Bolesti koje se prenose

kontaktom

Mentor: prof. Dr. Ibrahim Aličković Student:Adis Šišić

• Iako smo na početku 21. stoljeća i vremena koje označava velik
tehnološki napredak, brz napredak znanosti i znanstvenih metoda,
svijet mikroorganizama ostaje neriješeni problem zbog svoje
izvanredne raznolikosti i velike sposobnosti prilagodbe.

• Mikroorganizmi predstavljaju otprilike 60% ukupne biomase na

Zemlji i bili su tu prije životinja i biljaka. Nalaze se svugdje oko
nas i u nama.
• Kroz ljudsku povijest infektivne
bolesti, kao što su velike boginje,
kuga, guba, kolera, žuta groznica,
tifus, španjolska gripa,
tuberkuloza i druge te njima
izazvane epidemije utjecale su na
rezultate istraživačkih putovanja,
posljedice vojnih pohoda,
kolonizacije, kao i na industrijski
razvoj i umjetnost.
• U osnovi, tri su mjesta ulaska mikroorganizama
(zaraznih klica ) u organizam:

1. dišni sustav

2. probavni sustav

3. koža i vidljive sluznice

• Zarazne bolesti, stoga, mogu se širiti:

1. dodirom (kontaktom)
- neposrednim ili direktnim,
- posrednim ili indirektnim,
2. hranom,
3. onečišćenom vodom,
4. zrakom,
5. onečišćenom zemljom,
6. putem člankonožaca (artropodi – insekti, npr. krpelj),
7. putem posteljice – transplacentarno u tijeku trudnoće.
• Tipovi direktnog kontakta uključuje:

1. Kontakt osobe sa osobom- prijenos se dogodi kada inficirana osoba dodirne ili izmjeni
tjelesne tekućine sa drugom osobom. ovo se može dogoditi prije nego što inficirana osoba
postane svjesna bolesti. Seksualno prenosive bolesti (SPB) se prenose na ovaj način. Trudnice
mogu također prenositi infektivne bolesti svojoj nerođenoj djeci preko placente. Neke SPB
uključujući gonoreju se mogu prenijeti sa majke na bebu tokom porođaja.

2. Kapljičnim putem- tokom kašljanja i kihanja kapljice mogu prenijeti infektivnu bolest.
Moguće je čak inficirati drugu osobu kapljicama tokom razgovora. Za ovaj način prijenosa
potrebna je blizina između osoba.
• Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim kontaktom
tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog) sa inficirane na
zdravu osobu.

• Najraširenija bakterijska spolno prenosiva infekcija je uzrokovana bakterijom

Chlamydia trachomatis, a valja misliti i na virusne spolno prenosive bolesti:
HIV/AIDS, humani papilomavirus (HPV), virus herpesa simpleksa (HSV), virus
hepatitisa B.

• Danas su najvažnije spolno prenosive bolesti one uzrokovane virusima i to:

virusom humane imunodeficijencije (HIV) koji je uzročnik AIDS-a, virusom
genitalnog herpesa, humanim papiloma virusima i virusima koji uzrokuju
hepatitis B i C.
• Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne liječe, spolno prenosive infekcije mogu
uzrokovati neplodnost muškarca i žene, izvanmaternične trudnoće i spontane pobačaje, te
utjecati na zdravlje potomstva.

• Protiv virusnih spolno prenosivih bolesti nema djelotvornog lijeka. Samo protiv hepatitisa B
postoji cjepivo, koje je uvedeno u redoviti program obveznog cijepljenja.

• Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama i (ili)
uzajamno vjerni odnos dviju nezaraženih osoba.

• Djelotvornu zaštitu protiv spolno prenosivih infekcija, a i protiv neželjene trudnoće, pruža
redovita uporaba kondoma.

