OPEKLINE I

SMRZOTINE
 OPEKLINE
 Opekline su ozljede, odnosno patološke promjene
izazvane viskoim temepraturama. To su zapravo
kronične bolesti, obzirom da je početna hospitalizacija
samo manji dio cjelokupnog liječenja koje je
dugotrajno, a sastoji se od: nadoknade tekučine i
elektrolita, nutritivne komponente, liječenja infekcije,
kirurškog tretmana i obrade rana, kardiopulmonalne
reanimacije (<10%), rehabilitacije, rekonstrukcije i
psihološkog suporta >> zato supotrebni centri za
opkeline sa anesteziološkim timom.
 OPEKLINE
 Epidemiologija: najčešće stradaju žene i djeca
u kući, povrede na poslu - eksplozije,
saobraćajne nesreće.
 Čime su opekline izazvane?
 Opekline su izazvane visokom temperaturom:
plinovi, plamen, tekućine (vrela voda, čaj,
juha, ulje), krute tvari (metali i plastika), struja
i kemijske opekline.
 OPEKLINE
 Oštećenje koje nastaje ovisi o temperaturi, dužini
ekspozicije i vrsti materijala.
 Temperature od 50-70 stupnjeva uzrokuju samo
funkcionalne smetnje u tkivima, dok veće
razagrađuju proteine što dovodi do nekroze.
 Što je ekspozicija dulja, jače je oštećenje.
 Redosljed od niže prema višoj temperaturi ključanja:
voda, ulje, plastika, metali.
 Debljina kože uvjetuje dubinu opekline (kod djece
ćemo imati jače opekline nego kod odraslih, na licu
jače nego na tabanima.
 OPEKLINE
 Ambulantno liječenje,

 Bolničko liječenje (samo se 10% opeklina

hopsitalizira),

 Intenzivno liječenje u centrima za opekline

kod velikih opeklina.
 OPEKLINE
 Površina opekline- sistem 9:

 Glava 9%,
 Trup prednji (18%) i stražnji (18%) = 36%

 Genitalije 1%,

 Gornji ekstremitet 9%, oba 18%,

 Donji ekstremiteti 18%, oba 36%

 OPEKLINE
 Dubina opekline:
 I stupanj- epidermis
 II stupanj- dermis, površni i duboki,

 III svi slojevi kože,

 IV stupanj dublje strukture (mišići i kosti).

Ostali faktori o kojima ovisi liječenje opekline je

životna dob, patološka stanja ( DM, renalna
isnuficijencija, kardiopulmonalne bolesti, dodatna
trauma).
 OPEKLINE
 Klinička slika:
 I stupanj: karakteriziran eritemom (crvenilo),

koje nastaje zbog vazodilatacije; edem radi

povećane permeabilnosti kapilara sa izlaskom
vode, elektrolita i proteina.
Ovi se problemi spontano riješavaju u nekoliko
dana, može doćo do deskvamacije kože
(primjer sunčane opekline- guljenje)
 OPEKLINE
 II stupanj (dermalne opekline): karakteriziran je
osim edemom pojavom fliktena - mjehura koji
su puni plazminog eksudata koji je bogat
proteinima. Površne opekline dermisa zacjeljuju
u roku 10-15 dana bez ožiljaka horizontalnim
rastom epitela. Duboke dermalne opekline su
karakterizirane kompletnom nekrozom dermisa,
te zacjeljuju 15-25 dana reepitelizacijom iz dna
adneksa kože (dlake i žljezde).
 OPEKLINE
 III stupanj: nekroza svih slojeva kože,
karakteriziran formiranjm eskare koja izgleda
kao suha gangrena ukoliko je došlo do
opekline plamenom ili vlažna gangrena
ukoliko je materijal tekučina. Dolazi do
spontane demarkacije sa eliminacijom
nekrotičnog materijala; može doći do
superinfekcije bakterijama, a defekti se
popunjuju granulacijskim tkviom.
 OPEKLINE
 Patofiziologija: opeklinska bolest nastaje kod
odraslih sa opeklinom većom od 25% tjelesne
površine i kod djece sa 10-12 % opečene
površine. Kod o. bolesti nemamo samo
lokalnih, nego i sistemskih promjena.
 Faza šoka-akutna,
 Toksična faza, subakutna,

 Distrofička i metaboločka- kronična.

