Medicinski fakultet

Odsjek zdravstvenih studija

Medicinsko laboratorijska dijagnostika
Akademska 2018./2019.
Klinička mikrobiologija II

MIKROBIOLOŠKI UZROČNICI INFEKCIJA OKA

Prof.Merima Gegić Studentice: Kerošević Tina

Karlović Romina
Krezić Semra
Brašnjić Sabina
Imširović Merima

Tuzla, 2019.
 Infekcije oka
Upale ili infekcije oka nastaju kada štetni
mikroorganizmi napadnu oko ili predio oko očiju.
Infekcije najčešće pogađaju prednji dio oka –
rožnicu, te prozirnu ovojnicu oka – spojnicu, iako
su svi dijelovi oka podložni infekcijama. Postoji
mnogo vrsta infekcija sa različitim uzrocima, za
koje su potrebni i različiti pristupi liječenja.
Simptomi očnih infekcija:

1. Crvene oči - Ukoliko oči odjednom postanu

crvene, važno je saznati zašto. Ova pojava može
biti znak potrebe za hitnom medicinskom pomoći.
Obično je bezbolna, a nastaje kada su krvne žile u
blizini površine oka povećane ili proširene.
Crvenilo očiju se javlja kod oboljenja kao što su :
konjuktivitis, uveitis, suho oko, ulkus rožnice,
nošenje kontaktnih leća, ozljeda oka i slično.
2. Osjetljivost na svjetlost - Fotofobija predstavlja
intoleranciju na svjetlost. Izvori poput sunčeve
svjetlosti, fluorescentnog svjetla ili svjetla s žarnom
niti mogu uzrokovati nelagodu s potrebom škiljenja ili
zatvaranja očiju, koja može biti popraćena
glavoboljom.
3. Natečene oči - Mnogobojni su uzroci natečenih
očiju. Neki od njih su uzrokovani vanjskim
okolnostima. Vodenaste i natečene oči su često
simptom alergija, a neka istraživanja govore da mogu
biti rezultat nasljednih faktora.
4. Iscjedak iz oka: Iscjedak iz oka je obično bezopasna
pojava, ali neki slučajevi mogu biti ozbiljni kao što su
bakterijske infekcije oka, u tim slučajevima iscjedak
( žućkasto-prozirni ) se luči gotovo cijelog dana.
5. Bol u oku - javlja se kod gotovo svih infekcija oka.
6. Suzne oči - Pretjerano suzne oči je stanje kod kojeg
dolazi do pretjeranog vlaženja oka, koje rezultira
curenjem suza. Iako je vlažnost oka iznimno važna za
zdravlje očiju, pretjerano suzenje očiju može ukazivati
na problem. Najčešće se javlja kod sindroma suhog oka.
7. Zamućen vid - Zamagljeni ili zamućeni vid može biti
važan pokazatelj bolesti oka ili refrakcijske pogreške.
Može se pojaviti na jednom ili oba oka, i bez obzira na
to pojavljuje li se rijetko ili često, jako je važno otkriti
uzrok. Javlja se kod katarakte, sindorma suhog oka i sl.
8. Suhe oči - Suho oko tj. sindrom suhog oka je stanje,
pri kojem dolazi do smanjenja lučenja suza ili do
smanjenja njihove kvalitete. Suze tvore glatku površinu
oka koja ima veliki udio u postizanju oštrine vida,
osigurava prolaz kisika do rožnice, te vlaži površinu
rožnice i spojnice.
9. Svrbež očiju - Svrbež očiju je najčešće
simptom alergija ili alergijskog konjunktivitisa.

