HIGIJENA

po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji higijena obuhvaća uvjete i postupke koji pomažu očuvanju
zdravlja i sprječavanju širenja bolesti grana medicine koja se bavi pravilima, općim i praktičnim
postupcima za čuvanje i poboljšanje zdravlja u medicinskom kontekstu termin "higijena" odnosi se
na održavanje zdravlja i zdravog života

EPIDEMIOLOGIJA

Pojam poznat 2 500 godina (Hipokrat, 460-370 p. K.)

znanstvena disciplina i grana medicine koja se bavi proučavanjem distribucije i odrednica zdravlja i
bolesti u populaciji, te primjenom tih saznanja u prevenciji bolesti

CILJEVI I SVRHA:

Etiologija bolesti –uzroci i rizični čimbenici Proširenost bolesti Prirodni tijek bolesti i prognoza
Evaluacija terapeutskih i preventivnih mjera Donošenje zdravstvene politike

HIPOKRAT

odvojio je znanost od magije i praznovjerja otac znanstvene medicine kliničar s epidemiološkim

razmišljanjem ukazuju na važnost intervencije kako bi se bolest spriječila ili liječila

PRAVILA KOJA SE PRIPISUJU HIPOKRATU

Primum non nocere ("najprije ne naškoditi") Ars longa, vita brevis ("život je kratak, a umjetnost je
dugovječna") Zakletva starogrčkog liječnika – asklepijada; sadržava principe liječničke etike, koji i
danas imaju svoju vrijednost

SREDNJOVJEKOVNA MEDICINA NA ZAPADU: UNIVERSITATES PRVO NA PROSTORU DANAŠNJE

HRVATSKE Zadar 1396. god

ZARAZNE BOLESTI SREDNJEG VIJEKA

epidemije lepre, kuge, boginja, tuberkuloze, erizipela antraksa , trahoma

izolacija osoba s zaraznim bolestima nastala je kao odgovor na širenje gube (leprozoriji)-posebno
raširena u 13. i 14. Stoljeću

KUGA

Karantena postupak kojim se radi zaštite od širenja zar. bolesti odvajaju osobe, životinje i predmeti
za koje se sumnja da su zaraženi. glavna metoda borbe protiv kuge bila je izolacija poznatih ili
sumnjivih slučajeva, kao i osoba koje su bile u kontaktu u početku izolacija oko 14 dana, postupno do
40 dana stvoren sustav sanitarne kontrole za borbu protiv zaraznih bolesti, koristeći promatračke
stanice, izolirane bolnice i postupke dezinfekcije rad na poboljšanju sanitarih uvjeta uključivali su
razvoj zaliha čiste vode, odlaganje smeća i kanalizacije i kontrolu hrane

Epidemija kuge u Dubrovniku 1348. do 1374. godine Umrlo oko 25 000 ljudi Glavna mjera zaštite od
kuge: “FUGE CITO, LONGE ET TARDE REVERTERE” (bježi brzo i što dalje i tamo ostani što dulje)
stanovnici Dubrovnika stranci koji dolaze (doplovljavaju) iz kužnih krajeva moraju biti izolirani na
Cavtatu ili na otoku Mrkanu kroz mjesec dana Kacamorti (lovci mrtvaca)- osobe koje su provodile
karantenski nadzor

SANITARNI KORDON
Osnovao je Karlo VI. 1728. godine Stvorio i zakonske okvire za stvaranje stalnog Sanitarnog kordona
kao zaštitnog zdravstvenog pojasa koji se protezao uz granicu s Osmanskim Carstvom Princip zaštite
od infekta kopno-kopno Za uspostavu stalnog sanitarnog kordona odlučujuća bila epidemija kuge
koja se 1729. godine pojavila u Bosni i Hercegovini Sustav nadzornih točaka, stanica, mjesta s
pomoću kojeg se izolira neko područje gdje vlada zaraza ili epidemija, pa ljudi, životinje, namirnice,
roba ne mogu iz njega izići bez određenih nadzornih mjera

SANITARNI KORDON POSTUPCI U MJERAMA SANITARNOG KORDONA

Pitanje-Unde venis?(Odakle dolazis?) Identifikacija- svaku putnik je morao imati propusnicu ili pismo
s potvrdom vlasti da u području iz kojeg dolazi nema kuge Razdvajanje-kod bilo kakve sumnje,
prekidala se bilo kakva trgovačka razmjena, posebne straže pazile su da osobe ne prelaze s jedne
strane granice na drugu Provjera- u praksi više tereta robe, kužnost se određivala pravim biološkim
pokusom- osoba zaranjala ruke i noge u teret, ako nije oboljela od kužne bolesti, teret je mogao
preći granicu Dezinfekcija- najčešće octom

INTERNATIONAL HEALTH REGULATIONS U suglasju 196 država Cilj: sprječavanje, zaštita, kontrola i
osiguravanje javnozdravstvenog odgovora na međunarodno širenje bolesti na načine koji su u
razmjeru sa i ograničene na javnozdravstvene rizike, a koji bi izbjegli nepotrebno ometanje
međunarodnog prometa i trgovine

GIROLAMO FRACASTORO

talijanski liječnik, pjesnik, astronom i geolog 1546. izložio svoj koncept bolesti u „De contagione et
contagiosis morbis” smatrao da postoje sjemenke bolesti – čestice koje se prenose vjetrom,
kontaktom, kontaminiranom odjećom i posteljinom svaka bolest uzrokovana je drugačijom vrstom
brzorazmnožavajućeg sjemena preporučuje mjere: redovita tjelesna higijena, čistoća okoline, vode i
hrane, dezinfekcija predmeta oko bolesnika

ANTONY VAN LEEUWENHOEK

prvi vidio žive stanice pod mikroskopom

EDWARD JENNER I CIJEPLJENJE

imunitet za velike boginje stvara i inokulacija osobe virusom kravljih boginja iz lezija • 1796. Jenner je
inokulirao dječaka Jamesa Phippsa kravljim boginjama • Janner je inokuliranu tekućinu nazvao
vakcinom, a postupak vakcinacijom (cijepljenjem)

u 19.stoljeću stvorene su prve vakcine protiv antraksa, kuge, tifusa...

dr John Snow provodio je istraživanje kolere u Londonu - otac „terenske epidemiologije - shoe
leather epidemiology„ opisna epidemiologija- stvaranje hipoteze- testiranje hipoteze (analitička
epidemiologija) vjerovao da je voda izvor infekcije za koleru, označio je lokaciju pumpi za vodu na
svojoj karti mjesta, a zatim je tražio vezu između raspodjele domaćinstava sa slučajevima kolere i
lokacije pumpi

SIR ALEXADER FLEMING

slučajno otkrio penicilin 1928. Penicillium notatum na kulturi Staphylococcus-a

Otkrićima patogenih bakterija Louisa Pasteura u Francuskoj i Roberta Kocha u Njemačkoj krajem
1870-ih i početkom 1880- ih rodila se znanost mikrobiologija
SELMAN WAKSMAN

otkrio streptomicin 1943. deluje na sve Gram negativne bakterije i Mycobacterium tuberculosis 20
drugih antibiotika neomicin, actinomicin.. naziv antibiotik

Dr Andrija Štampar

-Izradio je ustav SZO -Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini SZO u Ženevi 24.06. 1948.
godine -izaslanik SZO-aproučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu,
Sudanu i Etiopiji

OKOLIŠ I ZDRAVLJE

danas su najveći izazovi za zdravlje ljudi zagađen zrak, voda i tlo, nepravilno odlaganje komunalnog i
opasnog otpada, pesticidi, radiološka kontaminacija, UV zračenje, buka, globalna promjena klime,
itd.

ZDRAVSTVENA EKOLOGIJA

posebna grana medicine koja se bavi proučavanjem utjecaja okoliša na zdravlje ljudi zove se
zdravstvena ekologija procjenjuje i kontrolira čimbenike iz okoliša koji utječu na zdravlje, npr. zrak,
vodu, hranu, itd. Obuhvaća zaštitu određenih aspekata ljudskog zdravlja: kakvoću života, estetske
vrijednosti određene međudjelovanjem fizikalnih, kemijskih, bioloških i socijalnih čimbenika u
okolišu. Odnosi se na teoriju i praksu procjenjivanja, ispravljanja, kontrole i prevencije čimbenika u
okolišu koji mogu negativno utjecati na zdravlje sadašnjih i budućih generacija.

Područje djelovanja zdravstvene ekologije Nadzor okoliša Evaluacija – vrednovanje pojedinih

aspekata kvalitete okoliša za koje se zna da imaju jasan utjecaj na ljudsko zdravlje (zrak, voda, hrana,
tlo, otpad, zračenja, vibracije, buka….)

Nadzor izloženosti Ocjena izloženosti ljudi pojedinim činiteljima okoliša koji imaju mogući utjecaj na
zdravlje ljudi.

Nadzor nad zdravstvenim učincima Utvrđivanje i evaluacija ekoloških zdravstvenih pokazatelja koji
su rezultat navedenih činitelja okoliša.

Složenost međudjelovanja

Pristup zdravstveno ekološkim problemima Identificirati podrijetlo djelatne tvari – čimbenika

okoliša Ustanoviti karakteristike i količinu djelatne tvari - čimbenika okoliša Procijeniti
međudjelovanja između čovjeka i čimbenika okoliša Mjeriti učinak međudjelovanja Odvagnuti korist
korektivnog djelovanja Primijeniti odgovarajuće pristupe kontroli Uspostaviti planove nadzora i
evaluaciju učinjenog

Procjena rizika (eng. Health risk assessment – HRA) Bavi se utvrđivanjem rizika pojave raznih
zdravstvenih učinaka zbog izloženosti specifičnim kemijskim spojevima ili ostalim čimbenicima iz
okoliša. Procjena rizika ima zadaću odgovoriti na pitanja: Koji čimbenici iz okoliša mogu štetno
utjecati na ljudsko zdravlje? Koji zdravstveni problemi mogu biti posljedica učinka različitih
čimbenika iz okoliša? Kolika je vjerojatnost razvoja zdravstvenih tegoba radi izlaganja štetnim
čimbenicima iz okoliša? Je li postoji sigurna razina ispod koje čimbenik iz okoliša ne može uzrokovati
zdravstvene tegobe? Kakvu ulogu na utjecaj čimbenika okoliša na zdravlje imaju dob, spol, rasa,
genetika, ili već postojeće bolesti? Imaju li neke osobe veći rizik za razvoj učinka na zdravlje radi
mjesta stanovanja, zaposlenja, načina prehrane i slično? Bazični principi ispitivanja rizika Toksičnost,
virulencija, patogenost je sposobnost djelatne nokse da prouzroči oštećenja organizma. Rizik je
vjerojatnost da će se negativni učinak dogoditi. Rizik ovisi o djelatnoj noksi i izloženosti. Rizik se
odnosi na populaciju a ne na pojedince. Procjene rizika su dobre onoliko koliko su dobre
epidemiološke, animalne studije i matematički modeli upotrijebljeni za mjerenje odnosno
predviđanje rizika.

Studije slučajeva i kontrola POPULACIJA Obično male grupe, bolesti (slučajevi) u odnosu na one bez
te bolesti (kontrolna skupina) IZLOŽENOST Dogodila se u prošlosti, određena je podatcima i
intervjuima ZDRAVSTVENI UČINCI Poznati po početku studije USPUTNI NALAZI OD ZNAČAJA
Možemo ih eliminirati prepoznavanjem PROBLEMI Teško je generalizirati problem zbog malih
populacijskih skupina, lako dolazi do subjektivnosti i pristranosti PREDNOSTI Relativno jeftina i brza,
korisna za istraživanje rijetkih bolesti

Prospektivna cohort studija POPULACIJA Zajednica ili posebne skupine stanovništva, obično se
promatra izložene skupine u odnosu na neizloženu skupinu IZLOŽENOST Točno određena na
početku studije (može se mijenjati tijekom provođenja studije) ZDRAVSTVENI UČINCI Trebaju se
odrediti tijekom provedbe studije Prospektivna cohort studija USPUTNI NALAZI OD ZNAČAJA Obično
ih je lako uočiti i „mjeriti” PROBLEMI Skupe, dugotrajne Izložene kategorije mogu se mijenjati Visoki
broj ispitanika otpada PREDNOSTI Može se procijeniti incidencija kao i relativni rizik Mogu se
ispitivati brojne bolesti Mogu se utvrditi odnosi između uzroka i posljedice

Mjerljivi i predviđeni rizik Mjerljivi rizik izvodi se na temelju opserviranih događaja negativnog
učinka na čovjeka. Predviđen rizik je procjena negativnog učinka kod ljudi koji se temelji na
podatcima iz studija provedenih na eksperimentalnim životinjama.

Kako izračunati mjere učinka? Rizik je očekivana funkcija neželjenih učinaka izloženosti određenom
čimbeniku okoliša. Incidencija i prevalencija su grupne mjere, a rizik je mjera rizika za pojedinca On
označava vjerojatnost da svaka osoba dobije određenu bolest u odrađenom vremenskom intervalu

Relativni rizik RR je odnos između rizika izložene osobe/stanovnika i stanovnika bez te izloženosti –
odnos dvije stope Procjenjuje jačinu povezanosti između izloženosti i bolesti, te ukazuje na
vjerojatnost razvoja bolesti u izloženih u odnosu na neizložene ispitanike

Atributivni rizik Atributivni rizik je apsolutna razlika između dvije mjere morbiditeta, odnosno razlika
stopa Označava porast rizika od nastanka bolesti u uvjetima izloženosti Atributivni rizik = stopa
izložene – stopa kontrolne skupine

Unakrsni odnos Unakrsni odnos predstavlja prorjeđenje oboljelih slučajeva od neke bolesti u ranijoj
izloženosti s osobama koje nisu izložene i nemaju manifestne zdravstvene probleme. Kao mjera
učinka izloženosti izračunava se unakrsni odnos rizika

Starrovi zakoni prihvatljivog rizika Javnost je voljna prihvatiti rizike od dobrovoljne djelatnosti koji su
približno 1000 puta veći od onih koji potječu od nedobrovoljnih djelatnosti a koje osiguravaju istu
razinu koristi. Prihvatljiva razina rizika je obrnuto proporcionalna broju izloženih ljudi. Razina rizika
koju se tolerira od dragovoljno prihvaćenih opasnosti slična je riziku od bolesti.

