DUBROVAČKA TRILOGIJA

IVO VOJNOVIĆ

Zadar, svibanj 2019.

IVO VOJNOVIĆ – GRADA DUBROVNIKA
PJESNIK

 Dubrovnik, 9. X. 1857. - Beograd, 30. VIII. 1929.

 u literaturi se prvi puta javlja pripovijetkom Geranium (1880.) u Vijencu

 dramska djela: komedija Psyche (1900.), Ekvinocijo (1895.) , Dubrovačka trilogija

(1900.-1902.), Smrt majke Jugovića (1907.), Lazarevo vaskrsenje (1913.), Gospođa sa
suncokretom (1912.) i Imperatrix (1918.)

 zbirka poezije Lapadski soneti (1891.-1901.)

 prvim književnim radovima nadovezuje se na realistička i naturalistička

strujanja, a Lapadskim sonetima približava se simbolizmu
 1878.godine surađivao u kulturnoj rubrici zadarskoga Narodnog lista

 od 1899. godine radi u Zadru kao tajnik Namjesništva do 1903.

 1907.-1911. dramaturg HNK
 od 1922. do 1928. godine posljednji je put boravio u svom Dubrovniku
 pokopan 02. rujna 1929, na Mihajlu

 stalno komunicirajući s novim književnim strujanjima u Europi, unio dah

modernizma, artizma, simbolizma, naturalizma i secesije u hrvatsku književnost

 svijet Dubrovnika - uporište Vojnovićeva života i književnog ostvarenja

 u predvečerje svoje smrti, gotovo slijep, u zanosu zbog veličanstvene
proslave dubrovačkog zaštitnika, napisao je uz ostalo:

Hvala Ti, Sveti Vlaho, što si i ove godine učinio ono Tvoje ’famozo’ Čudo od
Čudesa!. . . Ti, Sveče naš, svake godine, molili Te ili ne molili Te mi, rastapaš
dubrovačko smrznuto srce u Gradu od kamena. A Ti znaš najbolje, Sveti
Vlaho, što to hoće rijet, biti od kamena dok ti srce još živo u grudima tuče
(....)
DUBROVAČKA TRILOGIJA
 prvo se nazivala Suton (izvedena u Zagrebu 1900. godine)
 vrijeme nastanka: između 1900. i 1902. godine.
 žanr: povijesna drama s modernističkim obilježjima.
 tri jednočinke kronološki poredane: Allons enfants!, Suton, Na taraci.
 posveta ocu:
Ova tri struka
Lovorike, pelina i vrijesa
OCU MOME
Za života darovana, sada na svetu Mu ploču
Polažem – da u hladu čempresa na Mihajlu
Ne uvenu.
 radnja djela uokvirena je Lapadskim sonetima (Prelude, Na Mihajlu)
 mjesto i vrijeme radnje: Dubrovnik u 19. stoljeću
Allons enfants 27.svibnja 1806.
Suton 1832.
Na taraci 1900.

 svaka jednočinka završava zalaskom sunca na realistički određenom

dubrovačkom lokalitetu
 mitska slika Dubrovnika u trenutku propadanja - 3 modaliteta propasti
1. propast Republike
2. propast vlastele
3. genetsko nestajanje plemstva
 gradacija likova pučana unutar cjelokupnog zbivanja:

a) posluga koja se veseli Frančezima

b) bogati Hercegovac kupuje palaču kako bi je pretvorio u skladište brašna
c) konavoski seljak Vuko predstavnik nove greneracije novoga svijeta

 rastakanje slike Grada teče postupno:

Orsat – Pavle – posljednji gospari

zaključak da valja poći „spat”

 ALLONS ENFANTS!
Allons enfants! – Hajdemo sinci! ( Marseljeza)
 ulazak francuske vojske u Dubrovnik 27. svibnja 1806., između 16h i 18:30 h.
 mjesto radnje: salon Orsata Velikog.
 lik Orsata – protivnik predaje Dubrovnika Francuzima (na sve načine pokušava spriječiti pad
Republike).
 ravnodušan puk (lik salatarice).
 pučanka Kristina (veseli se potpadanju pod francusku vlast).

