prostoru.
[e
1
) = (1 i)
i +(1)
j +(i)
k
[e
2
) = (i)
i +(3)
j +(1)
k
[e
3
) = (0)
i +(28)
j +(0)
k
a) Normirati prvi bazni vektor
1
_
=
[e
1
)
|e
1
|
(5.44)
b) Naci projekciju drugog vektora duz prvog i oduzeti od [e
2
)
[e
i
) =
e
2
_
1
_
(5.45)
ovo je ortogonalan vektor [e
1
), normiranjem se dobije [e
2
).
c) Oduzimanjem od [e
3
) njegovih projekcija duz [e
1
) i [e
2
) dobije se
3
_
= [e
3
)
e
3
_
1
_
e
3
_
2
_
(5.46)
Ortogonalni su vektori [e
1
) , [e
2
), normiranjem se dobije [e
3
) itd.
Rjesenje:
Sljedeci proceduru opisanu u zadatku dobija se
a)
e
1
[ e
1
) = [1 +i[
2
+ 1 +[i[
2
= 1 + 1 + 1 + 1 = 4. (5.47)
Norma vektora e
1
je
|e
1
| =
_
e
1
[ e
1
) = 2, (5.48)
pa je vektor e
1
1
_
=
[e
1
)
|e
1
|
=
1
2
(1 +i)
i +
1
2
j +
i
2
k
(5.49)
b)
2
_
= [e
2
)
e
2
_
1
_
(5.50)
e
2
_
=
1
2
(1 i) i +
1
2
3 +
_
i
2
_
1 =
1
2
(i + 1 + 3 i) = 2 (5.51)
2
_
= [e
2
)
e
2
_
1
_
=
_
i 2
1
2
(1 +i)
_
i +
_
3
1
2
2
_
j +
_
1 2
i
2
_
k
=
= (i 1 i)
i +2
k
+(1 i)
k
=
i +2
j +(1 i)
k
(5.52)
Norma je
_
e
2
_
= 1 + 4 + 2 = 7 (5.53)
odnosno
_
_
_e
2
_
_
_ =
_
_
e
2
_
=
7. (5.54)
Vektor e
2
je
2
_
=
1
7
_
i +2
j +
_
1
i
_
k
_
(5.55)
c)
e
3
_
=
1
2
(1 i) 0 +
1
2
28 + 0 = 14 (5.56)
_
e
e
3
_
=
2
7
28 = 8
7 (5.57)
3
_
= [e
3
)
e
3
_
1
_
e
3
_
2
_
=
= 28
j
14
2
_
(1 +i)
i +
j +(i)
k
_
8
_
i +2
j +(1 i)
k
_
= 28
j 7
i 7i
i 7
j 7i
k
+8
i 16
j 8
k
+i
k
=
= (1 7i)
i +5
j +(8 +i)
k
. (5.58)
Norma je
_
_
_e
3
_
_
_ =
1 + 49 + 25 + 64 + 1 =
140 = 2
35, (5.59)
pa je
3
_
=
1
2
35
_
(1 7i)
i +5
j +(8 +i)
k
_
. (5.60)
Zadatak 5.5 Pretpostaviti da tri normirana vektora [), [) i [) zadovol-
javaju relacije:
[) = [) = 0.3, [) = [) = 0.2, [) = [) = 0.8. (5.61)
Koristeci Gram-Schmidtov postupak, konstruirati vektor [
) i
) koji su
okomiti na [) i medusobno okomiti.
ZAVRSITI ZADATAK
Zadatak 5.6 Pretpostaviti da linearan operator A ima vlastiti vektor [)
sa vlastitom vrijednoscu a:
A[) = a[). (5.62)
Pretpostaviti nadalje da postoji operator B takav da je:
[A, B] = B + 2BA
2
. (5.63)
Pokazati da je B[) vlastiti vektor operatora A i naci odgovarajucu vlastitu
vrijednost.
Rjesenje: Djelujmo operatorom A na vektor stanja B[):
A(B[)) = AB[) (5.64)
Koristeci komutator operatora A i B, dobijamo:
AB BA = B + 2BA
2
AB = B +BA+ 2BA
2
, (5.65)
sto daje:
AB[) = (B +BA+ 2BA
2
)[) = B[) +B(A[)) + 2B(A
2
[))
= B[) +aB[) + 2a
2
B[) = (1 +a + 2a
2
)B[). (5.66)
Dakle, vektor stanja B[) je vlastiti vektor operatora A sa vlastitom vri-
jednoscu (1+a+2a
2
), gdje je a vlastita vrijednost operatora A koja odgovara
vlastitom vektoru [).
Zadatak 5.7 Operator Q ima vlastite vektore [q
n
),
Q[q
n
) = q
n
[q
n
) n = 1, 2, 3, . . . (5.67)
Pretpostavimo da je skup vektora [q
n
) potpun. Pokazati da se operator Q
moze predstaviti u obliku:
Q =
n
q
n
[q
n
)q
n
[ (5.68)
Ova reprezentacija operatora zove se spektralna reprezentacija.
Rjesenje: Kako je skup [q
n
) potpun, svaki se vektor moze predstaviti u
obliku:
[) =
n
c
n
[q
n
), (5.69)
gdje je c
n
= q
n
[). Djelujuci operatorom Q na vektor [), dobijamo:
Q[) = Q
_
n
c
n
[q
n
)
_
=
n
Qc
n
[q
n
) =
n
c
n
Q[q
n
) =
n
q
n
c
n
[q
n
) =
=
n
q
n
[q
n
)q
n
[) =
_
n
q
n
[q
n
)q
n
[
_
[) (5.70)
Kako je [) proizvoljan vektor, zakljucujemo da mora biti:
Q =
n
q
n
[q
n
)q
n
[, (5.71)
sto je trebalo pokazati.
Zadatak 5.8 Zadan je linearan operator A za koji postoji inverzni operator
A
1
. Neka je vektor [a) , = vlastiti vektor operatora A a a odgovarajuca
vlastita vrijednost. Pokazati da je vektor [a) vlastiti vektor operatora A
1
.
Naci i odgovarajucu vlastitu vrijednost.
Zadatak 5.9 Data je matrica:
T =
_
1 1 i
1 +i 0
_
(5.72)
a) Provjeriti da je T hermitska matrica.
b) Naci njene vlastite vrijednosti.
c) Naci i normirati vlastite vektore (vidjeti da li su oni ortogonalni).
d) Konstruisati unitarnu matricu S, i provjeriti eksplicitno da ona dijag-
onalizira T.
e) Provjeriti da det(T) i Tr(T) su isti i za dijagonaliziranu matricu T.
Rjesenje:
a) Ovo je lako provjeriti
T
=
_
T
T
_
=
_
1 1 +i
1 i 0
_
=
_
1 1 i
1 +i 0
_
= T (5.73)
b)Karakteristicna jednacina je
det (T I) = 0, (5.74)
odnosno

(1 ) (1 i)
(1 +i) (0 )
= 0. (5.75)
Nakon rjesavanja dobiju se dvije vlastite vrijednosti
1
= 2 i
2
= 1
c) Za vlastitu vrijednost
1
= 2 je
Ta = a (5.76)
_
1 1 i
1 +i 0
_ _
a
1
a
2
_
= 2
_
a
1
a
2
_
. (5.77)
Rjesavanjem posljednje jednacine dobija se
a
1
+ (1 i) a
2
= 2a
1
(1 +i) a
1
= 2a
2
.
Rjesavanjem sistema je
a
1
= (1 i) a
2
i normiranjem
[a
1
[
2
+[a
2
[
2
= 1
2 [a
2
[
2
+[a
2
[
2
= 1
dobija se
[a
2
[ =
1
3
(5.78)
Vlastiti vektor je
a
(1)
=
1
3
_
1 i
1
_
(5.79)
2
= 1 je
_
1 1 i
1 +i 0
_ _
a
1
a
2
_
=
_
a
1
a
2
_
(5.80)
a odgovarajuce jednacine su
a
1
+ (1 i) a
2
= a
1
(5.81)
a
1
=
1
2
(1 i) a
2
. (5.82)
Iz druge jednacine normiranjem dobija se a
2
[a
1
[
2
+[a
2
[
2
= 1 (5.83)
1
4
2 [a
2
[
2
+[a
2
[ = 1 (5.84)
3
2
[a
2
[
2
= 1 (5.85)
a
2
=
_
2
3
=
2
6
. (5.86)
Zamjenom u drugu jednacinu nalazimo a
1
a
1
=
1
6
(i 1) (5.87)
Vlastiti vektor je
a
(2)
=
1
6
_
i 1
2
_
(5.88)
Lako je pokazati da su vektori a
(1)
i a
(2)
ortogonalni
_
a
(1)
_
a
(2)
=
1
18
_
1 +i 1
_
i 1
2
_
=
1
3
2
(i 1 1 i + 2) = 0.
d) Po deniciji je
_
S
1
_
ij
= a
(j)
i
(5.89)
U nasem slucaju je
_
S
1
_
11
= a
(1)
1
=
1
3
(1 i)
_
S
1
_
12
= a
(2)
1
=
1
6
(i 1)
_
S
1
_
21
= a
(1)
2
=
1
3
_
S
1
_
22
= a
(2)
2
=
2
6
(5.90)
Inverzna matrica je
S
1
=
1
3
_
1 i
i1
2
1
2
_
, (5.91)
a matrica S
S =
_
S
1
_
=
1
3
_
1 +i 1
i1
2
_
. (5.92)
Dijagonalna forma se trazi na sljedeci nacin
STS
1
=
1
3
_
1 +i 1
(i+1)
2
_
_
1 1 i
1 +i 0
_
_
1 i
i1
2
1
2
_
=
=
1
3
_
1 +i 1
(i+1)
2
__
(1 i) 2
(1i)
2
2
2
_
=
=
1
3
_
6 0
0 3
_
=
_
2 0
0 1
_
(5.93)
e) Lako je provjeriti da vrijedi
Tr (T) = 1, Tr
_
STS
1
_
= 2 1 = 1 (5.94)
det (T) = 0 (1 +i) (1 i) = 2, det
_
STS
1
_
= 2 (5.95)
Zadatak 5.10 U kompleksnom-trodimenzionalnom Hilbertovom prostoru zadana
je ortonormirana baza [e
i
)
3
i=1
i dva operatora A i B cije je djelovanje na
vektore baze zadano na sljedeci nacin:
A[e
1
) = 3[e
1
) i
2[e
2
) +[e
3
) B[e
1
) = [e
1
) +i
2[e
2
) +[e
3
)
A[e
2
) = i
2[e
1
) + 2[e
2
) i
2[e
3
) B[e
2
) = i
2[e
1
) + 0[e
2
) +i
2[e
3
)
A[e
3
) = [e
1
) +i
2[e
2
) + 3[e
3
) B[e
3
) = [e
1
) i
2[e
2
) +[e
3
)
a) Odrediti matrice A
(e)
, B
(e)
pridruzene operatorima A i B u bazi e
i
).
b) Pokazati da su operatori Hermitski i da medusobno komutiraju.
c) Odrediti vlastite vrijednosti operatora A i B, njihov red degeneracije i
odrediti bazu [f
i
)
3
i=1
koju cine zajednicki vlastiti vektori.
d) Odrediti matrice A
f
, B
f
pridruzene operatorima A i B u bazi [f
i
)
n
i=1
e) Postoje li operatori A
1
i B
1
? Ako da, odrediti kako oni djeluju na
vektore baze [e
i
)
3
i=1
.
Rjesenje:
a) Matricni elementi operatora A u bazi [e
i
) su po deniciji:
A
(e)
ij
= i[A[j), B
(e)
ij
= i[B[j) (5.96)
Na primjer, mnozeci vektor A[e
1
) sa e
1
[ sa lijeve strane, dobijemo:
A
(e)
11
= 1[A[1) = 31[1) i
2e
1
[e
2
) +e
1
[e
4
) (5.97)
Zbog ortonormiranosti vektora baze e
i
), samo prvi clan je razlicit od nule
A
(e)
11
=3. Na isti nacin dobiju se ostali matricni elementi operatora A i B.
Tako se dobije:
A
(e)
=
_
_
3 i
2 1
i
2 2 i
2
1 i
2 3
_
_
, B
(e)
=
_
_
1 i
2 1
i
2 0 i
2
1 i
2 1
_
_
(5.98)
b) Pokazuje se da su operatori Hermitski onda i samo onda ako su matrice
koje su im pridruzene hermitske. Direktnom provjerom zakljucujemo da su
obje matrice Hermitske:
A
(e)
= A
(e)
, B
(e)
= B
(e)
A = A
, B = B
. (5.99)
Operatori komutiraju onda i samo onda ako komutiraju njima pridruzene
matrice u bilo kojoj bazi. Neposrednom provjerom zakljucujemo da je
[A
(e)
, B
(e)
] = 0 [A, B] = 0. (5.100)
c) Ako su operatori A, B hermitski i ako medusobno komutiraju, tada je
operator C = A+iB normalan operator za koji vrijedi:
C
C = CC
,
odnosno, normalni operator komutira sa sebi hermitski konjugiranim op-
eratorima. Vlastiti vektori [f
i
) operatora C su istovremeno i zajednicki
vlastiti vektori operatora A i B. Ako je c = a + ib vlastita vrijednost op-
eratora C, tada je a vlastita vrijednost operatora A a b vlastita vrijednost
operatora B. Prva tvrdnja slijedi iz cinjenice da po konstrukciji, operator
C komutira sa A i sa B a A i B komutiraju po uvjetu zadatka, pa prema
tome to ti operatori posjeduju iste vlastite vektore. Drugim rjecima, ova tri
operatora moguce je dijagonalizirati u istoj bazi. Vlastite vrijednosti oper-
atora C su opcenito govoreci, kompleksne a operatori A i B, kao hermitski
operatori imaju realne vlastite vrijednosti, to operator iB ima kompleksnu
vlastitu vrijednost. Prema tome, ako je c = a +ib vlastita vrijednost oper-
atora C, onda su a i b vlastite vrijednosti operatora A i B.
Problem nalazenja zajednickih vlastitih vektora i vlastitih vrijednosti op-
eratora A i B svodi se na nalazenje vlastitih vektora i vlastitih vrijednosti
operatora C = A +iB.
Idemo sada odrediti vlastite vektore i vlastite vrijednosti operatora C.
C[f) = c[f) [f) , = 0, c = vlastita vrijednost. (5.101)

U bazi [e) imamo:
C
(e)
[f
(e)
) = c[f
(e)
) (5.102)
C
(e)
= A
(e)
+B
(e)
=
_
_
3 +i
2(1 +i) 1 +i
2(1 +i) 2
2(1 +i)
1 +i
2(1 +i) 3 +i
_
_
(5.103)
Vlastite vrijednosti odreduju se sekularnom jednadzbom:
det[
C
(e)
I[ = 0 (5.104)
3 +i +
2(1 +i) 1 +i
2(1 +i) 2 c
2(1 +i)
1 +i
2(1 +i) 3 +i
= 0
3
2i
2
8
2
+ 16i + 20 40i = 0. (5.105)
Neposrednom provjerom, vidi se da je
1
= 2i jedno rjesenje ove kubne
jednadzbe. Da bi smo nasli preostala dva, podijelimo polinom na lijevoj
strani sa ( 2i):
(
3
2i
2
8
2
+ 16i + 20 40i) : ( 2i) =
2
8 + 20 (5.106)
Preostaje da se nadu rjesenja jednadzbi:
2
8 + 20 = 0, (5.107)
koja glase:
2,3
= 4 2i. Dakle, vlastite vrijednosti operatora C su:
_
_
_
c
1
= 2i
c
2
= 4 + 2i
c
3
= 4 2i
_
_
_
_
_
_
a
1
= 0
a
2
= 4
dvost. deg.
_
_
_
_
_
_
b
1
= 2
b
2
= 2
dvost. deg.
_
_
_
(5.108)
Dakle, vlastiti vektori operatora C:
[f
1
) = [a
1
b
2
), f
2
= [a
2
b
2
), f
3
= [a
2
b
1
). (5.109)
Sljedeci korak je odrediti vlastite vektore operatora C:
C
(e)
[f
(e)
j
) = C
j
[f
(e)
j
), j = 1, 2, 3 (5.110)
Detalje ostavljamo citatelju, a konacan rezultat glasi:
[f
(e)
1
) = [a
1
b
2
) =
_
1
2
[e
1
) +
i
2
2
[e
2
)
1
2
[e
3
)
_
(5.111)
[f
(e)
2
) = [a
2
b
2
) =
1
2
[[e
1
) +[e
3
)] (5.112)
[f
3
) =
1
2
_
[e
1
) i
2[e
2
) [e
3
)
_
. (5.113)
Provjerite da je skup [f
i
)
3
i=1
ortonormiran skup vektora.
d) Kako su vektori [f
i
)
3
i=1
vlastiti vektori operatora A i B, to su ovi
operatori reprezentirani dijagonalnim matricama ciji su dijagonalni elementi
njihove vlastite vrijednosti:
A
(f)
=
_
_
0 0 0
0 4 0
0 0 4
_
_
, B
(f)
=
_
_
2 0 0
0 2 0
0 0 2
_
_
. (5.114)
e) Operator A ne posjeduje inverzni operator jer je njegova matrica singu-
larna (det(A) = 0 - jedna od vlastitih vrijednosti jednaka nuli). Operator
B ima inverzni operator jer je detB ,= 0. Operator B se moze prikazati
pomocu svojih bra i ket vektora:
B = b
1
[f
1
)f
1
[ +b
2
[f
2
)f
2
[ +b
3
[f
3
)f
3
[, (5.115)
a njegov inverz
B
1
=
1
b
1
[f
1
)f
1
[ +
1
b
2
[f
2
)f
2
[ +
1
b
3
[f
3
)f
3
[
B
1
=
1
2
[f
1
)f
1
[ +
1
2
[f
2
)f
2
[ +
1
2
[f
3
)f
3
[. (5.116)
Zadatak 5.11 Neka su [a) (a[a) = 1) i a vlastiti vektor i vlastita vrijed-
nost normalnog operatora A. (Operator je normalan ako je A
A = AA
).
Pokazati da je [a) vlastiti vektor operatora A
sa vlastitom vrijednoscu a
.
Rjesenje:
Kako je [a) vlastiti vektor operatora A sa odgovarajucom vlastitom vri-
jednoscu a, tada vrijedi:
A[a) = a[a) a[A
= a
a[. (5.117)
Mnozenjem sa ket vektorom sdesna, posljednja relacija daje:
a[A
[a) = a
a[a) = a
(5.118)
A
[a) = a
[a) +[) (5.119)

gdje je a[) = 0. Pokazimo jos da je [) = 0. Polazimo od svojstva
skalarnog produkta:
[) = 0 [) = 0. (5.120)
[) = a[(A a)(A
)[a) =
= a[A
A[a) a
a[Aa) a
a[A
[a) +aa
a[a) =
= a a a
a a
a +a
a = 0. (5.121)
Zakljucujemo da je [) = 0 pa je A
[a) = a
[a) sto je trebalo dokazati.

Zadatak 5.12 Hermitski operator A deniran u nekom Hilbertovom pros-
toru je pozitivno denitan ako je:
u[A[u) > 0 za [u) H ([u) , = 0). (5.122)
a) Dokazati da je potreban i dovoljan uvjet pozitivne denitnosti operatora
A da su sve vlastite vrijednosti operatora A pozitivne.
b) Ako je operator pozitivno denitan tada postoji operator A
1
koji je
takoder pozitivno denitan.
c) Neka je Hilbertov prostor H trodimenzionalan i neka je operator A
zadan tako sto je njegovo djelovanje na vektor ortonormirane baze
[e
i
)
3
i=1
denirano na slijedeci nacin:
A[e
1
) = [e
1
)
2[e
3
)
A[e
2
) = 3[e
2
)
A[e
3
) =
2[e
1
) + 5[e
3
)
Pokazati da je operator A Hermitski i pozitivno-denitan.
Rjesenje:
Polazimo od spektralne reprezentacije operatora A:
A =
i
a
i
[u
i
)u
i
[ =
i
a
i
P
i
, a
i
= a (5.123)
P
i
= [u
i
)u
i
[ operator projekcije u stanju [u
i
) sa svojstvima P
i
= P
i
,
P
i
P
j
=
ij
P
j
,
i
P
i
= 1.
[u) =
P
i
[u) P
1
[u) , = 0 u[P
i
P
i
[u) = u[P
i
[u) , = 0. (5.124)
a) Neka je a
i
> 0, i dokazimo da je A pozitivno denitan operator.
a
i
> 0 i
u[P
i
[u) , = 0
_
u[A[u) =
i
a
i
u[P
i
[u) > 0. (5.125)
Neka je u[A[u) > 0 pokazimo da je a
i
> 0.
u[A[u) =
i
a
i
u[P
i
[u) > 0, u H. (5.126)
Primjenimo sada posljednju relaciju za slucaj [u) = P
j
[u) (projekcija vektora
[u) na vektor baze [u
j
)). Tada vrijedi
u[A[u) =
i
a
i
u[P
j
P
j
[u) = a
j
u[u) = a
j
> 0. (5.127)
Odabirajuci j = 1, 2, . . . dolazimo do zakljucka da je a
j
> 0 j.
b) Kako su sve vlastite vrijednosti operatora pozitivne i razlicite od nule,
postoji inverzni operator koji ima vlastite vrijednosti a
i
=
1
a
i
. Kako su
vlastite vrijednosti operatora A pozitivne, to znaci da su pozitivne i vlastite
vrijednosti a
i
, tj. operator A
1
je pozitivno denitan.
c) U bazi [e) operator A je reprezentiran matricom
A
(e)
=
_
_
1 0
2
0 3 0
2 0 5
_
_
(5.128)
Direktnom provjerom dolazimo do zakljucka da je A
= A. Idemo naci
vlastite vrijednosti ovog operatora. Neka je vlastita vrijednost. Tada
mora biti:
det(A I) = 0 (5.129)
1 0
2
0 3 0
2 0 5
= 0 (5.130)
Odgovarajuca jednadzba je
(1 )(3 )(5 ) 2(3 ) = 0, (5.131)
a njena rjesenja su
1
= 3,
2
6+3 = 0,
2,3
= 3
6. Zakljucujemo da
su sve vlastite vrijednosti operatora A pozitivne pa je operator A pozitivno
denitan.
Poglavlje 6
Angularni moment
U klasicnoj mehanici angularni moment cestice je dat formulom:
L = r p, (6.1)
ili
L
x
= yp
z
zp
y
, L
y
= zp
x
xp
z
, L
z
= xp
y
yp
x
. (6.2)
Odgovarajuci kvantnomehanicki operatori u Dekartovim koordinatama su:
L
x
=

i
_
y

z
z

y
_
, L
y
=

i
_
z

x
x

z
_
,
L
z
=

i
_
x

y
y

x
_
.
(6.3)
i L
2
= L
2
x
+L
2
y
+L
2
z
. Pogodno je uvesti jos i operatore:
L
+
= L
x
+iL
y
, L
= L
x
iL
y
. (6.4)
U sfernim koordinatama
x = r sin cos , y = r sin sin , z = r cos , (6.5)
operatori angularnog momenta imaju sljedeci zapis:
L
x
= i
_
sin

+
cos
tan
_
L
y
= i
_
cos

+
sin
tan
_
L
z
= i
. (6.6)
Odgovarajuci operatori L
2
, L
+
i L
u sfernim koordinatama su:

L
2
=
2
_

2
2
+
1
tan
+
1
sin
2
2
_
(6.7)
L
+
= e
i
_

+i cot

_
(6.8)
L
= e
i
_
+i cot

_
. (6.9)
120 Angularni moment
Zadatak 6.1 Provjeriti sljedece komutacione relacije
a) [L
i
, L
j
] = i
ijk
L
k
, (i, j, k = x, y, z),
ijk
antisimetricni tenzor
treceg reda,
ijk
=
_
1, parna permutacija indeksa
1, neparna permutacija indeksa
_
b)
_
L
2
, L
x
= 0,
_
L
2
, L
y
= 0,
_
L
2
, L
z
= 0.
c) [L L] = iL.
Rjesenje:
a) Relacija [L
i
, L
j
] = i
ijk
L
k
se moze rastaviti na sljedece tri relacije
[L
x
, L
y
] = iL
z
, (6.10)
[L
y
, L
z
] = iL
x
, (6.11)
[L
z
, L
x
] = iL
y
. (6.12)
Uzimajuci proizvoljnu funkciju f (x, y, z) dobija se
[L
x
, L
y
] f =
_
i
_
2
_
_
y

z
z

y
__
z

x
x

z
_
f
_
z

x
x

z
__
y

z
z

y
_
f
_
=
=
_
i
_
2
_
y

z
_
z
f
x
_
y

z
_
x
f
z
_
z

y
_
z
f
x
_
+z

y
_
x
f
z
_
z

x
_
y
f
z
_
+z

x
_
z
f
y
_
+
+x

z
_
y
f
z
_
x

z
_
z
f
y
_
_
=
=
_
i
_
2 _
y
f
x
+yz

2
f
zx
yx
2
f
z
2
z
2

2
f
yx
+zx

2
f
yz
zy

2
f
xz
+z
2

2
f
xy
+xy
2
f
z
2
x
f
y
xz

2
f
zy
_
=
=
_
i
_
2
_
y

x
x

y
_
f = iL
z
f. (6.13)
Dakle, [L
x
, L
y
] = iL
z
. Analogno se dokazuju ostale dvije komutacione
relacije.
b) Koristeci relaciju L
2
= L
2
x
+L
2
y
+L
2
z
dobija se
_
L
2
, L
x
=
_
L
2
x
, L
x
+
_
L
2
y
, L
x
+
_
L
2
z
, L
x
=
= L
y
[L
y
, L
x
] + [L
y
, L
x
]L
y
+L
z
[L
z
, L
x
] + [L
z
, L
x
]L
z
=
= L
y
(iL
z
) + (iL
z
)L
y
+L
z
(iL
y
) + (iL
y
)L
z
=
= 0 (6.14)
Analogno za ostale dvije komutacione relacije .
c) Izracunat cemo odvojeno komponente od L L:
(L L)
x
= L
y
L
z
L
z
L
y
= [L
y
, L
z
] = iL
x
(6.15)
(L L)
y
= L
z
L
x
L
x
L
z
= [L
z
, L
x
] = iL
y
(6.16)
(L L)
z
= L
x
L
y
L
y
L
x
= [L
x
, L
y
] = iL
z
(6.17)
Sabiranjem ove tri komponente dobija se L L = iL.
Zadatak 6.2
a) Provjeriti sljedece komutacione relacije
[L
z
, x] = iy, [L
z
, y] = ix , [L
z
, z] = 0,
[L
z
, p
x
] = ip
y
, [L
z
, p
y
] = ip
x
, [L
z
, p
z
] = 0.
b) Naci komutatore
_
L
z
, r
2
i
_
L
z
, p
2
,
gdje je r
2
= x
2
+y
2
+z
2
i p
2
= p
2
x
+p
2
y
+p
2
z
.
c) Pokazati da Hamiltonijan H =
p
2
2m
+V komutira sa sve tri komponente
operatora L, ako potencijal V ovisi samo o r.
Rjesenje:
a)
[L
z
, x] = [xp
y
yp
x
, x] = [xp
y
, x] [yp
x
, x] = 0 y [p
x
, x] = iy.
[L
z
, y] = [xp
y
yp
x
, y] = [xp
y
, y] [yp
x
, y] = x[p
y
, y] 0 = ix.
[L
z
, z] = [xp
y
yp
x
, z] = [xp
y
, z] [yp
x
, z] = 0.
[L
z
, p
x
] = [xp
y
yp
x
, p
x
] = [xp
y
, p
x
] [yp
x
, p
x
] = [x, p
x
] p
y
= ip
y
.
[L
z
, p
y
] = [xp
y
yp
x
, p
y
] = [xp
y
, p
y
] [yp
x
, p
y
] = p
x
[y, p
y
] = ip
x
.
[L
z
, p
z
] = [xp
y
yp
x
, p
z
] = [xp
y
, p
z
] [yp
x
, p
z
] = 0.
b)
_
L
z
, r
2
=
_
L
z
, x
2
+
_
L
z
, y
2
+
_
L
z
, z
2
=
= [L
z
, x] x +x[L
z
, x] + [L
z
, y] y +y [L
z
, y] + 0 =
= iyx +xiy + (ix) y +y (ix) = 0 (6.18)
_
L
z
, p
2
=
_
L
z
, p
2
x
+
_
L
z
, p
2
y
+
_
L
z
, p
2
z
=
= [L
z
, p
x
] p
x
+p
x
[L
z
, p
x
] + [L
z
, p
y
] p
y
+p
y
[L
z
, p
y
] + 0 =
= ip
y
p
x
+p
x
ip
y
+ (ip
x
) p
y
+p
y
(ip
x
) = 0. (6.19)
c) Dokaz slijedi direktno iz dokazanog u dijelu b) jer sve komponente opera-
tora L komutiraju sa r
2
i p
2
pa prema tome i sa Hamiltonijanom
H =
p
2
2m
+V (r).
Zadatak 6.3 Izracunati komutacione relacije
a) [L
x
, L
], [L
y
, L
], [L
z
, L
].
b) [L
+
, L
], [L
, L
+
].
c)
_
L
, L
2
.
Rjesenje:
a)
[L
x
, L
] = [L
x
, L
x
iL
y
] = [L
x
, L
x
] i[L
x
, L
y
] =
= 0 i iL
z
= L
z
(6.20)
[L
y
, L
] = [L
y
, L
x
iL
y
] = [L
y
, L
x
] i[L
y
, L
y
] =
= iL
z
0 = iL
z
(6.21)
[L
z
, L
] = [L
z
, L
x
iL
y
] = [L
z
, L
x
] i[L
z
, L
y
] =
= iL
y
i (i) L
x
= (L
x
iL
y
) = L
(6.22)
b)
[L
+
, L
] = [L
x
+iL
y
, L
x
iL
y
] = [L
x
, L
x
] i [L
x
, L
y
] +i [L
y
, L
x
] +
+[L
y
, L
y
] = 0 i iL
z
+i (i) L
z
+ 0 = 2L
z
(6.23)
Slicno se dobije
[L
, L
+
] = 2L
z
(6.24)
c)
_
L
, L
2
=
_
L
x
iL
y
, L
2
=
_
L
x
, L
2
i
_
L
y
, L
2
= 0 (6.25)
Zadatak 6.4
a) Izracunati (L
+
)
b) Izracunati normu vektora L

