PROFILAKSA INFEKTIVNIH BOLESTI

Teorijski je dovoljno da se u modelu Vogralikova lanca djeluje na bilo koju kariku u tom lancu,
pa da se prekine lanac širenja infekcije. Praktične mjere su ponekad usmjerene na prekidanje
jedne karike Vogralikova lanca ili češće nekoliko karika (jer je ponekad nemoguće posve
onemogućiti utjecaj jedne karike).
Sprječavanje je skup mjera koje se kontinuirano provode u cilju prevencije pojave poremećaja
zdravlja, odnosno pojave zarazne bolesti.
Suzbijanje je skup mjera protiv poremećaja zdravlja, koje je već prisutno u zajednici, a sa ciljem
ograničavanja njegovog daljeg javljanja.
Mjere sprječavanja su sastavni dio svakodnevnog života tj. skup postupaka koje rutinski
obavljaju pojedinac (npr. pranje ruku) i zajednica (npr. uklanjanje smeća i održavanje sistema
kanalizacije), čak i kada u okruženju nema zaraznih bolesti.
Mjere suzbijanja zaraza su vezane za određenu bolest ili grupu bolesti čiju učestalost treba sniziti,
odnosno dovesti do njene/njihove eliminacije. Između dvije grupe mjera postoje mnoga
preklapanja, a u uslovima epidemijske pojave neke zaraze, mjere sprječavanja se samo
pojačavaju, uklapajući se u mjere suzbijanja.

1. Mjere na nivou izvora zaraze

Od osnovne je važnosti da li je izvor zaraze čovjek ili životinja. U prvom će slučaju o uklanjanju
izvora zaraze odlučiti zdravstvena služba, a u drugom morat će zdravstvena služba sarađivati sa
veterinarskom službom. Bolesnike treba izolirati u bolnici ili kod kuće, što zavisi od prirode
bolesti i epidemiološke situacije. Oblik stroge izolacije je karantena. Primjenjuje se kod izrazito
opasnih i lako prenosivih infektivnih bolesti, kao što su kuga, tropske hemoragične groznice
(Ebola, Lassa). Takva karantena traje onoliko koliko je najduže poznata inkubacija pojedine
bolesti.
Zdravstveni nadzor je blaži oblik izolacije osoba potencijalno izloženih infekciji u vremenu
inkubacije. Sastoji se od ograničenog kretanja, svakodnevnog javljanja ljekaru uz klinički i
mikrobiološki pregled. Kliconoše i rekonvalescente treba liječiti ili staviti pod zdravstveni
nadzor. Pored izolacije bolesnika, potrebno je što prije prijaviti infektivnu bolest, kako bi se
mogle preduzeti odgovarajuće profilaktične mjere.
Prijava zarazne bolesti je prema Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti za neke bolesti
obavezna. Obavlja se na posebnim formularima, ali kod opasnijih zaraznih bolesti potrebno je
hitno prijaviti bolest i telefonski. Karantenske zarazne bolesti prijavljuju se odgovornim
zdravstvenim organima na propisanim formularima hitno, a prema međunarodnoj konvenciji
prijava se također hitno prosljeđuje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Ako je izvor zaraze životinja mogu se primijeniti i mjere uništenja izvora, npr. deratizacija, ako je
riječ o glodarima - rezervoarima i izvorima infekcije hemoragijske groznice ili mjere dezinsekcije
u slučaju malarije.

2. Mjere za prekidanje puteva širenja infektivnih bolesti

Na ovom mjestu Vogralikova lanca najviše je mogućnosti utjecaja. Kod svih infektivnih bolesti se
primjenjuje prekidanje puteva širenja oboljenja, a mjere koje treba preduzeti zavise od načina
prijenosa infekcije. Kontaktni put, pogotovo indirektni kontakt, može se onemogućiti
provođenjem dezinfekcije predmeta u okolini, stanu, kuhinjama… Načini za izbjegavanje
prijenosa bolesti preko kontaminiranih medicinskih instrumenata, krvi i slično su: striktna
primjena sepse i antisepse, provjera krvi davalaca na prisustvo određenih bolesti (HBV, HCV,
HIV i dr.). Kod bolesti koje se prenose zrakom obično su mjere koje se preduzimaju da se spriječi
širenje infektivnih bolesti slabije uspješne. U te mjere spadaju nošenje maski, provjetravanje
prostorija, određeni razmak među krevetima u kolektivnom smještaju i dr. Kod oboljenja kao što
su npr. TBC, SARS, ptičija gripa, postoji veća potreba za izolacionim prostorijama u bolničkim
uslovima. Kod crijevnih zaraznih bolesti u obzir kao mjere za sprječavanje širenja infektivnih
bolesti dolazi dezinfekcija vode (klorisanje ili kuhanje vode), briga oko higijenskog
odstranjivanja otpadnih voda i fekalija, briga oko higijene prehrane, pranje ruku, nadzor nad
osobljem kuhinja i dr. Kod zaraznih bolesti koje prenose artropodi (zglavkari) protuepidemijske
mjere se sastoje u uništavanju artropoda upotrebom raznih insekticida, uz oprez da se ne naruši
ekološka ravnoteža.