10. Otekline oko očiju – Najčešći uzroci ovog

stanja nisu ozbiljni i nema razloga za paniku. U
svakom slučaju potrebno je posjetiti liječnika
ukoliko se suočite s ovakvim problemom.
Najčešći uzrok natečenih kapaka su očne
alergije.
Vrste i uzroci infekcija oka
Konjunktivitis je česta i vrlo zarazna upala oka, koja se
često prenosi među djecom u vrtićima i školama. U takvoj
okolini je potrebno poduzeti dodatne mjere opreza kako bi
se spriječilo širenje zaraze, kao što je često pranje ruku od
strane odraslih i djece. Konjunktivitis može biti bakterijski
ili virusni.
Bakterijski konjunktivitis se često širi na oba oka i uzrokuje
iscjedak, te se ponekad mogu pojaviti kraste na vjeđama.
Virusni konjunktivitis obično pogađa samo jedno oko, koje
pretjerano suzi i stvara blagi iscjedak. Na vjeđama se
također ponekad mogu pojaviti kraste.
KONJUKTIVITIS
Herpes oka je česta infekcija, koja može
izazvati trajno oštećenje rožnice. Jedan od virusa
koji uzrokuje očni herpes se naziva varicella ili
virus zoster.
Bakterijski keratitis je infekcija rožnice, koja
uzrokuje suzenje očiju, bol, oslabljeni vid i
osjetljivost na svjetlost. Bakterije koje su obično
odgovorne za ovu vrstu infekcije oka su
Staphylococcus aureus i Pseudomonas
aeruginosa kod nositelja kontaktnih leća.
Trahom je teška infekcija očiju povezana s
klamidijom, te je česta u zemljama u razvoju.
Kako izbjeći upalu oka?
1. Potrebno je prati ruke temeljito i često;
ovo je najvažniji i najučinkovitiji način za
sprečavanje širenja konjuktivitisa.
2. Izbjegavati dodirivati oči i lice; ukoliko
nanosite make-up na područje oko očiju,
obavezno operite ruke prije i nakon primjene.
3. Ne koristiti zajedničke ručnike, jastuke ili
plahte.
4. Ukoliko dođe do zaraze, potrebno je ne
koristiti kontaktne leće dok upala ne prođe.
Infekcije oka kod beba
1. Ljepljive oči 
Veoma su česta pojava kod novorođenčadi. U
najvećem broju slučajeva posljedica su bakterijske
infekcije – zbog prisustva bakterija u porođajnom
kanalu. Infekcija se manifestuje pojavom žućkastog,
ljepljivog iscjetka iz očiju i sljepljenim trepavicama –
obično preko noći. Ovi simptomi obično nestaju
nakon ispiranja očiju malom količinom prokuhane,
prohlađene vode u koju se prethodno stavlja nekoliko
cvjetova kamilice.
2. Blokada suznih kanala
 Javlja se kod svake pete bebe, te može biti uzrok sljepljenosti
očiju. Suzni kanali su sićušne “cjevčice” koje dreniraju suze iz
unutrašnjeg ugla oka u šupljinu nosa.Produkcija suza kod beba
počinje nakon mjesec dana života. Zbog toga se na početku ne
može otkriti blokada suznih kanala. Nakon isteka ovog
vremena, moguće je da jedno, ili oba, okoa postane
“vodenasto” i ljepljivo.
 Ova pojava se najčešće povlači za nekoliko mjeseci, bez
primjene terapije ili intervencije. Kod nekih beba okice su
vodenaste do osmog-devetog mjeseca, a onda se ova pojava
povlači. Ukoliko problem ne nestane ni nakon prve godine
života, onda je potrebna konsultacija sa ljekarom.
Bakterijski konjuktivitis
Je veoma zarazno oboljenje, zbog čega treba
obavijestiti sve osobe koje su došle u kontakt
sa vašim djetetom. Povratak u vrtić i kontakt sa
drugom djecom preporučuje se tek nakon
potpunog izlječenja. Svaku sumnju na
konjuktivitis treba obavezno provjeriti kod
ljekara koji će, ukoliko potvrdi dijagnozu,
propisati odgovarajuću terapiju.
Infekcija izaziva jak svrab, zbog čega će dijete
biti nervozno i često će trljati okice. Osim toga,
oko može u potpunosti da se zatvori preko noći,
a ujutro da izgleda “krastavo”.
Preseptalni celulitis je
uzrokovan
neposrednim širenjem
infekcije uzrokovane
traumom lica ili očnog
kapka, ubodom kukaca,
prethodnom infekcijom
gornjeg dišnog sustava
ili konjunktivitisom.
Orbitalni celulitis je
najčešće uzrokovan
širenjem infekcije iz
susjednih sinusa,
osobito etmoidalnog
(u 75 do 90%); rjeđe
je uzrokovan
neposrednom
infekcijom koja prati
lokalnu traumu (npr.
ugriz kukca ili
životinja) ili širenjem
infekcije s lica.
Uzročnici orbitalnog celulitisa su:
Staphylococcus aureus,
Streptococcus pneumoniae i
beta-hemolitički streptokoki

