Veštački sateliti - definicija Veštački sateliti se mogu definisati kao objekti koji su namerno smešteni u Zemljinu orbitu. Prvi veštački satelit, Sputnjik 1, je poslao Sovjetski Savez 04.10.1957. Od tada do danas je više od 40 zemalja poslalo oko 8900 satelita. Prema podacima iz 2018.godine, oko 5000 je još uvek u orbiti, od čega je oko 1900 operativno dok je ostatak završilo svoj radni vek i postalo svemirski otpad. Vrste veštačkih satelita Astronomski sateliti Biosateliti Komunikacioni sateliti Zemljini opservacioni sateliti Navigacioni sateliti Sateliti ubice Svemirske letelice sa posadom Izviđački sateliti Svemirske stanice Meteorološki sateliti Astronomski sateliti Sateliti koji se koriste za posmatranje udaljenih planeta, galaksija i drugih spoljnih svemirskih objekata. U osnovi predstavljaju velike teleskope koji plutaju po svemiru.
Infracrveni astronomski satelit (NASA)
Biosateliti Sateliti specijalno dizajnirani da nose žive organizme, najčešće u svrhe naučnih eksperimenata. Koriste se da istraže efekte svemira (kosmičko zračenje, bestežinsko stanje i sl.) na biološke organizme. Prva životinja u svemiru je bio pas – Lajka, koja je u svemir poslata 03.11.1957.godine u satelitu Sovjetskog Saveza Sputnjik 2.
Prvi pas u svemiru – Lajka (Sputnjik 2)
Komunikacioni sateliti Sateliti smešteni u svemir u svrhu telekomunikacija. Formiraju specijalan komunikacioni kanal između izvora i prijemnika. Koriste se za televiziju, telefon, radio, internet i vojne svrhe. U Zemljinoj orbiti je oko 2000 komunikacionih satelita, privatnih i državnih.
Savremeni komunikacioni satelit (NASA)
Zemljini opservacioni sateliti Sateliti koji su namenjeni posmatranju Zemlje radi praćenje životne sredine, meteorologije, izrade mapa itd. Od 2008 je u orbiti više od 150 opservacionih satelita, koji pomoću aktivnih i pasivnih senzora prikupljaju više od 10 terabita podataka dnevno.
Explorer 1 – prvi američki Zemljin
opservacioni satelit Navigacioni sateliti Navigacioni sateliti pomoću radio talasa, korisnicima na zemlji, vazduhu ili svemiru obezbeđuju informacije o tačnoj poziciji, brzini i vremenu. Osnovni princip podrazumeva merenje udaljenosti i vremena potrebnog da signal sa satelita stigne do merne tačke. Najpoznatiji i najčešće korišćen je GPS (Global Positioning System – sistem za globalno pozicioniranje).
Pouzdana GPS navigacija – istovremeni
prijem signala sa 4 satelita Sateliti ubice Sateliti dizajnirani da unište neprijateljske projektile, satelite i druge svemirske objekte – svemirsko oružje. Napravljeni su u vojne svrhe a uglavnom su nastali u doba Hladnog rata. Često su tema filmova naučne fantastike i video-igrica.
Ratovi zvezda (eng. Star Wars) –
7 nastavaka filmske antologije Svemirski brodovi Velike svemirske letelice sa posadom, sposobne da povezu ljude u orbitu i izvan nje, i vrate ih nazad na Zemlju. Koriste se za različite namene: komunikacija, posmatranje Zemlje, meteorologija, navigacija, kolonizacija svemira, istraživanje planeta i transport ljudi i robe. Prvi svemirski brod sa ljudskom posadom je bio Vostok 1, koji je 1961.godine u svemir odneo sovjetskog kosmonauta Jurija Gagarina. Do danas su samo 3 države slale u svemir letelice sa ljudskom posadom: SSSR/Rusija, SAD i Kina.
Jurij Gagarin tokom ukrcavanja na Vostok 1
12. april 1961. Izviđački (špijunski) sateliti Posmatrački ili komunikacioni sateliti izrađeni u vojne ili bezbednosne svrhe. Vrlo malo se zna o pravom potencijalu ovih satelita, jer vlade koje ih koriste drže sve informacije u tajnosti.
Fotografija terorističkog kampa Osame bin
Ladena iz Pakistana, izrađena od strane američke agencije CIA iz špijunskog satelita Svemirske stanice Stanice izrađene za život ljudi u svemiru, predstavljaju svemirske luke za pristajanje svemirskih letelica. Dizajnirane su za srednje dug boravak u svemiru, za period od više nedelja, meseci, pa i godina. Najčešće se koriste u naučne i vojne svrhe.
Svemirska stanica Saljut 7 je 1985.godine
izgubila kontrolu, a prvu popravku u svemiru izvela su dva sovjetska kosmonauta. 2017.godine snimljen je film po ovom događaju (Салют 7). Meteorološki sateliti Koriste se za praćenje vremenskih prilika i klime na Zemlji. Mogu da obezbede osmatranja i u retko naseljenim i nepristupačnim oblastima, kao i okeanskim površinama. Satelitski snimci daju stvarnu i veoma tačnu sliku oblačnosti, za razliku od prizemnih osmatranja. Veoma su pogodni za praćenje kratkotrajnih vremenskih fenomena, kao što su na primer grmljavinske nepogode, tornada i slično.