+
[lm) i L
[lm), gdje je [lm) vlastiti vektor

operatora L
2
i L
z
sa svojstvima L
2
[lm) = l(l + 1)[lm), L
z
[lm) =
m[lm).
c) Izracunati vlastite vrijednosti operatora L
2
i L
z
za stanja L
+
[lm) i
L
[lm).
Rjesenje: a)
(L
+
)
= (L
x
+iL
y
)
= L
x
iL
y
= L
x
iL
y
= L
(6.26)
b) Norma za L
+
[lm) je
|L
+
[lm)|
2
= (L
+
[lm))
(L
+
[lm)) =
_
lm
+
L
+
lm
_
=
= lm[L
L
+
[ lm) (6.27)
Da bi se izracunao posljednji matricni element, koristit cemo sljedecu jed-
nakost:
L
L
+
= (L
x
iL
y
) (L
x
+iL
y
) = L
2
x
+L
2
y
iL
y
L
x
+iL
x
L
y
=
= L
2
x
+L
2
y
+i [L
x
, L
y
] = L
2
L
2
z
L
z
. (6.28)
Zamjenom u relaciju (6.27) dobija se
[L
+
[lm)[
2
= lm[(L
2
L
2
z
L
z
)[lm) =
=
2
[l(l + 1) m
2
m] =
2
[l(l + 1) m(m+ 1)].(6.29)
tj.
|L
+
[lm)| =
_
l (l + 1) m(m+ 1) (6.30)
Slicno se racuna norma vektora L
[lm):
|L
[lm)|
2
= lm[L
+
L
[ lm) . (6.31)
Koristimo jednakost slicnu jednakosti (6.27)
L
+
L
= (L
x
+iL
y
) (L
x
iL
y
) = L
2
x
+L
2
y
+iL
y
L
x
iL
x
L
y
=
= L
2
L
2
z
i [L
x
, L
y
] = L
2
L
2
z
+ L
z
(6.32)
pa se dobije:
|L
[lm)|
2
=
lm[(L
2
L
2
z
+ L
z
)[lm
_
=
=
2
[l(l + 1) m
2
+m] =
=
2
[l(l + 1) m(m + 1)]. (6.33)
tj.
|L
[lm)| =
_
l (l + 1) m(m1). (6.34)
c) U prethodnom zadatku je pokazano da je
_
L
2
, L
+
= 0,
_
L
2
, L
= 0
pa je L
2
L
+
= L
+
L
2
i L
2
L
= L
L
2
. Djelujmo operatorom L
2
na vektore
L
+
[lm) i L
[lm)
L
2
(L
+
[lm)) = L
+
_
L
2
[lm)
_
=
2
l (l + 1) L
+
[lm) (6.35)
L
2
(L
[lm)) = L
_
L
2
[lm)
_
=
2
l (l + 1) L
[lm) (6.36)
Dakle, L
+
[lm) i L
[lm) su vlastita stanja operatora L

2
sa svojstvenom vri-
jednoscu
2
l (l + 1). Da bi smo izracunali L
z
L
[lm) koristit cemo komutator

[L
+
, L
z
] = L
+
sto se moze napisati kao
L
+
L
z
L
z
L
+
= L
+
i L
z
L
+
= L
+
L
z
+ L
+
. (6.37)
Slicno, [L
L
z
] = L
, tj.
L
L
z
L
z
L
= L
i L
z
L
= L
L
z
L
. (6.38)
Tako se dobije
L
z
L
+
[lm) = (L
+
L
z
+ L
+
) [lm) = L
+
L
z
[lm) + L
+
[lm) =
= mL
+
[lm) + L
+
[lm) = (m + 1) L
+
[lm) (6.39)
i
L
z
L
[lm) = (L
L
z
L
) [lm) = L
L
z
[lm) L
[lm) =
= mL
[lm) L
[lm) = (m1) L
[lm) (6.40)
Vidimo da su L
+
[lm) i L
[lm) vlastita stanja operatora L

z
sa vlastitim
vrijednostima (m+ 1) i (m1) . Iz (6.35) i (6.36) vidi se da je L
+
[lm) i
L
[lm) proporcionalno sa [lm
) . Iz (6.39) i (6.40) zakljcujemo da je L

+
[lm)
proporcionalno sa [l, m+ 1) i L
[lm) je proporcionalno sa [l, m1) pa se

iz (6.30) i (6.34) dobija
L
+
[lm) =
_
l (l + 1) m(m+ 1) [l, m+ 1) (6.41)
L
[lm) =
_
l (l + 1) m(m1) [l, m1) . (6.42)
Zadatak 6.5 Za stanje [lm) izracunati ocekivane vrijednosti:
a) L
x
), L
y
)
b) L
x
L
y
), L
y
L
x
)
c)
L
2
x
_
,
L
2
y
_
.
Rjesenje:
a) Operatori L
x
i L
y
mogu se izraziti kao
L
x
=
L
+
+L
2
, L
y
=
L
+
L
2i
(6.43)
Ocekivana vrijednost L
x
je
L
x
) =
1
2
(L
+
) +L
)) . (6.44)
S obzirom da je
L
+
) = lm[L
+
[ lm) =
_
l (l + 1) m(m+ 1) lm[l, m+ 1) = 0 (6.45)
i
L
) = 0 (6.46)
sljedi
L
x
) = L
y
) = 0 (6.47)
b) Ako se operatori L
x
i L
y
izraze preko operatora L
+
i L
dobija se
L
x
L
y
=
1
4i
_
L
2
+
+L
L
+
L
+
L
L
2
_
. (6.48)
Moze se pokazati da je
L
2
+
_
=
L
2
_
= 0 (6.49)
pa je
lm[L
x
L
y
[ lm) =
1
4i
_
lm
(L
2
+
L
2
+L
L
+
L
+
L
lm
_
=
=
1
4i
[lm[(L
L
+
L
+
L
)[ lm)] =
=
1
4i
[lm[(L
L
+
)[ lm) lm[(L
+
L
)[ lm)] =
=

4i
_
_
l (l + 1) m(m+ 1) lm[L
[ l, m+ 1)
_
l (l + 1) m(m1) lm[L
+
[ l, m1)
_
=
=

2
4i
_
_
l (l + 1) m(m+ 1)
_
l (l + 1) m(m+ 1) lm[lm)
_
l(l + 1) m(m1)
_
l(l + 1) m(m1)lm[lm)
_
=
=
i
2
m
2
. (6.50)
Slicno se pokazuje da je
L
y
L
x
) =
i
2
m
2
(6.51)
c) Operator L
2
x
moze se napisati kao
L
2
x
=
1
4
(L
+
+L
)
2
=
1
4
_
L
2
+
+L
2
+L
+
L
+L
L
+
_
(6.52)
Koristeci rjesenje dijela zadatka b) nakon kraceg racuna dobija se
lm
L
2
x
lm
_
=
1
2
lm[(L
+
L
+L
L
+
)[ lm) =
1
2
2
_
l (l + 1) m
2
. (6.53)
Analogno se dobija
lm
L
2
y
lm
_
=
1
2
2
_
l (l + 1) m
2
. (6.54)
Zadatak 6.6 Pokazati da za Paulijeve matrice vaze relacije:
a) [
i
,
j
] = 2i
ijk
k
b)
2
i
= 1
c)
i
j
=
j
i
(i ,= j)
d) Tr
i
= 0, det = 1, Tr
i
j
= 2
ij
.
Rjesenje:
Paulijeve matrice imaju oblik
x
=
_
0 1
1 0
_
,
y
=
_
0 i
i 0
_
,
z
=
_
1 0
0 1
_
. (6.55)
a) Koristeci deniciju komutatora, dobija se
[
x
,
y
] =
x
x
=
_
0 1
1 0
_ _
0 i
i 0
_
_
0 i
i 0
_ _
0 1
1 0
_
=
=
_
i 0
0 i
_
_
i 0
0 i
_
= 2i
_
1 0
0 1
_
= 2i
z
(6.56)
Slicno se pokazuje da je
[
y
,
z
] = 2i
x
(6.57)
i
[
z
,
x
] = 2i
y
. (6.58)
b) Direktnom zamjenom Paulijevih matrica dobija se:
2
x
=
2
y
=
2
z
= 1 (6.59)
c) Jednakost se moze pokazati mnozenjem matrica:
y
+
y
x
=
_
0 1
1 0
_ _
0 i
i 0
_
+
_
0 i
i 0
_ _
0 1
1 0
_
=
=
_
i 0
0 i
_
+
_
i 0
0 i
_
= 0 (6.60)
Na osnovu relacije (6.60) sljedi da je
y
x
=
x
y
, sto se moze napisati
kao
y
=
y
x
= i
z
. (6.61)
Na slican se nacin dana jednakost dokazuje i za ostale komponente:
z
=
z
y
= i
x
, (6.62)
x
=
x
z
= i
y
. (6.63)
Prethodne tri relacije se mogu napisati konciznije u obliku
j
=
j
i
=
ij
+i
ijk
k
. (6.64)
d)Valjanost relacija se dokazuje neposrednom provjerom.
Zadatak 6.7 Izracunati matricne elemente operatora S
x
, S
y
, S
z
, S
2
za cesticu spina s =
1
2
.
Rjesenje:
Po deniciji je
S =

2
(6.65)
odnosno
S
x
=

2
x
, S
y
=

2
y
, S
z
=

2
z
, (6.66)
gdje su
x
,
y
,
z
vec denirane Paulijeve matrice
x
=
_
0 1
1 0
_
,
y
=
_
0 i
i 0
_
,
z
=
_
1 0
0 1
_
. (6.67)
Iz relacija (6.66) i (6.67) direktno sljedi
S
x
=

2
_
0 1
1 0
_
, S
y
=

2
_
0 i
i 0
_
, S
z
=

2
_
1 0
0 1
_
. (6.68)
S
2
= S
2
x
+S
2
y
+S
2
z
=

2
4
_
2
x
+
2
y
+
2
z
_
=
3
4
2
_
1 0
0 1
_
. (6.69)
Zadatak 6.8 Provjeriti relaciju
_
S
2
, S
z
= 0, gdje je S
2
= S
2
x
+S
2
y
+S
2
z
.
Rjesenje:
_
S
2
, S
z
=
_
S
2
x
+S
2
y
+S
2
z
, S
z
=
_
S
2
x
, S
z
+
_
S
2
y
, S
z
+
_
S
2
z
, S
z
=
= S
x
[S
x
, S
z
] + [S
x
, S
z
] S
x
+S
y
[S
y
, S
z
] +
+[S
y
, S
z
] S
y
+S
z
[S
z
, S
z
] + [S
z
, S
z
] S
z
=
= iS
x
S
y
iS
y
S
x
+iS
y
S
x
+iS
x
S
y
+ 0 + 0 = 0 (6.70)
Zadatak 6.9 Elektron je u stanju opisanom spinskom funkcijom
= A
_
3i
4
_
(6.71)
a) Odrediti konstantu normiranja A.
b) Naci ocekivane vrijednosti od S
x
, S
y
i S
z
c) Naci neodredenost
Sx
,
sy
,
sz
.
d) Dokazati da je ovaj rezultat u saglasnosti sa sva tri principa neodredenosti
Rjesenje:
a) Normiranjem spinora dobija se
1 =
= [A[
2
_
3i 4
_
3i
4
_
= [A[
2
(9 + 16) (6.72)
odakle je
A =
1
5
(6.73)
b) Ocekivane vrijednosti su
S
x
) =
S
x
=
1
25
2
_
3i 4
_
0 1
1 0
_ _
3i
4
_
=
=

50
_
3i 4
_
4
3i
_
=

50
(12i + 12i) = 0 (6.74)
S
y
) =
S
y
=
1
25
2
_
3i 4
_
0 i
i 0
_ _
3i
4
_
=
=

50
_
3i 4
_
4i
3
_
=

50
(12 12) =
12
25
(6.75)
S
z
) =
S
z
=
1
25
2
_
3i 4
_
1 0
0 1
_ _
3i
4
_
=

50
_
3i 4
_
3i
4
_
=

50
(9 16) =
7
50
(6.76)
c)
S
2
x
_
=
S
2
y
_
=
S
2
z
_
=

2
4
(6.77)
(uvijek, za spin
1
2
),
2
Sx
=
S
2
x
_
S
x
)
2
=

2
4
0
Sx
=

2
(6.78)
2
Sy
=
S
2
y
_
S
y
)
2
=

2
4

_
12
25
_
2
=

2
4

144
625
2
=
49
2500
2
(6.79)
odakle je
Sy
=
7
50
(6.80)
2
Sz
=
S
2
z
_
S
z
)
2
=

2
4

_
7
50
_
2
=

2
4

49
2500
2
=
576
2500
2
(6.81)
Sz
=
24
50
=
12
25
(6.82)
d)
Sx
Sy
=

2
7
50

2
[S
z
)[ =

2
7
50
(6.83)
Sy
Sz
=
7
50
12
25

2
[S
x
)[ = 0 (6.84)
Sz
Sx
=
12
25
2
[S
y
)[ =

2
12
25
(6.85)
Zadatak 6.10
a) Naci vlastite vrijednosti i vlastite vektore operatora S
y
b) Ako je y- komponenta spina cestice mjerena u stanju odredenom spinorom
, odrediti vjerojatnost da se cestica nade u jednom od stanja opisanih
vlastitim vektorima operatora S
y
.
Rjesenje: a) Po deniciji je
S
y
=

2
_
0 i
i 0
_
. (6.86)
Karakteristicna jednacina je
det (S I) =
2
i
=
2

2
4
= 0 (6.87)
na osnovu koje se dobiju vlastite vrijednosti =
2
. Vlastiti vektori su
2
_
0 i
i 0
_
_
a
1
a
2
_
=
2
_
a
1
a
2
_
(6.88)
ia
2
= a
1

[a
1
[
2
+[a
2
[
2
= 1
[a
1
[
2
+[a
1
[
2
= 1
a
1
=
1
2
. (6.89)
Odgovarajuci vlastiti vektori su:
+
=
1
2
_
1
i
_
,
=
1
2
_
1
i
_
. (6.90)
b) Neka je spinor dan sa =
_
a
b
_
tada je = c
+
+
+c
pa je
c
+
=
+
=
1
2
_
1 i
_
a
b
_
=
1
2
(a ib) (6.91)
a odgovarajuca vjerovatnoca p
+
= c
+
c
=
1
2
_
a
2
+b
2
)
2
. Na isti nacin:
c
=
1
2
_
1 i
_
a
b
_
=
1
2
(a +ib) (6.92)
sa vjerovatnocom p
=
1
2
[a +ib[
2
= c
=
1
2
(a
2
+b
2
).
p
+
+p
=
1
2
[(a
+ib
) (a ib) + (a
ib
) (a +ib)] =
=
1
2
_
[a[
2
ia
b +iab
+[b[
2
+[a[
2
+ia
b iab
+[b[
2
_
=
=
1
2
_
2 [a[
2
+ 2 [b[
2
_
= [a[
2
+[b[
2
= 1 (6.93)
Zadatak 6.11 Odrediti vlastite vrijednosti i vlastite funkcije operatora
x
,
y
,
z
.
Rjesenje: Ako vlastitu funkciju operatora
x
predstavimo u vidu matrice
=
_
a
b
_
, (6.94)
problem nalazenja vlastitih vektora i vlastitih vrijednosti glasi:
_
0 1
1 0
_ _
a
b
_
=
_
a
b
_
, (6.95)
odnosno
b = a i a = b. (6.96)
Iz relacije (6.267) sljedi da imamo dvije vlastite vrijednosti, = 1 i = 1.
Za vlastitu vrijednost = 1 imamo
1

=1
=
_
a
b
_
=
_
a
a
_
= a
_
1
1
_
. (6.97)
Koecijent a odreduje se iz uvjeta normiranja:
|
1
|
2
= (
1
)
(
1
) = [a[
2
_
1 1
_
1
1
_
= 2 [a[
2
= 1. (6.98)
Konacno se za trazeni vlastiti vektor dobije:
1
=
1
2
_
1
1
_
. (6.99)
Na isti nacin, za vlastitu vrijednost = 1 dobija se
1

=1
=
1
2
_
1
1
_
. (6.100)
Slicnim postupkom za vlastite funkcije operatora
y
i
z
je
=1
y
=
1
2
_
1
i
_
,
=1
z
=
_
1
0
_
,
=1
z
=
_
0
1
_
. (6.101)
Zadatak 6.12 Projekcija spina cestice na z-osu je +
2
. Kolika je vjerovatnoca
da projekcija spina na proizvoljni pravac n odreden uglovima i , bude +
2
i
2
? Kolika je srednja vrijednost projekcije spina na odabrani pravac?
Rjesenje: Jedinicni vektor proizvoljnog vektora u sfernom koordinatnom
sistemu dan je pomocu odgovarajucih jedinicnih vektora u pravokutnom
Kartezijusovom sistemu pomocu:
n = sin cos i + sin sin j + cos k. (6.102)
Operator projekcije spina na proizvoljni pravac je:
s
n
= n s =

2
n =

2
(sin cos
x
+ sin sin
y
+ cos
z
) (6.103)
odnosno
s
n
=

2
_
sin cos
_
0 1
1 0
_
+ sin sin
_
0 i
i 0
_
+ cos
_
1 0
0 1
__
=

2
_
_
0 sin cos
sin cos 0
_
+
_
0 i sin sin
i sin sin 0
_
+
+
_
cos 0
0 cos
_
_
=
=

2
_
cos sin (cos i sin )
sin (cos +i sin ) cos
_
=
=

2
_
cos sin e
i
sine
i
cos
_
(6.104)
Srednja vrijednost s
n
) u stanju sa projekcijom spina +
2
je po deniciji:
s
n
) =

2
_
1 0
_
cos sin e
i
sine
i
cos
_ _
1
0
_
=

2
cos (6.105)
Srednja vrijednost s
n
) moze se pisati i na sljedeci nacin:
s
n
) = P
_
+
2
_

2
+P
_
2
__
2
_
(6.106)
uz uvjet
P
_
+
2
_
+P
_
2
_
= 1, (6.107)
gdje je P
_
2
_
vjerovatnoca da projekcija spina poprimi vrijednosti
2
.
cos = P
_
+
2
_
P
_
2
_
. (6.108)
Na osnovu relacija (6.272) i (6.273) nalazimo
P
_
+
2
_
= cos
2

2
; P
_
2
_
= sin
2

2
. (6.109)
Zadatak 6.13 Naci vlastite funkcije i vlastite vrijednosti operatora projek-
cije spina na proizvoljni pravac deniran u prethodnom zadatku.
Rjesenje: Ako spinsku valnu funkciju napisemo u obliku
=
_
a
b
_
, (6.110)
onda je svojstveni problem s
n
= , tj.
2
_
cos sin e
i
sine
i
cos
_ _
a
b
_
=
_
a
b
_
. (6.111)
Iz relacije (6.274) dobija se homogeni sistem jednadzbi
a (cos 2) +b sin e
i
= 0 (6.112)
a sin e
i
b (cos + 2) = 0. (6.113)
Iz jednacine (6.275) je
a =
b sine
i
cos 2
(6.114)
Zamjenom relacije (6.277) u relaciju (6.276), nakon sredivanja dobija se
4
2
= 1, tj. =
1
2
. Za =
1
2
, relaciju (6.277) mozemo napisati kao
a =
b sine
i
cos 1
=
b sin e
i
1 cos
, (6.115)
odnosno
b = a
1 cos
sin
e
i
= a tg
2
e
i
. (6.116)
Odgovarajuca spinska funkcija je
=
1
2
=
_
a
b
_
=
_
a
atg
2
e
i
_
= a
_
1
tg
2
e
i
_
. (6.117)
Normiranjem spinske funkcije nalazi se koecijent a,
_
=
1
2
_
=
1
2
_
= [a[
2
_
1 tg
2
e
i

_
1
tg
2
e
i
_
= [a[
2
_
1 +tg
2
2
_
= 1
a =
1
_
1 +tg
2
2
= cos

2
(6.118)
Zamjenom relacije (6.118) u relaciju (6.279) spinska funkcija je
=
1
2
=
_
cos

2
tg
2
e
i
_
. (6.119)
Analogno za =
1
2
, je
=
1
2
=
_
sin

2
cos

2
e
i
_
. (6.120)
Zadatak 6.14 Razmotrimo sistem dva nukleona (protona ili neutrona). Nji-
hov relativni vektor polozaja je r = r
1
r
2
a njihovi spinski operatori su
1
2
1
i
1
2
2
. Dio interakcije izmedu nukleona moze se napisati na slican nacin kao
klasicna interakcija izmedu dva dipola tj. moze se napisati u obliku
V = v (r)
_
3
(
1
r) (
2
r)
r
2

1

2
_
(6.121)
To je tzv. tenzorska sila. Pokazati da se operator
S
12
=
_
3
(
1
r) (
2
r)
r
2

1

2
_
, (6.122)
koji opisuje spinsku zavisnost tenzorske sile moze napisati u obliku
S
12
= 2
_
3
(S r)
2
r
2
S
2
_
, (6.123)
gdje je S =
1
2
(
1
+
2
) ukupni spinski operator.
Rjesenje: Iz jednacine
(S r)
2
=
1
4
(
1
r +
2
r)
2
=
=
1
4
_
(
1
r)
2
+ (
2
r)
2
+ 2 (
1
r) (
2
r)
_
=
=
1
2
_
(
1
r) (
2
r) +r
2
. (6.124)
nalazimo
(
1
r) (
2
r) = 2 (S r)
2
r
2
. (6.125)
Kvadriranjem relacije S =
1
2
(
1
+
2
) dobija se
S
2
=
1
4
_
2
1
+
2
2
+ 2
1

2
_
odnosno
1

2
= 2S
2
3. (6.126)
S
12
= 2
_
3
(S r)
2
r
2
S
2
_
. (6.127)
Zadatak 6.15 Pokazati da operator
S
12
= 2
_
3
(S r)
2
r
2
S
2
_
(6.128)
koji izgleda kao funkcija od r, ustvari zavisi samo od sfernih uglova i i
da ta zavisnost ima isti oblik kao kod sfernog harmonika za l = 2.
Rjesenje: Vektor polozaja u sfernim koordinatama ima oblik
r = (r sin cos , r sin sin , r cos ) ,
pa je
1
r
2
(S r)
2
=
1
r
2
(S
x
r
x
+S
y
r
y
+S
z
r
z
)
2
=
=
1
r
2
(S
x
r sin cos +S
y
r sin sin +S
z
r cos ) =
=
1
r
2
[sin (S
x
cos +S
y
sin) +S
z
cos ]
2
(6.129)
Nakon transformacije
S
x
cos +S
y
sin =
1
2
(S
+
+S
) cos +
1
2i
(S
+
S
) sin =
=
1
2
[S
+
(cos i sin ) +S
(cos +i sin )] =
=
1
2
_
S
+
e
i
+S
e
i
_
(6.130)
i zamjenom u relaciju (6.129), dobija se
1
r
2
(S r)
2
=
_
1
2
_
S
+
e
i
+S
e
i
_
sin +S
z
cos
_
2
. (6.131)
Ako posljednji izraz kvadriramo
1
r
2
(S r)
2
=
1
4
_
S
+
e
i
+S
e
i
_
2
sin
2
+S
2
z
cos
2
+
+
1
2
_
S
+
e
i
+S
e
i
_
S
z
sin cos
+
1
2
S
z
_
S
+
e
i
+S
e
i
_
sin cos (6.132)
i sredimo dobija se
1
r
2
(S r)
2
=
1
4
sin
2
S
2
+
e
2i
+
+
1
4
sin
2
S
2
e
2i
+
1
4
sin
2
(S
+
S
+S
S
+
) +
+S
2
z
cos
2
+
1
2
sin cos e
i
(S
+
S
z
+S
z
S
+
) +
+
1
2
sin cos e
i
(S
S
z
+S
z
S
) (6.133)
Koristeci relacije
[S
+
, S
] = 2S
z
, S
+
S
+S
S
+
= 2
_
S
2
S
2
z
_
(6.134)
i zamjenom relacije (6.133) u relaciju (6.128) dobija se
S
12
=
3
2
S
2
+
e
2i
sin
2
+ 3 (S
+
S
z
+S
z
S
+
) e
i
sin cos
_
3S
2
z
S
2
_ _
1 3 cos
2
_
+
+3 (S
S
z
+S
z
S
) e
i
sin cos +
3
2
S
2
e
2i
sin
2
. (6.135)
Operator S
12
moze se izraziti preko sfernih harmonika, jer su ugaoni djelovi
pogodni za to:
S
12
=
_
24
5
_
S
2
+
Y
2
2
+ (S
+
S
z
+S
z
S
+
) Y
1
2
+
+
_
2
3
_
3S
2
z
S
2
_
Y
0
2
+ (S
S
z
+S
z
S
) Y
1
2
+S
2
Y
2
2
_
(6.136)
Zadatak 6.16 Konstruirati matrice S
x
, S
y
, S
z
za cestice spina 1. Koliko
vlastitih stanja S
z
ima. Odrediti djelovanje S
z
, S
+
, S
u svakom od ovih
stanja.
Rjesenje: Kako imamo cesticu spina 1, postoje tri stanja (2s + 1) koja su
opisana spinskim valnim funkcijama:
+
=
_
_
1
0
0
_
_
;
0
=
_
_
0
1
0
_
_
;
=
_
_
0
0
1
_
_
(6.137)
Djelovanjem na svako stanje operatorom projekcije spina na osu z S
z
dobije
se:
S
z
+
=
+
; S
z
0
= 0; S
z
, (6.138)
gdje je:
S
z
=
_
_
1 0 0
0 0 0
0 0 1
_
_
. (6.139)
Za operatore S
vrijedi
S
[s, m
s
) =
_
s (s + 1) m
s
(m
s
1) [s [m
s
1) (6.140)
gdje je s = 1, m = 1, 0, 1
S
+
1 1
_
=
_
1 (1 + 1) 1 (1 + 1) [1, 2) = 0
S
+
+
= 0
S
+
0
= S
+
1 0
_
=
_
1 (1 + 1) 0 (0 + 1)
+
=
2
+
S
+
=
_
1 (1 + 1) (1) (1 + 1)
0
=
2
0
S
+
=
_
1 (1 + 1) 1 (1 1)
0
=
2
0
S
0
=
_
1 (1 + 1) 0 (0 1)
= 0
S
+
=
2
_
_
0 1 0
0 0 1
0 0 0
_
_
, S
2
_
_
0 0 0
1 0 0
0 1 0
_
_
(6.141)
S
y
=
1
2i
(S
+
S
) =
i
2
_
_
0 1 0
1 0 1
0 1 0
_
_
(6.142)
S
x
=
1
2
(S
+
+S
) =