Staphylococcus aureus:
gram-pozitivna bakterija
najčešći uzrok staphilokokne infekcije
može proširiti s kože na orbitu
proizvodi toksine i dovode do upalne reakcije
Streptococcus pneumoniae uzrokuje
orbitalni celulitis zbog svoje sposobnosti da
zarazi sinuse (sinusitis).
Streptokokne infekcije su identificirane na
kulturi svojim formiranjem parova ili lanaca.
Streptococcus pneumoniae tvori zelenu
(Alpha) hemolizu, ili djelomično smanjenje
hemoglobina u crvenim krvnim stanicama.
Komplikacije su:
gubitak vida (u 3 do 11%) uslijed ishemične
retinopatije i neuropatije vidnog živca

ograničenje pokreta oka (oftalmoplegija)

uzrokovano upalom u mekom tkivu i

intrakranijalne posljedice uslijed centralnog

širenja infekcije, uključujući i trombozu
kavernoznog sinusa, meningitis i moždani
apsces.
 SIMPTOMI I ZNACI
OrbitalnI celulitis: Preseptalni celulitis:
 edem i crvenilo kapka i okolnih
osjetljivost,
mekih tkiva,
 smanjena pokretljivost oka, edem
 bol pri pokretanju oka, crvenilo
 smanjena oštrina vida i
promjena boje
 znaci primarne infekcije (npr.
iscjedak iz nosa i krvarenje kod (ljubičasta u slučaju
sinusitisa, periodontalna bol i infekcije s H.
edem kod apscesa)
 Temperatura, malaksalost i
influenzae) kapka.
glavobolja
 Dijagnoza
 Kad se sumnja na preseptalni ili orbitalni celulitis, treba se savjetovati s
oftalmologom, jer je potrebno odrediti i pratiti oštrinu vida.
 Ukoliko su nalazi na oku normalni, osim edema kapka, na koži postoji žarište
infekcije a bolesnik ne pokazuje simptome ni znakove sistemske bolesti, vjerojatno
se radi o preseptalnom celulitisu.
 Ukoliko je pregled otežan (kao kod male djece) ili postoji iscjedak iz nosa za
potvrđivanje orbitalnog sinusa i otkrivanje sinusitisa, ako on postoji, treba učiniti
CT. Ako se sumnja na trombozu kavernoznog sinusa, treba učiniti MR.
 Testovi
 Kompletna krvna slika (KKS), biohemijske analize krvi, CT-skener ili MR-
magnetna rezonanca. Od laboratorijskih nalaza bilježi se leukocitoza uz neutrofiliju.
Dodatne analize- Hemokultura
 Mikrobioloska kultura najbolje identificira organizme. Najčešć zarazni patogeni
uključuju gram pozitivne streptokokne i stafilokokne vrste. Kod djece mlađe od 9
godina, infekcije su obično iz jednog organizma, kod djece starije od 9 godina i kod
odraslih, infekcije mogu biti polimikrobne s obje aerobne i anaerobne bakterije.
LIJEČENJE

