Elementarne funkcije

Elementarna funkcija je svaka funkcija koja se moºe dobiti primjenom kona£nog broja
operacija zbrajanja, oduzimanja, mnoºenja, dijeljenja i komponiranja osnovnih elementarnih
funkcija.

Osnovne elementarne funkcije:

1. Polinomi
2. Racionalne funkcije
3. Op¢a potencija
4. Eksponencijalne funkcije
5. Logaritamske funkcije
6. Trigonometrijske funkcije
7. Arkus (ciklometrijske) funkcije

1
1 Polinomi
Polinom stupnja n ∈ N0 je funkcija P : R → R denirana s

P (x) = an xn + an−1 xn + . . . + a1 x + a0
gdje su an , an−1 , . . . , a1 , a0 realni brojevi i an ̸= 0, za n ≥ 1.

ˆ Brojeve an , an−1 , . . . , a1 , a0 zovemo koecijentima polinoma.

ˆ Koecijent an nazivamo vode¢i koecijent, a koecijent a0 slobodni koecijent.
ˆ Broj n zovemo stupanj polinoma (stP = n).
Nulto£ka ili korijen polinoma P (x) je svaki x za koji vrijedi P (x) = 0.
Svaki polinom n−tog stupnja ima to£no n nulto£aka x1 , x2 , . . . , xn ra£unaju¢i i kratnost i
moºe se zapisati
P (x) = an (x − x1 )(x − x2 ) . . . . . . (x − xn ).

ˆ Za polinome s realnim koecijentima vrijedi: Ako je α + βi nulto£ka polinoma onda je

i α − βi nulto£ka.

Dva polinoma P i Q su jednaki ako i samo ako su istog stupnja i ako su im koecijenti
uz odgovaraju¢u potenciju isti.

2
2 Racionalna funkcija
Neka su P (x) i Q(x) polinomi n-tog, odnosno m−tog stupnja. Funkciju oblika
P (x)
f (x) =
Q(x)
nazivamo racionalna funkcija.

Domena: Df = {x ∈ R : Q(x) ̸= 0}.

Nulto£ke: f (x) = 0 ako i samo ako P (x) = 0 i Q(x) ̸= 0.
Prava racionalna funkcija je ona kod koje je stupanj polinoma u brojniku manji od
stupnja polinoma u nazivniku.
Ukoliko je stupanj polinoma P ve¢i ili jednak stupnju polinoma Q (tj. n ≥ m) onda
polinome moºemo podijeliti. tj. racionalnu funkciju moºemo zapisati kao
R(x)
f (x) = S(x) + .
Q(x)
Polinom R(x) zovemo ostatak dijeljenja polinoma P (x) i Q(x) i vrijedi stR < stQ.

3
 Rastav funkcije f (x) = P (x)
Q(x)
na parcijalne razlomke

Polinom Q(x) faktoriziramo na linearne i kvadratne faktore:

ˆ ako se u rastavu imamo (x − x0 )t , onda u rastavu na parcijalne razlomke imamo

A0 A1 At
+ + . . . +
x − x0 (x − x0 )2 (x − x0 )t

ˆ ako se u rastavu pojavi (x2 + ax + b)t , onda u rastavu na parcijalne razlomke imamo

A1 x + B1 A2 x + B2 At x + Bt
2
+ 2 2
+ ... + 2 .
x + ax + b (x + ax + b) (x + ax + b)t

4
3 Potencije
Funkcija f (x) = xn , n ∈ N je specijalni slu£aj polinoma.
Domena: Df = R

Vrijedi:

xm · xn = xm+n
(xm )n = xm·n
(x · y)n = xn · y n
1
x−n = n .
x

Napomena:
√
ˆ Funkcija f (x) = n
x, n ∈ N, n paran je denirana na [0, +∞).
√
ˆ Funkcija f (x) = n
x, n ∈ N, n neparan jr denirana na R.

5
4 Eksponencijalna funkcija
Neka je a ∈ R, a > 0 i a ̸= 1. Funkcija f : R → ⟨0, +∞⟩ denirana sa

f (x) = ax

naziva se eksponencijalne funkcija s bazom a.

Svojstva eksponecijalne funkcije:

ˆ Eksponencijalna funkcija je injektivna, tj. ax1 = ax2 ⇔ x1 = x2 .

ˆ Ako je a > 1, onda je f strogo rastu¢a funkcija.

ˆ Ako je 0 < a < 1, onda je f strogo padaju¢a funkcija.

ˆ Eksponencijalna funkcija je bijekcija.

5 Logaritamska funkcija

Neka je a ∈ R, a > 0 i a ̸= 1. Funkcija f : ⟨0, +∞⟩ → R denirana sa

f (x) = loga x

naziva se logaritamska funkcija s bazom a.

Svojstva logaritamske funkcije: za svaki x1 , x2 ∈ R+ = ⟨0, +∞⟩

a) loga (x1 · x2 ) = loga x1 + loga x1

b) loga ( xx12 ) = loga x1 − loga x1
c) loga xx1 2 = x2 loga x1

6
d) logb x = logb a · loga x
e) loga ax = x, x ∈ R
f) aloga x = x, x ∈ R+
g) loga a = 1, loga 1 = 0, logan x = 1
n
loga x

h) Ako je a > 1 onda je f strogo rastu¢a funkcija.

Ako je 0 < a < 1, onda je f strogo padaju¢a funkcija.
i) Logaritamska funkcija je injektivna, tj. loga x1 = loga x2 ⇔ x1 = x2 .

