DEKUBITUS

-Dekubitus (rane zbog pritiska, kožni vrijedovi) je oštećenje kože koje nastaje
zbog nedostatka krvnog protoka i zbog nadražaja kože iznad kosti gdje je koža
bila duže vrijeme pod pritiskom kreveta, invalidskih kolica, sadrenog zavoja,
udlage ili drugih tvrdih predmeta. Dekubitus bolest je koja nastaje pritiskom na
određeni dio tijela ležanjem ili sjedenjem, točnije, prilikom jakog i dužeg
pritiska na određeni dio tkiva na tijelu, čime se prekida cirkulacija krvi i kisika u
tome dijelu tijela te koža na tome dijelu postaje čvrsta i crvena ili mekana i
ljubičastoplave boje.

Uzroci
-Koža ima bogatu opskrbu krvlju koja dostavlja kisik svim njenim slojevima. Ako
se ta opskrba krvlju prekine dulje od 2 do 3 sata, koža će odumrijeti, počevši s
vanjskim slojem (epidermis). Česti uzrok smanjenog krvnog optoka u koži je
pritisak. Normalni pokret skreće pritisak tako da se opskrba krvlju ne zaustavlja
duže vrijeme. Sloj masti ispod kože, naročito iznad koštanih izdanaka, pomaže
podložiti kožu i sprječava pritisak na krvne žile.
-Ljudi koji se ne mogu pokretati rizična su skupina za dobivanje dekubitusa. U
tu skupinu spadaju ljudi koji su paralizirani, vrlo slabi ili sputani. U opasnosti su
i ljudi koji ne mogu osjetiti nelagodu ili bol, signale koji ljude normalno
motiviraju da se pokreću. Oštećenje živca―zbog ozljede, moždanog udara,
šećerne bolesti ili drugih uzroka―smanjuje sposobnost osjećanja boli. I koma
može smanjiti sposobnost osjećanja boli. Slabo ishranjeni ljudi nemaju zaštitni
sloj masti pa njihova koža dobro ne sraštava, jer joj nedostaju bitne
prehrambene tvari. Ti ljudi također imaju povećani rizik od razvoja dekubitusa.
-Kada pritisak prekine krvni tok, područje kože koje ostane bez kisika najprije
postaje crveno i upaljeno, a zatim ranjavo. Čak kada se krvni protok samo
djelomično prekine, vrijedove mogu uzrokovati trenje i druge vrste oštećenja
vanjskog sloja kože. Neprikladna odjeća, naborana posteljina ili cipele koje se
trljaju o kožu mogu doprinijeti ozljedi kože. Produljena izloženost vlazi―često
znojenje, mokraća, feces―mogu oštetiti površinu kože olakšavajući nastanak
dekubitusa.
Mehanizam Nastanka

U nastanku Dekubitisa dominiraju 3 glavna mehanizma, i to :

 Pritisak
Pritisak je najvažniji faktor u razvoju dekubitusa, naročito kada se on javlja
iznad koštanih dijelova. Vanjski pritisak na tkiva izaziva kompresiju i distoriziju
najmanjih krvnih žila. Ukoliko je tlak viši od kapilarnog tlaka, kao posljedica
nastaje okluzija krvnih žila. Kapilare se zatvaraju ako tlak poraste preko 32
mmHg.

 Micanje
Micanje nastaje ako pacijent klizi naniže u krevetu ili stolici. Sile micanja
dovode do prelamanja, istezanja ili kidanja malih krvnih žila, što ima za
posljedicu prekid dotok krvi i pojavu ishemije. Ako je ishemija produžena, ona
izaziva endotelijalna oštećenja, nastaje tromboza i dolazi do smrti stanica.

 Trenje
Trenje se opisuje kao sila koja se stvara kada dvije površine klize jedna preko
druge, u ovom slučaju kože o plahtu, postelju,invalidska kolica itd. Ovim
mehanizmom nastaje površna ozljeda kao što je oguljotina epidermisa.
Bilo koji od navedenih mehanizama dovodi do okluzija (začepljenje)
mikrocirkulacije izazivajući ishemiju (nedovoljnog dotok krvi u tkiva),
inflamaciju i hipoksiju tkiva (nedostatka kisika u tkiva), što za posljedicu ima
smrt stanica, pojavu nekroze i kroničnih rana. (ulceracija)