Kod bolesnika s preseptalnim celulitisom

liječenje treba usmjeriti protiv uzročnika sinusitisa
(S. pneumoniae, H. influenzae neodređenog tipa, S.
aureusa i Moraxelle catarrhalis).
Kod ambulantnog liječenja se može
primjenjivati amoksicilin/klavulonska kiselina.
Bolesnike s orbitalnim celulitisom treba
hospitalizirati i liječiti antibioticima u dozama kao
kod meningitisa. Kad postoji sinuitis može se
primijeniti cefalosporin 2. ili 3. generacije, npr.
cefotaksim tijekom 14 dana.
Prevencija
 Identificiranje pacijenata i učinkovito liječenje
infekcija gornjih dišnih puteva ili sinusa prije nego
što se razvije, važan je apsekt sprječavanja
preseptalnog celulitisa da napreduje u orbitalni
celulitis.
Jednako je važno za sprječavanje orbitalnog
celulitisa i prikladno liječenje preseptalnih
infekcija kože ili čak odentogenih infekcija prije
nego što se šire u orbitu.
HERPES OKA
Očni herpes ili herpes na oku je ponavljajuća virusna
infekcija koja ponekad može uzrokovati upale i ostaviti
ožiljke na rožnjači. Može se prenijeti bliskim kontaktom s
osobom čiji je virus aktivan.
Očni herpes dolazi u različitim oblicima, ponekad se radi
tek o manjoj infekciji, a u nekim slučajevima situacija
može biti toliko ozbiljna i prouzrokovati gubitak vida.
Herpes keratitis je najčešći oblik očnog herpesa i obično
zahvata samo površinske slojeve rožnjače te ne ostavlja
ožiljke
Stormalni keratitis nastaje kada infekcija prodre u
dublje slojeve rožnjače te ostavlja ožiljke koji mogu
dovesti do slabljenja vida ili sljepoće. Smatra se da ga
uzrokuje zakašnjela reakcija imunološkog sistema na
infekciju. Iako je ova pojava rijetka, ipak je jedan od
češćih razloga gubitka vida uzrokovanog ožiljcima
rožnjače.
Iridociklitis je ozbiljan oblik očnog herpesa u kojem
su šarenica i tkiva unutar oka zahvaćeni upalom što
izaziva veliku osjetljivost na svjetlo (fotofobija),
zamagljen vid, bol i crvenilo u očima. Radi se o
obliku uveitisa (upala srednje ovojnice oka) koji
zahvata prednje dijelove unutrašnjosti oka.
UZROČNIK:
Varicella ili virus zooster uzrokuje očni
herpes, vodene kozice i herpes. Kada utiče na
oči naziva se herpes zooster ophthalmicus.
 Drugi virus je herpes simplex tip 1, uzrokuje
herpes na usnama te u usnoj šupljini. Kada
se radi o očima, uzrokuje upalu rožnjače, a
naziv za tu upalu je herpes simplex keratitis.
Herpes zooster ophthalmicus
Kožni oblik infektivnog virusnog oboljenja herpes
zoostera koji zahvata prvu granu kranijalnog živca
trigeminusa.
Manifestuje se bolnim, unilateralno grupisanim
vezikulama lokalizovanih na koži očnih kapaka,
korijena nosa, čela, zapaljenskim promjenama u oku i
otokom regionalnih limfnih žlijezda.
Herpes simplex
Ima slične simptome:
Bol jednog oka, crvenilo, suzenje očiju i osjetljivost na
svjetlo, osjećaj prljavštine u oku, oticanje i zamućenje
rožnice.
Virus herpes simplex ulazi u tijelo kroz nos ili usta i
prenosi se sa druge osobe koja je zaražena, ili ga
prenosimo sami sebi ukoliko imamo isti virus na
usnici ili negdje drugdje. Nakon zaraze, ovaj virus
putuje do živaca gdje može ostati neaktivan godinama
i ne mora se nikad aktivirati. 
Klinička slika:
Bolest počinje akutnom erupcijom grupisanih
mjehurića
Mjehurići su u početku ispunjeni bistrim sadržajem,
zatim se brzo zamute.
Najčešća lokalizacija promjena je u predjelu oko
očiju, nosa i čela.
Nekoliko dana prije pojave kožnih promjena javljaju
se senzacije u vidu, peckanja po koži i očima, štipanja,
fotofobije, žarenja do bolova različitog intenziteta.
Ponekad se može javiti samo segmentalna neuralgija
sa promjenama u očima i bez kožnih promjena.
Liječenje
 Liječenje ovisi o dijelu oka zahvaćenim infekcijom pa se tako
mogu koristiti razni antivirusni lijekovi. U nekim slučajevima
se propisuju kortikosteroidi, a terapiju je vrlo važno provesti do
kraja jer se simptomi lako mogu vratiti ukoliko se terapija
prekine prije propisanog vremena.
 Kada virus ostavi ožiljke na rožnjači, a ostale terapije nisu dale
rezultate, problem se rješava operacijom.
 Transplatacija rožnjače je rješenje u ekstremnim slučajevima,
kada virus ostavi trajne ožiljke na rožnjači koji utiču na
kvalitetu vida. Ipak, ne postoji lijek za herpes oka, terapijama
se liječe tek simptomi infekcije.
TRAHOM OKA
Trahom je bakterijska infekcija koja zahvata oči.
Bakterija koja uzrokuje trahom se širi putem
direktnog kontakta sa očima, kapcima, nosom ili
sekretom grla zaraženih ljudi.
Trahom je vodeći uzrok sljepoće koji se može
izliječiti. Svjetska Zdravstvena Organizacija
procjenjuje da je 8 miliona ljudi širom svijeta
ugroženo trahomom.
Simptomi trahoma
Glavni simptomi u ranijim fazama bolesti uključuju:
blagi svrbež i iritaciju očiju i trepavica
iscjedak iz očiju koji sadrži gnoj ili sluz
 
