JOZ:

1.Povijest, razvoj i značaj javnog oralnog zdravlja:

a) povijest:
-Egipćani (1500 god.p.n.e) su imali prve zapise o liječenju zuba;
-pojam o higijeni zuba uvodi se u 9. st;
-u 14. i 15. st vodi se računa o ishrani i njezinom utjecaju na oralno
zdravlje;
-u 16.st Peter Forest uočava štetnost šećera za zube
-19.st: - 1899.g Millerova teorija o nastanku karijesa
- J.L. Williams je ukazao na štetnost plaka za zube
- krajem 19.st proizvodnja četkica i promocija oralnog
zdravlja
-20.st: -1931. Churchill i Smith identificiraju fluor u vodi za piće
-1938. Deah je ustanovio obrnuti odnos koncentracija florida u
vodi za piće i prevalence (= ukupan broj oboljelih osoba u populaciji
kroz odrđeni vremeski period) zubnog karijesa; što je manje fluorida
u vodi veći je broj oboljelih od zubnog karijesa
-1945.g vještačko dodavanje fluora u vodi za piće (SAD i
Kanada)
-1954.g Mulleman sa suradnicima vrši ispitivanja vezana za
primjenu fluorida; početak lokalne primjene fluorida
-1960.g ADA potvrđuje pozitivno djelovanje fluora u cilju
sprječavanja karijesa
-50-tih godina studije u Australiji i Švedskoj potvrđuju presudnu
ulogu šećera u nastanku karijesa
-1965.g Loer sa suradnicima naučno potvrđuju utjecaj
dentalnog plaka na inflamaciju gingive (zapaljenje gingive)
-sredinom 20.st započinje adekvatan proces skrbi svih
populacijskih skupina
- 80-tih godina usavršava se zaljevanje zubnih fisura
b) o preventivnoj stomatologiji:
- prevencija podrazumjeva sve aktivnosti kojima je cilj sprječavanje
nastanka bolesti, a ukoliko ipak dođe do razvoja bolesti onda je daljnji
cilj sprječavanje razvoja i širenja bolesti, u svrhu potpunog
iskorjenjivanja bolesti

- primarna prevencija podrazumijeva tehnike i sredstva kojima je

primarni cilj sprječavanje nastanka bolesti ili zaustavljanje širenja
bolesti u njezinom početnom stadiju prije potrebe za liječenjem
(ukoliko bolest već postoji)
- sekundarna prevencija uključuje postupke koji su neophodni za
zaustavljanje daljnjeg razvoja bolesti i liječenje nastalih oštećenja sve
dok se organ da spasiti
- tercijarna prevencija uključuje postupke potrebne za saniranje
oštećenog tkiva da se organ što prije moze vratiti u normalnu funkciju
Javno zdravlje je nauka koja se bavi prevencijom oboljenja,
produženjem životnog vijeka i promocijom zdravlja kroz organizirane
napore i informiranje društva, zajednice i pojedinca. (Winslow, 1920.)
Odnosi se na poboljšanje kvalitete života i promociju zdravih stilova
zivota. Moderni koncept javnog zdravlja zahtjeva multidisciplinarne
timove, uz ljekare potrebni su i epidemiolozi, mikrobiolozi, tehički i
eko inzinjeri, pravnici te predstavnici nevladinih organizacija i
populacije. Javno oralno zdravlje je segment u sklopu općeg zdravlja,
a bavi se prevencijom i kontrolom dentalnih oboljenja i promocijom
javnog oralnog zdravlja na nivou zajednice, a ne individualnog
pacijenta.
Polje djelovanja javnog oralnog zdravlja: edukacija, istraživanja,
planiranje i izrada preventivnih programa, te prevencija i kontrola
oboljenja na nivou zajednice.
Discipline koje sudjeluju u stvaranju projekta javnog oralnog zdravlja
su:
a) epidemiologija (bavi se čimbenicima koji utječu na zdravlje tj
bolest pojedinca i populacije, pa samim tim predstavlja logički temelj
za preventivnu medicinu)
Ciljevi epidemiologije su: smanjiti ili iskorijeniti oboljenja i njihove
posljedice i smanjiti mogućnost za njihovo pojavljivanje u
budućnosti (ideal)
Zadaci epidemiologije su: definirat pojavu bolesti, identificirati
etiološke faktore (uzroci), osigurati podatke neophodne za
planiranje programa za prevenciju i kontrolu bolesti.