 OPEKLINE
 Prilikom faze šoka aktiviraju se sitemi enzima koji oslobađaju
Histamin, Serotonin i Prostaglandine, te se stvaraju
vazoaktivni polipeptidi, a svi oni direktno djeluju na stijenku
krvne žile. Posljedica čega je stvaranje mjehura i edema koji
nije ograničen samo na mjesto opečene površine -
hipovolemijski šok (kao i hemoragični):
 Vazodilatacija, acidoza tkiva, poremečaj diureze, hipovolemija-
smanjenje udarnog volumena (kod velikih opeklina postoji MDF-
myocardial depresant factor), plučni inersticijalni edem – atelektaze -
hijaline membane, GIT: stres ulkus, hemoragijski gastritis, difuzna
hemoragija po čitavom GIT uzrokovana poremečajem koagulacija.
 Ova faza traje 24- 48 sati.
 OPEKLINE
 Toksična faza je najopasnija, a asastoji se od
resorpcije toksičnih tvari, infekcija ( stradaju jetra i
ubrezi). Infekcija predstavlja glavni uzrok smrti kod
opeklina.
 Koža je glavna barijera vanjskim faktorima, a sa
nekrotičnim područjima predstavlja teren za
bakterijsku invaziju. Osim toga oslabljeni imunološki
sistem onemogučava organizmu da se brani od
infekcije, štoviše potiče sepsu, odnosno septički šok.
 OPEKLINE
 Dismetabolička fazaje karakterizirana
hiperaktivnim metabolizmom zbg gubitka
topline i tekučine iz opečenih površina. Kod
opeklina od 50% gubi se 1500 cal/d samo
isparavanjem
 OPEKLINE
 Dijagnoza:

 Površne su opekline bolne, kompresijom se vraća

ružičasta boja, dok duboke nemaju refiling i nisu
bolne, sivo blijede ili tamne nekrotične.
 OPEKLINE
 Liječenje:
 Skinuti odjeću, isprati hladnom vodom, analgezija,
antitetanus, infuzije (formule-faktor 1-3 x TT x opečena
tjelesna površina, od čega pola u prvih 8 sati), urinarni
kateter, toaleta rana,. Ukoliko postoji crikumferencijalna
duboka opeklina - fasciotomija radi kompresivnog
sindroma.
 Kirurško liječenje: eskaretkomija ili tangencijalna ekscizija
sa kožnim transplantatom. Radi sprečavanja sepse prije
početka toksične faze ( 3-5d). U jednom aktu max. 30-40%
ukupne tjelesne površine
 OPEKLINE
 Rehabilitacija:
 Hidroterapija,
 Fizikalna terapija - razgibavanje,

 Kompresivne rukavice,

 Kirurško liječenje (korekcija kontraktura, nikada

estetske indikacije: Z plastike, ekspanderi,
režnjevi)
 SMRZOTINE
 Javljaju se nakon izlaganja tkiva niskim temperaturama.
Obično su to otkriveni dijelovi tijla: prsti na nogama i rukama.
 I,II,III stupanj
 I stupanj: blijeda koža, potom plavkasta, edem,
 II stupanj: mjehuri sa seroznohemoragičnim sadržajem (10- 30
d. se zacijeli)
 III stupanj: nekroza poput vlažne gangrene
 U početku su ishemične točke sa cijanotičnim flekama. Može
doći do kliničke slike kada hladnoća ne izazove oštečenje na
koži već ošteti samo nervne strukture (snezitivne) izazivajući
jaku bol ili (motorne) paralizu mišića.
 Terapija: analgezija, toaleta rana, kirurška kod dubokih