Kako se bolest razvija, kasniji simptomi trahoma mogu biti:
osjetljivost na svjetlo
zamagljen vid
bol u očima
Mala djeca su posebno osjetljiva na infekcije, ali zaraza
napreduje slabo pa bolniji simptomi neće izaći na vidjelo prije
odrasle dobi.
Svjetska zdravstvena organizacija je identifikovala
sistem ocjenjivanja s pet faza razvoja trahoma, te
faze su:
Folikularna upala  – u ovoj fazi infekcija tek
počinje. Pet ili više malih folikula, kvrga koje sadrže
limfocite i leukocite, se vide tek s uvećanjem na
unutarnjoj površini gornjeg kapka.
Intenzivna upala – u ovoj fazi, oko je vrlo zarazno i
postaje nadraženo, sa zadebljanjem ili oteklinom
gornjeg kapka.
Očni ožiljci – ponovljene infekcije dovode do
ožiljaka na unutarnjem kapku. Vaš kapak može postati
iskrivljen.
Urasle trepavice – unutrašnja postava oka sa
ožiljcima se nastavlja deformirati, uzrokujući da se
vaše trepavice pretvore tako da se trljaju i grebu u
transparentu vanjsku površinu vašeg oka.
Zamagljene rožnjače – rožnjača postaje pogođena
upalama koja se najčešće vidi ispod gornjeg kapka.
Sekundarna infekcija može dovesti do razvoja ulkusa
na rožnjači, a time i do djelomičnog ili potpunog
sljepila.
Liječenje trahoma

Tretmani liječenja trahoma ovise o stupnju razvijenosti

bolesti:
Lijekovi: U ranijim fazama trahoma, liječenje se može
vršiti samo antibioticima i oni mogu biti dovoljni da se
eliminira infekcija. Dva lijeka koja se trenutno koriste
su tetraciklin očna mast i oralni azitromocin.
Operacija: Tretman liječenja u kasnijoj fazi trahoma u
većini slučajeva zahtijeva operaciju. Svjetska
zdravstvena organizacija preporučuje operaciju svim
osobama koje imaju razvijeniji stadij trahoma.
ENDOFTALMITIS
Karakterizira se inflamacijom prednjeg i zadnjeg segmenta oka i nastaje
kao posljedica bakterijske ili gljivične infekcije.
Većina endoftalmitisa je uzrokovana bakterijama i javlja se u akutnoj
formi.
Mogu nastati:
- egzogenim putem (kao posljedica intraokularne hirurgije, nakon
penetrantnih povreda oka I sl.)
- endogenim putem (primarno mjesto infekcije je na bilo kojem mjestu u
organizmu)