2
_
_
0 1 0
1 0 1
0 1 0
_
_
(6.143)
Zadatak 6.17 Naci rezultat djelovanja operatora S
+
= S
x
+ iS
y
i S
=
S
x
iS
y
na vlastite vektore operatora S
z
, [+) =
_
1
0
_
i [) =
_
0
1
_
.
Rjesenje: Za operator S
+
= S
x
+iS
y
je
S
+
[+) = (S
x
+iS
y
) [+) = S
x
[+) +iS
y
[+) =
=

2
_
0 1
1 0
_ _
1
0
_
+i
2
_
0 i
i 0
_ _
1
0
_
=
=

2
_
0
1
_
+i
2
i
_
0
1
_
=

2
[)

2
[) = 0, (6.144)
S
[+) = (S
x
iS
y
)[+) = S
x
[+) iS
y
[+) =
=

2
_
0 1
1 0
_ _
1
0
_
i
2
_
0 i
i 0
_ _
1
0
_
=
=

2
_
0
1
_
i
2
i
_
0
1
_
=

2
[) +

2
[) = [), (6.145)
sto je i ocekivano jer operator S
+
povecava vrijednost z - komponente spina
za jedinicu. Slicno se dobija:
S
+
[) = (S
x
+iS
y
) [) = S
x
[) +iS
y
[) =
=

2
[+) +
_
i
2
_
(i) [+) = [+) (6.146)
S
[) = (S
x
iS
y
) [) = S
x
[) iS
y
[) =
=

2
[+)
_
i
2
_
(i) [+) = 0. (6.147)
I ovaj je rezultat ocekivan jer operator S
smanjuje vrijednost projekcije

spina na z - osu za jedinicu.
SLAGANJE ANGULARNIH MOMENATA
Posmatrajmo dva angularna momenta j
1
i j
2
. Ovi momenti mogu biti angu-
larni momenti dvije razlicite cestice ili angularni momenti jedne cestice(angularni
moment i spin). Ova dva angularna momenta djeluju u razlicitim pros-
torima stanja, tako da njihove komponente komutiraju jedna sa drugom.
Pojedinacna stanja j
1
i j
2
cemo oznaciti sa [j
1
m
1
) i [j
2
m
2
) tako da je
j
2
1
[j
1
m
1
) =
2
j
1
(j
1
+ 1)[j
1
m
1
)
j
1z
[j
1
m
1
) = m
1
[j
1
m
1
) (6.148)
i slicno za j
2
. Novo stanje se dobije uzimajuci direktni produkt (tenzorski
produkt) pojedinacnih stanja dva angularna momenta.
[j
1
m
1
) [j
2
m
2
) = [j
1
j
2
; m
1
m
2
) [m
1
m
2
). (6.149)
Za ksirano j
1
i j
2
, m
1
i m
2
imaju vrijednosti
m
1
= j
1
, j
1
+ 1, . . . , j
1
m
2
= j
2
, j
2
+ 1, . . . , j
2
(6.150)
gdje je skup brojeva j
1
, m
1
i j
2
, m
2
ili cjelobrojni ili polucjelobrojni.
Novi prostor je (2j
1
+1)(2j
2
+1)- dimenzionalni prostor. Stanja [m
1
m
2
) su,
saglasno njihovoj konstrukciji, vlastita stanja operatora j
2
1
, j
2
2
, j
1z
, j
2z
.
j
2
1
, j
2
2
, j
1z
, j
2z
BAZIS
Operatori j
1
i j
2
komutiraju sa Hamiltonijanom, pa su [j
1
m
1
) i [j
2
m
2
) takode
vlastita stanja sistema. Medutim ako j
1
i j
2
interaguju sa H = H
0
+j
1
j
2
(gdje je konstanta vezanja) onda j
1
i j
2
nisu sacuvani, ali J = j
1
+j
2
jeste.
Zbog toga je bolje transformisati vlastita stanja operatora j
2
1
, j
2
2
, J
2
, J
z
.
Vlastita stanja u ovoj bazi cemo oznaciti sa [j
1
j
2
JM) [JM), i zadovol-
javaju relacije
J
2
[JM) =
2
J(J + 1)[JM)
J
z
[JM) = M[JM). (6.151)
U ovom slucaju,
J = [j
1
j
2
[, [j
1
j
2
[ + 1, . . . , j
1
+j
2
, (6.152)
i za svaku vrijednost J,
M = J, J + 1, . . . , J. (6.153)
Primjetimo da je:
j
2
1
[JM) =
2
j
1
(j
1
+ 1)[JM) (6.154)
Koristeci identitet
2j
1
j
2
= J
2
j
2
1
j
2
2
(6.155)
dobijamo
j
1
j
2
[JM) =

2
2
[J(J + 1) j
1
(j
1
+ 1) j
2
(j
2
+ 1)][JM) (6.156)
[JM) su takode vlastita stanja operatora j
1
j
2
. U terminologiji se koristi
[JM) kao vlastito stanje u coupled representation i [m
1
m
2
) kao vlastito
stanje u uncoupled representation.
CLEBSH-GORDAN-ovi KOEFICIJENTI
Dva skupa ortonormalnih stanja [m
1
m
2
) i [JM) su izrazena preko unitarnih
transformacija, tako da vlastita stanja [JM) mogu biti napisana u formi
[JM) =
m
1
,m
2
m
1
m
2
[JM)[m
1
m
2
) (6.157)
gdje su m
1
m
2
[JM) Clebsch-Gordanovi koecijenti. Moguce je dobiti opci
izraz za Clebsch-Gordanove koecijente, ali je jednostavnije konstruisati ko-
ecijente za posebne slucajeve. Oni mogu biti izracunati sukcesivnim djelo-
vanjem J
= J
x
iJ
y
na vektore [JM) , koristeci sljedece relacije:
J
[JM) =
_
J(J + 1) M(M + 1)[J, M 1)
J
1
[m
1
m
2
) =
_
J
1
(J
1
+ 1) m
1
(m
1
+ 1)[m
1
1, m
2
)
(6.158)
zajedno sa faznim uslovima,
[J = J
1
+J
2
, M = (j
1
+j
2
)) = [m
1
= j
1
, m
2
= j
2
) (6.159)
Zadatak 6.18 Posmatrajmo dva angularna momenta vrijednosti j
1
i j
2
.
Ukupni angularni moment ovog sistema je J = J
1
+ J
2
, gdje su J
1
i J
2
komutirajuci operatori. Neka su [m
1
m
2
) zajednicka vlastita stanja observabli
J
2
1
, J
2
2
, J
1z
, J
2z
i [JM) zajednicka vlastita stanja J
2
1
, J
2
2
, J
2
, J
z
.
a) Naci sve moguce vrijednosti za m
1
i m
2
.
b) Naci moguce vrijednosti za J i M.
c) Pokazati da novi sistem ima dimenziju
j
1
+j
2
J=|j
1
j
2
|
(2J + 1) = (2j
1
+ 1)(2j
2
+ 1) (6.160)
gdje su j
1
i j
2
ksirani kvantni brojevi.
Rjesenje:
a) Oznacimo sa [j
1
m
1
) vlastite vektore observabli J
2
1
, J
1z
, cije su vlastite
vrijednosti j
1
(j
1
+1) i m
1
, respektivno. Slicno, [j
2
m
2
) je zajednicki vlastiti
vektor za J
2
2
, J
2z
. Stanje novog sistema se dobije uzimajuci tenzorski
produkt pojedinacnih stanja dva angularna momenta:
[j
1
m
1
) [j
1
m
2
) = [j
1
, j
2
; m
1
, m
2
) [m
1
m
2
) (6.161)
gdje su j
1
i j
2
ksirani kvantni brojevi. Moguce vrijednosti [m
1
m
2
) su:
m
1
= j
1
, j
1
+ 1, . . . , j
1
m
2
= j
2
, j
2
+ 1, . . . , j
2
(6.162)
gdje su skupovi brojeva j
1
m
1
i j
2
, m
2
cjelobrojni ili polucjelobrojni. Di-
menzija prostora stanja novog sistema je (2j
1
+ 1)(2j
2
+ 1), saglasno broju
nezavisnih vlastitih stanja za bazu [m
1
m
2
).
b) Prostor stanja sistema je direktna suma ortogonalnih podprostora ukupnog
angularnog momenta J:
[JM) =
m
1
,m
2
[m
1
m
2
)m
1
m
2
[JM) (6.163)
gdje su m
1
m
2
[JM)
m,m
1
+m
2
Clebsch-Gordanovi koecijenti. Pred-
postavljajuci da je j
1
j
2
dobijamo:
J = j
1
j
2
, j
1
j
2
+ 1, . . . , j
1
+j
2
. (6.164)
Moguce vrijednosti M za svaku vrijednost J su:
M = J, J + 1, . . . , J. (6.165)
Jasno je da za svaku vrijednost J u relaciji (6.163) odgovaraju podprostori
(2j + 1) ukupnog angularnog momenta.
c) Ljeva strana relacije (6.159), koristeci rezultate dijela pod (b) i uzimajuci
J = j
1
j
2
+i, je:
j
1
+j
2
J=|j
1
j
2
|
(2J + 1) =
2j
2
i=0
[2(j
1
j
2
+i) + 1] =
=
1
2
[(2j
1
2j
2
1) + (2j
1
+ 2j
2
+ 1)](2j
2
+ 1) =
= (2j
1
+ 1)(2j
2
+ 1) (6.166)
Zadatak 6.19 Dva angularna momenta j
1
i j
2
i ukupni angularni moment
J = j
1
+ j
2
, opisani su bazom [m
1
m
2
) [j
1
m
1
) [j
2
m
2
). Po konstrukciji,
stanja [m
1
m
2
) su vlastita stanja j
2
1
, j
2
2
, J
1z
, J
2z
i J
z
= J
1z
+J
2z
.
a) Naci sve vlastite vrijednosti operatora J
z
i njegov stepen degeneracije.
b) Data su stanja
[
+
) = [m
1
= j
1
, m
2
= j
2
)
[
) = [m
2
= j
1
, m
2
= j
2
)
(6.167)
gdje su m
1
i m
2
oba ili maksimalne ili minimalne vrijednosti. Pokazati
su [
+
) i [
) vlastita stanja operatora J

2
(kao i operatora J
z
) i naci
odgovarajuce vlastite vrijednosti.
Rjesenje:
a) Bazna stanja zadovoljavaju relaciju:
j
2
1
[m
1
m
2
) =
2
j
1
(j
1
+ 1)[m
1
m
2
)
j
2
2
[m
1
m
2
) =
2
j
2
(j
2
+ 1)[m
1
m
2
)
(6.168)
gdje su j
1
i j
2
ksirani kvantni brojevi i
J
1z
[m
1
m
2
) = m
1
[m
1
m
2
) m
1
= j
1
, j
1
+ 1, . . . , j
1
J
2z
[m
1
m
2
) = m
2
[m
1
m
2
) m
2
= j
2
, j
2
+ 1, . . . , j
2
(6.169)
a m
1
i m
2
su ili cjelobrojni ili polucijelobrojni. Koristeci (6.168), nalazimo:
J
z
[m
1
m
2
) = (J
1z
+J
2z
)[m
1
m
2
) = (m
1
+m
2
)[m
1
m
2
) M[m
1
m
2
) (6.170)
Dakle, vlastite vrijednosti operatora J
z
su M, gdje kvantni broj M =
m
1
+m
2
uzima vrijednosti
M = (j
1
+j
2
), (j
1
+j
2
) + 1, . . . , j
1
+j
2
(6.171)
Stepen degeneracije, g(M), ima slijedece osobine:
1. Vrijednost M = M
max
= (j
1
+j
2
) nije degenerisana:
g(j
1
+j
2
) = 1 (6.172)
2. Stepen degeneracije se povecava za jedan ako se M smanjuje za jedan,
sve do maksimalne degeneracije za vrijednost M = m
1
+ m
2
. Degen-
eracija ostaje konstantna duz [M[ j
1
j
2
i jednaka je:
g(M) = 2j
2
+ 1 (j
1
+j
2
) M j
1
j
2
(6.173)
3. Za M < (j
1
j
2
), g(M) se smanjuje za jedan kada se M smanjuje za
jedan. Vrijednost M = M
min
= (j
1
+j
2
) nije degenerirana. Opcenito
g(M) je parna funkcija
g(M) = g(M). (6.174)
b) Iz relacije (6.173) i (6.174), stanja [
) su vlastiti vektori operatora J

z
, sa
nedegeneriranim vlastitim vrijednostima
= (j
1
+j
2
). Stoga operatori
J
z
i J
2
komutiraju i imamo:
J
z
J
2
[
) = J
2
(J
z
[
)) =
(J[
)). (6.175)
Stoga, vektori [
) J
2
[
) su takode vlastiti vektori operatora J

z
sa is-
tim vlastitim vrijednostima
pm
. Uslijed nedegeneracije
+
(ili
) vlastiti
vektor [
+
) mora biti proporcionalan [
+
) (slicno, [
) je proporcionalno
sa [
)). Dakle, J
2
[
) [
), tako da su [
+
) i [
) vlastiti vektori
operatora J
2
kao i J
. Zaista, [
) oba odgovaraju krajnje mogucim vri-

jednostima m
1
i m
2
,
(J
1+
J
2
+J
1
J
2+
)[m
1
= j
1
, m
2
= j
2
) = j
1
j
2
[m
1
= j
1
, m
2
= j
2
) 0 (6.176)
i
(J
1z
J
2z
)[m
1
= j
1
, m
2
= j
2
) = j
1
j
2
[m
1
= j
1
, m
2
= j
2
)
(J
1z
J
2z
)[m
1
= j
1
, m
2
= j
2
) = j
1
j
2
[m
1
= j
1
, m
2
= j
2
)
(6.177)
Dakle,
J
2
[
) = (J
2
1
+J
2
2
+ 2J
1z
J
2z
+J
1+
J
2
+J
1
J
2+
)[
=
=
2
[j
1
(j
1
+ 1) +j
2
(j
2
+ 1) + 2j
1
j
2
][
) =
=
2
[(j
1
+j
2
) + (j
1
+j
2
+ 1)][
) (6.178)
Dakle, vlastiti vektori [
+
) i [
) imaju iste vlastite vrijednosti operatora

J
2
date kao
2
J(J + 1) =
2
(j
1
+j
2
)(j
1
+j
2
+ 1).
Zadatak 6.20 Za dvije cestice spina s =
1
2
odrediti vlastita stanja operatora
S
z
i S
2
gdje je S = S
1
+S
2
.
Rjesenje:
U ovom slucaju uvodimo sljedecu notaciju
m
1
=
1
2
, m
2
=
1
2
_
= [ + +), [ +), [ +), [ ) (6.179)
Svako od ovih stanja je vlastito stanje od S
z
.
S
z
2
= (S
z1
+S
z2
)
1
2
= (S
z1
1
)
2
+
1
(S
z2
2
) =
= (m
1
1
)
2
+
1
(m
2
2
) = (m
1
+m
2
)
1
2
(6.180)
Dakle, m = m
1
+m
2
je vlastita vrijednost od S
z
. m moze uzeti vrijednosti
+1, 0, 1. Ocito da za m = 1 i m = 1 stanja nisu degenerisana, samo
jedan vlastiti vektor odgovara svakoj od njih. Za m = 1 je vektor [+, +), a
za m = 1 je vektor [, ). Za slucaj m = 0 imamo dvostruku degeneraciju,
tj. njemu odgovaraju dva vlastita vektora [+, ) i [, +). U matricnoj formi
je
S
z
=
_
_
1 0 0 0
0 0 0 0
0 0 0 0
0 0 0 1
_
_
. (6.181)
Da bi smo nasli vlastita stanja i vlastite vektore operatora
S
2
= S
2
1
+S
2
2
+ 2S
1
S
2
, (6.182)
gdje je
S
1
S
2
= S
1x
S
2x
+S
1y
S
2y
+S
1z
S
2z
= 2S
1z
S
2z
+S
1+
S
2
+S
1
S
2+
. (6.183)
Zamjenom relacije (6.183) u relaciju (6.182) dobija se:
S
2
= S
2
1
+S
2
2
+ 2S
1z
S
2z
+S
1+
S
2
+S
1
S
2+
(6.184)
i
S
2
[+, +) = S
2
1
[+, +) +S
2
2
[+, +) + 2S
1z
S
2z
[+, +) +S
1+
S
2
[+, +) +
+S
1
S
2+
[+, +) =
3
4
2
[+, +) +
3
4
2
[+, +) + 2
2
[+, +) +
+0 + 0 = 2
2
[+, +) (6.185)
S
2
[+, ) = S
2
1
[+, ) +S
2
2
[+, ) + 2S
1z
S
2z
[+, ) +S
1+
S
2
[+, ) +
+S
1
S
2+
[+, ) =
3
4
2
[+, ) +
3
4
2
[+, )
1
2
2
[+, ) +
+0 +
2
[, +) =
2
[[+, ) +[, +)] (6.186)
S
2
[, +) = S
2
1
[, +) +S
2
2
[, +) + 2S
1z
S
2z
[, +) +S
1+
S
2
[, +) +
+S
1
S
2+
[, +) =
3
4
2
[, +) +
3
4
2
[, +)
1
2
2
[, +) +
+
2
[, +) + 0 =
2
[[, +) +[+, )] (6.187)
S
2
[, ) = S
2
1
[, ) +S
2
2
[, ) + 2S
1z
S
2z
[, ) +S
1+
S
2
[, ) +
+S
1
S
2+
[, ) =
3
4
2
[, ) +
3
4
[, ) +
1
2
2
[, ) +
+0 + 0 = 2
2
[, ) (6.188)
Operator S
2
je reprezentiran matricom:
S
2
=
2
_
_
2 0 0 0
0 1 1 0
0 1 1 0
0 0 0 2
_
_
. (6.189)
Vidimo da su [+, +) i [, ) vlastiti vektori S
2
, sa vlastitom vrijednoscu
2
2
. Preostala dva vlastita vektora operatora S
2
trazimo tako sto dijago-
naliziramo centralni dio.
_
S
2
_
0
=
2
_
1 1
1 1
_
(6.190)
Ova matrica predstavlja operator S
2
u dvodimenzionalnom podprostoru koji
odgovara vektorima [+, ) i [, +), tj. podprostoru S
z
kojem odgovara
vlastita vrijednost nula. Ovi vektori se traze u obliku [+, ) + [, +) pa,
ako odgovarajucu vlastitu vrijednost oznacimo sa
2
, dobijamo jednacinu
2
_
1 1
1 1
_ _

_
=
2
_

_
(6.191)
odakle slijedi sistem jednadzbi:
(1 ) + = 0
+ (1 ) = 0
. (6.192)
Ovaj sistem ima netrivijalno rjesenje kada je (1 )
2
1 = 0, tj. kada je
= 0 ili = 2. Zamjenom dobijenih vlastitih vrijednosti u sistem (6.192) i
normiranjem odgovarajucih rjesenja dobija se za
S = 1; = =
1
2
, (6.193)
a za
S = 0; = =
1
2
(6.194)
Konacno, vlastita stanja [S, m) operatora S
2
[S, m) = S (S + 1)
2
[S, m)) su
[S = 1, m = 1) = [+, +) (6.195)
[S = 1, m = 0) =
1
2
[[+, ) +[, +)] (6.196)
[S = 1, m = 1) = [, ) (6.197)
[S = 0, m = 0) =
1
2
[[+, ) [, +)] . (6.198)
Zadatak 6.21 Neka je S = S
1
+S
2
ukupni angularni moment dvije cestice
spina
1
2
(S
1
= S
2
=
1
2
). Izracunati Clebsch-Gordanove koecijente m
1
m
2
[Sm
s
)
uzastopnim djelovanjem sa S
= S
x
iS
y
na vektore [SM
s
). Raditi odvojeno
u dva podprostora S = 1 i S = 0.
Rjesenje:
Pri racunanju Clebsch-Gordanovih koecijenata za slaganje dva spina
S
1
= S
2
=
1
2
, koristit cemo sljedece relacije:
S
[Sm
s
) =
_
S(S + 1) m
s
(m
s
1)[S, m
s
1)
S
1
[m
1
m
2
) =
_
S
1
(S
1
+ 1) m
1
(m
1
1)[m
1
1, m
2
)
S
2
[m
1
m
2
) =
_
S
2
(S
2
+ 1) m
2
(m
2
1)[m
1
, m
2
1)
(6.199)
Takode cemo koristiti fazne uslove:
[S = S
1
+S
2
, m
s
= (S
1
+S
2
)) = [m
1
= S
1
, m
2
= S
2
). (6.200)
Stanja S = S
1
+ S
2
, m
s
= (S
1
+S
2
)) su vlastita stanja operatora S
2
i S
z
,
sa nedegeneriranim vlastitim vrijednostima
= (S
1
+S
2
). Dakle,
[S = S
1
+S
2
, m
s
= (S
1
+S
2
)) = e
i
[m
1
= S
1
, m
2
= S
2
), (6.201)
a faza moze biti izabrana kao = 0.
I Podprostor S = 1
Iz izraza (6.200) imamo da je:
[1, 1) =
1
2
,
1
2
_
= [ + +). (6.202)
Djelujuci sa S
= S
1
+S
2
na obje strane relacije (6.202) i koristeci
relacije (6.199) dobijamo:
S
[1, 1) =
_
1(1 + 1) 1(1 1)[1, 0) =
2[1, 0) (6.203)
S
[1, 1) = (S
1
+S
2
)[
1
2
,
1
2
) =
1[
1
2
,
1
2
) +
1[
1
2
,
1
2
) (6.204)
Izjednacavajuci posljednje dvije relacije dobijamo:
[1, 0) =
1
2
_
1
2
,
1
2
_
+
1
2
,
1
2
__
=
1
2
([+, ) +[, +)). (6.205)
Slicno, djelujuci ponovo sa S
na stanje [1, 0), dobijamo:

S
[1, 0) =
_
1(1 + 1) 0(0 1)[1, 1) =
2[1, 1) (6.206)
odnosno
S
[1, 0) =
1
2
S
1
_
1
2
,
1
2
_
+
1
2
,
1
2
__
+
+
1
2
S
2
_
1
2
,
1
2
_
+
1
2
,
1
2
__
=
=

2
_
1
2
,
1
2
_
+
1
2
,
1
2
,
1
2
__
=
=
2
1
2
,
1
2
_
. (6.207)
U saglasnosti sa uslovom (6.200) mozemo pisati:
[1, 1) =
1
2
,
1
2
_
= [ ). (6.208)
II Podprostor S = 0. Obzirom da je m
s
= m
1
+ m
2
, u ovom slucaju je
m
s
= 0 i imamo:
[0, 0) =
1
2
,
1
2
_
+
1
2
,
1
2
_
(6.209)
Koristeci ortonormiranost vektora baze [Sm
s
) dobijamo:
1, 0[0, 0) = 0
1
2
( +) = 0 =
0, 0[0, 0) = 1 [[
2
+[[
2
= 1 2[[
2
= 1 =
1
2
(6.210)
Zamjenom rezultata (6.210) u izraz (6.209) dobijamo:
[0, 0) =
1
2
_
1
2
,
1
2
_
1
2
,
1
2
__
(6.211)
OVAJ ZADATAK BI TREBALO IZBACITI, JER JE TO ZAPRAVO ISTO
KAO KAD IMAMO UKUPNI ANGULARNI MOMENT JEDAN
Zadatak 6.22 Neka je S = S
1
+ S
2
ukupni angularni moment dva spina
jedan.
a) Predstaviti vektore [Sm
s
) kao linearnu kombinaciju vektora [S
1
m
1
)
[S
2
m
2
) [m
1
m
2
) u podprostoru S = 2.
b) Ponoviti proceduru pod (a) radeci u podprostoru S = 1.
c) Ponoviti proceduru pod (a) radeci u podprostoru S = 0.
Rjesenje:
a) Za S = 2, m
s
= 2, (m
s
= m
1
+m
2
), imamo da je:
[2, 2) = [1)[1) (6.212)
Djelujuci sa S
= S
1
+S
2
na obje strane izraza (6.212) dobijamo:
S
[2, 2) =
_
2(2 + 1) 2(2 1)[2, 1) = 2[2, 1) (6.213)
S
[1)[1) = (S
1
+S
2
)[1)[1) =
_
1(1 + 1) 0([0)[1) +[1)[0)) (6.214)
Izjednacavajuci posljednje dvije relacije dobijamo:
[2, 1) =
1
2
([0)[1) +[1)[0)) (6.215)
Djelujuci sa S
= S
1
+S
2
na obje strane relacije (6.215) dobijamo:
S
[2, 1) =
_
2(2 + 1) 1(1 1)[2, 0) =
6[2, 0) (6.216)
Koristeci relacije (6.215) i (6.216) dobijamo:
[2, 0) =
1
6
S
[2, 1) =
1
6
1
2
S
([0)[1) +[1)[0)) =
=
1
2
[
2([ 1)[1) +[0)[0) +[0)[0) +[1)[ 1))] =

=
1
6
[[ 1)[1) + 2[0)[0) +[1)[ 1)] (6.217)
Slicno se dobija:
[2, 1) =
1
2
([0)[ 1) +[ 1)[0)) (6.218)
i konacno:
[2, 2) = [ 1)[ 1). (6.219)
b) Za S = 1 stanje [1, 1) se moze napisati na slijedeci nacin:
[1, ) = [1)[0) +[0)[1) (6.220)
gdje se i odreduju iz uslova ortonormiranja. Dakle,
2, 1[1, 1) = 0
1
2
( +) = 0 =
1, 1[1, 1) = 1 [[
2
+[[
2
= 1 2[[
2
= 1
(6.221)
i zamjenom u relaciju (6.220) dobijamo:
[1, 0) =
1
2
([1)[ 1) [ 1)[1)) (6.222)
Djelujuci sa S
= S
1
+S
2
na obje strane relacije (6.222) dobijamo:
S
[1, 1) =
_
1(1 + 1) + 1(1 1)[1, 0) =
2[1, 0) (6.223)
Koristeci relacije (6.222) i (6.223) nalazimo:
[1, 0) =
1
2
S
[1, 1) =
1
2
(S
1
+S
2
)
1
2
([1)[0) +[0)[1)) =
=
1
2([0)[0) +[1)[ 1) [0)[0) [ 1)[1)) =