Ključni čimbenici za utemeljenje prihvatljivih razina rizika Koristan aspekt kemijskih tvari Ekonomski
razvoj, zaposlenost Povećan standard življenja Izvori za državni porez Povećana kakvoća življenja
Štetni aspekt kemijskih tvari Negativni zdravstveni učinci Sudske tužbe Gubitak prirodnih resursa
Smanjena kakvoća življenja

Komunikacije o riziku – 10 ključnih pitanja: 1. Zašto komuniciramo? 2. Tko je naš sugovornik? 3. Što
javnost želi znati? 4. Kakav dojam želimo ostaviti? 5. Kako ćemo komunicirati? 6. Kako ćemo slušati?
7. Kako ćemo odgovoriti? 8. Tko će provesti planove i kada? 9. Za kakve probleme smo se pripremili?
10. Jesmo li uspjeli? Sedam savjeta za komunikaciju o riziku (EPA) 1. Prihvatite i uključite javnost kao
ravnopravnog partnera 2. Planirajte pažljivo i evaluirajte napore 3. Slušajte specifično zanimanje kod
publike 4. Budite pošteni, iskreni i otvoreni 5. Koordinirajte i surađujte sa drugim vjerodostojnim
izvorima 6. Izlazite u susret potrebama masovnih medija 7. Govorite jasno i s usporedbama

u Izvješću o zdravlju za 2002. godinu SZO je identificirala 10 vodećih globalnih rizičnih faktora za
zdravlje čovječanstva: pothranjenost nezaštićeni spolni odnos povišeni arterijski tlak pušenje
duhana pijenje alkohola voda koja nije sigurna za piće loša sanitacija i higijena nedostatak željeza
zagađenost ambijentalnog zraka zbog sagorijevanja krutih goriva povišeni kolesterol i pretilost

ZRAK

osnovni preduvjet zdravlja i blagostanja suvremeni način života je doveo do povećanja zagađenosti
zraka visoki postotak ljudi živi u gradovima zagađivači u zraku - organski spojevi (benzen, toluen, CO,
diklormetan, formaldehid, poliklorirani bifenili, tetrakloretilen) ili anorganski spojevi (azbest, kadmij,
olovo, mangan, živa) klasični zagađivači zraka su dušikov dioksid, ozon, sumporov dioksid i lebdeće
čestice, koji su ujedno i najčešći zagađivači, posebno u gradovima

lebdeće čestice (eng. particulate matter) mogu uzrokovati niz akutnih i kroničnih oboljenja kod ljudi,
ponajprije respiratornog i kardiovaskularnog sustava. nastaju kao nusproizvodi brojnih čovjekovih
aktivnosti (proizvodnja energije, grijanje u industriji, prometu itd.) razlikujemo primarno nastale
čestice koje se direktno otpuštaju atmosferu i sekundarno nastale čestice koje se formiraju tek u
atmosferi od preteča najopasnijima za zdravlje čovjeka smatraju se čestice koje imaju promjer manji
od 2,5 µm

bitan izvor onečišćenja zraka - emisije ispušnih plinova iz motornih vozila policiklički aromatski
ugljikovodici (eng. polycyclic aromatic hydrocarbons, PAHs) te benzen su dvije najkancerogenije
sastavnice onečišćenja zraka nastalog ovim putem

ELEKTROMAGNETSKA ZRAČENJA

široki spektar energija koje su biološki aktivne te dovode do međudjelovanja sa živom tvar 
proizvodnja, distribucija te korištenje električne energije izloženost ovim zračenjima dovodi do
nepovoljnih učinaka na ljudsko zdravlje uključujući i mogućnost razvoja različitih oblika malignoma 
dokazi za ovu povezanost su još uvijek nekonzistentni (nemogućnost egzaktnog mjerenja izloženosti
te izostanak jasne povezanosti doza/odgovor) povećani rizik nastanka tumora hematopoetskog i
limfnog sustava u ljudi koji žive u neposrednoj blizini televizijskih i radio odašiljača (metodološke
manjkavosti studija - kontroverzni rezultati)

nedvojbena je povezanost malignoma kože i UV zračenja (UVB) unazad deset godina značajan
porast incidencije zloćudnih tumora kože (90% lokalizirano na dijelovima tijela izloženim suncu)
maligni melanom kože je oko deset puta češći nego li prije četrdesetak godina

VODA

opće higijenske mjere i sanitacija, te opskrba sigurnom pitkom vodom, uz cijepljenje, najzaslužnije za
povećanje očekivanog trajanja života  važnost opskrbe sigurnom vodom istaknuo je otac moderne
epidemiologije John Snow prirodni izvori vode za piće su podzemna voda i površinske vode
podzemna voda je mikrobiološki sigurnija, ali može sadržavati kemijske elemente opasne za zdravlje
poput arsena, željeza, mangana, fluora i dr
zbog masovnosti posljedica najznačajnija su mikrobiološka zagađenja vode (hidrične epidemije) te je
za mikrobiološku sigurnost vode još uvijek od velikog javno zdravstvenog značaja kondicioniranje
vode za piće - kloriranje

Zdravstvene značajke vode – Zakon o vodi za ljudsku potrošnju (NN 64/15, 115/18) Ovim se
Zakonom uređuje zdravstvena ispravnost vode za ljudsku potrošnju, nadležna tijela za provedbu
ovoga Zakona i način izvještavanja Europske komisije o provedbi ovoga Zakona, obveze pravnih
osoba koje obavljaju opskrbu vodom za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj, načini postupanja i
izvješćivanja u slučaju odstupanja od parametara za provjeru sukladnosti vode za ljudsku potrošnju,
monitoring (praćenje) i druge službene kontrole zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju i
njihovo financiranje, a u cilju zaštite ljudskog zdravlja od nepovoljnih utjecaja bilo kojeg onečišćenja
vode za ljudsku potrošnju i osiguravanja zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju na
području Republike Hrvatske

Voda za ljudsku potrošnju a) sva voda koja je u svojem izvornom stanju ili nakon obrade
namijenjena za piće, kuhanje, pripremu hrane ili druge potrebe kućanstava, neovisno o njezinom
porijeklu te neovisno o tome potječe li iz sustava javne vodoopskrbe, iz cisterni ili iz boca odnosno
posuda za vodu, b) sva voda koja se rabi u industrijama za proizvodnju hrane u svrhu proizvodnje,
obrade, očuvanja ili stavljanja na tržište proizvoda ili tvari namijenjenih za ljudsku potrošnju, osim
ako nadležno tijelo ne utvrdi da kakvoća vode ne može utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane u
njezinom konačnom obliku. Monitoring vode za ljudsku potrošnju podrazumijeva sustavno praćenje
zdravstvene ispravnosti vode provođenjem niza planiranih mjerenja i analiza pojedinih parametara
vode za ljudsku potrošnju, kako bi se utvrdila njezina sukladnost s propisanim vrijednostima, a
obuhvaća monitoring (praćenje) parametara skupine A i parametara skupine B te monitoring
parametara radioaktivnih tvari u vodi za ljudsku potrošnju. Bolesti koje se mogu prenijeti vodom i
hranom ETEC Hepatitis A, E Salmonellosis Shiegellosis Campylobacter Cholera Giardiasis Amoebiasis
Brucelosis Rotavirosis Norovirus Cryptosporidosis Poliomyelitis Leptospirosis Echinococcosis
Dracontiasis Cysticercosis

Biološki čimbenici u vodi Najčešće uzročnici crijevnih infekcija Mikroorganizmi fekalnog podrijetla
koji dospiju u vodu za piće, najčešće u vodovodnoj mreži kvar na uređaju za pročišćavanje vode ili
propusti u kloriranju vode kod velikih pljuskova i poplava zbog prodora otpadnih voda u samu
kaptažu križanje vodovodnih i kanalizacijskih cijevi kod elementarnih nepogoda namjerno
onečišćenje

Obilježja hidiričnih epidemija eksplozivni nastup nespecifični proljevi prije izbijanja epidemije
(saprofiti) inkubacija produljena zbog razrjeđenja uzročnika ograničene na osobe koje su pile
onečišćenu vodu (kontrolna skupina) kratkog trajanja “rep” epidemije nesezonski karakter fekalni
miris onečišćene vode kemijski pokazatelji fekalnog onečišćenja isti uzročnik se izolira iz onečišćene
vode i oboljelih osoba klinička slika u pravilu lagana

Balastne vode Voda koja stabilizira brod i omogucava njegovu sigurnu plovidbu nakon što je brod
iskrcao teret i ostao prazan

Toksini morskih algi Trovanja nastala konzumacijom školjki i nekih riba izlaganjem zagađenoj vodi i
aerosolu u kojem su dispergirani toksini

HRANA

svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je prehrani ljudi
ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati
 dostatan kalorijski unos hrane, povoljni omjeri bjelančevina, ugljikohidrata, masti i mikro nutrijenata
(vitamini, minerali), kao i dijetalna vlakna neadekvatan unos energije - pothranjenost ili pretilost

drugi rizični čimbenici povezani s hranom: mikroorganizmi i štetni kemijski spojevI

kvaliteta hrane podrazumijeva niz kompleksnih karakteristika hrane koje određuju njenu vrijednost,
prikladnost za konzumaciju i prihvatljivost kod potrošača sigurnost hrane je osnovni preduvjet
kvalitete hrane te podrazumijeva hranu bez ili s prihvatljivom razinom kontaminanata, prirodno
prisutnih toksina i drugih tvari koji ju mogu učiniti štetnom za zdravlje ljudi

Europski Zakon o hrani odnosno Uredba (EZ) 178/02 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja
2002. godine RH je preuzela pravnu stečevinu EU za područje sigurnosti hrane

Subjekt koji posluje s hranom Snosi odgovornost za sve postupke i stavljanje hrane na tržište Dužan
poštovati propise o hrani u onom dijelu “lanca” hrane u kojem posluje Nije dozvoljeno stavljati na
tržište zdravstveno neispravnu hranu ili hranu neprikladnu za potrošača Ako ZNA ili osnovano
SUMNJA da je hrana koju je PROIZVEO, UVEZAO ili DISTRIBUIRAO ZDRAVSTVENO NEISPRAVNA dužan
je istu povući s tržišta i obavijestiti nadležna tijela

Zahtjevi sigurnosti hrane nije dozvoljeno na tržište stavljati nesigurnu hranu → hranu koja je štetna
za zdravlje i/ili neprikladna za konzumaciju ljudi Sljedivost mora biti uspostavljena u svim fazama
proizvodnje, prerade i distribucije od strane subjekta u poslovanju s hranom (SPH) SPH moraju biti u
mogućnosti identificirati neposrednog dobavljača proizvoda i neposrednog sljedećeg primatelja
(jedan korak natrag –jedan korak naprijed) olakšava ciljano povlačenje hrane i omogućuje pružanje
točnih informacija javnosti Odgovornost subjekata u poslovanju s hranom (SPH) SPH imaju primarnu
odgovornost za sigurnost hrane u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije koje su pod
njihovom kontrolom

HACCP sustav koji identificira, upravlja i kontrolira opasnosti(fizičke, kemijske, biološke) prisutne u
proizvodnji hrane

HACCP plan

KORAK 1: FORMIRANJE HACCP TIMA 1. djelatnici 2. vanjski konzultanti

KORAK 2- OPIS PROIZVODA Kratak opis proizvoda ili postupka proizvodnje - pomaže kod utvrđivanja
rizika Odgovor na pitanja 1. naziv proizvoda 2. opis procesa proizvodnje 3. namijenjena upotreba 4.
pakiranje 5. rok upotrebe, način čuvanja 6. upute za označavanje (deklariranje) 7. uvjeti distribucije

KORAK 3: POPIS SASTOJAKA I SIROVINA fokusiranje na OPASNOSTI koje donose sirovine/sastojci ne

zanemariti pakovinu

KORAK 4: DIJAGRAM TIJEKA Identificirati svaki korak u proizvodnom procesu

KORAK 5 : Potvrditi dijagram tijeka u proizvodnji

7 HACCP načela

1. Identifikacija opasnosti (što može krenuti krivo) 2. Identificirati najznačajnije točke u procesu gdje
nešto može krenuti krivo /kritične kontrolne točke- KKT/ 3. Uspostava kritičnih granica na svakoj KKT
4. Uspostava kontrole KKT za prevenciju pojave problema /nadzor/ 5. Što učiniti ako nešto krene
krivo /korektivne mjere/ 6. Dokazati da HACCP funkcionira /verifikacija/ 7. Vođenje evidencije o
svemu gore navedenom
Biološki čimbenici u hrani Više od 250 vrsta trovanja hranom Uzorkovano bakterijama i njihovim
toksinima, virusima i parazitima

Kontaminacija hrane Primarna: potječe od zaražene životinje (meso i mesni proizvodi, mlijeko i
mliječni proizvodi, jaja Sekundarna: Kontaminacija prostora, opreme, radnih površina i pribora za
pripremu hrane Kontaminacija onečišćenom vodom Kontaminacija preko muha, miševa i štakora
Kontaminacija od strane bolesnika ili kliconoše

Epidemije s hranom kao putem širenja bolesti Hranom se prenose: crijevne zarazne bolesti
alimentarne toksikoinfekcije Epidemije nastaju eksplozivno Klinička slika u pravilu teža zbog velikog
broja uzročnika Traju kratko Postoji kontrolna skupina Broj oboljelih varira

