Professional Documents
Culture Documents
FARMACEUTSKI FAKULTET
ZOONOZE
- Seminarski rad iz Medicinske mikrobiologije –
Mentor: Studenti:
Sarajevo, 2013.
Zoonoze
Sadržaj:
Uvod............................................................................................................................................3
Zaključak...................................................................................................................................13
Literatura...................................................................................................................................14
28
Zoonoze
Uvod
Dobar dio svoje povijesti ljudi dijele životni prostor s mnogim životinjskim vrstama.
No, druženje s brojnim životinjskim vrstama koje smo proglasili našim ljubimcima nije uvijek
jednostavno i bezopasno jer osim bezazlenog gurkanja za malo više životnog prostora između
naših vrsta zametnula se i teška borba s mnogim bolestima koje međusobno dijelimo i jedni
drugima prenosimo. Te zajedničke infektivne bolesti nazivamo zoonozama, pri čemu u pravilu
mislimo na one bolesti koje sa životinja prelaze na ljude. Naravno da je prenos moguć i s ljudi
na životinje, pa te zoonoze ponekad nazivamo i antropozoonozama. U skupinu zoonoza
spadaju i one bolesti od kojih obolijevaju i ljudi i životinje, a da nema međusobnog prenosa.
U zoonoze spada i ugriz našeg ljubimca.
28
Zoonoze
28
Zoonoze
Infekcija (od latinske riječi inficere - "onečistiti", "zaraziti") je terminološki izraz koji u
medicini označava zarazu, odnosno prodor stranih patogenih organizama u tijelo domaćina
čije djelovanje može izazvati smetnje u normalnom funkcioniranju domaćinovog organizma.
Infestacija ili invazija (od latinskih riječi infeste – neprijateljski, infesto – napasti) je
medicinski terminološki izraz za skupinu bolesti kod kojih uzrok oboljenja parazit (od grčkih
riječi para = pored i sitos = hrana). Paraziti su patogeni organizmi koji žive u (endoparaziti)
ili na (ektoparazit) drugom organizmu, koji se naziva domaćin, tijekom dužeg vremenskog
perioda.
2. Uzročnici zoonoza
Zoonoze su poznate kroz mnoga stoljeća, a do danas ih je opisano preko 200. Kao patogeni
organizmi koji mogu biti uzrokom pojave zoonoza najčešće se navode organizmi
mikroskopske veličine poput virusa, bakterija, parazita, gljivica ili drugih nekonvencionalnih
uzročnika poput priona. Najčešće su, ipak, zoonoze uzrokovane bakterijama među kojima,
kao značajnije valja navesti Salmonellu i Campylobacter. Glavni simptomi kod zoonoza
uzrokovanih navedenim bakterijama su: povišena temperatura, dijareja, bolovi u trbuhu,
slabost i mučnina. Uzročnici infektivnih bolesti su prioni (kravlje ludilo), virusi (najpoznatija
i najopasnija bjesnoća), rikecije, bakterije, protozoe ili praživi, bakterije, gljivice i paraziti.
Tablica br. 1 Mikroorganizmi koji uzrokuju zoonoze pripadaju heterogenoj skupini uzročnika
Uzročnici zoonoza uzrokuju kliničku sliku koja može biti bez simptoma, blagog toka pa sve
do komplikacija koje mogu završiti smrću. Za to je najbolji primjer bila epidemija uzrokovana
28
Zoonoze
Ebola virusom tokom koje je umrlo 90 % oboljelih na području Sjeverne Ugande tokom
jeseni 2000. Tokom epidemije je umrlo 150 osoba, a među njima i brojni zdravstveni radnici.
Važno je naglasiti da samo neke bolesti životinja imaju zoonotski potencijal. Uvriježeno je da
se brojne bolesti svrstavaju u zoonoze, iako je poznato da su životinje i ljudi vrlo često samo
žrtve patogenog organizma koji je prisutan u okolišu.
Životinjski organizam vrlo često nije samo rezervoar već ujedno i osigurava uslove za
umnažanje jednostaničnih ili višestaničnih mirkoorganizama. Precizniji laboratorijski
protokoli, novi načini uzgoja i nove hranidbene navike otvorili su nove probleme na području
zoonoza o kojima se i danas ne zna dovoljno. Tako se bakterija Mycobacterium avium var.
paratuberculosis, uzročnik Johnove bolesti u goveda povezuje i s razvojem Crohnove bolesti.
