PREPORUČENA LITERATURA

1. Ferković V, Obradović Z. Epidemiologija sa statistikom, Univerzitet u Tuzli. Tuzla

2013.
2. Puvačić Z, Arnautović A. Opšta i specijalna epidemiologija. U: Puvačić Z. Gradski
Zavod za zdravstvenu zaštitu Sarajevo. 1997.
3. Puvačić Z. Statistika u medicini. U: Puvačić Z. Gradski Zavod za zdravstvenu
zaštitu Sarajevo. 1997.
4. Babuš V, i sar. Epidemiologija, Medicinska naklada Zagreb, 1997.
5. Radovanović Z. Terenska epidemiologija. G.A.D. Beograd, 2000.

Modul 1. Opća epidemiologija:

Modul 2. Specijalna epidemiologija:

Modul 3. Medicinska statistika:

SISTEM BODOVANJA:

1. Urednost pohađanja nastave (predavanja i vježbe) i aktivnost studenta u nastavnom procesu

iznosi maksimalno 19 bodova.
2. Parcijalni ispit 1. - test sa 10 pitanja svaki tačan odgovor vrijedi 2 bod - maksimalno 20
bodova. Položen parcijalni ispit vrijedi minimalno 11 bodova.
3. Seminari: rad studenta u toku seminara će se pratiti od strane odgovornog nastavnika i
kontinuirano ocjenjivati. Seminar se smatra položenim ukoliko student uspješno kolokvira
seminar kod nastavnika ukoliko za:
• Učešće u grupnom radu osvoji ≤2 boda
• Praćenje i upornost u rješavanju postavljenog zadatka ≤2 boda
• Istraživanje i doprinos kvalitetu informacija ≤6 bodova
• Prezentacija prikupljenih informacija ≤4 boda
• Zadovoljeni svi kriteriji seminarskog rada nose maksimalno 15, a minimalno 8 bodova.

U predispitnom dijelu nastave student može ostvariti maksimalno 54 boda.

Studenti koji su uredno prisustvovali predavanjima i vježbama, mogu polagati praktični
i završni ispit.

4. Završni ispit:

4.1. Praktični ispit se sadrži 2 pitanja iz popisa vježbi. Svako praktično pitanje
vrednuje se ≤8 bodova - maksimalno 16 bodova a minimalno 9 bodova.

4.2. Završni ispit - test sa 10 pitanja, a svaki tačan odgovor nosi ≤2 boda što
maksimalno iznosi 20 bodova, minimalno 11 bodova.

4.3. Završni ispit – esej sa 2 pitanja tipa eseja, a svaki tačan odgovor nosi ≤5 bodova
što maksimalno iznosi 10 bodova, a minimalno 6 bodova.

Popravni ispit polažu studenti koji nisu zadovoljili zbirnih 54 boda.

 TERMINOLOGIJA

EPIDEMIOLOGIJA je grana medicinske nauke koja se bavi epidemijama (Parkin,

1873).

EPIDEMIOLOGIJA je kovanica
EPI (grč. NA)
DEMOS (grč. NAROD) i
LOGOS (grč. GOVOR, riječ) ili šire NAUKA.

Kovanica znači nauku (logos) o nečemu što se pojavljuje u (epi) narodu (demos). U
vrijeme nastanka te složenice to «nešto» odnosilo se na tada vrlo rašerene opasne i
često smrtonosne bolesti kao što su bile kuga, kolera, velike boginje, tuberkuloza,
malarija i druge.
HISTORIJSKI RAZVOJ I DANAŠNJA SAZNANJA OKVIRA RADA EPIDEMIOLOGIJE

Kovanica naziva epidemiologija vodi porijeklo od korijena grčkih riječi

•epi (na),
•demos (narod) i
•logos (nauka),
što znači nauka o pojavama u narodu.

"EPIDEMIOLOŠKA TRANZICIJA".

Glavnu ulogu epidemiologije čine

„organizovani napori zajednice u prevenciji bolesti i promociji zdravlja“
(Committee for Study of the Future of Public Health, 1988).

