Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON
JU MEDICINSKA ŠKOLA
ZENICA

MATURSKI RAD IZ
Kliničke medicine I - Interne bolesti

Difuzne bolesti vezivnog tkiva

MENTOR: UČENIK:

Dr. Admir Isakovi Amila Pari IV-7

Zenica, maj 2024.

SADRŽAJ:
1.UVOD............................................................................................................................................4
2. DIFUZNE BOLESTI VEZIVNOG TKIVA................................................................................5
2.1. Reumatoidni artritis...............................................................................................................5
2.1.1. Klinička slika..................................................................................................................5
2.1.2. Dijagnoza........................................................................................................................6
2.1.3. Liječenje.........................................................................................................................7
2.2. Psorijatični artritis.................................................................................................................7
2.3. Diskoidni eritemski lupus......................................................................................................8
2.4. Sistemski eritemski lupus......................................................................................................9
2.4.1. Klinička slika..................................................................................................................9
2.4.2. Dijagnoza......................................................................................................................10
2.4.3. Liječenje.......................................................................................................................11
2.5. Sklerodermija......................................................................................................................11
2.5.1. Klinička slika................................................................................................................11
2.5.2. Dijagnoza......................................................................................................................13
2.5.3. Liječenje.......................................................................................................................13
2.6. Vaskulitis.............................................................................................................................13
2.7. Poliarteritis nodoza..............................................................................................................14
2.7.1. Klinička slika................................................................................................................14
2.7.2. Dijagnoza i liječenje.....................................................................................................15
2.8. Reumatična polimialgija......................................................................................................15
2.9. Ankilozni spondilitis...........................................................................................................16
2.9.1. Klinička slika................................................................................................................16
2.9.2. Dijagnoza......................................................................................................................17
2.9.3. Liječenje.......................................................................................................................17
3. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................18
4. LITERATURA...........................................................................................................................19
1.UVOD

Bolesti koje pogađaju zglobove i strukture koje ih izgrađuju i okružuju―mišiće, kosti, hrskavice
i tetive―smatraju se bolestima vezivnog tkiva budući da ove strukture sadrže veliku količinu
vezivnog tkiva. Međutim, veliki broj ovih bolesti su autoimune bolesti, u kojima tokom
imunološke reakcije potaknute nekim okidačem, imunološki sistem reagira protiv vlastitog tkiva i
proizvodi antitijela koja napadaju ova tkiva (autoantitijela).

Imunološka reakcija je obilježena upalom, što je normalan proces obnavljanja koji se povlači kad
je obnavljenje završeno. Međutim, kod autoimunih bolesti upala može biti hronična što uzrokuje
oštećenje normalnog tkiva. Na primjer, kod reumatoidnog artritisa hronična upala oštećuje
zglobnu hrskavicu. Kod reumatoidnog artritisa i mnogih autoimunih bolesti upala zahvata više
zglobova, vjerovatno zato jer antitijela koja izazivaju oštećenje cirkuliraju tijelom u krvotoku.

Vezivno tkivo unutar i oko zglobova, te bilo gdje u tijelu, može biti zahvaćeno upalnim
promjenama. Obično su zahvaćeni i mišići. Mogu biti zahvaćeni vreća koja omotava srce (osrčje
ili perikard), ovojnica koja prekriva pluća (poplućnica ili pleura), čak i mozak. Vrsta i težina
simptoma ovise o organima koji su pogođeni bolešću.

Svaka autoimuna bolest dijagnosticira se prema simptomima, nalazu liječničkog fizikalnog

pregleda i laboratorijskim testovima. Ponekad se simptomi jedne bolesti preklapaju sa
simptomima druge gotovo u potpunosti, da ih je teško razlikovati pa se dijagnosticira
nediferencirana bolest vezivnog tkiva ili bolest preklapanja.

Liječenje ovisi o vrsti i težini bolesti. Lijekovi se koriste za smirivanje upale. Ako upala uzrokuje
opasne simptome ili čak kobne, potrebno je započeti s agresivnim liječenjem.

3
2. DIFUZNE BOLESTI VEZIVNOG TKIVA

2.1. Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis je autoimuna bolest u kojoj su zglobovi, obično zglobovi šake i stopala,
simetrično zahvaćeni upalom koja uzrokuje otok, bol, a često i propadanje unutrašnjosti zgloba.

Reumatoidni artritis može također uzrokovati različite simptome bilo gdje u tijelu. Točan uzrok
bolesti je nepoznat, ali puno različitih faktora, uključujući genetsku podložnost, mogu utjecati na
autoimunu reakciju. Bolest se javlja u 1% populacije, dva do tri puta češće u žena nego u
muškaraca. Početak bolesti je obično između 25. i 50. godine života, ali se može pojaviti u bilo
kojoj životnoj dobi. U nekih osoba bolest splasne spontano, a liječenje u 75% ljudi poboljšava
simptome; međutim, najmanje 1 od 10 ljudi ostaju invalidi (1).

U ovoj bolesti imunološki sistem napada tkivo koje oblaže i okružuje zglobove. Konačno,
hrskavica, kost i ligamenti zgloba se izjedaju, a u zglobu nastaju brazgotine. Stanje zglobova se
pogoršava do razine koja može jako varirati.

