SVEUČILIŠTE U SPLITU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

SEMINARSKI RAD

BEŽIČNE MREŽE
PREGLED RAZVOJA

Mar io Ma r u n i ca
SADRŽAJ
1. UVOD
2. BEŽIČNE MREŽE
1. Elementi bežične mreže
3. WLAN
4. GSM
5. IEE standard za bežične mreže
6. SIGURNOST BEŽIČNIH MREŽA
1. WEP (Wireless Encryption Protocol)
2. WPA (Wi-Fi Protected Access)
3. WPA2
7. ZAKLJUČAK
8. LITERATURA
1. UVOD
 wireless

 moderni svijet

 dostupnost velikih količina informacija

 biti “online”
2. BEŽIČNE MREŽE
 1897. prva radio veza

 veze pomoću elektromagnetskih valova

 različiti signali – različite frekvencije i svojstva

 temeljne tehnologije zapisivanja i prijenosa

sadržaja:
o FDMA
o TDMA
o CDMA

Slika 2.1. Spektar elektromagnetskog zračenja

2.1. Elementi bežične mreže
 čvor bežične mreže (eng. Host) -
krajnji uređaji na kojima se
izvršavaju aplikacije

bazna stanica - predaja i prijem

podatkovnih paketa

bežične veze - Različite tehnologije

bežičnih veza karakteriziraju različite
brzine prijenosa i različite domete

Slika 2.2. Elementi bežične mreže

3. WLAN
 bežična izvedba LAN-a
prostorno ograničena
 omogućuje komunikaciju između
računala koja nisu žičano povezana na
mrežu
 povezivanje s LAN-om pomoću
pristupne točke (eng. Access Point)
Usmjerivač i pristupna točka mogu biti
objedinjeni u jednom uređaju

Slika 3.1. Arhitektura WLAN mreže

4. GSM
 Global System for Mobile Communications

 najrašireniji svjetski standard za mobilnu telefoniju

 ćelijska mreža

 uglavnom rade u četiri različita frekvencijska opsega (850 MHz, 900 MHz,
1800 MHz, 1900MHz)

 zauzima preko 80% tržišta mobilne telefonije

5. IEEE standard za bežične mreže
 Institute of Electrical and Electronics Engineers

 Utemljen 1884. godine

 Postoje različiti IEEE standardi i formati no za bezičnu komunikaciju najvažniji je 802.11

(Wi-Fi)
 Kroz naredne godine formirani su sljedeći standardi:
o 1997. IEEE je formirao osnovni standard za bežične lokalne mreže, i nazvali su ga
802.11. Imao je dvije brzine prijenosa podataka (1Mbit/s i 2Mbit/s) Maksimalan domet
signala bio je do 100m.
o Standard 802.11a (1999. godine). Ovom verzijom uvodi se OFDM, odnosno tehnika
frekvencijskog multipleksa ortogonalnih podnosilaca. Brzina prijenosa podataka bila je
54 Mbit/s, a pojas prijenosa u ISM frekvencijskom pojasu koji je korišten bio je 5 GHz,
dok je maksimalni domet signala bio do 100m.
o 802.11b (1999.) Omogućio je brzinu do 11 Mbit/s i maksimalni domet signala do 130m.
Korišteni pojas prijenosa u ISM frekvencijskom području bio je od 2.4 GHz.

o 802.11g (2003.) Koristeći ISM pojas prijenosa od 2.4 GHz, ostvarena brzina prijenosa bila
je do 54 Mbit/s. Maksimalni domet signala bio je do 130m.

o 802.11h (2003.) koristi ISM pojaseve prijenosa od 5 GHz, te je definirao mehanizam

dinamičke selekcije frekvencija (DFS) i mehanizam kontrole snage odašiljanja (TPC). 2004.
odobren je standard 802.11j , a specifičan je po tome što je prvi definirao širinu kanala od 10
MHz, dok je na fizičkom sloju podržavao širinu bežičnog kanala od 20 MHz.

