Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru

Mašinski fakultet

ANAEROBNA DIGESTIJA POLJOPRIVREDNIH

OSTATAKA-BIOPLINSKA POSTROJENJA

Mentor: Doc.dr. Nusret Imamović Studentica: Ilhana Begović

 ANAEROBNA DIGESTIJA
• proces razgradnje složenih organskih spojeva
djelovanjem različitih mikroorganizama u
uvjetima bez prisustva kisika pri čemu
nastaju digestat i bioplin.
bioplin-zapaljivi plin koji se sastoji od metana,
ugljikovog dioksida, ostalih plinova i elemenata
u tragovima.
digestat -anaerobno razgrađen supstrat, bogat
makro- i mikro-nutrijentima što ga čini
prikladnim biljnim gnojivom.
FAZE PROCESA:
 HIDROLIZA
• organska tvar (polimeri) razlaže se na manje jedinice
zvane monomeri i oligomeri

•polimeri poput ugljikohidrata, lipida, aminokiselina

i bjelančevina transformiraju se u glukozu, glicerol,
purine, piridine i sl.
Poljoprivredni otpad je po hemijskom sastavu lignoceluloza
pri čemu je lignin, za razliku od ostalih sastavnica
lignoceluloze (celuloza, hemiceluloza), spoj koji hidrolitičke
bakterije ne mogu razgraditi.

Ako se u anaerobnoj digestiji koristi poljoprivredni

otpad prethodno ga je potrebno kondicionirati
postupcima koji osiguravaju razgradnju lignina.

Kukuruzovina se najčešće podvrgava procesu siliranja.

 ACIDOGENEZA

U fazi acidogeneze proizvodi hidrolize se uz

pomoć acidogenih bakterija (fermentacije)
transformiraju u metanogene spojeve. Jednostavni
šećeri, aminokiseline i masne kiseline razgrađuju
se na acetat, ugljikov dioksid i vodik (70%) te
na hlapljive masne kiseline (HMK) i alkohole (30%).
 ACETOGENEZA
•proizvodi fermentacije koji se ne mogu metanogenim
bakterijama direktno transformirati u metan pretvaraju u
metanogene spojeve.

•HMK i alkoholi oksidiraju u acetat, vodik i ugljikov dioksid.

•HMK koje imaju lance ugljika duže od dvije jedinice i alkohol

s više od jedne molekule ugljika oksidiraju u acetate i vodik.

• Nastanak vodika povećava parcijalni pritisak vodika u

digestoru, što se može smatrati otpadnim proizvodom
acetogeneze, jer inhibira metabolizam acetogenih bakterija.
 METANOGENEZA
•ključni korak u cijelom procesu anaerobne razgradnje, jer predstavlja
najsporiju biohemijsku reakciju u proizvodnji bioplina.

•uveliko ovisi o uvjetima rada, odnosno uvjetima

medija.
Oko 70 % metana nastaje iz acetata, dok ostalih 30 % nastaje pretvorbom
iz vodika i ugljičnog dioksida, kako je opisano u jednačini:

acetilna kiselina ⎯⎯ (metanogene bakterije) ⎯⎯> metan + ugljikov dioksid

vodik + ugljikov dioksid ⎯(metanogene bakterije) ⎯⎯>metan + voda

Procesi acetogeneze i metanogeneze uglavnom teku paralelno

kao simbioza dvije skupine organizama.
 Faktori procesa anaerobne digestije

•fizikalno-tehnološki faktori: temperatura, pritisak,

usitnjenost i vrsta supstrata, vrijeme zadržavanja u
bioreaktoru, miješanje, otklanjanje kore sa površine
supstrata;

• hemijsko-tehnološki faktori: Ph, inhibitori,

anaerobnost, odnos: C-N, odnos suhe tvari i vode;

•biološki-tehnološki faktori: hranjive tvari i kvalitet

metanskih bakterija.
 Temperatura
postupak AD može se odvijati na različitim temperaturama
 TERMOFILNE TEMPERATURE
Prednosti:
•učinkovito uništenje patogena;
•viša stopa rasta metanogenih bakterija na višim temperaturama;
•kraće vrijeme digestije, što proces čini bržim i učinkovitijim;
•poboljšana razgradnja i iskoristivost hranjivih tvari iz supstrata;
•bolja razgradnja krutih tvari i iskoristivost supstrata;
•bolja mogućnost razdvajanja tekuće i krute frakcije supstrata.

