ŠEST OSOBA TRAŽI

AUTORA
Luigi Pirandello
(1867. – 1936.)
Luigi Pirandello
■ rodio se na Siciliji u obitelji bogatog trgovca i
vlasnika rudnika;

■ studirao je književnost i jezikoslovlje u Rimu i

u Bonnu;

■ po povratku u domovinu družio se s

veristima (tal. naturalisti) te se smatra
najboljim nastavljačem verističke proze jer
ga privlači sukob između unutrašnjeg
osjećajnog svijeta njegovih junaka i stvarnosti
koja ih okružuje i kojoj se pokušavaju
prilagoditi;
Luigi Pirandello
■ radio je kao profesor, doktorirao je
dijalektologiju talijanskog jezika;

■ nakon obiteljskog bankrota borio se s

materijalnim problemima;

■ književnu afirmaciju stekao je novelama i

romanima, ali svjetsku slavu doživio je tek
kao dramski pisac;

■ njegove drame prikazivale se u najpoznatijim

svjetskim kazalištima, čak i snimljeni filmovi
prema njihovim dramama;
Luigi Pirandello
■ sa skupinom mladih pisaca osnovao je
Umjetnički teatar u kojemu je djelovao kao
ravnatelj, redatelj i glumac;

■ posljednjih desetak godina života putovao je

svijetom postavljajući svoja djela;

■ supruga mu je nakon rođenja trećeg djeteta

teško psihički oboljela – zatražio kućnu njegu;

■ 1934.g. dobio Nobelovu nagradu za

književnost – fašistički režim to ignorira;
Luigi Pirandello
■ kad je u talijanski Senat ušao senator koji je
slučajno imao isto ime kao neki negativni lik
senatora u jednoj od Pirandellovih drama,
Pirandello je zamoljen da svoj lik preimenuje
kako bi se izbjegle neugodne asocijacije; on je
rekao da je njegov lik umjetničko biće i on
postoji, a da je taj senator ravan nuli i nema
osobnosti pa tako i ne postoji;

■ Kako hoćete da se postojeći lik povuče pred

nepostojećim?

■ poručio je senatoru da promijeni ime ako mu

njegov lik smeta;
Luigi Pirandello
■ u početku je imao i Mussolinijevu podršku te
je postavljen kao voditelj Umjetničkog
odsjeka u rimskom kazalištu;

■ javno progovorio o svojim apolitičnim

uvjerenjima;

■ ubrzo je u fašističkoj Njemačkoj bilo

zabranjeno izvođenje njegovih djela, a
Mussolini je javno kritizirao njegov
introspektivni i antirealistički teatar;
Luigi Pirandello
■ književno stvaralaštvo započeo kao pjesnik i
pripovjedač, a dramatizacijom vlastitih novela
zakoračio je u najplodnije razdoblje – ono
dramsko;

■ romani: Izopćena, Pokojni Matija Pascal

(najveći pripovjedački uspjeh), Jedan, nijedan
i sto tisuća;

■ zbirka novela: Novele za godinu dana (cijela

galerija likova iz sicilijanske i rimske sredine);

■ esej: Humorizam;
Luigi Pirandello
■ drame: Tako je (ako vam se čini), Gospođa Morli,
jedna i dvije;

■ trilogija teatra u teatru: Šest osoba traži autora,

Svatko na svoj način, Večeras se improvizira;

■ ukupno Pirandellovo dramsko stvaralaštvo

objavljuje se pod zajedničkim naslovom Gole
maske i sadrži 44 drame;

■ time ukazuje na suprotnost težnji i stvarnog

života koja dovodi do podvojenosti ličnosti
njegovih junaka i spoznaje o relativnosti istine;
Luigi Pirandello
■ utjecao na hrvatske dramatičare – Ivo
Vojnović i Milan Begović;

■ u Kranjčevićevoj Nadi objavljeni su prijevodi

dviju Pirandellovih novela na hrvatski jezik, a
to su ujedno i prvi prijevod Pirandella u
svijetu;

■ proveo je reformu kazališta, a svojim

idejama utabao je put egzistencijalizmu,
nadrealizmu miješanjem realnog i irealnog
(sna i jave, ludila i razboritosti), a rušenjem
ograda između glumaca i publike srušio je sve
do tada poznate kazališne okvire;
 Pirandellova reforma kazališta
■ novine unosi u tradicionalnu dramaturgiju
realističko-naturalističke drame;

■ ukida podjelu na činove i prizore;

