HISTORIJSKI RAZVOJ

TEORIJE O DRUŠTVU
Auguste Comte, 1837.
Sociologija
Societas (lat.) – društvo
Logos (grč.) – govor, riječ, pojam, misao, razum, znanost

1
ANTIČKA, KRŠĆANSKA I ISLAMSKA
MISAO
 Analiza o društvu mogu se sresti još u starim istočnjačkim
civilizacijama- Egiptu, Babilonu, Indiji i Kini. U tom se
vremenu mogu pronaći i prve značajnije rasprave o
državi, politici, klasi. Svojim analizama ističu se sofisti,
Platon i Aristotel, te predstavnici stoičke i epikurejske
škole.
 Sofisti,prije svih Pitagora, Trazimah i Kalikle, su
značajni jer su težište ljudskog razuma prenijeli s prirode
na čovjeka i društvo. Oni prvi razvili teoriju društvenog
ugovora prema kojoj je prvobitno prirodno stanje, koje se
zasnivalo na punoj slobodi svakog čovjeka, rezultiralo
sukobima pojedinca.

2
Filozofsko razumijevanje društva
 Veoma je teško utvrditi datum kada je sociologijska
teorija (sistem, skup ideja koje razmatraju pitanja
društvenog života od središnje važnosti) nastala.
 Ljudi su od najranijeg vremena razmišljali o
društvenom životu i razvijali različite teorije.
 Korijeni današnje kulture najjasnije se razaznaju u
klasičnoj Grčkoj.

3
 Platon (427.-347.) je prvi
starogrčki filozof koji je pokušao
shvatiti i analizirati društvo kao
cjelinu. Platon je bio žestoki
kritičar sofista i društvenog
ugovora. Platon je svu
intelektualnu energiju usmjerio
na traganju za društvom i
državo kakvi bi trebali biti. Bio je
sklon idealizaciji grčkog polisa
satavljenom od tri klase(Filozofi,
vojnici i proizvodžači)

Platon

4
 Aristotel (448.-322.)zapravo
je najutjecajnji gčki pisac iz
oblasti socijalne filozofije. Prvi
izlazi s tezom da je čovjek
društveno biće („zoon
politikon“). Također uočava
klasnu strukturu antičkog
društva-prepoznajući u njemu
tri klase. Po uzoru na Platona
želi izgraditi idealan polis.

Aristotel

5
 Suprotno Platonu i Aristotelu, koji nastupaju kao
teoretičari društvenog sistema , predstavnici
stoičke škole, koju je utemeljio Zenon (oko 350,-
260.)istupaju kao protivnici društva koje egzistira
na robovima kao oruđu. Oni baš kao i Aristotel
polaze od teze da je čovjek društveno biće. Ali
umjesto podjele društva na Grke i barbare, koje su
odlikovale tadašnje socijalne mislioce, bitno ih
određuje kosmopolitizam, koncepcija svjetskog
društva i građanstva

6
Srednjovjekovna socijalna i politička
misao
 Vrijeme srednjeg vijeka
označeno je stalnim
sukobima i nije bila
pogodna za teorijske
rasprabe. Među onim koji
su to vrijeme obilježili
ističu se Augustin, Toma
Akvinski i Ibn Khaldun.

7
 Augustin (354.-430.)je
zanimljiv po spisu „ O
državi božijoj“, u kojem
ističe determinizam kao
osnovni zakon po kojem
se odvija historijski
proces. Ali i on je
određen Božijim voljom.

Sv. Augustin

8
 Toma Akvinski (1225-1274.)
djeluje u XIII. stoljeću. Poznat je po
spisu „ O kraljevskoj vladavini“koje
se i danas smatra jednom od
najuvjerljivijih srednjovjekovnih
rasprava iz oblasti socijalne i
političke filozofije. Bit filozofije je
aristotelova teza da je čovjek
društveno biće. Njegovoj prirodi
odgovara život u društvu. Država
je po njegovom sudu potrebna. Ali
ona svoje temelje ima u porodici.

Toma Akvinski

9
 Ibn Haldun (1332-1406.) je jedan od
najvećih arapsko-islamskih mislilaca.
Njegova misao iako nastala u
evropskom srednjem vijeku značajna
je ne samo u povijesti islamske
kulture i civilizacije nego i ljudske
misli uopšte. Ibn Haldun je u svojoj
filozofiji oblikovao značajnu teoriju
o cikličnom shvaćanju povijesti.
Vjerovao je da se ciklusi mijenjaju
svakih 120 godina. Budući da je
proširio područje povijesti, koja je
postala znanost o društvu, Ibn
Haldun se s pravom može smatrati
pretečom sociologa.

Ibn Khaldun

10
Novovjekovna socijalna i
politička misao

11
Od početka XVI.do konca XVIII.stoljeća u filozofiji ,
filozofiji historije javlja se veliki broj teoretičara.

12
 Nicolo Machiavelli (1469.-1527.)
smatra da su čovjekov lični interes
njegov lični prestiž i požuda za
materijalnim blagostanjem osnovni
motiv za njegovo pokretanje na
djelatnost. Na temelju takvog
pristupa fenomenu ljudske ptirode
razvija teoriju o državi građanskog
društva. U svakoj državi postoje
dva pola: jedan koji čini narod, koji
se protivi da njime vladaju i drugi
velikaši koji vlast i ugnjetavanje
žele uspostaviti svim sredstvima.

