NAPOLEON I

RESTAURACIJA

Povijest Europe 19. stoljeća

izv. prof. dr. sc. Dubravka Božić Bogović
• Napoleon Bonaparte (Ajaccio, Korzika, 1769. – Sv. Helena,
1821.)
• tzv. velike povijesne ličnosti
• mit o Napoleonu
• kontroverze o Napoleonu
• historiografski diskurs o Napoleonu
• Veliki francuski rat
• Francuski revolucionarni ratovi (1792. – 1801.)
• Napoleonski ratovi (1802. – 1815.)
• Francuski revolucionarni ratovi
• Rat Prve koalicije (1792. – 1797.) – Habsburška Monarhija,
Pruska, Velika Britanija, Napuljska kraljevina, Kraljevina
Sardinija, Španjolska, Portugal
• Rat Druge koalicije (1798. – 1801.) – mir u Amiensu 1802. –
Habsburška Monarhija, Velika Britanija, Rusija, Sveto Rimsko
Carstvo Njemačke Narodnosti, Portugal, Napulj, Malta,
Osmansko Carstvo
• Napoleonski ratovi (1802. – 1815.)
• Treća koalicija (1802. – 1805.) - Habsburška Monarhija, Velika
Britanija, Napuljska Kraljevina, Švedska
• Četvrta koalicija (1806. – 1807.) – Velika Britanija, Pruska,
Rusija, Saska, Švedska
• Peta koalicija (1809.) – Habsburška Monarhija i Velika Britanija
• Šesta koalicija (1812. – 1814.) – Habsburška Monarhija, Velika
Britanija, Rusija, Pruska, Švedska, nekoliko njemačkih država
• Sedma koalicija (1815.) – Habsburška Monarhija, Velika
Britanija, Pruska, Rusija, Nizozemska, Švedska
• glavne europske sile su
Britanija, Francuska i Austrija
• Francuska posjeduje dijelove
današnje Njemačke
• Rusija je ogromna, ali
nerazvijena i ne prati trendove
• Italija i Njemačka rascjepkane
su na manje državice
• Pruska je u drugoj polovici 18.
stoljeća ojačala, dominira
sjevernim dijelom srednje
Europe, ali je u osjetljivom
položaju okružena Francuskom,
Austrijom i Rusijom
• Španjolska je velika zemlja s
velikim prekomorskim
posjedima, ali je vojno i
ekonomski slaba
• Osmansko Carstvo je veliko, ali
vojno i ekonomski ne može
više konkurirati Europi
• nema važnijih
promjena kada su u
pitanju velike europske
sile
• u Italiji je osnovana
Talijanska Republika,
čiji je predsjednik bio
Napoleon, a 1805.
godine je osnovano
Kraljevstvo Italije s
Napoleonom kao
kraljem, a potkralj je
bio Eugen Beauharnais
(posinak, sin
Josephine)
• 1805. nakon bitke kod
Austerlitza svoga brata
Louisa je proglasio
kraljem Nizozemske, a
šogora Joachima
Murata kraljem
Napulja
• 1806. ukinuo je SRCNJN i od
njemačkih država osnovao
Rajnsku Konfederaciju
• Poljska je oduzeta Pruskoj i
Rusiji (podjele Poljske u 18.
stoljeću) i ustanovljena
ponovno kao država
(Varšavsko Vojvodstvo) nakon
Mira u Tilsitu (1807.)
• nakon mira u Tilsitu (1807.)
svome je Carstvu pridodao
kao novu državu i Vestfaliju u
kojoj je za kralja postavio
svoga brata Jeromea
• 1807. osvojio je Portugal
• 1808. osvojio je Španjolsku
gdje je za kralja postavio
brata Josepha
• Austrijske granice su se
promijenile (1809. mir u
Shönbrunnu), kao i granice
njemačkih država
• Papinska Država priključena
Kraljevstvu Italije
• 1815.
konačni
poraz
Napoleona
• Francuska
gubi
teritorije u
Italiji i
Njemačkoj
godina vojna karijera godina politička karijera
1789. – na Korzici se pridružuje tamošnjim
1793. domoljubima
1793. opsada Toulona 1793. obitelj mora otići s Korzike u Toulon jer nije
pristala uz pokret za nezavisnost od
Francuske
1794. kao pobornik Robespierrea završio je u
pritvoru
1796.- zapovjednik francuske vojske u Italiji
1797. mir u Campoformiju (nastaje francuski
satelitski sustav republika u Italiji)
1798. zapovjednik nad francuskom vojskom u
sukobu s Engleskom
egipatska ekspedicija
bitka na Nilu – poraz od Nelsona, francuska
mornarica potpuno uništena
1799. državni udar – tročlani konzulat – prvi
konzul
1800. pobjeda u bici kod Marenga protiv Austrije
1801. mir u Lunevillu – Francuska dobiva cijelu
zapadnu obalu Rajne
 godina vojna karijera godina politička karijera
1805. bitka kod Trafalgara – Nelsonova pobjeda 1804. Napoleon se proglasio carem
bitka kod Ulma i Austerlitza ("trocarska bitka") –
Napoleonove pobjede
Požunski mir (poraz HM)