2.1.1. Klinička slika

Reumatoidni artritis može započeti iznenada, s istovremenom upalom više zglobova. Obično
započinje jedva primjetno, postepeno zahvaćajući različite zglobove. Upala je obično simetrična:
kad je zahvaćen zglob na jednoj strani tijela, isti zglob je također zahvaćen na drugoj strani tijela.
Tipično je da promjene započinju na malim zglobovima prstiju ruke i noge, šaka, stopala, na
ručnom zglobu, laktu i gležnjevima. Zglobovi su bolni, često ukočeni, naročito nakon ustajanja iz
kreveta i dužeg mirovanja. Neki ljudi se osjećaju umorni i slabi, naročito u rano prijepodne (9).

Zahvaćeni zglobovi se povećavaju i brzo deformiraju. Zglobovi mogu ostati u jednom položaju
(kontrakture) pa je ispružanje onemogućeno. Prsti se primiču malom prstu što mijenja položaj
tetiva. Oteklina ručnog zgloba može uzrokovati sindrom karapalnog tunela. Puknuće cista, koje
se mogu pojaviti uz koljeno, uzrokuje bol i otok potkoljenice. Oko 30% do 40% ljudi s
reumatoidnim artritisom imaju tvrde izbočine (čvoriće, nodule) točno ispod kože u blizini
zahvaćenog zgloba (2).

4
Reumatoidni artritis može uzrokovati srednje povišenu tjelesnu temperaturu i ponekad upalu
krvnih žila (vaskulitis) koja dovodi do oštećenja živaca i kože potkoljenice (ulcer). Upala
ovojnice pluća (pleuritis), srca (perikarditis) ili plućnog parenhima može uzrokovati bol u prsnom
košu, otežano disanje i poremetiti rad srca. U nekih ljudi se povećaju limfni čvorovi, nastane
Sjögrenov sindrom ili se razvije upala oka.

Stillova bolest je oblik reumatoidnog artritisa u kojem se visoka tjelesna temperatura i ostali
generalizirani simptomi prvi pojave.

2.1.2. Dijagnoza
Razlikovanje reumatoidnog artritisa od drugih stanja koja mogu uzrokovati artritis može biti
teško. Stanja slična reumatoidnom artritisu su akutna reumatska groznica, gonokokni artritis,
Lymeska bolest (borelioza), Reiterov sindrom, psorijatični artritis, ankilozantni spondilitis, giht
(ulozi), pseudogiht i osteoartritis (8).

Osoba koja ima četiri od navedenih simptoma ili znakova najvjerojatnije ima reumatoidni artritis:

 jutarnja ukočenost koja traje više od jednog sata (najmanje 6 sedmica),

 upala (artritis) 3 ili više zglobova,
 artritis šake, ručnog zgloba ili zglobova prstiju ruke (najmanje 6 sedmica),
 reumatoidni faktor u krvi,
 karakteristične promjene na rendgenskim snimkama.

Reumatoidni artritis može uzrokovati karakteristične simptome, ali za potvrdu dijagnoze

potrebno je izvršiti laboratorijske testove, pregled uzorka zglobne tekućine dobivene uz pomoć
igle, i čak biopsije (uzimanje uzorka tkiva za pregled pod svjetlosnim mikroskopom) čvorića.
Karakteristične promjene zglobova mogu se vidjeti i na rendgenskoj snimci.

Neki laboratorijski testovi su tipični za reumatoidni artritis. Na primjer, u 9 od 10 ljudi koji imaju
ovu bolest sedimentacija eritrocita je ubrzana. Većina osoba ima blagu anemiju. Ponekad se broj
bijelih krvnih stanica smanjuje. Stanje u kojem uz reumatoidni artritis nalazimo smanjen broj
bijelih krvnih stanica i povećanu slezenu zovemo Feltyjev sindrom (7).

5
Mnogi ljudi s reumatoidnim artritisom imaju osobita protutijela u krvi. Sedam od deset ljudi ima
protutijelo koje zovemo reumatoidni faktor. (To se antitijelo javlja i kod nekih drugih poremećaja
kao što je hronična bolest jetre i neke infekcije; neke osobe bez znakova bolesti imaju ovaj
faktor). Viša vrijednost reumatoidnog faktora u krvi obično znači težu bolest i lošiju prognozu.
Vrijednost reumatoidnog faktora može se smanjivati kako se upala zglobova smiruje i povećavati
u slučaju naglog pogoršanja (6).

2.1.3. Liječenje
Liječenje ide od jednostavnih, konzervativnih mjera, kao što su odmor i odgovarajuća prehrana,
do lijekova i hirurškog zahvata. Liječenje započinje s mjerama koje su najmanje agresivne, a
zatim se prema potrebi koriste sve agresivnije metode.

Osnovni princip liječenja je pošteda zahvaćenih zglobova jer aktivnost pogoršava upalu.
Redovnim odmorom obično se ublažava bol, a kratki, potpuni odmor u krevetu ponekad pomaže
u razdoblju kad se bolest naglo pogorša. Udlage se mogu koristiti u imobilizaciji i odmoru jednog
ili nekoliko zglobova, ali je nužno redovno izvođenje nekih kretnji kako bi se spriječila ukočenost
(5).