Praktična definicija epidemiologije:

„istraživanje distribucije determinanti zdravlja ili događaja u populaciji i
primjena epidemioloških istraživanja u kontroli bolesti“.
Terris-ova (1992)
„Epidemiologija je istraživanje zdravlja ljudske populacije“, a njena primjena je u funkciji:

1. otkrivanja uzroka, nosioca bolesti i ekoloških faktora koji djeluju na zdravlje ljudi,
u cilju obezbjeđenja naučne baze za prevenciju bolesti i povreda,
kao i promociju zdravlja;

2. objašnjenja epidemijskih pojava i procesa nastanka, zaraznih i masovnih nezarazn

bolesti;

3. procjene značaja uzroka bolesti, onesposobljenja i smrti, a u cilju uspostavljanja

prioriteta za ispitivanje i djelovanje;

4. identifikacije onih dijelova populacije koji imaju najveće rizik za oboljevanje,

kako bi na najbolji način usmjerili djelovanje;

5. otkrivanja suštine epidemijskog procesa i/ili pojave i

6. procijene efikasnosti strategija zdravstvene zaštite u cilju unapređenja zdravlja ljudi.

Epidemiologija (Epidemiology) je nauka koja proučava raspodjelu i
determinante stanja ili događaja vezanih za zdravlje u određenoj populaciji i
primjenu rezultata ovih proučavanja u kontroli zdravstvenih problema
(Međunarodno epidemiološko udruženje):

• “Proučavanje” obuhvata nadzor, posmatranje, testiranje hipoteza,

analitička istraživanja i eksperimente.

• “Raspodjela” je vezana za analizu u odnosu na vrijeme, mjesto i osobine osoba

koje su pogođene poremećajem zdravlja.

• “Determinante” su svi fizički, biološki, socijalni, kulturološki i faktori ponašanja

koji utiču na zdravlje.

• “Stanja i događaji vezani za zdravlje” uključuju bolest, uzroke smrti, ponašanje

kao što je korištenje duhana, reagovanje na preventivne mjere, te obezbjeđenje i
korištenje zdravstvene službe.

•“Određene populacije” su skupine ljudi s prepoznatljivim karakteristikama,

kao što su precizno definisani brojevi.

•“U kontroli” čini eksplicitnim cilj epidemiologije – unapređenje, zaštitu i

uspostavljanje zdravlja.
 OSNOVNI EPIDEMIOLOŠKI POJMOVI

Epidemilogija (engl. epidemiology) je nauka o raspodjeli i uzrocima stanja

ili događaja vezanih za zdravlje u ljudskoj populaciji.

Agens (engl. agent/of disease/) je mikroorganizam, hemijska supstanca

ili oblik zračenja i rizik, čije prisustvo ili odsustvo predstavlja uslov za nastanak bolesti.

Faktor rizika (engl. risk factor) je urođena (nasljedna) karakteristika

ili aspekt ponašanja ili način života pojedinaca ili izloženost uticaju životne sredine.

Bolest (engl. disease) je poremećenost tjelesnih funkcija, kako zaraznih tako

i nezaraznih bolesti. Rječi bolest, oboljenje i nemoć imaju praktično isto značenje,
ali je bolje ne smatrati ih potpunim sinonimima.

Domaćin (engl. host) je organizam (čovjek ili životinja) koji obezbjeđuju opstanak
ili prebivalište infektivnom agensu pod prirodnim uslovima.

Putevi prenošenja zarazne bolesti su: direktni i indirektni

(preko: stvari, igračke, odjeća, postelja, pribor za jelo, instrumenti, zavoji, voda, hrana,
krv, serumi, organi, zrak, vektor), a za to su neophodna prava ulazna vrata infekcije.
FUNKCIJA EPIDEMIOLOGIJE

1. da objašnjava i predviđa epidemijske pojave i proces nastanka grupa

bolesti, zaraznih i masovnih nezaraznih. Znači, epidemiologija objašnjava i
predviđa epidemijsku pojavu i proces oboljevanja ljudi.

2. da ispituje i objasni sve procese koji su uticali na pojavu (prošlost), razvoj

bolesti (sadašnjost i budućnost) što predstavlja funkciju predviđanja
epidemijskih pojava oboljenja i procesa.