b) biostatistika (obrada statističkih podataka, definiranje normalnih

vrijednosti, odstupanja od tih vrijednosti, istraživanje korelacijskih
osobina unutar populacije, identifikacija prioriteta u programima
javnog zdravlja, vrednovanje=evaluacija vakcina i vrednovanje
postignuća samog programa javnog zdravlja)

c) društvene nauke (postaju neophodne kada očekivani rezultati

izostaju) Uključuju sociologiju, atropologiju i psihologiju.

d) administrativna podrška (koordinacijska uloga-stvaranje timova u

određenim oblastima)

e) preventivna stomatologija (postupci u stomatologiji koji za cilj

imaju održati oralno zdravlje na najvišoj mogućnoj razini)

Proces nastanka jednog projekta u oblasti javnog oralnog zdravlja:

1.istraživanje= prikupljanje, obrada, analiza i vrednovanje podataka s

ciljem određivanja opsega bolesti
Ukljuceni parametri su: socioekonomsko stanje, vrsta populacije,
resursi dostupni za rješavanje problema, odnos zajednice prema
profesionalcima.
2.analiza podataka= definiraju se karakteristike zdravstvenih
problema u populaciji
3.planiranje programa= problemi trebaju biti jasno definirani,
program treba biti prihvaćen u populaciji u kojoj se primjenjuje,
društvo treba biti informirano o ciljevima projekta kako bi svi aktivno
učestvovali u projektu, jer je to glavni preduvjet za uspjeh
4.izvođenje programa= podrazumijeva rad profesionalaca iz razlicitih
disciplina prema prethodno izrađenom planu
5.financiranje
6.evaluacija programa (vrednovanje)= kolika je primjena npr.
određenog lijeka (nastao je kao rezultat u programu oralnog zdravlja
a sprječava npr. zapaljenje gingive), u kojoj mjeri je lijek djelotvoran
za dijagnosticiranu bolest, koji su rezultati liječenja, te moguće
nuspojave

2. Procjena oralnog zdravlja stanovništva; EPIDEMIOLOŠKI

POKAZATELJI ORALNOG ZDRAVLJA :
EPIDEMIOLOGIJA
-proučava: zarazne bolesti, kronične nezarazne bolesti, toksične
agense, kemijske kancerogenici, prirodne katastrofe, rizična
ponašanja, nasilno ponašanje, socijalne probleme,..
-bavi se pretežno populacijom, a ne pojedincem
-ciljevi epidemioloških istraživanja:
a) definirati problem i uzrok problema (bolest)
b) izraditi prijedlog intervencije kako bi se spriječila bolest
-rad u službi za epidemiologiju obuhvaća: nadzor nad zaraznim i
masovnim nezaraznim bolestima, provođenje mjera za sprječavanje,
rano otkrivanje i suzbijanje bolesti
OPSERVACIJSKA EPIDEMIOLOGIJA: (opažajna ili neeksperimentalna
metoda)
1.Deskriptivna epidemiologija je dijagnostička procedura za masovne
bolesti u području usne šupljine. Samo ime govori o “deskripciji”, tj. o
“opisivanju” pojave koja se posmatra. Pod pojavom se
podrazumevaju i bolesti, ali i način života, ishrana stanovništva,
kulturne i druge sociološke pojave, jednom riječi sve pojave u ljudskoj
zajednici koje su od interesa za epidemiologa - posmatrača-
istraživača. Deskriptivni epidemiološki metod rada treba odgovoriti
na pitanje: tko (oboljeva), kada (oboljeva), gde (oboljeva) i od čega
(oboljeva). Podrazumijeva skupljanje podataka bez određene
hipoteze-ona pomaže pri stvaranju hipoteze skupljajući uopćene
podatke koji govore o zdravstvenom stanju.
2.Analitička ili oralna epidemiologija bavi se izučavanjem
međusobne povezanosti između pretpostavljenog uzroka bolesti i
očekivane pojave bolesti. Nastoji objasniti razloge dinamike razvoja i
širenja oboljenja vezana uz orofacijes, te ispravnom analizom
preporučiti najbolju metodu prevencije bolesti i unapređenja
stomatološke zaštite.
Prevalencija je ukupan broj oboljelih osoba unutar neke populacije u
određenom vremenskom trenutku (točka prevalencije) ili tijekom
određenog vremenskog perioda (period prevalencije) bez obzira kad
se bolest pojavila.
Incidencija predstavlja broj novih oboljelih slučajeva u određenoj
populaciji unutar određenog vremenskog perioda.
Dentalni indeks su kvantitativne metode mjerenja, bilježenja i analize
dentalnog stanja kod individue ili populacije.
Morbiditet broj oboljenja u ispitivanoj populaciji u određenom
trenutku ili vremenskom razdoblju.