Važna je redovna, zdrava prehrana. Nekim ljudima se stanje naglo pogorša nakon što pojedu
određenu hranu. Prehrana bogata ribom i biljnim uljem, a siromašna crvenim mesom ima mali,
ali povoljan učinak.

Glavne skupine lijekova koje se koriste u liječenju reumatoidnog artritisa su nesteroidni

protuupalni ljekovi (NSAID), sporodjelujući lijekovi, kortikosteroidi i imunosupresivni lijekovi.
Općenito, što je lijek jači to su nuspojave ozbiljnije i bolesnika treba redovno nadzirat.

2.2. Psorijatični artritis

Psorijatični artritis je oblik artritisa koji se javlja u ljudi koji imaju psorijazu kože i noktiju.

Bolest je slična reumatoidnom artritisu, ali antitijela karakteristična za reumatoidni artritis nisu
pozitivna.

Psorijaza (kožna bolest u kojoj se javlja crven, ljuskav osip i zadebljani nokti puni rupica) može
prethoditi ili slijediti upalu zglobova. Artritis obično zahvata zglobove prstiju ruke i noge, mada
su i drugi zglobovi, uključujući kuk i kičmu također često zahvaćeni. Zglobovi postaju otečeni, a

6
ako je upala hronična, mogu se deformirati. Promjene na zglobovima i koži mogu se pojaviti i
nestati istovremeno (4).

Dijagnoza se postavlja utvrđivanjem karakterističnog artritisa u osoba koje imaju psorijazu ili ako
neko u porodici ima psorijazu.

Prognoza psorijatičnog artritisa je obično bolja od prognoze reumatoidnog artritisa jer je

zahvaćeno nekoliko zglobova. Ipak, zglobovi mogu biti ozbiljno oštećeni.

Potrebno je liječiti kožne promjene i upalu zglobova. Nekoliko lijekova koji su učinkoviti u
liječenju reumatoidnog artritisa koriste se i u liječenju psorijatičnog artritisa. To su zlato,
metotreksat, ciklosporin i sulfasalazin. Drug lijek, etretinat, je obično učinkovit u teškim
slučajevima, ali može imati ozbiljne nuspojave; budući da može uzrokovati defekte tokom
intrauterinog razvoja ne smiju ga uzimati trudnice.

2.3. Diskoidni eritemski lupus

Diskoidni eritemski lupus je kronična bolest obilježena oštro ograničenim, crvenim mrljama na
koži i sklona je ponovnom javljanju. Uzrok bolesti je nepoznat. Bolest je češća u žena, obično u
30im godinama. Raspon godina u kojem se bolest javlja puno je veći nego kod sistemskog
eritemskog lupusa (sistemski lupus eritematodes ili SLE) (3).

Karakteristični osip može trajati ili se pojavljivati i nestajati godinama. Pojava mrlja mijenja se
tijekom vremena. Mrlje su u početku crvene i okrugle, promjera gumice za brisanje. Obično se
javljaju na obrazima, korijenu nosa, glavi i ušima, ali se mogu pojaviti i na gornjem dijelu trupa,
stražnjoj strani trupa i potkoljenici. Rane u ustima su vrlo česte. Ako se bolest ne liječi mrlje se
postepeno povećavaju, a središnji dio mrlje propada ostavljajući ožiljak. Na naročito ljuskavim
područjima začepljeni folikuli dlake se šire ostavljajući šupljine poput resica prostirača. Ožiljci
mogu uzrokovati gubitak kose na velikom području. Osip može biti praćen bolnim zglobovima i
smanjenim brojem bijelih krvnih stanica, a samo rijetko i ozbiljnijim simptomima sistemskog
eritemskog lupusa.

Dijagnozu nije lako postaviti jer osip kod diskoidnog eritemskog lupusa može biti identičan osipu
sistemskog eritemskog lupusa i sličan osipu koji se javlja kod bolesti kao što su rozacea,
seboroični dermatitis, limfom i sarkoidoza. Liječnik uzima anamnezu i obavlja potpun fizikalni

7
pregled kako bi utvrdio da bolest nije zahvatila druge organe. Laboratorijski testovi za
utvrđivanje broja bijelih i crvenih krvnih stanica te određivanje bubrežne funkcije mogu pomoći
u odbacivanju drugih mogućih dijagnoza. Može se izvršiti laboratorijski test kojim se dokazuju
antitijela za dvolančanu DNK budući da su antitijela pozitivna u puno ljudi koji imaju sistemski
eritemski lupus, ali gotovo u nikoga s diskoidnim eritemskim lupusom (2).

Ako se je rano započelo s liječenjem, moguće je spriječiti ili smanjiti nastanak trajnih ožiljaka.
Sunčevo svjetlo i ultraljubičasto svjetlo, npr. ono koje se koristi u solarijima, može pogoršati osip
pa bi ga trebalo izbjegavati. Za prevenciju se mogu koristiti zaštitne naprave protiv sunca. Male
mrlje mogu se uspješno liječiti kortikosteridnim kremama. Veće i tvrdokornije mrlje liječe se
kortikisteroidima koji se daju oralo (na usta) ili imunosupresivnim lijekovima, kao što su oni koji
se koriste kod sistemskog eritemskog lupusa, tokom nekoliko mjeseci.