3.Otkriti suštine epidemijskog procesa i pojava.

4.Koristiti, u zaštiti zdravlja stanovnika od bolesti, sve nivoe zdravstvene

službe.
GLOBALNI ZADACI EPIDEMIOLOGIJE

1. Utvrđivanje značaja neke pojave (bolesti) u populaciji,

2. Utvrđivanje faktora koji utiču na stanje zdravlja
3. Postavljanje konačne epidemiološke dijagnoze i prognoze
4. Upozoravanje na pravce djelovanja zdravstvene službe u obnovi,
očuvanju i poboljšanju zdravlja.
Operativni zadaci epidemiologije su:

1. Proučavanje uzročnika – faktora koji utiču na stanje zdravlja i bolesti u

populaciji, tj. utvrđivanje etiologije ili uzroka i rizičnih faktora bolesti, tj, faktora
koji povećavaju rizik pojedinca da oboli,

2. Proučavanje pojava i raširenosti bolesti u populaciji

definisanje zdravstvenih problema i određivanje značaja za zdravstvenu službu i
zajednicu u cjelini,

3.Prikupljanje, sređivanje i analiziranje podataka o bolesti, radi planiranja i

proučavanja preventivnih mijeram tj. istraživanje prirodnog tijeka bolesti i
njezine prognoze.

4.Organizovanje multidisciplinarnih, terenskih istraživanja u svrhu utvrđivanja

značaja neke pojave ili postupka za njeno savladavanje,

5.Predlaganje efikasnih i mogućih mijera u prevenciji i suzbijanju masovnih

bolesti i oštećenja zdravlja

6.Proučavanje efikasnosti i opravdanosti preventivnih i protivepidemijskih

mijera.
osiguravanje temelja za razvoj javnozdravstvene politike i regulative koja se
odnosi na ekološke probleme.
Ciljevi epidemiologije su:

1. Sprečavanje i suzbijanje bolesti (morbiditeta);

2. Sprečavanje i smanjenje umiranja (mortaliteta i letaliteta),

3. Sprečavanje posljedica oboljenja (invalidnosti i apsentizma);

4. Eliminacija i eradikacija bolesti;

5. Poboljšavanje zdravlja ljudi, a

6. Krajnji cilj je stanje stabilnog zdravlja populacije.

ODNOS EPIDEMIOLOGIJE I OSTALIH GRANA MEDICINE

Podjela predmeta u medicini

Predmeti koje proučava medicina mogu se razvrstati u tri grupe:

1.Bazični predmeti, koji čine osnovu znanja i razumijevanja zdravlja i bolesti. To su

npr. fizika, biologija, anatomija i fiziologija;

2.Klinički predmeti, koji se proučavaju na klinikama uz bolesničku postelji. Takvi su

npr. kinterna, kirurgija, pedijatrija, ginekologija i drugi.

3.Populacijski predmeti – javno zdravstvo, koji se bave zdravljem zajednice,

određenih grupa stanovnika, a ne pojedinaca. Takvi su npr. epidemiologija, socijalna
medicina, zdravstena ekologija, prevencija bolesti, javno zdravstvo i drugi.
EPIDEMIOLOGIJA – KLINIČKA MEDICINA

Predmet kliničkog interesa je “vrh ledenog brijega” – pojedinac, bolesnik

Predmet epidemiološkog interesa je: područje epidemiologije

1. pojedinac – bolesnik
2. otkrivanje drugih bolesnika koji iz različitih razloga nisu registrovani,
3. sve inaparentne i latentne infekcije
4. populacija u riziku da oboli
5. uzajamna povezanost u uslovljenost faktora okoline s pojavom bolesti i zdravlja.
Hipokrat (460. – 377. godne pr.n.er.)
Kornelije Ceizus (30. godine pr.n.er.)
Abu-ali IBN, Avicena
Galen XVIst
Karantin Veneciji 1374. godine
Girolomo Fracastori (1478. – 1553.)
Edward Jenner 1796. godine
John Snow 1856. godine
Paster (1822. – 1895.)
Petteenkofe (1818. – 1901.)
Robert Koch (1843. – 1901.)
Samoilović (1744. – 1805.)
Mečnikov (1845. – 1916.)
Pavlovski, Koncem XIXst
Gordon
Zadnjih 50 godina XXst
Od 2003. godine HIV strategija
prošireni program imunizacije
H1N1, svinjska New gripa H1N1, svinjska New gripa
6. John Snow (1856. godine) engleski ljekar,

•dokazao je (iako uzročnici kolere nisu bili otkriveni), da su oboljenja i smrtnost od

kolere brojniji među stanovništvom koje je pilo nepročišćenu vodu Temze.