Plijesni Pljesni su u usporedbi s drugim skupinama mikroorganizama, najotpornije prema

ekstremnim uvjetima (niski udio slobodne vode, niski pH, niske temperature) Mogu se razvijati na
hrani vrlo različitih karakteristika Razvoj plijesni koje stvaraju mikotoksine najčešće je vezan uz uzgoj
bilja (tzv. plijesni s polja) skladištenje hrane (tzv. plijesni iz skladišta)

Mikotoksini sekundarni metaboliti plijesni unose se putem hrane, udisanjem ili preko kože

Mikotoksikoze Akutne, kao posljedica jednokratnog uzimanja namirnica s visokom koncentracijom

mikotoksina (u povijesti češće) unutarnja krvarenja, oštećenje bubrega i jetre (nekrozu i fibrozu)
pojavljuju u zemljama lošeg socijalnoekonomskog stanja zbog lošeg poljoprivredno-veterinarskoga
standarda Kronične, nastale konzumiranjem namirnica s umjerenim do niskim koncentracijama
mikotoksina tijekom dužeg vremenskog perioda povezuju se s malignim bolestima

Prevencija bolesti koje se šire hranom Čuvati svježe namirnice ispod 4°C Dobro oprati voće i povrće
Odvojiti obradu sirove od skuhane hrane Meso dobro termički obraditi (temperatura u najdubljim
slojevima mesa preko 70°C najmanje 30 sec, ružičasta boja mesa mora prijeći u sivu, naročito
dijelove mesa uz kost, izbjegavati pripremu debljih komada mesa) Konzumirati hranu čim se pripremi
Pripremljenu hranu čuvati u hladnjaku ili iznad 70° C Izbjegavati konzumiranje sirovih ili nedovoljno
kuhanih jaja (u meko, na oko) te pripremu domaće majoneze Konzumirati pasterizirano mlijeko i
mliječne proizvode Koristiti za piće i pripremu hrane higijenski ispravnu vodu Održavati radne
površine, pribor i opremu za pripremu hrane čistim Redovito pranje ruku Edukacija osoblja koje
rukuje s hranom Onemogućiti pristup muhama, miševima i štakorima Cijepljenje protiv
Poliomijelitisa Hepatitisa A Tifusa Kolere Rota virusa

BUKA

dio života suvremenog života svaki zvuk u sredini u kojoj ljudi rade i borave, a koji u čovjeka izaziva
neugodan osjećaj ili koji može nepovoljno utjecati na zdravlje. osobito je značajna izloženost u
naseljima (tzv. komunalna buka - svakodnevna i cjeloživotna)

OTPADNE VODE

odvodnja i čišćenje otpadnih voda izgradnjom kanalizacijskih sustava jedna od najznačajnijih

tekovina suvremenog razvoja u prošlosti najveće značenje ležalo u prevenciji razvoja zaraznih bolesti
danas su opasnosti vezane uz dospijevanje štetnih tvari iz komunalne, industrijske i poljoprivredne
djelatnosti te mogućnost zagađenja izvora pitke vode (hidrološki ciklus kruženja vode)

otpadna voda sadrži u sebi znatne količine po zdravlje štetnih kemijskih spojeva kao što su: pesticidi,
deterdženti, poliklorirani bifenili, policiklički aromatski ugljikovodici, teški metali, lijekovi, hormoni,
radioaktivni spojevi …
KRUTI OTPAD

neadekvatno zbrinjavanje predstavlja jedan od najznačajnijih izvora zagađenja podzemnih voda

pored toga dospijevaju i u površinske vode, ulaze u tlo, šire se zrakom, te naposljetku dospijevaju i u
ljudski organizam posebnu opasnost predstavljaju tzv. "divlja odlagališta" bez prethodne pripreme
terena te propisanih sanitarnotehničkih mjera za odlaganje predmeta i tvari koje se više ne koriste u
kućanstvu

idealni uvjeti za širenje zaraznih bolesti kod stanovništva koje živi u neposrednoj blizini takvih
odlagališta povećavaju rizik za razvoj brojnih kroničnih bolesti Agency for Toxic Substances and
Disease Registry (SAD) identificirala je sedam grupa zdravstvenih posljedica koje uključuju: prirođene
anomalije, različite vrste karcinoma, poremećaje imunoloških funkcija, disfunkcije bubrega i jetre,
bolesti pluća i razna respiratorna te neurotoksična oštećenja uz to treba istaknuti i znatan broj
ozljeđivanja radnika koji sudjeluju u zbrinjavanju otpada, ali i djece koja, igrajući se, često zalutaju na
takva mjesta te pretrpe različite vrste ozljeda

TLO

onečišćenja kemijskim spojevima (industrija, poljoprivreda, promet, komunalni sustav)  zagađivači

iz tla se ugrađuju u biljke te ulaze u čovjekov organizam inhalacijom suspendirane prašine te
direktnom ili indirektnom ingestijom (djeca!) aktualno (i u Hrvatskoj) je zagađenje vezano uz ratna
zbivanja na određenom području (zaostale minskoeksplozivne naprave koje predstavljaju značajan
javno zdravstveni problem uzrokujući teške ozljede, invalidnost i smrtna stradavanja)

Biološki čimbenici u tlu Tlo –dio okoliša u stalnom kontaktu s vodom, zrakom, ali i potencijalnom
hranom za čovjeka (biljke, životinje) U tlu i prašini nalaze se ubikvitarne sporogene bakterije (npr
klostridije), spore brojnih vrsta gljivica, razni paraziti uzročnici askarijaze, trihurijaze, šistosomijaze,
strongiloidijaze, ankilostomijaze,ehinokokoze… Prevencija - higijenske mjere

UUTJECAJ RATNIH ZBIVANJA NA ZDRAVLJE LJUDI

pored izloženosti minsko-eksplozivnim napravama, značajna je i izloženost kemijskim te

radioaktivnim sastojcima zaostalog streljiva (osiromašenom uranu) nusprodukt obogaćivanja urana,
sadrži oko 40% radioaktivnosti prirodnog urana te sva njegova kemijska svojstva (teški metal,
kemijski toksičan s nefrotoksičnim, teratogenim te potencijalnim kancerogenim svojstvima), a koristi
se u teškom tenkovskom naoružanju, mecima velike prodorne moći te projektilima osiromašeni uran
otpušten iz zaostalog streljiva taloži se u okolišu u obliku većih, kemijski nepromijenjenih
fragmenata, ali i u vidu prašine u obliku raznih oksida prašina osiromašenog urana gotovo je
netopljiva, lako se udiše te pokazuje neznatnu mobilnost u tlu u organizam dospijeva primarno
putem inhalacije prašine, ali i putem ingestije (zagađenim rukama tijekom radova vezanih uz tlo)

GLOBALNA PROMJENA KLIME

unatrag nekoliko desetljeća sve se više govori o globalnoj promjeni klime  u 20. stoljeću
temperatura zraka u Europi porasla u prosjeku za 0,6 °C predviđeni porast temperature na površini
Zemlje u 21. stoljeću iznosi između 1,4 i 5,8 °C nestanak šuma i širenje pustinja, te zagađenje
atmosfere i posljedična pojava efekta staklenika povezani su s promjenama klimatskih prilika
globalna promjena klime može dovesti do povećanja učestalosti prirodnih katastrofa, velikih ljudskih
žrtava i materijalnih šteta

TOKSIKOLOGIJA
 znanost koja se bavi proučavanjem štetnih učinaka kemijskih tvari na žive organizme te procjenom
vjerojatnosti njihova pojavljivanja Ekološka toksikologija Izučava izravne učinke različitih kemijski
tvari na ljude Ekotoksikologija Izučava izravne učinke različitih kemijski tvari na druge vrste i
ekosustav u cjelini

EKOTOKSIKOLOGIJA

Integracija toksikologije i ekologije Cilj: otkriti i predvidjeti uzroke svih mogućih bioloških/ekoloških
učinaka na živi svijet nastalih kao posljedica izlaganja određenim kemijskim tvarima te različitim
drugim stresorima iz okoliša da bi se poduzele najučinkovitije mjere za njihovu prevenciju te njihovo
ublažavanje u slučajevima kad su se već razvili Povezanost između koncentracija kemijskih
kontaminanata u okolišu te njegove koncentracije u tkivima živih organizama koji su mu bili izloženi
Povezanost između uzroka (izloženosti nekom kemijskom kontaminantu) i njegova učinka, odnosno
uzročne povezanosti između koncentracija kontaminanata u tkivima živih organizama koji su mu bili
izloženi te nastalog biološkog učinka

NAČIN ULASKA EKOLOŠKIH OTROVA U TIJELO TE NJIHOVA SUDBINA U ORGANIZMU

Otrov tvar koja bez obzira na kakvoću, količinu i koncentraciju, tijelu strane, a unesene na bilo koji
način u tijelo, djeluju kemijski ili fizikalno-kemijski poremećujući anatomsku strukturu i funkcionalni
sklad organa Mogu biti prisutni u prirodi Posljedica ljudskih aktivnosti

OTROV U ORGANIZMU Nakon unosa otrova u organizam počima dinamički proces čiji su glavni
dijelovi: Resorpcija ili apsorpcija Distribucija Biotransformacija Ekskrecija ili izlučivanje

ULAZNA VRATA OTROVA Dišni sustav Probavni sustav Koža O ulaznim vratima ovisi brzina njegove
resporpcije

NAKON ULAZA U ORGANIZAM Distribucija Metaboliziranje Izlučivanje ili akumulacija Jetra-

metabolizira otrove koji se uglavnom resorbiraju u crijevima Akumulira otrove privremeno ili stalno
Neki se otrovi ciljano zadržavaju u nekim organima (jod u štitnjači, olovo, fluor i stroncij u kostima)

BIOTRANSFORMACIJA Većina otrova se u tijelu mijenja- biotransformacija Najčešće dovodi do još

veće toksičnosti Tip promjena ovisi o kemijskoj strukturi spoja, ali i o vrsti organizma

Prva faza: Promjena kemijskog spoja –Metaboliziranje- Raspad ili promjena

Druga faza: Enzimatski procesi – dovode do reakcija produkata prve faze biotransformacije s
različitim enzimima Sintetske ili konjugacijske reakcije

IZLUČIVANJE OTROVA Crijeva Slabo topljivi Netopljivi

Pluća Hlapljivi

Organi za izlučivanje Bubrezi Jetra Žlijezde znojnice Žlijezde slinovnice Mliječna žlijezda

Živa: kroz sve organe za izlučivanje

KOLIČINA OTROVA Minimalna letalna doza (MLD)- najmanja doza koja u pokusu može usmrtiti neku
životinju Letalna doza 50 (LD 50)- letalna doza koja usmrti 50% izloženih životinja Maksimalno
dopustiva koncentracija (MDK) – najveća koncentracija kojoj smije biti izložena populacija tijekom
cijelog životnog vijeka, a da ostane zdrava Kumulativna ekspozicija – umnožak doze (ili koncentracije)
i duljine izloženosti otrovu
TIPOVI TOKSIČNOSTI svojstvo izazivanja štetnog učinka kemijske tvari Sistemska toksičnost
Toksičnost za organ

SISTEMSKA TOKSIČNOST učinak širokog raspona koji uzrokuje sistemsko pogoršanje funkcija cijelog
organizma otrovanja pesticidima (paration), velike doze trankvilizatora, udisanje organskih otapala

TOKSIČNOST ZA ORGAN Toksičnost za jetru- najčešći metabolički put otrova organska otapala
(kloroform, etanol) metali u tragovima (bakar, kadmij) lijekovi Toksičnost za bubreg metali (živa,
kadmij, olovo) lijekovi (sulfonamidi) Toksičnost za kožu- kožni osip Alergijske reakcije u preosjetljivih
osoba Iritacija kože Toksičnost za živčani organ Funkcionalna ili organska promjena neurotransmitora
uzrokuje simptome; eksitaciju ili paralizu Organofosfati, organski spojevi klora, metali Toksičnost za
imunološki sustav

MUTAGENI I KARCINOGENI UČINCI OTROVA Mutacija gena Promjena kromosoma Rekombinacija

gena

BIOLOŠKI ČIMBENICI OKOLIŠA Svi organizmi koji u određenim uvjetima mogu biti opasni za zdravlje
ljudi (mikroorganizmi, otrovne biljke i životinje) U užem smislu: mikroorganizmi koji uzokuju zarazne
bolest

Putevi prijenosa mikroorganizama Kontakt (izravan i neizravan) Hranom Vodom Zrakom

Vektorima Tlom

Kontakt kao put širenja Izravni Fizički kontakt preko kože i sluznica Rukovanje Poljubac u usta Spolni
odnos Ugriz životinje Preko krvi Transfuzija Transplacentarno Neizravni Preko onečišćenih stvari i
predmeta kojima se služi bolesnik ili kliconoša Obilježja epidemija s kontaktnim putem širenja
razmjerno mali broj oboljelih sporo se širi dugo traje i postupno nestaje u pravilu prati epidemije
nastale drugim putevim

Vektori kao put širenja Najčešće: Komarci (npr. malarija) Krpelji (npr.krpeljni meningoencefalitis)
Muhe (npr. crijevne zarazne bolesti) Buhe (npr.kuga) Uši (npr. pjegavac) Grinje (npr. skabijes)

Zoonoze Zarazne bolesti domaćih i divljih životinja koje se mogu prenjeti na čovjeka Veliko
medicinsko, javnozdravstveno i socijalno-ekonomsko značenje Pod većim rizikom osobe koje se
bave uzgojem stoke, liječenjem životinja ili laboratorijskom dijagnostikom, oni koji su profesionalno
ili rekreativno vezani za boravak u prirodi salmoneloza, Q-groznica, trihineloza, leptospiroza, lajmska
borelioza

EKOLOGIJA

Ekologija je proučavanje interakcija između živih bića, te između živih bića i njihovog okruženja.
Organizam je pojedinačno živo biće Populacija je skupina iste vrste koja živi na jednom području.
Zajednica je skupina različitih vrsta koje žive zajedno na jednom području. Ekosistem uključuje sve
organizme, kao i klimu, tlo, vodu, kamenje i druge nežive stvari na određenom području. Biom je
velika regionalna ili globalna zajednica organizama koju karakteriziraju klimatski uvjeti i biljne
zajednice koje tamo uspijevaju

Ekološke metode istraživanja uključuju promatranje, eksperimentiranje i modeliranje.