BAZIČNA ISTRAŽIVANJA ORALNOG ZDRAVLJA PRIRUČNIK; SZO

1997.god., Ženeva, četvrto izdanje ; 2013.god. peto izdanje
-bazična istraživanja prikupljaju informacije o oralnom zdravlju, o
tretmanima liječenja, o efektivnosti servisa oralne zaštite; dakle za
procjenu postojećeg oralnog stanja populacije i budućim potrebama
stomatološke zdravstvene zaštite
-nisu kreirana za prikupljanje informacija o etiološkim (=uzrok)
faktorima koji utječu na oboljenje
-predstavljaju pouzdanu osnovu za razvoj programa zaštite oralnog
zdravlja, ali i planiranje potrebnog broja kadra u stomatologiji
-prvi priručnik štampan 1971.god.
-cilj je da se naprave standardizirana mjerenja oralnih oboljenja u
svijetu, koji trebaju biti ponavljani svakih 3 do 5 godina, tako da se
može pratiti efikasnost sustava zaštite oralnog zdravlja
- ovaj način istraživanja omogućava:
1. izračunavanje prevalence najčešćih oralnih oboljenja
2. identifikaciju posebno ugroženih skupina
3. izradu profila oralnih oboljenja po godistima i definiranje tretmana
Vrste bazičnih (pathfinder) istraživanja oralnog zdravlja po SZO su:
1. pilot studije uključuju jednu ili dvije starosne skupine (najčešće 12-
godišnjake), te samo najvažnije podgrupe unutar ispitivane populacije
(npr. pacijenti iz doma zdravlja i bolnice )
2. nacionalna istraživanja uključuju dovoljan broj lokacija (10-15),
samim time i dovoljan broj podgrupa i najmanje 3 različite starosne
skupine
Starosne skupine koje se preporučuju za bazična istraživanja oralnog
zdravlja su:
5 godina- karijes mliječne denticije
12 godina- (erupcija svih stalnih zuba) karijes i ostala oboljenja
15 godina- indikator periodontalnih bolesti adolescentnog perioda
35-44 godine- standardna reprezentirajuća grupa za odrasle
65-74 godine- grupa pogodna za planiranje oralnog zdravlja za stare i
reprezentni uzorak cjelokupnog djelovanja stomatološke zaštite u
državi ili regiji
- broj ispitanika je od 25 do 50 po jednoj lokaciji

3. Model organizacije stomatološke zdravstvene zaštite u BiH

a) Bizmark (Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg, BiH)

-obavezno socijalno osiguranje koje pokriva troškove nekih
stomatoloških usluga
b) Beveridž (UK)
-zdravstvo financira država iz državnog proračuna, a sredstva se
prikupljaju općim oporezivanjem građana
-privatni stomatolozi su ugovorno vezani s National Health Service i
financiranje je direktno iz državnog proračuna
-djeca imaju besplatnu, a odrasli subvencioniranu uslugu
c) Južno-europski model (Grčka, Kipar, Italija, Portugal, Španjolska)
-privatno financiranje
-javne ustanove pružaju pojedine usluge za djecu i hitne intervencije
d) Nordijski sustav (Danska, Finska, Norveška)
-doprinosi za zdravstveno osiguranje dio su državnog proračuna
-univerzalni pristup besplatnoj stomatološkoj zaštiti za djecu i olakšan
pristup za odrasle
e) Tranzicijski-istočnoeuropski sustav (Slovačka, Slovenija, Litva,
Latvija, Estonija)
-stomatološka zaštita se bazira na privatnom osiguranju
Organizacija zdravstvene zaštite u BiH:
-13 ministarstva zaštite i 13 zdravstvenih fondova; u Federaciji svaki
kanton ima vlastito ministarstvo zdravlja i vlastiti fond, te
ministarstvo na entitetskom nivou i zdravstveni fond solidarnosti
-Republika Srpska ima svoje ministarstvo i svoj fond zdravstvenog
osiguranja koje pokriva cijelu RS
-Distrikt Brčko ima poseban zdravstveni fond od 2002.god.
-osiguranici i njihove obitelji se nazivaju osigurana lica
-15% ukupnog stanovništva jos uvijek nije osigurano
-osiguranje se temelji na Bizmarkovom sustavu
-doprinosi za zdravstveno osiguranje se prikupljaju putem
oporezivanja plaća uposlenika (iz plaće se uzima dio novca koji se
direktno uplaćuje u fond zdravstvenog osiguranja)
-ovaj sustav ograničava jednak pristup zdravstvenim uslugama svim
građanima; usluge nisu prenosive između dva entiteta, također su
nejednako raspoređene u korist gradova, naspram ruralnih područja;
osobe osigurane u različitim kantonima imaju i različit pristup
uslugama iz razloga što se u fondovima raspolaže s različitom
količinom novca
Standard zdravstvene zaštite – sva osigurana lica imaju jednaka
prava na zdravstvenu zaštitu u primarnoj, specijalno-konzultivnoj i
bolničkoj zdravstvenoj zaštiti; ovaj standard se utvrđuje brojem
osiguranih lica po jednom radnom timu
Normativ (propisi; norme) zdravstvene zaštite za obavezno
zdravstveno osiguranje čini:
1. Normativ vremena – točno je propisano koliki rad je potreban
kroz određeno vrijeme za određenu zdravstvenu uslugu; u
minutama za svakog člana radnog tima po pojedinoj usluzi
2. Normativ medicinskog kadra se izražava kroz:
 a) primarna zdravstvena zaštita – broj osiguranih lica na jedan
tim u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
b) specjalističko – konsultativna zaštita – broj osiguranih lica
na jedan tim po specijalnosti
Karakteristike modela stomatološke zdravstvene zaštite u BiH:
- centralizirana struktura
- pasivna zaštita pružanja usluga na zahtjev
- organizacija prema specifičnim populacijskim skupinama
- domovi zdravlja kao specjalističke poliklinike
- povećan broj liječnika specjalista
Ako se uzme da je prosječno vrijeme trajanja standardne usluge u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti oralne sredine za odrasle 20 minuta, za
djecu i mlade, 25 minuta, vidljivo je da novi normativi skraćuju
vrijeme rada, pri čemu se količina usluga povećava; dovodi se u
pitanje kvaliteta pruženih usluga i njihovog odraza na zdravlje
pacijenata.