„ Cilj opravdava sredstvo“ Nicolo Machiavelli

13
 Thomas Hobbes
 Bio je filozof koji je tvorac
teorije društvenog ugovora.
Njegovo najpoznatije djelo je
"Levijatan„. Koristio je izreku
"čovjek je čovjeku vuk" (
Homo homini lupus est). Iz
tih osobina proizilaze i odlike
predruštvenog prirodnog
stanja „ ratu sviju protiv svih“

Thomas Hobbes

14
 Baruch de Spinoza
 (1632.-1677.). Spinoza je
došao do spoznaje da stanje
tjera ljude da se ujedinjuju
radi uzajamne zaštite, radi
dobra svih. Na tim
spoznajama dolaze do
svijesti o nužnosti društvenog
ugovora, gdje se pojedinačna
prava prenose na državu kao
zaštitu tih prava.

Baruch de Spinoza

15
 John Locke (Wrigton kraj
Bristola, ( 1632. -1704.) bio je 
engleski filozof i politički pisac,
utemeljitelj klasičnog
britanskog empirizma. Njegovi
politički tekstovi temelj su
savremene demokracije.]U
svom djelu 
Dvije rasprave o vladi Locke
nam daje teoriju o prirodnom
pravu i stvarnim pravima koje
treba upotrebljavati kako bi
razlikovali legalnu i ilegalnu
civilnu vladu.

John Locke

16
Pojava sociologije i njeni predstavnici

 Sociologija započinje onog časa kad se ostvari

kvalitativni raskol sa sličnim oblicima mišljenja:
zdravim razumom, religijom, povijesnim
znanostima i filozofijom.

17
Pojava sociologije i njeni predstavnici

 Sociologija započinje onog časa

kad se ostvari kvalitativni raskol sa
sličnim oblicima mišljenja: zdravim
razumom, religijom, povijesnim
znanostima i filozofijom.

18
 Pojava sociologije i njeni predstavnici
Auguste Comte (1789. – 1857.)
Saint – Simone (1760.-1825)
Herbert Spencer (1820. – 1903.)
Karl Marx (1818. – 1883.)
Emile Durkheim (1858. – 1917.)
Max Weber (1864. – 1920.)

19
 Auguste Comte
(1789. – 1857.)

Smatra se osnivačem sociologije

Tvorac kovanice sociologija:
•societas (lat.) + logos (grč.) 1837. od kada se i računa

emancipacija sociologije kao posebne znanstvene

discipline

20
Položaj i značenje sociologije
Comte je smatrao kako sociologija treba postati najvažnija
nauka koja bi se bavila socijalnom statikom (postojećim
društvenim poretkom i strukturama) i socijalnom dinamikom
( društvenim promjenama i razvojem). Uloga je sociologije
spoznaja zakona po kojima se društvo razvija. Ti su zakoni u
načelu isti kao i prirodni zakoni. Takvo stajalište naziva se
pozitivizam. Sociologija kao “pozitivna” znanost treba preuzeti
funkciju religije u osiguranju društvenog poretka.
Njegov je moto: “ljubav kao načelo, poredak kao temelj,
napredak kao cilj!”

21
 Herbert Spenser
(1820-1903)
Teorija opće evolucije (prije Darwina)
Jednostavni oblici društvenosti ka složenim
Homogeno ka heterogenom društvu
Proces se događa kroz diferencijaciju na planu:
društvene moći, funkcija, podjele rada i religije.
Evolucija se može pratiti od primitivnih plemena do
suvremenih diferenciranih društava
Diferencijacija ne znači nužno i napredak.
Heterogenost bez reda znači regresiju, a ne
progresiju.
Jednostavna, složena, dvostruko i trostruko složena
društva
U društvu je bitna koordinacija kao i specijalizacija

22
 Karl Marks
(1818.-1883.)
Glavna ideja koju zastupa je shvaćanje
da je logiku razvoja društva moguće
shvatiti i objasniti prateći materijalne
promjene u svijetu.

23
 Historijski materijalizam
Historija je slijed klasnih borbi, sukob između grupa nastalih na podlozi
tehnologija.
Historijskim materijalizmom objašnjava: državu i pravo, kulturu, vjerovanja,
pogled na svijet. Pravo i nije drugo nego formalno sredstvo kojim se odnosi
eksploatacije čine trajnim.
Vladajuće ideje društva ideje su vladajuće klase
Religija je sredstvo kojim se u pokornosti drže ljudi, sredstvo koje njihovu
neslobodu u stvarnom svijetu čini podnošljivom

24
 Emile Dürkheim
(1858.pojave
Sociologizam – sve društvene – 1917.)
treba
objašnjavati samo društvenim činiteljima.
Glavni je pokretač društvenog razvitka društvena
podjela rada koja je nositelj razvoja solidarnosti.
Promatra ju isključivo kao moralnu pojavu s kojom
se potvrđuje stanje humanosti.
Dvije su različite vrste solidarnosti:
mehanička i organska.
Razvoj industrjskog društva donosi i opasnost od
anomije tj. odsustva moralnih normi i društvene
kontrole.
Posebno je naglašavao ulogu religije i
obrazovanja za razvijanje kolektivne svijesti koja
jedina stvara uvjete društvenog razvika.

25
 Max Weber
(1864.-1920.
Savremenici su ga smatrali neprijepornim
genijem
Ljudska akcija mora imati smisao
Društveni odnos je ponašanje većeg broja
pojedinaca ukoliko je po svom smislenom
sadržaju ponašanje svih uzajamno
podešeno i na taj način orjentirano

26
Svim ljudskim djelovanjem upravljaju značenja
3 tipa djelovanja koja se razlikuju prema značenjima na
kojima se zasnivaju:
Afektivno ili emocionalno
Tradicionalno
Racionalno
3 oblika legitimacije (koja proizlaze iz društvene akcije) na
kojem se birokratska kontrola zasniva:
- karizmatska vlast
- tradicionalna vlast
- racionalno – legalna vlast

27