Klinička Slika
U kliničkoj slici dekubitusa dominira lokalizacija promjena na regijama tijela
koje su izložene pritisku o tvrdu, mokru i/ili neravno podlogu, tj. na izbočenim
dijelovima tijela, koje stvara slabinski dio kralježnice, sedalna kost, zglob kuka,
članak, koljena ili laktovi, kao i na područjima na kojima je slabije razvijeno
masno tkivo.
U nastanku i razvoju kliničke slike razlikujemo sljedeće stadije dekubitusa:
 I. stadij - Pojava crvenila s edemom. To stanje obično nastaje nakon dva
do tri sata pritiska na istom mjestu. Bolesnik osjeća bol, svrab ili toplinu
u području tlaka. Nema ranu, a crvenilo ne nestaje kada se pritisne.
Temperatura kože se razlikuje od okolne kože. U ovom stadiju promjene
su još reverzibilne.
 II. stadij - Na zahvaćenim dijelu kože a djelomično i potkožnom tkivu,
javljaju se mjehurići. Postoji i alteracija stanica u epidermu (vanjski sloj
kože). Koža dobiva purpurno plavu boju. Oštećenja još nisu konačna.
 III. stadij - Pojava smeđe boje i nekroze tkiva u zahvaćenim području s
vidljivim mišićima. Ovaj stadij prati obavezna pojava infekcija. Koža
poprima sve više crnu boju i postaje vrlo suha. Klinički, ovaj stadiju
karakterizira pojava kratera, sa ili bez okolnog tkiva i značajna oštećenja
tkiva koja su ireverzibilna.
 IV. stadij - karakteriziraju duboki čirevi, s potpuno razorenim mišićima i
vidljivim dijelovima kosti. Ovaj stadij također karakterizira obvezna
infekcija, pojava šupljina u vidu sinusa i ireverzibilne promjene.
 V. stadij - stadij umnožavanja čireva (ulceracija), u različitim stadijima
razvoja.
Oko 75% dekubitusa u II. stadiju mogu se izliječiti u roku od osam tjedana,
samo 62% u IV. stadija dekubitusa mogu se ikada izliječiti, a samo kod 52%
bolesnika izlječenje nastaje u roku od jedne godine.
Klinička slika dekubitusa je najučestalija među bolesnicima s ozljedom
Kralježnice, ali se sreće i kod komazotznih bolsenika, pothranjenih osoba,
dijabetičara, neuroloških, psihijatrijskih i onkoloških bolesnika. Među kirurški
liječenim bolesnicima na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu,
(četrdesetogodišnja studija), oboljelih od dekubitalnih ulkusa III. i IV. stadija,
blizu 95% bolesnika imalo je dekubituse na donjem dijelu tijela, 75% u karličnoj
regiji, a 20% na donjim ekstremitetima.
Sprječavanje

-Nastali dekubitusi su bolni te ugrožavaju život. Mora se produžiti boravak u

bolnicama i domovima za njegu; takva stanja povisuju cijenu skrbi.
-Sprječavanje bolesti je prioritetno, a duboke dekubituse gotovo se uvijek
može spriječiti intenzivnom sestrinskom njegom. Uz njegu medicinskih sestara i
članova obitelji sprječava se nastanak rana. Temeljitim svakodnevnim
pregledavanjem kože osobe vezane uz krevet može se otkriti rano crvenilo.
Svaki znak crvenila je signal da je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječilo
otvaranje rane na koži.
-Koštana izbočenja mogu se zaštititi mekanim materijalima kao što je pamuk ili
pahuljasta vuna. Kreveti, stolice i invalidska kolica treba tapecirati da se smanji
pritisak. Ljudima koji se ne mogu sami pokretati treba često mijenjati položaj;
uobičajena je preporuka da ih se preokrene svakih 2 sata a kožu održava
čistom i suhom. Osobe vezane za krevet dugo vremena mogu rabiti posebne
madrace (madraci napunjeni vodom ili zrakom). Ljudima koji već imaju
dekubituse na nekoliko mjesta po tijelu, madraci ispunjeni zrakom ili madraci u
obliku jajolikih košara ispunjeni spužvastom gumom mogu preusmjeriti pritisak
i pružiti dodatno olakšanje. Bolesnicima s dubokim dekubitusima može biti
potreban zračni flotirajući madrac.

Sporedne komplikacije i bolesti

Kod Dekubitusa se mogu javiti par nuspojava,komplikacija i bolesti kao što su :

 Infekcija
 Dehidracija
 Anemije
 Sepsa
  Ogroman gubitak proteina
 Osteomielitis

Liječenje
-Liječenje dekubitusa je mnogo teže nego sprječavanje. Na sreću, u ranim
stadijima dekubitusi se obično izliječe sami od sebe kad se ukloni pritisak.
Izlječenje se može ubrzati ako se poboljša opće zdravlje uzimanjem
bjelančevina i kalorijskih dodataka.
-Kada se na koži otvori rana, pokrivanje gazom može pomoći u zacjeljivanju.
Najčešće se koristi gaza obložena teflonom ili gaza natopljena vazelinom jer se
ne lijepi na ranu koja zarašćuje. Za duboke rane, od pomoći mogu biti posebni
zavoji koji sadrže materijal poput želatine. Ako su rane inficirane ili se iz njih
cijedi tekućina odumrlo i zaraženo tkivo može se ukloniti ispiranjem, nježnim
pranjem sapunom ili uporabom dezinficijensa kao što je povidonjod. Međutim,
pregrubo čišćenje usporava izlječenje. Katkada liječnik treba ukloniti (obrezati)
skalpelom odumrlo tkivo.
-Umjesto toga mogu se rabiti kemijska sredstva, ali ona su općenito manje
temeljita od skalpela.
-Duboke dekubituse teško je liječiti. U nekim slučajevima nužno je presađivanje
zdrave kože na oštećeno područje. Nažalost, ta vrsta kirurškog zahvata nije
uvijek moguća, naročito kod slabašnih starijih ljudi koji su pothranjeni. Često
se, kada se infekcija razvije duboko unutar rane, daju antibiotici. Kada se
inficiraju kosti ispod rane, infekciju kostiju (osteomijelitis) naročito je teško
izliječiti; infekcija se može širiti krvnom strujom pa je nužno višetjedno
antibiotsko liječenje.

Adin Saletović IX-2

Grupa B