4. Evidence based dentistry; Stomatološka zaštita zasnovana na

dokazima
EDB je novi pristup medicini gdje liječnici na osnovu prikupljenih
informacija (dobivenih na osnovu istraživanja) određenog
medicinskog problema individualno pristupaju pacijentu pružajući mu
najbolji tretman liječenja. Osnovni cilj je pomoći liječnicima da
omoguće najbolju zdravstvenu zaštitu za pacijenta.
EBD uzima u obzir:
- najbolje dokaze – uzimaju se iz kliničkih istraživanja (po
mogućnosti na pacijentima)
- iskustvo liječnika – podrazumijeva sposobnost liječnika da
identificira zdravlje pacijenta, postavi ispravnu dijagnozu,
procijeni rizik, ali i dobit od potencijalne intervencije
 - očekivanja, želje i mogućnosti pacijenta
5 koraka u EBD:
1. Identifikacija problema – liječnik mora biti sposoban kratko i
precizno postaviti pitanje koje se odnosi na problem pacijenta
2. Pretraživanje – objavljenih radova i baza podataka u cilju
pronalaska najboljih dokaza (informacija) iz kontroliranih
kliničkih studija, kohortnih studija, prosječnih istraživanja ili
rasprave eksperata oko određenog kliničkog pitanja
3. Procjena – kritička procjena pronađenih dokaza; slabi, srednje
jaki ili jaki dokazi
*meta-analiza = statistička metoda za sustavnu analizu literature
-koliko su pronađeni dokazi primjenjivi na pacijenta, cijena
tretmana; je li tretman provodljiv s obzirom na zdravstvenu zaštitu
pacijenta ili identifikacija nedovoljnog broja dokaza za konkretni
problem
4. Primjena – upotreba najrelevantnijeg dokaza za tretman
pacijenta
5. Evaluacija – procjena uspješnosti prethodnih koraka, te
evidencija
Da bi se proces EBD proveo potrebno je vrijeme, ali i suradnja
stručnjaka koji se bave sustavnim proučavanjem literature, kliničara,
metodologa kao i organizacija koje ce biti financijska potpora.
Prednosti EDB-a su: efektivnije korištenje dokaza, efikasnije
korištenje postojećih resursa, oslanjanje na dokaze, a ne na
''autoritet'', poboljšanje rada kliničkog osoblja.
Problemi u implementaciji EDB-a su: količina i kvalitet dostupnih
dokaza, te klinička praksa bazirana na ''autoritetu'' a ne na dokazima.
5. Strategije za unaprjeđenja oralnog zdravlja, nivoi prevencije
Strategija podrazumijeva usmjerena postupanja ka ostvarivanju
određenog cilja nakon dužeg planiranja. Strategija mora imati
sljedeće elemente: precizan problem zasnovan na aktuelnim
istraživanjima, glavni cilj i specifične ciljeve, akcijski i financijski plan.,
te procjenu uspješnosti.
Opća strategija je dugoročna (10 i više godina), specifične strategije
su kratkoročne i srednjeročne (do 10 godina).
Zdravstvena politika je proces koji usmjeravaju državni organi kako bi
poboljšali neke aktuelne probleme vezane za zdravlje stanovništva.
Postoje dvije strategije za kreiranje zdravstvene politike:
a) strategija za visokorizične populacijske grupe (politika usmjerena
na redukciju nekog oboljenja isključivanjem visokog faktora rizika;
ciljani ili screening pregledi su skupi i nedovoljno precizni, te samo
određivanje faktora rizika može dovesti do stresa i straha kod
pacijenata)
b) populacijske strategije (unaprjeđenje općeg zdravlja promocijom
faktora koji pozitivno utječu na zdravlje cijele populacije, uključujući i
visokorizične populacijske grupe)
Suvremena strategija:
1. Opće strateške mjere = sprječavanje bolesti uopćeno (promocija
zdravlja, zdravstveno vaspitanje i pravilna ishrana)
2. Specifične strategije = za pojedina oralna oboljenja (prevencija
karijesa, prevencija parodontalnih oboljenja, prevencija i rano
otkrivanje oralnog karcinoma, prevencija dentalnih trauma)
Nivoi prevencije:
1. Primarna prevencija - sprječavanje pojave specifičnih oboljenja,
koristi tehnike da se prekine neka od karika u lancu koje dovode
do specifičnih oboljenja
Npr. za nastanak karijesa potrebno je domaćin, šećeri, vrijeme i
bakterije
 Prevencija karijesa: oralna higijena, fluorizacija zuba, zalivanje
fisura, pravilna ishrana, redovne stomatološke kontrole
2. Sekundarna prevencija – primjenjuje metode za ranu
dijagnostiku specifičnih oboljenja, te djeluje u smjeru
regeneracije oštećenih tkiva
3. Tercijarna prevencija – koristi metode neophodne za potpunu
nadoknadu oštećenih zubnih tkiva, radi rehabilitacije organa