*francuska sloga
Likovi na čelu s Dživom za Likovi na čelu s Orsatom nasuprot nesloge
Francuze protiv Francuza
Dubrovčana
Karlo, Jero, Tomo, Palo, Nikša, Marko, Niko, Lukša,
Sabo, Luco, Antun, Miho, Vlaho, Mato, Džono
Šiško, Luko , Vlađ
 Vojnović estetizira povijest – prošlost ulazi u umjetničko djelo kroz živote pojedinaca

 drama započinje slomom društva, a završava slomom pojedinca

 kontrast i ironija osnovni stilski postupci = atmosfera Grada

 Dramski sukob temelji se na :

a) staro – novo Kristina: Frančezi dohodu!
b) prošlost – sadašnjost Gospođa Ane: Frančezi pro-ho-du !

c) aristokracija – građanstvo
d) orsat – Dživo, sukob vlastele, salamankezi ( staro) – sorbonezi ( novo)
e) Ane – Kristina, sukob novog i starog vremena
 iako je gubitnik, Orsat je moralni pobjednik

 SIMBOLIKA SUNCA KOJE PADA (završni prizor Deše i Orsata)

 promatraju „sunce što tone” i razgovaraju o zalasku „sunca slobode” -

simbolizam
SUTON
 jednočinka tragedija (nekada se zvala Sjene!).

 mjesto radnje: kuća Mare Nikšine Beneše.

 simbolička uloga naslova- smiraj, kraj,smrt!
 vrijeme radnje: suton, 1832. godina.
 Mara Beneša – udovica jednog od kneževa Dubrovačke Republike – Nikše
Beneše
 udovica promatra suton iz svoje sobe:
MADE (zavirila do vrata): U tmici ste, majko?
MARA: Suton je za razgovor
ORE: ulazeći s Madom: I za tugu.
 kćeri: Made (42), Ore (36) i Pavle (27)
 radnja započinje u doba kad se uvlači u sobu zadnji žar zapada zajedno sa
glasom zvona što pozdravljaju Gospu – propast vlastele
 trgovac Vaso – duguje Mari novce od prodaje kotonjate
 Lujo Lasić – pomorski kapetan, zaljubljen u Pavlu
 Pavle – Marija Orsola (bijeg u samostan)

 kroz likove slugu prikazano rađanje novog društvenog poretka

 život likova je utemeljen na prošlosti
 nedostatak političke i materijalne neovisnosti shvaćen kao apsolutna
egzistencijalna bijeda
 stvarnost = prošlost, ne priznaje sadašnjost – vidljiv svjetonazor dubrovačkog društva

“Otkad se vlastela nemadu ponosit i svojom mizerijom? ...

Ako je Dubrovnik u sužanjstvu, budimo i mi u tuzi...”

 bijeg od stvarnosti, povlačenje u umjetnost- čitaju Dantea, kao Ane Metastazija.

 trenutak susreta Pavle i Luja = kulminacija dramske radnje

“Bi li ti, kapetane, ostavio brod kad se topi ?”

Pavle ostaje na brodu dubrovačke vlastelinske tradicije i tone u tišini samostana!

Osnovni sukob: Pavle- Mara

simbol škara: Pavle na početku zahtijeva škare kojima će presjeći pamuk, da bi

istim na kraju odrezala kosu i najavila odlazak u samostan

PAVLE: (u krajnoj smjelosti, sva plamteća od srdžbe): Ah! – Umrijeti a mučati! – Je li? To su
nam naši stari zapoviđeli!... Nečiste misli ne smiju ni prispat u Benešinom dvoru!... Jes... to
je što te još muči u ovoj prevelikoj tuzi! – Ti hoćeš čin a ne riječi!... pa dobro... (Kano ris
bacila se na tavolin, zgrabila nožice i jednim kretom raščinila sve, duge prelijepe, kose.)
MARA: Ah!... (Vrisne i svali se u stolac pokrivši rukama lice.)
PAVLE: (došla do nje iznemogla ali mirna, pa, kao žrtva pred nijemijem božanstvom, klekne
predajući majci pram ostriženijeh kosa. Polako, tiho i duboko): Marija-Paola te pita: - Vjeruješ
li joj?
NA TARACI
 mjesto radnje: na prekrasnoj terasi vile dubrovačkoga vlastelina Lukše Menčetića
smještena u Gružu
 vrijeme radnje: 1900. godina
Zašto smo nestali mi, i zašto s nama umire misao Slobode?