2.4. Sistemski eritemski lupus

Sistemski eritemski lupus (lupus) je autoimuna bolest koja uzrokuje sporadične upale zglobova,
tetiva i drugog vezivnog tkiva.

U različitih ljudi javlja se upala u različitim tkivima i organima, a težina bolesti u rasponu od
srednje teške do slabe ovisi o broju i vrstama antitijela koja se pojavljuju i organima koji su
zahvaćeni bolešću. Oko 90% ljudi koji imaju lupus su mlade žene (tinejdžerke i/ili žene 30ih
godina života), ali i djeca, uglavnom djevojčice, a stariji muškarci i žene mogu također imati ovu
bolest (1).

Ponekad, određeni lijekovi za srce (hidralazin, prokainamid i betablokatori) mogu uzrokovati

sindrom sličan lupusu koji nestaje nakon prestanka uzimanja lijekova.

2.4.1. Klinička slika

Budući da postoji velika raznolikost simptoma, lupus može nalikovati mnogim drugim bolestima.
Na primjer, vezivno tkivo zglobova je obično pogođeno bolešću pa uslijed toga nastaje artritis
koji može sličiti reumatoidnom artritisu. Lupus može sličiti epilepsiji ili nekim psihičkim
poremećajima kad je zahvaćen mozak (2).

8
Karakteristike lupusa:

 osip na licu,
 osip na koži,
 osjetljivost na sunce,
 suha usta,
 artirits
 tekućina (izljev) oko pluća, srca i drugih organa,
 poremećaj funkcije bubrega,
 nalaz antinuklearnih antitijela u krvi,
 anemija.

Također lupus može biti hroničan i napredujući, a obično se rasplamsava na mahove. Okidači
koji rasplamsavaju lupus u ljudi koji su skloni ovoj bolesti nisu poznati, mada se čini da bi
sunčevo svijetlo moglo biti jedan od njih (3).

Lupus može započeti s vrućicom. Visoka temperatura može se pojaviti naglo ili povremena
pojava temperature i općeg lošeg osjećanja može trajati godinama. Oko 90% ljudi s lupusom
imaju upalu zglobova koja može biti srednje jaka do ozbiljno teška, a zahvata nekoliko zglobova.
Zglobni simptomi koji se javljaju godinama mogu prethoditi drugim simptomima. U stvari,
mnogi ljudi koji imaju lupus sjećaju se da su ih u djetinjstvu boljeli zglobovi. Dugotrajna upala
zgloba može dovesti do deformiteta i trajnog oštećenja zgloba i okolnog tkiva, ali se kost ne
oštećuje kao kod reumatoidnog artritisa.

2.4.2. Dijagnoza
Lupus se dijagnosticira uglavnom na osnovu simptoma, naročito ako se javlja u mlađih žena. U
početku, zbog velikog broja simptoma, može biti teško razlikovanje lupusa od sličnih bolesti.

Laboratorijski testovi mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. U krvi je moguće dokazati

antinuklearno antitijelo koje je prisutno u većine ljudi koji imaju lupus. Međutim, ovo antitijelo
može biti pozitivno u krvi ljudi koji imaju druge bolesti. Zato, ako su dokazana antinuklearna
antitijela, također treba izvršiti test za dokazivanje antitijela za dvolančanu DNK. Visoka razina
ovih antitijela je gotovo specifična za lupus, ali ih nemaju svi koji boluju od ove bolesti.

9
Određivanje razine komplementa (skupina proteina koja je dio imunološkog sistema) i drugih
antitijela u krvi može se izvršiti kako bi se predvidio tijek i težina bolesti. Oštećenje bubrega u
lupusu moguće je odrediti pregledom krvi i urina. Ponekad nalaz biopsije bubrežnog tkiva može
pomoći liječniku u planiranju liječenja (5).

2.4.3. Liječenje
Budući da je tok lupusa nepredvidljiv, prognoza je vrlo promjenljiva. Bolest često postaje
hronična, razdoblja bolesti s izraženim simptomima izmjenjuju se s razdobljima bolesti bez
simptoma koji mogu trajati godinama. Pogoršanja bolesti se rijetko javljaju poslije menopauze.
Prognoza se izrazito poboljšala dva posljednja desetljeća. Obično se početna upala svlada, pa je
dugoročna prognoza dobra.

Blagu bolest treba blaže liječiti ili liječenje nije potrebno. Nesteroidnim protuupalnim lijekovima
(NSAID) se često olakšava bol u zglobovima. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) se uzima u malim
dozama ako osoba ima sklonost zgrušavanju krvi, što se ponekad događa kod lupusa; prevelike
doze mogu oštetiti jetru. Hidroksiklorokin, klorokin ili kinakrin ponekad se uzimaju u
kombinaciji, a pomažu u liječenju zglobova i kože (4).