6. Međunarodna klasifikacija bolesti; evidencija u stomatologiji

Klasifikacija jest metoda naučnog grupiranja prema njihovoj svrsi na
temelju nekih utvrđenih principa. Internacionalne klasifikacije
omogućavaju i olakšavaju: pohranjivanje, preuzimanje, analizu,
integraciju podataka, te njiovo uspoređivanje kroz različite
vremenske periode i između populacija u cijelome svijetu.
MKB ili međunarodna klasifikacija bolesti je sustav koji omogućava
da medicinska terminologija može biti prevedena u kodove koji će se
u daljnjem procesu statisticki analizirati. Svrha joj je obrada i
prezentacija morbiditetne (broj oboljenja) i mortalitetne (smrtnost)
statistike. MKB se periodično ispituje kako bi se uočio potencijalni
napredak medicinske struke i nauke. Omogućava razumijevanje
faktore zdravlja, oboljenja i uzroke smrti, samim tim doprinosi boljim
razumijevanjem zdravstvene problematike.
MKBS ili međunarodna klasifikacija bolesti u stomatologiji, najvećim
dijelom pripada grupi XI, tj. digestivnom sustavu. Prvo izdanje MKBS-
a bilo je 1973., zatim 1978. i treće 1994.
Osnovna sredstva evidencije u stomatologiji jesu: zdravstveni karton,
protokol, povijest bolesti... Na osnovu pomoćnih i osnovnih sredstava
evidencije zdravstvene ustanove dostavljaju zbrine izvještaje o radu
stomatološke djelatnosti na obrascu br 02.1.A, svaka tri mjeseca
nadležnom kantonalnom zavodu za javno zdravstvo. A preko obrasca
br 02.1.B kantonalni zavodi izvještaje dostavljaju Zavodu za javno
zdravstvo FBiH.

