Uveitis

1
Anatomija i fiziologija

 Uveitis je upala uvealnog sustava—šarenice, cilijarnog (zrakastog) tijela i žilnice

 Funkcije zjenica uključuju regulaciju svjetla, dubinu fokusa i smanjivanje optičke
aberacije. Iris također održava krvno-vodnu barijeru (čvrstu spojevi između endotelnih
stanica kapilara šarenice) i pridonosi vodenoj cirkulaciju i odljev (uveoskleralni put).
Kod upale dolazi do razgradnje krvno-vodne barijere, što dovodi do pogoršanja i stanica
u AC.
 Nepigmentirani sloj doprinosi krvno-vodenoj barijeri (čvrsto spojevi između
nepigmentiranih epitelnih stanica). Nepigmentirani i pigmentirani slojevi zajedno
odgovorni su za proizvodnju očne vodice. Kontrakcija cilijarnog mišića omogućuje
akomodaciju i povećava se trabekularni odljev. Cilijarno tijelo također doprinosi
uveoskleralnom izlazni put.
 Uz 85% očnog krvotoka (usp. <5% za mrežnicu), žilnica osigurava učinkovitu opskrbu
kisikom/hranjivim tvarima, uklanjanje otpadnih proizvoda, i rasipanje topline. Također
može imati značajnu ulogu u očnom imunitetu
2
Klasifikacija uveitisa

3
Klasifikacija uveitisa

4
 Negranulomatozni uveitis: u ovom tipu reakcija je eksudativna (ili alergijska).
Izlučivanje tekućine bogate proteinima dovodi do izbijanja vodene tekućine.
Izljev limfocita i polimorfa koji prianjaju na endotel rožnice rezultira finim
keratičnim precipitatima (KP). Ima tendenciju akutnog početka i kratkog
trajanja.

 Granulomatozni uveitis: Obično je posljedica invazije oka živim organizmima,

ali može biti i imunološke etiologije. Dakle, reakcija preosjetljivosti je česta
kod granulomatoznog uveitisa, a eksudativni tip reakcije se ne susreće. Ova
vrsta upale ima tendenciju podmuklog početka i kroničnog tijeka s minimalnim
izbijanjem očne vodice. Čest je kod tuberkuloze, lepre, sarkoidoze, sifilisa itd.
Granulomatozni uveitis karakterizira gusta nodularna infiltracija uvealnog tkiva
(dijagram toka 8.1).
5
 Svi pacijenti zahtijevaju detaljnu anamnezu (oftalmološku i opću) i temeljit
oftalmološki pregled, uključujući dilatiranu fundoskopiju oba oka. U u nekim
slučajevima može biti potrebno i sustavno ispitivanje

6
 Infektivni uveitis: Može biti uzrokovan:

1. ♢Bakterijske infekcije, na primjer, tuberkuloza, lepra, gonoreja i bruceloza.

2. ♢Spirohetalne infekcije, na primjer, sifilis, leptospiroza i lajmska bolest.

3. ♢Virusne infekcije, na primjer, herpes simplex, herpes zoster, citomegalovirus (CMV) i sindrom
stečene imunodeficijencije (AIDS).

4. ♢Gljivične infekcije, na primjer, pretpostavljeni sindrom očne histoplazmoze (POHS), kandidijaza i

kriptokokoza.

5. ♢Parazitske infekcije, na primjer, toksoplazmoza, toksokarijaza i onkocerkoza.

7
 Sekundarno zbog sistemskih bolesti: Uveitis se nalazi u vezi sa sljedećim
bolestima:

 ♢Sarkoidoza Neoplastični uveitis: Može biti

 ♢Autoimuni poremećaji
povezan s
1. -Ankilozantni spondilitis.
 ♢Metabolički poremećaj: Diabetes
2. – Reiterova bolest (ili sindrom). mellitus. ♢Akutna leukemija.

3. – Psorijatični artritis. ♢Melanom šarenice.

 ♢Gastrointestinalni poremećaji
4. – Juvenilni kronični artritis (JCA).
♢Sarkom retikulumskih
5. – Behcetov sindrom. stanica mozga.
1. – Whippleova bolest.
-Reumatoidni artritis.
6.
♢Limfom velikih stanica.
7. – Sistemski lupus eritematozus (SLE). 2. – Ulcerozni kolitis.
♢Sarkom histiocitnih stanica.
8. – nodozni poliarteritis. 8

3. – Crohnova bolest.
9. –Vogt–Koyanagi–Harada (VKH) sindrom.
 Sve to može predstavljati značajke uveitisa i naziva se "maskaradni sindrom".

