vodenih sistema (npr. jezera, reka, okeana, izdana i podzemnih voda). Zagaenje vode se javlja kad se zagaivai drektno ili indirektno isputaju u vodu bez adekvatnog tretmana za uklanjanje tetnih jedinjenja.
Osnovni izvori zagaivanja prirodnih voda su: otpadne vode
urbanih sredina, mineralna ubriva, organske i neorganske materije, kisele rudnike, drenane vode, otpadne vode, prerade i korienja mineralnih sirovina, sedimentne i radioaktivne materije i otpadna toplota. Zavisno od uzroka zagaivanja i efekta koje izaziva zagaena voda na ivi svet, postoje sledee kategorije prirodnih voda: atmosferske, povrinske i podzemne. Zagaivai vodenih ekosistema mogu biti prostrono koncentrisani i rasuti. Koncentrisani zagaivai su urbane sredine, industrijski, rudarski kompleksi, energetska postrojenja, poljoprivreni objekti. Sakupljene vode se, posle preiavanja ili bez daljeg tretmana, putaju u vodotokove. Kod rasutih zagaivaa, zagaujue supstance se u vodene ekosisteme unose nekontrolisano i koncentrisano: padavinama, bujicama, spiranjem poljoprivrednog zemljita, spiranjem erozijom etaa povrinskih kopova, izlivima probojima rudnikih voda, spiranjem sa javnih puteva itd. Kontrola rasutog zagaivanja je veoma teka. Vid koncentrisanog zagaivanja je i havarijsko zagaivanje (iznenadno, nekontrolisano).
promene osnovnih fizikih svojstava (temperature, providnosti, odnosno zamuenja, radioaktivnosti i dr.), koja mogu biti znaajna za ivot vodenih organizama i za oveka koji ih koristi u svakodnevnom ivotu. Najznaajnije oblike fizikog zagaivanja voda predstavljaju termalna, a naroito radioaktivna zagaivanja. U velikom broju raznih industrijskih i energetskih procesa koristi se voda kao sredstvo za hlaenje. Ogromne koliine toplih otpadnih voda snano utiu na temperaturni reim vodenih tokova i akumulacija, poveavaju njihovu temperaturu i za desetak stepeni (izlivi iz termoelektrana, nuklearnih centrala, eljezara).
Prema hemijskoj prirodi zagaujuih materija, zagaivanje moe biti
neorgansko i organsko. Osnovne kategorije neorganskih zagaujuih materija su: rastvorljive soli, rastvorljivi minerali iz razgradjenih stena i kiseli ostaci (najee iz metalurgije ili iz takozvanih kiselih kia). Osnovni izvori organskog zagaivanja su otpadne materije iz ljudskih naselja, industrije, koncentracije minerala, metalurgije, poljoprivrede i stoarstva. Industrijske otpadne vode sadre razne hemijske toksine supstance. Njihove koliine i vrste zavise od niza faktora, pre svega od prirode industrijskih procesa. Mogu sadrati organske, neorganske ili razliite kategorije razgradivih ili nerazgradivih hemijskih materija. Koliina industrijskih otpadnih voda varira od doba dana i noi, a zavisi i od niza drugih faktora. Industrijske vode mogu poticati iz bazne i hemijske preraivake industrije, mogu nastati pri proizvodnji metala ili pri njihovoj obradi, eksploataciji mineralnih sirovina, pripremi, korienju fosilnih goriva, istraivanju i eksploataciji nafte, ili prilikom prerade drugih prirodnih materijala i sirovina. Velike koliine otpadnih voda nastaju prilikom korienja hemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji i produkata prehrambene industrije. Posebnu kategoriju otpadnih voda predstavljaju komunalne otpadne vode. Interesantna je i kategorija otpadnih voda koju ine atmosferske vode, koje se u gradskim i industrijskim naseljima slivaju u kanalizacionu mreu. Izvor zagaivanja voda je i zagaivanje raznim transportnim sredstvima vagonima, brodovima, tankerima, lepovima, prilikom utovara, istovara ili transporta robe . Znatnu opasnost za vodene ekosisteme predstavljaju i zagaivanja nastala havarijskim oteenjem tankera.
Pod biolokim zagaivanjem se
podrazumeva prisustvo patogenih organizama (bakterija, virusa, gljiva, insekata) Ovi organizmi su prenosioci kao I uzronici raznih bolesti, ali su u isto vreme I istaci prirode. Atmosferske vode su u dananje vreme takoe izloene zagaivanjima. Pri prolazu kroz atmosferu, padavine rastvaraju okside, I tako nastaju kisele kie, koje nepovoljno utiu na vegetaciju. Te estice nose I estice ai I dima koje padaju na sve povrine na zemlji.