7. Epidemiološki pokazatelji oralnog zdravlja u svijetu i BiH

Kao pokazatelj oralnog zdravlja prati se KEP indeks (prosječan broj
karioznih zuba; K = kariozni, E = ekstrahirani zbog karijesa i P =
ispunjeni tj. plombirani zubi zbog karijesa) kod 12-godišnjaka
najčešće.
Parodontalni indeks ukljucuje plak indeks, indeks zubnog kamenca,
indeks gingivalnog krvarenja, dubina parodontalnog dzepa 4-5mm i
6mm i više (duboki džepovi).
S ciljem isticanja pojedinca s najvišim KEP indeksom, SZO 2000. god.
uvodi SiC = significant caries index kao nadopunu KEP-u. SiC
predstavlja trećinu srednje vrijednosti KEP indeksa ispitivane
populacije koja ima najveću vrijednost zabilježenog karijesa.
Incidenca oralng kancera se u većini zemalja kreće od 1 do 10
slučajeva na 100 000 ljudi.
Gotovo polovina HIV pozitivnih pacijenata ima neki oblik gljivičnih,
virusnih ili bakterijskih infekcija u oralnom području.
Oro – dentalna trauma je zastupljena od 16% do 40% kod djece
uzrasta od 6 do 12 godina širom svijeta.
Noma je polimikrobna gangrenozna lezija koja se javlja u ekstremno
siromašnim krajevima, najčešće u Aziji ili Africi kod male djece.
Procjenjena incidenca u ovim područjima iznosi 1-7 slučajeva na 1000
stanovnika.
Defekti rascjepa usana i nepca se javljaju po rođenju u jednom
slučaju na 500 do 700 novorođenčadi.
Vodeće oboljenje u BiH u skupinama mlađeg stanovništva do 19
godina jest karijes, zatim ga slijede oboljenja zubne pulpe i
periapikalnog tkiva, dentofacijalne anomalije, te gingivitisi i
periodontalna oboljenja.

8. Financiranje zdravstvene zaštite

Izvor financiranja određuje model zdravstvene zaštite. Najpoznatija
podjela sistema zdravstvene zaštite jest podjela ''Organizacije za
ekonomsku saradnju i razvoj'' iz 1967.god.:
1. Sistem nacionalne zdravstvene službe (Beveridge model):
-1942. god., zdravstvena zaštita se financira putem poreza
- cjelokupno stanovništvo je obuhvaćeno određenim brojem prava iz
zdravstvene zaštite
- zgrade i oprema zdravstvene zaštite su u državnom posjedu
2. Sistem socijalnog osiguranja (Bismarckov model)
- socijalno osiguranje radnika
- vlasništvo nad imovinom i zgradama zdravstvene službe jest
državno i privatno
3. Sistem privatnog osiguranja; model neovisnih korisnika
- u SAD-u; korisnik bira program osiguranja na koji se želi osigurati
- cijena ovisi od procjene nastanka određenih rizika zdravlja
pojedinca
- rizik se povećava s godinama i siromaštvom, samim time i cijena
premije, sto za posljedicu ima da najsiromašniji stanovnici nisu
osigurani oko 17%
Načini prikupljanja sredstava za financiranje zdravstvene zaštite su:
porezi, doprinosi, participacije, plaćanje punih cijena usluga u
zdravstvu, te dobrovoljni prilozi.
Postoje tri ključne grupe u svakom modelu financiranja zdravstvene
zaštite: korisnici zdravstvene zaštite, davaoci usluga u zdravstvu i
posrednici (ministarstvo zdravlja ili osiguravajuće agencije). Također
postoje i modeli protoka novca:
a) Model nadoknade troškova korisnicima – troškove djelomično ili
potpuno snosi zdravstveno osiguranje (Francuska, Belgija, SAD)
b) Model ugovaranja usluga između osiguranja i davaoca usluga u
zdravstvu – primarna zdravstvena zaštita je plaćena prema glavnini, a
viši nivoi prema pruženim uslugama (Njemačka, Holandija, Engleska)
c) Model integracije osiguranja sa zdravstvenom službom – najčešći
model u sustavima s obaveznim zdravstvenim osiguranjem
d) Mješoviti modeli – sustavi zaštite u razvijenim zemljama; Sve su
više prisutni privatni izvori financiranja, tako da se u skoro svim
zemljama mogu naći dobrovoljna privatna osiguranja, dok s druge
strane, u državama s dominantnim privatnim osiguranjem polako
dolazi do uvođenja socijalnog zdravstvenog osiguranja u cilju
postizanja univerzalnog pokrića svih stanovnika zdravstvenim
osiguranjem.
U BiH političko opredjeljenje jest stvoriti ''nekompetitivan (bez
konkurencije između različitih fondova zdravstvenog osiguranja)
regionalno utemeljen (u svakoj regiji po jedan fond) sustav socijalnog
zdravstvenog osiguranja.''
Socijalno zdravstveno osiguranje podrazumijeva neprofitni i javni
sustav osiguranja koji je reguliran zakonima i koji funkcionira pod
okriljem vlade i parlamenta. Ne financira se putem općeg
oporezivanja, nego putem plaćanja doprinosa. Doprinosi se skupljaju
oporezivanjem plaće i uplaćuju se u fond zdravstvenog osiguranja. Cilj
je jednaka dostupnost zdravstvene zaštite svim građanima.
Osiguranje je obavezno za sve građane i oni nemaju pravo izbora
fonda. Postoji osnovni paket zdravstvenih prava koji podrazumijeva
neke lijekove koje financira drzava (pozitivna lista lijekova),
ortopedska pomagala, usluge/lijekove koje ce dijelom financirati
građani, a dijelom država i usluge koje se financiraju iz fonda
solidarnosti (pokriva troškove hemodijalize i sl.).
Participacija (podjela troškova) jest uvedena zbog neopravdanih
zahtjeva za zdravstvenom zaštitom, stoga ona mora biti dovoljno
visoka kako bi odbila neopravdane zahtjeve, ali i dovoljno niska za
pacijente s opravdanim zahtjevima.

