IZAZOV NEVJERE

Život današnjeg čovjeka obilježen je sekularizacijom, sekularizmom i

ateizmom. Čini se da su ljudi u prošlim vremenima lakše vjerovali u Boga i
intenzivnije živjeli svoju vjeru. Danas čovjek pokazuje različite poteškoće u
odnosu na iskustvo i spoznaju Boga koji su vidljivi na različite načine: u
praktičnom ateizmu i religioznoj ravnodušnosti, u funkcionalnoj religioznosti
koja kroji i bira religiju po vlastitoj mjeri, te u prianjanju uz neke nove
oblike religioznosti.
Na odvajanje mišljenja i znanosti od religije uveliko su utjecali filozofija
humanizma i renesanse, racionalizam i empirizma, te prosvjetiteljstvo. Razvija se
mišljenje o potrebi odvajanja društva od religije i njenih institucija (odvajanje
države od Crkve). U procesu sekularizacije religija i religijska praksa gube na
važnosti. Posljedica toga je sekularizam koji pogoduje stvaranju društva u kojem
se sve događa kao da religije i Boga nema. Pojmovi sekularizacija i sekularizam se
razlikuju iako su međusobno povezani : sekularizacija (lat. Saeculum – svijet) je
proces odvajanja religije i društva, Crkve i države. Posljedica je utemeljenje
zakona na demokratskim načelima većine, a ne na kršćanskom moralu.
Sekularizam – poimanje svijeta prema kojem se svijet tumači sam sobom i
nema potrebe pribjegavanja Bogu. Bog postaje suvišan i samo smeta. Takav
sekularizam , da bi priznao čovjekovu moć, na kraju napušta Boga i počinje ga
nijekati. ( zatvaranje društva u njegovu ideološku samodostatnost koja odbacuje i
negira Boga.)
U skladu s tom ateističkom ideologijom odbacuje se odnos između svijeta i
Boga, te čovjeka i Boga. Čovjek sam sebe stavlja na mjesto Boga. Proglašava sebe
mjerilom svega. On je onaj koji određuje dobro i zlo. Religijske vrijednosti nisu
samo besmislene i beznačajne, već su i opasne i štetne.
Tako se proces sekularizacije koji je mogao dovesti do zrelog odnosa čovjeka
prema Bogu, sebi i svijetu pretvorio u sekularistički ateizam. U sprezi s njim nudi
se svakodnevno potrošačka civilizacija, utilitarizam ( dobro je ono što mi koristi
) i hedonizam (ugoda je dobro) kao najviše dobro, te težnja za moći i
vladanjem što dovodi do svakodnevnih i raznovrsnih diskriminacija.

SUVREMENI OBLICI ATEIZMA

U javnom životu se danas slabo upotrebljava riječ ateizam, puno više ljudi se
deklarira kao agnostici. Ateizam (grč. A-theos, negiranje Boga) nauk ili ponašanja
koje niječe postojanje Boga. Agnosticizam (grč. Agnostos – nespoznatljiv) –
dopušta postojanje više sile, ali tvrdi da je čovjek ne može spoznati.
Veliki dio Europe danas živi u odsutnosti Boga, pa i njegovoj negaciji, što je
vidljivo na više područja:
1. znanstveni ateizam – zahvaljujući napretku prirodnih znanosti i tehnologije sve
više se razvija znanstveni ateizam. Označen je bezuvjetnim povjerenjem u
ljudski razum, te napredak znanosti i tehnologije. Bog je ostavljen po strani jer
ga se za razliku od drugih objekata ne može znanstveno analizirati ili utvrditi.
2. humanistički ateizam – Bog je suvišan jer je čovjek čovjeku Bog.
3. ateizam reakcije – odbacivanje vjere dolazi kao reakcija na krive i nemoralne
postupke Crkve i njenih članova
 1. praktični ateizam – živjeti kao da Boga nema, ateizam potrošačkog društva koje se
nalazi pred užitkom kruha i igara, pa se ne može brinuti za nauk i moral koji
upozorava na opasnosti takvog načina života.

ATEISTIČKA INTERPRETACIJA RELIGIJE

Na početku novog vijeka ateizam je bio stvar filozofske misli, a u 20. st. postaje politički
program kojim se preoblikovala slika svijeta i društva, pa i samog Boga. Ateizam
interpretira religiju kao proizvod čovjekovih želja i potreba. Ateističko usmjerenje
odbacuje postojanje apsolutnog dobra kao mjerila za prosuđivanje između dobra i zla, pravde
i nepravde, istine i laži, mjerila koje je neovisno o ljudskoj volji i ljudskim institucijama.
Ako čovjek ne poštuju to nadljudsko mjerilo, ako se ljudi ne osjećaju odgovornim pred
Bogom, onda sve postaje relativno i nastupa zakon jačeg.
Čovjek teško može shvatiti istinu o sebi i dr. čovjeku bez odnosa prema Bogu. Tek po tom
odnosu može prihvatiti svoje dostojanstvo i ograničenosti, kao i dostojanstvo i ograničenosti
drugih ljudi. Ako ne vidimo Boga kao apsolutnu dobrotu, istinu i ljepotu, onda je teško vidjeti
i doživjeti čovjeka kao njegovu sliku , kao nekog uistinu vrijednog.