Nedostaci:
•Veći stepen neravnoteže;
•veća potrošnja energije radi postizanja većih temperatura zagrijavanjem;
•veći rizik od inhibicije amonijakom (stvaranje amonijaka).
 pH-vrijednosti

Kiselost odnosno bazičnost mješavine supstrata izražava se

pH vrijednošću.

•pH vrijednost supstrata utiče na rast i razvoj metanogenih

mikroorganizama i kvalitetu odvajanja pojedinih spojeva
važnih za uspješnost postupka AD (amonijak, sulfidi i organske
kiseline).
Nastanak metana odvija se u relativno uskom području pH
vrijednosti, od otprilike pH 5,5 do 8,5 s optimumom između
7 i 8 za većinu metanogena, dok su za acidogene bakterije,
u mnogim slučajevima, optimalne niže vrijednosti pH-a.
Optimalne pH vrijednosti za mezofilnu digestiju su u
rasponu od 6,5 do 8, a do inhibicije procesa dolazi
ako pH vrijednost padne ispod 6 ili poraste iznad
8,3.

Amonijak koji nastaje razgradnjom proteina iz

organskih tvari ili zbog sadržaja amonijaka
unesenog supstratom može uzrokovati
povećanje pH vrijednosti, dok akumuliranje
HMK u supstratu snižava pH vrijednost.
 Amonijak
•važna hranjiva tvar koja služi kao prethodnik
prehrambenim namirnicama i gnojivima, a obično se
susreće kao plin, karakteristično odbojnog mirisa
•glavni izvor amonijaka u procesu AD su
bjelančevine
Previsoka koncentracija amonijaka, osobito u
nejoniziranom obliku, može potpuno zaustaviti
proces digestije
Nutrijenti

Osim prisustva organskog ugljika potrebni su još

azot, fosfor, sumpor, vitamini i neki teški metali u
manjim koncentracijama.
Da bi se anaerobni proces normalno odvijao,
potrebno je zadovoljiti uslov da odnos C:N
bude 1:20 do 1:30.

Ukoliko je ovaj odnos viši, dolazi do smanjenja produkcije bioplina,

a ukoliko je niži dolazi do porasta amonijaka u digestoru.
 Miješanje supstrata

Pasivno miješanje je minimalno miješanje biomase u

digestoru koje se događa dodavanjem svježe
sirovine.
Radi umješavanja nove sirovine supstrata u
digestoru potrebno je više puta dnevno pomiješati
smjesu, prije i poslije dodavanja nove smjese
otpada.

Spremnik za mješanje supstrata

 Supstrati anaerobne digestije
• stajski gnoj i gnojnica;
• ostaci i nusproizvodi iz poljoprivredne proizvodnje;
• razgradivi organski otpad iz poljoprivredne i prehrambene
industrije (ostaci biljnog i životinjskog porijekla);
• organski dio komunalnog otpada i otpada iz ugostiteljstva (ostaci
biljnog i životinjskog porijekla);
• otpadni muljevi;

• energetski usjevi (kukuruz,

sirak, različite vrste trava,
djetelina).
Upravljanje radom anaerobnog bioreaktora
Karakteristike supstrata se mogu izraziti preko sadržaja ukupne čvrste
materije (TS), ukupne isparljive čvrste materije (VTS),
hemijske potrošnje kisika (HPK) i biološke potrošnje kisika (BPK).

Parametri supstrata
• TS: ukupne čvrste materije, ili ostatak nakon isparavanja,
predstavljaju sadržaj suhe tvari u uzorku nakon 48 sati sušenja na
105 ºC. To je gruba procjenu ukupnog organskog i anorganskog
sadržaja u uzroku

• VTS: ukupne isparljive čvrste materije predstavljaju udio čvrste

tvari koja je podložna oksidaciji i prelazi u plinovito stanje nakon
48 sati žarenja na 550 ºC. To je procjena organskog udjela u suhoj
tvari dobivenoj sušenjem na 105 ºC.
• HPK: hemijsku potrošnja kisika određuje količina kisika
potrebnog za oksidaciju organske tvari u uzorku. Ovim
parametrom se analizira ukupna organska tvar u supstratu i
dobiva ideja o mogućnosti dalje oksidacije supstrata biološkim
procesom

• BPK5: biološku potrošnju kisika određuje mjerenje

rastvorenog kisika kojeg mikroorganizmi potroše da bi
oksidirali organsku tvar nakon 5 dana eksperimenta. To je
indirektni pokazatelj sadržaja organske tvari koji se može
ukloniti biološkim putem

• BPKu: krajnja biološka potrošnja kisika. Teoretski gledano,

BPKu je pokazatelj ukupnog sadržaja biorazgradive organske
tvari u uzorku, pri čemu se pretpostavlja da sva organska tvar
oksidira u roku od 28
Poljoprivrednu biomasu čine ostaci jednogodišnjih kultura kao
to su: slama, kukuruzovina, oklasak, stabljike, ljuske, koštice.