1. •Traumatska—trauma oka može biti:

2. ♢Tupa trauma: Može uzrokovati uveitis zbog mehaničkog ili iritativnog učinka na intraokularnu krv.

3. ♢Prodorna ozljeda.

4. ♢Kirurška trauma.

 •Idiopatski (uveitis nepoznate etiologije):

1. ♢Pars planitis.

2. ♢ Simpatički oftalmitis.

3. ♢Glaukomatociklička kriza (Posner–Schlossmanov sindrom).

4. ♢Uveitis-glaukom-hyphema (UGH) sindrom.

5. ♢Geografska horoidopatija.

 •Razno:

1. ♢Uveitis izazvan lećom: Može biti fakolitički ili fakoanafilaktički.

2. ♢Fuchov heterokromni iridociklitis.

9
3. ♢Uveitis povezan s ishemijom oka: ishemija mijenja propusnost krvnih žila, što dovodi do istjecanja stanica i proteina što zauzvrat dovodi do uveitisa.
 Određivanje etiologije određenog uveitskog sindroma može biti težak zadatak zbog širokog spektra dijagnostičkih razmatranja. Međutim,
točna identifikacija prevladavajućeg anatomskog položaja bolesnog entiteta pomaže u sužavanju diferencijalne dijagnoze. Kriteriji Radne
grupe SUN bili su vrijedni u opisivanju četiri glavne klase uveitisa: (1) prednji uveitis; (2) intermedijarni uveitis; (3) stražnji uveitis; i (4)
panuveitis.

 Etiologije prednjeg uveitisa uključuju sarkoidozu, uveitis povezan s humanim leukocitnim antigenom (HLA)-B27, sifilis, tuberkulozu i lajmsku
bolest. Infekcije herpes virusom (herpes simpleks virus [HSV], virus varicella-zoster [VZV] i citomegalovirus [CMV])

 Uzroci intermedijarnog uveitisa također uključuju sarkoidozu, sifilis, lajmsku bolest i tuberkulozu. Međutim, entiteti koji se češće povezuju
s intermedijarnim uveitisom (usp. prednji uveitis) uključuju multiplu sklerozu (MS), humani T-stanični limfotrofni virus-1 (HTLV-1) i primarni
intraokularni limfom, koji se može maskirati kao kronični vitritis u stariji pacijent (tj. sindrom maske).
 Stražnji uveitis može biti uzrokovan sustavnim stanjima, uključujući sarkoidozu, sifilis, tuberkulozu i lajmsku bolest. Neki uzroci stražnjeg
uveitisa izoliranog na oko uključuju serpiginoznu koroidopatiju, retinokoroidopatiju ptičje sačme i sindrom višestrukih prolaznih bijelih
točkica (Okvir 79.1).
 Panuveitis, koji uključuje upalu prednje komore, staklastog tijela, retine i koroide, može se uočiti kod sarkoidoze, sifilisa, tuberkuloze,
VKH bolesti i simpatičke oftalmije.
 Endoftalmitis se također može manifestirati kao panuveitis, a u određenim kliničkim situacijama treba uzeti u obzir i infektivnu etiologiju
upale oka (npr. bakterijsku, gljivičnu, virusnu). Na primjer, u imunosuprimiranih pacijenata (npr. pacijenata oboljelih od raka na
kemoterapiji, pacijenata sa stalnim kateterima i linijama), gljivični i bakterijski endoftalmitis treba uzeti u obzir u slučajevima panuveitisa.
U drugim kliničkim okruženjima (npr. afroamerički pacijenti s hilarnom adenopatijom) druga razmatranja kao što je sarkoidoza trebala bi
biti veća u diferencijalnoj dijagnozi panuveitisa.

10
Uveitis uslijed bolesti vezivnog tkiva

 Niz bolesti vezivnog tkiva dovodi do upale uvealnog sustava.

 Spondiloartropatije
• Seronegativne spondiloartropatije su česti uzrok prednjeg uveitisa.