9. Zdravstveno vaspitni rad...

Akcije u okviru masovnih preventivnih programa: zdravstveno
vaspitanje, primjena fluorida, mjere oralne higijene, primjena zalivača
fisura, mjere uravnotežene ishrane. Pricip zdravstveno-vaspitnog
rada obuhvaća zakonom regulirane edukacije određenih grupa, pri
čemu se koriste zdravstveno vaspitni materijali privlačnog izgleda i
upečatljive poruke, te instrukcije o oralnom zdravlju.
Razlikujemo dva tipa odgojnih metoda:
1. Jednostruki put ili didaktička metoda podrazumijeva:
zdravstvena predavanja, zdravstvene filmove, letke, plakate,
radio i televiziju.
2. Dvostruki put ili sokratova metoda (ironija i majeutika)
podrazumijeva: učenje na osnovu tuđeg znanja i iskustva,
vođenje dijaloga s učesnicima, drame sa zdravstvenim
sadržajem, savjeti za zdravlje,..
Zdravstveno odgojna sredstva predstavljaju tehnička pomagala
kojima se služimo u prenošenju zdravstveno odgojne informacije na
pojedinca.
Individualna metoda zdravstveno vaspitnog rada je intervju koji može
biti informativni i influentni (roditelj i dijete) intervju.
Obzirom na način prenošenja zdravstveno odgojne informacije,
zdravstveno odgojna sredstva se mogu podijeliti u tri grupe:
auditivna, vizuelna, auditivno-vizuelna. Zdravstveno-vaspitni rad
obuhvaca sljedeće skupine: trudnice, predškolsku djecu (3-6 god.),
školsku djecu (1.-8. razred), roditelje i odrasle.
Promocija je svaki oblik komunikacije čija je uloga informiranje,
nagovaranje, podsjećanje ljudi o proizvodia, uslugama, idejama ili
društvenoj uključenosti. Razlikujemo direktnu i indirektnu promociju,
a ciljevi su psihološki i ekonomski. Promocija zdravlja se definira kao
osposobljavanje ljudi i zajednice da povećaju kontrolu nad zdravljem i
da ga unaprijede.
Prva međunarodna konferencija o promociji zdravlja je održana u
Ottawi (Kanada) 1986. god., a osma u Helsinkiju (Finska) 2013. god.
Motivacija je glavna pokretačka snaga da se stečene informacije
pretvore u aktivno znanje kojim se mijenjaju dosadašnje navike.
Postoje zakonitosti koje se izražavaju kroz sljedeće principe:
a) pricip satijacije – nakon postizanja određenog cilja dolazi do
zasićenja; periodičnog je karaktera
b) princip deprivacije – definira se kao neuspjeh postizanja
određenog cilja sto dovodi do pojačane motivacije i napretka
c) princip dominacije i hijerarhije – pojavi se dva ili više motiva i mi
se odlučimo za onaj koji nam se u tom momentu čini
najvažnijim (dominantni motiv)
Vrste motivacije: intrinzična (unutrašnja) i ekstrinzična (vanjska).
Motivacijski faktori su: ekonomske nagrade, unutrašnje zadovoljstvo i
društveni odnosi. Primarni motivi su urođeni npr. hrana, voda,a
sekundarni motivi su socijalni odnosno stečeni npr. druženje, moć,
samopoštovanje...
ITOP predstavlja učenje o pravilnoj oralnoj higijeni i trajnoj motivaciji
za svakodnevnu primjenu novonaučenih vještina. Najviši cilj
programa je očuvanje zdravlja zuba i desni doživotno.