1806. prestaje postojati SRCNJN – poniženje Franji I. 1806. – Napoleon proglasio kontinentalnu blokadu –
Habsburškom 1810. povukao većinu zabrana 1810. (formalno ukinuta
bitka kod Jene – poraz Pruske (Fridrik Vilim III. (1814.) 1814.)
Hohenzollern)

1807. bitka kod Friedlanda – poraz Rusije (Aleksandar I.)

mir u Tilsitu (Francuska-Pruska-Rusija): Rusija postaje
francuski saveznik, Pruska gubi velike teritorije
(posebno Poljske – Varšavsko vojvodstvo i krajeve
zapadno od Labe – Vestfalsko kraljevstvo)

1808. pobuna u Španjolskoj

1809. bitka kod Asperna – nadvojvoda Karlo Napoleonu
nanosi prvi pravi veći poraz
bitka kod Wagrama – pobjeda Napoleona, ali
austrijska vojska nije bila slomljena
mir u Shönbrunnu – slovenske i hrv. zemlje ulaze u
novoosnovane Ilirske provincije
godina vojna karijera godina politička karijera
1812. pohod na Rusiju (bitka kod Smolenska –
Napoleonova pobjeda, bitka kod Borodina je
neriješena, a Napoleon ulazi u Moskvu;
katastrofa prilikom prelaska rijeke Berezine)

1813. bitka kod Leipziga ("Bitka naroda" –

sudjelovale vojske 10 država) – Napoleonov
poraz

1814. Napoleon prisiljen na abdikaciju,

premješten na Elbu koju dobiva kao
kneževstvo, pod prismotrom Britanaca

1815. bitka kod Waterlooa 1815. Napoleonovih "sto dana"