• Među seronegativnim spondiloartropatijama, upale oka su najčešće kod ankilozantnog

spondilitisa ali također se javljaju kod reaktivnog artritisa, upalne bolesti crijeva (ulceroznog
kolitisa i Crohnove bolesti), i psorijatičnog artritisa. Uveitis je obično jednostran, no recidivi su
česti a aktivna upala može se izmjenjivati na očima. Češće se javlja kod muškaraca nego u
žena . Većina bolesnika su, bez obzira na spol, HLA–B27 pozitivni.

• Liječi se lokalnom primjenom kortikosteroida i cikloplegicima/midrijaticima. Ponekad je

potrebna periokularna primjena kortikosteroida. Za dugoročnu kontrolu upale je često potrebna
primjena nekortikosteroidnog imunosupresiva, poput metotreksata ili mikofenolat mofetila.

11
 Juvenilni idiopatski artritis (JIA, također poznat pod nazivom juvenilni RA):
• JIA karakteristično uzrokuje kronični obostrani iridociklitis u djece, osobito one s
pauciartikularnom inačicom. Međutim, za razliku od većine oblika prednjeg uveitisa, kod JIA–a
nema boli, fotofobije ni crvenila spojnice, već dolazi samo do zamućenja i mioze te se stoga
često naziva bijelim iritisom. Uveitis povezan s JIA je češći u djevojčica nego u dječaka.

• Reumatoidni artritis, s druge strane, nije povezan s izoliranim uveitisom, ali može uzrokovati
skleritis, što može uzrokovati sekundarno upalu uvealnog trakta.

• Recidive upale je najbolje liječiti lokalnom primjenom kortikosteroida i

cikloplegikom/midrijatikom. S obzirom na prirodu kronične bolesti i rizika povezanog s
tretmanom katarakte i razvojem glaukoma , dugotrajna kontrola često zahtijeva korištenje
nekortikosteroidnog imunosupresivnog lijeka (npr metotreksat, mikofenolat mofetil).

12
 Sarkoidoza
• Sarkoidoza je odgovorna za 10 do 20% uveitisa, a oko 25% bolesnika sa sarkoidozom dobije
uveitis. Sarkoidozni uveitis je češći u crnaca i starijih osoba.

• Mogu se razviti praktički svi simptomi prednjeg, srednjeg , stražnjeg uveitisa kao i panuveitisa.
Nalazi koji ukazuju na dijagnozu su granulomi spojnice, veliki precipitati na endotelu rožnice
(takozvani granulomatozni precipitati ili slaninasti precipitati)granulomi šarenice i vaskulitis
mrežnice. Biopsija suspektnih lezija, koja pruža najsigurniju dijagnozu, obično se obavlja na
spojnici; rijetko se radi na intraokularnim strukturama zbog rizika povezanih s postupkom.

• Liječenje se obično provodi lokalnom, periokularnom i sistemskom primjenom kortikosteroida

uz cikloplegike/midrijatike. Bolesnicima s umjerenom do teškom upalom može trebati
nekortikosteroidni imunosupresiv, poput metotreksata, mikofenolat mofetila ili azatioprina.

13
 Bechetova bolest
• Bechet disease je rijetka u Sjevernoj Americi ali je prilično čest uzrok uveitisa na Srednjem i Dalekom Istoku.

• Tipični nalazi su teški prednji uveitis s hipopionom (slojem limfocita u prednjoj očnoj sobici), vaskulitis
mrežnice i upala vidnog živca. Klinički je tijek obično težak, uz brojne recidive.

• Dijagnoza zahtjeva prisutnost povezanih sistemskih manifestacija, kao što su oralni ili aftozni genitalni čirevi;
dermatitis, uključujući i eritema nodosum; tromboflebitis ili epididimitis. Može se učiniti biopsija afti usne
šupljine da bi se dokazao okluzivni vaskulitis. Nema laboratorijskih testova za Bechetovu bolest, ali ona je
povezana s HLA-B51.

• Liječenje lokalnim i sistemskim kortikosteroidima te cikloplegicima/midrijaticima može ublažiti akutne

egzacerbacije, no većina bolesnika na kraju treba sistemske kortikosteroide i nekortikosteroidne
imunosupresive, poput ciklosporina ili klorambucila, kojima se kontrolira upala i izbjegavaju teške komplikacije
uslijed dugotrajne primjene kortikosteroida. Biološki agensi kao što su interferoni i inhibitori faktora nekroze
tumora su učinkoviti u odabranih pacijenata koji ne reagiraju na druge terapije.