Promatranje je čin pažljivog promatranja nečega tijekom vremena. Promatranje populacije može se
izvršiti vizualnim pregledima.

Ekološke studije su studije u kojima je jedinica promatranja skupina, a ne izdvojeni pojedinac, za

jednu ili više varijabli istraživanja. Na primjer, izloženost i čimbenici rizika poznati su samo na razini
grupe, kao što je prosječna koncentracija onečišćenja zraka u različitim gradovima. Pojava
zdravstvenog ishoda također može biti poznata samo na razini grupe Ekološke studije mogu se
koristiti za stvaranje hipoteza o povezanosti izloženosti i zdravstvenog ishoda, ali te studije ne mogu
potvrditi uzročnost. To je zato što, na primjer, ne znamo jesu li oni pojedinci koji su umrli u
određenom gradu pod nadzorom imali veću izloženost od pojedinaca koji su ostalim razinama
izloženosti.

Ekološka zabluda Kad se bavite informacijama na razini grupe, važno je biti svjestan onoga što se
naziva ekološka zabluda. Ova zabluda proizlazi iz zaključka da, budući da postoji povezanost između
izloženosti i zdravstvenog ishoda na razini grupe, ona stoga postoji na individualnoj razini. Uzrok ove
zablude je što ne znamo vezu između izloženosti i zdravstvenog ishoda među pojedincima unutar
svake skupine. Ekološke studije A) Kvalitativne metode Određuje se: – Karakteristična vrsta(e) +
popis ostalih vrsta (biljke i životinje) – Dominacija, Socijabilnost, Abundancija – Pokazuje: trend,
granice biocenoza (koeficijent sličnosti ploha) B) Kvantitativne metode Brojanje i / ili vaganje (indeksi
gustoće) Pitanje uzimanja uzorka (bez gubitka i selektivnosti) Rukom, grabilom, mrežama,
usisavačima, foto, video Telemetrija: radiosignali, radioaktivni izotopi, IR fotografija

Utjecaji čovjeka na ekološku ravnotežu POLUCIJA = zagađivanje, onečišćavanje – Izaziva nepoželjne

promjene fizičkih, kemijskih i / ili bioloških osobina zraka, tla i / ili vode – Polutanti su ostaci tvari
koje proizvodimo, rabimo i odbacujemo – Polucija se povećava s brojem ljudi i po glavi stanovnika
Štete od polucije: 1. Rasipanje sirovina 2. Skupa kontrola i čišćenje 3. Zdravlje ljudi (i životinja)

Vrsta polutanata 1. Organska tvar (visokomolekularni spojevi) Nastaju i razgrađuju se i bez

djelovanja čovjeka 2. Anorganska tvar – Sve dodano od čovjeka obično je toksično – Teški metali,
ferolegure, kiseline, lužine, soli, pesticidi, herbicidi… 3. Suspendirane čestice – Smanjuju respiratornu
površinu (škrge, pluća, list) – Manja fotosinteza, prozirnost, više sedimenta – Pepeo, ugljena prašina,
cementna prašina 4. Radioaktivne tvari – Kumulacija u prehrambenom lancu (1:1000) –ti – Problem
deponiranja otpada radi dugog poluraspada 5. Termopolucija – Lokalna: dizanje temperature vode,
poikilotermni org. reagiraju, -O2 – Globana: učinak staklenika (zbog porasta CO2, CH3…) – 28◦C je
ljeti letalno za većinu vrsta – Posljedica izgaranja fosilnih goriva 6. Kisele kiše – Zbog emisije SOx i
NOx u atmosferi nastaju H2SO4 i HNO3 – Djeluje na pući lista, korijen biljke, škrge riba (manjak Mg,
višak Al) 7. Ozonske rupe – CFC (klor fluor ugljikovodici) – uništavaju O3 u stratosferi – UV zrake
prodiru do Zemlje (mutagene) 8. Heliopolucija – Svjetlost – kukci, ptice, morske kornjače 9. Buka –
Utjecaj na domaće životinje u intenzivnom uzgoju

OTPAD

Otpad je po Zakonu o otpadu svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada propisanim
provedbenim propisom ovog Zakona, koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbacit Otpad se
razvrstava ovisno o svojstvima i mjestu nastanka.

Podjela prema mjestu nastanka Komunalni otpad: - Kućanstvo - Čišćenje javnih površina - Otpad
sličan otpadu iz kućanstva koji nastaje u gospodarstvu i uslužnim djelatnostima (npr. bolnicama)
Tehnološki otpad - Nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu - razlikuje se od komunalnog
otpada

Otpad po svojstvima: Opasni otpad sadrži tvari koja imaju jedno od svojstava:  Eksplozivnost,
reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, karcinogenost, korozivnost, infektivnost,
teratogenost, mutagenost, tvari koje ispuštaju toksične plinove u kontaktu s vodom, zrakom ili
kiselinom, ekotoksične tvari
Neopasni otpad jest otpad koji je po sastavu i svojstvima određen kao neopasni

Inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim ili biološkim promjenama,
pa ne ugrožava okoliš. Inertni otpad se ne otapa, nije zapaljiv, ne reagira fizički ili kemijski, ne
razgrađuje se biološkim putem, niti stvara opasne tvari za okoliš i zdravlja ljudi u kontaktu s bilo
kojim spojem Ima beznačajan stupanj ispuštanja zagađujućih ili ekotoksičnih tvari, ne ugrožava zrak,
vode i podzemne vode

Vrste otpada Komunalni otpad Građevinski otpad i otpad od rušenja Proizvodni i rudarski otpad
Poljoprivredni i šumarsko-drvni otpad  Opasni otpad  Ambalažni otpad Otpadna vozila Otpadne
gume vozila Otpadna električna oprema (e-otpad) Komunalni mulj iz uređaja za pročišćavanje
otpadnih voda Otpad životinjskog porjekla Otpadna ulja Otpadne baterije i akumulatori Postojana
organska zagađivala Medicinski otpad

Komunalni otpad jest otpad iz kućanstva, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti ako je po
svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u
proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po sastavu i svojstvima ne razlikuje se
od komunalnog otpada Ambalažni otpad je bilo koja ambalaža i ambalažni otpad osim ostatka iz
proizvodnje Biološki razgradiv otpad je otpad koji se može razgraditi aerobnim ili anaerobnim putem
(hrana, otpad iz vrtova, papir i karton)

Gospodarenje otpadom Skup aktivnosti, odluka i mjera za:  Sprečavanje nastanka otpada,
smanjivanje količine otpada i/ili njegovog štetnog utjecaja na okoliš Skupljanje, prijevoz, oporaba i
zbrinjavanje (obrada i zbrinjavanje), uključujući i nadzornad takvim operacijama i brigu o
odlagalištima koja su zatvorena Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način da se ne dovodi u
opasnost ljudsko zdravlje i bez uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice
kako bi se izbjeglo: Rizik onečišćenja: mora, voda, tla i zraka Pojava buke Pojava neugodnih mirisa
Ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta Štetan utjecaj na područja kulturnopovijesnih, estetskih i
prirodnih vrijednosti  Nastajanje eksplozije ili požara Cjelovito gospodarenje otpadom Smanjenje
količine otpada na izvoru (uključivši višekratnu uporabu proizvoda) Recikliranje materijala (i
kompostiranje) Spaljivanje otpada (uz korištenje otpadne energije) Odlaganje otpada

Oporaba Svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u materjalne ili energetske
svrhe: Korištenje kao gorivo ili na drugi način za proizvodnju energije Obnavljanje/regeneracija
otpada Recikliranje/obnavljanje organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (uključujući
kompostiranje i druge procese biološke prerade) Recikliranje/obnavljanje matala i metalnih spojeva
Recikliranje/obnavljanje drugih neorganskih materjala Regeneracija kiselina i lužina Oporaba
sastojaka iz katalizatora Ponovna prerada iskorištene nafte ili drugi načini ponovne uporabe nafte
Obrada zemljišta korisna za poljoprivredu ili ekološka poboljšanja Oporaba sastojaka koji se koriste
za suzbijanje zagađenja Upotreba otpadnog materjala iz gore navedenih postupaka Razmjena
otpada radi podvrgavanju gore navedenim postupcima Skladištenje otpada za gore navedeno

ZAŠTITA OKOLIŠA

zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica,
racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš kao osnovni uvjet
zdravog održivog razvoja Terminom zaštita okoliša naziva se strukovno područje kojemu je zadaća
očuvanje zdravog životnog okruženja; Zaštita okoliša određuje granice raznih vrsta opterećenja,
predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke mjere za održanje potrebne
kakvoće zraka, voda, tla i prehrambenih proizvoda i utvrđuje pravila u odnosu na abiotičke i biotičke
čimbenike životne sredine
Zaštita okoliša obuhvaća mjere za: smanjivanje buke, kontrolu pitke vode, poticaje za smanjivanje
štetnih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prometa, kontrolu kakvoće prehrambenih
proizvoda, zabranu proizvodnje spojeva koji razgrađuju ozonsku ovojnicu ili nepovratno
kontaminiraju postojeće ekosustave Prijedlozi za provedbu osmišljenog prostornog uređenja,
nadzor nad zbrinjavanjem otpada, poticaj za primjenu štedljivih tehnologija, upotreba obnovljivih
izvora energije, provedba potrebnih mjera za ostvarenje trajno održivog razvitka su oblici zaštite
okoliša Osnovni ciljevi zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj (ravnoteža između
čovjeka i prirode) su: 1. Trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti, prirodnih zajednica i
očuvanje ekološke stabilnosti. 2. Očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje
prirode i njenih dobara. 3. Očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika. 4.
Unapređenje stanja okoliša i osiguranje boljih uvjeta život

Okoliš je prirodno okruženje; zrak, voda, tlo i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti
uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek.

Kakvoća okoliša je stanje okoliša izraženo fizikalnim, kemijskim estetskim i drugim pokazateljima.

Ekološka stabilnost je sposobnost okoliša da prihvati promjene prouzročene vanjskim utjecajem i da

zadrži svoja prirodna svojstva

Biološka raznolikost je sveukupnost živih organizama, koja obuhvaća raznolikost unutar vrsta,
međuvrstama i ekosustavima na određenom području.

Zahvat u okolišu je svako trajno ili privremeno djelovanje čovjeka koje može narušiti ekološku
stabilnost ili biološku raznolikost ili na drugi način može nepovoljno utjecati na okoliš

Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili krutom stanju ili ispuštanje energije
(buka, vibracije, radijacija toplina) i mikrobiološkog onečišćenja iz određenog izvora u okoliš.

Imisija je koncentracija tvari na određenom mjestu i u određenom vremenu u okolišu

Onečišćenje okoliša je promjena stanja okoliša koja je posljedica štetnog djelovanja ili izostanka
potrebnog djelovanja, ispuštanja, unošenja ili odlaganja štetnih tvari, ispuštanja energije i utjecaja
drugih zahvata i pojava nepovoljnih po okoliš.

Onečišćivač je svaka pravna ili fizička osoba čije djelovanje posredno ili neposredno uzrokuje
onečišćavanje okoliša

Štetna tvar je tvar čija su svojstva opasna za ljudsko zdravlje i okoliš s dokazanim akutnim i
kroničnim toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizujuća, zapaljiva i
eksplozivna tvar ili tvar koja u određenoj količini ili koncentraciji ima takva svojstva.

Rizik po okoliš je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti štetu okolišu
ugroziti život i zdravlje ljudi

Opasnost po okoliš je prekomjerni rizik koji zbog visokog stupnja vjerojatnosti nastanka događaja ili
opsega moguće štete na okoliš zahtjeva provođenje određenih mjera.

Šteta u okolišu je oštećenje ili gubitak prirodne funkcije sastavnih dijelova okoliša ili unutarnjim
poremećajem odnosa i prirodnog tijeka nastalog zbog ljudskog djelovanja

Ekološka nesreća je izvanredni događaj ili vrsta događaja prouzročena djelovanjem ili utjecajima koji
nisu pod nadzorom i imaju za posljedicu ugrožavanje života ili zdravlja ljudi i u većem obimu nanose
štetu okolišu.
 Ugroženi okoliš je stanje nastalo onečišćavanjem većih razmjera okoliša na određenom području za
koji se propisuju posebne mjere radi uspostavljanja prijašnjeg stanja ili novog stanja određenog
dijela okoliša, oporavka prirodne zajednice ili obnove prirodnih izvora radi poboljšanja kakvoće
življenja

Praćenje stanja okoliša (Monitoring) je sustavno mjerenje emisija, imisija, praćenje prirodnih i drugih
pojava, praćenje kakvoće okoliša i promjena stanja u okolišu.

Katastar onečišćavanja okoliša je skup podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu unošenja,
ispuštanja ili odlaganja štetnih tvari u okoliš

KLIMATSKE PROMJENE

Klima se u širem smislu odnosi na srednje stanje klimatskog sustava koji se sastoji od komponenata i
njihovih međudjelovanja. Globalno zatopljenje označava povišenje prosječne površinske
temperature planeta od industrijske revolucije, nastalo primarno zbog emisije stakleničkih plinova
sagorijevanjem fosilnih goriva, dok klimatske promjene označavaju dugotrajnu promjenu klime koja
uključuje promjene obrazaca temperature, oborina i vjetra kroz period od nekoliko desetljeća ili
dulje. Klimatske promjene širi pojam koji obuhvaća globalno zatopljenje.