=
1
2
([1)[ 1) [ 1)[1)) (6.224)
Ponavljajuci istu proceduru dobija se:
[1, 1) =
1
2
([1)[0) [0)[1)). (6.225)
c) Podprostor S = 0 sadrzi samo jedno stanje koje se moze napisati u formi:
[0)[0) = a[1)[ 1) +b[0)[0) +c[ 1)[1). (6.226)
Konstante a, b i c se odrede iz uslova ortonormiranja:
2, 0[0, 0) = 0
1, 0[0, 0) = 0
0, 0[0, 0) = 1
_
_
_
6
+
2b
6
+
c
6
= 0 a + 2b +c = 0
a
2

c
2
= 0 a = c
[a[
2
+[b[
2
+[c[
2
= 1
_
_
(6.227)
tako da je
a =
1
3
, b =
1
3
, c =
1
3
(6.228)
i zamjenom u relaciju (6.226) dobijamo:
[0, 0) =
1
3
([1)[ 1) [0)[0) +[ 1)[1)). (6.229)
Zadatak 6.23 Pokazati da za operator J = L+S vaze sljedece komutacione
relacije
a) [J
x
, J
y
] = iJ
z
, [J
y
, J
z
] = iJ
x
i [J
z
, J
x
] = iJ
y
,
b) [J, L S] = 0,
c)
_
J, L
2
= 0
d)
_
J
2
, L
= 2i (J L iL).
Rjesenje:
[J
x
, J
y
] = [L
x
+S
x
, L
y
+S
y
] = [L
x
, L
y
] + [S
x
, L
y
] + [L
x
, S
y
] + [S
x
, S
y
] =
= iL
z
+ 0 + 0 +iS
z
= i (L
z
+S
z
) = iJ
z
(6.230)
gdje smo koristili cinjenicu da operatori L i S komutiraju. Slicno se pokazuje
da je [J
y
, J
z
] = iJ
x
i [J
z
, J
x
] = iJ
y
b)
[J, L S] = [L +S, L S] = [L,L S] + [S,L S] =
= L[L,S] + [L,L] S +L[S,S] + [S,L] S = 0 (6.231)
c)
_
J,L
2
=
_
L +S,L
2
=
_
L,L
2
+
_
S,L
2
=
= L[L,L] +L[L,L] +L[S,L] + [S,L] L = 0 (6.232)
d) Ovu relaciju cemo dokazati po komponentama. Za x-komponentu ljeve i
desne strane je
_
J
2
, L
x
= 2i [(J L)
x
iL
x
] . (6.233)
Koristeci relaciju J
2
= J
2
x
+J
2
y
+J
2
z
dobije se:
[J
2
, L
x
] = [J
2
x
, L
x
] + [J
2
y
, L
x
] + [J
2
z
, L
x
] =
= 0 +J
y
[J
y
, L
x
] + [J
y
, L
x
]J
y
+J
z
[J
z
, L
x
] + [J
z
, L
x
]J
z
(6.234)
Koristeci cinjenicu da sve komponente L komutiraju sa svim komponentama
S dobija se
_
J
2
, L
x
= J
y
(i) L
z
iL
z
J
y
+J
z
(i) L
y
+iL
y
J
z
=
= i (J
y
L
z
J
z
L
y
) +i (L
y
J
z
L
z
J
y
) . (6.235)
ili: U OVOM ZADATKU NESTO NIJE DOBRO
_
J
2
, L
x
= i (J L)
x
+i [L
y
(L
z
+S
z
) L
z
(L
y
+S
y
)] =
= i (J L)
x
+i (iL
x
+S
z
L
y
S
y
L
z
) =
= i (J L)
x
+i (iL
x
+J
z
L
y
J
y
L
z
+L
y
L
z
L
z
L
y
) =
= i (J L)
x
+ 2 (i)
2
L
x
i (J L)
x
=
= 2i [(J L)
x
iL
x
] . (6.236)
Na slican nacin se trazena jednakost dokazuje za y i z komponente.
Zadatak 6.24 Dat je dvo cesticni sistem cestica bez spina u kojem su oba
orbitalna angularana momenta jednaka 1. U ovom slucaju je j
1
= j
2
= 1.
Ako je poznata baza koju cine zajednicka vlastita stanja operatora J
2
1
, J
2
2
,
J
1z
, J
2z
, dana sa [1, 1; m
1
, m
2
) gdje je m
1
, m
2
= 1, 0, 1, odrediti bazu
[J, M) koju cine zajednicki vlastiti vektori J
2
1
, J
2
2
, J
z
i J, gdje je J ukupni
angularni moment.
Rjesenje: Ovdje cemo koristiti formule
J
= J
1
+J
2
(6.237)
J
[k, j, m) =
_
j (j + 1) m(m1) [k, j, m1) . (6.238)
U ovom slucaju kvantni broj J moze uzeti tri vrijednosti J = 2, 1, 0. Za
svaku od ovih vrijednosti postoje tri familije vektora [J, M), koji sadrze pet,
tri i jedan vektor u novoj bazi. U slucaju kada je J = 2 imamo pet vektora
M = 2, 1, 0, 1, 2. Ket vektor [J = 2, M = 2) se moze napisati kao
[2, 2) = [1, 1; 1, 1) . (6.239)
Djelujuci sa J
na ljevu stranu dobija se

J
[2, 2) =
_
2 (2 + 1) 2 (2 1) [2, 1) = 2 [2, 1) . (6.240)
Iz relacije (6.240)je
[2, 1) =
1
2
J
[2, 2) =
1
2
(J
1
+J
2
) [1, 1; 1, 1) =
=
1
2
_
_
1 (1 + 1) 1 (1 1) [1, 1; 0, 1) +
+
_
1 (1 + 1) 1 (1 1) [1, 1; 1, 0)
_
=
=
1
2
_
2 [1, 1; 0, 1) +
2 [1, 1; 1, 0)
_
. (6.241)
Sad djelujuci sa J
na vektor [2, 1) dobit cemo vektor [2, 0).

J
[2, 1) =
_
2 (2 + 1) 1 (1 1) [2, 0) =
6 [2, 0) (6.242)
[2, 0) =
1
6
J
[2, 1) =
1
6
(J
1
+J
2
)
1
2
[[1, 1; 1, 0) +[1, 1; 0, 1)] =
=
1
12
_
_
1 (1 + 1) 1 (1 1) [1, 1; 0, 0) +
+
_
1 (1 + 1) 0 (0 1) [1, 1; 1, 1) +
+
_
1 (1 + 1) 1 (1 1) [1, 1; 0, 0) +
+
_
1 (1 + 1) 0 (0 1) [1, 1; 1, 1)
_
=
=
1
6
[[1, 1; 1, 1) + 2 [1, 1; 0, 0) +[1, 1; 1, 1)] . (6.243)
Djelujuci sa J
na vektor [2, 0) dobija se vektor [2, 1).

J
[2, 0) =
_
2 (2 + 1) 0 (0 1) [2, 1) =
6 [2, 1) . (6.244)
[2, 1) =
1
6
J
[2, 0) =
=
1
6
(J
1
+J
2
)
1
6
[[1, 1; 1, 1) + 2 [1, 1; 0, 0) +[1, 1; 1, 1)]
=
1
6
_
_
1 (1 + 1) 1 (1 1) [1, 1; 0, 1) +
+
_
1 (1 + 1) + 1 (1 1) [1, 1; 1, 2) +
+2
_
1 (1 + 1) 0 (0 1) [1, 1; 1, 0) +
+2
_
1 (1 + 1) 0 (0 1) [1, 1; 0, 1) +
+
_
1 (1 + 1) + 1 (1 1) [1.1; 2, 1) +
+
_
1 (1 + 1) 1 (1 1) [1, 1; 1, 0)
_
=
=
1
2
[[1, 1; 0, 1) +[1, 1; 1, 0)] . (6.245)
Vektor [2, 2) se dobija djelujuci sa J
na vektor [2, 1).

J
[2, 1) =
_
2 (2 + 1) + 1 (1 1) [2, 2) = 2 [2, 2) . (6.246)
[2, 2) =
1
2
J
[2, 1) =
1
2
(J
1
+J
2
)
1
2
[[1, 1; 0, 1) +[1, 1; 1, 0)]
=
1
2
2
_
_
1 (1 + 1) 0 (0 1) [1, 1; 1, 1) +
+
_
1 (1 + 1) + 1 (1 1) [1, 1; 0, 2) +
+
_
1 (1 + 1) + 1 (1 1) [1, 1; 2, 0) +
+
_
1 (1 + 1) 0 (0 1) [1, 1; 1, 1)
_
=
= [1, 1; 1, 1) . (6.247)
Ovim smo dobili svih pet vektora baze za ukupni angularni moment J = 2.
U slucaju kada je ukupni angularni moment J = 1 imamo tri vektora koji
cine bazu. Vektor [J = 1, M = 1) mora biti linearna kombinacija dva ket
vektora [1, 1; 1, 0) i [1, 1; 0, 1):
[1, 1) = [1, 1; 1, 0) + [1, 1; 0, 1) . (6.248)
Ovdje imamo dva uslova. Prvi je uslov normiranja [[
2
+[[
2
= 1 i drugi je
da novi vektor stanja mora biti ortogonalan na stari vektor,tj. [1, 1) [2, 1).
Iz drugog uslova se lako dobije + = 0, pa birajuci i realno, i
pozitivno iz ovih uslova dobija se
= =
1
2
. (6.249)
Trazeni vektor je
[1.1) =
1
2
[[1, 1; 1, 0) [1, 1; 0, 1)] . (6.250)
Koristeci istu tehniku kao za angularni moment J = 2 dobiju se ostala dva
vektora
[1, 0) =
1
2
[[1, 1; 1, 1) [1, 1; 1, 1)] (6.251)
[1, 1) =
1
2
[[1, 1; 0, 1) [1, 1; 1, 0)] . (6.252)
U slucaju kada je J = 0 imamo samo jedan bazni vektor [J = 0, M = 0).
Ovaj vektor je linearna kombinacija tri bazna vektora za koje je M = 0
[0, 0) = a [1, 1; 1, 1) +b [1, 1; 0, 0) +c [1, 1; 1, 1) . (6.253)
Koecijenti se odreduju iz uslova normiranja i iz uslova ortogonalnosti
[2, 0) [0, 0) i [1, 0) [0, 0). Iz ovih uslova se dobija
a + 2b +c = 0
a c = 0.
Iz posljednje dvije relacije je a = b = c. Ponovo birajuci a, b i c realno i a
pozitivno dobija se :
[0, 0) =
1
3
[[1, 1; 1, 1) [1, 1; 0, 0) +[1, 1; 1, 1)] . (6.254)
Ovim je kompletirana baza [J, M) za slucaj j
1
= j
2
= 1.
Zadatak 6.25 Izvrsiti slaganje (sabiranje) orbitalnog angularnog momenta
(j
1
= l, l je cjelobrojno) i spina s =
1
2
.
Rjesenje: Ovdje imamo prostor E
_
l,
1
2
_
cija je baza
_
[l,
1
2
; m, )
_
, gdje je
m = l, l 1, l 2, . . . , l i = . Ova baza je formirana od vlastitih
stanja opservabli L
2
, S
2
, L
z
i S
z
, gdje su L i S orbitalni angularni mo-
ment i spin. U ovom zadatku treba konstruisati svojstvene vektore [J, M)
opservabli J
2
i J
z
, gdje je J ukupni angularni moment sistema.(J = L+S).
U slucaju kada je l ,= 0, postoje samo dvije vrijednosti za J: J = l +
1
2
,
l
1
2
. Za J = l +
1
2
prvi vektor [J, M) ovog potprostora je
l +
1
2
, l +
1
2
_
=
l,
1
2
; l, +
_
. (6.255)
Ostale vektore dobijamo djelovanjem operatora J
. Ovdje je pogodno ko-

ristiti sljedecu relaciju
j (j + 1) m(m1) = (j +m) (j m+ 1) . (6.256)
J
l +
1
2
, l +
1
2
_
=
2l + 1
l +
1
2
, l
1
2
_
. (6.257)
l +
1
2
, l
1
2
_
=
1
2l + 1
J
l +
1
2
, l +
1
2
_
=
=
1
2l + 1
(L
+S
l,
1
2
; l, +
_
=
=
1
2l + 1
_
_
l (l + 1) l (l 1)
l,
1
2
; l 1, +
_
+
+
l,
1
2
; l,
_
_
=
=
1
2l + 1
_
2l
l,
1
2
; l 1, +
_
+
l,
1
2
; l,
__
=
=
_
2l
2l + 1
l,
1
2
; l 1, +
_
+
1
2l + 1
l,
1
2
; l,
_
.(6.258)
Ponovo djelujuci sa J
na dobijeni vektor dobija se
l +
1
2
, l
3
2
_
=
1
2l + 1
_
2l 1
l,
1
2
; l 2, +
_
+
l,
1
2
; l 1,
__
.
(6.259)
Uopceno vektor
l +
1
2
, M
_
je linearna kombinacija samo dva bazna vektora:
l,
1
2
; M
1
2
, +
_
i
l,
1
2
; M +
1
2
,
_
. (6.260)
Na osnovu (6.255), (6.258) i (6.259) ova linearna kombinacija je
l +
1
2
; M
_
=
1
2l + 1
_
_
l +M +
1
2
l,
1
2
; M
1
2
, +
_
+
+
_
l. M +
1
2
l,
1
2
; M +
1
2
,
_
_
(6.261)
gdje je M = l +
1
2
, l
1
2
, l
3
2
, ...,
_
l +
1
2
_
. Djelovanjem sa J
na lijevu i
desnu stranu jednacine (6.261) dobija se
J
l +
1
2
, M
_
=
_
l +
1
2
+M
__
l M +
3
2
_
l +
1
2
, M 1
_
. (6.262)
l +
1
2
, M 1
_
=
1
_
_
l +
1
2
+M
_ _
l M +
3
2
_
J
l +
1
2
, M
_
=
=
1
_
_
l +
1
2
+M
_ _
l M +
3
2
_
(L
+S
)
1
2l + 1
_
_
l +M +
1
2
l,
1
2
; M
1
2
, +
_
+
_
l M +
1
2
l,
1
2
; M +
1
2
,
_
_
=
=
1
2l + 1
_
l +M +
1
2
_
l M +
3
2
_
l +M +
1
2
_
l +M
1
2
__
l M +
3
2
_
l,
1
2
; M
3
2
, +
_
+
+
_
l +M +
1
2
l,
1
2
; M
1
2
,
_
+
+
_
l M +
1
2
_
l +M +
1
2
__
l M +
1
2
_
l,
1
2
; M
1
2
,
_
_
=
=
1
2l + 1
_
_
l +M
1
2
l,
1
2
; M
3
2
, +
_
+
+
_
l M +
3
2
l,
1
2
; M
1
2
,
_
_
(6.263)
Za J = l
1
2
analogno se dobija
l
1
2
, l
1
2
_
=
1
2l + 1
_
2l
l,
1
2
; l,
_
l,
1
2
; l 1, +
__
(6.264)
i
l
1
2
, M
_
=
1
2l + 1
_
_
l +M +
1
2
l,
1
2
; M +
1
2
,
_
_
l M +
1
2
l,
1
2
; M
1
2
, +
_
_
. (6.265)
Zadatak 6.26 Izvrsiti slaganje orbitalnog angularnog momenta l = 1 i
spina s =
1
2
.
Rjesenje: Ovdje imamo prostor E(1,
1
2
) cija je baza
_
1,
1
2
; m,
_
, gdje je
m = 1, 0, 1 i = . Ovde treba konstruisati svojstvene vektore [J, M)
opservabli J
2
i J
z
, gdje je J ukupni angularni moment sistema. U ovom
slucaju postoje dvije vrijednosti za J: J = 1 +
1
2
=
3
2
i J = 1
1
2
=
1
2
, tj.
postoje dva podprostora J =
3
2
i J =
1
2
. Za J =
3
2
prvi vektor [J, M) ovog
podprostora je:
3
2
,
3
2
_
=
1,
1
2
; 1, +
_
(6.266)
Ostale vektore ovog podprostora dobijamo djelovanjem operatora J
, ko-
risteci relaciju:
J
[J, M) =
_
J(J + 1) M(M 1)[J, M 1) (6.267)
J
3
2
,
3
2
_
=
3
2
_
3
2
+ 1
_
3
2
_
3
2
1
_
3
2
,
1
2
_
=
3
2
,
1
2
_
. (6.268)
Iz relacije (6.268) je:
3
2
,
1
2
_
=
1
3
J
3
2
,
3
2
_
=
1
3
(L
+S
1,
1
2
; 1, +
_
=
1
3
_
_
1(1 + 1) 1(1 1)
1,
1
2
; 0, +
_
+
+
1,
1
2
; 1,
_
_
=
=
_
2
3
1,
1
2
; 0, +
_
+
1
1,
1
2
; 1,
_
(6.269)
Na slican nacin dobijamo ostale vektore ovog podprostora:
J
3
2
,
1
2
_
=
3
2
_
3
2
+ 1
_
1
2
_
1
2
1
_
3
2
,
1
2
_
= 2
3
2
,
1
2
_
.(6.270)
3
2
,
1
2
_
=
1
2
J
3
2
,
1
2
_
=
=
1
2
(L
+S
)
_
_
2
3
1,
1
2
; 0, +
_
+
1
1,
1
2
; 1,
_
_
=
=
1
2
_
_
2
3
_
1(1 + 1) 0(0 1)
1,
1
2
; 1, +
_
+
+
1
_
1(1 + 1) 1(1 1)
1,
1
2
; 0,
_
+
+
_
2
3
1,
1
2
; 0,
_
+ 0
_
=
=
1
1,
1
2
; 1, +
_
+
_
2
3
1,
1
2
; 0,
_
(6.271)
J
3
2
,
1
2
_
=
3
2
_
3
2
+ 1
_
+
1
2
_
1
2
1
_
3
2
,
3
2
_
=
=
3
2
,
3
2
_
. (6.272)
3
2
,
3
2
_
=
1
3
J
3
2
,
1
2
_
=
=
1
3
(L
+S
)
_
1
1,
1
2
; 1, +
_
+
_
2
3
1,
1
2
; 0,
_
_
=
=
1
3
_
1
_
1(1 + 1) + 1(1 1)
1,
1
2
; 2, +
_
+
+
_
2
3
_
1(1 + 1) 0(0 1)
1,
1
2
; 1,
_
+
+
2
1,
1
2
; 1,
_
+ 0
_
=
=
1,
1
2
; 1,
_
(6.273)
Za J =
1
2
prvi vektor ovog podprostora se moze napisati u obliku:
1
2
,
1
2
_
=
1,
1
2
; 1,
_
+
1,
1
2
; 0, +
_
(6.274)
Koecijente i nalazimo iz uslova ortogonalnosti
3
2
,
1
2
_

1
2
,
1
2
_
i normi-
ranja [[
2
+[[
2
= 1.
1
3
+
_
2
3
= 0, [[
2
+[[
2
= 1 (6.275)
=
_
2
3
, =
1
3
. (6.276)
Zamjenom relacije (6.276) u relaciju (6.274) dobijamo prvi vektor ovog pod-
prostora
1
2
,
1
2
_
=
1
1,
1
2
; 0, +
_
_
2
3
1,
1
2
; 1,
_
. (6.277)
Drugi vektor ovog podprostora dobijamo djelujuci sa J
na vektor (6.277)
J
1
2
,
1
2
_
=
1
2
_
1
2
+ 1
_
1
2
_
1
2
1
_
1
2
,
1
2
_
=
=
1
2
,
1
2
_
. (6.278)
1
2
,
1
2
_
=
1
1
2
,
1
2
_
=
=
1
(L
+S
)
_
1
1,
1
2
; 0, +
_
_
2
3
1,
1
2
; 1,
_
_
=
=
1
_
1
_
1(1 + 1) 0(0 1)
1,
1
2
; 1, +
_
_
2
3
_
1(1 + 1) 1(1 1)
1,
1
2
; 0,
_
+
+
1
1,
1
2
; 0,
_
+ 0
_
=
=
_
2
3
1,
1
2
; 1, +
_
1,
1
2
; 0,
_
(6.279)
Poglavlje 7
Vodikov atom
Atom vodika sastoji se od protona, mase m
p
= 1.67 10
27
kg i naboja
e = 1.610
19
, i elektrona mase m
e
= 9.110
31
kg i naboja e. Interakcija
izmedu cestica je elektrostaticka, i potencijal je:
V (r) =
e
2
r
. (7.1)
gdje je r udaljenost izmedu cestica. Obzirom da je m
p
mnogo vece od m
e
,
redukovana masa sistema je blizu mase m
e
:
=
m
e
m
p
m
p
+m
e
= m
e
_
1
m
e
m
p
_
. (7.2)
Ovo znaci da je centar masa sistema prakticno na istom mjestu kao i proton,
dok relativno kretanje se moze dobro aproksimirati sa kretanjem elektrona.
Stanje sistema se moze napisati u formi
nlm
(r, , ) =
1
r
U
nl
(r)Y
m
l
(, ). (7.3)
Uvodi se Bohrov radijus a
0
koji karakterizira dimenzije atoma,
a
0
=

2
e
2
(7.4)
i energija jonizacije atoma vodika:
E
1
=
e
4
2
2
= 13.6 eV. (7.5)
Radijalna Schr odingerova jednadzba za atom vodika je:
_
d
2
d
2

l(l + 1)
2
+
2

2
kl
_
U
kl
() = 0, (7.6)
gdje je =
r
a
0
i =
_
E
kl
E
1
.
158 Vodikov atom
Zadatak 7.1 Odrediti konstantu normiranja C za osnovno stanje opisano
valnom funkcijom
(r) = Ce
r
a
0
, (7.7)
gdje je a
0
= 5.29 10
11
m Bohrov radijus.
Rjesenje:
Iz uslova normiranja je
_
V
[(r)[ dV =
2
_
0
d
_
0
sin d
_
0
r
2
[[dr = 4C
2
_
0
r
2
e
2r
a
0
dr = 1. (7.8)
Ovaj integral se moze rijesiti parcijalnom integracijom
_
0
r
2
e
2r
a
0
dr =
a
3
0
4
i zamjenom vrijednosti integrala u relaciju (7.8) dobija se konstanta normi-
ranja
C =
1
_
a
3
0
. (7.9)
Zadatak 7.2 Pokazati da je najvjerovatnija vrijednost rastojanja elektrona
od jezgre r = a
0
, za atom vodika u osnovnom stanju.
Rjesenje: Radijalna gustoca vjerovatnoce je
dP
dr
= Cr
2
e
2r
a
0
.
Vrijednost radijusa (r
m
), gdje je gustoca vjerovatnoce maksimalna, se dobija
diferencirajuci
dP
dr
i izjednacavajuci sa nulom,
_
d
dr
_
dP
dr
__
r=rm
=
_
2rCe
2r
a
0

2r
a
0
Ce
2r
a
0
_
r=rm
= 0, (7.10)
ili r
m
= a
0
. Radijalna gustoca vjerovatnoce je maksimalna kada je udaljenost
elektrona od jezgre jednaka Bohr-ovom radijusu.
Zadatak 7.3 Izracunati vjerovatnocu da se elektron u osnovnom stanju
atoma vodika nade u intervalu 0.9a
0
< r < 1.1a
0
.
Rjesenje: Vjerovatnoca je data izrazom
P =
4
a
3
0
1.1a
0
_
0.9a
0
r
2
e
2r
a
0
dr.
Nakon rjesenja integrala dobija se
P =
4
a
3
0
_
e
2r
a
0
_
a
0
r
2
2

a
2
0
r
2

a
3
0
4
__
r=1.1a
0
r=0.9a
0
P = e
2.2
_
2 (1.1)
2
2 (1.1) 1
_
e
1.8
_
2 (0.9)
2
2 (0.9) 1
_
0.108.
Zadatak 7.4 Za atom vodika u osnovnom stanju izracunati
a)
1
r
_
b)
1
r
2
_
c) Srednju vrijednost kineticke energije .
Rjesenje :Valna funkcija za vodikov atom u osnovnom stanju je
=
1
_
a
3
0
e
r
a
0
. (7.11)
a)Srednja vrijednost funkcije
1
r
je
_
1
r
_
=
2
_
0
d
_
0
sind
_
0
_
1
r
_
r
2
dr =
=
4
a
3
0
_
0
re
2r/a
0
dr =
4
a
3
0
a
2
0
4
=
1
a
0
. (7.12)
b)
_
1
r
2
_
=
_
V
_
1
r
2
_
dV =
4
a
3
0
_
0
e
2r
a
0
dr =
4
a
3
0
a
0
2
=
2
a
2
0
. (7.13)
c) Srednja vrijednost kineticke energije je data izrazom
_
p
2
2m
_
=
1
2m
_
V
_
p
2
_
dV =
1
2m
_
V
(i)
2
dV =
=

2
2m
_
V
2
dV . (7.14)
2
=
1
_
a
3
0
1
r
2
d
dr
_
r
2
d
dr
e
r
a
0
_
=
1
_
a
3
0
_
1
a
2
0
2
a
0
r
_
e
r
a
0
. (7.15)
160 Vodikov atom
Zamjenom relacije (7.15) u (7.14) srednja vrijednost kineticke energije je
_
p
2
2m
_
=

2
2m
1
a
3
0
_
V
_
e
2r
a
0
a
2
0
2e
2r
a
0
a
0
r
_
dV =
=
_

2
2ma
2
0
__
1
a
3
0
_
4
_
0
r
2
e
2r
a
0
dr +
+
_

2
ma
0
__
1
a
3
0
_
4
_
0
re
2r
a
0
dr =
=

2
2ma
2
0
+

2
ma
2
0
=

2
2ma
0
= 13.6eV. (7.16)
Zadatak 7.5 Atom vodika moze biti posmatran kao sistem dvije naelek-
trisane cestice, proton i elektron sa Coulomb-ovim potencijalom izmedu njih.
Napisati Schr odinger-ovu jednacinu za svaki sistem i razdvojiti je na dva di-
jela: jedan koji opisuje centar masa i drugi koji opisuje relativno kretanje
protona i elektrona.
Rjesenje: Schr odinger-ova jednacina za proton i elektron:
_

2
2m
_
2
1
m
p
+

2
2
m
e
_
+V (r)
_
= E (7.17)
gdje je m
p
masa protona i m
e
masa elektrona. Indeks 1 se odnosi na proton,
a indeks 2 na elektron. Potencijalna energija sistema cestice je:
V (r) = V (r
1
r
2
) =
Ze
2
_
(x
1
x
2
)
2
+ (y
1
y
2
)
2
+ (z
1
z
2
)
2
=
Ze
2
r
(7.18)
Relativne koordinate i koordinate centra masa su:
x
r
= x
2
x
1
, y
r
= y
2
y
1
, z
r
= z
2
z
1
r
cm
=
m
p
r
1
+m
e
r
2
m
p
+m
e
.
Za diferencijalne operatore je:
x
2
1
=
_
m
p
m
p
+m
e
_
2
2
x
2
cm
2m
p
m
p
+m
e
2
x
cm
x
r
+

2
x
2
r
(7.19)
i
2
x
2
2
=
_
m
e
m
p
+m
e
_
2
2
x
2
cm
+
2m
e
m
p
+m
e
2
x
r
x
cm
+

2
x
2
r
. (7.20)
Analogno se mogu naci relacije za operatore

2
y
2
1
,

2
y
2
2
,

2
z
2
1
i

2
z
2
2
. Zamjenom
ovih operatora u relaciju (7.17) dobija se
2
2
_
_
1
m
p
+m
e
_

