Osteomijelitis

Mentor: Dr. Semir Turbić Učenik: Danis Šišić

Osteomijelitis je upala koštanog tkiva s razaranjem koja može biti akutna ili
hronična. Do infekcije može doći bakterijama ili gljivicama širenjem kroz
krvotok.

Osteomijelitis može početi u samoj kosti ako je ozljeda kosti izložena klicama
(ispod dubokih dekubitusa – rane koje nastaju od pritiska na određeni dio tijela
ležanjem, sjedenjem, itd.). Također, nastaje hematogeno (od zaraženih tkiva ili
proteza) ili preko otvorenih rana (otvoreni prijelomi ili operacije na kostima) u
80% slučajeva.
Kod djece, osteomijelitis najčešće zahvaća duge kosti noge i
nadlaktice (javlja se u mekšim područjima, na oba kraja dugih
kostiju ruku i nogu), dok je kod odraslih veća vjerojatnost za
razvoj osteomijelitisa u kostima koje čine kralježnicu (kralješci).
Ljudi koji imaju dijabetes mogu razviti osteomijelitis u kostima
nogu, ako su im stopala inficirana.

Iako se smatrao neizlječivim stanjem, osteomijelitis se može

uspješno liječiti. Kod većine ljudi je potrebna kirurška operacija
kojom se uklanjaju dijelovi kosti koji su odumrli zbog infekcije, a
zatim slijede jaki antibiotici koji se često daju intravenski.
Liječenje traje najmanje 6 sedmica.
 Etiologija i patogeneza

Većina slučajeva osteomijelitisa su uzrokovani bakterijom Staphylococcus – klicama koje se

obično nalaze na koži ili u nosu i u potpuno zdravih osoba.
Klice se mogu prenijeti do kosti na razne načine, uključujući:

Putem krvi – klice u drugim dijelovima tijela; npr., od upale pluća ili infekcije mokraćnog
sustava – mogu putovati kroz krvotok do oslabljenog mjesta na kosti.

Putem obližnje infekcije – teške ubodne rane mogu nositi klice duboko unutar vašeg tijela. Ako
takva ozljeda postane zaražena, klice se mogu proširiti u obližnju kost.

Izravnu kontaminaciju – takav slučaj se može dogoditi ako slomite kost tako teško da dio nje
viri kroz kožu (otvoreni prijelomi). Izravna kontaminacija može se pojaviti tijekom operacije
zamjene zglobova ili pak pri liječenju lomova.
Predisponirajući čimbenici su:

-ozljeda/trauma kosti,

-ishemija (smanjen dotok krvi) I

-strana tijela.
Čimbenici rizika su:

-starija životna dob,

-iscrpljenost,

-uremija (povišenje koncentracije ureje u

krvi),

-hemolitična anemija i

-intravenozne ovisnosti.
Osteomijelitis – simptomi

Simptomi se obično razviju u toku dva ili tri dana.

Glavni simptomi su bolovi i krajnja osjetljivost zahvaćenog područja, naročito pri fleksiji obližnjeg zgloba.

Akutni upalni proces uzrokuje:

-mršavljenje,
-malaksalost i
-povišenu tjelesnu temperaturu uz popratni edem (oteklinu), (eritem) crvenilo i
-osjetljivost na dodir.

Hronični upalni proces prate duboki koštani bolovi koji traju mjesecima ili čak godinama te osjetljivost na
pritisak.

Kod djece, tačnije kod novorođenčadi, osteomijelitis je praćen plakanjem zbog bolova prilikom pomicanja
zahvaćenog dijela tijela.
 Klinička slika
Nespecifični osteomijelitis, koji je najučestaliji oblik osteomijelitisa, prema intenzitetu kliničke slike, deli
se na akutni i hronični oblik.

Akutni hematogeni oblik

Najčešće nastaje kao posledica sepse, tj. prodora bakterija u krvotok, najčešće iz nekog već postojećeg
žarišta (upala srednjeg uva, angina, piodermije, i druga moguća žarišta). Takav osteomijelitis ima različit
karakter s obzirom na životno doba u kome se javlja pa tako razlikujemo:

Novorođenački i dojenački osteomijelitis

Nastaje kao posljedica infekcije pupka ili petne kosti prilikom uzimanja krvi za laboratorijske pretrage.
Najčešći su uzročnici pneumokok ili meningokok. Dojenče u prvim mesecima života nema
zadovoljavajući imunitet. Zbog toga djetetovo opšte stanje ne mora uvek odgovarati i stvarnoj težini
bolesti.
Osteomijelitis kod male djece
Razlikuje se od dojenačkog po tome što je propraćen odgovarajućom kliničkom slikom koja odgovara
intenzitetu infekcije. Naime, tek nakon dve godine života dete može adekvatno da reaguje na infekciju:
nastankom bolnog otoka u predelu metafize, neposredno uz zglob. Zglob nije zahvaćen, osim ako se ne
razvije izljev. Nastaju visoke septične temperature, opšte stanje je poremećeno, mogu da se stvore i nova
septikopiemična žarišta. Ukoliko gnoj prodre prema koži stvaraju se fistule. Ako je virulencija uzročnika
oslabljena, ili rezistencija organizma dobra, može da nastane Brodijev absces (ograničena gnojna kolekcija).

Osteomijelitis kod odraslih

Putem krvi je retkost, zbog čvrstog spoja periosta s kostima teže dolazi do subperiostalnih apscesa i
stvaranja sekvestara. Ali, prelazak u sekundarni hronični oblik je znatno češći nego kod dece.

Ako je pravovremeno i adekvatno lečen može se očekivati potpuno ozdravljenje. Dužina lečenja zavisi od
intenziteta bolesti i od stvaranja tzv. sekvestara. Moguć je recidiv i posle više godina.
Dijagnoza

Laboratorijske analize obuhvataju pregled

hemokulture, sedimentaciju, diferencijalne krvne slike,
pregled mokraće. U obzir dolazi i rendgenografija koja
u početku bolesti ne mora pokazati nikakav značajan
nalaz, dok se u uznapredovanoj fazi bolesti mogu
videti promene na kostima.

Lečenje - hirurško i konzervativno.

Na postavljenu sumnju mora se započeti visokim

dozama antibiotika, parenteralnom primenom
gamaglobulina za jačanje prirodnog imuniteta.
Hirurško lečenje se odnosi na inciziju apseca ako
postoje, ispiranje antisepticima i otvoreno lečenje
žarišta. Bolesnik mora da miruje sa obolelim
ekstremitetom u povišenom položaju.
 Zaključak

1. Najčešći uzročnik je bakterija staphylococcus

2. Rendgen je odlična metoda za postavljanje sumnje na osteomijelitis

3. Javlja se u području tijela koje je zahvačeno ishemijom,stranim tijelima i ozljedom

4. Uspješno se liječi hirurškim putem i jakim antibioticima

Hvala na pažnji