Brojni istraživači ističu da se ovaj uzročnik može prenijeti uživanjem kontaminiranih
mliječnih proizvoda (Thompson 1994).
Istraživači su dokazali i povezanost između zoonotskog patogena i posljedica u ljudi, osobito
u slučajevima infekcije s uzročnicima koje prati duga inkubacija ili dugi prepatentni period.
Tako infekcija uzročnikom lajmske bolesti se očituje u ljudi tek kada nastupe vrlo ozbiljne
posljedice poput oštećenja srca, neuropatija te artritisa i to nakon mnogo godina. Brojni
slučajevi zoonoza se često ni ne dijagnosticiraju. Često dolazi i do ozdravljenja osobito nakon
primjene antibiotika. Važno je naglasiti da neracionalna primjena antibiotika širokog spektra
može imati vrlo značajne posljedice tokom infekcija zoonotskim patogenima.
28
Zoonoze
3. Prenos zoonoza
Zoonozu ne mora uvijek pratiti jasna klinička slika u životinje kao niti svaki prenos ne mora
uzrokovati bolest u ljudi. Kao i kod svih ostalih infekcija, nastup bolesti će ovisiti o
infektivnoj dozi, ali i o ulaznom mjestu patogena. Tako infektivna doza za bakteriju Yersinia
pestis je svega jedna bakterija koju može prenijeti buha. Infektivnost je za ovaj
mikroorganizam vrlo visoka jer ulazi direktno u krv. Velike infektivne doze uzročnika su
uglavnom potrebne u slučajevima trovanja hranom. Veći broj bakterija Clostridium
perfringens je potreban za nastanak nekrotičnog enterokolitisa. Tako su znanstvenici pronašli
da je potrebno najmanje 108 klostridija da nastanu znakovi trovanja. Za naglasiti je da velika
kolonizacija i ozljede crijeva toksinom mogu dovesti do septikemije i smrti. Načini prenosa
ovisni su o prirodi zoonoze. Prijenos zoonotskog patogena sa životinje na čovjeka može
nastupiti direktnim ali i indirektnim putem.
INHALACIJA AEROSOLI
KRV, SLINA
STOLICA, MOKRAĆA
PUTEM KONTAKTA
VODA I HRANA
PARAZITSKI VEKTORI
28
Zoonoze
Zoonoze čovjek može dobiti od domaćih i divljih životinja, kućnih ljubimaca, glodara,
artopoda, ptica koji žive u neposrednom čovjekovom okruženju. Zoonoze se prenose na više
načina:
Indirektni prenos nastaje izlučevinama životinja poput mokraće, izmeta, suza i nosnog
iscjedka. Mogućnosti prenosa i različiti klinički entiteti nekih zoonoza se mogu najbolje
ilustrirati na primjeru psitakoze. Mikroorganizam Clamydia psitacci se može prenijeti
inhalacijom sasušenog ptičjeg izmeta. Iako je ovaj patogen prisutan i u ovce, sa ovce se na
čovjeka može prenijeti samo kontaminiranim izlučevinama ili inficiranim tkivom.
Mikroorganizam Clamydia psittaci je idealan primjer za obrazloženje pojave kada jedan
uzročnik uzrokuje različite kliničke entitete.
Psitakoza uzrokovana prenosom sa ptica se odlikuje znakovima groznice, tresavice i upale
pluća. Iako ovaj mikroorganizam rijetko uzrokuje sustavnu bolest, može biti i uzrok razvoju
sepse popraćene hepatitisom, endokarditisom i smrti.
Mikroorganizam koji se može prenijeti sa ovce uglavnom uzrokuje sustavnu bolest i posebno
je opasan za trudnice. U trudnica kolonizira placentu što ima za posljedicu kasniji pobačaj ili
neonatalnu smrt. Uzročnik psitakoze se odlikuje velikom virulencijom pa se prenos može
ostvariti i indirektnim kontaktom. Epidemiološka istraživanja su dokazala da je za infekciju
trudne žene dovoljan dodir s donjim rubljem partnera kontaminiranog krvlju ili sekretima
ovce ili janjadi. Zanimljivi su i slučajevi prenosa mirkoorganizma Pseudomonas malei
(maleus) sa konja na jahače i timaritelje i to kontaminacijom ogrebotina mikroogranizmom iz
eksudata rana konja. Maleus predstavlja posebnu opasnost za džokeje i timaritelje konja u
državama u kojima se pojavljuje kao endemska bolest i u kojima se održavaju česte konjske
utrke i ostala natjecanja. Pored opasnosti za najugroženije ne treba zanemariti ni mogućnost
zaraze velikog broja ljudi (Greener 1998).