3. Mjere na nivou ulaznih vrata

Prirodna ulazna vrata - oči, nos, usta i dr., mogu se zaštiti od ulaska uzročnika bolesti mehanički,
npr. nošenje maske, zaštitne odjeće, naočala. Ovoj grupi mjera pripada i upotreba mehaničke
kontracepcije za zaštitu od spolno-prenosivih bolesti.

4. Mjere na nivou uzročnika bolesti

Za prestanak mogućnosti zaražavanja dovolino je uništiti mikrobiološke uzročnike bolesti.
Njihova je brojnost i proširenost važan faktor veće ili manje mogućnosti obolijevanja ljudi. To je
moguće izvesti izvan organizma inficiranog čovjeka (lakše), ili u samom inficiranom organizmu
(teže). Uništavanje mikroorganizama unutar bolesnika podrazumijeva antimikrobno liječenje, a
izvan čovjekova organizma mjere dezinfekcije i sterilizacije.

5.Mjere na nivou domaćina

Podizanje opće i specifične otpornosti domaćina na infektivne bolesti postiže se:
 - nespecifičnim mjerama; podizanje opće otpornosti i tjelesne kondicije, unos dovoljnih
količina prehrambenih namirnica i vitamina, fizička aktivnost;
- specifičnim mjerama: aktivna i pasivna imunizacija, hemoprofilaksa.

Aktivna imunizacija - vakcinacija

U borbi protiv infektivnih bolesti važnu ulogu ima vakcinacija. Današanja medicina upotrebljava
za aktivnu imunizaciju čitav niz vakcina. Prema svojoj prirodi, vakcine se dijele na
- žive vakcine, koje sadrže uzročnike koji su atenuirani, odnosno sposobni za
razmnožavanje, ali oslabljeni u pogledu svoje patogenosti (npr. vakcina protiv dječije
paralize, TBC i dr.)
- mrtve vakcine, s umrtvljenim uzročnicima bolesti (npr. vakcine protiv gripe) i mrtve
vakcine koje sadrže samo dijelove uzročnika (npr. vakcina protiv hepatitisa B)
- antitoksične vakcine, koje stvaraju imunitet samo protiv toksina uzročnika (npr. vakcine
protiv tetanusa).
Vakcine se najčešće daju preventivno, ili preekspozicijski, same ili u odgovarajućoj kombinaciji.
U nekim slučajevima daju se i u svrhu postekspozicione profilakse, simultano sa
imunoglobulinima (npr. kod bjesnila).
U Bosni i Hercegovini vakcinacija se provodi po Programu obaveznih imunizacija stanovništva
protiv zaraznih bolesti u Federaciji BiH i RS.

Pasivna imunizacija
Postupak sprječavanja obolijevanja čovjeka profilaktičkom primjenom specifičnog antivirusnog,
antibakterijskog ili antitoksičnog seruma. Najčešće se koristi antitoksični serum (sadrži
antitoksine) u profilaksi npr. tetanusa, botulizma i trovanja zmijskim otrovom. U upotrebi su
heterologni serumi (porijekla životinja), dok se poslednjih godina sve više primjenjuju preparati
seruma ljudskog porekla- humani, sa visokom koncentracijom potrebnih antitijela (hiperimuni
globulini), npr. protiv virusa hepatitisa B, bjesnila, toksina tetanusa i dr. Njihova djelotvornost u
odnosu na heterologni serum je znatno veća, a neželjeni efekti svedeni su na najmanju mjeru.

Hemoprofilaksa
Hemoprofilaksa dolazi u obzir samo kod onih bolesti za čije liječenje postoje specifična efikasna
antimikrobna sredstva. U profilaksi bakterijskih infekcija koriste se antibiotici (npr. za
sprječavanje meningokokne bolesti). Već se dugo primjenjuje hemoprofilaksa malarije za osobe
koje odlaze u endemske krajeve za malariju. Profilaksa oboljenja izazvanih virusima vrši se
antivirusnim sredstvima, koja zapravo i djeluju uglavnom preventivno (npr. amantadin i
rimantadin u hemoprofilaksi influence A).