10. Faktori od značaja za nastanak karijesa i parodontopatija

Karijes je kronična kompleksna bakterijska infekcija koja rezultira
miligramskim gubicima minerala iz zuba koji je zahvaćen infekcijom.
Podrazumijeva demineralizaciju i remineralizaciju tvrdih zubnih tkiva,
a patogeneza ovisi od ravnoteže karijes faktora.
Nestimulirana pljuvačka luči se tijekom 14h dnevno, dok se
stimulirana luči oko 2h dnevno.
Karijesu prethodi zubni plak koji je želatinozna formacija koja se
sastoji iz živih i neživih mikroorganizama u matriksu bogatom
polisaharidima i glikoproteinima. U njemu se nalazi oko 200-300
bakterijskih vrsta od kojih je najvažnija Streptokokus mutans. To je
anaerobna bakterija koja se smatra najkariogenijim patogenom;
tolerira sredinu s niskom pH vrijednošću.
Podloga na kojoj raste Streptokokus mutans se naziva MSB agar.
Lactobacilus se smatra dobrim pokazateljem frekvencije unosa
ugljikohidrata, loši ispuni i nesanirani kaviteti doprinose porastu broja
Laktobacilusa. Selektivna podloga za tu bakteriju je Rogosa SL-agar.
Plak je direktan faktor nastanka karijesa i njegovo prisustvo se
utvrđuje vizuelnim pregledom. Swob test procjenjuje sposobnost
plaka za lučenje kiselina kada je izožen šećernom izazovu. Uzorak se
inokulira u glukoza agar gdje se prati promjena boje, koja ukazuje na
količinu stvorenih kiselina.
Direktni faktori rizika su: patološki (plak, mikroorganizmi, loša
ishrana), protektivni (pljuvačka, flouridni program),a indirektni faktori
rizika podrazumijevaju opće zdravlje, socio-ekonomski status,..
Multifaktorijalni modeli su: Cariogram, CAT, CAMBRA, ProViser.

11. Ishrana – sistemski i lokalni efekti

Sistemski efekti ishrane su tijekom rasta i razvoja zuba i orofacijalnih

tkiva, te nakon završenog razvoja i rasta zuba i orofacijalnih tkiva.
Caklina – vitamin A; dentin – vitamin C; mineralizacija organskog
matriksa – vitamin D.
Karijes incidenca je uslovljena sljedećim faktorima koji se odnose na
ishranu: količina i vrsta fermetablini šećeri (ne mogu se u potpunosti
razgraditi), kiselost i koncentracija šećera u hrani, prianjanje hrane za
zubne površine, frekvencijom konzumiranja ugljikohidrata i
konzumiranjem hrane koja snižava pH.
Fluoridi su jedini pouzdani u zastiti od karijesa.
Hranom s velikim kariogenim potencijalom se smatra hrana koja: se
sporo rastvara u ustima, koja je ljepljive kozistencije, ima visoku
koncentraciju šećera, snižava pH plaka ispod 5,5, često se konzumira
kao i jako prerađena hrana.
*sir, čokolada, masti
Rizične skupine za nastanak karijesa su dojenčad, trudnice i osobe
treće životne dobi.
Potrebno je dnevnu ishranu ograničiti na tri glavna i dva dodatna
obroka, grickalice izbjegavati u svakodnevnoj ishrani, a slatkiše
uzimati isključivo nakon glavnog obroka i to one koji se brzo
rastvaraju. U slučaju visokog karijes rizika slatkiše uzimati samo
određenog dana u tjednu.

12. Preventivne mjere kod specifičnih grupa

Specifične grupe su: djeca (najosjetljivija populacijska skupina),
trudnice i osobe s posebnim potrebama (spadaju u kategoriju
visokorizičnih osoba).
Preventivne mjere: plak kontrola, ishrana, fluorizacija, lokalne mjere i
kontrolni pregledi.

13. Kontrola i unaprđenje kvaliteta u stomatološkoj djelatnosti

a) Klinički koncept osiguranja kvaliteta:

-procjena ili mjerenje kvaliteta; najčešće jedinice posmatranja
su: zdravstveni radnici, zdravstvene ustanove i programi
-politika kvaliteta zdravstvene zaštite kao cilj treba imati
podsticanje zdravstvenih radnika da dosegnu i prestignu
postavljene standarde u zdravstvenom radu, prakticirajući
konkretne tretmane
-cilj ove politike se može ostvariti usvajanjem jedinstvenih
standarda i protokola u kliničkoj praksi, te organizacijom i
provođenjem sustava izvještavanja

U okviru standarda za organizaciju primarne stomatološke

zaštite potrebno je jasno definirati nivoe pružanja usluga:
prvi nivo ( usluge pružanja prve pomoći), drugi nivo (primarna
prevencija/edukacije, fluoridizacija, zalivanje fisura), treći nivo
(primjena primarne stomatološke zaštita/karijes, gingivitis,
parodontitis).

Uloge pojedinih faktora koje znatno utječu u obezbjeđenju

poboljšanja kvalitete su: profesionalci – liječnici, pacijenti,
fondovi, te menadžeri i osobe koje kreiraju zdravstvenu politiku.

Katarina Ponjavić, 2016./2017.