14
 Vogt–Koyanagi–Harada (VKH) sindrom:
• VKH sindrom je rijetka sistemska bolest obilježena uveitisom povezanim s kožnim i neurološkim
promjenama. VKH sindrom je osobito čest u osoba azijskog, azijsko–indijskog i američko–indijanskog
porijekla. Žene 20–tih do 30–tih godina su pogođene češće od muškaraca. Etiologija je nepoznata,
premda se ozbiljno sumnja na autoimunu reakciju prema stanicama uvealnog sustava koje sadrže
melanin, koži, unutarnjem uha i moždanih ovojnica.

• Neurološki simptomi se pojavljuju rano i uključuju tinitus, disakuziju (slušnu agnoziju), vrtoglavicu,
glavobolju i meningizam. Promjene na koži se često pojavljuju kasnije i uključuju mrljasti vitiligo
(osobito čest na vjeđama, donjem dijelu leđa i stražnjici), poliozu (pramen bijele kose) i alopeciju, koja
često zahvaća glavu i vrat. Uobičajeni nalazi su serozno odvajanje mrežnice, papiloedem i upala žilnice.
Dugoročne komplikacije uključuju kataraktu, glaukom, subretinalno fibrozu i neovaskularizacije .

• Rano liječenje podrazumijeva lokalnu i sistemsku primjenu kortikosteroida i cikloplegika/ midrijatika.

Mnogim bolesnicima su također potrebni nekortikosteroidni imunosupresivi poput metotreksata,
azatioprina ili mikofenolat mofetila.
15
Infektivni uzročnici uveitisa

16
 Toksoplazmoza
 Toksoplazmoza je najčešći uzrok retinitisa u imunokompetentnih bolesnika. Većina slučajeva je stečena nakon
rođenja međutim, i kongenitalni slučajevi se također javljaju , posebno u zemljama gdje je infekcija endemska.
Simptomi u vidu mutnina i oslabljenog vida mogu biti uzrokovani stanicama u staklovini ili oštećenjima i
ožiljcima mrežnice. Može doći do istovremenog zahvaćanja prednjeg segmenta što može izazvati bol, crvenilo i
fotofobiju. Laboratorijske pretrage uključuju određivanje titrova protutijela na Toxoplasmu u serumu.

 Liječenje se preporučuje u bolesnika sa stražnjim oštećenjima koji ugrožavaju vitalne vidne strukture, poput
vidnog živca ili makule, te u imunokompromitiranih bolesnika. Obično se propisuje višestruko liječenje u koje je
uključen pirimetamin, sulfonamidi, klindamicin i, u odabranim slučajevima, sistemski kortikosteroidi. Međutim,
kortikosteroidi se ne smiju davati bez istovremene primjene antibiotika. Toksoplazmoza se može ponoviti, a
bolesnici s lezijama koje ugrožavaju vid mogu trebati dugotrajniju profilaksu sa trimetoprim -
sulfamethoxazolom-. Dugo-djelujući periokularni i intraokularni kortikosteroidi (npr triamcinolon acetonid) treba
izbjegavati.

 Bolesnici s malim perifernim lezijama koje izravno ne ugrožavaju vitalne vidne strukture mogu se pratiti bez
liječenja, a do sporijeg poboljšanja bi trebalo doći unutar 1-2 mjeseca

17
 Herpes virusa: HSV i VZV
 Herpes simplex virus (HSV) uzrokuje prednji uveitis. virus varicella-zoster (VZV) rjeđe uzrokuje prednji uveitis, iako se prevalencija prednjeg uveitisa povezanog sa zoster virusom povećava s
dobi. I HSV i VZV također može dovesti do stražnjeg uveitisa, iako je to rjeđe.

 Simptomi prednjeg uveitisa su

 Bolnost oka

 Fotofobija

 Smanjen vid

 Znakovi uključuju

 Crvenilo

 Hiperemija spojnice i upala prednje očne sobice, često povezana s upalom rožnice (keratitis)

 Smanjen osjet rožnice

 Mjestimična ili sektorska atrofija šarenice

 Očni tlak također može biti povišen ; povišenje se može detektirati pomoću aplanacijske tonometrije sa, na primjer, Goldmannovim tonometrom, pneumotonometrom, elektronskim
identacijskim tonometrom ili, ako nam ti instrumenti nisu dostupni, Schiotz tonometrom.