28
Zoonoze
28
Zoonoze
4. Klinička slika
Kao što smo rekli na samom početku, zoonoze ne mora pratiti jasna klinička slika.
Klinička slika je raznolika i zavisi od patogenosti i virulencije uzročnika sa jedne i od
odbrambenih sposobnosti domaćina sa druge strane. Neke zoonoze protiču sa vrlo blagim
kliničkim simptomoma, dok druge imaju buran i dramatičan tok sa teškom kliničkom slikom.
Neke imaju hroničan tok sa posljedicama na različite organe i organske sisteme, zbog dejstva
toksina ili enzima, a koje se mogu manifestovati upalnom reakcijom, hiperplazijom ili
metaplazijom tkiva, imunosenzibilizacijom ili promjenom antigenske strukture i pojavom
imunopatskih bolesti. Neke od bolesti koje se prenose sa životinja, ako se ne liječe,
smrtonosne su za čovjeka (bjesnilo koje se prenosi ugrizom zaražene životinje).
28
Zoonoze
Kod čovjeka se mora posumnjati da je zaražen virusom bjesnoće pri izravnom dodiru
(ugriz, ogrebotina) sa životinjom (psom, mačkom,lisicom i dr.) neprirodna ponašanja ili sa
slinom (lizanje ruku, lica ili sluznica)takve životinje, ako potječe iz područja gdje ima
bjesnoće. Sumnja postoji i priugrizu nepoznate životinje (psa, mačke) ili divljači iz takva
područja.Pri sumnji na zaraženost potrebno je uzeti u obzir regionalno epizootiološkostanje
bjesnoće, ponašanje i karakter životinje koja je ugrizla čovjeka, npr.agrasivnost (i prema
poznatim joj osobama), gubitak straha i lisica i dr. Provjeri se je li nasrtaj na čovjeka bio
izazvan, napada li životinja i druge ljude ili životinje i jeli imala bliski dodir s
divljači.Zdravstvenu potvrdu o životinji koja je ozlijedila čovjeka daje veterinar naosnovi
promatranja. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje (WHOGuidelines, 1984)
da se psi i mačke promatraju deset dana od dana ugriza. Ako životinja za to vrijeme preživi i
nema znakova bolesti, smatra se da nije zarazilačovjeka. Postekspozicijska zaštita, ako je bila
započeta, može se prekinuti. Ako životinja ugine ili je ubijena, glavu treba odmah poslati u
nadležni dijagnostičkilaboratorij. Pri pozitivnu i sumnjivu nalazu postekspozicijska se zaštita
nastavlja,ili se, ako nije bila poduzeta, mora započeti. Komitet SZO smatra da jekombinirani
postupak serum + vakcina najbolji specifični postupak za zaštitu čovjeka nakon izvrgavanja
mogućoj infekciji.Budući da je uklanjanje virusa bjesnoće sa mjesta infekcije fizikalnim
ikemijskim načinom vrlo djelotvoran mehanizam zaštite, rane treba odmah temeljito isprati
tekućom vodom i sapunom ili detergentom. Zatim se primijeni 40-70%-tni alkohol i tinktura
ili vodena otopina joda.Postojeći podaci govore da se virus bjesnoće može izlučivati slinom
pasa imačaka 3 ili 4 dana prije pojave kliničkih znakova bjesnoće. Za ostale životinjskevrste
nema o tome dovoljno podataka. Neke divlje životinje virus izlučuju mnogoduze
Uzročnici zoonoza mogu izazivati oboljenja kod više životinjskih vrasta. Influenca
virus je tipični predstavnik mikroorganizma koji inficirajući različite životinjske vrste,
rekombinuje gene sa drugim virusima, stvarajući na taj način nove antigenske podvrste sa
povećanom infektivnošću pa mogu izazvati tešku kliničku sliku gripa sa komplikacijama zbog
nedostatka imuniteta humane populacije.
