Sekularizacija


Affan Žiško IV-2
 
 Sekularizam (od latinske riječi saeculum, koja
ukazuje na sve ono što ne pripada Religiji) je
vjerovanje, ideja da vjeru i vjerska uvjerenja valja
odbaciti i zanemariti.

 Pojam 'sekularna kultura' shvaćamo u smislu da
država ima male ili nikakve ingerencije u vjerskoj
sferi i obratno, da vjera ima male i nikakve
ingerencije u državnim poslovima.
 
 Sekularizacijom država jamči društvu slobodu od
religioznih zakona i učenja.

 Sekularizacija je dakle princip razdvajanja državnih

institucija i osoba ovlaštenih za zastupanje države,
od vjerskih institucija i vjerskih dostojanstvenika.
 
 Od početka države i pisma do 18. stoljeća postojala su
dva ključna odnosa, uzrokovana djelomično time što je
do pojave prosvjetiteljstva povezanost čovjeka i vjere
shvaćana kao prirodna istina, prvi, između Crkve i
države postojala je tijesna veza, te drugi, monarh je
bio apsolutni vlastodržac, iako su se društveni odnosi
od Asirije do Europe 18. stoljeća znatno promijenili,
feudalno društvo je slijedilo robovlasništvo, ali samo
stoljeće starija izreka "država, to sam ja", pripisana
Luju XIV., jasno govori o svjetonazoru gdje je monarh
centar države odnosno vlasti.
 Religija i moderna
država

 Postulati modernih, demokratskih država su:

 religiozna neutralnost države,

 sloboda ispovjedanja vjere, odnosno "individualni
odabir državljana na području svjetonazora.
 
 Pravno i funkcionalno, u Europi se razlikuju dva
bitno različita odnosa odvojenosti Crkve i države:

 Provođenje sekularizacije koja zahvaća sve sfere,

javne i kulturne, primjer takvih država su Francuska
i Nizozemska.
 Liberalniji odnos, gdje pojedine države, poput
Austrija, Njemačka, Italija, itd. ne šire sekularizaciju
na područje javnosti i kulture.