2
x
2
cm
+

2
y
2
cm
+

2
z
2
cm
_
+
+
1
_

2
x
2
r
+

2
y
2
r
+

2
z
2
r
_
_
Ze
2
r
_
= E (7.21)
ili
2
2
__
1
m
p
+m
e
2
cm
+
1
2
r
_
Ze
2
r
_
= E (7.22)
gdje je =
m
p
m
e
m
p
+m
e
redukovana masa. Valna funkcija se moze razdvojiti
na dva dijela, jedan koji ovisi samo o koordinati centra masa i drugi koji
ovisi samo o relativnim koordinatama
= (r
cm
) (r
r
) . (7.23)
2
r
() = (r
cm
)
2
r
(r
r
) (7.24)
2
cm
() =
2
cm
[(r
cm
)] (r
r
) (7.25)
Zamjenom posljednje tri relacije u jedncinu (7.17) dobija se
2
2
_
1
m
p
+m
e
2
cm
(r
cm
) (r
r
)
_

2
2
2
r
cm
(r
r
)
Ze
2
r
(r
cm
) (r
r
) = E(r
cm
) (r
r
) . (7.26)
Ako se posljednja relacija podijeli sa (r
cm
) (r
r
) dobija se

2
2(r
cm
)
_
1
m
p
+m
e
2
cm
(r
cm
)
_
=

2
2(r
r
)
2
r
(r
r
) +
Ze
2
r
+E (7.27)
S obzirom da su na lijevoj i desnoj strani razlicite varijable, jednacina (7.27)
ce biti zadovoljena ako su one jednake konstanti.
_

2
2 (m
p
+m
e
)
2
cm
+E
cm
_
(r
cm
) = 0 (7.28)
i
_
2
2
2
r
+
Ze
2
r
+E
r
_
(r
r
) = 0. (7.29)
Sa E
cm
je oznacena energija centra masa, a E
r
je energija relativnog kre-
tanja. Ukupna energija je E = E
cm
+E
r
.
162 Vodikov atom
Zadatak 7.6 Data je valna funkcija za atom vodika:
(r, ) =
1
81
_
2
Z
3
2
(6 Zr) Zre
Zr
3
cos (7.30)
gdje je r izrazeno preko Bohr-ov radijusa a
0
a) Naci odgovarajuce vrijednosti kvantnih brojeva n, l i m.
b) Pomocu (r,) konstruisati valnu funkciju sa istom vrijednoscu n i l,
ali sa razlicitim magnetnim kvantnim brojem, m+1.
c) Izracunati najvjerovatniju vrijednost udaljenosti r za elektron u stanju
koje odgovara valnoj funkciji za Z = 1.
Rjesenje:
Eksponencijalni clan funkcije (r,) moze se napisati u obliku e
(
Er)
, tj.
e
Zr
3
= e
(
Er)
. (7.31)
S obzirom da je E =
Z
2
n
2
zamjenom u relaciju (7.31) dobija se
e
Zr
3
= e
q
Z
2
n
2
r
= e
(
Z
n
)r
, (7.32)
tj. n = 3. Orbitalni kvantni broj l se moze naci ako se krene od sljedece
relacije:
L
2
(r, ) = L
2
f (r) cos = f (r)
_
1
sin
_
sin

cos
__
=
= f (r)
_
1
sin
d
d
(sin )
2
_
= 2f(r) cos = l(l + 1)(r, ).
Dakle, l (l + 1) = 2 pa se nakon rjesavanja dobija l = 1. Magnetni kvantni
broj se dobija upotrebom operatora L
z
:
L
z
(r,) = i

[f (r) cos ] = 0 = m(r,) . (7.33)

Iz relacije (7.33) slijedi da je m = 0.
b) Da bi se nasla nova valna funkcija sa magnetnim kvantnim brojem m+1,
koristimo operator
L
+
= L
x
+iL
y
= i (sin i cos )

+i (cos +i sin ) ctg

. (7.34)
odnosno
L
+
= e
i
_

+ictg

_
. (7.35)
U nasem slucaju je l = 1 i m = 0
L
+
m=0
= e
i

(f (r) cos ) = e
i
f (r) sin (7.36)
i
L
+
m
=
_
l (l + 1) m(m+ 1)
m+1
=
2
m+1
. (7.37)
m+1
=
1
2
L
+
m
. (7.38)
m+1
=
1
2
_
e
i
f (r) sin
_
=
1
2
f (r) sin e
i
. (7.39)
Koristeci relaciju (7.30) relacija (7.39) je
m+1
=
1
81
Z
3
2
(6 Zr) Zre
Zr
3
sine
i
. (7.40)
c) Najvjerovatnija vrijednost r odgovara maksimalnoj vrijednosti (r)
2
. Za
Z=1 je
(r)
r
= 0 =

r
_
(6 r) r
2
e
r
3
_
= e
r
3
_
r
3
3
5r
2
+ 12r
_
(7.41)
Posljednji izraz je jednak nuli za r
_
r
2
15r + 36
_
= 0, tj. kada je
r
2
15r + 36 = 0. Rjesenja ove kvadratne jednacine su r = 12 i r = 3.
Maksimalna vrijednost dobije se za r = 12, tj. najvjerovatnije r je r = 12a
0
.
Zadatak 7.7 Koristeci deniciju kuglinih funkcija
Y
m
e
(, ) =
(2l + 1)
4
(l [m[)
(l +[m[)
e
im
P
m
e
(cos ) (7.42)
naci Y
l
l
(, ) i Y
3
2
(, ).
Rjesenje: Na osnovu relacije (7.42) je
Y
l
l
(, ) = (1)
l
_
2l + 1
4
_
1
(2l)!
e
il
P
l
l
(cos ) (7.43)
gdje su
P
m
l
(x) =
_
1 x
2
_
|m|
2
_
d
dx
_
|m|
P
l
(x) (7.44)
164 Vodikov atom
pridruzeni Lezandrovi polinomi. Iz Rodriguesove formule
P
l
(x) =
1
2
l
l!
_
d
dx
_
l
_
x
2
1
_
l
(7.45)
je:
P
l
l
(x) =
1
2
l
l!
_
1 x
2
_ l
2
_
d
dx
_
2l
_
x
2
1
_
l
. (7.46)
_
x
2
1
_
l
= x
2l
+ . . . gdje svi ostali clanovi ukljucuju stepene po x ciji su
eksponenti manji od 2l, pa kad se diferenciraju 2lputa daju nulu. Pridruzeni
Lezandrovi polinomi su
P
l
l
(x) =
1
2
l
l!
_
1 x
2
_ l
2
_
d
dx
_
2l
x
2l
. (7.47)
Koristeci relaciju
_
d
dx
_
n
x
n
= n! zakljucujemo da je
_
d
dx
_
2l
x
2l
= (2l)! Lezandrovi
polinomi daju
P
l
l
(x) =
(2l)!
2
l
l!
_
1 x
2
_ l
2
, (7.48)
pa je
Y
l
l
(, ) = (1)
l
2l + 1
4 (2l)!
e
il
(2l)!
2
l
l!
(sin )
l
(7.49)
Y
l
l
(, ) =
1
l!
_
(2l + 1)!
4
_
1
2
e
i
sin
_
l
. (7.50)
Za nalazenje funkcije Y
2
3
polazimo od denicije kuglinih funkcija. Uvrstavanjem
vrijednosti l = 3, m = 2 dobijamo:
Y
2
3
(, ) =
_
(2 3 + 1)
4
1
5!
e
2i
P
2
3
(cos ) (7.51)
P
2
3
(x) =
_
1 x
2
_
_
d
dx
_
2
P
3
(x) (7.52)
P
3
(x) =
1
8 3!
_
d
dx
_
3
_
x
2
1
_
3
=
1
8 3 2
_
d
dx
_
2 _
6x
_
x
2
1
_
2
_
=
=
1
8
_
4x
_
x
2
1
_
+ 8x
_
x
2
1
_
+ 4x
2
2x
=
=
1
2
_
x
3
x + 2x
3
2x + 2x
3
_
=
1
2
_
5x
3
3x
_
. (7.53)
P
2
3
(x) =
1
2
_
1 x
2
_
_
d
dx
_
2
_
5x
3
3x
_
=
1
2
_
1 x
2
_
d
dx
_
15x
2
3
_
=
=
1
2
_
1 x
2
_
30x = 15x
_
1 x
2
_
. (7.54)
Konacno zamjenom relacije (7.54) u relaciju (7.51) dobija se
Y
2
3
(, ) =
_
7
4
1
5!
15e
2i
cos sin =
1
4
_
105
2
e
2i
sin
2
cos (7.55)
Zadatak 7.8
a) Iz denicije Besselove i Neumannove sferne funkcije reda l naci j
2
(x)
i n
2
(x)
b) Razvojem sinusa i cosinusa u red naci oproksimativne formule za j
2
(x)
i n
2
(x), koje vaze za x << 1. Dokazati da je j
2
(x) konacno u
ishodistu, a n
2
(x) tezi ka kad x 0.
Rjesenje: Po deniciji, Besselove i Neumannove sferne funkcije reda l su
j
l
(x) (x)
l
_
1
x
d
dx
_
l
sinx
x
(7.56)
n
l
(x) (x)
l
_
1
x
d
dx
_
l
cos x
x
(7.57)
a) Zamjenom l=2 u relacije (7.56) i (7.57) dobija se
j
2
(x) = (x)
2
_
1
x
d
dx
_
2
sin x
x
= x
2
_
1
x
d
dx
__
1
x
d
dx
_
sin x
x
__
=
= x
d
dx
_
1
x
xcos x sinx
x
2
_
= x
d
dx
_
cos x
x
2

sin x
x
3
_
=
= x
_
x
2
sinx 2xcos x
x
4

x
3
cos x 3x
2
sin x
x
6
_
=
=
sin x
x
2
cos x
x
2

cos x
x
2
+ 3
sin x
x
3
=
=
_
3
x
3

1
x
_
sinx
3
x
2
cos x (7.58)
n
2
(x) = (x)
2
_
1
x
d
dx
_
2
cos x
x
= x
2
_
1
x
d
dx
__
1
x
d
dx
_
cos x
x
_
_
=
= x
d
dx
_
1
x
xsin x cos x
x
2
_
= x
d
dx
_
sin x
x
2
+
cos x
x
3
_
=
= x
_
x
2
cos x 2xsin x
x
4
+
x
3
sin x 3x
2
cos x
x
6
_
=
=
cos x
x
2
sin x
x
2

sin x
x
2
3
cos x
x
3
=
=
_
3
x
3

1
x
_
cos x
3
x
2
sin x (7.59)
166 Vodikov atom
b) Razvojem u red sinusa i kosinusa i uzimanjem nekoliko clanova dobija se:
j
2
(x)

=
_
3
x
3

1
x
__
x
x
3
3!
+
x
5
5!
_
3
x
2
_
1
x
2
2!
+
x
4
4!
_
=
3
x
2

1
2
+
x
2
40
1 +
x
2
6

3
x
2
+
3
2

x
2
8
=
=
1
x
2
(3 3) +
_
1
2
1 +
3
2
_
+x
2
_
1
40
+
1
6

1
8
_
=
= x
2
_
3 + 20 15
120
_
=
8
120
x
2
=
1
15
x
2
(7.60)
Dakle, za x 0 sljedi i da j
2
0. Za n
2
nije tako, dominantan clan je
1
x
3
i kada x 0, cos x 1 i sinx x pa je
n
2
(x)
=
_
3
x
3

1
x
_
(1)
3
x
2
(x)
=
3
x
3
. (7.61)
i n
2
(x) kada x 0.
Zadatak 7.9 Naci radijalne valne funkcije vodikovog atoma R
30
(r), R
31
(r)
i R
32
(r) koristeci rekurentnu formulu:
R
nl
(r) =
1
r
l+1
e
v () (7.62)
gdje je :
v () =
nl1
j=0
a
j
j
i a
j+1
=
2 (j +l + 1 n)
(j + 1) (j + 2l + 2)
a
j
, =
r
3a
(7.63)
Rjesenje: Zamjenom n = 3, l = 0 u rekurentnu formulu dobija se
R
30
(r) =
1
r
e
v () . (7.64)
j = 0, a
1
=
2 (0 + 0 + 1 3)
(0 + 1) (0 + 2 + 0 + 2)
a
0
=
2 (1 3)
1 2
a
0
= 2a
0
j = 1, a
2
=
2 (2 3)
2 3
a
1
=
1
3
a
1
=
2
3
a
0
j = 2, a
3
=
2 (3 3)
3 4
a
2
= 0
_
_
(7.65)
Zamjenom relacija (7.65)u relaciju (7.64) dobija se
R
30
(r) =
1
r
e
v () =
1
r
r
3a
e
r
3a
_
a
0
2a
0
r
3a
+
2
3
a
0
_
r
3a
_
2
_
=
=
_
a
0
3a
_
_
1
2
3
_
r
a
_
+
2
27
_
r
a
_
2
_
e
r
3a
(7.66)
Analogno za R
31
(r) tj. zamjenom n = 3, l = 1 dobija se
j = 0, a
1
=
2 (2 3)
1 4
a
0
=
1
2
a
0
j = 1, a
2
=
2 (3 3)
2 5
a
0
= 0
_
_
(7.67)
R
31
(r) =
1
r
_
r
3a
_
2
e
r
3a
_
a
0
1
2
a
0
r
3a
_
=
_
a
0
9a
2
_
r
_
1
r
6a
_
e
r
3a
. (7.68)
Za R
32
(r) tj. zamjenom n = 3, l = 2 je
a
1
=
2 (3 3)
1 6
a
0
= 0, (7.69)
R
32
(r) =
1
r
_
r
3a
_
3
e
r
3a
(a
0
) =
_
a
0
27a
2
_
r
2
e
r
3a
. (7.70)
Zadatak 7.10
a) Naci ocekivane vrijednosti r) i
r
2
_
za elektron u osnovnom stanju
vodika (stanje sa najnizom energijom). Izraziti rezultat preko Bohrovog
radijusa.
b) Naci x) i
x
2
_
za elektron u osnovnom stanju vodika.
c) Naci
x
2
_
u stanju n=2, l=1, m=1
Rjesenje:
a) Valna funkcija vodikovog atoma u osnovnom stanju je
=
1
a
3
e
r
a
. (7.71)
Po deniciji ocekivana vrijednost r
n
) je:
r
n
) =
1
a
3
_
V
r
n
e
2r
a
_
r
2
sindrdd
_
,
odnosno
r
n
) =
4
a
3
_
0
r
n+2
e
2r
a
dr, (7.72)
pa je u nasem slucaju
r) =
4
a
3
_
0
r
3
e
2r
a
dr =
4
a
3
3!
_
a
2
_
4
=
3
2
a (7.73)
168 Vodikov atom
r
2
_
=
4
a
3
_
0
r
4
e
2r
a
dr =
4
a
3
4!
_
a
2
_
5
= 3a
2
(7.74)
b) Ako iskoristimo r
2
= x
2
+y
2
+z
2
i simetriju osnovnog stanja lako je naci
x) = 0 i
x
2
_
=
1
3
r
2
_
= a
2
(7.75)
c) Ovo stanje nije simetricno i uzmimo x = r sin cos . Valna funkcija u
ovom slucaju je
211
(r, , ) = R
21
(r) Y
1
1
(, ) (7.76)
gdje je
Y
1
1
(, ) =
_
3
8
_
sin e
i
i R
21
(r) =
1
_
24a
3
2
r
a
e
r
2a
_. (7.77)
Zamjenom relacije (7.77) u relaciju (7.76) valna funkcija je
211
(r, , ) =
1
a
1
8a
2
re
r
2a
sine
i
. (7.78)
x
2
) =
1
a
1
(8a
2
)
2
_
V
_
r
2
e
r
a
sin
2
_
_
r
2
sin
2
cos
2
_ _
r
2
sindrdd
_
=
1
64a
5
_
0
r
6
e
r
a
dr
_
0
sin
5
d
2
_
0
cos
2
d =
=
1
64a
5
_
6!a
7
_
_
2
2 4
1 3 5
__
1
2
2
_
= 12a
2
(7.79)
Zadatak 7.11 Koja je vjerovatnoca da ce se elektron u osnovnom stanju
vodika naci unutar jezgre?
a) Prvo naci odgovor, predpostavljajuci da valna funkcija
100
(r, , ) =
1
a
3
e
r
a
vrijedi za svalo r. Neka je b poluprecnik jezgre.
b) Razviti dobijeni rezultat u red po =
2b
a
i pokazati da je najnizi red
clana kubni: P
_
4
3
_ _
b
a
_
3
c) Uzimajuci b 10
15
m i a 0.5 10
10
m naci numericku procjenu za
vjerovatnocu P.
Rjesenje:
P =
_
V
[[
2
d
2
r =
4
a
3
b
_
a
e
2r
a
r
2
dr =
=
4
a
3
_
a
2
r
2
e
2r
a
+
a
3
4
e
2r
a
_
2r
a
1
__
b
0
=
= 1
_
1 +
2b
a
+ 2
b
2
a
2
_
e
2b
a
(7.80)
b) Razvojem u red dobija se
P = 1
_
1 + +
1
2
2
_
e

= 1
_
1 + +
1
2
2
__
1 +

2
2

3
3!
_
= 1 1 +

2
2
+

3
6
+
2

3
2

1
2
2
+
1
2
3
=
=
3
_
1
6

1
2
+
1
2
_
=
1
6
3
=
1
6
_
2b
a
_
3
=
4
3
_
b
a
_
3
(7.81)
c) Zamjenom u posljednju relaciju b 10
15
m i a 0.5 10
10
m dobija se
P =
4
3
_
10
15
0.5 10
10
_
3
=
4
3
_
2 10
5
_
3
=
4
3
810
15
=
32
3
10
15
= 1.0710
14
.
170 Vodikov atom
Poglavlje 8
Racun smetnje
Zadatak 8.1 Kada se atom nalazi u vanjskom elektricnom polju E, energi-
jski nivoi su pomjereni - fenomen poznat kao Starkov efekat. Analiziramo
Starkov efekat za stanja n = 1 i n = 2 atoma vodika. Neka je el. polje u
smjeru ose z, tako da je potencijalna energija elektrona:
H
s
= ez = er cos . (8.1)
a) Pokazati da u prvom redu racuna smetnje osnovno stanje energije nije
naruseno ovom smetnjom.
b) Prvo pobudeno stanje je cetvorostuko degenerirano:
200
,
211
,
210
,
211
. Koristeci formalizam teorije smetnje za degenerirane ener-
getske nivoe, odrediti korekciju energije u prvom redu racuna smetnje.
Rjesenje:
a)Valna funkcija za atom vodika u osnovnom stanju je:
100
(r, , ) = [100) =
1
a
3
e
r
a
. (8.2)
Korekcija energije u prvom redu racuna smetnje je:
E
s
= 100[H
s
[100) = e
1
a
3
_
0
_
0
2
_
0
e
2r
a
(r cos )r
2
sin drdd. (8.3)
S obzirom da je integral po jednak nuli,
_
0
cos sin d =
sin
2
0
= 0, tako
da je E
s
= 0. QED
172 Racun smetnje
b)Valne funkcije atoma vodika za nivo n = 2 su:
[1) =
200
=
1
2a
1
2a
_
1
r
2a
_
e
r
2a
(8.4)
[2) =
211
=
1
a
1
8a
2
re
r
2a
sin e
i
(8.5)
[3) =
210
=
1
2a
1
4a
2
re
r
2a
cos (8.6)
[4) =
211
=
1
a
1
8a
2
re
r
2a
sine
i
(8.7)
Matricni elementi smetnje su:
W
11
= 1[H
s
[1) = . . .
_
0
cos sind = 0
W
22
= 2[H
s
[2) = . . .
_
0
sin
2
cos sin d = 0
W
33
= 3[H
s
[3) = . . .
_
0
cos
2
cos sin d = 0
W
44
= 4[H
s
[4) = . . .
_
0
sin
2
cos sin d = 0
W
12
= 1[H
s
[2) = . . .
2
_
0
e
i
d = 0
W
14
= 1[H
s
[4) = . . .
2
_
0
e
i
d = 0
W
23
= 2[H
s
[3) = . . .
2
_
0
e
i
d = 0
W
24
= 2[H
s
[4) = . . .
2
_
0
e
2i
d = 0
W
34
= 3[H
s
[4) = . . .
2
_
0
e
i
d = 0.
Dakle, svi matricni elementi osim 1[H
s
[3) i 3[H
s
[1) iscezavaju.
W
13
= 1[H
s
[3) = e
1
2a
1
2a
1
2a
1
4a
2
_
0
_
0
2
_
0
_
1
r
2a
_
r
2a
re
r
2a
cos r cos r
2
sin drdd =
=
e
2a8a
3
(2)
_
_
_
_
0
cos
2
sin d
_
_
_
_
0
_
1
r
2a
_
e
r
a
r
4
dr =
=
e
8a
4
2
3
_
_
_
_
0
r
4
e
r
a
dr
1
2a
_
0
r
5
e
r
a
dr
_
_
_
=
=
e
4 3a
4
_
4!a
5
1
2a
5!a
6
_
=
e
4 3a
4
4 3 2a
5
_
1
5
2
_
=
= ea(3) = 3ae. (8.8)
Ista vrijednost se dobije i za W
31
= 3[H
s
[1). Odgovarajuca determinanta
je:
W =
W
11
W
12
W
13
W
14
W
21
W
22
W
23
W
24
W
31
W
32
W
33
W
34
W
41
W
42
W
43
W
44
= 3ae
0 0 1 0
0 0 0 0
1 0 0 0
0 0 0 0
. (8.9)
Trebamo naci vlastite vrijednosti ove matrice. Karakteristicna jednacina je
det
0 1 0
0 0 0
1 0 0
0 0 0
0 0
0 0
0 0
0 0
1 0 0
0 0
=
= ()
3
+ (
2
) =
2
(
2
1) = 0. (8.10)
Vlastite vrijednosti su 0, 0, 1 i 1, tako da su perturbirane energije E
2
, E
2
,
E
2
+ 3ae i E
2
3ae, tj. imamo tri energetska nivoa.
Zadatak 8.2 Dat je jednodimenzionalni harmonijski oscilator opisan hamil-
tonijanom
H = H
0
+W =

2
d
2
2mdx
2
+
1
2
kx
2
+x
4
(8.11)
Izracunati popravke energije u prvom redu racuna smetnje i popravku valne
funkcije u prvom redu racuna smetnje smatrajuci x
4
perturbacijom.
Rjesenje: Energija neperturbiranog harmonijskog oscilatora je
E
(0)
n
=
_
n +
1
2
_
(8.12)
174 Racun smetnje
dok su vlastite funkcije date izrazom:
n
(x) =
_
2
n
n!x
0
1
2
H
n
_
x
x
0
_
e
1
2
x
x
0
(8.13)
gdje je x
0
=
_

m
, =
x
x
0
= x
_
m
i H
n
su Hermiteovi polinomi. Ovi
energetski nivoi su nedegenerirani i primijenit cemo odgovarajuci perturba-
tivni razvoj. Energija perturbiranog sistema u prvom redu racuna smetnje
je E
n
= E
(0)
n
+W
nn
, gdje je
W
nn
=
n
x
4
n
dx (8.14)
matricni element smetnje. Treba izracunati vrijednost integrala, a obzirom
da je x = x
0
dx = x
0
d matricni element smetnje smetnje se moze
napisati na slijedeci nacin:
W
nn
= x
5
0
n
d (8.15)
Najprije treba izraziti
4
n
preko vlastitih funkcija, a zatim koristiti odgo-
varajuce relacije ortogonalnosti. Koristit cemo rekurentne relacije
0
n
() =
_
n
2
0
n1
() +
_
n + 1
2

0
n+1
, (8.16)
koje se dobiju iz rekurentnih relacija Hermiteovih polinoma
H
n
() = nH
n1
() +
1
2
H
n+1
. (8.17)
Naime,
0
n
_
=
2
0
n
=
_
n
2
n1
+
_
n + 1
2

n+1
(8.18)
pa treba naci
n1
=
_
n 1
2

n2
+
_
n
2
n
(8.19)
i
n+1
=
_
n + 1
2

n
+
_
n + 2
2

n+2
(8.20)
pa se zamjenom u relaciju (8.18) dobije:
n
=
1
2
_
n(n 1)
n2
+
_
n +
1
2
_
n
+
1
2
_
(n + 1) (n + 2)
n+2
.(8.21)
Nastavljajuci slicnu proceduru dobija se
2
_
n
_
=
4
n
=
1
2
_
n(n 1)
2
n2
+
_
n +
1
2
_
n
+
+
1
2
_
(n + 1) (n + 2)
2
n+2
(8.22)
n2
=
1
2
_
(n 2) (n 3)
n4
+
_
n
3
2
_
n2
+
+
1
2
_
(n 1) n
n
(8.23)
n
=
1
2
_
n(n 1)
n2
+
_
n +
1
2
_
n
+
+
1
2
_
(n + 1) (n + 2)
n+2
(8.24)
n+2
=
1
2
_
(n + 2) (n + 1)
n
+
_
n +
5
2
_
n+2
+ (8.25)
+
1
2
_
(n + 3) (n + 4)
n+4
Zamjenom relacija (8.23), (8.24) i (8.25) u (8.22) i laganim racunom (jed-
nostavnim transormacijama) je
n
=
1
4
_
n(n 1) (n 2) (n 3)
n4
+
1
2
_
n(n 1)
3
n2
+
+
3
4
_
2n
2
+ 2n + 1
_
n
+
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3)
2
n+2
+
+
1
4
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3) (n + 4)
n+4
. (8.26)
Obzirom na ortogonalnost vlastitih funkcija neperturbirnog hamiltonijana
doprinos ce dati samo clan
3
4
_
2n
2
+ 2n + 1
_
n
. Dakle,
W
nn
= x
5
0
n
_
3
4
(2n
2
+ 2n + 1)
_
n
d
=
3
4
(2n
2
+ 2n + 1)x
5
0
n
d =
3
4
x
4
0
(2n
2
+ 2n + 1)(8.27)
a obzirom da je x
4
0
=

2
m
2
2
, popravka energije u prvom redu racuna smetnje
je:
W
nn
=
3
4
2
m
2
2
_
2n
2
+ 2n + 1
_
. (8.28)
176 Racun smetnje
a energija je
E
n
= E
(0)
n
+W
nn
=
_
n +
1
2
_
+
3
2
4m
2
2
_
2n
2
+ 2n + 1
_
(8.29)
Korekcija valne funkcije u prvom redu racuna smetnje je:
n
=
(0)
n
+
k=n
W
nk
E
(0)
n
E
(0)
k
(0)
k
+ 0
_
2
_
(8.30)
Samo su matricni elementi W
nk
(k = n 4, n 2, n + 2, n + 4) razliciti od
nule pa imamo:
n
=
(0)
n
+
W
n,n4
E
(0)
n
E
(0)
n4
n4
+
W
n,n2
E
(0)
n
E
(0)
n2
n2
+
+
W
n,n+2
E
(0)
n
E
(0)
n+2
n+2
+
W
n,n+4
E
(0)
n
E
(0)
n+4
n+4
+O
_
2
_
(8.31)
Uzimajuci u obzir (8.26), dobiju se sljedeci izrazi za matricne elemente smet-
nje:
W
n,n4
=

2
m
2
2
1
4
_
n(n 1) (n 2) (n 3) (8.32)
W
n,n2
=

2
m
2
2
1
2
_
n(n 1)
3
(8.33)
W
n,n+2
=

2
m
2
2
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3)
2
(8.34)
W
n,n+4
=

2
m
2
2
1
4
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3) (n + 4) (8.35)
Imamo takoder
E
(0)
n
E
(0)
n4
=
_
n +
1
2
_

