You are on page 1of 40

Spajanje zakivanjem,

klinovima i navojem
Zakovični spojevi su nerastavljivi spojevi dvaju ili više mašinskih
dijelova ostvareni pomoću zakovica.

 Zakovice su normirani elementi.

Bušenje rupa za zakovice i samo zakivanje iziskuje veći utrošak rada i


oslabljuje strukturu, pa u novije vrijeme, zavarivanje kao postupak
vezivanja dijelova konstrukcije, sve više potiskuje zakivanje.

Zakovični spoj vrijedi kao bezuvjetno siguran i dalje se koristi kod


lakih konstrukcija gdje se koriste laki metali, tj. aluminij i njegove
legure.
Zakivanje konstrukcija od lakih metala pokazalo se
povoljnijim od zavarivanja, jer hladno zakovane zakovice
potpuno ispunjavaju rupe (nema zračnosti zbog sakupljanja).

Zakovane konstrukcije od lakih metala upotrebljavaju se


pretežno u gradnji vozila, brodova i zrakoplova, ali i kod
dizalica, mostova i u visokogradnji.

Rupe za zakovice se buše ili probijaju


Zakivcima se čvrsto vezuju dijelovi srazmjerno male debljine,
uglavnom limovi.

Da bi se veza ostvarila, stavlja se zakivak sa jednom gotovom


glavom u nešto šire otvore u limovima, čije se ose tačno poklapaju i
udarcima ili pritiskom pravi završna glava .
Podjele zakovičnih spojeva:
Podjele zakovičnih spojeva:

Prema načinu postizanja spoja:


 - posredni
 - neposredni

Međusobnom položaju dijelova:


 - preklopni
 - jednostični
 -dvostični
 -izmjenični
Prema broju redova zakovica:
 - jednoredni
 -višeredni

Prema međusobnom položaju zakovica u redovima:


- usporedni
Na jednom kraju zakovice nalazi se glava (industrijska glava
zakovice), a drugi kraj je klin cilindričnog oblika.

Zakovica se umeće u prethodno izbušenu rupu, koja prolazi


kroz obje ravne površine, na način da glava zakovice ostaje s
jedne strane, a tijelo prolazi na drugu stranu.

Zatim se primjenuje pritisak na tijelo zakovice koje se širi i


tvori drugu glavu zakovice na suprotnoj plohi. Time se
ostvaruje trajan spoj dviju ploha
Sirova zakovica sastoji se od stabla prečnika d i dužine l i već
oblikovane osnovne glave
Prednosti zakovičnih spojeva

materijal se ne oslabljuje toplinskim utjecajima kao kod zavarivanja

kontrola kvalitete je jednostavna (vizualna)

spoj se evenatulano može i rastaviti rezanjem glava ili bušenjem


zakovica.

mogu se spajati različiti materijali, različite debljine, kao i materijali


s prevlakama
Nedostaci:

priprema je zahtjevnija zbog bušenja provrta

rupe oslabljuju konstrukciju pa su konstrukcije općenito teže

zakovice i djelovi koji se spajaju moraju biti od istog materijala jer


inače može doći do labavljenja zbog različitih temperaturnih
rastezanja i do galvanske korozije
Materijal za zakovice:

U gradnji čeličnih konstrukcija se uglavnom koriste zakovice od


konstrukcionih čelika, a za zakovice od obojenih materijala dolaze u
obzir Cu, Al, AlCuMg i AlMg5

Zakivanje se vrši u hladnom iii zagrijanom stanju.


Pri hladnom zakivanju zakivci ne stežu dovoljno jako konstruktivne
dijelove (limove) I ne ispunjavaju dovoljno otvore u njima.

Zbog toga se zakivanje čeličnih zakivaka u hladnom stanju


primjenjuje samo kod manjih prečnika (do 10 mm).
Vrste zakovica
Plosnato okrugla zakovica Upuštena zakovica

Zakovica sa trnom
Eksplozivna zakovica:

prilikom zagrijavanja u zakovici eksplodira eksplozivni naboj.


Primjer upotrebe

Eiffelov toranj:

- slagan iz lijevanog željeza 26 mjeseci (do 31. 03. 1889.)


- 18.038 komada pripremljenih u tvornici (tolerancije: 0,1 mm)
- 150…300 radnika na konstrukciji
- pojedini elementi su u tvornici povezivani vijcima, a poslije zamijenjeni
zakovicama koje su, poslije hlađenja, osiguravale čvrsti spoj

- tim od 4 čovjeka je bio potreban za svaki spoj zakovicom: prvi za


zagrijavanje zakovice, drugi za držanje zakovice na mjestu, treći za oblikovanje glave
i četvrti za udaranje čekićem
- samo trećina od 2,5 milijuna korištenih zakovica je pričvršćena na samom mjestu
izgradnje
- točnost povezivanja na konstrukciji
Golden Gate:
- viseći most u San Franciscu (SAD)
- građen od 05. 01. 1933. – 27. 05. 1937
- u svakom tornju (do 152 m iznad ceste) oko 600.000
Klinovi su mašinski elementi kojima se ostvaruje čvrsto
razdvojivi spoj.