druga Napoleonova abdikacija
internacija na Sv. Helenu
• obiteljsko vladanje Europom
• Eugen Beauharnais, posinak (sin prve žene Josephine), potkralj
Kraljevstva Italije
• Louis Bonaparte, brat, kralj Nizozemske
• Joachim Murat, šogor, kralj Napulja
• Jerome Bonaparte, brat, kralj Vestfalije
• Joseph Bonaparte, brat, kralj Španjolske
• Maria Luisa, kći Franje I. Habsburškog (nakon što nije uspio dobiti
ruku jedne od sestara Aleksandra I. Romanova)
• inovacije u vojsci i vojnoj taktici
• uloga topništva
• taktika oslobođena shema koja koristi snage ovisno o okolnostima, bez straha od
improvizacije
• rezerva korištena kao samostalna snaga
• povećana uloga zapovjednika bitke (smišlja plan bitke, stavlja se na čelo svojih redova,
usmjerava bitku)
• veću važnost dobili su podređeni zapovjednici (samostalnost, brza i inteligentna
procjena, primjer vojnicima)
• najžešći udar nije prvi, nego posljednji
• vojska ne čini jedinstvenu masu nego je podijeljena na korpuse i divizije
• strategija uništavanja (fokusiranje snage na jednu točku) umjesto strategije
iscrpljivanja (18. stoljeće)
• rekvizicija na licu mjesta (nema zaliha), pokretnije topništvo, novi vojnički duh i nova
humanija disciplina omogućavaju veću pokretljivost vojske
• nedostaci napoleonske taktike: kada generali i vojska nisu dovoljno
kvalitetni/uvježbani veći je rizik; neprikladna za gerilski rat
• omiljen među svojim vojnicima – "mali kaplar"
• Napoleon – dovršitelj revolucije (ali ne u smislu njenih prvotnih težnji;
realist i pragmatičar)
• Napoleonova država je nacionalna i teritorijalna, država sile u kojoj su
uprava, pravo, odgoj, društvo i gospodarstvo jedinstveno uređeni
• Napoleon kao osloboditelj koji osvaja
• ratnik i državnik u jednoj osobi – prednost (nema sputavanja)
• "Napoleonov mit" = jak čovjek koji će Francusku izbaviti od stalnog
sukoba Direktorija sa zakonodavnim tijelima (Vijeće staraca i Vijeće pet
stotina), od proturevolucionarnog pokreta (u zapadnoj Francuskoj),
opetovanog terora u Parizu, poraza što je prijetio Francuskoj u borbi s
drugom koalicijom
• Građanski zakonik
• osobna sloboda
• pravna jednakost
• privatno vlasništvo
• građanski brak
• rastava braka
• pravo počiva samo na razboru, više nije vjerski utemeljeno
• Katolička crkva – država imenuje svećenike koji joj se zaklinju
na vjernost i plaća ih
• posljedice Napoleonove ere
• širenje tekovina Francuske revolucije
• širenje liberalnih ideja koje su se pod francuskim pritiskom,
posebno u ratovima za oslobođenje, povezale s ojačalim
nacionalizmom
• poticaj na ukidanje feudalizma
• Civilni zakonik uvodi suvremeno zakonodavstvo
• zastarjele državne uprave zamijenjene su modernim državama sa
središnjom birokracijom
• modernizirani školski sustav pod državnim nadzorom
• jačanje važnosti Engleske i Rusije
• konačni slom njemačkog carstva
RESTAURACIJA
• glavno je pitanje kako nakon Napoleona ubuduće ostvarivati
prosvjetiteljske ideje: ustavni, liberalni poredak gospodarstva
i društva, nacionalno sjedinjenje, oslobođenje od političkog
tutorstva
• Pariški mirovni sporazum 30. 5. 1814.
• sustav sporazuma i saveza – ravnoteža sila
• Bečki kongres 1. 9. 1814. – 9. 6. 1815.
• oblikovanje Europe nakon Napoleonskih ratova
• obnova političkih odnosa = obnova država koje su postojale prije Napoleonskih
ratova i vraćanje na vlast prognanih kraljevskih dinastija
• "kongres ravnoteže sila" ("plesni kongres")
• potvrđen gubitak teritorija koje je Francuska osvojila od 1795. godine (Louis XVIII –
uvjet: parlamentarna ustavna monarhija)
• širenje Rusije i Pruske
• konsolidacija Njemačke (broj državica sveden na 39 koje su uključene u Njemačku
Konfederaciju pod vodstvom Prusije i Austrije)
• Kraljevstvo Pijemont-Sardinija zavladalo je i Genovom – jezgra stvaranja
jedinstvene Italije
• šire se i jačaju prekomorski posjedi Velike Britanije
• ignoriranje nacionalnih i liberalnih pokreta
• temelj konzervativnog poretka kojem je cilj očuvati mir i stabilnost na račun
slobode i građanskih prava
• Sveta alijansa (26. 9. 1815.)
• međudržavni savez europskih monarha (Aleksandar I., Franjo I.,
Fridrik Vilim III.)
• "savez prijestolja i oltara"
• potpisali ga kasnije svi europski vladari osim sultana, pape i
britanskog regenta
• očuvati načelo legitimiteta prihvaćeno na Bečkom kongresu
• načelo prava na intervenciju u zemlji zahvaćenoj revolucijom (nužna
samoobrana)
• načelo da se o intervencijama i drugim međunarodnim problemima
prethodno treba donijeti odluka na konferencijama
• održane 4 konferencije
• oružane intervencije protiv revolucije u Napulju (1821.) i Španjolskoj (1822.)
• nakon 1830. gubi značenje – različiti interesi
• Četvorna alijansa (Engleska, Rusija, Pruska, Austrija)
• obveza održavanja političkog statusa quo
• intervencija u slučaju ugrožavanja poretka Bečkog kongresa
• Engleska
• splendid isolation
• pobornik i sila zaštitnica malih naroda zahtijeva njihovu neovisnost
i podržava liberalna nastojanja na kontinentu
• Napoleonove izreke:
• Ljudi će se žešće boriti za svoje interese, nego za svoja prava.
• Da bismo održali svoju riječ, najbolje je da ju nikad ne dajemo.
• Ne prekidaj neprijatelja dok čini pogrešku.
• U revolucijama postoje dvije vrste ljudi: oni koji ih dižu i oni koji se
njima okoriste.
• Želiš li biti uspješan, obećaj puno, a ne napravi ništa.
• Riječ "nemoguće" ne postoji u mom rječniku.
• Uvijek će postojati kraljevi, makar ih tako u budućnosti nećemo
zvati.
• Slava je prolazna, ali zaborav je vječan.
• Tko ne riskira, ne profitira.
• Povijest je skup laži oko kojih su se svi složili.