_
n 4 +
1
2
_
=
=
_
n +
1
2
_

_
n +
1
2
_
+ 4 (8.36)
E
(0)
n
E
(0)
n2
= 2 (8.37)
E
(0)
n
E
(0)
n+2
= 2 (8.38)
E
(0)
n
E
(0)
n+4
= 4. (8.39)
Zamjenom posljednjih osam relacija u izraz (8.31) dobiju se vlastite funkcije
n
u prvom redu racuna smetnje
n
=
(0)
n
+

2
m
2
2
_
1
16
_
n(n 1) (n 2) (n 3)
n4
+
+
1
4
_
n(n 1)
3
n2
1
2
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3)
2
n+2
1
16
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3) (n + 4)
n+4
_
+ 0
_
2
_
(8.40)
Zadatak 8.3 Jednodimenzionalni kvantnomehanicki oscilator, mase m i
konstante k, izlozen je djelovanju smetnje W = x
3
. Izracunati valnu
funkciju ovog sistema u prvom redu racuna smetnje i prvu, razlicitu od nule
popravku energije neperturbiranog sistema.
Rjesenje: Hamiltonijan sistema dat je sa:
H = H
0
+W =

2
2m
d
2
dx
2
+
1
2
kx
2
+x
3
(8.41)
Vlastite vrijednosti neperturbiranog hamiltonijana su:
E
(0)
n
=
_
n +
1
2
_
,
a odgovarajuce vlastite funkcije su:
(0)
n
(x) =
_
2
n
n!x
0
1
2
H
n
_
x
x
0
_
e
1
2
x
x
0
(8.42)
gdje je x
0
=
_

m
, =
m
, x
0
=
1
, =
x
x
0
= x
_
m
= x
, a H
n
su
Hermiteovi polinomi reda n. Valna funkcija se moze napisati i u obliku:
(0)
n
(x) =
1
2
n
n!
_
x
2
2
H
n
_
x
_
ili
(0)
n
() = N
n
H
n
() e
2
2
(8.43)
Najprije cemo racunati korekciju energije u prvom redu racuna smetnje:
E
(1)
n
= W
nn
=
n
[ W [
n
) =
n
x
3
n
dx (8.44)
178 Racun smetnje
Obzirom da je podintegralna funkcija neparna, vrijednost integrala je nula,
pa je doprinos energiji u prvom redu racuna smetnje jednak nuli. Korekcija
energije u drugom redu racuna smetnje je:
E
(2)
n
=
k=n
W
kn
W
nk
E
(0)
n
E
(0)
k
=
k=n
[
k
[ W [
n
)[
2
E
(0)
n
E
(0)
k
=
k=n
[W
kn
[
2
E
(0)
n
E
(0)
k
(8.45)
W
kn
=
n
[ W [
k
) =
n
x
3
k
dx =
k
x
3
n
dx
= x
4
0
k
d (8.46)
S obzirom da je
(0)
n
=
_
n
2
n1
+
_
n + 1
2

n+1
. (8.47)
nalazimo:
n
=
1
2
_
n(n 1)
n2
+
_
n +
1
2
_
n
+
1
2
_
(n + 1) (n + 2)
n+2
n
=
_
n
_
=
1
2
_
n(n 1)
n2
+
_
n +
1
2
_
n
+
+
1
2
_
(n + 1) (n + 2)
n+2
(8.48)
koristeci (8.47) nalazi se
n2
=
_
n2
2

n3
+
_
n1
2

n1
n+2
=
_
n+2
2

n+1
+
_
n+3
2

n+3
(8.49)
Zamjenom relacija (8.49) u relaciju (8.48) dobija se:
n
=
1
2
_
n(n 1)
_
_
n 2
2

n3
+
_
n 1
2

n1
_
+
+
_
n +
1
2
_
_
_
n
2
n1
+
_
n + 1
2

n+1
_
+
+
1
2
_
(n + 1) (n + 2)
_
_
n + 2
2

m+1
+
_
n + 3
2

n+3
_
=
=
1
2
2
_
n(n 1) (n 2)
n3
+
3n
n
2
n1
+
+
3
2
2
_
(n + 1)
3
n+1
+
+
1
2
2
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3)
n3
(8.50)
S obzirom da su svi clanovi u izrazu (8.50) razliciti od
n
, to ce svi oni
dat doprinos energiji u drugom redu racuna smetnje. Doprinos energiji u
drugom redu racuna smetnje moze se napisati na sljedeci nacin:
E
(2)
n
=
[W
n,n+3
[
2
E
(0)
n
E
(0)
n+3
+
[W
n,n+1
[
2
E
(0)
n
E
(0)
n+1
+
[W
n,n1
[
2
E
(0)
n
E
(0)
n1
+
[W
n,n+3
[
2
E
(0)
n
E
(0)
n3
(8.51)
gdje je
W
n,n3
= x
3
0
1
2
2
_
n(n 1) (n 2),
W
n,n1
= x
3
0
3n
n
2
2
,
W
n,n+1
= x
3
0
3
2
2
_
(n + 1)
3
,
W
n,n+3
= x
3
0
1
2
2
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3),
_
_
(8.52)
Imamo nadalje:
[W
n,n3
[
3
=

2
x
6
0
8
n(n 1) (n 2) =

2
8
3
n(n 1) (n 2) ,
[W
n,n1
[
2
=
9
2
n
3
8
3
,
[W
n,n+1
[
2
=
9
2
8
3
(n + 1)
3
,
[W
n,n+3
[
2
=

2
8
3
(n + 1) (n + 2) (n + 3) ,
_
_
(8.53)
E
(0)
n
E
(0)
n+3
=
_
n +
1
2
_

_
n + 3 +
1
2
_
= 3,
E
(0)
n
E
(0)
n+1
= ,
E
(0)
n
E
(0)
n1
= ,
E
(0)
n
E
(0)
n3
= 3
_
_
(8.54)
180 Racun smetnje
Zamjenom relacija (8.52), (8.53) i (8.54)u izraz (8.51) dobija se korekcija
energije u drugom redu racuna smetnje:
E
(2)
n
=

2
24
3
(n + 1) (n + 2) (n + 3)
9
2
(n + 1)
3
8
3
+
+
9
2
n
3
8
3
+

2
24
3
n(n 1) (n 2) =
=
15
2
4
3
_
n
2
+n +
11
30
_
(8.55)
Valna funkcija u prvom redu racuna smetnje dana je formulom:
n
=
(0)
n
+
k=n
k
[ W [
n
)
E
(0)
n
E
(0)
k
(0)
k
+O
_
2
_
(8.56)
S obzirom da je k ,= n doprinos ce dati svi clanovi u izrazu (8.50) pa je valna
funkcija u prvom redu racuna smetnje:
n
=
(0)
n
+
W
n,n+3
E
n
E
n+3
n+3
+
W
n,n+1
E
n
E
n+1
n+1
+
+
W
n,n1
E
n
E
n1
n1
+
W
n,n3
E
n
E
n3
n3
+O
_
2
_
=
=
(0)
n
+

2
_
1
3
_
(n + 1) (n + 2) (n + 3)
2

(0)
n+3
3 (n + 1)
_
n + 1
2

(0)
n+1
+
+3n
_
n
2
(0)
n1
+
1
3
_
n(n 1)(n 2)
2

(0)
n3
_
+O(
2
)(8.57)
Zadatak 8.4 Posmatrajmo cesticu mase m u beskonacno dubokoj potenci-
jalnoj jami u obliku kvadrata stranice a (Vidi Zadatak 3.13). Slabi dvodi-
menzionalni potencijal u kutiji dat je formulom
V (x, y) = V
0
a
2
(x x
0
) (y y
0
)
a) Predpostavljajuci da se problem moze rijesiti racunom smetnje, izracunati
korekciju energije osnovnog stanja u prvom redu racuna smetnje.
b) Naci izraze za korekciju energije osnovnog stanja u drugom redu racuna
smetnje i korekciju valne funkcije osnovnog stanja u prvom redu racuna
smetnje. Naci izraze za valnu funkciju ako je (x
0
, y
0
) =
_
a
2
,
a
2
_
.
c) Naci izraze za energiju prvog pobudenog stanja prvog reda u V
0
. Kolika
je udaljenost izmedu energijskih podnivoa za (x
0
, y
0
) =
_
a
4
,
a
4
_
.
Rjesenje: a) Svojstena funkcija neperturbiranog stanja je data sa (Vidi Za-
datak 3.13):
(0)
nk
(x, y) =
2
a
sin
_
n
a
x
_
sin
_
k
a
y
_
i svojstvene energije
E
(0)
nk
=

2
2
2ma
2
_
n
2
+k
2
_
Osnovno stanje je nedegenerirano, E
(0)
12
= E
(0)
21
, ali prvo pobudeno stanje je
degenerirano. Za osnovno stanje korekcija energije u prvom redu perturba-
cione teorije je:
W
nn
=
_
(0)
11
[V [
(0)
11
_
=
=
4
a
2
a
_
0
a
_
0
sin
2
_
x
a
_
sin
_
y
a
_
V
0
a
2
(x x
0
)(y y
0
)dxdy
i koristeci osobine delta funkcije
f (x) (x x
0
) dx = f (x
0
)
dobija se
W
nn
=
4
a
2
a
2
V
0
sin
2
_
x
0
a
_
sin
2
_
y
0
a
_
= 4V
0
sin
2
_
x
0
a
_
sin
2
_
y
0
a
_
.
(8.58)
Vidimo dakle da je smetnja slaba ako je V
0
malo cime opravdavamo primjenu
racuna smetnje b) Korekcija energije osnovnog stanja u drugom redu racuna
smetnje
E
(2)
11
=
n, k
(n, k) ,= (1, 1)
(0)
nk
(0)
11
_
2
E
(0)
11
E
(0)
nk
(8.59)
Matricni elementi smetnje u raspisanom obliku glase:
_
(0)
nk
(0)
11
_
=
4
a
2
__
_
sin
_
nx
a
_
sin
_
ky
a
_
V
0
a
2
(x x
0
)
(y y
0
) sin
_
x
a
_
sin
_
y
a
_
_
dxdy,
Sto nakon kraceg racuna daje:

_
(0)
nk
(0)
11
_
= 4V
0
sin
_
nx
0
a
_
sin
_
ky
0
a
_
sin
_
x
0
a
_
sin
_
y
0
a
_
.
(8.60)
182 Racun smetnje
Imamo takoder:
E
(0)
11
E
(0)
nk
=

2
2
2ma
2
_
2 n
2
k
2
_
(8.61)
Uvrstavanjem relacija (8.60) i (8.61) u relaciju (8.59), dobijamo korekciju
energije osnovnog stanja u drugom redu racuna smetnje.
E
(2)
11
=
n, k
(n, k) ,= (1, 1)
_
4V
0
sin
_
nx
0
a
_
sin
_
ky
0
a
_
sin
_
x
0
a
_
sin
_
y
0
a
_
_
2
2
2ma
2
(2 n
2
k
2
)
U slucaju (x
0
, y
0
) =
_
a
2
,
a
2
_
dobija se sin
_
x
0
a
_
= sin
_
y
0
a
_
= sin
_
2
_
= 1, pa
je korekcija energije osnovnog stanja u ovom slucaju
E
(2)
11
=
n, k
(n, k) ,= (1, 1)
16V
2
0
sin
2
_
n
2
_
sin
2
_
k
2
_
2
2ma
2
(2 n
2
k
2
)
=
=
32V
2
0
ma
2
n, k
(n, k) ,= (1, 1)
1
(2 n
2
k
2
)
(8.62)
gdje n i k moraju biti neparni, jer za parno n i k sinusi bi bili jednaki nuli.
Prva korekcija valne funkcije u osnovnom stanju je:
[
(1)
11
) =
n,k=1
(0)
11
[V [
(0)
nk
E
(0)
11
E
(0)
nk
[
0
nk
) (8.63)
Koristeci (8.60) i (8.61), dobije se
(1
11
=
n, k
(n, k) ,= (1, 1)
_
4V
0
sin
_
x
0
a
_
sin
_
y
0
a
_
sin
_
nx
0
a
_
sin
_
ky
0
a
_
2
2ma
2
(2 n
2
k
2
)
2
a
sin
_
nx
a
_
sin
_
ky
a
_
_
(8.64)
Kada je x
0
= y
0
=
a
2
zamjenom n = 2p + 1 i k = 2q + 1 dobija se:
(1)
11
=
p, q0
_
4maV
0
2
(p
2
+q
2
+p +q)
(8.65)
(1)
p+q
sin
_
(2p + 1) x
a
_
sin
_
(2q + 1) y
a
_
_
(8.66)
c) Prvo pobudeno stanje je degenerirano, pa koristimo sekularnu jednacinu:
V
12,12
E
(1)
12
V
12,21
V
21,12
V
21,21
E
(1)
12
= 0 (8.67)
Radi jednostavnosti uvodimo oznake:
V
12,12
= V
11
V
12,21
= V 12 V
21,12
= V
21
V
21,21
= V
22
pa se sekularna jednacina moze napisati na sljedeci nacin
V
11
E
(1)
12
V
12
V
21
V
22
E
(1)
12
= 0 (8.68)
Rjesavanjem ove determinante dobija se izraz za energiju prvog pobudenog
stanja u prvom redu racuna smetnje:
_
V
11
E
(1)
12
__
V
22
E
(1)
12
_
V
21
V
12
= 0
_
E
(1)
12
_
2
E
(1)
12
(V
22
+V
11
) +V
11
V
22
V
21
V
12
= 0.
E
(1)
12
=
V
22
+V
11
_
(V
22
+V
11
)
2
4V
11
V
22
+ 4V
21
V
12
2
=
=
V
22
+V
11
_
(V
22
V
11
)
2
+ 4V
21
V
12
2
(8.69)
S obzirom da je
V
nk,lm
= 4V
0
sin
_
nx
0
a
_
sin
_
ky
0
a
_
sin
_
lx
0
a
_
sin
_
my
0
a
_
za x
0
= y
0
=
a
4
dobija se
V
11
= V
12,12
= 4V
0
sin
_
x
0
a
_
sin
_
2y
0
a
_
sin
_
x
a
_
sin
_
2y
a
_
V
11
= V
12,12
= 4V
0
sin

4
sin

2
sin

4
sin

2
V
11
= V
12,12
= 4V
0
2
2
2
2
= 2V
0
V
11
= V
12,12
= V
21
= V
22
= 2V
0
pa je
E
(1)
12
=
1
2
_
2V
0
+ 2V
0
_
(2V
0
2V
0
)
2
+ 4 4V
2
0
_
E
(1)
12
=
1
2
[4V
0
4V
0
] =
_
0
4V
0
udaljenost izmedu energetskih nivoa.
184 Racun smetnje
Zadatak 8.5 Posmatrajmo cesticu u dvodimenzionalnoj simetricnoj beskonacno
dubokoj potencionalnoj jami. Na cesticu djeluje smetnja dana formulom
W = Cxy, gdje je C mala konstanta.
a) Naci vlastite energije i vlastite funkcije neperturbiranog sistema.
b) Izracunati korekciju energije u prvom redu racuna smetnje.
c) Naci valnu funkciju prvog pobudenog stanja.
Rjesenje: a) Za neperturbirani sistem valna funkcija i vlastite energije su
(Vidi Zadatak 3.13):
(0)
n
1
,n
2
(x, y) =
2
a
sin
_
n
1
a
x
_
sin
_
n
2
a
y
_
(8.70)
E
(0)
n
1
,n
2
=

2
2
2ma
2
_
n
2
1
+n
2
2
_
(8.71)
b) Korekcija energije u prvom redu racuna smetnje data je sa:
E
(1)
n
1
,n
2
=
_
(0)
n
1
,n
2
(0)
n
1
,n
2
_
=
=
4C
a
2
a
_
0
xsin
2
_
n
1
a
x
_
dx
a
_
0
y sin
2
_
n
1
a
x
_
dy =
=
4C
a
2
a
2
4
a
2
4
=
a
2
C
4
(8.72)
c) Da bi nasli valnu funkciju prvog pobudenog stanja treba racunati sljedece
matricne elemente
_
(0)
1,2
(0)
1,2
_
,
_
(0)
2,1
(0)
2,1
_
,
_
(0)
1,2
(0)
2,1
_
,
_
(0)
2,1
(0)
1,2
_
gdje je W = Cxy i
(0)
1,2
=
2
a
sin

a
xsin
2
a
y (8.73)
i
(0)
2,1
=
2
a
sin
2
a
xsin

a
y (8.74)
Matricni elementi su
_
(0)
1,2
(0)
1,2
_
=
4C
a
2
a
_
0
xsin
2
_
a
x
_
dx
a
_
0
y sin
2
_
2
a
y
_
dy
=
1
4
a
2
C =
_
(0)
2,1
(0)
2,1
_
(8.75)
_
(0)
1,2
(0)
2,1
_
=
4C
a
2
a
_
0
xsin
_
a
x
_
sin
_
2
a
x
_
dx
a
_
0
y sin
_
2
a
y
_
sin
_
a
y
_
dy =
=
256
81
4
a
2
C =
_
(0)
2,1
(0)
1,2
_
(8.76)
Svojstvene vrijednosti jednacina mogu biti napisane na sljedeci nacin:
a
2
C
_
_
1
4
256
81
4
256
81
4
1
4
_
_
_
u
1
u
2
_
=
_
u
1
u
2
_
1
4
a
2
Cu
1
+
256
81
4
a
2
Cu
2
= u
1
256
81
4
a
2
Cu
1
+
a
2
C
4
u
2
= u
2
a
2
C
_
1
4
+
256
81
4
_
u
1
+a
2
C
_
1
4
+
256
81
4
_
u
2
= (u
1
+u
2
)
gdje je:
1,2
=
_
1
4

256
81
4
_
a
2
C
i u
1
=
1
2
; u
2
=
1
2
ili u
1
=
1
2
; u
2
=
1
2
Prvi probudeni nivo je dvostruko
degeneriran, pa su dva rjesenja za valnu funkciju:
(1)
=
1
2
_
(0)
1,2
(0)
2,1
_
Zadatak 8.6 Dat je kvantni sistem sa tri linearno nezavisna stanja. Hamil-
tonijan sistema je dat u marticnoj formi:
H = V
0
_
_
(1 ) 0 0
0 1
0 2
_
_
(8.77)
gdje je V
0
konstanta i je veoma mali broj ( << 1)
a) Napisati svojstvene vektore i svojstvene vrijednosti neperturbiranog hamil-
tonijana ( = 0).
b) Naci svojstvene vrijednosti hamiltonijana H.
c) Koristeci prvi i drugi red racuna smetnje za slucaj nedegeneriranih
stanja naci aproksimativne svojstvene vrijednosti za stanja nastala od
nedegeneriranih svojstvenih vektora H
0
.
186 Racun smetnje
d) Koristeci racun smetnje za degenerirano stanje naci smetnje za dvije
pocetne degenerirane svojstvene vrijednosti.
Rjesenje:
a) Vlastiti vektori su
1
=
_
_
1
0
0
_
_
, sa vlastitom vrijednoscu V
0
,
2
=
_
_
0
1
0
_
_
, sa vlastitom vrijednoscu V
0
,
3
=
_
_
0
0
1
_
_
, sa vlastitom vrijednoscu 2V
0
.
b) Da bi smo nasli vlastite vrijednosti Hamiltonijana H moramo
rijesiti karakteristicnu jednacinu:
det (H ) =
_
_
[V
0
(1 ) ] 0 0
0 [V
0
] V
0
0 V
0
[2V
0
]
_
_
= 0,
odnosno
[V
0
(1 ) ]
_
(V
0
) (2V
0
) (V
0
)
2
_
= 0. (8.78)
Rjesavajuci jednacinu (8.78) dobiju se tri rjesenja:
1
= V
0
(1 ) (8.79)
2,3
=
V
0
2
_
3
_
1 + 4
2
_
V
0
2
_
3
_
1 + 2
2
_
2
=
V
0
2
_
3
_
1 + 4
2
_
V
0
_
1
2
_
(8.80)
3
=
V
0
2
_
3 +
_
1 + 4
2
_
= V
0
_
2 +
2
_
(8.81)
c)Korekcija energije u prvom redu racuna smetnje je
E
(1)
3
=
3
[ H
[
3
) (8.82)
gdje je
H
= V
0
_
_
1 0 0
0 0 1
0 1 0
_
_
. (8.83)
Laganim racunom dobija se
E
(1)
3
= V
0
_
0 0 1
_
_
1 0 0
0 0 1
0 1 0
_
_
_
_
0
0
1
_
_
= V
0
_
0 0 1
_
_
0
1
0
_
_
= 0
Korekcija energije u drugom redu racuna smetnje je
E
(2)
3
=
m=1,2
[
m
[ H
[
3
)[
2
E
(0)
3
E
(0)
m
Nakon izracunavanja odgovarajucih elemenata
1
[ H
[
3
) = V
0
_
1 0 0
_
_
1 0 0
0 0 1
0 1 0
_
_
_
_
0
0
1
_
_
=
= V
0
_
1 0 0
_
_
0
1
0
_
_
= 0 (8.84)
1
[ H
[
3
) = V
0
_
0 1 0
_
_
0
1
0
_
_
= V
0
E
(0)
3
E
(0)
2
= 2V
0
V
0
= V
0
, E
(0)
3
E
(0)
1
= V
0
dobija se
E
(2)
3
=
(V
0
)
2
V
0
=
2
V
0
E
3
= E
(0)
3
+E
(1)
3
+E
(2)
3
= 2V
0
+ 0 +
2
V
0
= V
0
_
2 +
2
_
Sto je isto kao u dijelu b) ovog zadatka primjenjeno na vlastitu vrijednost
3
.
d) Smetnja za degenerirano stanje na osnovu relacije (8.69) moze se
pisati
E
(1)
=
1
2
_
W
11
+W
22
_
(W
11
W
22
)
2
+ 4 [W
12
[
2
_
(8.85)
W
11
=
1
[ H
[
1
) = V
0
_
1 0 0
_
_
1 0 0
0 0 1
0 1 0
_
_
_
_
1
0
0
_
_
=
= V
0
_
1 0 0
_
_
1
0
0
_
_
= V
0
(8.86)
W
22
=
2
[ H
[
2
) = V
0
_
0 1 0
_
_
1 0 0
0 0 1
0 1 0
_
_
_
_
0
1
0
_
_
=
= V
0
_
0 1 0
_
_
0
0
1
_
_
= 0 (8.87)
188 Racun smetnje
W
12
=
1
[ H
[
2
) = V
0
_
1 0 0
_
_
1 0 0
0 0 1
0 1 0
_
_
_
_
0
1
0
_
_
=
= V
0
_
1 0 0
_
_
0
0
1
_
_
= 0 (8.88)
Zamjenom u relaciju (8.85) dobija se:
E
(1)
=
1
2
_
V
0
+ 0
_
2
V
2
0
+ 0
_
=
1
2
(V
0
V
0
) =
_
0
V
0
_
(8.89)
E
1
= V
0
V
0
E
2
= V
0
a ovo je u skladu sa onim sto se dobilo u dijelu b) ovog zadatka.
Zadatak 8.7 Dat je jednodimenzionalni harmonijski oscilator sa ugaonom
frekvencijom
0
i elektricnim nabojem q. U trnutku t=0 oscilator je u os-
novnom stanju. Elektricno polje djeluje za vrijeme , tako da je smetnja
W (t) =
_
qx, 0 t
0 drugdje
gdje je jacina polja.
a) Koristeci prvi red racuna smetnje, izracunati vjerovatnocu prelaska u
stanje n=1.
b) Koristeci prvi red racuna smetnje, pokazati da je prelazak u stanje
n = 2 nemoguc u prvom redu.
Rjesenje: Ako sa P
01
oznacimo vjerovatnocu prelaska iz osnovnog stanja
u stanje n = 1, onda je saglasno prvom redu vremenski zavisnog racuna
smetnje
P
(1)
01
() =
1
_
0
e
i
10
t
1[ W [0) dt
2
=
=
_
0
e
i
10
t
dt
1
(x) (qx)
0
(x) dx
2
(8.90)
gdje su
0
(x) i
1
(x) svojstvene funkcije harmonijskog oscilatora u koordi-
natnoj reprezentaciji za n = 0 i n = 1
0
(x) =
1
1
4
x
1
2
0
exp
_
1
2
_
x
x
0
_
2
_
(8.91)
1
(x) =
2x
1
4
x
3
2
0
exp
_
1
2
_
x
x
0
_
2
_
(8.92)
i x
0
=
_

m
. Zamjenom relacija (8.91) i (8.92) u relaciju (8.90) dobija se
P
(1)
01
() =
1
_
0
e
i
10
t
_
q
_

2m
0
_
dt
2
=
=
(q)
2
2m
0
_
0
e
i
10
t
dt
2
=
(q)
2
2m
0
_
sin(
2
)
0
2
_
2
(8.93)
b) Vjerovatnoca prelaska iz stanja n = 0 u stanje n = 2 je
P
(1)
02
() =
1
_
0
e
i
20
t
2[ W [0) dt
2
=
=
1
_
0
e
i
20
t
2
(x) (qx)
0
(x) dx
2
. (8.94)
S obzirom da je
2
(x) =
1
1/4
x
1/2
0
_
2
_
x
x
0
_
2
1
_
exp
_
1
2
_
x
x
0
_
2
_
, lako je
pokazati da je
2
(x) (qx)
0
(x) dx = 0 a onda i vjerovatnoca
P
(1)
02
() = 0.
Zadatak 8.8 Rijesiti jednadzbe
c
a
=
i
ab
e
i
0
t
c
b
(8.95)
c
b
=
i
ba
e
i
0
t
c
a
(8.96)
za slucaj vremenski nezavisne smetnje predpopstavljajuci da je c
a
(0) = 1 i
c
b
(0) = 0. Pokazati da je [c
a
(t)[
2
+[c
b
(t)[
2
= 1.
Rjesenje:
Najprije nademo drugi izvod od c
b
:
c
b
=
i
ba
_
i
0
e
i
0
t
c
a
+e
i
0
t
c
a
=
= i
0
_
ba
e
i
0
t
c
a
_
ba
e
i
0
t
_
ab
e
i
0
t
c
b
_
=
= i
0
c
b
ab
2
c
b
. (8.97)
190 Racun smetnje
Uvodeci oznaku
2
=
1
2
[H
ab
[
2
dobija se diferencijalna jednacina
c
b
i
0
c
b
+
2
c
b
= 0. (8.98)
Opce rjesenje jednacine (8.98) je
[c
b
(t) = Ae
i
2
(
0
+)
+Be
i
2
(
0
)
= e
i
0
t
2
_
Ae
i
t
2
+Be
i
t
2
_
, (8.99)
gdje je =
_
2
0
+ 4
2
. Posljednji rezultat moze se pisati i u obliku:
c
b
(t) = e
i
0
t
2
_
C cos
_
t
2
_
+Dsin
_
t
2
__
. (8.100)
Iz pocetnih uvjeta c
a
(0) = 1 i c
b
(0) = 0 lako se dobija konstanta C=0, pa
je
c
b
(t) = De
i
0
t
2
sin
_
t
2
_
. (8.101)
Da bi se nasla konstanta D derivirajmo relaciju (8.101)
c
b
(t) = D
2
e
i
0
t
2
_
cos
_
t
2
_
+i
sin
_
t
2
__
. (8.102)
S obzirom da je c
b
=
i
ba
e
i
0
t
c
a
, koristeci ove relacije dobija se
c
a
(t) =
i
H
ba
e
i
0
t
c
b
=
i
H
ba
2
De
i
0
t
2
_
cos
_
t
2
_
+i
sin
_
t
2
__
.
Iz pocetnih uslova c
a
(0) = 1 sljedi da je D =
2H
ba
i
, pa je konacno
c
a
(t) = e
i
0
t
2
_
cos
_
t
2
_
+i
sin
_
t
2
__
(8.103)
c
b
(t) =
2H
ba
i
e
i
0
t
2
sin
_
t
2
_
. (8.104)
Lako je pokazati da je [c
a
(t)[
2
+[c
b
(t)[
2
= 1.
Zadatak 8.9 Dat je kvantno mehanicki sistem sa dva stacionarna svo-
jstvena stanja a i b sa energijama E
(0)
a
i E
(0)
b
, i funkcijama
(0)
a
i
(0)
b
.
U trenutku t=0, kad se sistem nalazi u stanju a, mala perturbacija koja se
ne mijenja sa vremenom djeluje na sistem. Koristeci prvi red vremenski
zavisne perturbacione teorije, izracunati vjerovatnocu nalazenja sistema u
trenutku t u stanju a, kao i vjerovatnocu prelaska u stanje b. Uraditi za
nedegenerirani i degenerirani slucaj i komentirati rezultate.
Rjesenje:
Najprije cemo uraditi za nedegenerirani slucaj. Neka se sistem u
pocetnom trenutku t = 0 nalazi u stanju a i neka je perturbacija H
.
Oznacimo sa
ba
=
E
(0)
b
E
(0)
a
,= 0, i neka je E
(0)
b
> E
(0)
a
.
i c
l
=
k
H
lk
(t) e
i
lk
t
c
k
(t) (8.105)
za l = a i k = a, b je
i c
a
=
b
k=a
H
ak
e
i
ab
t
c
b
(t)
i c
a
= H
aa
c
a
(t) +H
ab
e
i
ab
t
c
b
(t) (8.106)
za l = b i k = a, b je
i c
b
=
b
k=a
H
bk
e
i
bk
t
c
k
(t)
i c
b
= H
ba
e
i
ba
t
c
a
(t) +H
bb
c
b
(t) (8.107)
Pocetni uslov je c
a
(t 0) = 1 i c
b
(t 0) = 0 pa se rjesenje sistema
i c
a
= H
aa
c
a
(t) +H
ab
e
i
ab
t
c
b
(t) (8.108)
i c
b
= H
ba
e
i
ba
t
c
a
(t) +H
bb
c
b
(t) (8.109)
moze pisati u obliku
c
a
(t) = e
it
_
cos t +i
sint
_
(8.110)
c
b
(t) = i
H
ba
e
i(
ba
)t
sin t (8.111)
gdje su , i dati sljedecim izrazom
=
1
2
_
H
aa
+H
bb
+
ba
_
(8.112)
=
1
_
1
4
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
+
ba
2
_1
2
(8.113)
=
1
2
_
H
bb
H
aa
+
ba
=
H
aa
(8.114)
Sad mozemo naci vjerovatnocu da se sistem nade u odredenom stanju a u
trenutku t > 0
P
a
= [c
a
(t)[
2
= cos
2
t +