28
Zoonoze
edem grla i lica. Kod konja je bedrenica uvijek akutna, ali klinička slika ovisi o načinu
infekcije. Kad infekt uđe ingestijom nastaneseptikemija, enteritis i kolika. Ako infekciju
prenesu insekti pojavi se topla, bolna, edematozna,potkožna oteklina oko grla, u donjem
dijelu vrata, prsa i trbuha, na prepuciju i vimenu. Pojavi se visokagroznica, depresija je jaka,
zbog otekline grla disanje je otežano, a zbog iritacije crijeva nastaju kolike.Bolest u konja
završi uginućem obično za 48-96 sati.
Salmoneloza Leptospiroza
Antraks Bolest mačijeg ogreba
Tuberkuloza Lajmska bolest
Bruceloza Crveni vetar
Kampilobakterioza Tetanus
Listerioza Tularemija
Jersinioza Sakagija
Bubonska kuga Melioidoza
Povratna groznica-Borelioza
4.2. Melioidoza
28
Zoonoze
Klinička slika
28
Zoonoze
- Hronična infekcija najčešće zahvata zglobove, limfne čvorove, kožu, mozak, jetru,
pluća, kosti i slezenu.
Liječenje
4.3. Listerioza
Listerioza je zoonoza koju izaziva bakterija Listeria monocytogenes .Listerije su maleni, slabo
patogeni mikroorganizmi rasprostranjeni po čitavom svijetu u okolini i crijevima sisara
(izuzev ljudi), ptica, ljuskara i paučnjaka. Postoji nekoliko vrsta listerija, no jedna od
najznačajnijih je upravo Listeria monocytogenes koja dovodi do pojave listerioze.
Razmnožavanje unutar velikog raspona pH i temperature, te izrazita otpornost na visoku
koncentraciju natrijevog hlorida samo su neke od njenih karakterističnih osobina.
28
Zoonoze
Klinička slika
1. Kod infekcije u trudnoći (što čini trećinu svih slučajeva listerioze) L. monocytogenes se
može asimptomatski razmnožavati u rodnici i maternici, a do pojave simptoma dolazi
uglavnom u trećem tromjesečju trudnoće. Tada se najčešće javlja povišena temperatura,
glavobolje te bolovi u zglobovima i mišićima. Inkubacija kod listerioze iznosi od 7 do 30
dana. Ukoliko se bolest aktivira prije porođaja može završiti pobačajem, preranim
porođajem mrtvog djeteta ili smrću nedonešenog djeteta. Ako infekcija uslijedi za vrijeme
porođaja tada se manifestuje meningitisom (jednu do tri sedmice nakon porođaja).
Listerioza trudnica je veoma često latentna, ali se može manifestovati i kao upala bubrega,
nejasno febrilno stanje, gripa itd.
2. Novorođenačka infekcija dolazi u dva oblika. U ranom obliku infekcija listerijama događa
se u maternici te dovodi do preuranjenog poroda i pojave septičkog oblika bolesti
(sindrom granulomatosis infantiseptica), a uzročnika je moguće izolirati iz krvi, posteljice,
ušiju, nosa i ždrijela. Kasniji oblik javlja se tokom prolaska kroz vaginalni kanal, iako je
zabilježen i kod poroda carskim rezom.
28
Zoonoze
Liječenje
Bolest mačijeg ogreba (BMO) (engl. cat-scratch disease, CSD), jeste naziv za klinički
sindrom koji karakterizira uvećanje regionalnih limfnih čvorova, obično nakon kontakta
sa mačkom (ogreb ili lizanje). Bolest mačijeg ogreba je bakterijska infekcija koju
uzrokuje intracelularna bakterija Bartonella. Najčešće se javlja kod djece 2 sedmice
nakon kontakta sa mačkom. Prvi ju je otkrio Henri Parinaud 1889. godine.
28
Zoonoze
Klinička slika
Klasična klinička slika prezentira se osjetljivim otečenim limfnim čvorovima, stanje poznatije
kao regionalna limfadenopatija. Moguće je naći papule na mjestu inicijalne infekcije. Neki
pacijenti mogu imati sistemske simptome, kao što su groznica i povišena tjelesna temperatura.