 Liječenje u pravilu treba započeti oftalmolog i trebao bi uključiti lokalne kortikosteroide i cikloplegične ili midrijatičke lijekove. Također se kod upale izazvane herpes simplex virusom može
primjenjivati aciklovir u dozi od 400 mg PO 5 puta/dan, a kod upale izazvane herpes zoster virusom u dozi od 800 mg PO 5 puta/dan. Kapi za snižavanje očnog tlaka mogu biti potrebne u
bolesnika s očnom hipertenzijom.

 Akutna nekroza mrežnice (ARN) je brzo napredujući oblik retinitisa koji je puno rjeđa manifestacija varicella zoster i herpes simplex virusne infekcije. ARN se obično manifestira kao
konfluentni retinitis, okluzivni retinalni vaskulitis s umjerenim do teškim vitritisom. Trećina slučajeva ARN postaje obostrana, a 3/4 dovode do odvajanja mrežnice. ARN se također može
razviti u bolesnika s HIV/AIDS–om no jako imunokompromitirani bolesnici imaju slabiju upalu staklovine. Pri postavljanju dijagnoze ARN može biti korisna biopsija staklovine u svrhu izvođenja
kulture i PCR–a. Mogućnosti liječenja uključuju IV aciklovir, IV ganciklovir ili foskarneta, intravitrealnu primjenu ganciklovira ili foskarneta, oralno valaciklovira ili valganciklovira.

18
 Herpes virusi: citomegalovirus
 Citomegalovirus (CMV) je najčešći uzrok retinitisa u imunokompromitiranih bolesnika, ali učestalost je
smanjena kod pacijenata s HIV / AIDS-om koji se liječe antiretrovirusnom terapijom (ART). Trenutno, ≤ 5%
od tih bolesnika ima CMV . Najviše obolijevaju pacijenti koji imaju CD4 + < 100 stanica /μL. CMV retinitis
se također može pojaviti u novorođenčadi i farmakološki imunosuprimiranih bolesnika, no takvi su
slučajevi rijetki. CMV rijetko može uzrokovati anteriorni uveitis u imunokompetentnih osoba.

 Simptomi CMV retinitisa su zamagljeni vid, skotomi, opaciteti, bljeskanje svjetla i gubitak vida.

 Dijagnoza je uglavnom klinička na temelju direktne i indirektne oftalmoskopije; serološki testovi su u

ograničenoj upotrebi, iako analiza očne vodice može potvrditi dijagnozu ako je ona upitna.

 Bolesnici s HIV-om/AIDS-om se liječe sistemskim ili intravitrealnim foskarnetom sistemskim

valganciklovirom. Liječenje se u pravilu provodi doživotno, osim ako se kombinacijom antivirusnih lijekova
ne postigne oporavak imunog sustava (tipično broj CD4+ limfocita >100 stanica/μL najmanje 3 mjeseca).

19
 Simpatička oftalmija je upala uvealnog sustava nakon ozljede ili operacije suprotnog oka.

 (Vidi također Pregled uveitis)

 Simpatička oftalmija je rijetki, granulomatozni uveitis do kojeg dolazi nakon penetrirajuće ozljede ili operacije suprotnog oka. Procjenjuje se kako se simpatička
oftalmija pojavljuje do 0,5% nekirurških i u oko 0,03% kirurških penetrirajućih ozljeda oka. Smatra se kako je osnovni mehanizam autoimuna reakcija protiv stanica
uvee koje sadrže melanin. U oko 80% slučajeva do uveitisa dolazi 2 do 12 tjedana nakon ozljede. Pojedinačni slučajevi simpatičke oftalmije su se pojavili čak i 1
tjedan, odnosno 30 god. nakon početne ozljede ili operacije.

 Simptomi su u pravilu pahuljice (leteće mutnine) i oslabljen vid. Koroiditis je čest.

 Dijagnoza se postavlja klinički.

 Liječenje
 Liječi se kortikosteroidima i ponekad, imunosupresivima.