2
2
sin
2
t = 1 sin
2
t +

2
2
sin
2
t =
= 1 sin
2
t
_
1

2
2
_
= 1

2
2
sin
2
t (8.115)
192 Racun smetnje
Nakon laganog racuna
2
=
=
1
2
_
1
4
(H
bb
H
aa
+
ba
)
2
+[H
ba
[
2
_
1
4
(H
bb
H
aa
+
ba
)
2
1
2
_
1
4
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
+
ba
2
_ =
=
1
4
2
(H
bb
H
aa
+
ba
)
2
+
1
2
[H
ba
[
2
1
4
2
(H
bb
H
aa
+
ba
)
2
1
2
_
1
4
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
+
ba
2
_ =
=
[H
ba
[
2
1
4
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
+
ba
2
(8.116)
i
=
1
2
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
=
1
4
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
(8.117)
pa je:
2
=
[H
ba
[
2
+
ba
2
(8.118)
Zamjenom u izraz za vjerovatnocu P
a
dobija se:
P
a
= [c
a
(t)[
2
= 1
[H
ba
[
2
2
+
ba
2
sin
2
t
Vjerovatnoca prelaska u stanje b je:
P
ba
(t) = [c
b
(t)[
2
=
[H
ba
[
2
2
sin
2
t. (8.119)
Nakon laganog racuna dobija se
2
=
1
2
_
1
4
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
+
ba
2
_
=
=
1
4
2
_
H
bb
H
aa
+
ba
_
2
+
1
ba
2
=
=
2
+
1
ba
2
(8.120)
pa je
P
ba
(t) =
[H
ba
[
2
2
+
ba
2
sin
2
t = [c
b
(t)[
2
(8.121)
Lako je vidjeti da je:
[c
a
(t)[
2
+[c
b
(t)[
2
= 1
Lako je provjeriti tacnost prvog reda racuna perturbacije: Pocetni uslov i
nulti red daju c
(0)
a
(t) = 1 i c
(0)
b
(t) = 0
c
a
(t) c
(0)
a
(t) +c
(1)
a
(t) 1 + (i)
1
H
aa
t e
aa
t
c
b
(t) c
(1)
b
(t)
H
ba
ba
_
1 e
i
ba
t
sto se slaze sa egzaktnim rezultatima.

Sad razmotrimo degenerirani slucaj
E
(0)
a
= E
(0)
b
= E
(0)
Uzmimo radi jednostavnosti da je H
aa
= H
bb
= 0 i H
ba
razlicit od nule,
realan i pozitivan. U ovom slucaju se moze preci sa funkcija
(0)
a
i
(0)
b
na
funkcije:
(0)
a
=
1
2
_
(0)
a
+
(0)
b
_
;
(0)
b
=
1
2
_
(0)
a

(0)
b
_
Odgovarajuce energije su E
(0)
+H
ba
i E
(0)
H
ba
Pretpostavimo da je funkcija
sistema (t) i da je ona u pocetnom trenutku
(t = 0) =
(0)
a
Posto su nova stanja, stacionarna stanja to je:
(t) = C
1
(0)
a
exp
_
i
_
E
(0)
+H
ba
_
t
_
+C
2
(0)
b
exp
_
i
_
E
(0)
H
ba
_
t
_
Pocetni uslov (t = 0) daje:
(t = 0) = C
1
(0)
a
+C
2
(0)
b
=
C
1
2
_
(0)
a
+
(0)
b
_
+
C
2
2
_
(0)
a

(0)
b
_
=
(0)
a
.
194 Racun smetnje
Iz ove relacije je lako izracunati C
1
= C
2
=
1
2
i zamjenom u izraz za
funkciju (t) dobija se
(t) =
1
(0)
a
exp
_
i
_
E
(0)
+H
ba
_
t
_
+
+
1
(0)
b
exp
_
i
_
E
(0)
H
ba
_
t
_
=
=
1
2
exp
_
iE
(0)
t
_ _
(0)
a
exp
_
iH
ba
t
_
+
(0)
b
exp
_
iH
ba
t
__
=
= exp
_
iE
(0)
t
_
1
2
_
1
2
_
(0)
a
+
(0)
b
_
exp
_
iH
ba
t
_
+
+
1
2
_
(0)
a

(0)
b
_
exp
_
iH
ba
t
_
_
=
= exp
_
iE
(0)
t
_
_
(0)
a
_
exp
_
iH
ba
t
_
+ exp
_
iH
ba
t
_
2
_
(0)
b
_
exp
_
iH
ba
t
_
exp
_
iH
ba
t
_
2
__
=
= exp
_
iE
(0)
t
__
(0)
a
cos
_
H
ba
t
_
i
(0)
b
sin
_
H
ba
t
__
(8.122)
Za t=0 dobija se tacan rezultat, naime (t) =
(0)
a
. Kada t raste, si-
nus postaje veci i pojavljivat ce se i funkcija
(0)
b
. U trenutku kada je
H
ba
t
=

2
tj. t =

2H
ba
sistem se nalazi u potpunosti u stanju
(0)
b
, itd.
Dakle sistem osciluje izmedu
a
i
b
sa frekvencijom =
H
ba
. U jednacini
za funkciju (t) je c
b
(t) = sin
_
H
ba
_
i za malo t, sin
_
H
ba
_

H
ba
pa je
c
(1)
b
(t) =
i
ba
t, a vjerovatnoca P
(1)
ba
(t) =
c
(1)
b
(t)
2
=
[H
ba
[
2
2
t
2
. Za malo
t ovi rezultati se slazu, medutim za veliko t ne vrijedi teorija perturbacije.
Dakle, ovaj perturbacioni metod ne moze se primjeniti na degenerirane sis-
teme na koje perturbacija djeluje dugo.
Zadatak 8.10 Posmatrajmo jedno dimenzionalni harmonijski oscilator
H =

2
2m
d
2
dx
2
+
1
2
m
2
x
2
a) Za jedno-parametarsku familiju talasnih funkcija
(x) = e
x
2
, ( > 0), (8.123)
naci valnu funkciju koja minimizira H). Naci vrijednosti H)
min
?
b) Za drugu jednoparametarsku familiju valnih funkcija
(x) = xe
x
2
, ( > 0), (8.124)
naci valnu funkciju koja minimizira H) i izracunati vrijednosti H)
min
.
c) Ponoviti istu proceduru za
(x) =
1
x
2
+
, ( > 0) . (8.125)
Rjesenje:
a) Ocekivana vrijednost Hamiltonijana je
H) =
(x)
_
2
2m
d
2
dx
2
+
1
2
m
2
x
2
_
(x)dx
(x)
(x)dx
=
=
2
2m
(x)
d
2
dx
2
(x)dx +
1
2
m
2
x
2
dx
(x)
(x)dx
(8.126)
Nakon rjesavanja integrala u relaciji (8.126) dobija se
I
1
=
dx =
e
2x
2
dx =
_

2
(8.127)
I
2
=

2
2m
e
x
2 d
2
dx
2
_
e
x
2
_
dx =
=

2
2m
e
x
2
_
2e
x
2
+ 4
2
x
2
e
x
2
_
dx =
=

2
2m
_
_
_
2e
2x
2
_
dx+
4
2
x
2
e
2x
2
dx
_
_
=
=

2
2m
_
_
2
e
2x
2
dx + 4
2
x
2
e
2x
2
dx
_
_
=
=

2
2m
_
2
_

2
+ 4
2
1
4
_

2
_
=
=

2
2m
_
_

2
_
=

2
2m
_

2
(8.128)
196 Racun smetnje
I
3
=
1
2
m
2
x
2
e
2x
2
=
1
2
m
2
1
4
_

2
, (8.129)
Zamjenom relacija (8.127), (8.128) i (8.129)u izraz (8.126) dobija se
H) =
2m
_

2
+
1
8
m
2
_

2
_

2
=

2
2m
+
m
2
8
(8.130)
Sad se trazi derivacija ocekivane vrijednosti Hamiltonijana po parametru .
d H)
d
=

2
2m

1
8
m
2
1
2
(8.131)
Iz uslova minimizacije
d H)
d
=
0
je:
2
2m

1
8
m
2
1
2
0
= 0

2
2m
=
1
8
m
2
1
2
0
2
0
=
2m
2
2
8
2
0
=
m
2
. (8.132)
Zamjenom relacije (8.132)u izraz za valnu funkciju i ocekivanu vrijednost
Hamiltonijana dobija se
0
(x) = e
0
x
2
= e
mx
2
2
(8.133)
i
H)
min
=

2
2m
0
+
1
8
m
1
0
=
1
2
(8.134)
H)
min
odgovara energiji za nivo n=0 jednodimenzionalnog harmonijskog
oscilatora. Dakle, familija funkcija koju smo posmatrali se podudara sa
osnovnim stanjem valne funkcije harmonijskog oscilatora.
b) Koristeci istu proceduru kao u prvom dijelu zadatka (pod a) dobija se
ocekivana vrijednost hamiltonijana
H) =
2
2m
d
2
dx
2
+
1
2
m
2
x
2
_
dx
dx
=
=
2
2m
d
2
dx
2
dx +
1
2
m
2
x
2
dx
dx
(8.135)
Rjesavanjem integrala dobija se:
I
1
=
dx =
x
2
e
2x
2
dx =
1
4
_

2
(8.136)
I
2
=

2
2m
xe
x
2 d
2
dx
2
_
xe
x
2
_
dx =
=

2
2m
xe
x
2 d
dx
_
e
x
2
2x
2
e
x
2
_
dx =
=

2
2m
xe
x
2
_
2xe
x
2
4xe
x
2
+ 4
2
x
3
e
x
2
_
dx =
=

2
2m
_
6x
2
e
2x
2
+ 4
2
x
4
e
2x
2
_
dx =
=

2
2m
_
_
(6)
x
2
e
2x
2
dx + 4
2
x
4
e
2x
2
dx
_
_
=
=
3
2
m
x
2
e
2x
2
dx
2
2
m
x
4
e
2x
2
dx =
=
3
2
m
1
4
_

2

2
2
2
m
3
16
2
_

2
=
=
1
4
_

2
_
3
2
m

6
2
4m
_
=
1
4
_

2
3
2
2m
(8.137)
I
3
=
1
2
m
2
x
4
e
2x
2
dx =
3m
2
8
1
4
_

2
(8.138)
Zamjenom relacija (8.136), (8.137) i (8.138) u izraz (8.135) dobija se ocekivana
vrijednost Hamiltonijana
H) =
3
2
2m
+
3m
2
8
. (8.139)
Minimum se trazi na sljedeci nacin
d H)
d
=
0
=
3
2
2m

3m
2
8
2
0
= 0 (8.140)
198 Racun smetnje
Iz relacije (8.140) dobija se
0
0
=
1
2
m
(8.141)
Zamjenom posljednje relacije u izraze (8.124) i (8.135) dobija se
0
(x) = xe
mx
2
2
(8.142)
H)
min
=
3
2
0
2m
+
3m
2
8
0
=
3
2
(8.143)
Minimum ocekivane vrijednosti Hamiltonijana je jednak energiji harmoni-
jskog oscilatora za nivo n = 1.
c) Koristeci identicnu proceduru kao u prethodna dva slucaja dobija se:
0
(x) =
1
x
2
+

2m
(8.144)
H)
min
=
2
1
2
(8.145)
Dakle, H)
min
je
2 puta vece od energije osnovnog stanja.

Zadatak 8.11 Posmatrajmo cesticu u jedno - dimenzionalnom potencijalu
V (x) = x
4
. Koristeci varijacioni metod naci aproksimativnu vrijednost za
energiju osnovnog stanja. Uporediti to sa tacnom vrijednoscu
E
0
= 1, 06

2
2m
k
1
3
gdje je k =
2m
2
. Za probnu funkciju uzeti:
(x) =
_
2
_1
4
e
x
2
(8.146)
Rjesenje:
Probna funkcija je normirana na jedinicu
[(x)[
2
dx = 1 i lako je naci
konstantu normiranja A =
_
2
_1
4
. Hamiltonijan je
H =

2
2m
d
2
dx
2
+x
4
. (8.147)
Ocekivana vrijednost Hamiltonijana je:
H) =
(x)
_
2
2m
d
2
dx
2
+x
4
_
(x) dx
(x) (x) dx
=
=
_
2
_1
4
e
x
2
_

2
2m
_
d
2
dx
2
_
_
2
_1
4
e
x
2
_
dx +
+
_
2
_1
4
e
x
2
x
4
_
2
_1
4
e
x
2
dx =
=

2
2m
_
2
e
2x
2
2
_
2x
2
1
dx +
+
_
2
e
2x
2
dx +
_
2
e
2x
2
x
4
dx (8.148)
Izracunavanjem vrijednosti integrala dobija se ocekivana vrijednost Hamil-
tonijana
H) =
2m
+

2
m
+
3
16
2
=

2
2m
+
3
16
2
, (8.149)
pa je
d H)
d
=
0
=

2
2m

3
8
3
0
= 0
0
_
3m
4
2
_1
3
(8.150)
S obzirom da je k =
2m
2
=
k
2
2m
zamjenom u relaciju (8.150)dobija se
0
=
_
3
8
_1
3
k
1
3
. (8.151)
Konacno
H)
min
=

2
2m
_
3
8
_1
3
k
1
3
+
3
16
_
_
3
8
_1
3
k
1
3
_
2
=
=
3
4
3
1
3
2
2m
k
1
3
= 1, 082

2
2m
k
1
3
(8.152)
Poredeci sa tacnom vrijednoscu za E
0
vidi se da imamo sasvim dobru aproksi-
maciju.
Zadatak 8.12 Dat je jedno - dimenzionalni potencijal V (x) tako da je
V (x) < 0 za svako x. Koristeci varijacioni princip pokazati da takav poten-
cijal ima najmanje jedno granicno stanje.
200 Racun smetnje
Rjesenje:
Za cesticu koja se krece u ovom potencijalu izaberimo sljedecu funkciju
(x) =
_
2
_1
4
e
x
2
(8.153)
Naravno ova funkcija je normirana na jedinicu. Za granicno stanje energije
je:
E
0

(x)

2
2m
d
2
dx
2
+V (x)
_
(x) dx (8.154)
Znamo da je V (x) < 0 za svako x, treba provjeriti da je i E
0
< 0. Zamjenom
probne funkcije u jednakost (8.154) dobija se:
E
0

_
2
_1
2
e
x
2
_

2
2m
d
2
dx
2
+V (x)
_
e
x
2
dx =
=
_
2
_1
2
_
e
x
2
_

2
2m
d
2
dx
2
_
_
e
x
2
_
+V (x) e
2x
2
_
dx =
=
_
2
_1
2
2
2m
_
1 2x
2
_
e
2x
2
+V (x) e
2x
2
_
dx <
<
_
2
_1
2
2m
e
2x
2
_
2
_1
2
2
2m
2x
2
e
2x
2
dx +
+
_
2
_1
2
V (x) e
2x
2
dx (8.155)
Uvedeci oznaku
E
0
=
_
2
_1
2
2m
_

2
+
_
2
_1
2
V (x) e
2x
2
dx =
=

2
2m
+
_
2
V (x) e
2x
2
(8.156)
Vidimo da drugi clan u relaciji (8.156) (
_
2
_
2x
2
e
2x
2
dx) ima pozitivnu
vrijednost. S obzirom da je u relaciji (8.155) ispred clana koji smo oznacili
sa E
0
znak - to je sigurno da je E
0
< E
0
. Sad trazimo minimum od E
0
E
=

2
2m
+
_
1
2
V (x) e
2x
2
dx
_
2
2x
2
V (x) e
2x
2
= 0 (8.157)
Iz posljednje relacije izrazimo
2
2m
=
_
2
2x
2
V (x) e
2x
2
1
2
_
2
V (x) e
2x
2
dx, (8.158)
i mnozeci relaciju (8.158) sa dobija se
2m
=
_
2
2x
2
V (x) e
2x
2
1
2
_
2
V (x) e
2x
2
dx (8.159)
Zamjenom relacije (8.159)u relaciju (8.156) dobijamo:
_
E
0
_
min
=
_
2
V (x) e
2x
2
1
2
_
2
V (x) e
2x
2
dx +
+
_
2
2x
2
V (x) e
2x
2
dx =
=
_
2
V (x) e
2x
2
_
1
2
+ 2x
2
_
dx (8.160)
U posljednjoj relaciji je e
2x
2
i
_
1
2
+ 2x
2
_
pozitivno a V (x) je negativno
za svako x, pa je i (E
0
)
min
< 0, a samim tim i E
0
jer je E
0
< E
0
.
Zadatak 8.13 Dat je kvantni sistem ciji hamiltonijan H
0
uzima dva svo-
jstvena stanja
a
(sa energijom E
a
) i
b
(sa energijom E
b
). Ova stanja su
ortogonalna, normirana i nedegenerirana. Neka je data perturbacija H
sa
sljedecim matricnim elementima.
a
[ H
[
a
) =
b
[ H
b
[ = 0 (8.161)
a
[ H
[
b
) =
b
[ H
[
a
) = h (8.162)
a) Naci svojstvene vrijednosti perturbiranog hamiltonijana
202 Racun smetnje
b) Ocjeniti energije perturbiranog sistema koristeci drugi red perturba-
cione teorije
c) Ocjeniti granicno stanje energije perturbiranog sistema koristeci vari-
jacioni princip, sa probnom funkcijom
= (cos )
a
+ (sin )
b
(8.163)
gdje je parametar koji se moze podesavati
d) Uporediti rezultate pod a), b) i c). Koja je tacnost varijacionog prin-
cipa u ovom slucaju?
Rjesenje: a) Hamiltonijan sistema je
H =
_
E
a
h
h E
b
_
, (8.164)
a karakteristicna jednacina
det (H ) =
_
E
a
h
h E
b
_
= (E
a
) (E
b
) h
2
= 0
2
(E
a
+E
b
) +E
a
E
b
h
2
= 0. (8.165)
Odgovarajuce svojstvene vrijednosti
1,2
=
1
2
_
E
a
+E
b
_
E
2
a
+ 2E
a
E
b
+E
2
b
4E
a
E
b
+ 4h
2
_
E
=
1
2
_
E
a
+E
b
_
(E
a
E
b
)
2
+ 4h
2
_
. (8.166)
b)Nulti red perturbacione teorije je:
E
0
a
= E
a
, E
0
b
= E
b
(8.167)
Prvi red perturbacione teorije je:
E
1
a
=
a
[ H
[
a
) = 0 (8.168)
E
1
b
=
b
[ H
[
b
) = 0 (8.169)
Drugi red perturbacione teorije je:
E
(2)
a
=
[
b
[ H
[
a
)[
2
E
a
E
b
=
h
2
E
a
E
b
=
h
2
E
b
E
a
(8.170)
E
(2)
b
=
[
a
[ H
[
b
)[
2
E
b
E
a
=
h
2
E
b
E
a
(8.171)
tako da je:
E

= E
a
h
2
E
b
E
a
(8.172)
E
+

= E
b
+
h
2
E
b
E
a
(8.173)
c) Ocekivana vrijednost Hamiltonijana je:
H) =
cos
a
+ sin
b
_
H
0
+H
cos
a
+ sin
b
_
=
= cos
2

a
[ H
0
[
a
) + sin
2

b
[ H
0
[
b
) +
+sin cos
a
_
+ sin cos
b
_
=
= E
a
cos
2
+E
b
sin
2
+ 2hsin cos (8.174)
Nakon deriviranja po parametru dobija se:
H)
= E
a
2 cos sin +E
b
2 sin cos + 2h
_
cos
2
sin
2
_
= 0
(E
b
E
a
) sin 2 + 2hcos 2 = 0
tg2 =
2h
E
b
E
a
. (8.175)
Uvodeci oznaku
2h
E
b
E
a
= E, sljedi tg2 = E. Nakon transformacije je
tg2 =
sin 2
cos 2
= E (8.176)
sin
2
2 =
E
2
1 +E
1
sin 2 =
E
1 +E
2
(8.177)
cos
2
2 = 1 sin
2
2 = 1
E
2
1 E
2
=
1
1 +E
2
(8.178)
cos 2 =
1
1 +E
2
(8.179)
cos
2
=
1
2
(1 + cos 2) =
1
2
_
1
1
1 +E
2
_
(8.180)
sin
2
=
1
2
(1 cos 2) =
1
2
_
1
1
1 +E
2
_
(8.181)
Zamjenom relacija (8.177), (8.180) i (8.181) u izraz (8.174) dobija se:
H)
min
=
1
2
E
a
_
1
1
1 +E
2
_
+
1
2
E
b
_
1
1
1 +E
2
_
h
E
1 +E
2
=
=
1
2
_
E
a
+E
b
(E
a
E
b
+ 2hE)
1 +E
2
_
. (8.182)
204 Racun smetnje
Transformacijom izraza u zagradi
E
a
E
b
+ 2hE
1 +E
2
=
E
a
E
b
+ 2h
2h
E
b
Ea
_
1 +
4h
2
(E
b
Ea)
2
=
(E
b
E
a
)
2
+ 4h
2
_
(E
b
E
a
)
2
+ 4h
2
=
=
_
(E
b
E
a
)
2
+ 4h
2
(8.183)
i zamjenom u uzraz (8.182) dobija se
H)
min
=
1
2
_
E
a
+E
b
_
(E
b
E
a
)
2
+ 4h
2
_
(8.184)
Za minimum cemo uzeti znak - (+ je maximum)
H)
min
=
1
2
_
E
a
+E
b
_
(E
b
E
a
)
2
+ 4h
2
_
(8.185)
d) Treba uporediti rezultate pod a), b) i c). Ako je h malo, rjesenje pod a)
moze se prosiriti:
E
=
1
2
_
(E
a
+E
b
) (E
b
E
a
)
1 +
4h
2
(E
b
E
a
)
2
_
=
1
2
_
E
a
+E
b
(E
b
E
a
)
_
1 +
2h
2
(E
b
E
a
)
2
__
=
=
1
2
_
E
a
+E
b
(E
b
E
a
)
2h
2
E
b
E
a
_
(8.186)
pa je:
E
+

= E
b
+
h
2
E
b
E
a
(8.187)
E

= E
a
h
2
E
b
E
a
(8.188)
A ovo potvrduje perturbacionu teoriju pod b).