Bolest obično prolazi sama od sebe, ali limfadenopatija može potrajati mjesecima. Prognoza
je obično dobra. U predjelima s umjerenom klimom bolest se obično javlja ujesen ili zimu.
Moguće su komplikacije kod imunodeficijentnih osoba.
Liječenje
Azitromicin, ciprofloksacin, doksiciklin, ili neki drugi antibiotici uspješno liječe bolest.
4.4. Sakagija
28
Zoonoze
Klinička slika
- Veoma česta je pojava lokalne infekcije. Ona podrazumijeva da na mjestu ulaska nastaje
ulceracija, papule i/ili pustule, a uz to može doći do povećanja regionalnih limfnih
čvorova i povišene tjelesne temperature.
- Nakon inkubacije (od 10-14 dana) može se razviti plućna infekcija, od pneumonije,
plućnog apscesa, pa do zahvatanja pleure u vidu pleuralnih izliva.
- Septikemija se manifestuje kod bolesnika sa oslabljenim imunitetom (HIV, bolesti
bubrega, dijabetes i sl.). Kod osoba se veoma često javlja poremećaj disanja, uvećanje
jetre i slezene (hepatosplenomegalija), teške glavobolje, groznica, proljev, gnojne
promjenama na koži, slabost mišića, a dosta često završava i sepsom. Ovaj oblik nerijetko
završava i fatalno.
- Hronični oblik podrazumijeva multiple abscese koji mogu da zahvate jetru, slezenu, kožu i
mišiće.
Liječenje
4.5. Salmoneloza
Uobičajeni izvori salmonela su životinje koje se uzgajaju zbog mesa, perad, sirovo mlijeko,
jaja i proizvodi od jaja. Drugi opisani izvori uključuju zaražene kornjače – kućne ljubimce,
28
Zoonoze
Klinička slika
Žarišne manifestacije infekcija salmonelama mogu se pojaviti uz trajnu bakterijemiju ili bez
nje. Kod bolesnika s bakterijemijom, moguća je pojava lokalizirane infekcije koja može
zahvatiti gastrointestinalni trakt (jetru, žučni mjehur i crvuljak), endotelne površine
28
Zoonoze
Liječenje
4.6. Antraks
28
Zoonoze
4.7. Tuberkuloza
Tuberkuloza (poznata pod skraćenicama TB ili TBC) je zarazna bolest koju izaziva
bakterija Mycobacterium tuberculosis. Najčešće se javlja kao tuberkuloza pluća, ali ponekad
zahvaća i središnji živčani sustav (meningitis), krvožilni sustav (milijarna TB), limfni sustav,
genitourinarni sustav, kosti i zglobove. Tuberkuloza je jedna od najraširenijih zaraznih bolesti
u svijetu i računa se da je njome zaraženo između 2 i 3 milijarde ljudi. Svake godine se zarazi
oko 9 milijuna ljudi. Devedeset posto svih zaraženih ima latentni oblik bolesti bez izraženih
simptoma. Od onih koji razviju aktivnu formu bolesti, svake godine od svijetu umire 2
milijuna ljudi, što čini tuberkulozu najsmrtonosnijom zaraznom bolešću iza AIDS-a. Tek je
otkriće antibiotika, odnosnostreptomicina omogućilo adekvatno liječenje. Kirurški oblici
tuberkuloze su hladni apsces (tuberkulozno gnojno žarište bez znakova akutne upale),
tuberkulozne fistule (nastaju kada tuberkulozni proces perforira prema površini kože ili u
okolni šuplji organ), te tuberkulozni limfadenditis (tuberkulozna upala limfnih čvorova).
28
Zoonoze
4.8. Bruceloza
28
Zoonoze
4.9. Kampilobakterioza
28
Zoonoze
Način liječenja i oporavak ovise o kliničkoj slici bolesti. Može varirati od blage do
teške, koju prate dehidracija i loše opće stanje. Većina oboljelih oporavi se bez specifičnog
liječenja za dva do pet dana, bez komplikacija. U nekim slučajevima oporavak može trajati do
deset dana. Važno je uzimati puno tekućine, jer proljev i povraćanje mogu dovesti do
dehidracije i gubitka važnih šećera i minerala iz tijela. Za sprječavanje dehidracije liječnik
može preporučiti uzimanje posebne rehidracijske tekućine. Tekućinu općenito treba uzimati
češće u malim gutljajima te izbjegavati kafu, gazirana pića i alkohol. Kod jakih bolova u
trbuhu može pomoći uzimanje paracetamola, a u težim oblicima bolesti ordiniraju se
antibiotici, o čemu odlučuje liječnik.