Tešku bolest odmah se liječi kortikosteroidima kao što je prednizon. Doza i trajanje liječenja
ovise o organima koji su zahvaćeni bolešću. Ponekad imunosupresivni lijekovi kao što je
azatioprin i ciklofosfamid mogu svladati napad vlastitog obrambenog sustava. Kombinacija
kortikosteroida i imunosupresivnih lijekova često se koristi za teške promjene na bubrezima,
nervnom sistemu i za upalu krvnih žila.

2.5. Sklerodermija
Sklerodermija (sistemska skleroza) je hronična bolest obilježena degenerativnim promjenama i
ožiljcima na koži, u zglobovima i unutrašnjim organima, te nenormalnostima krvnih žila. Uzrok
bolesti je nepoznat. Poremećaj je 4 puta češći u žena nego u muškaraca i vrlo je rijedak u djece.
Sklerodermija se može javiti kao dio miješane bolesti vezivnog tkiva.

2.5.1. Klinička slika

Uobičajeni početni simptom je zadebljanje i oteklina prstiju. Također je uobičajen Raynaudov
fenomen u kojem prsti iznenada postanu blijedi i utrnu ili postanu ukočeni kao reakcija na
hladnoću ili emocionalnu napetost. Prsti obično postaju plavi kako se zagrijavaju. Bolovi u

10
nekoliko zglobova često prate prve simptome. Žgaravica, otežano gutanje i nedostatak zraka
mogu biti prvi simptomi sklerodermije, ali se obično javljaju kasnije kad bolest zahvati jednjak,
srce i pluća. Sklerodermija može zahvatiti velike površine kože ili samo prste (sklerodaktilija).
Kako bolest napreduje koža postaje napeta, sjajna i tamnija nego obično. Koža lica se zateže pa
ponekad lice nalikuje na masku, a izraz lica se teško mijenja. Vene proširene u obliku pauka
(teleangiektazije) pojavljuju se na prstima, prsima, licu i usnama. Izbočine koje su građene od
kalcija mogu se pojaviti na prstima, na drugim kostima ili u zglobovima (5).

Često je tokom pomicanja upaljenog tkiva moguće čuti neugodan zvuk, naročito u i ispod
koljena. Prsti, ručni zglobovi i laktovi mogu ostati u presavijenom položaju zbog brazgotina na
koži. Rane se mogu pojaviti na vrhovima i zglobovima prstiju. U donjem dijelu jednjaku (mišićna
cijev koja povezuje usta i želudac) obično se pojavljuju brazgotine. Ozlijeđeni jednjak ne može
više učinkovito provoditi hranu iz usta u želudac. Otežano gutanje i žgaravica prisutni su u većine
ljudi koji imaju sklerodermiju. U trećine ljudi stanice u jednjaku nenormalno rastu (Barrettov
sindrom) stoga je povećan rizik od opstrukcije ili karcinoma. Oštećenje sluznice crijeva može
uzrokovati smanjenje apsorpcije hrane (malapsorpciju) i gubitak tjelesne težine. Vezivno tkivo
ožiljka može začepiti drenažni sustav jetre (bilijarna ciroza) uzrokujući oštećenje jetre i žuticu.

Sklerodermija može uzrokovati stvaranje ožiljaka u plućima što dovodi do skraćenja udaha
(nedostatka zraka) tokom opterećenja. Također može uzrokovati ozbiljne bolesti srca opasne po
život, uključujući srčane greške i poremećaje ritma (6).

Sklerodermija može uzrokovati tešku bubrežnu bolest. Prvi simptom oštećenja bubrega je obično
iznenadno povećanje krvnog pritiska. Visok krvni pritisak je zlokoban znak mada se liječenjem
može kontrolirati.

CREST sindrom, kojeg zovemo i ograničena kožna skleroza (sklerodermija), obično je manje
težak oblik bolesti koji rjeđe uzrokuje oštećenja unutrašnjih organa. Ime je dobio po simptomima
koje uzrokuje: taloženje kalcija (Calcium) u koži i po tijelu, Raynaudov fenomen, poremećaj rada
jednjaka (Esophagus), Sklerodaktilija (oštećenje kože prstiju) i Teleangiektazije (proširene vene
poput pauka). Oštećenje kože je ograničeno na prste. U ljudi koji imaju CREST sindrom može se
razviti plućna hipertenzija koja uzrokuje oštećenje srca i pluća (6).

11
2.5.2. Dijagnoza
Liječnik dijagnosticira sklerodermiju na osnovi promjena kože i unutrašnjih organa. Simptomi se
mogu preklapati s drugim bolestima vezivnog tkiva, ali cijeli je skup simptoma obično tipičan.
Bolest se ne može utvrditi samo laboratorijskim testovima jer su rezultati, kao i simptomi vrlo
različiti među ljudima koji imaju sklerodermiju. Međutim test za antitijela na centromere (dio
hromosoma) može pomoći u razlikovanju ograničene kožne sklerodermije od generaliziranog
oblika.

2.5.3. Liječenje
Niti jedan lijek ne može zaustaviti napredovanje sklerodermije. Međutim, neki lijekovi mogu
olakšati neke simptome i smanjiti oštećenje organa. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) ili
ponekad kortikosteroidi pomažu u svladavanju boli i slabosti u mišićima i zglobovima.
Penicilamin usporava zadebljavanje kože i može odgoditi promjene na unutrašnjim organima, ali
neki ljudi ne mogu podnijeti nuspojave izazvane ovim lijekom. Imunosupresivni lijekovi (npr.
metotreksat) mogu pomoći nekim ljudima (9).