 U teškim ozljedama, možda ranom profilaktičkom enukleacijom

 Liječenje obično zahtijeva oralne kortikosteroide (npr prednizon, 1 mg / kg / dan) uz prateću dugotrajnu primjenu nekortikosteroidnih imunosupresivnih lijekova.
Unutar 2 tjedna od gubitka vida dolazi u obzir enukleacija teško ozlijeđenog oka, kako bi se smanjila opasnost od razvoja simpatičke oftalmije na drugom oku, no
samo onda kad ozlijeđeno oko nema vidnog potencijala.

20
 Prednji uveitis čini oko 75-90% svih slučajeva uveitisa
 Prednji uveitis je krovni pojam koji obuhvaća upalu šarenice (iritis), prednjeg
cilijarnog tijela (ciklitis) ili oboje (iridociklitis).
 Još jedna važna razlika u prednjem uveitisu je razumijevanje akutnog tijeka u
odnosu na kronični tijek bolesti.
 akutni ili ograničeni slučajevi odnose se na epizodu koja traje <3 mjeseca,
dok se kronični ili perzistentni slučajevi protežu izvan tog vremenskog
okvira.12.11
 Ponavljajući prednji uveitis odnosi se na relapsirajuća upala razdvojena >3
mjeseca bez liječenja.12

21
 Patologija prednjeg uveitisa može biti granulomatozna ili negranulomatozna.
Granulomatozna upala povezana je s velikim keratičnim precipitatima ovčje masti
(KP) koji se uglavnom sastoje od epiteloidnih stanica na endotelu rožnice.13
Granulomatozni uveitis ima tendenciju biti kroničan i često je povezan sa sustavnim
stanjima i autoimunim reakcijama.9 Također može biti povezan s infektivne
etiologije kao što su sifilis, lajmska bolest, tuberkuloza (TB) i herpetičke virusne
infekcije.9 Herpetičke infekcije obično uzrokuju negranulomatozni uveitis u akutnim
slučajevima i granulomatozni uveitis u kroničnim slučajevima.9
Negranulomatozna upala, nasuprot tome, obično je povezana s manjim limfocitnim
stanica u prednjoj sobici.9 Najčešće je akutan i idiopatski ili povezan sa stanjima
humanog leukocitnog antigena B27 (HLA-B27).16 Iako je ova razlika korisna u
usmjeravanju liječenja i ciljanju sustavne obrade, granulomatozni uveitis može se u
početku pojaviti kao negranulomatozna, kao i obrnuto.1

22
 Lateralnost je još jedan element koji treba uzeti u obzir prilikom
dijagnosticiranja i – u konačnici – kada se razmatra sistemska obrada
pacijenata s prednjim uveitisom. Slijedeći obrazac sličan granulomatoznoj u
odnosu na negranulomatoznu upalu, bilateralna prezentacija obično je
povezana s kroničnim, sistemskim stanjima, dok su jednostrana stanja akutna
i idiopatska ili infektivna.9

23
 Završni dijagnostički element uključuje kliničke značajke upale.
Predstavljanje znakova i simptoma može vam dati važne dijagnostičke
naznake o temeljnoj etiologiji. Najčešći bolesnikov simptom je zamagljen vid,
sekundarno zbog stanica i buktinja u očnoj vodici.13 Bol i fotofobija također
su česti, uglavnom zbog spazma cilijarnog mišića, iako infiltracija prednje
komorice, edem epitela rožnice i zahvaćenost mišića zjenice također mogu
pridonijeti osjetljivost na svjetlo.13 Bol se općenito opisuje kao tupa, bolna
ili pulsirajuća i odnosi se na sljepoočnicu ili periorbitalnu regiju.13 Bol može
biti lokaliziranija i jača ako je povezana s povišenim intraokularnim tlakom
(IOP).18 Primjetno je odsustvo mukopurulentnog iscjedak, koji može pomoći
u razlikovanju ovog stanja od drugih oblika upale prednjeg segmenta.9 U
slučajevima kroničnog uveitisa, pacijent može biti potpuno bez simptoma, a
upala se može primijetiti tijekom rutinskog pregleda.