Dijele se u 6 kategorija:
• Akutni endoftalmitis nakon operacije katarakte;
• Hronični pseudofakni endoftalmitis;
• Endoftalmitis nakon filtrirajućih antiglaukomatoznih operacija;
• Posttraumatski endoftalmitis;
• Endogeni endoftalmitis I
• Gljivični endoftalmitis.
 AKUTNI ENDOFTALMITIS
POSTOPERATIVNI
NAKON OPERACIJE
ENDOFTALMITIS
KATARAKTE
Znaci infekcije: u toku šest
sedmica nakon operacije, ali se u
Znaci infekcije: 75-80% javlja u prvoj
- Staphylococcus aureus postoperativnoj sedmici.
Klinička slika: jak bol u oku,
i Pseudomonas izražen pad vida, edem kapaka,,
aeuginoza: 10 minuta purulentna sekrecija, infiltrati na
rožnjači, odsu­stvo crvenog
- Propinobacterium: 5 refleksa.
sati Gram pozitivne bakterije:

- Staphylococcus Staphylococcus epidermis,

Staphylococcus aureus i
epidermidis: 3 dana Streptococcus.
Gram negativne bakterije:
Proteus aeruginoza i
Haemophilus.
HRONIČNI PSEUDOFAKNI POSTTRAUMATSKI
ENDOFTALMITIS ENDOFTALMITIS
Javlja se nakon mjesec dana od operacije.
Blagi ili umjereni znaci crvenila oka, smanjenje oštrine
vida i izraženu fotofobiju. U prednjoj očnoj komori su • Karakteriše se bolovima,
prisutni znaci serozne i fibrinske eksudacije različitog izraženom cilijarnom
stepena, sa pojavom hipopiona i blažim znacima
hiperemijom oka, pojavom
zamućenja i opacitata u staklastom telu.
Uzročnici: Propionibacterium acnes i hipopiona i zamućenjem u
Corynebacterium species. staklastom telu.
Dijagnoza: • Najčešći uzročnici:
- detaljan klinički pregled i ultrazvučni nalaz bakterije iz grupe Bacillusa i
- punkcija prednje očne komore I uzimanje sadržaja Staphylococcusa
komorne tečnosti za mikrobiološku analizu
- punkcija staklastog tijela (u slučajevima izraženog
vitririsa)
Terapija: primjena eritromicina

• Prisustvo sistemskog oboljenja: septikemije, bolesnici sa

smanjenim imunitetom, sa hroničnom upotrebom katetara i
ENDOGENI hroničnim korištenjem intravenskih kanila.
ENDOFTALMITIS • Najčešći uzročnik: gljivice (62%), a najčešći bakterijski uzročnici
su S.aureus, E.coli, Streptococcus spp.
 GLJIVIČNI ENDOFTALMITIS
• Samostalno oboljenje ili • Endoftalmitis izazvan
udruženo sa bakterijskom Candidom počinje
infekcijom pojavom bijelih lezija na
mrežnici koje su u
• Gljivični endoftalmitisi mogu početku bez simptoma ali
nastati: mogu napredovati,
- egzogenim putem (nakon izazvati zamućenje
povrede ili hirurških staklovine te dovesti do
procedura direktnom potencijalno
inokulacijom u prednju očnu ireverzibilnog stvaranja
komoru ili staklasto telo) ožiljaka i slijepoće.
- endogenim putem (u vidu • Aspergillus spp. može
kandidiemije hematogenom također uzrokovati
transmisijom) endoftalmitis nakon
  traume ili operacije oka.

Terapija: sistemska antigljivična terapija i primjena intravitrealnih injekcija

amfotericina B.
 FAKTORI RIZIKA
• Operativni faktori rizika: produženje uobičajenog
operativnog vremena, ruptura zadnje kapsule sočiva i
prolaps staklastog tijela, zaostaci fragmenata sočiva u
staklastom teijelu, neadekvatna sterilizacija
operativnog polja i kontaminacija hirurških
instrumenata i zraka u operacionoj sali.
• Prisustvo stranog tijela u oku nakon penetrantnih
povreda očne jabučice
• Korištenje imunosupresivnih lijekova, prolongirano
korištenje intravenskih linija, komplikacije
abdominalne hirurgije, maligniteti, hemodijaliza.
• Neka sistemska oboljenja ili bolesti udaljenih organa:
dijabetes, ciroza, septični artritis.
• Silikonski savitljiva sočiva
o DIJAGNOZA
o Bojanje po Gramu i kulture aspirata
o Hemokulturu i urinokulturu (kod sumnje na endogeni endoftalmitis)
 

o Počinje intravitrealnom primjenom antibiotika,

najčešće vankomicina i ceftazidima. Bolesnici s
endoftalmitisom bi trebali primati antibiotike i
intravitrealno i IV.