• Istraživanja su pokazala da je klamidija uzrokom čak 30-50% nespecifičnih upala spolovila i u

muškaraca i u žena - u muškaraca uzrokuje upalu uretre, a u žena upalu rodnice. Štoviše,
klamidijom uzrokovan uretritis je po nekim istraživanjima sada najučestalija spolna bolest u
muškaraca.
Ne zaboravite:

Svaki simptom spolno prenosivih bolesti treba shvatiti ozbiljno i ne odlažite

liječnički pregled.
U početku simptomi različitih bolesti mogu biti slični, te se po njima ne može suditi
o ozbiljnosti infekcije.
Infekcije spolnih organa, osobito u mladih žena, mogu i bez alarmantnih simptoma,
imati dalekosežne posljedice.
Terapija se uvijek propisuje za oba partnera i valja je provoditi točno prema
uputama liječnika.
Iako nemate problema ne zaboravite da je pregled kod ginekologa barem jednom
godišnje kao i redoviti papa-test najbolja prevencije posljedica zloćudnih procesa
ženskih spolnih organa.
• Kada smo prehlađeni, kašljanjem i kijanjem iz nas izlaze virusi (ili bakterije) koji
se “kriju” u ćelijama naših disajnih organa, jer se tu i repliciraju. Obavijeni – znam
da gadno zvuči – kapljicama naše pljuvačke, ovi virusi mogu daleko putovati.

• Te kapljice sa virusima se iz zraka mogu prikačiti na neku površinu. Ili osoba koja
je inficirana može prvo maramicom prebrisati nos, a onda rukom kojom je držala
maramicu dotaći neki predmet, recimo kvaku od vrata.

• Od brzinskog pranja ruku nema ništa. Sapun razara čestice virusa i zato je pranje
ruku neobično važan vid zaštite u slučaju da oko nas postoje kapljične infekcije.
• I ova nova bolest – COVID-19, koju izaziva virus SARS-CoV-2, vama sigurno
poznatiji kao “koronavirus”, je kapljična infekcija.

• Neke druge infekcije, poput AIDS i hepatitis se prenose tjelesnim tekućinama.

Od njih nam se nešto lakše zaštititi – moramo paziti da ne dođemo u dodir s
krvlju ili nekom drugom tjelesnom tekućinom, mada ni to nije jednostavno.

• Ali kapljične infekcije su najefikasniji način širenja virusa. Zato su tako opasne.

• Dakle, termin “kapljične infekcije” se odnosi na način širenja bolesti putem

kapljica pljuvačke koje sadrže uzročnika bolesti.
Indirektni kontakt
• Transmisija putem zraka
Neki infektivni agensi mogu prelaziti velike udaljenosti i mogu ostati suspendirani u zraku
produženi period vremena. Osoba se može ospicama ako uđe u sobu nakon što je osoba sa
ospicama tu bila.

• Transmisija preko kontaminiranih objekata

Neki organizmi mogu preživjeti na predmetima određen period. Ako osoba dodirne npr.
šteku ubrzo se može izložiti infekciji. Transmisija se desi kada osoba dodirne usta,nos ili oči
prije nego što dobro opere ruke.

• Transmisija preko hrane i vode

E.coli se često prenosi putem nepropisnog čuvanja materijala ili nedovoljno kuhanog mesa.
Nepropisno zatvorene konzerve mogu osigurati povoljan okoliš za Clostridium botulinum
što može dovesti do botulizma.
• Kontakt životinja i čovjeka
Neke infektivne bolesti se mogu prenositi sa životinje na čovjeka. Ovo se može desiti kada
nas inficirana životinja ugrize ili ogrebe ili kada baratamo životinjskim otpadom.
Tocoplasma gondii parazit se može naći u fecesu mačke. Trudne žene i ljudi sa
kompromitiranim imunim sistemom bi trebali voditi dodatnu brigu (jednokratne rukavice i
dobro pranje ruku) kada mijenjaju mački pijesak ili da ga izbjegavaju uopšte.

• Životinjski rezervoari
Bolesti koje se prenose sa životinje na životinju se nekada mogu proširiti na ljude. Zoonoze
se dogode kada se bolest prenese sa životinje na čovjeka. Zoonoze uključuju:
- Antrax (ovce)
- Rabies (glodari i drugi sisari)
- Virus Zapadnog Nila (ptice)
- Kuga (glodari)
• Ujedi kukaca
Neki zoonotski infektivni agensi se prenose kukcima, pogotovo onima koji sisaju krv. To uključuje
komarce, muhe i krpelje. Insekti postanu inficirani kada se hrane domaćinom kao što su ptice,
životinje i ljudi. Bolest se prenosi kada insekt ujede novog domaćina. Malarija, virus Zapadnog Nila
i lajmska bolest se prenose na ovaj način.

• Okolišni rezervoari
Zemlja, voda i vegetacija sadrže infektivne organizme koji se isto tako mogu prenijeti na ljude
(Legionarska bolest).
Hvala na pažnji