24
 Uobičajeni znakovi akutnog prednjeg uveitisa uključuju cirkumlimbalnu
injekciju i stanice prednje komore i pogoršanje. Cirkumlimbalna injekcija je
sekundarna u odnosu na proširenje episkleralnih žila uz upaljeno cilijarno
tijelo.13 Pacijent također može imati difuznu injekciju ili mješoviti
obrazac.17 Stanice i izbočine u očnoj očnici nastaju zbog upalnih stanica i
proteina u prednjoj sobici. Stanice prednje komore dijagnosticiraju prednji
uveitis i mogu, ali ne moraju biti popraćene pogoršanjem.13 Pogoršanje ne
znači nužno aktivnu upalu, budući da kronični uveitis može uzrokovati
oštećenje vaskulature šarenice i cilijarnog tijela, čime se povećava
propusnost proteina.14 Ako stanice su odgovarajuće guste, može se formirati
hiopion, koji je skup upalnih stanica koje se skupljaju dolje u prednjoj
sobici.17 Za vizualizaciju stanica i bljeska, prednja komora mora se
promatrati malim snopom (1 mm) s velikim osvjetljenjem i povećanjem

25
Simptomi

 Fotofobija
 Cilijarna bol koja seširi u sljepoočnicu, čelo i gornju čeljust
 Pad vida
 Blefarospazam
 Crvenilo oka

26
Znakovi prednjeg uveitisa

 Cilijarna injekcija
 Hiperemična šarenica, nejasne strukture i reaktivna mioza zjenice
 Tyndallov fenomen ;t Turkova linija
 Kornealni precipitati – Arltov trokut

27
 Fibrinski eksudat u prednjoj očnoj sobici
 Stražnje centralne sinehije

28
 Uz stanične entitete u prednjoj sobici često postoje i stanične naslage na
endotelu poznate kao KP.17 Njihov izgled može biti od velike dijagnostičke
važnosti u diferencijaciji etiologije upale. Fini KP-ovi općenito su povezani s
negranulomatoznom upalom, dok su veći, masni KP-ji od ovčje masti povezani
s granulomatoznom upalom.13 Pigmentirani KP-ovi na endotelu indikativni su
za prethodnu epizodu ili kroničnu upalu.

29
Anteriorni uveitis

 Idiopatski ili post-kirurški (najčešći uzrok)

 Traumatski

 Spondiloartropatije

 Juvenilni reumatoidni artritis JRA

 Infekcije herpes virusom (herpes simpleks virus [HSV], virus varicella-zoster

[VZV] i citomegalovirus [CMV])
30
 Prednji uveitis tendira da bude najviše simptomatski (pogotovo kada je akutan), obično se manifestira s

 Bolovima u oku

 Crvenilom

 Fotofobijom

 Smanjenjem vida (promjenjivog stupnja)

 Kronični prednji uveitis može imati manje dramatične simptome i biti izražen u obliku iritacije oka ili smanjenog vida.

 Znakovi uključuju hiperemiju spojnice neposredno uz rožnicu(cilijarna hiperemija ili limbalna injekcija). Na biomikroskopu
se vizualiziraju rožnični precipitati (nakupine leukocita na endotelu rožnice), stanice i svjetlucanje (zamućenje?) u prednjoj
očnoj sobici ( očne vodice) i stražnje sinehije. U teškom obliku prednjeg uveitisa, leukociti se mogu taložiti u prednjoj
očnoj sobici (hipopion).

31
Srednji uveitis

 Uzroci srednjeg uveitisa su

 Idiopatski (najčešće)

 Multipla skleroza

 Sarkoidoza

 Tuberkuloza (TB)

 Sifilis

 Lyme bolest (u endemskim područjima)

32
 Srednji uveitis je tipično bezbolan a očituje se

 mutninama (opacitetima)

 smanjenim vidom

 Prvi znak su stanice u staklovini. Agregati i kondenzacija upalnih stanica često se javljaju
u području pars plana retine (u blizini spoja šarenice i bjeloočnice), i čine "snowballs." Vid
može biti smanjen zbog mutnina ili cističnog makularnog edema, koji je rezultat
propuštanja tekućine iz krvnih žila makularnog područja. Konfluirajuće i kondenzirane
stanice staklovine i "snježne grude" (snowballs) na pars plana mogu stvoriti tipični izgled
“snježnog nanosa”(snowbank), što može biti povezano s neovaskularizacijom periferije
mrežnice.
33
Posteriorini

 Uzroci posteriornog uveitisa (retinitisa) su

 Idiopatski (najčešće)

 Toksoplazmoza

 CMV (u bolesnika s HIV-om / AIDS-om)

 HSV / VZV

 Sarkoidoza
34
Panuveitis

 Uzroci panuveitisa su

 Idiopatski (najčešće)

 Sarkoidoza

 TBC

35