BIOPLIN
 mješavina plinova koja nastaje fermentacijom biorazgradivog
materijala u okruženju bez kisika

otprilike je 20 % lakši od zraka, bez bolje je i mirisa, gustoće 1,22 kg/m3

Temperatura zapaljenja mu je između 650 i 750 °C, a gori čisto

plavim plamenom.

kalorijska vrijednost-oko 20 MJ/Nm3

Bioplin je po svom kvalitetu sličan „prirodnom“ plinu i moguće ga je

koristiti za proizvodnju toplotne i električne energije.
Prinos bioplina
 Sastav bioplina

Prinos metana u procesu AD ovisi o sadržaju bjelančevina,

masti i ugljikohidrata
  Kvalitet proizvedenog bioplina treba odgovarati
namjeni krajnjeg korištenja.
Kada kvalitet sirovog bioplina ne zadovoljava, potrebno
ga je prije određene upotrebe podvrgnuti odgovarajućem
procesu prečišćavanja.
KORIŠTENJE
Za proizvodu toplotne i električne energije
može se upustiti u disributivni plinovod i koristiti kao
zamjena za prirodni plin
može koristiti kao pogonsko gorivo u motorima sa
unutrašnjim sagorievanjem, pri čemu je emisija u zrak manja
u odnosu na motore koji koriste samo dizel gorivo
Ugljen-dioksid iz bioplina se može koristiti u
poljoprivredi kao supstrat u plasteničkoj proizvodnji
 DIGESTAT
tečni ili polučvrsti (muljeviti) proizvod anaerobne digestije
otpada
Razdvajanje na tečni i čvrsti digestat se vrši zbog različitosti
primjene i specifičnosti korištenja u poljoprivredi.

Tečna frakcija se koristi kao oplemenjivač

zemljišta, dok se čvrsta frakcija koristi kao đubrivo.
BIOPLINSKA POSTROJENJA

Postrojenje za proizvodnju bioplina naziva se digestor.

Digestor mora biti nepropustan za zrak i vodu. Može se napraviti od
različitih materijala i različitih oblika i veličina, a to ovisi uglavnom
o sirovini koji ćemo upotrijebiti. Sistemi namijenjeni za digestiju tekuće
ili čvrste sirovine uglavnom se pune i prazne pomoću pumpi.

Kompletni digestorski sistem se sastoji od jame za sakupljanje gnojiva,

spremnika za miješanje, cijevi za odvođenje, digestora,
spremnika i sistema za iskorištavanje plina.

Izbor procesne opreme ovisi o vrsti i količini sirovine koja će se

upotrijebiti za proizvodnju bioplina.
 Poljoprivredna bioplinska postrojenja
U poljoprivrednim bioplinskim postrojenjima prerađuju
se supstrati koji uglavnom potiču ili su vezani za
poljoprivrednu proizvodnju (stajski gnoj, gnojnica, ostaci
i nusproizvodi usjeva te energetski usjevi).

Kao primjer imamo preradu povrća u kompaniji „Staples

Vegetables“ u Engleskoj
Postrojenje proizvodi 3 MWh elekrične energije i 2,3 MWh toplotne
energije.

Osnovna frakcija otpada koji se koristi za anaerobni tretman sastoji se iz

zaostalog povrća s farme. Radi povećanja efikasnosti anarobne digestije i
proizvodnje bioplina koriste se specijalno uzgojene biljne kulture (kukuruz
i dr.), koje se miješaju sa otpadom.
Anarobna digestija u primarnom digestoru se odvija u termofilnim
temperaturama (48-52 ° C). Biohemijski proces u primarnom
digestoru traje 28 dana, nakon čega se prebacuje u sekundarni
bioreaktor gdje se izlaže mezofilnim uvjetima, pri čemu se gotovo
cjelokupna organska materija razgrađuje i prevara u bioplin.
Digestat koji ostaje nakon tretmana se koristi kao đubrivo
za fertilizaciju poljoprivrednog zemljišta na farmi.