LIJEČENJE o Bolesnici koji prilikom pregleda ne mogu

prebrojati prste ili im je vid još slabiji dolaze u
obzir za vitrektomiju i intraokularnu primjenu
kortikosteroida.

o Kod gljivičnog endoftalmitisa su kortikosteroidi

kontrainidicirani.
 KERATITIS
 Keratitis je upala rožnice oka (cornea).
 Razlikujemo površinski keratitis koji zahvata površinske
slojeve rožnice (do Bowmanove membrane) i obično ne
ostavlja ožiljak i duboki keratitis koji zahvata dublje slojeve
rožnice, koji ostavlja ožiljak te može ometati vid ako se
nalazi u blizini vidne osi.
 Najčešće ih uzrokuju bakterije, rjeđe virusi, a veoma rijetko
gljivice i paraziti.
 Simptomi su u početku bolesti vrlo slični konjuktivitisu:
fotofobija, crvenilo spojnice i osjećaj nelagode oka, da bi
kasnije i u težim slučajevima napredovali do jake boli,
gubitka vida i nastanka gnoja.
U slučajevima upala dubljih slojeva rožnice, ovisno o
sloju koji je zahvaćen i odgovoru na upalu razlikujemo:
1. Nubecula corneae – jedva vidljivo zamućenje
2. Macula corneae – intenzivnije zamućenje
3. Leucoma corneae – oštro ograničen bijeli neprozirni
ožiljak
4. Leucom adhaerens corneae – bijeli neprozirni
ožiljak rožnice i šarenice nakon perforacije rožnice.
BAKTERIJSKI KERATITIS
Bakterijski keratitis je upala rožnice uzrokovana različitim
bakterijama.
Najčešći uzročnici su: Staphylococcus aureus,
Staphylococcus epidermidis, Streptococcus pneumoniae te
Pseudomonas aeruginosa.
Značajnu ulogu u odbrani rožnjače od bakterijske infekcije
ima njen epitel. Intaktan i zdrav epitel rožnjače predstavlja
nepremostivu barijeru za najveći broj bakterija.
Defekt na prednjoj površini rožnjače je važan uslov za
nastanak bakterijskog keratitisa. Drugi važan uslov za
nastanak je prisustvo bakterija na površini oka.
KLINIČKA SLIKA
Bolesnici se žale na bol, fotofobiju, pad vidne oštrine i
gnojni sekret iz oka. Upala može brzo progredirati i
unutar 48 sati dovesti do perforacije rožnice, razvoja
endoftalmitisa i atrofije bulbusa.
DIJAGNOZA
Za bakteriološko dokazivanje uzročnika koristi se
materijal dobijen brisom ivica kapa­ka, konjunktive
donjeg forniksa i mjesta ulceracije na rožnjači. U
istom postupku određuje se i antibiogram za
dokazanog uzročnika infekcije kako bi se
omogućilo sprovođenje kauzalne terapije.
TERAPIJA
Se sprovodi lokalnom primjenom odgovarajućih
antibiotika na osnovu antibiograma.
VIRUSNI KERATITISI
ADENOVIRUSNI KERATITIS
Adenovirusni keratokonjunktivitis (lat. keratoconjunctivitis
epidemica) je infektivna upala spojnice i rožnice uzrokovana
adenovirusima koja se javlja u epidemijama, najčešće krajem
zime i u rano proljeće.
KLINIČKA SLIKA
Upalu karakteriziraju folikularni konjunktivitis, punktiformni
epitelni keratitis i preaurikularna limfadenopatija.
Bolesnici se nakon 1 do 2 tjedna žale na pad vidne oštrine i
bol radi razvoja pseudomembrana i subepitelnih infiltrata
rožnice u obliku novčića koji perzistiraju i nekoliko mjeseci
nakon bolesti.
DIJAGNOZA
Postavlja se na osnovu anamneze i kliničke slike a
potvrđuje se serološki i gajenjem virusa u kulturi tkiva.
Adenovirus se može izolovatii iz oka prvih 14 dana
nakon početka simptoma.