Postavljaju se između ili kroz druge mašinske elemente u


cilju njihovog međusobnog spajanja.
Zavisno od položaja postavljanja,u odnosu na osu
spajanih dijelova, klinovi su podijeljeni na uzdužne i
poprečne

Uzdužnim klinovima se prenose obrtni momenti sa jednog


elementa spoja na drugi, dok se poprečnim klinovima
prenosi sila sa jednog elementa spoja na drugi
Osnovni materijal za izradu klinova su čelici.

Ugljenični konstrukcioni čelici sa garantovanim


mehaničkim osobinama su najpogodniji materijal za klinove.

Najčešće korišćeni materijali iz ove grupe su: Č0545 i Č0645.

Uzdužni klinovi posreduju pri prenošenju obrtnog


momenta sa jednog elementa na drugi; obično kod veze
vratila sa zupčanikom, remenicom, spojnicom i dr.
Uzdužni klinovi se dijele na uzdužne klinove sa nagibom i uzdužne
klinove bez nagiba.

Kod svakog uzdužnog klina razlikuju se: 1) prednja, 2) zadnja, 3)


gornja, 4) donja i 5) bočna
Uzdužnim klinovima bez nagiba ostvaruje se čvrst i
pomičan spoj mašinskih dijelova ili elemenata.

Uzdužnim klinovima bez nagiba može se ostvariti i vođenje


pomičnog dijela koji se spaja, : kod pomičnih spojnica,
pomičnih zupčanika itd.

Ovi klinovi se nazivaju i klinovi za vođenje.


Klinovima bez nagiba izbjegavaju se deformacije koje
inače nastaju zbog nabijanja klinova sa nagibom.

Obrtni moment se prenosi bočnim stranama klina.

Na njima se stvara površinski pritisak. Između gornje strane


klina i žlijeba u glavčini postoji zazor
Navoj može biti izradjen neposredno na dijelovima koji
se spajaju - neposredni navojni spojevi ili na posebnim
dijelovima kao što su navojna vretena, zavrtnji, navrtke koji
se koriste za realizaciju posrednih navojnih spojeva.

Pokretni navojni spojevi osim za transformaciju kretanja


mogu se koristiti i za transformaciju mehaničke energije i
predstavljati navojne prenosnike.

Nepokretni navojni spojevi koji se ostvaruju pomoću


zavrtnja i navrtke poznati su kao zavrtanjske veze.
Navoj je geometrijsko tijelo koje nastaje zavojnim kretanjem
geometrijske slike u obliku trougla.

Zavojno kretanje je složeno od rotacije i translacije.

Svaka tačka na trouglu pri tom opisuje prostornu krivu liniju


-zavojnicu, a svaka stranica na trouglu opisuje zavojnu
površinu te je navoj ograničen zavojnim površinama.
Zavojak je dio zavojnice koji tačka opiše pri jednom
obrtu.

 Hod zavojnice (navoja) (Ph) je aksijalno rastojanje


izmedju krajnjih tačaka zavojka.

Korak navoja (P) je aksijalno rastojanje susjednih


navojaka.

 Navoj može biti jednovojni ako nastaje zavojnim


kretanjem jednog trougla
Ugao navoja (∅) je ugao izmedju tangente na zavojnicu
i njene
projekcije na ravan upravnu na osu navoja.

 Kada se jedan zavojak ispravi dobija se trougao čija je


hipotenuza ispravljeni zavojak.

Navoj je po pravilu desni, a izuzetno može biti i lijevi.


Navojni par je spoj unutrašnjeg i spoljnjeg navoja istog
profila, istog smjera zavojnice, istih srednjih prečnika
d2=D2 odnosno istog nazivnog prečnika d

Izrada navoja može biti izvedena narezivanjem


primjenom ručnih alata -nareznica i ureznica
Najviše je u primjeni navoj sa trouglastim profilom -
metrički navoj.

Ovo je prvi navoj čije su dimenzije standardizovane u


metričkom sistemu jedinica i u to vrijeme je nazvan
metrički navoj.

Ugao profila ovog navoja je 60° i on odredjuje njegove


glavne osobine i područje primjene
Trapezni navoj je sa smanjenim uglom profila =30° te je visina
teorijskog profila H jako uvećana.

Pri prelasku na stvarni profil, izvršeno je veliko skraćivanje, a


izmedju navojaka su stvoreni veliki prazni medjuprostori
Zavrtanjska veza je navojni spoj ostvaren posredstvom zavrtnja i
navrtke.
Pokretni navojni spojevi obezbjedjuju spregnuto relativno
kretanje spojenih dijelova, pretvaranje obrtnog kretanja u
pravolinijsko kao i pretvaranje obrtnog momenta u aksijalnu
silu.

Osnovni dijelovi pokretnog navojnog spoja su dio sa


spoljnim navojem (navojno vreteno) i dio sa unutrašnjim
navojem (navrtka) sa kojima su spojeni dijelovi izmedju
kojih se ostvaruje relativno kretanje.
Pokretanje se može ostvarivati ručno (ručni pogon) i pomoću
izvora mehaničke energije (motorni pogon).

Primjenjuju se za definisanje tačnog relativnog odnosa


pokretnih dijelova kod mjernih instrumenata i mjernih
mašina, za podešavanje položaja radnih organa kod alatnih i
drugih mašina