Sto se tice varijacionog prin-
cipa pod c) on upravo daje granicno stanje E
.
WKB metod
Zadatak 8.14 Koristeci WKB aproksimaciju naci energijske nivoe linearnog
harmonijskog oscilatora.
Rjesenje:
Najprije posmatrajmo Bohr-Sommerfeld pravilo kvantizacije
b
_
a
p (x) dx = n
_
n +
1
2
_
, (n = 0, 1, 2, ...) (8.189)
gdje je p (x) =
_
2m[E V (x)] impuls oscilatora, E njegova energija, V (x)
potencijalna energija. Za harmonijski oscilator je V =
1
2
m
2
x
2
. Tacke a
i b su turning points i odreduju se iz uslova da je p (a) = p (b) = 0 ili
E V = 0 E
1
2
m
2
x
2
= 0. Zamjenom se dobija
a =
_
2E
m
2
b =
_
2E
m
2
(8.190)
Uvodeci novu varijablu
z = x
_
m
2
2E
, (8.191)
vrijednost integrala je
b
_
a
p (x) dx =
2E
1
_
1
_
1 z
2
dz =
E
(8.192)
i poredeci sa Bohr-Sommerfeld pravilom kvantizacije vidi se da je
E
n
=
_
n +
1
2
_
sto je identicno egzaktnom rezultatu.
Zadatak 8.15 Koristeci WKB aproksimaciju, izracunati koecijent trans-
misije potencijalne barijere.
V (x) =
_
V
0
_
1
x
2
a
2
_
, a x a
0 , x < a i x > a
(8.193)
Rjesenje:
Koecijent transmisije u WKB aproksimaciji dat je sa
T exp
_
_
_
2
4
x
2
_
x
1
_
2m[V (x) E]dx
_
_
_
(8.194)
206 Racun smetnje
Tacke x
1
i x
2
se racunaju iz uslova da je V (x) = E
V (x) = E = V
0
_
1
x
2
a
2
_
E
V
0
= 1
x
2
a
2
x
2
a
2
= 1
E
V
0
x
2
= a
2
_
1
E
V
0
_
x
1,2
= a
_
1
E
V
0
x
1
= a
_
1
E
V
0
; x
2
= +a
_
1
E
V
0
(8.195)
Pa je
T exp
_
+a
1
E
V
0
1
2
_
a
1
E
V
0
1
2
2m
_
V
0
_
1
x
2
a
2
_
E
_
dx
_
_
(8.196)
Nakon rjesavanja integrala dobija se
T exp
_
_
2m
V
0
a (V
0
E)
_
. (8.197)
Ovaj izraz za T ce biti valjan samo ako je eksponent kod T veliki, a to je
_
2m
a
a (V
0
E)
>> 1 (8.198)
Zadatak 8.16 Naci gornju granicu (najbolju granicu) E
g
za delta potencijal
V (x) =
_
x
a
2
_
(8.199)
koristeci probnu funkciju:
(x) =
_
Ax 0 x <
a
2
A(a x)
a
2
x a
(8.200)
gdje je a je parametar.
Rjesenje: Iz uslova normiranja lako je naci konstantu normiranja A.
[A[
2
=
12
a
3
(8.201)
U ovom slucaju je:
d
dx
=
_
_
_
A 0 x
a
2
A
a
2
x a
0 drugdje
(8.202)
Medutim kad imamo -funkciju dobija se
d
2
dx
2
= A (x) 2A
_
x
a
2
_
+A (x a) (8.203)
pa je
T) =

2
2m
A
_
_
(x) 2
_
x
a
2
_
+ (x a)
_
(x) dx =
=

2
2m
A
_
(0) 2
_
a
2
_
+ (a)
_
=
=

2
2m
A
_
0 2A
a
2
+ 0
_
=

2
[A[
2
a
2m
=
=

2
a
2m
12
a
3
=
6
2
ma
2
(8.204)
V ) =
_

_
x
a
2
_
[(x)[
2
dx =
_
a
2
_
2
=
= [A[
2
_
a
2
_
2
=
=
12
a
3
a
2
4
=
3
a
. (8.205)
Ocekivana vrijednost Hamiltonijana je
H) = T) +V )
=
6
2
ma
2

3
a
(8.206)
H)
a
=
12
2
ma
3
+
3
a
2
= 0 a =
4
2
m
(8.207)
H)
min
=
6
2
m
m
2
2
16
4
3
m
4
2
=
3m
2
8
2
>
m
2
2
2
(8.208)
208 Racun smetnje
Poglavlje 9
Rasprsenje
Zadatak 9.1
a) Upotrebom Bornove aproksimacije izracunati diferencijalni udarni pres-
jek za Yukaw-in potencijal
V (r) = aV
0
e
r
a
r
, (9.1)
gdje su V
0
i a > 0 realne konstante.
b) Naci totalni udarni presjek.
Rjesenje:
Uzmimo da je V
0
a <<

2
, tako da Bornova aproksimacija vrijedi za sve

vrijednosti ka. Amplituda rasprsenja u Bornovoj aproksimaciji je
f
B
() =
2
2
q
_
0
rV (r) sin (qr) dr. (9.2)
Zamjenom relacije (9.1) u amplitudu rasprsenja (9.2)dobija se
f
B
() =
2V
0
a
2
q
_
0
sin (qr) e
r
a
dr, (9.3)
gdje je q = 2k sin

2
. Nakon rjesavanja ovog integrala amplituda rasprsenja
u Bornovoj aproksimaciji je
f
B
() =
2V
0
a
2
q
qa
2
1 +q
2
a
2
=
2V
0
a
3
2
1
1 +q
2
a
2
=
=
2V
0
a
3
2
1
1 +
_
2ka sin(
2
)
2
. (9.4)
210 Rasprsenje
Diferencijalni udarni presjek je
d ()
d
= [f
B
()[
2
=
4
2
V
2
0
a
6
4
1
_
1 + 4k
2
a
2
sin
2
_
2
_
2
. (9.5)
Ako u diferencijalnom udarnom presjeku uzmemo da a i da je
V
0
a = z
1
z
2
e
2
, tada Yukaw-in potencijal odgovara Coulomb-ovom poten-
cijalu izmedu dva jona naboja z
1
e i z
2
e.
d ()
d
=
4
2
4
V
2
0
a
2
1
a
4
_
1 + 8k
2
a
2
sin
2
_
2
_
+ 16k
4
a
4
sin
4
_
2
_ =
=
4
2
4
z
2
1
z
2
2
e
4
16k
4
sin
4
_
2
_. (9.6)
Obzirom da je E =

2
k
2
2
, slijedi da je k
4
=
4
2
E
2
4
sto zamjenom u jed-
nadzbu za diferencijalni udarni presjek (9.6) daje Rutherfordovu formulu za
Coulomb-ovo rasprsenje
d ()
d
=
z
2
1
z
2
2
e
4
16E
2
sin
4
_
2
_. (9.7)
Iz posljednje relacije se vidi da diferencijalni udarni presjek ovisi samo o
apsolutnoj vrijednosti naboja i ne ovisi od znaka, i za dati ugao diferencijalni
udarni presjek je obrnuto proporcionalan kvadratu energije.
b) Totalni udarni presjek je
=
_
d ()
d
d =
4
2
V
2
0
a
6
4
2
_
0
_
0
sin dd
_
1 + 4k
2
a
2
sin
2
_
2
_
2
. (9.8)
Nakon rjesavanja integrala dobija se
=
4
2
V
2
0
a
6
4
4
1 + 4k
2
a
2
. (9.9)
Zadatak 9.2 Dat je potencijal
V (r) =
_
0, r > r
0
, r < r
0
, (9.10)
gdje je k
0
r
0
<< 1.
a) Uzimajuci samo s-val izracunati
0
(k), f (k),
d
d
i
T
.
b) Napisati radijalnu Schr odingerovu jednadzbu za l = 1 i pokazati da je
rjesenje za p-val u formi
k1
(r) = A
_
sin (kr)
kr
cos (kr) +a
_
cos (kr)
kr
+ sin (kr)
__
,
(9.11)
gdje su A i a konstante.
c) Odrediti
1
(k) uz nametnuti uslov
k1
(r
0
).
d) Pokazati da kada k 0 je
1
(k) (k
0
r
0
)
3
i
1
(k) <<
0
(k).
Rjesenje: a) Radijalna Schr odingerova jednadzba za r > r
0
je
_
d
2
dr
2
+k
2
l (l + 1)
r
2
_
k1
(r) = 0, (9.12)
za r > 0, ciji potencijal mora biti ogranicen uslovom
kl
(r
0
) = 0. Za s-val
opce rjesenje je
k0
(r) =
_
C
0
sin k (r r
0
) r > r
0
0 r < r
0
. (9.13)
Fazno pomjeranje
0
(k), po deniciji, je dato asimptotskom formom,
0
(k) = kr
0
. Za s-val aproksimacijom dobijamo
f
k
() =
e
ikr
0
k
sin (kr
0
) r
0
e
ikr
0
(9.14)
d
d
=
sin
2
(kr
0
)
k
2
r
2
0
(9.15)
T
=
4
k
2
sin
2
(kr
0
) 4r
2
0
. (9.16)
b) Radijalna Schr odingerova jednadzba za p-val (l = 1) je
_
d
2
dr
2
+k
2
2
r
2
_
k1
(r) = 0. (9.17)
Rjesenje ove jednacine je dato u formi
k1
(r) = c
1
r j
1
(kr) +d
1
r n
1
(kr) (9.18)
gdje su
j
1
(x) =
sinx
x
2

cos x
x
i n
1
(x) =
cos x
x
2

sin x
x
(9.19)
sferne Besselove funkcije. Za A =
c
1
k
, Aa =
d
1
k
dobija se
k1
(r) = A
_
sin (kr)
kr
cos (kr) +a
_
cos (kr)
kr
+ sin (kr)
__
(9.20)
gdje su A i a konstante koje ne ovise o k.
c) Ako se u jednakosti (9.20) zamijeni
k1
(r
0
) = 0, laganim racunom se
dobija
a =
cos (kr
0
)
sin(kr
0
)
kr
0
cos(kr
0
)
kr
0
+ sin (kr
0
)
. (9.21)
212 Rasprsenje
Asimptotska forma za
k1
(r) je
k1
(r)
r
A[cos (kr) +a sin (kr)] = C
1
sin
_
kr

2
+
1
_
=
= C
1
_
sin
_
kr

2
_
cos
1
+ cos
_
kr

2
_
sin
1
_
=
= C
1
cos
1
[cos (kr) + sin (kr) tg
1
] . (9.22)
U posljednjoj relaciji se vidi da je A = C
1
cos
1
i a = tg
1
, pa koristeci izraz
(9.21) koji smo ranije izracunali dobija se
tg
1
=
cos (kr
0
)
sin(kr
0
)
kr
0
cos(kr
0
)
kr
0
+ sin (kr
0
)
. (9.23)
d) Za kr
0
<< 1, razvojem u red imamo
sin(kr
0
) kr
0
+
(kr
0
)
3
6
, cos (kr
0
) 1
(kr
0
)
2
2
(9.24)
pa je
tg
1
(k)
1
3
(kr
0
)
3
1
(k) =
1
3
(kr
0
)
3
. (9.25)
Zadatak 9.3 Dat je potencijal pravougaone potencijalne jame dubine V
0
V (r) =
_
V
0
r < a
0 r > a
. (9.26)
Oznacimo k =
_
2mE
2
, k
0
=
_
2mV
0
2
i K
2
= k
2
+k
2
0
.
a) Izracunati fazne pomake
0
i
1
za niske energije (ka << 1).
b) Naci uslove rezonancije s i p vala.
c) Izracunati totalni udarni presjek za o-resonance rasprsenja na niskim
energijama (ka << 1 i
1
<<
0
<< 1).
Rjesenje:
Radijalne Schr odingerove jednadzbe su
_
d
2
dr
2
+K
2
l (l + 1)
r
2
_
(1)
l
(r) = 0, (r < a), (9.27)
_
d
2
dr
2
+k
2
l (l + 1)
r
2
_
(2)
l
(r) = 0, (r > a), (9.28)
gdje su sa
(1)
l
i
(2)
l
oznacena odgovarajuca rjesenja za r < a i r > a, cija
je opca forma
(1)
l
= A
l
rj
l
(Kr) +B
l
rn
l
(Kr) (9.29)
(2)
l
= C
l
rj
l
(kr) +D
l
rn
l
(kr) . (9.30)
A
l
, B
l
, C
l
i D
l
su konstante, a j
l
i n
l
su sferne Besselove funkcije.
j
0
(x) =
sin x
x
, n
0
(x) =
cos x
x
(9.31)
j
1
(x) =
sin x
x
2

cos x
x
, n
1
(x) =
cos x
x
2

sinx
x
. (9.32)
Radijalna valna funkcija R
l
(r) =

l
(r)
r
mora biti regularna u ishodistu
(r = 0), i zbog toga je B
l
= 0. Koristeci ovu cinjenicu unutar oblasti
r < a je
R
l
= A
l
j
l
(Kr) (9.33)
Fazni pomaci
l
mogu biti odredeni racunajuci logaritamsku derivaciju R
l
(r).
tg
l
=
kj
l
(ka)
l
j
l
(ka)
kn
l
(ka)
l
n
l
(ka)
(9.34)
gdje je
l
=
_
1
R
l
dR
l
dr
_
r=a
. (9.35)
Za l = 0 je
0
=
_
1
R
0
dR
0
dr
_
r=a
i R
0
(r) = A
0
j
0
(Kr, ) (9.36)
pa se laganim racunom dobija
0
= Kctg (Ka)
1
a
. (9.37)
Slicno dobijamo za l = 1,
1
=
K
2
a
1 Kactg (Ka)

2
a
. (9.38)
Za l = 0 fazni pomak je
tg
0
=
k
_
kacos(ka)sin(ka)
(ka)
2
_
0
sin(ka)
ka
k
_
kasin(ka)+cos(ka)
(ka)
2
_
+
0
cos(ka)
ka
. (9.39)
U slucaju da je ka << 1, (ka 0) izraz (9.39) se reducira na
tg
0

0
ka
2
1 +
0
a
, (9.40)
214 Rasprsenje
a ako je ka >> 1 tada je
tg
1

(ka)
3
3
1
1
a
2 +
1
a
. (9.41)
Ako nije
0
a = 1 i
1
a = 2, oba fazna pomaka
0
i
1
trnu za k 0 i
0
<<
1
<< 1. (9.42)
b) Rezonancija rasprsenja ce nastupiti kad fazni pomak postane eksponen-
cijalno velik. Rezonanciju rasprsenja s-vala (ka << 1 , l = 0) cemo dobiti
koristeci relaciju (9.36), odnosno 1 +
0
a = Kactg (Ka). Rezonancija ce
nastupiti ako je
1 +
0
a = 0 Kactg (Ka) = 0, (9.43)
a ovo je ispunjeno za Ka = (2n + 1)

2
, (n = 1, 2, 3, ...). Slicno za p-val
(l = 1) iz relacije (9.38) je:
2 +
1
a =
K
2
a
2
1 Kactg (Ka)
i 2 +
1
a = 0 (9.44)
slijedi da je Kactg (Ka) = , pa je uslov rezonancije
Ka = n (n = 1, 2, 3, ...) . (9.45)
c) Totalni udarni presjek je dat izrazom
T
=
4
k
2
l=0
(2l + 1) sin
2
l
. (9.46)
Vidjeli smo da ako nije
0
a = 1 i
1
a = 2, oba fazna pomaka
0
i
1
trnu
za k 0. S obzirom da u izrazu za totalni udarni presjek imamo faktor
1
k
2
,
samo l = 0 parcijalni val ce dati konacan doprinos udarnom presjeku. Za
o-resonance rasprsenja (ka << 1 i
0
<<
1
<< 1) dobija se
T

4
k
2
sin
2
0
=
4
2
0
a
4
(1 +
0
a)
2
= 4a
2
_
1
tg (Ka)
Ka
_
2
, (9.47)
gdje je
K =
_
k
2
0
+k
2
,= (2n + 1)

2a
. (9.48)
Zadatak 9.4

Cestice su rasprsene u potencijalu V (r) =
g
r
2
, gdje je g pozi-
tivna realna konstanta.
a) Napisati radijalnu valnu jednadzbu i naci njena regularna rjesenja.
b) Pokazati da je fazni pomak dat izrazom
l
=

2
_
_
l +
1
2

_
l +
1
2
_
2
+
2g
2
_
_
. (9.49)
c) Naci energijsku ovisnost udarnog presjeka za ksni ugao rasprsenja.
d) Naci
l
za
2g
2
<< 1 i pokazati da je diferencijalni udarni presjek
d
d
=

3
2
2
g
2
E
ctg
_
2
_
, (9.50)
gdje je E energija rasprsene cestice.
e) Za isti potencijal, izracunati diferencijalni udarni presjek u Bornovoj
aproksimaciji i uporediti ga sa prethodnim rezultatom.
Rjesenje: a) Radijalna valna jednadzba je
_
d
2
dr
2
+k
2
U (r)
l (l + 1)
r
2
_
kl
(r) = 0, (9.51)
gdje je
k =
_
2E
2
, U =
2g
2
r
2
i
l
= R(r) Y
m
l
=
kl
(r) Y
m
l
. (9.52)
Zamjenom datog potencijala u radijalnu jednadzbu dobija se
_
d
2
dr
2
+k
2
1
r
2
_
2g
2
+l (l + 1)
__
kl
(r) = 0. (9.53)
Za g = 0, rjesenje jednadzbe daje slobodni sferni val:
0
kl
(r) =
_
2k
2
r
2
j
l
(kr)
r

sin
_
kr
l
2
_
kr
. (9.54)
Stoga, asimptotsko rjesenje za R(r) =

kl
r
je
R
kl
(r)
sin
_
kr +
l
2
+
l
_
kr
=
sin
_
kr

l
2
_
kr
, (9.55)
gdje je

l dato relacijom

l
_
l + 1
_
= l (l + 1) +
2g
2
.
b) Ako se uporede ljeva i desna strana asimptotskog rjesenja (9.55), dobija
se
l
=
_
l
l
_

2
, (9.56)
216 Rasprsenje
gdje je

l rjesenje kvadratne jednadzbe
l
_
l + 1
_
= l (l + 1) +
2g
2
, (9.57)
l =
1
2

1
2
1 + 4
_
l (l + 1) +
2g
2
_
=
=
1
2

_
1
4
+l (l + 1) +
2g
2
=
=
1
2

_
l +
1
2
_
2
+
2g
2
. (9.58)
Zamjenom relacije (9.58) u izraz (9.56) dobija se
l
=

2
_
_
l +
1
2

_
l +
1
2
_
2
+
2g
2
_
_
. (9.59)
c) Diferencijalni udarni presjek je dat izrazom
d
d
=
1
k
2
l=0
(2l + 1) e
il
sin
l
P
l
(cos )
2
. (9.60)
Obzirom da
l
ne ovisi o k (u nasem slucaju), imamo
d
d

1
k
2

1
E
=const.
. (9.61)
d) Za
2g
2
<< 1 i koristenjem izraza (9.59) dobijamo
l
=

2
_
_
l +
1
2

_
l +
1
2
_
_
1 +
2g
2
_
l +
1
2
_
2
_1
2
_
_

2
_
l +
1
2

_
l +
1
2
_
_
1 +
g
2
_
l +
1
2
_
2
__
=
=

2
_
l +
1
2
l
lg
2
_
l +
1
2
_
2

1
2

g
2
2
_
l +
1
2
_
2
_
=
=
2
_
l +
1
2
_
g
2
_
l +
1
2
_
2
=
2
g
2
_
l +
1
2
_
2
<< 1. (9.62)
Zamjenom u izraz (9.60) diferencijalni udarni presjek je:
d
d
=
1
k
2
l=0
(2l + 1)

2
g
2
_
l +
1
2
_P
l
(cos )
2
=
=
1
k
2
l=0
g
2
P
l
(cos )
2
=

2
2
g
2
4
k
2
l=0
P
l
(cos )
2
. (9.63)
Koristeci razvoj u red, sa funkcijama P
l
(x),
l=0
P
l
(x) t
l
=
1
1 2tx +t
2

l=0
P
l
(cos ) =
1
2 sin
_
2
_, (9.64)
diferencijalni udarni presjek je
d
d
=

2
2
g
2
4
4
k
2
sin
2
_
2
_ =

2
g
2
8
2
E
1
sin
2
_
2
_. (9.65)
Konacno zamjenom d = sin dd u posljednju relaciju dobijamo
d
d
=

3
g
2
4
2
E
sin
sin
2
_
2
_ =

3
g
2
2
2
E
sin
1 cos
=

3
g
2
2
2
E
ctg
_
2
_
. (9.66)
e) U Bornovoj aproksimaciji, amplituda rasprsenja je
f
B
(, ) =
1
4
_
0
e
iqr
U
_
r
_
d
3
r
=
2g
4
2
_
0
1
r
2
e
iqr
d
3
r
=
=
2g
_
0
sin (qr)
qr
dr =
g
2
q
2
. (9.67)
Obzirom da je q = 2k sin
_
2
_
, dobija se izraz za diferencijalni udarni presjek
d
d
= [f
B
(, )[
2
=

2
2
g
2
4
4
k
2
1
sin
2
_
2
_, (9.68)
koji je u saglasnosti sa izrazom koji smo dobili pod d).
218 Rasprsenje
Dodatak A
A.1 Fourierov red i Fourierove transformacije
Ako je f(x) periodicna funkcija sa periodom T, onda se moze predstaviti
Fourierovim redom:
f(x) =
n=
a
n
e
ikx
(A.1)
gdje je k
n
=
2n
T
. Koecijenti a
n
su dati na slijedeci nacin:
a
n
=
1
T
T
_
0
f(x)e
iknx
dx. (A.2)
Fourierova transformacija funkcije f(x) je denisana kao
F(k) =
1
f(x)e
ikx
dx (A.3)
a inverzna Fourierova transformacija je:
f(x) =
1
F(k)e
ikx
dk (A.4)
. U kvantnoj mehanici ove transformacije denisemo na slijedeci nacin.
(x) =
1
(x)e
i
px
dx (A.5)
i
(x) =
1
2
(x)e
i
px
dk (A.6)
Dvije formule Fourierove transformacione teorije su posebno vazne: Jed-
nakost normi:
[f(x)[
2
dx =
[F(k)[
2
dk (A.7)
220 Dodatak A
Parsevalov teorem:
f(x)g
(x)dx =
F(k)G
(k)dk (A.8)
A.2 Diracova funkcija
Diracova funkcija je denisana relacijom:
f(x)(x x
0
)dx = f(x
0
). (A.9)
Osobine funkcije:
(x) = (x) (A.10)
(cx) =
1
c
(x) za c > 0 (A.11)
x(x x
0
) = x
0
(x x
0
) (A.12)
x(x) = 0 (A.13)
funkcija u tri dimenzije denira se na slijedeci nacin:
_
f(r)(r r
0
)dxdydz = f(r
0
) (A.14)
gdje je (r r
0
) = (x x
0
)(y y
0
)(z z
0
). U sfernim koordinatama
(r, , ) je:
(r r
0
) =
1
r
2
sin()
(r r
0
)(
0
)(
0
) =
=
1
r
2
(r r
0
)(cos cos
0
)(
0
)) (A.15)
Integralna reprezentacija funkcije se dobije koristeci Fourierovu transfor-
maciju, tako da je:
(x x
0
) =
1
2
e
ik(xx
0
)
dx (A.16)
A.3 Hermiteovi polinomi
Hermiteovi polinomi H
n
(x) su denirani relacijom
H
n
(x) = (1)
n
e
x
2
_
d
n
dx
n
e
x
2
_
n = 0, 1, 2, . . . (A.17)
H
n
(x) su rjesenja diferencijalne jednacine
d
2
H
n
(x)
dx
2
2x
dH
n
(x)
dx
+ 2nH
n
(x) = 0. (A.18)
Relacija ortogonalnosti za H
n
(x) je:
e
x
2
H
m
(x)H
n
(x)dx =
2
n
n!
mn
(A.19)
Rekurentne relacije za Hermiteove polinome H
n
(x) su:
dH
n
(x)
dx
= 2nH
n
(x), H
n+1
(x) = 2xH
n
(x) 2nH
n1
(x) (A.20)
Prvih nekoliko Hermiteovih polinoma su dati na slijedeci nacin:
H
0
(x) = 1, H
1
(x) = 2x, H
2
(x) = 4x
2
2 (A.21)
H
3
(x) = 8x
3
12x, H
4
(x) = 16x
4
48x
2
+ 12 (A.22)
A.4 Legendreovi polinomi
Legendreovi polinomi P
l
(x) su dati Rodriguesovom formulom:
P
l
(x) =
(1)
l
2
n
n!dx
l
d
l
dx
l
(x
2
1)
l
(A.23)
Prvih nekoliko Legendreovih polinoma je:
P
0
(x) = 1, P
1
(x) = x, P
2
(x)
1
2
(3x
2
1)
P
3
(x) =
1
2
(5x
3
3x), P
4
(x) =
1
8
(35x
4
30x
2
+ 3)
Ako Legendreovi polinomi ovise o cos onda je prvih nekoliko polinoma dato
na slijedeci nacin:
P
0
(cos ) = 1, P
1
(cos ) = cos
P
2
(cos ) =
1
4
(1 + 3 cos 2), P
3
(cos ) =
1
8
(3 cos ) + 5 cos 3)
Relacija ortogonalnosti za Legendreove polinome je:
1
_
1
P
l
(x)P
l
(x)dx =
2
2l + 1
ll
. (A.24)
A.5 Sferni harmonici
Sferni harmonici su denirani kao
Y
m
l
(, ) = (1)
m
2l + 1
4
(l m)!
(l +m)!
P
m
l
(cos )e
im
, m 0 (A.25)
222 Dodatak A
i
Y
m
l
(, ) = (1)
m
[Y
m
l
(, )]
. (A.26)
Diferencijalna jednadzba koju Y
m
l
zadovoljava je
_
1
sin
_
sin

_
+
1
sin
2
2
+l(l + 1)
_
Y
m
l
(, ) = 0. (A.27)
Relacija ortonormiranja je:
2
_
0
d
2
_
0
[Y
m
l
(, )]
Y
m
l
(, ) sin d =
l
m
. (A.28)
Relacija zatvorenosti (zatvaranja) je:
l=0
l
m=1
Y
m
l
(, )[Y
m
l
(
)] = (cos cos
)(
) =
=
1
sin
(
)(
). (A.29)
Prvih nekoliko sfernih harmonika:
Y
0
0
=
1
4
, Y
0
1
=
_
3
4
cos , Y
1
1
=
_
1
8
sine
i
(A.30)
Y
0
2
=
_
5
16
(3 cos
2
1), Y
1
2
=
_
15
8
sin cos e
i
, (A.31)
Y
2
2
=
_
15
32
sin
2
e
2i
, Y
0
3
=
_
7
16
(5 cos
3
3 cos ) (A.32)
Y
1
3
=
_
21
64
sin (5 cos
2
1)e
i
(A.33)
Y
2
3
=
_
105
32
sin
2
cos e
2i
, Y
3
3
=
_
35
64
sin
3
e
3i
. (A.34)
Literatura
1. Griths, David J. Introduction to Quantum mechanics, New Jersey,
Prentice-Hall, 1995.
2. Ohanian, Hans C. Principles of Quantum mechanics, New Jersey,
Prentice-Hall, 1990.
3. Cohen-Tannoudji C., B. Dui, F. Lahoe. Quantum mechanics, New-
York, John Wiley, 1977.
4. Peleg, Y., R. Pnini, E. Zaarur. Schaums Outlines: Quantum Mechan-
ics, New York, McGraw-Hill,1988.
5. McMahon, David. Quantum mechanics demystied, New York,
McGraw-Hill, 2005.

Zbirka QM

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka QM

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Univerzitet u Tuzli

(x, t)f(x)(x, t)dx. (1.1)

(x, t)x(x, t)dx (1.5)

(p, t)p(p, t)dp. (1.8)

(x, t) (x, t) dx = 1. (1.28)

(x) (x) dx = 1 (1.33)

(x) x(x) dx, (1.36)

f(x) = f(x +a). (2.7)

generator translacije u prostoru.

je zapravo operator translacije:

(x, t). (2.14)

generator translacije u vremenu.

(x, t). (2.16)

[H, x]) (2.48)

p i A = x relacija (2.59) iz uvjeta zadatka postaje

A( +) B() A() B()

= 0 , tj. ukoliko operatori A

[m) = n[ A[m) ; (2.111)

] = [A, A] = 0 A je normalni operator

,= A A nije hermitski operator

(x.t) (x, t) (3.36)

(x, t) i [(x, t)[

, i uvodeci novu varijablu =

Sto imajuci na umu deniciju bezdimenzione velicine , daje:

[n), gdje je [n) vlastito stanje oscilatora za n- to

a [n) = n[n). (4.84)

[n) = (n + 1) [n) . (4.86)

[n) proporcionalno stanju [n + 1), to jest

[a, H], sto za stanje [n), daje:

a [n) = n[n), dakle

, dobija se odgovarajuca vrijednost kvadrata

[(x, 0)[dx = 1, (4.114)

generisu nova rjesenja Schr odingerove

(x, 0)(x, 0)dx =

(x, 0)(x, 0)dx = 1 (4.166)

Sirina valnog paketa je minimalna za t=0 i tezi kada t , valni paket

C[f) = c[f) [f) , = 0, c = vlastita vrijednost. (5.101)

[a) +[) (5.119)

[a) sto je trebalo dokazati.

u sfernim koordinatama su:

b) Izracunati normu vektora L

[lm), gdje je [lm) vlastiti vektor

[lm) su vlastita stanja operatora L

[lm) koristit cemo komutator

[lm) vlastita stanja operatora L

[lm) proporcionalno sa [lm

) . Iz (6.39) i (6.40) zakljcujemo da je L

[lm) je proporcionalno sa [l, m1) pa se

smanjuje vrijednost projekcije

) vlastita stanja operatora J

) su vlastiti vektori operatora J

) su takode vlastiti vektori operatora J

) oba odgovaraju krajnje mogucim vri-

) imaju iste vlastite vrijednosti operatora

na stanje [1, 0), dobijamo:

2([ 1)[1) +[0)[0) +[0)[0) +[1)[ 1))] =

2([0)[0) +[1)[ 1) [0)[0) [ 1)[1)) =

na ljevu stranu dobija se

na vektor [2, 1) dobit cemo vektor [2, 0).

na vektor [2, 0) dobija se vektor [2, 1).

na vektor [2, 1).

. Ovdje je pogodno ko-

na dobijeni vektor dobija se