Uzroci klimatskih promjena Onečišćenje atmosfere pojačanom emisijom stakleničkih plinova (koji
doprinose globalnom zatopljenju) Povećana količina stakleničkih plinova može biti posljedica
prirodnih procesa, kao što su isparavanja iz oceana i vulkanske erupcije, a obuhvaćaju vodenu paru,
ugljični dioksid, metan i ugljični monoksid. Kemijski spojevi nastaju industrijskim procesom,
prometnim aktivnostima i poljoprivredom. Antropogeni utjecaj Razne ljudske aktivnosti su uzrok
klimatskih promjena bilo kroz povećanje koncentracija stakleničkih plinova i aerosola u atmosferi,
promjene omjera reflektiranog u odnosu na dolazno sunčevo zračenje na nekoj površini.

Posljedice klimatskih promjena Posljedice na okoliš vidljive su kao promjene u prosječnim,

globalnim temperaturnim rasponima, promjeni u raspodjeli oborina i učestalosti prirodnih
katastrofa, a sve te posljedice su vidljive i kroz utjecaj na zahvaćene populacije. Zahvaćene
populacije će uvijek imati neki oblik zdravstvene posljedice.

PSIHOSOCIJALNI RIZIK

Svi aspekti rada, uključujući upravljanje poduzećem, organizaciju posla na nivou pojedinih radnih
jedinica, smisao i sadržaj pojedinog posla, koji kod radnika mogu uzrokovati oštećenje psihičkog ili
fizičkog zdravlja

Smatra se da se psihosocijalnim rizicima i stresom na radu može upravljati kao i bilo kojim drugim
rizicima za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Pravilna procjena psihosocijalnih rizika ključan je
element u uspješnom upravljanju psihosocijalnim rizicima.

Učinak povišene razine psihosocijalnih rizika Izloženost psihosocijalnim rizicima može dovesti do
stresa među zaposlenicima, što rezultira slabim radnim učinkom. Kod produljenog djelovanja mogu
se javiti ozbiljni zdravstveni problemi. Prema Europskoj agenciji za sigurnost i zdravlje na radu (EU-
OSHA), stres na radnom mjestu javlja se: “kada zahtjevi radnog okruženja premašuju sposobnost
radnika da se suoči njima ili ih više ne može kontrolirati (savladavati).” Psihosocijalni rizici dovode
do: povećanja izostanaka s posla smanjene produktivnosti i učinkovitosti smanjene produktivnosti
cijelog poduzeća

FIZIKALNI ČIMBENICI OKOLIŠA

Fizikalni čimbenici okoliša koji mogu negativno djelovati na ljudsko zdravlje: Toplinski čimbenici i
klimatske promjene Atmosferski tlak Zračenje Buka i vibracije Osvijetljenost Električna energija
ABIOTIČKI ČIMBENICI

SVJETLOST – Sunčevo zračenje je osnovni izvor energije i topline u prirodi Svojstva svjetlosti
Intenzitet svjetlosti Kvaliteta svjetlosti Trajanje svjetlosti Svjetlost je osnovni uvjet za fotosintezu i
prema tome je glavni čimbenik za primarnu organsku proizvodnju u biosferi

TEMPERATURA Utjecaj temperature na organizme intenzivno se istražuje Termički uvjeti u biosferi

nalaze se u uskim temperaturnim granicama Poikilotermni organizmi su organizmi kojima se
temperatura tijela mijenja s temperaturom okoliša (sve biljke i većina životinja) Homeotermni
organizmi su organizmi koji sami reguliraju temperaturutijela (ptice i sisavci) Hibernacija (zimski san)
– uzrokovana je niskim temperaturama Estivacija (mirovanje) – uzrokovana je niskim temperaturama
i sušom

VODA I VLAŽNOST Voda je univerzalno otapalo u kojem se otapaju mnoge organske i anorganske
tvari, ona pokazuje specifična kemijska svojstva, koja su bitna za postanak i održavanje života Voda
se na Zemlji pojavljuje u tri agregatna stanja: vodena para, tekućina, led Voda se u tlu pojavljuje kao
gravitacijska, kapilarna, higroskopska, a i kao vodena para

STRUJANJE ZRAKA Zrak se različito zagrijava na različitim mjestima i u različito vrijeme te nastaju
razlike u gustoći, a time i zračna strujanja različite veličine složenosti (vjetar) Vjetar – utječe na
intenzitet isparavanja, a time i na vodnu i toplinsku razmjenu kod kopnenih organizama, utječe na
raseljavanje životinjskih

EPIDEMIOLOGIJA

Temeljna znanost preventivne medicine Način djelovanja: PREVENTIVA (u odnosu na kurativu) Ciljna
skupina: POPULACIJA (u odnosu na pojedinca) Fokus djelovanja: ŠIROK (u odnosu na bolesne)
neregistrirane bolesnike inaparentne infekcije latentne infekcije proučava populaciju u riziku Široki
raspon ciljeva ovisno o vrsti agensa eliminacija bolesti ili patološkog stanja iz populacije snižavanje
morbiditeta snižavanje letaliteta od pojedine bolesti sprječavanje invalidnosti ili nesposobnosti
unapređenje zdravlja Krajnji je cilj epidemiologije je stanje stalnoga zdravlja populacije

Podjele epidemiologije Opažajna Eksperimentalna Klasična Moderna Javnozdravstvena Klinička

Epidemiologija zaraznih bolesti Epidemiologija nezaraznih bolesti Epidemiologija kardiovaskularnih
bolesti Molekularna epidemiologija Farmakoepidemiologija Epidemiologija okoliša Prehrambena
epidemiologija Reproduktivna epidemiologija Socijalna epidemiologija Opažajna epidemiologija
DESKRIPTIVNA ANALITIČKA u opažajnoj epidemiologiji pojave se isključivo promatraju ili bilježe ne
djeluje se na prirodni tijek bolesti ne djeluje se na uobičajeni način liječenja

Deskriptivna (opisna) epidemiologija opisna epidemiologija je dio epidemiologije cilj je opisati

pojavu bolesti u populaciji i odgovoriti na osnovna pitanja- TKO OBOLJEVA, GDJE I KADA?

Vrijeme Sezonska pojava bolesti - najčešće povezana s godišnjim dobom Ciklička pojava bolesti -
obilježena povećanjem broja pacijenata svakih nekoliko godina (<10 g) Sekularna pojava bolesti
ukazuje na veću učestalost bolesti nakon dugog vremenskog razdoblja (> 10 godina) - npr. pandemija
gripe

Analitička epidemiologija Odgovara na pitanje zašto netko oboljeva: Kohortno istraživanje

Istraživanje slučajeva i kontrola Presječno istraživanje Testiranje određene hipoteze o odnosu bolesti
prema pretpostavljenom uzroku, provođenjem epidemiološke studije koja povezuje izloženost od
interesa bolesti od interesa

INCIDENCIJA= mjera koja govori o broju novoboljelih od određene bolesti u definiranoj populaciji u
određenom vremenskom razdoblju ukazuje na brzinu promjene iz stanja zdravlja u stanje bolesti u
određenoj populaciji u nekom vremenu izražava se stopama, obično na 100 000 stanovnika, npr. 3
novooboljela /100 000 stanovnika

Prevalencija mjera koja govori o broju osoba koje imaju bolest u određeno vrijeme (i novooboljeli i
postojeći slučajevi) u odnosu na ukupan broj oboljelih u populaciji u to vrijeme ukazuje o
opterećenju populacije bolešću bitna za planiranje zdravstvene skrbi bitna za planiranje preventivnih
mjera

Mortalitet OPĆI MORTALITET broj umrlih osoba od svih uzroka/ukupan broj stanovnika u tom
razdoblju SPECIFIČNI MORTALITET broj umrlih od nekog uzroka/ukupan broj stanovnika u tom
razdoblju LETALITET ili SMRTNOST (nije stopa nego proporcija) Broj umrlih osoba od određene
bolesti/broj osoba koje imaju tu bolest u tom razdoblju

Mjere povezanosti koriste se u analitičkim epidemiološkim istraživanjima ukazuju na POVEZANOST

između izloženosti rizičnom ili zaštitnom čimbeniku i razvoja bolesti nekoliko mjera povezanosti
svaka je karakteristična za pojedinu vrstu epidemioloških istraživanja

Osnovni epidemiološki pojmovi

SPORADIČNO: odnosi se na bolest koja se javlja rijetko i nepravilno

GRUPIRANJE (klaster): grupiranje oboljelih u određno vrijeme i na mjestu koje bi moglo biti više od
očekivanog

EPIDEMIJA: povećanje, često iznenadno, broja slučajeva bolesti iznad onoga što se normalno očekuje
u toj populaciji na tom području

ENDEMIJA: stalna prisutnost i/ili uobičajena prevalencija bolesti ili uzročnika infekcije u populaciji
unutar ograničenog geografskog područja

PANDEMIJA: epidemija koja se proširila na nekoliko zemalja ili kontinenata, a obično pogađa veliki
broj ljudi

Bolest -Bolest obuhvaća različite procese u organizmu koji nastaju kad se naruši ravnoteža u
međudjelovanju organizma i vanjskog svijeta Ako se pod zdravljem podrazumijeva dobro osjećanje,
tjelesni integritet i sposobnost prilagodbe okolini, onda bolest predstavlja izostanak jednog ili više
ovih uvjeta Prema kliničkim manifestacijama, simptomima i znacima Prema supstratu: anatomske
strukturne (poremećena funkcija) funkcionalne (bez poremetnje anatomije) Uzroci bolesti (causa
morbi)- svi čimbenici koji se mogu uzročno povezati s nastankom bolesti: vanjski (egzogeni)-fizikalni,
kemijski, biološki unutrašnji (endogeni)- nasljedni poremećaji, genetska oštećenja ili intrauterina
oštećenja (ne moraju biti nasljedna) etiologija (odnosi se na uzroke bolesti) patogeneza (odnosi se
na podrijetlo i mehanizam nastanka bolesti) etiopatogeneza (međusobna isprepletenost i
nadopunjavnje etiologije i patogeneze) dispozicija (skup unutrašnjih osobitosti organizma koji ga čini
podložnijim nastanku određene bolesti) dijateza (sklonost organizma prema pojedinim patološkim
stanjima, npr. alergijska, hemoragična...)

Tijek bolesti Latentna faza (asimptomatska) Prodromalna faza (simptomi bolesti nespecifični i opći)
Manifestna faza (izraženost glavnih simptoma) Terminalna faza
Akutna bolest: Nagao početak, kraće trajanje Kronična bolest Postupan početak, duže trajanje
(mjesecima, doživotno...)

Ishod ozdravljenje (sanatio) smrt (exitus letalis) prelazak u kronicitet potpuno izlječenje (sanatio ad
integrum) mogu ostati posljedice (residua morbi) Egzacerbacija- akutno pogoršanje bolesti Recidiv-
vraćanje ili ponavljanje bolesti Remisija- prividno zalječenje, smirivanje bolesti Rekonvalescencija-
još nepotpuno ozdravljenje Komplikacija- druga bolest koja je uzročno povezana s osnovnom
bolešću i njezina je posljedica

ZARAZA I ZARAZNA BOLEST

MODEL NASTANKA ZARAZNE BOLESTI epidemiološki trokut- tradicionalni model zaraznih bolesti
trokut se sastoji od uzročnika (uzroka), osjetljivog domaćina i okruženja u kojem se nalaze u ovom
modelu, bolest je rezultat interakcije između uzročnika i osjetljivog domaćina u okruženju koje
podržava prijenos agensa iz izvora na tog domaćina

UZROČNIK (UZROK) Pojam se izvorno odnosio na zarazni mikroorganizam ili patogen: virus, bakteriju,
parazit ili drugi mikrob Općenito, uzročnik mora biti prisutan da bi došlo do bolesti; međutim, samo
to sredstvo nije uvijek dovoljno za izazivanje bolesti Razni čimbenici utječu na to hoće li izloženost
organizmu rezultirati bolešću, uključujući patogenost organizma (sposobnost izazivanja bolesti) i
dozu

DOMAĆIN Domaćin se odnosi na čovjeka koji može oboljeti Različiti čimbenici svojstveni domaćinu,
koji se ponekad nazivaju i čimbenici rizika, mogu utjecati na izloženost pojedinca, osjetljivost ili
odgovor na uzročnika

OKOLIŠ Okoliš se odnosi na vanjske čimbenike koji utječu na uzročnika i na mogućnost izlaganja
NASTANAK EPIDEMIJE ZARAZNE BOLESTI kad domaćin, uzročnik i okoliš nisu u ravnoteži zbog:
nastanka novog uzročnika • promjena u postojećem uzročniku (zaraznost, patogenost, virulencija)
promjene broja osjetljivih pojedinaca u populaciji okolišnih promjena koji utječu na širenje
uzročnika

Vogralikov lanacuvjeti potrebni za pojavu zarazne bolesti

1. Izvor zaraze
2. Putovi širenja bolesti
3. Ulazna vrata infekcije
4. Količina i virulencija uzročnika, okoliš
5. Osjetljivost domaćina

IZVOR ZARAZE

REZERVOAR Rezervoar uzročnika infekcije je prirodna sredina uzročnika U njemu se uzročnik

razmnožava i održava

BOLESNIK Najčešći izvor zaraze Bolesnik može biti izvor zaraze od inkubacije do kasne
rekonvalescencije Inkubacija-vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do pojave prvih simptoma
bolesti (npr. ospice-osoba najzaraznija krajem inkubacije) Rekonvalescencija-još nepotpuno
ozdravljenje (npr. trbušni tifus) Obično najzarazniji s pojavom simptoma: izlučuje najviše uzročnika
ima simptome koji olakšavaju izlučivanje-kihanje, kašalj, proljev u potrebi je njege pa to povećava
prijenos bolesti
KLICONOŠA Kliconoše mogu biti i bolesne i zdrave osobe nosi uzročnike u organizmu izlučuje ih u
okolinu može zaraziti druge ljude Kliconoštvo se smatra kroničnima ako traje duže od godinu dana
Zdravi kliconoša nema simptoma bolesti, ali izlučuje uzročnike i može zaraziti druge ljude