•Snow je dokazao da se kolera prenosi od čovjeka na čovjeka preko fekalija

najčešće vodom.

Snow ukazuje širenja oboljenja među ugroženom grupom stanovništva, opisuje i

kontrolnu grupu zdravih koji su pili vodu sa područja u kojima je snabdijevanje bilo
pod nadzorom: Ipak kontagionistička teorija nastanka zaraznih oboljenja nije
prihvaćena.
7. Paster (1822-1895) je dokazao 1864.

da fermentacija vina nastaje spontanim djelovanjem bakterija koje

dospijevaju iz vazduha. Tada je došlo do prihvaćanja kontagionističke teorije
nastanka i širenja zaraznih bolesti.

8. Protivnici kontagionističke teorije, na čelu sa Petteenkoferom (1818-1901)

su smatrali da isparenje zemljišta smanjuje otpornost organizma, što nastaje
samo u predispozicionim krajevim, gdje nastaju oboljenja. To je bilo lokalističko
učenje nastanka bolesti, koje se nije održalo posebno poslije istraživanja
Roberta Kocha.
8. Zahvaljujući Roberu Kochu (1843-1901)

•teorija o “životnoj klici” kao specifičnom uzročniku zaraznih bolesti je

prihvaćena.

dokazao je uz izolaciju uzročnika tuberkuloze i vibriona azijatske kolere

važne odnose vezane za mikroorganizme uzročnike zaraznih oboljenja.

Danas je poznato da svaka infekcija ne mora voditi ka manifestnom oboljenju, da

se uzročnici mogu izolirati i kod zdravih ljudi-kloconoša.

danas Kohovi postulati prestavljaju glavni putokaz za dokazivanje etiologije

zaraznih bolesti.
9. U XVIIIst Samoilović (1744-1805) daje temelje naučne epidemiologije.

•Otkrio je prouzrokovača teške bolesti kuge, opisao patogenezu imuniteta ove

bolesti i predložio aktivnu imunizaciju oslabljenom klicom.

10. Mečnikov (1845-1916) biolog, zoolog i bakteriolog, smatra se ocem

imunologije, osnivačem eksperimentalnog metoda u proučavanju imuniteta u
protivepidemijske svrhe.

11. Koncem XIXst epidemiologija se sve više bavi:

•ispitivanjem prirodno-žarišnih infekcija, osobito tularemije, leptospiroza,

zaraznih vrsta encefalitisa i grupe oboljenja od hemoragičnih groznica.

U tim ispitivanjima posebno se ističu Pavlovski, koji je tvorac nauke o prirodnim

žarišnim zaraznim oboljenjima.
Londonsko epidemiološko društvo

EPIDEMIOLOGIJA (XIXst) je nauka o epidemijama zaraznih bolesti, a kasnije

je prošireno na nauku o epidemiološkim procesima.

EPIDEMIOLOGIJA (XXst) je nauka koja proučava pojavu bolesti i poremećaja

zdravlja u ljudskoj populaciji, bez obzira na vrstu uzroka.

12.Gordon uvodi epidemiologiju kao medicinsku ekologiju i smatra da se doktor

mora istovremeno baviti i epidemiologijom bolesti i epidemiologijom zdravlja.

13.Zadnjih 50 godina XXst epidemiologija masovnih nezaraznih bolesti

To su u prvom redu kardiovaskularne bolesti, maligni tumori, šećerna bolest,
karijes, duševne bolesti, reumatizam i mnoge druge hronične bolesti, kao i
patološka stanja kao što su alkoholizam, pušenje narkomanija, delikvencija itd.