 osim Lukše pojavljuju se i senilni stari brat Niko te slijepa i stara sestra Mare –
posljednji potomci ove obitelji
 gospođa Mare i njezina rodica Ida – razgovor – Ida odlazi u Ameriku kao učiteljica,
nosi cvijeće (vrijes)
 središnji lik je taraca- utjelovljuje viziju ljudske egzistencije
 Vuko – nagovještaj nove generacije koja ne mari za tradiciju (Lukšin sin)
 gospar Lukša s dum Marinom ispisuje studiju:

„Zašto su vlastela pod svrhu 19. vijeka nestala Dubrovniku?”

 prva scena uspostavlja vezu s prvim dijelom Trilogije:

“Da smo bili veliki... Bili bismo u sužanjstvu iskali da u puku sačuvamo dušu koju smo
mi na ovijem hridima usadili bili..” (Orsatova ideja)

 na kraju drame, sukob s dvaju svjetova prelazi na sukob pojedinca:

“ Homo spat !“
gospodstvo je minulo zavijek, svi su njegovi već “pod pločom” i zovu ga čempresi.
STILSKA OBILJEŽJA DUBROVAČKE
TRILOGIJE
 osim kompozicijski, soneti su i značenjski povezani s dramama
 Prelude u prvom katrenu uvodi dva osnovna motiva Vojnovićeva modernizma:
a) motiv čovjeka, društva, grada i umjetnosti
b) motiv prirode

 u doba moderne svaki se pojam iz segmenta prirode metaforizira

motivi mora, čempresa, groblja, cvijeća, mjeseca itd.

 Krist – metafora Grada – grada žrtve, mučenika - grada kojeg je vrijeme

razapelo
 Sonet Na Mihajlu naslovom uvodi motiv groblja/čempresi

 u sonetu grafički izdvojena dva pojma: fakini i Knez

Fakin – onaj koji pokapa gospare
Knez – onaj kojem pripada dubrovačka vlastela

 odnos glazbe i teksta - sviraju requiem, glazbu za pokojnike na eolskoj liri = spoj
kršćanske i klasične kulture

 Trilogija – stilsko jedinstvo, modernistički stilski postupci

 pozornost pridodana didaskalijama ( subjektivni autorov komentar u kojem se
dodatno razlaže prostor, atmosfera ili psihološko stanje lika )
 TRILOGIJA U KOTEKSTU EUROPSKE NOVE DRAME

 prvi put izvedena 1903. godine u Zagrebu

 Vojnović blizak čehovljevskoj i ibsenovskoj drami
 Dubrovačka trilogija bliska i nordijskom simbolizmu
 dva, od tri dijela Trilogije, započinju ibsenovskom idejom – prošlost nastavlja
živjeti u sadašnjosti
 Dubrovačkom trilogijom i Ekvinocijem, Vojnović pripada kontekstu europske
drame na prijelazu stoljeća
LITERATURA
 Batušić, Nikola: Dubrovačka trilogija Iva Vojnovića // Vojnović, I. Dubrovačka trilogija.
Zagreb: SysPrint, 1996. Str. 7-18.
 Detoni Dujmić, Dunja: Leksikon hrvatske književnosti – djela, ŠK, Zagreb, 2008.
 Ivanišin, Nikola: Grada Dubrovnika pjesnik, ŠK, Zagreb, 1984.
 Kravar, Zoran: Nostalgija i utopija u Iva Vojnovića, Dani Hvarskoga kazališta : Građa i
rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, Vol. 27 No. 1, 2001.
 Paljetak, Luko: Ivo Vojnović - pjesnik u noći smrznutog cvijeća // Noć smrznutog cvijeća /
Ivo Vojnović. Zagreb : Mladinska knjiga Zagreb, 1994.
 Vojnović, Ivo: Dubrovačka trilogija, Sysprint, Zagreb, 1996.
 Vojnović, Ivo: Ekvinocijo/Dubrovačka trilogija, ABC naklada, Zagreb, 2004.