ALIJA SIROTANOVIĆ

BIOGRAFIJA:
• Rođen je u Trtorićima, selu kod Breze, Bosna i Hercegovina. Tačan datum
rođenja nije poznat. Cijeli život je proveo u rodnom selu, a radni vijek u
Rudniku mrkog uglja "Breza"
• 24. jula 1949. godine, u Jami 1 poznatoj kao Rov vojvode Putnika, sa
svojih osam komorata, u jednoj osmosatnoj smjeni iskopao 158 tona uglja
– 253 rudnička vagoneta, čime je za 215 odsto prebacio brigadnu normu
od 50 tona za šihtu i oborio dotadašnji rekord Alekseja Stahanova iz 1936.
godine – 102 tone uglja, iskopanih doduše za 5 sati i 45 minuta.
• Zbog ovog podviga Alija je odlikovan četvrtim po važnosti ordenom u
FNRJ/SFRJ – Junak socijalističkog rada. Štampa je naširoko i nadugačko
pisala o ovom podvigu, a o Aliji su se vremenom isprele mnoge legende.
• Navodno, specijalno za tu priliku, jer obaranje rekorda je dogovoreno dan
ranije sa rukovodstvom rudnika, iskovao je sebi lopatu kojom je mogao da
zahvati 50 kilograma uglja u jednom cugu. Međutim, Alija lopatom nije ni
radio, on je bio kopač i njegova alatka je bila pneumatska bušilica, a radio
je sa dvije u isto vrijeme, dok su lopatali komorati. Legenda ili ne, tek za
veliku lopatu, jer lopata ima raznih veličina, u Bosni kažu "sirotanovićka".
 SUSRET SA TITOM
•  Opetnavodno, Tito je jednom prilikom, moguće kad mu je uručivan orden Junak
socijalističkog rada, upitao Aliju treba li mu štogod, a ovaj lakonski odgovorio "veća
lopata", pa je, kao, Tito naredio da mu se iskuje ona velika lopata. Po drugoj legendi, na isto
Titovo pitanje ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam
za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u
njegovo selo stigla pre nego što se on iz Beograda vratio. Kažu, također, da je negdje
sedamdesetih opet bio na prijemu i da mu je Tito ponudio na poklon "auto po želji". Alija je
izabrao "fiću"
• “Ovo je ovaj rudnik, što sam ja pobijedio Stahanova, a Tito pobijedio Staljina.”
 NAJKRAĆI GOVOR PRED SINDIKATOM

• Ipak, nije se mogao oduprijeti zovu Partije, pa je na kongresu sindikata

Jugoslavije održao najkraći govor svih vremena prije i poslije. Trema je
bila jaka, a njegov govorni aparat je potpuno zakazao.
• “Drugarice i drugovi, treba raditi…”
• Zbunjen, isto je ponovio još jednom i dodao da “bez rada nema ništa”, a
treći put uspio je još samo da opsuje.
• Alija je cijeli radni vijek proveo u istom statusu – rudar-brigadir,
penzionisao se sredinom sedamdesetih. Iako su u to vreme rudarske plate
bile znatno veće od radničikih, penzija mu je bila skromna. "Drugovi" su
ga se sjetili sredinom osamdesetih, pa su mu u vreme kad mu je lik
"udaren" na "dvaesiljadarku", dodjelili nagradu AVNOJ-a koja je "vukla"
nacionalnu penziju, a ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza"
postavljena je njegova bista. Da li je nacionalna penzija do njega i stigla
nije poznato. Umro je 13. maja 1990. godine, tik pred smrt Jugoslavije