Jersinia enterocolitica je Gram negativna, nepokretna, asporogena bakterija koja pripada rodu
Yersinia, a porodici Enterobacteriaceae. Na bazi O, H i K antigena do sada je izdvojeno više
od 50 serotipova, međutim poseban značaj imaju serotipovi 03, 08 i 09. Raspadanjem
28
Zoonoze
bakterija koje su dopsele u želudačno crevni trakt, oslobađa se endotoksin. Primarno se nalazi
kod divljih životinja kao i kod domaćih životinja (svinje, ovce, krave i dr) koje su izvor
zaraue. Jersinija fekalijama dospeva u spoljašnju sredinu pri čemu se kontaminiraju životne
namirnice, kao i sredina. Infekcija nastaje preko kontaminirane hrane (meso, mleko, zeleno
povrće), koja nije prethodno termički obrađena. Pored toga, može da se prenese preko
kontaminiranih ruku posle kontakta sa domaćom životinjama. Ne prenosi se od obolelog
čoveka. Jersinioza je akutno infektivno oboljenje koje se odlikuje febrilnim stanjem i
pojavom gastroenterokolitisa sa krvavim dijarejama (proliv).
Kuga je akutna, teška infekcija koju izaziva bakterija Yersinia pestis. To je primarno
bolest divljih glodavaca npr. štakora, vjeverica, miševa. Može biti akutna, subakutna ili
hronična. Poznate su masovne humane epidemije. U srednjem vjeku je nazvana „crna smrt“.
U novije doba kuga se pojavljuje sporadično ili u ograničenim epidemijama.
Uzročnik kuge se s pacova i drugih glodara prenosi na čovjeka pacovskom buhom Xenopsylla
cheopis.
Bolest se može manifestirati u tri oblika:
- bubonski oblik,
- primarni plućni oblik,
- primarni septični oblik.
Najčešći oblik je primarni bubonski oblik. Nakon ugriza zaražene buhe, bez upalnih promjena
na koži, bakterije odlaze u limfne čvorove. Kod bolesnika se javlja visoka temperatura,
povećavaju se limfni čvorovi, konfluiraju i stvaraju bolne bubone. Oni se najčešće pojavljuju
u ingvinalnim, a rjeđe u cervikalnim i aksilarnim regijama.
5.2. Tetanus
28
Zoonoze
Tetanus je akutna infektivna bolest (anaerobna infekcija) koju uzrokuje anaerobna bakterija
Clostridium tetani, karakterizirana intermitentnim toničkim grčevima voljne muskulature; grč
mišića za žvakanje uzrok je trizmusa. Tetanus diljem svijeta godišnje uzrokuje 50.000 smrtnih
slučajeva. Od tetanusa češće obolijevaju stariji bolesnici, kao i bolesnici s opeklinama,
kirurškim ranama, te intravenski narkomani. Infekcija također može nastati u maternici, u
postpartalnom razdoblju (ginekološki tetanus) i u pupku novorođenčeta (tetanus neonatorum).
Preboljela bolest ne ostavlja imunitet. Tetanus je vrlo važna preventabilna bolest, osobito njen
neonatalni oblik u zemljama u razvoju.
Toksin može doći do središnjega živčanog sustava putem perifernih motornih živaca ili pak
do živčanog tkiva dolazi krvotokom. Tetanospazmin se veže za gangliozide u membranama
živčanih sinapsi, čime sprječava oslobađanje inhibitornog neurotransmitera iz živčanih
završetaka i tako uzrokuje generalizirani tonički spasticitet, na koji se obično nadovezuju
intermitentni tonički grčevi. Jednom vezan, toksin se ne može neutralizirati.
Bjesnilo
Avijalna influenza
Ebola grooznica
28
Zoonoze
Lassa groznica
Hemoragijske groznice
Encefalitisi i meningoencefalitisi
Bjesnilo
28