■ razara iluziju scenske stvarnosti i

razotkrivanja mehanizama predstave (npr.
scenografija često ne služi stvaranju iluzije,
već njezinu razaranju – tzv. reteatralizacija
kazališta);

■ ostvarivanje dojma improvizacije;

 Pirandellova reforma kazališta
■ uvođenje dramaturgije predstave u predstavi;

■ dokidanje tzv. četvrtog zida predstave i

isprepletanje prostora pozornice i prostora
gledališta (npr. glumci ulaze kroz gledalište);

■ prikazivanje bizarnih sadržaja i likova,

nema jedinstvene istine, svako od likova ima
svoju istinu;

■ umjetnost je stvarnija od stvarnosti;

 Pirandellov stil - pirandelizam
■ svijet kao pozornica, ljudi osuđeni na glumu i na skrivanje iza društvenih
maski;

■ osobnost je svedena na ulogu, a društvo na kolektivnu glumu;

■ pojedinac ne može do kraja spoznati sebe ni vlastiti identitet;

■ teme priandelizma su problem čovjekove osobnosti te nemogućnost istinske

komunikacije među ljudima;

■ duhovna podloga – ideja o relativnosti istine i apsolutne spoznaje;

 Pirandellov stil - pirandelizam
■ umjetnički postupak pronalaženja suprotnosti u svim životnim pojavama
izaziva humorizam;

■ humorizam razotkriva tragičnu i bolnu pozadinu smiješnih stvari i pojava;

■ paradoksalnost se postiže isticanjem suprotnosti: istine i privida, tragičnoga i

komičnoga, pojedinca i društva, glume i života;

■ tehnikom zrcala Pirandello se služi da bi prikazao igru suprotnosti u životu i na

pozornici;
ŠEST OSOBA TRAŽI
AUTORA
■ drama apsurda;

■ podvojeno mišljenje o djelu – jedni smatraju

da je potpuno ludo, a drugi da je umjetnost;

■ isprepliću se uloge i stvarnost; naglašava se

kako ne postoji granica između zbilje i
stvarnosti;

■ stvarni ljudi glume sebe, a glumci glume

stvarne ljude;
■ varira između tragedije i komedije;

■ u trećem izdanju malo bolje objasnio ideje

koje želi prenijeti;

■ tema: odnos kazališta i stvarnosti (kazališne

iluzije i prave stvarnosti); građanska obitelj i
njeni unutarnji razdori i problemi;

■ slojeviti prikaz građanske obitelji i

ljubavnog trokuta koji stvara komplicirane
odnose;
■ postoji veza koja ih drži na okupu iako se
neki članovi pokušavaju tome oduprijeti;

■ vrijeme radnje: razdoblje od jednog dana;

■ mjesto radnje: kazališna dvorana;

■ 2 radnje – 2 stvarnosti: redatelj i glumci te

obitelj; drama unutar drame;

■ drama nema činova, ali se ne može nazvati ni

jednočinkom jer se predstava prekidala dva
puta – prvo prekid probe, a drugi put tehničar
greškom spušta zastor;
■ šest osoba: Otac, Majka, Pastorka, Sin,
Dječak i Djevojčica;

■ iznenadnim dolaskom prekidaju probu u

kazalištu;

■ riječ je o likovima koje je neki Autor

stvorio, a zatim ih odbacio ne želeći njihove
sudbine osmisliti književnim djelom;

■ od Redatelja zahtijevaju da, umjesto

predstave koju upravo uvježbava, uprizori
njihovu obiteljsku tragediju;
■ Redatelj u početku to odbija, ali ga
zainteresira njihova priča: Majka je u braku
s Ocem rodila Sina; potaknuta Očevim
ponašanjem, ubrzo je napustila Oca i Sina i s
drugim muškarcem započela izvanbračnu
vezu u kojoj je rodila Pastorku; taj muškarac
bio je Tajnik, a ubrzo se umro te se Majka
morala zaposliti; navodno radi u krojačkom
salonu, ali ispadne da je riječ o javnoj kući; i
Pastorka se prostituirala da bi prehranila
obitelj; Otac dolazi u javnu kuću kao
Pastorkina mušterija, ali to u zadnji čas
sprječava Majka; zbog grižnje Otac prima
cijelu obitelj u kuću, ali su odnosi tjeskobni i
teški što dovodi do niza obiteljskih tragedija;
■ likovi su ujedno i maske:

Otac – grižnja savjesti;

Majka – bol;
Sin – prezir;
Pastorka – osveta;

■ pirandellovski relativizam: konačne istine

nema jer svatko ima svoju istinu!