Nepoznati ljudi

Alvin Džindo i Eman Gagula

Bilješka o piscu:
Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940 - 15.
septembar 2011), je bio bosanskohercegovački
književnik. Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za
Nobelovu nagradu. Roman "Vječnik" je oborio sve
rekorde u izdavačkoj kući „Svjetlost” iz Sarajeva,
uključujući i Selimovićev "Derviš i smrt.” Još neka
poznata djela: „Karabeg”, „Zmaj od Bosne”,
„Ugursuz”. Umro je 15. septembra 2011. godine u
Sarajevu u 71. godini života.

Vrsta djela: pripovjetke

NEPOZNATI LJUDI
Vrijeme radnje: 1948. godina
Mjesto radnje: more, Dom za nezbrinutu djecu,
mesnica, Hibina kuća, voz
Nepoznati ljudi je jedna od pripovjetki. Nosi naziv
samog dijela. Pisac prepričava događaje iz svog
djetinjstva. Naziv se odnosi na osobe koje dječak
sreće u domu nakon što ga majka ostavi. Može se
odnositi i na sam odnos dječaka i njegove obitelji.
Paralelno njegovoj distanci od svoje porodice tu je i
odnos djecaka sa porodicom koja ga nakon samo
par dana poželi usvojiti, iako su oni stranci i koje
dječak ne zeli.
Likovi: Nedžad(pisac), Juhid, Gerasim Ivanović, Marija, Ivan Lokot

Nedžad (pisac) - Smatrao je sebe pravednim. Nije bio u dobrim

odnosima sa majkom. Njegova majka se udala tek kada je on
imao sedam godina, jer je njegov otac preminuo u njegovoj
trećoj godini. Svog očuha je smatrao šutljivim čovjekom, a kada
je dobio polubrata nije ga nikako mogao prihvatiti i bio je dosta
ljubomoran na njega. Sa njim se nije čak ni družio. I bilo mu je
krivo što ga njegov polubrat u svemu oponaša. Ipak, njegova
majka je bila na strani mlađeg sina. Zbog toga ga je i udario kada
su bili na moru, a u tom trenutku svi su bili na strani njegovog
polubrata. Nedžad je završio u Domu za nezbrinutu djecu i nije se
mogao naviknuti na taj život. Zbog toga je bio u lošim odnosima
sa majkom. On je veoma hrabar i ponosan dječak. U ovim
kratkim pričama priča i o tome kako se osjeća usamljeno,
depresivno, kako se osjeća kao da je sam na svijetu.
Juhid - Juhid je bio Nedžadov prijatelj iz Doma.
Juhid je bio veoma vezan za Nedžada. Kada ga je
odgajatelj Ivan Lokot u domu počeo tući, Juhid je
stao ispred njega kako bi ga branio. Bili su
zajedno u svemu i što god bi Nedžad poželio
učiniti, Juhid ga je slijedio. Čak i kada su pobjegli
iz Doma kako bi slijedili Mariju i uvjerili se je li
Marija doista u vezi sa vozačem kruha. Njih
dvojica su bili nerazdvojni, tim više što su
doživjeli sličnu sudbinu i nesreću da ostanu u
Domu za nezbrinutu djecu. Za razliku od Juhida,
Nedžad je ipak imao roditelje.
Mišljenje o djelu:
Priča koja prikazuje relan život djece u domu.Ono kroz šta
djeca prolaze, i psihički i fizički.Njihova osjećanja u velikim
životnim promjenama. Otuđenost od vlastite porodice,
gubitkom jednog člana. Ono što nam se posebno sviđa jeste
dječija iskrenost i pravednost. Razlikovanje dobrog od lošeg.
Zalaganje jednog za drugog. Naprimjer kada je Juhid stao u
odbranu Nedzada od odgajatelja. I ono cemu se nadamo, da
se danas ovako nešto zaista ne događa u domovima za
nezbrinutu djecu. Jer, ono što je najvažnije, to su djeca bez
zaštite, koja su tu sa određenim razlogom. I najmanje što im
treba jeste neadekvatno postupanje osoblja.
A kao kompletna zbirka, ima jako puno poučnih priča, koje
navode na relano razmišljanje o pravim vrijednostima u
životu.
Stilske figure:
Epiteti:
Lijeva noga,krivudavom,neobičan,prijatan
Hiperbola: zabranjeno je tuci
Obična stvar
Likovi-Lisica,Dabar,miš,vepar,mačak,kuna,
Vrsta djela-pripovjedka
Mjesto radnje-mesnica
Vrijeme radnje-neodređeno
Epiteti-
neka,plava,gladna,malog,velikog,namazana
Metafora-sunce je zinulo,napudrana gumena
Alegorija-A na fotografiji ostali mama i tata
Personifikacija-Vjetar je stao
U ovoj priči se nalaze kratke priče.Prva je o lisici, to
jeste ženi koja podsjeća na lisicu sa plavo
namazanim ustima.Vodila je neku djevojčicu sa
kojom je došla kupiti meso.Druga je o dabru, ali
priča također govori o ženi koja je došla kupiti
meso,samo što je ova žena bila i veća i mlađa od
prve.Treća je o mišu, jednom mladiću koji je bio
veoma sretan.Četvrta je o vepru, starijem čovjeku,
koji je došao sa tri dječaka koja su podsjećala na
jazavce.Peta je o mačku, jednom starcu sa gustim
brkovima,a šesta je priča o kuni, samom piscu.Pisac
nam želi poručiti kako postoje ljudi koji podsjećaju
na određene životinje, što izgledom, što po naravi.