ŽIVOTINJE Bolesti kod koje je životinja izvor zaraze zovu se antropozoonoze Izvor zaraze može biti
bolesna životinja Lešine ili dijelovi uginulih životinja (meso, koža, vuna, dlaka i drugi dijelovi) Neke
antropozoonoze: bruceloza, tularemija, Q groznica, bjesnoća, trihineloza

PUT ŠIRENJA

1. Dodirom direktan(koža krv sluznice) indirektan (preko predmeta)

2. Hranom preko vrsta hrane
3. Vodom
4. Zrakom malim kapima, prašinom
5. Zemljom mogu se prenijeti anaerobni bacili i paraziti
6. Preko člankonožca komarci buhe krpelji grinje
7. Preko posteljice prijenos mikroorganizama s majke na dijete u trudnoći

PUT ŠIRENJA- HRANA intravitalno “zagađena” hrana -jaja, meso, školjke... sekundarno, kao
posljedica manipulacija (preko prljavih ruku ili posuđa, pri transportu, putem muha, miševa….) izvor
zaraze: čovjek, životinja najčešće se prenose crijevne zarazne bolest epidemija nastupa eksplozivno-
svi istovremeno traže pomoć klinička slika u pravilu teška-zbog velikog broja uzročnika epidemija
traje kratko-hrana se potroši

PUT ŠIRENJA- VODA podzemna, površinska, oborinska za piće najbolja podzemna voda (naročito ona
iz dubokih izvorišta ili zdenaca) najčešće ona voda koja se upotrebljava za piće onečišćenje vode u
vodovodnoj mreži inkubacija je produljena zbog razrjeđenja uzročnika nespecifični proljevi prije
epidemije (saprofiti) eksplozivni nastup epidemije kratko trajanje epidemije (razlika između najdulje i
najkraće inkubacije) klinička slika u pravilu lagana

PUT ŠIRENJA -ZRAK aerogene infekcije: velike kapi, kaljične jezgre, prašina većina respiratornih
zaraznih bolesti kihanje, kašljanje, pjevanje, govor… velike kapi- padaju na udaljenost od oko 1 m (3
stope) od zaraženog kapljične jezgre - satima ostaju u zraku i mogu se transportirati na velike
udaljenosti Nastaju brzo Brzo se šire- brzinom najbržeg prijevoznog sredstva Češće sezonskog
karaktera- zimski mjeseci

PUT ŠIRENJA - TLO sporogeni anaerobi bacili (imaju sposobnost izlučivanja jakog toksina)- tetanus,
plinska gangrena, antraks, botulizam u zemlji se nalaze u sporogenom obliku, a u anaerobnim
uvjetima prelaze u vegetativne forme i izlučuju jaki toksin paraziti čovjeka i životinja

ULAZNA VRATA:

Koža

Sluznica dišnog sustava

Sluznica probavnog sustava

Sluznica oka

Sluznica spolnog sustava

UZROČNIK
količina mikroorganizama koja je potrebna da bi se razvila bolest INFEKTIVNA DOZA udio izloženih
osoba koje se zaraze INFEKTIVNOST (KONTAGIOZNOST) sposobnost izazivanja bolesti udio zaraženih
pojedinaca koji razviju klinički manifestnu bolest PATOGENOST stupanj patogenosti udio klinički
ozbiljnih ili smrtonosnih slučajeva među oboljelima VIRULENCIJA

OSJETLJIVOST ILI SKLONOST OBOLIJEVANJU

Dispozicija= sklonost organizma da oboli od neke zarazne bolesti Domaćin mora biti osjetljiv na
uzročnika bolesti Glavne osobine domaćina: dob, kondicija, imunološko stanje

PROFILAKSA I SUZBIJANJE ZARAZNIH BOLESTI

1.Intervencija na razini izvora zaraze. Izvor, inficirani čovjek ili životinja, može se inaktivirati tako da
se obeskliči, odnosno izliječi. Njegova izolacija. Oblik stroge izolacije jest karantena. Zdravstveni je
nadzor blaži oblik izolacije osoba potencijalno izloženih zarazi u vremenu inkubacije. Segregacija je
odvajanje zdravih od bolesnih tako da se spriječi prijenos zaraze na neimune

2. Intervencija na putovima prijenosa dezinfekcija i sterilizacija

Na ovom mjestu Vogralikova lanca najviše je mogućnosti utjecaja. Hidrični put prekida se
uvođenjem opskrbe sigurnom vodom za piće. Alimentarni put-pravilno čuvanje, priprema i
raspodjela hrane. Nadzor nad osobljem kuhinja, nad ispravnošću termičke obrade, zatim pranje i
dezinfekcija posuđa i dr.  Higijenski nadzor nad kvalitetom i zdravstvenom ispravnošću namirnica.
Kontaktni put može se onemogućiti provedbom dezinfekcije predmeta u okolici, stanu, kuhinjama i
dr., DDD mjerama te osobnom higijenom.

3. Intervencije na razini ulaznih vrata. Prirodna ulazna vrata - oči, nos, usta, spolovilo i dr. mogu se
zaštititi od ulaska uzročnika bolesti mehanički, primjerice maskom, odjećom, naočalama,
prezervativom.

4. Intervencije na razini domaćina. Nastoj se podići otpornost domaćina. To se postiže nespecifičnim

mjerama, podizanjem opće otpornosti i tjelesne kondicije, dovoljnom količinom prehrambenih tvari i
vitamina, ispravnošću, fizičkom aktivnošću. Posebnim imunološkim medicinskim postupcima:
cijepljenje (aktivnom imunizacijom), pasivnom imunizacijom primjenom hiperimunih gamaglobulina i
sl. Usto, moguće je primijeniti i kemoprofilaksu. Trenutak aplikacije mjera za prekid kruženja infekcije
Prije nego što se neka bolest ili epidemija dogodila-rana prevencija. Kad se obolijevanje ili čak
epidemija već događa-kasna prevencija (protuepidemijska intervencija) Profilaksa zara

Profilaksa zaraznih bolesti imunizacija seroprofilaksa kemoprofilaksa

Imunizacija je obvezatna: 1. protiv tuberkuloze, Haemophilusa influenzae,difterije, tetanusa,

hripavca, dječje paralize, ospica, crvenke i zaušnjaka, hepatitisa B – za sve osobe određene dobi; 2.
protiv tetanusa povrijeđenih osoba; 3. protiv virusne žutice tipa B – za sve osobe izložene zarazi 4.
protiv bjesnoće – za sve osobe koje ozlijedi bijesna životinja ili životinja za koju se sumnja da je
bijesna 5. protiv žute groznice – za osobe koje putuju u zemlju u kojoj postoji ta bolest ili u zemlju
koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti; 6. protiv kolere i drugih zaraznih bolesti – za osobe koje
putuju u zemlju koja zahtijeva imunizaciju protiv tih bolesti; 7. protiv trbušnog tifusa i drugih zaraznih
bolesti za sve osobe za koje postoje epidemiološke indikacije.

CJEPIVA ILI VAKCINE

1. Živa atenuirana 2. mrtva inaktivirana cjelostanična cjepiva 3. purificirane proteine ili polisaharide
4. cjepiva dobivena genetičkim inženjerstvom
Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od određenih zaraznih bolesti (opće kontraindikacije)
jesu: • 1. akutne bolesti; • 2. febrilna stanja; • 3. preosjetljivost na komponente cjepiva; • 4. teža
nepoželjna reakcija pri prethodnom cijepljenju (anafilaktički šok, encefalopatija ili konvulzije i sl.). •
(2) Osim kontraindikacija iz stavka 1. ovoga članka, kontraindikacije za živa atenuirana virusna
cjepiva su još i: • 1. stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija, stečena, prirođena, ili u toku
malignih bolesti, terapija antimetabolicima, kortikosteroidima – veće doze, alkilirajućim spojevima ili
uslijed zračenja); • 2. trudnoća.

Nema kontraindikacija za cjepivo protiv bjesnoće

Preboljenje tetanusa ne rezultira prirodnim imunitetom zaštiti se možemo samo cjepljenjem

Imunizaciju obavlja lječnik nakon što pregleda svaku osobu koju treba imunizirati ali ju može
obavljati i zdr djelatnik sa višom ili srednjom stručnom spremom uz nadzor lječnika

Gotova protutijela koja se daju nekim inficiranim osobama zovu se imunoglobulini

Pasivni imunitet traje 28 dana

Kod pojave meningokoknog meningitisa u dječjem kolektivu obavezno se provodi kemoprofilaksa

PRIRODNO ŽARIŠNE INFEKCIJE U HRVATSKOJ

Pojam prirodnog žarišta uveo je Pavlovski (objavio godine 1939)- “prirodno je žarište dio zemljišta
označen određenom biogeocenozom koja je karakterizirana manje ili više istim biotopima i
prisutnošću biocenoza koji uključuju životinje domaćine kao izvor patogenih agenasa, zatim
hematofagne insekte kao vektore, osjetljive životinje kao recipijente te patogene agense kao
uzročnike bolesti”. Rosicky-“prirodno žarište je dio teritorija s određenim geografskim
karakteristikama, gdje se odnosi među vrstama razvijaju kroz evoluciju patogenog agensa, vektora i
životinjskog rezervoara i gdje uzročnik bolesti cirkulira između predstavnika takve biocenoze”.
Pojednostavnljena definicija prirodnog žarišta podrazumijeva dio prirode u kojem uzročnik neke
zarazne bolesti stalno kruži. Daljnje pojednostavnljenje u definiciji pod prirodnim žarištem razumije
"distribucijsko područje uzročnika bolesti”. U Hrvatskoj su dokazana prirodna žarišta ovih patogenih
agenasa: Arbovirusne infekcije: - infekcija virusom krpeljnog meningoencefalitisa -infekcije Bhanja
virusom -prokuženost virusom Tahyna -infekcije virusom Čalovo Druge prirodno žarišne infekcije
poput: -Q-groznica, -leptospiroza, -tularemija, -bruceloza, -lišmenijaza, -rikecioza -lajmska bolest -
hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom. LAJMSKA BOLEST (Lyme borreliosis)  Definicija 
Lajmska je bolest sistemsko oboljenje.  Uzročik je Borrelia burgdorferi iz porodice spiroheta. 
Krpelji prenose uzročnika.  Klinički se razlikuju tri faze bolesti.

EPIDEMIOLOGIJA CRIJEVNIH ZARAZNIH BOLESTI

CZB PREDSTAVLJAJU VELIKU SKUPINU OD OKO 200 BOLESTI ČINE OKO 20% SVIH ZARAZNIH BOLESTI
ČOVJEKA I SLIJEDE ODMAH IZA RESPIRATORNIH ZARAZNIH BOLESTI RASPROSTRANJENE SU PO
ČITAVOM SVIJETU, A POSEBNO U NERAZVIJENIM ZEMLJAMA STVARAN BROJ OBOLJELIH MOŽE SE
SAMO PROCIJENITI UGROŽAVAJU ZDRAVLJE NARODA I VRLO ČESTO STVARAJU DISPOZICIJU ZA
DRUGE BOLESTI (često ostavljaju posljedice u obliku kroničnih smetnji) CZB SE JAVLJAJU
SPORADIČNO, EPIDEMIJSKI, A U NEKIM PODRUČJIMA SU ENDEMIČNE U NERAZVIJENIM ZEMLJAMA
GDJE JE PRISUTNA PRENAPUČENOST STANOVNIŠTVA GDJE NEMA OPSKRBE DOVOLJNIM
KOLIČINAMA HIGIJENSKI ISPRAVNE VODE GDJE SE LJUDSKI IZMET I OTPADNE VODE TVARI NE
ODSTRANJUJU NA HIGIJENSKI NAČIN GDJE NE POSTOJE HIGIJENSKE NAVIKE
EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE CZB UČESTALOST U GOSPODARSKI RAZVIJENIM ZEMLJAMA DANAS
POSTALA ZNATNO MANJA, NO NI ONE NISU POŠTEĐENE PROBLEMA OBOLIJEVANJA ONE SU DRUGI
UZROK PO REDU IZOSTAJANJA S POSLA; VELIKI IZDATCI ZA LIJEKOVE. CZB IMAJU NAJČEŠĆE IZRAZITO
SEZONSKO JAVLJANJE I TO U TOPLIM LJETNIM MJESECIMA UZROČNICI CZB SU NAJČEŠĆE BAKTERIJE I
VIRUSI, A RIJEĐE PARAZITI VELIKI JE PROBLEM UTVRĐIVANJA ETIOLOGIJE ŠTO JE USKO POVEZANO S
RAZVOJEM ZDRAVSTVENE, A POSEBNO LABORATORIJSKE DIJAGNOSTIČKE SLUŽBE

Uzročnici BAKTERIJE Shigella Typhus salmonella i Non-typhus salmonella Vibrio cholerae

Dijareogena Escherichia coli (EPEC,ETEC) Campylobacter jejuni/coli Paraziti Trichinela spiralis
(svinja, govedo, divljač) Entamoeba hystolitica (čovjek) Taenia solium (čovjek, svinja) (cisticerkoza!)
Taenia saginata (čovjek, govedo) Echinococcus granulosis (pas) (jetra, pluća, mozak) Ascaris
lumbricoides Virusi Virus hepatitisa A, virus hepatitisa E,Rotavirus, Norwalk-virus

Ostale bolesti kojima mjesto ulaska može biti probavni sustav Antraks Bovina tuberkuloza Q-groznica
Toksoplazmoza Bruceloza Tularemija Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom Prionske
bolesti

IZVOR ZARAZE: BOLESTAN ČOVJEK ČOVJEK KLICONOŠA ŽIVOTINJE (samo kod nekih zaraza)

PUT PRIJENOSA: HRANOM VODOM ZAGAĐENIM PREDMETIMA NEPOSREDNO S ČOVJEKA NA

ČOVJEKA ULAZNO MJESTO ZARAZE: Usta tj. probavni sustav, pa ih stoga nazivamo fekalno-oralne
zaraze, ali i bolesti prljavih ruku