o 802.11n (2007.) Maksimalna brzina koju je podržavao ovaj standard bila je 600 Mbit/s, dok
je maksimalan domet signala bio do 250m. Na fizičkom sloju koristi tehnologiju MIMO
(eng. Multiple Input and Mulitiple Out). Također, ovo je prvi standard koji koristi ISM pojas
prijenosa od 2.4 GHz, ali i od 5 GHz. Ovoj skupini pripada i standard 802.11y.
o IEEE 802.11ac (2013.) Promjene koje donosi u odnosu na verziju 802.11n su veća
širina kanala u korištenom ISM pojasu prijenosa pod 5 GHz, 256-QAM u odnosu na
ranije korištenu 64-QAM te korištenje tehnologije MU-MIMO (eng. Multi-user
MIMO). Očekivana brzina prijenosa je do 2.4 Gbit/s.
o IEEE 802.11ad (2013.) Očekivana brzina prijenosa je do 4 Gbit/s, dok su frekvencije
koje se namjeravaju koristiti u pojasu prijenosa od 60 GHz. U siječnju 2016. godine
predstavljen je prvi svjetski 802.11ad WiGig ruter.
o IEEE 802.11ax (2019.) je najnovije osmišljeni IEEE standard. Neki od izazova
vezanih za IEEE 802.11ax su: poboljšanje WLAN performansi najmanje četverostruko
u odnosu na IEEE 802.11ac, zatim omogućavanje mehanizama za bolju energetsku
učinkovitost kako bi se minimizirala potrošnja energije te pružanje podrške
višekorisničkim transmisijskim strategijama pomoću daljnjeg razvijanja MU-MIMO i
OFDMA-a, kako u downlink-u, tako i u uplink-u.
6. SIGURNOST BEŽIČNIH MREŽA
 ugroženije
 nekontrolirano prenošenje podataka u cijelom radijusu dometa pristupne točke
 kriptografija
 nebriga korisnika i vlasnika mreže
 značajke sigurne komunikacije:
o tajnost podataka
o besprijekornost podataka
o autentičnost pošiljatelja
o neporecivost

 protokoli: WEP, WPA, WPA2

 6.1. WEP (Wireless Encryption Protocol)
 opisan IEEE standardom 802.11b
 kriptografski ključevi standardnih duljina
(64, 128) bita
 fizički i sloj podatkovne poveznice (OSI)
 enkripcija podataka između krajnjih točaka
 kriptiranje i dekriptiranje podatka RC4 kriptiranja
Slika 4.1. Shema RC4 kripiranja

 RC4 sustav za kriptiranje podatkovnih tokova koji na temelju ključa stvara pseudo nasumičan
niz kojim se pomoću XOR funkcije kriptira ulazna poruka
 definicija XOR funkcije:
XOR(1,1)=0 XOR(1,0)=1
XOR(0,0)=0 XOR(0,1)=1
6.2. WPA (Wi-Fi Protected Access)

RC4 sustav za kriptiranje podataka i to uz 128-bitni ključ i 48-bitni inicijalizacijski vektor

(IV)

prednostnad WEP standardom je u korištenju TKIP(Temporal Key Integrity Protocol)

protokola

kombinacijom dugačkog inicijalizacijskog vektora (IV) i TKIP protokola sustav se može

lagano obraniti od napada

slabost WPA protokola leži u ranjivosti TKIP protokola koju napadač može iskoristiti za
otkrivanje niza bitova kojima je kriptiran određeni paket

najčešće su ranjivi mali paketi kao npr. ARP (Address Resolution Protocol)
Slika 4.2. Shema TKIP protokola
6.3. WPA2
 nadogradnja na WPA
 najrašireniji sustav zaštite bežičnih mreža
 za enkripciju se koristi AES algoritam
 koristi CCMP (Counter Mode with Cipher Block Chaining Message
Authentication Code Protocol)
 može se koristiti na dva načina:
1. PSK (Pre-Shared Key) - podrazumijeva prethodnu razmjenu ključeva između pristupne
točke i svih klijenata
2. Enterprise - podrazumijeva zaseban ključ između pristupne točke i svakog klijenta
 WPA i WPA2 vrlo su slični protokoli, razlika je u primjeni dvaju različitih
algoritama enkripcije
Slika 4.3. Izrada CCMP podatkovnog okvira

čisti tekst kriptirani tekst

Slika 4.4. AES kriptosustav

tajni ključ
7. ZAKLJUČAK
 Trend širenja bežičnih mreža je u sve većem porastu
 “online”
 prednosti: Fleksibilnost, jednostavnost korištenja i implementacije,
mobilnost, veliki izbor uređaja koji koriste bežičnu tehnologiju i niži troškovi
 nedostatci: mali domet signala, manja brzina u odnosu na žične mreže,
nemogućnost stopostotne zaštite
 protokoli za zaštitu: WEP, WPA, WPA2
 stvar budućnosti
8. LITERATURA
 ČLANCI:
I. https://sh.wikipedia.org/wiki/Be%C5%BEi%C4%8Dne_mre%C5%BEe
II. https://www.ieee.org/education_careers/education/standards/index.html

 WIKIPEDIA:
I. http://www.cert.hr/sites/default/files/CCERT-PUBDOC-2009-06-267.pdf
II. http://www.cert.hr/sites/default/files/CCERT-PUBDOC-2008-04-225.pdf
HVALA NA PAŽNJI 
mmarun00@fesb.hr