Fizikalna terapija i tjelovježba mogu pomoći u održavanju mišićne snage, ali ne mogu potpuno
spriječiti ukočenost zglobova i presavijeni položaj.

2.6. Vaskulitis
Vaskulitis je upala krvnih žila.

Vaskulitis nije bolest već patološki proces koji se javlja kod brojnih autoimunih bolesti vezivnog
tkiva, kao što je reumatoidni artritis i sistemski eritemski lupus (SLE). Također se vaskulitis
može dogoditi i bez postojanja bolesti vezivnog tkiva. Nije poznato što uzrokuje vaskulitis u
većine ljudi, ali u nekim slučajevima je prisutan virus hepatitisa. Vjerovatno upala nastaje kad
imunološki sistem greškom prepozna dijelove vlastitih krvnih žila kao nepoznate i napadne ih.
Stanice obrambenog sustava, koje uzrokuju upalu, okružuju i prožimaju krvne žile, uništavajući
krvne žile, a time i tkivo koje one opskrbljuju. Krvne žile postaju propusne ili neprohodne; u oba
slučaja dolazi do izlijevanja krvi oko živaca u organe i druge dijelove tijela.

12
Područja koja ostaju bez krvotoka (ishemična područja) mogu ostati trajno oštećena. Simptomi
mogu biti posljedica oštećenja krvnih žila ili tkiva koje je, zbog poremećene opskrbe krvlju,
oštećeno. Može biti zahvaćena bilo koja krvna žila. Vaskulitis može biti ograničen na vene,
velike arterije, male arterije, kapilare, ili na krve žile u jednom dijelu tijela kao što je glava, noga
ili bubreg. Bolest kao što je HenochSchönleinov sindrom, eritema nodosum, poliarteritis nodoza,
temporalni arteritis (orijaških stanica) i Takayasuov arteritis imaju vaskulitis ograničen na krvne
žile određene veličine ili dubine (8).

2.7. Poliarteritis nodoza

Poliarteritis nodoza je bolest u kojoj su dijelovi srednje velikih arterija upaljeni i oštećeni što
smanjuje dotok krvi u organe koje opskrbljuju.

Ova bolest je često kobna ako se ne liječi primjereno. Bolest se obično javlja između 40. i 50.
godine života, ali se može javiti u bilo kojoj dobi. U muškaraca se javlja tri puta češće nego u
žena.

Uzrok je nepoznat, ali bolest može nastati kao rekcija na lijekove ili cjepiva. Virusne i bakterijske
infekcije ponekad su okidač za upalu, ali najčešće se ne može utvrditi niti događaj niti tvar koja je
mogla biti okidač.

2.7.1. Klinička slika

Bolest na početku može biti blaga, ali postaje kobna za nekoliko mjeseci, ili se razvija postupno
kao kronična bolest. Bolešću može biti zahvaćen bilo koji organ ili više organa u tijelu; simptomi
ovise o pogođenom organu. Poliarteritis nodoza često nalikuje drugim bolestima u kojima se
javlja upala krvnih žila (vaskulitis). Jedna takva bolest je ChurgStraussov sindrom, koji za razliku
od ove bolesti uzrokuje astmu. Najčešći rani znak bolesti je vrućica. Bol u trbuhu, ukočenost i
trnjenje šaka i stopala, slabosti, gubitak tjelesne težine mogu se također pojaviti na početku
bolesti. U tri četvrtine ljudi koji imaju poliarteritis nodoza javlja se oštećenje bubrega koje
uzrokuje povišeni krvni tlak, oticanje uslijed zadržavanja vode u tijelu, i stvaranje malo
(oligurija) ili ništa urina (anurija). Kad su zahvaćene krvne žile probavnog sustava dijelovi
crijeva se mogu probiti uzrokujući infekciju u trbuhu (peritonitis), jaku bol, krvavi proljev i
visoku temperaturu. Bol u prsnom košu i srčani udar (infarkt srca) nastaju kao posljedica
opterećenja krvnih žila srca. Ako su zahvaćene krvne žile mozga bolesnik može imati glavobolje,

13
konvulzije ili halucinacije. Jetra može biti jako oštećena. Bol u mišićima i zglobovima je
uobičajena, a zglobovi mogu biti zahvaćeni upalom. Krvne žile u koži mogu biti uzdignute i
nepravilnog oblika na dodir, a ponekad nastaju ulkusi (ranice) na koži iznad njih (7).