ŠIRENJE CZB HRANOM: INTRAVITALNO ILI PRIMARNO ZAGAĐENJE HRANE (Salmonellae!) ZAGAĐENJE
HRANE PRIJE I IZA TERMIČKE OBRADE NEKA JE HRANA POSEBNO POGODNA ZA ŠIRENJE ZARAZE

ŠIRENJE CZB PUTEM VODE: NA RAZNE NAČINE OVISNO O VODOOPSKRBNOM OBJEKTU (cisterna,
bunar, vodovod) VODA U VODOVODNOM SUSTAVU MOŽE SE ZAGADITI NA VIŠE NAČINA: 1. Ukoliko
je crpilište postavljeno nizvodno od mjesta gdje se ulijeva kanalizacija 2. Zbog prodora otpadnih voda
u kaptažu 3. Zbog neispravno izgrađene vodovodne mreže

PROFILAKSA CZB: PROVOĐENJE SANITARNOG NADZORA NAD PROIZVODNJOM, PRERADOM I

DISTRIBUCIJOM ŽIVEŽNIH NAMIRNICA I VODE ZA PIĆE SANITARNA DISPOZICIJA KRUTOG OTPADA,
FEKALIJA I TEKUĆEG OTPADA ZDRAVSTVENI NADZOR NAD OSOBAMA ZAPOSLENIM U PROIZVODNJI
NAMIRNICA I VODE PODIZANJE ZDRAVSTVENE KULTURE ZAPOSLENIH U PREHRANI I OSTALOG
STANOVNIŠTVA

Međunarodna epidemiologija

Nadzor nad zarazim bolestima: a) Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ili World Health
Organization (WHO) b) Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) c) Center for disease
control CDC, (Atlanta, Georgija, USA)

Svjetska zdravstvena organizacija, sa sjedištem u Ženevi, koordinacijsko je tijelo Ujedinjenih naroda

nadležno za zdravlje. Odgovorno je za upravljanje globalnim zdravstvenim pitanjima, oblikovanje
programa istraživanja i razvoja u zdravstvu, postavljanje standarda, definiranje strateških
dokumenata temeljenim na znanstvenim dokazima, pružanje tehničke potpore državama te za
nadzor i procjenu trendova u zdravstvu.

Značenje sustava međunarodne epidemiologije i zdravstvenog nadzora Nemjerljiv je doprinos

zdravlju građana i sprječavanju i suzbijanju epidemija i pandemija zarazanih bolesti u zemlji i svijetu.
Preko organiziranog sustava dojave opasnosti dobivaju se izuzetno važne informacije. Primjer za to je
rad na suzbijanju pandemije Koronavirusa koji je upravo u tijeku. Suzbijanje epidemije/pandemije ne
bi bilo tako učinkovito da nemamo organiziran sustav i mrežu preventivne zdravstvene zaštite preko
mreže javnog zdravstva.

Q-groznica je akutna febrilna rikecioza.

Bolest se pojavljuje naglo u obliku gripoznog sindroma. Pojavljuje se pneumonitis uz neznatne

kliničke simptome. Od ostalih rikecioza razlikuje se klinički po odsutnosti egzantema. Može se
prenijeti putem mlijeka, sira, transfuzijom krvi, ugrizom krpelja, ali je najčešći aerogeni put. Značenje
Najčešće je enzootična među ovcama i kozama Pojedinih godina izbija u epidemijskoj formi i zahvaća
veći broj osoba na malom području.

Izvor zaraze za ljude Glavni izvor zaraze za ljude jesu domaće životinje i njihove izlučine, prije svega
ovce, koze, krave, te kokoši, guske i patke. U rogate stoke može izazvati pobačaj, neplodnost;
uzročnik se izlučuje izmetom, mokraćom i mlijekom, a izlučivanje može potrajati mjesecima ili
godinama. Izlučivanje se pojačava za porođaja putem plodove vode i posteljicom. Uzročnik pripada
rodu Coxiella, vrsta C.burnetii Raste u vakuolama stanica domaćina

Klinička slika - Inkubacija traje dva do tri tjedna Bolest počinje naglo simptomima poput gripe; Upala
pluća (intersticijska pneumonija) se utvrđuje rendgenski Inkubacija iznosi 2 do 3 tjedna Bolest ima
profesionalni karakter; osobito je bitan doticaj s ovcama i srodnim životinjama za vrijeme janjenja
Laboratorijska dg.- utvrđuje četverostruki porast protutijela; metode imunofluorescencije,
mikroaglutinacije, vezanja komplementa i ELISA. Zadnjih godina u dijagnostici Q-groznice detekcija
C.burnetii DNK u kliničkim uzorcima primjenom PCR-a.

Prevencija Edukacija pučanstva. Uklanjanje životinja kliconoša iz stada Sustavno uništavanje

krpelja, posebno na ugroženoj stoci. Pravilno odlaganje izlučina i posteljice; inficirane životinje klati u
za to predviđenim klaonicama; vunu i kožu prije daljnje obrade dezinficirati; prije uporabe mlijeko se
obvezno kuha. Imunizacija nije u rutinskoj uporabi, ograničena je na laboratorijske radnike koji rade
na izolaciji ovog agensa. Suzbijanje Opće mjere istovjetne su preventivnim mjerama Antibiotici
izbora su tetraciklini 10-14 dana, a alternativni lijekovi makrolidi, kinoloni i rifampicin. U slučaju
pojave epidemije zabrana kretanja životinja iz tog područja, zabrana prometa životinja i zabrana
trgovine vune i kože, izdvajanje i izolacija oboljelih i antibiotsko liječenje

Trihineloza

(poznata još pod nazivom trihinoza) parazitarna je bolest do koje dolazi nakon unosa sirovog ili
nedovoljno pečenog mesa, a uzrokuju je oblići iz roda Trichinella. Bolest je rasprostranjena po
čitavom svijetu, a karakteristična je i za naše krajeve. Trihineloza se prenosi alimentarnim putem
Očituje se kao crijevna (enteralna) zaraza s proljevom u prvoj fazi bolesti Najčešći simptom su boli u
mišićima (mialgije) Kraj putovanja ličinki je u poprečnoprugastom mišićju Na težinu kliničke slike
utječe tzv. infektivna doza, odnosno količina ingestiranih cista (parasita), tj. stupanj invadiranosti
životinjskog mesa. Ime bolesti dolazi od imena uzročnika bolesti, parasita iz reda oblih crva
roda,Trichinella

Klinički znakovi – bol u mišićima, žvačnim, međurebrenim i u ošitu i dr., te podbuhlost, odnosno
oteklina vjeđa i lica. Epidemiološki podatak o konzumaciji suhomesnatih jela, najčešće svinjskog
mesa, te skupna pojava bolesti unutar obitelji ili neke skupine. Laboratorijski znakovi-visoka
vrijednost eozinofilnih leukocita u DKS, tzv. eozinofilija, obično vrlo izražena i prisutna razmjerno
rano u tijeku bolesti. Povišene vrijednosti CPK (kreatinin fosfat kinaza) znak su miositisa. Za čovjeka
je glavni, u praksi praktično jedini put prijenosa zaraze alimentarni, tj. ingestijom mesa koje sadržava
začahurene trihinele.
Prevencija Higijenski ispravan način uzgoja svinja izbjegavanje slobodnog načina uzgoja puštanjem u
ritove sigurno nadziranje klaonice s rutinskim pregledima cjelokupnog mesa na trihinelu nadzirane
propisne mesnice, tj. javna distribucija mesa nadzor nad domaćim i međunarodnim prometom i
trgovinom životinja i mesom sustavna deratizacija obvezatna trihineloskopija svježeg mesa
namjenjenog preradi, javnoj distribuciji kao i konzumaciji u vlastitom kućanstvu.

Tetanus

je teška bolest ljudi i životinja o Uzrokovana je egzotoksinom Clostridium tetani o Manifestira se

trijasom simptoma: I. Rigidnost i II. Spazam skeletne muskulature III. Poremećaj autonomnog
živčanog sustava

Patogeneza o Ulazno mjesto: Obično manja rana ili ogrebotina Inficirane rane, opekline, ugrizi
životinja Elektivni kirurški zahvat, porođaj, pobačaj

Dijagnoza i klinička slika o Klinički oblici tetanusa: I. Lokalizirani II. Cefalički III. Generalizirani IV.
Neonatalni

Prevencija Tetanus se može prevenirati odgovarajućom obradom rane te primjenom cjepiva protiv
tetanusa i humanoga teta nusnog imunoglobulina. Cjepivo protiv tetanusa bazira se na toksoidu
tetanusa (toksinu obrađenom formaldehidom) koji je dostupan sam ili u kombinaciji s toksoidom
difterije kao DT za pedijatrijsku populaciju i Td za odrasle te zajedno s toksoidom difterije i
acelularnim cjepivom protiv per tusisa kao DTaP i Tdap. U Republici Hrvatskoj cjepivo protiv tetanusa
uvedeno je u Kalendar obveznih cijepljenja 1955. godine, a od 2002. se provodi cijepljenje 60-
godišnjaka.

Antrax

je teška akutna bakterijska bolest. Najčešće zahvaća kožu u obliku crnog prišta ili malignog edema.
Uzročnik je Bacillus anthracis, a svrstava se među najveće patogene mikroorganizme. Stopa je
smrtnosti kod neliječenih bolesnika visoka.

Kožni oblik Klinička dijagnoza kod kožnog oblika; inkubacija od samo nekoliko sati do sedam dana;
dva klinička oblika kao maligna pustula ili maligni edem. Na početku se javlja papula koja liči ubodu
insekta. Za 1- 2 dana nastaje ulkus koji u središtu nekrotizira, a oko njega se pojavljuje vijenac
ružičastih mjehurića, uz okolni edem tkiva. Kožne promjene su obično bezbolne, dok je regionalni
limfadenitis bolan. Nakon 1-2 tjedna kožna lezija se suši, krusta otpada i ostaje trajni ožiljak. U oko
10-20% neliječenih se razvije sepsa koja je praćena visokom temperaturom i brzim smrtnim
ishodom. Ako ih je više ili su na vratu i licu, prognoza je znatno teža. Dijagnoza

Plućni antraks (“bolest sortirača vune”) nastaje udisanjem spora B.anthracis iz zraka koji je zagađen
sitnim djelovima vune, kože ili krzna. Preživljavanje rijetko (skoro 100% smrtnost)

Crijevni je antraks rijedak i teško prepoznatljiv. Taj oblik nastaje konzumiranjem zaraženog, toplinski
nedovoljno obrađenog mesa.

Orofaringealni antraks

Meningitis Domaće i divlje životinje biljožderi izbacuju bacile iz hemoragija u terminalnoj fazi bolesti
U vanjskoj sredini vegetativni oblici sporuliraju, ostaju potentne u onečišćenoj zemlji godinama.

Putovi prijenosa Neposredan dodir s oboljelom životinjom ili uginulom od te bolesti ili posredan
uporabom produkata ili dijelova bolesne životinje (kožni antraks) Inhalacijom spora nastaje plućni
antraks (industrijski antraks) Ingestijom - kada osoba pojede meso oboljele životinje (crijevni i
orofaringealni antraks) Profesionalna bolest stočara, veterinara, kožara i drugih koji rade sa
životinjskim prerađevinama

Prevencija antraksa kod životinja (cijepljenje životinja u antraksogenim distriktima, spaljivanje lešina
bolesnih životinja u kafilerijama) Prevencija antraksa u ljudi koji su zbog prirode posla u riziku od
infekcije (osobe koje stalno rade u laboratoriju na izolaciji B.anthracis, kao i radnici koji su učestalo u
dodiru s potencijalno zaraženim produktima životinja). Za cijepljenje u Hrvatskoj nema potrebe, već
zdravstveno prosvjećivanje.

Bolesnici se liječe penicilinom u trajanju od 7- 10 dana. U slučaju alergije na penicilin i ako se radi o
soju rezistentnom na penicilin, tetraciklini, makrolidi, kinoloni.

