JANKO LESKOVAR

MISAO NA VJEČNOST
 O PISCU

• Janko Leskovar ( Valentinovo Pregrade, 1861.

– Valentinovo kraj Pregrade, 1949.)

• hrvatski pripovjedač
 STVARALAŠTVO
• Misao na vječnost, 1891., Vienac

• Katastrofa, 1982; Poslije nesreće, 1894 (prepoznaju se motivi

iscrpljenosti, misticizma, beznađa, lutanja, nerijetko temeljeni
na spiritualizmu i snovima)
• Na duševne doživljaje svojih junaka Leskovar se usredotočuje
i u romanima (Propali dvori, 1896; Sjene ljubavi, 1898).
• misao pripovijedanja nije ni u akciji, ni u nizanju događaja,
nego u doživljavanju psihičkog stanja junaka dekadenta i
njegovu osjećaju života
• mladi su ga prihvatili kao “svojega”

• u svojim je tekstovima varirao uglavnom jednu temu: njegovi

tipovi melankolika, modernih introvertiranih intelektualaca
uspijevaju biti istodobno i prikaz karaktera naše provincije i
slika vrlo bliskih zapadnoeuropskih modela
 MISAO NA VJEČNOST
• lik Đure Martića – pasivan pojedinac zaokupljen svojom
sudbinom; ne uspijeva dosegnuti sreću; tragičan
završetak  TIP LESKOVARCA
• u središtu interesa je čovjekova sudbina i unutrašnja
zbivanja lika
• fragmentarnost i mozaičnost u kompoziciji

• fabula nije dominantna