2.7.2. Dijagnoza i liječenje

Niti jedan krvni test ne može potvrditi dijagnozu poliarteritis nodoze. Liječnici posumnjaju na
ovu bolest kad se simptome i laboratorijske nalaze ne može obrazložiti na drugačiji način.
Također, na ovu bolest je potrebno posumnjati ako se vrućica i neurološki simptomi kao što su
ukočenost, trnci ili paraliza jave u muškaraca srednjih godina koji su do tada bili zdravi.
Dijagnoza se može potvrditi biopsijom zahvaćenih krvnih žila. Ponekad je potrebna biopsija jetre
i bubrega. Rendgenska snimka nakon uštrcavanja kontrasta (arteriogram) može prokazati
nenormalnosti krvnih žila. Bez liječenja samo 33% ljudi preživi 1 godinu; 88% umire unutar 5
godina. Agresivno liječenje nekada može spriječiti smrtni ishod. Potrebno je prekinuti uzimanje
bilo kojih lijekova koji mogu ubrzati bolest. Visoke doze kortikosteroida, kao što je prednizon,
mogu spriječiti pogoršanje stanja i u trećine ljudi dovesti do razdoblja bez simptoma. Budući da
je potrebno dugotrajno liječenje kortikosteroidima, doza se smanjuje kako se simptomi povlače.

2.8. Reumatična polimialgija

Polimialgija reumatika (reumatična polimialgija) je bolest koja uzrokuje jaku bol i ukočenost
mišića vrata, ramena i natkoljenice. Polimialgija reumatika javlja se u ljudi starijih od 50 godina i
dva puta je češća u žena nego u muškaraca. Mada bolni, mišići nisu slabi ili oštećeni. Ponekad se
polimialgija reumatika javlja s temporalnim arteritisom (10).

Polimijalgija reumatika uzrokuje jaku bol i ukočenost vrata, ramena i natkoljenice. Ukočenost je
veća ujutro i nakon perioda neaktivnosti. Vrućica, neodređena nelagoda, gubitak tjelesne težine i
depresija mogu pratiti mišićne simptome. Svi ovi simptomi mogu se pojaviti iznenada ili
postupno.

Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju fizikalnog pregleda i rezultata pretraga. Biopsija

mišića obično nije potrebna (nalaz biopsije je obično uredan i nema dokaza oštećenja mišića), a
elektromiogram ne pokazuje nenormalnosti. Laboratorijskim testovima može se dokazati
anemija. Sedimentacija eritrocita je obično vrlo ubrzana. Razina kreatinin kinaze (CK), koja je
obično povišena kod polimiozitisa je normalna kod reumatične polimialgije.

14
Niske doze kortikosteroida (npr. prednizon) obično dramatično poboljšavaju stanje. Ako postoji
temporalni arteritis potrebne su visoke doze kortikosterida. Kako se simptomi povlače doza se
smanjuje do najniže učinkovite doze. Većina ljudi prestaje uzimati prednizon za 2 do 4 godine,
mada je nekima potrebna niska doza lijeka duže vrijeme. Aspirin i drugi nesteroidni protuupalni
lijekovi manje su djelotvorni (8).

2.9. Ankilozni spondilitis

Ankilozantni spondilitis je bolest vezivnog tkiva u kojoj se javlja upala kičme i velikih zglobova,
što dovodi do ukočenosti i bolova.

Bolest je tri puta češća u muškaraca, nego u žena i obično se javlja između 20. i 40. godine
života. Uzrok bolesti je nepoznat, ali kako se često javlja u porodici, izgleda da postoji genetski
utjecaj. Bolest je 10 do 20 puta češća u osoba čiji su roditelji ili braća i sestre oboljeli.

2.9.1. Klinička slika

Blagi i umjereni upalni simptomi izmjenjuju se s razdobljima u kojima simptoma gotovo nema.
Najčešći simptom je bol u leđima koja je jako promjenljiva od napada do napada, ali i od osobe
do osobe. Bol je obično jača noću. Također je i vrlo česta jutarnja ukočenost, koja popušta nakon
razgibavanja. Bol u donjem dijelu leđa udružena s mišićnim grčevima (spazam mišića) često
popušta na presavijanje unaprijed. Tako, ljudi često zauzimajući taj položaj dolaze u trajno
pogrbljeno stanje ako se ne provede određeno liječenje. U drugih, kičma postaje uspravno
ukočena i kruta. Gubitak apetita, težine, umor i anemija pridružuju se bolovima u leđima. Ako su
upaljeni zglobovi između rebara i pršljenova, bol koja se javlja može ograničiti kretnje prsnog
koša pri dubokom udahu. Ponekad bol započinje u velikim zglobovima kao što su kuk, koljeno i
rame. Trećina oboljelih ima ponavljane napade blage infekcije oka (akutni iritis), koji obično ne
oštećuju vid. U nekolicine dolazi do upale srčanih zalistaka.

Ako oštećeni pršljen pritisne na živac javljaju se trnci, slabost ili bol u području koje inervira
zahvaćeni živac. Sindrom kaude ekvine (sindrom konjskog repa) je rijetka komplikacija koja
nastaje kad upaljeno promijenjena kičmena moždina pritiska na skupinu živaca koji se normalno
nalaze ispod kraja moždine. U ovom slučaju dolazi do impotencije, noćne inkontinencije
mokraće, oslabljenih osjeta iz mokraćnog mjehura i rektuma te do gubitka refleksa u gležnju (9).

15
2.9.2. Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju sklopa simptoma i rendgenskog snimanja kičme i zahvaćenih
zglobova kojim se prikazuje erozija zgloba između kičme i zdjelične kosti (sakroilijačni zglob), i
koštani mostići između pršljenova koji uzrokuju ukočenost kičme. Sedimentacija eritrocita je
ubrzana. U 90% oboljelih je dokazan specifični gen HLAB27.