Logaritme po bazi 10 zovemo dekadskim logaritmima i zapisujemo log10 x ili £e²¢e log x.
Logaritme po bazi e nazivamo prirodnim logaritmima, a zapisujemo ih loge x ili ln x.

Logaritamska funkcija inverzna je eksponencijalnoj funkciji pa su njihovi grafovi simetri£ni

s obzirom na pravac y = x.

7
6 Trigonometrijske funkcije

Sinus
sin : R → [−1, 1], f (x) = sin x

Funkcija f (x) = sin x je:

ˆ periodi£na sa temeljnim periodom 2π : sin(x + 2kπ) = sin x, k ∈ Z

ˆ neparna: sin(−x) = − sin x

ˆ omežena: −1 ≤ f (x) ≤ 1

ˆ nulto£ke: sin x = 0 ⇔ x = kπ , k ∈ Z

Graf funkcije f (x) = sin x je centralno simetri£an s obzirom na ishodi²te.

Kosinus
cos : R → [−1, 1], f (x) = cos x

Funkcija f (x) = cos x je:

ˆ periodi£na sa temeljnim periodom 2π : cos(x + 2kπ) = cos x, k ∈ Z

ˆ parna: cos(−x) = cos x

ˆ omežena: −1 ≤ f (x) ≤ 1.

ˆ nulto£ke: cos x = 0 ⇔ x = (2k + 1) π2 , k ∈ Z

8
Graf funkcije f (x) = cos x je centralno simetri£an s obzirom na y−os.

Tangens
+ kπ, k ∈ Z → R, f (x) = tg x
π
tg : R\ 2

Funkcija f (x) = tg x je:

ˆ periodi£na sa temeljnim periodom π : tg(x + kπ) = tg x, k ∈ Z
sin(−x) − sin x
ˆ neparna: tg(−x) = = = − tg x
cos(−x) cos x
ˆ neomežena

ˆ nulto£ke funkcije tg su iste kao i nulto£ke funkcije sin

tg = 0 ⇐⇒ sin x = 0 ⇔ x = kπ, k ∈ Z

Graf funkcije f (x) = tg x je centralno simetri£an s obzirom na ishodi²te.

Vertikalne asimptote su pravci x = π2 + kπ , k ∈ Z.

9
Kotangens
+ kπ, k ∈ Z → R, f (x) = ctg x
π
ctg : R\ 2

Funkcija f (x) = ctg x je:

ˆ periodi£na sa temeljnim periodom π : c tg(x + kπ) = ctg x, k ∈ Z
cos(−x) cos x
ˆ neparna: ctg(−x) = = = − ctg x
sin(−x) − sin x
ˆ neomežena

ˆ nulto£ke funkcije ctg su iste kao i nulto£ke funkcije cos

π
ctg = 0 ⇐⇒ cos x = 0 ⇔ x = + kπ, k ∈ Z
2

Graf funkcije f (x) = ctg x je centralno simetri£an s obzirom na ishodi²te.

Vertikalne asimptote su pravci x = kπ , k ∈ Z.

Vrijedi:

sin2 x + cos2 x = 1
sin 2x = 2 sin x cos x
cos 2x = cos2 x − sin2 x
sin(x + y) = sin x cos y + sin y cos x
cos(x + y) = cos x cos y − sin x sin y
x 1 + cos x
cos2 =
2 2
2 x 1 − cos x
sin =
2 2

10
7 Arkus (ciklometrijske) funkcije
Trigonometrijske funkcije nisu injekcije, pa stoga nisu ni bijekcije (periodi£ne su). Inverzi su
denirani za pogodno odabrane restrikcije koje jesu bijekcije.
Arkus ili ciklometrijske funkcije su inverzne funkcije odgovaraju¢ih restrikcija trigonometri-
jskih funkcija.

Arkus sinus
Arkus sinus je inverzna funkcija restrikcije funkcije sinusa na interval − π2 , π2 pa vrijedi
 

arcsin : [−1, 1] → − π2 , π2 .
 

Funkcija arkus sinus je strogo rastu¢a , neparne, neprekidna i nema asimptota.

Vrijedi:
h π πi
arcsin(sin x) = x, za svaki x ∈ − ,
2 2
sin(arcsin x) = x, za svaki x ∈ [−1, 1]

Arkus kosinus
Arkus kosinus je inverzna funkcija restrikcije funkcije kosinus na interval [0, π] pa vrijedi

arccos : [−1, 1] → [0, π].

11
 Funkcija arkus kosinus je strogo padaju¢a, neprekidna i nema asimptota.
Vrijedi:
arccos(cos x) = x, za svaki x ∈ [0, π]
cos(arccos x) = x, za svaki x ∈ [−1, 1]

Arkus tangens
Arkus tangens je inverzna funkcija restrikcije funkcije tangens na interval − π2 , π2 pa vrijedi



arctg : R → − π2 , π2 .



Funkcija arkus tangens je strogo ratu¢a, neprekidna i neparna.

Pravci y = − π2 i y = π2 su horizontalne asimptote.
Vrijedi:
h π πi
arctg(tg x) = x, za svaki x ∈ − ,
2 2
tg(arctg x) = x, za svaki x ∈ R

12
Arkus kotangens
Arkus kotangens je inverzna funkcija restrikcije funkcije kotangens na interval ⟨0, π⟩ pa vrijedi

arcctg : R → ⟨0, π⟩.

Funkcija arkus kotangens je strogo padaju¢a i neprekidna.

Pravci y = 0 i y = π su horizontalne asimptote. Vrijedi:

arcctg(ctg x) = x, za svaki x ∈ [0, π]

ctg(arcctg x) = x, za svaki x ∈ R

13