BJESNOĆA

Akutna infektivna bolest CNS-a o Antropozoonoza (toplokrvne životinje i čovjek) o Virus prisutan u
slini zaraženog o Prenosi se ujedima i lizanjem, ne može prodrijeti kroz intaktnu kožu i neškodljiv je
ako se unese digestivnim putem o Karakterizirana dubokom disfunkcijom CNS-a o U pravilu završava
smrću Zoonoza uzrokovana virusom koji se nalazi u slini zaraženih životnja • Prenosioci su samo
sisavci

Načini prijenosa Najčešće ugrizom ili ogrebotinom Moguće i kontaktom sline ili drugog potencijalno
zaraznog materijala (mozak) sa sluznicama ili oštećenom kožom

URBANA BJESNOĆA Psi glavni nosioci SILVATIČNA BJESNOĆA Rezervoar šumske životinje (lisica,
vuk ,medvjed i sve vrste glodavaca)

Edukacija psa ili mačku svake godine treba cjepiti protiv bjesnoće kod veterinara Držati podalje
svoje ljubimce od nepoznatih pasa i mačaka, jer možda nisu cijepljene s obzirom da iznimno i
propisno cijepljen pas može oboljeti od bjesnoće POSTUPAK PRILIKOM UGRIZA ŽIVOTINJE: 1) odmah
temeljito oprati ranu sapunom ili deterdžentom i isprati tekućom vodom, minimalno 15 min 2) Što je
prije moguće, javiti se liječniku

LIŠMANIOZA

obuhvaća skupinu bolesti ljudi i brojnih životinjskih vrsta UZROK: jednostanični, intracelularni
paraziti stanica iz porodice Trypanosomatidae, roda Leishmania. Izvor zaraze : bolestan pas
Prenosilac- vektor Biološki vektor je sićušni insekt iz roda Phlebotomus (hrv. “nevidi”, “čami”,
“papatači”)koji živi u tropskim i suptropskim krajevima Samo se ženke hrane krvlju
Endemska/enzootska žarišta lišmenioze Dalmacija Rudine iznad Kaštel Novog Hercegovina

BIOLOŠKI MONITORING I BIOLOŠKI MARKERI

Štetni učinci na zdravlje izazvani prisutnošću štetne tvari na jednom ili više mjesta u organizmu mogu
se odrediti pomoću biološkog monitoringa ili biomonitoringa Biološki monitoring označava mjerenje
i utvrđivanje tvari ili metabolita tih istih tvari u tkivima, sekretima, ekskretima, izdahnutom zraku radi
procjene izloženosti i procjene rizika za zdravlje uspoređujući ih s primjerenom referentnom
vrijednošću Monitoring znači kontinuirano mjerenje varijable u vremenu Budući da se na ljudima ne
mogu obavljati kontinuirana mjerenja, biološki se monitoring odnosi na sustavno mjerenje varijable
u određenim razdobljima Biološki monitoring pomaže točnijem utvrđivanju individualnih razina
izloženosti nekom štetnom čimbeniku okoliša kako bi se mogle poduzeti potrebne preventivne mjere
Glavni cilj biološkog monitoringa je spriječiti oštećenje zdravlja ljudi od izloženosti nekoj toksičnoj
kemijskoj tvari iz okoliša Biološki monitoring uključuje monitoring doze, monitoring biokemijskih
učinaka i monitoring bioloških učinaka Glavna zadaća biomonitoringa je prikupiti podatke na temelju
kojih će se moći razumjeti trendovi razina izloženosti populacije nekim toksičnim kemijskim
spojevima iz okoliša te procijeniti jesu li poduzete kontrolne javno zdravstvene mjere bile učinkovite

Biološki markeri

Biološki marker (biomarker) ili biološki pokazatelj može se definirati kao mjerljiva promjena u
biološkom sustavu, uzrokovana izloženošću nekom toksičnom egzogenom kemijskom spoju
Biomarkeri se dijele u tri glavne kategorije, a to su: biomarkeri izloženosti, biomarkeri osjetljivosti i
biomarkeri učinka Tri glavne kategorije biomarkera su korisne u procjenjivanju učinka kemijskog
utjecaja Za biološki marker vrlo je važno i poznavati moguće interferirajuće čimbenike koji mogu
utjecati na njegovu koncentraciju Biomarker izloženosti mjeri izloženost nekoj kemijskoj tvari ili
nekom njezinom metabolitu bez obzira na način njegova unosa u ljudski organizam Biološki markeri
izloženosti određuju samo razinu ili intenzitet izloženosti Biomarkeri učinka pokazatelji su djelovanja
štetne tvari na neku strukturu u tijelu i to obično na enzimskoj ili staničnoj razini

Izvanredna stanja i ekološke katastrofe

Izvanredne situacije jesu one u kojima dolazi do preopterećenja zdravstvenog sustava na svim
razinama, što uključuje bolničku i izvanbolničku skrb. "Izvanredni događaj znači događaj za čije
saniranje je potrebno djelovanje žurnih službi te potencijalno uključivanje operativnih snaga sustava
civilne zaštite". Izvanredne situacije su iznenadne i nepredvidive, stoga su unaprijed određeni
protokoli i jasno definirana hijerarhija odlučivanja (zapovjedni niz) ključni za osiguranje najboljeg
mogućeg odgovora. Krizna situacija je ozbiljna smetnja funkcioniranju zajednice ili društva koja
uključuje široki broj ljudi, materijalne, ekonomske ili okolišne gubitke i utjecaje, a koja nadmašuje
ukupne kapacitete stradale zajednice ili društva Upravljanje kriznim situacijama je kreiranje planova
kroz koje zajednice smanjuju ranjivost na opasnosti i nose se s kriznim situacijama. Upravljanje
kriznim situacijama ne spriječava i ne uklanja prijetnje; umjesto toga usmjerava se na stvaranje
planova za smanjenje učinka katastrofa. NAČELA UPRAVLJANJA KRIZNIM SITUACIJAMA Upravljanje
kriznim situacijama odgovornost je svih razina upravljanja. Prilikom upravljanja kriznim situacijama
treba koristiti resurse koji svakodnevno postoje. Organizacija treba funkcionirati kao produžetak
njihove osnovne djelatnosti. Pojedinci su odgovorni za vlastitu sigurnost. Planiranje upravljanja
kriznim situacijama treba se usmjeriti na velike događaje.

EPIDEMIOLOGIJA RESPIRATORNIH INFEKCIJA

Osobitosti resp. infekcija Masovnost, epidemijska izbijanja Kratko vrijeme inkubacije Kratkotrajan
imunitet Zahvaćenost svih populacijskih skupina Vrlo lako prenošenje uzročnici brojni i raznoliki
(dominantno virusi- 500 različitih: rinovirusi, coronavirusi, virusi parainfluence,respiratorni
sincicijalni virusi, adenovirusi, virusi influence...) male mogućnosti liječenja (više od 85% uzrokovano
virusima) neracionalna uporaba antibiotika opće mjere sprječavanja obično su neučinkovite, a
specifične mjere zaštite ograničene na mali broj uzročnika za koje postoji cjepivo pojava novih
uzročnika

Posljedice respiratornih infekcija Izravne posljedice Troškovi u zdravstvenom sustavu, troškovi

bolovanja, izgubljeni radni dani Neizravne posljedice Troškovi za obitelj, smanjena sposobnost
privređivanja, ograničenje obrazovanja, izgubljene godine zdravog života Posljedice neracionalnog
liječenja Razvoj rezistentnih mikroorganizama Načini prijenosa repiratornih infekcija Zrakom Velike
kapljice Kapljične jezgre Kontaktom a) direktni (ruke, ljubljenje…) b) indirektni (predmeti…)

KRONIČNE NEZARAZNE BOLESTI

Praktički neizlječive Prevencija je jedino efikasno oružje u borbi protiv njih Dugi prirodni tijek bolesti
omogućuje provođenje određenih preventivnih mjera i onda kad je bolest već započela Potrebno je
poznavati etiologiju i prirodni tijek bolesti da bi se pronašle efikasne preventivne mjere Kronične
nezarazne bolesti ne uzrokuje samo jedan uzročni agens. Uvijek se radi o MULTIFAKTORIJALNOJ
ETIOLOGIJI. Etiološki agensi kroničnih nezaraznih bolesti mogu biti FIZIKALNE, KEMIJSKE, BIOLOŠKE i
PSIHIČKE naravi. Uzročni faktori - ako djeluju istovremeno imaju često SINERGISTIČKI (učinak jednak
umnošku), a ne ADITIVNI (učinak jednak zbroju) učinak pojedinačnih faktora rizika. Prevencijom se
može djelovati bilo na jedan ili na više uzročnih faktora. Najbolji rezultati se postižu kad se
prevencija provodi dok bolesti još nema Prevencija kod kroničnih nezaraznih bolesti MORA biti:
AGRESIVNA SAMOINICIJATIVNA AKTIVNA DJELATNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA S obzirom na
razvojne faze kroničnih nezaraznih bolesti, prevencija protiv njih može se podijeliti na primarnu,
sekundarnu i tercijarnu. PRIRODNI TIJEK KRONIČNIH NEZARAZNIH BOLESTI ▪ Ima četiri stadija. ▪ PRVI,
stadij osjetljivosti, počinje kad počne djelovati određeni faktor rizika. ▪ Rizičnim faktorom naziva se
svaki agens fizikalne, kemijske, biološke ili duševne prirode, čija je prisutnost vezana uz povećan broj
neke bolesti. ▪ U prvom stadiju NEMA NIKAKVIH SIMPTOMA bolesti, ali u njemu su POSTAVLJENI
TEMELJI bolesti. DRUGI stadij nastaje ako faktor rizika djeluje dovoljno dugo. Tada prvi stadij bolesti
prelazi u tzv. pretklinički stadij. ▪ Ni u njemu JOŠ NEMA ZNAKOVA bolesti, ali se zbog duge izloženosti
određenom rizičnom faktoru stvaraju patološke promjene u organizmu. U početku drugog stadija
bolesti PATOLOŠKE PROMJENE JOŠ SU REVERZIBILNE. ▪ Ako prestane djelovanje rizičnog faktora,
patološki će se proces nakon određenog vremena povući. TREĆI, klinički stadij prirodnog tijeka
kroničnih nezaraznih bolesti nastaje kad nastali patološki proces postaje IREVERZIBILAN. ▪ Neće se
izgubit ni onda ako prestane djelovanje uzročnog agensa. Prije ili poslije takvo patološko stanje
počinje se i klinički manifestirati. ▪ Kako se radi o ireverzibilnom procesu, liječenje bolesti ima samo
palijativno značenje ČETVRTI stadij je stadij invalidnosti, odnosno nesposobnosti. ▪ Nastaje
progrediranjem bolesti i konačni je stadij prirodnog tijeka kroničnih bolesti. MJERE PRIMARNE
PREVENCIJE: ▪ OPĆE (uključuju stvaranje onih uvjeta u kući, na radnom mjestu i okolini u kojoj se
pojedinac kreće koji će pozitivno djelovati na fizičko, psihičko i socijalno zdravlje kako pojedinca tako
i šire društvene zajednice) ▪ SPECIFIČNE (djelomično ili potpuno uklanjanje dosad poznatih rizičnih
faktora, odnosno njihova djelovanja i otkrivanje novih etioloških faktora) SEKUNDARNA PREVENCIJA
▪ Obuhvaća II odnosno III stadij prirodnog tijeka kroničnih nezaraznih bolesti. ▪ RANO OTKRIVANJE
temelj je sekundarne prevencije nezaraznih bolesti. ▪ Ono koristi samo kod onih bolesti kod kojih
postoji terapija kojom se nakon identifikacije patološkog stanja može na tu bolest djelovati.
Otkrivanje bolesti u drugom stadiju provodi se tzv. SKRININGOM. ▪ Ispituju se naizgled zdrave osobe
SKRINING MORA BITI: ▪ NEŠKODLJIV ▪ BRZ ▪ JEDNOSTAVAN ▪ VALIDAN ▪ POUZDAN ▪ KORISTAN
Validnost skrininga izražava točnost mjerenja određene pojave ili promjene. Uključuje dvije
komponente: ▪ osjetljivost ▪ specifičnost OSJETLJIVOST podrazumijeva sposobnost postupka da točno
identificira jedinice promatranja s traženim obilježjem (npr. bolesnike od određene bolesti). ▪
SPECIFIČNOST postupka izražena je u tome da skrining točno identificira statističke jedinice bez
traženog obilježja (npr. osobe bez tražene bolesti) TERCIJARNA PREVENCIJA ▪ u četvrtom stadiju
prirodnog tijeka bolesti ▪ u vrijeme kad je već došlo do nesposobnosti, invalidnosti ▪ čine je
djelatnosti fizioterapije i rehabilitacije FIZIOTERAPIJA se bavi osposobljavanjem uglavnom pojedinih
dijelova organizma REHABILITACIJA nastoji kompletno osposobiti bolesnika kako bi se mogao vratiti
čak i na svoje radno mjesto, a kad to nije moguće pokušava se postići barem toliko da bolesnik može
sam obavljati osnovne potrebe (odijevanje, hranjenje i fiziološke potrebe)

Epidemiologija dijabetesa

Šećerna bolest najčešći je metabolički poremećaj Šećerna bolest predstavlja velik javnozdravstveni
problem i globalnu prijetnju Bolesti srca i krvnih žila vodeći su uzrok smrti, a osobe sa šećernom
bolešću 2 do 4 puta češće obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti nego osobe bez dijabetesa
Pandemija šećerne bolesti tipa 2 širi se brže od svih predviđanja zahvaćajući sve mlađe dobne
skupine MJERE PREVENCIJE - Poticanje na usvajanje zdravijih životnih navika (kontinuirana edukacija
o stilu života od najranije dobi) - Skrining i verifikacija dijagnoze u okviru sistematskih pregleda -
Zdravstveni odgoj ugrožene populacije uz dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju (liječnici opće
medicine, spec. internisti, dijabetolozi) - Osiguranje praćenja trendova (registar, epidemiološke
studije)

Ozljede kao javnozdravstveni problem

Ozljede predstavljaju važan javnozdravstveni problem zbog visokog udjela u ukupnoj smrtnosti i
pobolu Prema načinu nastanka, odnosno vanjskom uzroku, dijele se na nenamjerne (nesreće) i
namjerne (nasilne) Nenamjerne ozljede su ozljede nastale u prometu, padovi, trovanja, opekline,
utapanja Namjerne ozljede su ozljede nastale uslijed smoozljeđivanja, nasilja, terorizma i ratova
Padovi su drugi vodeći uzrok smrtnosti od nenamjernih ozljeda u svijetu iza prometnih nesreća U
prevenciji padova nužno je poznavanje rizičnih čimbenika i provođenje preventivnih mjera s ciljem
manje izloženosti ili potpunog uklanjanja rizika Rizični čimbenici za nastanak padova u starijoj dobi su
oslabljen vid i sluh, poremećaji ravnoteže, bolesti koštanog, mišićnog i živčanog sustava te druge
kronične bolesti Povećanom riziku od padova pridonosi i nedovoljna tjelesna aktivnost, nepravilna
prehrana, konzumacija alkohola i uzimanje pojedinih lijekova Važnu ulogu imaju i okolišni čimbenici
kao što su skliski i oštećeni podovi, neprimjeren namještaj, neodgovarajuća rasvjeta, neprimjerena
visina kreveta, nefunkcionalna kupaonica, stubišta bez rukohvata Primarnom prevencijom pokušava
se smanjiti rizik od izloženosti neželjenom događaju, što uključuje mjere poput zakonskih propisa u
prometu, zaštitne ograde oko bazena… Sekundarna prevencija ima za cilj eliminirati i reducirati
težinu same ozljede (sigurnosni pojas ili dječje sjedalice u automobilu, motorističke i biciklističke
kacige) Cilj tercijarne prevencije je umanjiti posljedice od ozljede koja je već nastala (traumatološki
centri, rehabilitacija)