2.9.3. Liječenje
Mnoge osobe nisu trajno nesposobne, tako da oboljeli najčešće mogu normalno živjeti. U nekih
je bolest ozbiljnija i uzrokuje deformitete.

Liječenje je usmjereno na smanjenje bolnosti leđa i zglobova, te na sprječavanje ili ublažavanje

deformiteta. Aspirin i drugi nesteroidni protuupalni lijekovi mogu smanjiti bol i upalu.

Indometacin može biti najkorisniji lijek. Kortikosteroidi pomažu samo kratkoročno pri iritisu ili
pri jačoj upali zgloba, kada se najčešće injiciraju u zglob. Za smanjenje jake boli i mišićnih
grčeva mogu se kratkoročno dati lijekovi za opuštanje mišića (miorelaksansi) i narkotički
analgetici. Hirurška zamjena zgloba kuka ili koljena se radi u slučaju rješavanja boli i povratka
funkcije jako oštećenog ili ukočenog zgloba (8).

Dugoročni ciljevi terapije su uspostavljanje pravilnog, uspravnog držanja i jačanje leđnih mišića.
Preporučuje se svakodnevno vježbanje.

16
3. ZAKLJUČAK
Bolesti vezivnog tkiva su bolesti kojima je vezivno tkivo tijela primarna meta patoloških
promjena. Vezivna tkiva su strukturni dijelovi tijela koji drže stanice tijela zajedno. Vezivna tkiva
sastoje se od dvije glavne strukturne molekule proteina – kolagena i elastina. Postoji mnogo
različitih vrsta kolagenskih proteina koji se razlikuju u količini u svakom tkivu tijela. Zadaća
vezivnog tkiva je pružiti podršku i strukturu za druga tkiva i organe u tijelu, uključujući: kosti,
hrskavicu, mast, krv, limfno tkivo, tetive i ligamente.

Mnoge bolesti vezivnog tkiva imaju u pozadini abnormalnu aktivnost imunološkog sustava s
upalom u tkivima kao rezultat imunološke reakcije koja je usmjerena protiv vlastitog tjelesnog
tkiva, a neke su pak posljedica genetike.

Svaka autoimuna bolest dijagnosticira se prema simptomima, nalazu liječničkog fizikalnog

pregleda i laboratorijskim testovima. Ponekad se simptomi jedne bolesti preklapaju sa
simptomima druge gotovo u potpunosti, da ih je teško razlikovati pa se dijagnosticira
nediferencirana bolest vezivnog tkiva ili bolest preklapanja.

17
4. LITERATURA
1. Ahlström H, Feltelius N, Nyman R i sur. Magnetic resonance imaging of sacroiliac joint
inflammation. Arthritis Rheum 1990;33:1763.
2. Bywaters EGL. Pathology of the spondyloarthropathies. U: Calin A (ur)
Spondyloarthropathies, Grune & Stratton. New York, 1984.
3. Castelino FV, Varga J. ( 2010) Interstitial lung disease in connective tissue diseases:
evolving concepts of pathogenesis and management. Arthritis Research & Therapy. 12:
213.
4. Clark IP, James DF, Colwill JC. Intra–articular pressure as a factor in initiating ulnar
drift. J Bone Joint Surg [Am] 1978;60:325
5. Gray RG, Gottlieb NL. Hand flexor tenosynovitis in rheumatoid arthritis. Prevalence,
distribution, and associated rheumatic features. Arthritis Rheum 1977;20:1003.
6. Resnick D. Rheumatoid arthritis of the wrist. The compartmental approach. Med Radiogr
Photogr 1976;52:50.
7. Sakamoto K, Taniguchi H, Kondoh Y, Wakai K, Kimura T, Kataoka K, Hashimoto N,
Nishiyama O, Hasegawa Y. (2011) Acute exacerbation of IPF following diagnostic
bronchoalveolar lavage procedures. Respir Med. 106(3): 43642.
8. Santavirta S, Konttinen YT, Sandelin J i sur. Cervical spine subluxation in ankylosing
spondylitis treated surgically. J Orthop Rheumatol 1992;3:57.
9. Verstraeten A, Dequeker J. Vertebral and peripheral bone mineral content and fracture
incidence in postmenopausal patients with rheumatoid arthritis: Effect of low dose
corticosteroids. Ann Rheum Dis 1986;45:852
10. Ziff M. Rheumatoid arthritis—its present and future. J Rheumatol 1990;17:127.

18
Mišljenje nastavnika-mentora o radu:

______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________

Ocjena maturskog rada: _________________( )

Datum odbrane: _______________________

Pitanja na usmenom obrazloženju rada:

1.____________________________________________________________________________
2.____________________________________________________________________________
3.____________________________________________________________________________

Ocjena usmenog obrazloženja rada: _________________ ( )

Konačna ocjena: ________________ ( )

Komisija u sastavu: Potpis članova komisije:

Predsjednik:____________________ ________________________

Ispitivač: ____________________ ________________________

Član: ____________________ ________________________

19