LIJEČENJE
Upala se liječi obilnim ispiranjem sekreta, umjetnim
suzama te, kada se jave subepitelni infiltrati i
pseudomembrane, lokalno kortikosteroidima
 KERATITIS UZROKOVAN HERPES
SIMPLEX VIRUSOM
Herpetični keratitis jest upala rožnice uzrokovana
herpes simpleks virusom (tip 1 i tip 2).
Nakon primoinfekcije koja prođe najčešće
asimptomatski, virus izazove latentnu infekciju u
trigeminalnom gangliju.
KLINIČKA SLIKA
Bolesnici se žale na neuralgijsku bol, osjećaj stranog
tijela u oku, suzenje i pad vidne oštrine.
Upala se najčešće manifestira kao epitelni površni
keratitis, a rjeđe kao duboki stromalni keratitis.

DIJAGNOZA
Dijagnozu herpetičnog keratitisa postavljamo na temelju
biomikroskopskog nalaza i pozitivne hipoestezije.
 KERATITIS UZROKOVAN VARICELLA ZOSTER VIRUSOM
Nastaje reaktivacijom varicella zoster virusa iz
trigeminalnog ganglija nakon preboljenih vodenih
kozica.
Oko je zahvaćeno ako je zahvaćena oftalmiĉna grana
trigeminalnog živca.
Može se ispoljiti u dva oblika:
1. površni (epitelijalni)
2. duboki (stromalni)
KLINIČKA SLIKA
Upala počinje općom prodromalnom simptomatologijom
karakteriziranom povišenom tjelesnom temperaturom te umorom,
nakon čega slijedi unilateralna bol i promjene na koži u području
oftalmične grane trigeminusa.

DIJAGNOZA
Uzgoj u kulturi te imunološke ili PCR pretrage.
Serološke pretrage se izvode samo kad su promjene atipične a
dijagnoza nije sigurna.

TERAPIJA
Lokalno i sistemski se primjenjuju virostatici.
GLJIVIČNI KERATITIS
Gljivični keratitis jest upala rožnice uzrokovana
gljivama . Najčešći su uzročnici Aspergillus spp. ,
Candida spp. i Fusarium spp..
Češće obolijevaju bolesnici s lošijim imunološkim
sustavom.
KLINIČKA SLIKA
Bolesnici se žale na fotofobiju i pad vidne oštrine, te osjećaj stranog
tijela u oku, a biomikroskopskim pregledom ustanovi se ulkus s
okolnom infiltracijom i hipopionom.

DIJAGNOZA
Dijagnoza se postavlja na temelju nalaza hifa u mikrobiološkom
uzorku.

TERAPIJA
U liječenju mikotičnih keratitisa primjenjuju se lokalno antimikotici,
a u težim slučajevima indicirana je i njihova sustavna primjena.
PARAZITARNI KERATITIS
Parazitarni keratitis jest upala rožnice uzrokovana
akantamoebom ( Acanthamoeba spp.) koja se često
nalazi u vodi, rijekama, jezerima i bazenima.
Najčešće se inficiraju nositelji mekih kontaktnih leća
kupanjem s kontaktnim lećama u vodama u kojima
obitava akantamoeba.
KLINIČKA SLIKA
Bolesnici se najčešće žale na jaku bol, pad vidne oštrine,
fotofobiju i suzenje, a biomikroskopski nalaz pokazuje
paracentralni prstenasti infiltrat sa hipopionom.
Upala može dovesti do nekroze, perforacije rožnice i
endoftalmitisa.

DIJAGNOZA
Direktna mikroskopija, izolacija iz skrepinga rožnjače,
ispirka konjuktive i detekcija DNK.

TERAPIJA
Najbolje djeluje kombinacija 2 lijeka. Daju se lijekovi za
lokalnu primjenu, poput klotrimazola od 1%, klorheksidina,
flukonazola, natamicina ili neomicin–polimiksin B–
gramicidina.
HVALA NA PAŽNJI!